Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
126-150 od 2142 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Johan Gotlib Fihte - Učenje o nauci Službeni glasnik, Beograd, 2007 528 str. tvrdi povez stanje: vrlo dobro Johan Gotlib Fihte je zasebna figura klasične nemačke filozofije. Ne samo njegova predavanja nego i pisani radovi sadrže jak polemički žar. Često se tvrdi da je Fihte živeo svoju filozofiju. Predavanja o učenju o nauci koja donosi ovaj prevod održana su u drugom ciklusu letnjeg semestra 1804. Ona se smatraju najreprezentativnijim i najznačajnijim prikazom srednje faze Fihteovog razvoja učenja o nauci, a ponekad i učenja o nauci uopšte. Ovo je prvi prevod nekog Fihteovog dela na srpski jezik iz kasnijeg razdoblja njegovog rada. Dr Drago Đurić Fichte Predgovor - Fric Medikus Prevod - Drago Đurić Johann Gottlieb Fichte, Fritz Medicus Prevod dela: Die Wissenschaftslehre / Johann Gottlieb Fichte
Hans-Georg Gadamer - Hegelova dijalektika Plato, Beograd, 2003 351 str. meki povez stanje: vrlo dobro Hegelova dijalektika je naslov knjige u kojoj je skupljen niz Gadamerovih tekstova u kojima, između ostalog, Gadamer s više aspekata tematizira Hegelovu filozofiju. Emina Peruičić (prevod) Naslov originala: Hegels Dialektik Izbor tekstova: Ilija Marić
Grad i čovek / Leo Štraus Prevod: Nikica Petrak, Marko Gregorić Zagreb 2004. Mek povez sa klapnama, 217 strana. Knjiga je, bukvalno, kao nova. Knjigu čine tri poglavlja: prvo se bavi Aristotelovom `Politikom`, drugo Platonovom `Državom`, a trece Tukididovim `Ratom Peloponežana i Atinjana`. `Leo Strauss jedan je od najutjecajnijih, ali i najkontroverznijih političkih filozofa 20. stoljeća. Njegovo se ime, među ostalim, veže uz konzervativnu obnovu pedesetih godina prošlog stoljeća u SAD-u, sumnju u uspjeh projekta moderniteta, kritiku suvremene liberalne demokracije i političke znanosti, što objašnjava njegovu nepopularnost u politološkoj zajednici. Svaki, pak, pokušaj obrane Straussa unaprijed je otežan dvama obeshrabrujućim preprekama. Strauss, naime, nikada nije podrobno i sustavno izložio svoju teorijsku poziciju, nego se o njoj može zaključivati iz njegova specifičnog hermeneutičkog pristupa velikim tekstovima iz povijesti političke filozofije, u kojemu sama metoda interpretacije nije manje važna od zaključaka koje Strauss iznosi.` ....... `Na obraćanje političkoj misli klasične antike, i to sa strastvenim zanimanjem i neograničenom voljom za učenjem, ne navodi nas ni sa-mozaboravnost nekog pedantskog starinarstva, a ni samozaborav nekog zanosnog romantizma. Primorava nas na to kriza našeg vremena, kriza Zapada. Nije dovoljno da svatko počuje i posluša Božansku poruku Grada pravednosti, Grada vjernih. Kako bi se ta poruka širila među poganima, što više, kako bi se razumjela potpuno i jasno koliko je to ljudski moguće, moramo razmotriti do koje mjere čovjek može razabrati obrise toga Grada ako je prepušten sam sebi, pravoj primjeni svojih vlastitih moči. Ali u naše vrijeme nije toliko hitno pokazati da je politička filozofija neodmjenjiva sluškinja teologije, koliko daje politička filozofija zakonita kraljica društvenih znanosti, znanosti o čovjeku i ljudskim poslovima: čak će se i najviše sudište u zemlji vjerojatnije podvrgnuti tvrdnjama društvenih znanosti nego Deset zapovijedi kao riječima živoga Boga.`
Teoria Teorija Solidno ocuvana Kutija4 Žan-Žak Ruso (franc. Jean-Jacques Rousseau;[1] Ženeva, Švajcarska, 28. jun 1712. — Ermenonvil, Francuska, 2. jul 1778), bio je švajcarsko-francuski filozof, pisac, politički teoretičar i samouki kompozitor iz doba prosvetiteljstva. Žan-Žak Ruso je bio najuticajniji filozof prosvetiteljstva. On je smatrao da je savremena kultura negacija prirode i zato je govorio da ljudi treba da se vrate prirodi - slobodi i jednakosti. Za Rusoa nejednakost je nastala sa privatnom imovinom, a država ugovorom. Za Žan-Žaka Rusoa, kao prosvetitelja, vaspitanje je bilo temelj društva. Rusov neizmeran uticaj je u tome što je bio prvi pravi filozof romantizma. Kod njega se prvi put pominju mnoge teme koje su dominirale intelektualnim životom narednih stotinu godina, kao što su: uzdizanje osećanja i nevinosti i umanjivanje značaja intelekta; izgubljeno jedinstvo ljudskog roda i prirode; dinamična koncepcija ljudske istorije i njenih različitih nivoa; vera u teologiju i mogućnosti obnavljanja iščezle slobode. Rusoova novela Emil, ili o obrazovanju je rasprava o obrazovanju cele osobe radi državljanstva. Njegova sentimentalna novela Julie ou la Nouvelle Héloïse je bila važna u razvoju pre-romantizma[2] i romantizma u fikciji.[3] Rusoovi autobiografski zapisi — njegove Ispovesti, koji su inicirali moderno autobiografsko pisanje, i njegovo delo Les Rêveries du promeneur solitaire — primeri su pokreta iz kasnog 18. veka poznatog kao Doba senzibilnost, i imali su znatan fokus na subjektivnosti i introspekciji što je kasnije karakterisalo moderno pisanje. Njegova dela O poreklu nejednakosti i Društveni ugovor su temelji savremene političke i društvene misli. Tokom perioda Francuske revolucije, Ruso je bio najpopularniji filozof među članovima Jakobinskog kluba.[4] On je sahranjen kao nacionalni heroj u Panteonu u Parizu, 1794, 16 godina nakon njegove smrti.[5]
Bogoljub Sijakovic - Prolegomena za vizantijsku filosofiju i pitanje hrišćanske filosofije Knjiga je pisana s namerom da to bude jedan filozofski a ne samo istoriografski spis, pri čemu je pokušao da se suoči i sa krizom pojma filozofije danas. Jer, ako se malo bolje pogleda, čini se da je sama formulacija profesora filozofije, kao obične struke, postala sporna i difamirajuća jer je otvoreno pitanje koliko mi zapravo danas imamo veze sa samom filozofijom. Istinske evropske vrednosti počivaju na dva stuba, a to su helensko-rimska Antika i hrišćanstvo. Samim tim što je evropski identitet u Grčkoj i hrišćanstvu mi kao Evropljani možemo reći da je poreklo naše budućnosti u prošlosti. Zavodljiva, stoga, formulacija da se bezalternativno okrenemo budućnosti je zapravo ukidanje budućnosti, jer onaj koji nije svestan da je njegova budućnost zacrtana u prošlosti taj nema budućnosti. 230 str.
- Socialism in the World IC Komunist, 1977 456 str. meki povez stanje: dobro ISSN 0350-8234 Cavtat 1977 Socialism in the world : [international journal of Marxist and socialist thought = Le Socialisme dans le monde : revue internationale de la pensee marxiste et socialiste / redacteur-en chef Vjekoslav Mikecin] Nonfiction, Philosophy, Socijalizam
Neven Sesardić - FILOZOFIJA NAUKE Priredio: Neven Sesardić Autori: H. Helmholtz, E. Mach, H. Poincare, P. Duhem, P. Frank, J. J. C. Smart, R. Carnap, C. G. Hempel, H. Feigl, H. Putnam, K. R. Popper, I. Lakatos, T. Kuhn, L. Laudan, F. Feyerabend Izdavač: Nolit Broj strana: 367 Povez: Tvrd Knjiga je odlično očuvana, bukvalno kao nova - stanje možete videti na fotografijama.
Odlično stanje Prosveta 1951 RETKO U PONUDI pogotovo sa zaštitnim omotom Lukrecije (lat. Titus Lucretius Carus, otprilike 94(98)—55. p. n. e.) bio je rimski filozof i pesnik. Prema izvorima Jeronima Strodonskog, Lukrecije je poludeo od ljubavnog napitka i izvršio samoubistvo.[1][2] Njegovo delo Ο suštini (prirodi) stvari (lat. De rerum natura) predstavlja najveličanstveniju sačuvanu latinsku didaktičku pesmu. Iako je to delo ostalo nedovršeno, Ciceron ga je objavio u tom obliku. Posvećeno je sistematskom izlaganju Epikurovog materijalizma i religioznosti. U delu se u 6 knjiga raspravlja ο učenjima materijalizma i kako da se ljudi oslobode straha od bogova i smrti. Epikur se slavi kao spasitelj. Među fizičkim teorijama nalaze se šarene slike iz mnogih oblasti ljudskog života i oduševljeni opisi velikih dela i dostignuća ljudskog uma. Prenošenje grčkog stručnog jezika na latinske heksametre predstavljalo je podvig koji Lukreciju nije uvek polazio za rukom.[3] Ovaj temperamentni i učeni epikurovac oslanja se formalno na Enija i daje mestimično vanredno žive opise prirodnih pojava. Pesnik je postavio sebi zadatak da, izlažući Epikurovu materijalističku filozofiju, oslobodi čoveka verskog mraka i straha od bogova i smrti. Sve su promene u prirodi, kako naš pesnik jasnim i uzvišenim stilom dokazuje, podložne zakonima koji ne dopuštaju nikakvu intervenciju viših sila. I smrt je, prema tome, sasvim prirodna i zakonita promena, pa je neopravdan svaki strah od smrti i od božjeg kažnjavanja ili nagrađivanja. Ovaj najuzvišeniji i najhumaniji didaktički ep u svetskoj književnosti pružao je napaćenom i zastrašenom čovečanstvu sve do u XIX vek odlično oružje u borbi protiv verskih obmana i predrasuda. Ono je u isti mah najdoslednije naučno shvatanje prirode i čoveka, koje je odigralo svetsko-istorijsku ulogu za svih dvadeset vekova na taj način što je u savremenoj pesničkoj formi sačuvalo i predalo čovečanstvu najviše dostignuće grčkog naučnog duha, materijalističko shvatanje i objašnjenje svega života koji se zbiva u nama i oko nas. Antička književnost
38675) PRINCIP NADA 1 – 3 , Ernst Bloch , Naprijed Zagreb 1981 , U svom opsežnom djelu, koje obuhvaća probleme filozofije, povijesti, religije, prava, ontološka, etička i humanistička pitanja, posebno se bavio analizom fenomena utopijskog. Promišlja originalnu ontologiju utopiskog u kojoj su središnji pojmovi `još - ne - bitka` i `još - ne - svjesnog` koji ukazuju na otvorenost svijeta i čitavog kozmosa ka mogućnosti realizacije svijeta bez privatnog vlasništva i u kojem je ljudskost ostvaren ideal. Sva tri sveska temeljnog dela Blochove filozofije. tri knjige , tvrd povez, format 13 x 20 cm , ukupno 1637 strana
Luc de Clapiers marquis de Vauvenargues - Réflexions et Maximes Librairie Payot, Paris - 111 str. tvrdi povez stanje: dobro Bibliothèque Miniature | choisies par G. Michaut | 10 x 7 cm Luc de Clapiers, marquis de Vauvenargues, né le 5 août 1715 à Aix-en-Provence et mort le 28 mai 1747 à Paris, est un écrivain, moraliste et aphoriste français. Reflexions, Vovenarg
Odlično očuvano Iz sadržaja: ● Jan Kefelek – „Dve priče” ● Ales Razanov – „Lov u rajskoj dolini” ● Maksim Zamšev – „Pesme” ● Ivan Golubničij – „Stihovi” ● Rasel Edeson – „Pesme u prozi” ● Tomas Venclova – „Putujem, dakle postojim” ● Bela Hamvaš – „Velika riznica predaka” ● Artur Šopenhauer – „Svet kao volja i predstava” ● Česlav Miloš – „Teološki trakat” ● Konstantin Bibl – „Brodom koji prevozi čaj i kavu” ● Petr Kral – „Med zaokreta ili dodatak istoriji” ● Miroslav Horub – „Kratke refleksije” ● Džordž Karlin (George Carlin) – „Jedna divna poruka” [...] {KTJ30.016}