Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-25 od 1184 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
-
Za kuću i baštu chevron_right Cveće
U ponudi imamo sadcive maline sorte Vilamet i kupine Čačanske, Loh Nes, Torn free. Evo i par reči o svakoj sorti. Vilamet Vilamet je sorta maline , veoma otporna biljka koja daje krupno tamno crvene plodove, dobrog ukusa i koja počinje da zri krajem juna. Sadnice mogu da dostignu visinu do tri metra. Prija joj da bude na poziciji sa dosta sunca. Stabljika koja je dala plod posle berbe mora da se odseče. Čačanska Ovo je vodeća sorta kupine u Srbiji. Domaća je sorta, stvorena u Institutu za voćarstvo u ČaČku, roditelji su joj Dirksen Thornles i Blek Satin. Bujna je i formira od četiri do pet izdanaka. Plodovi sazrevaju od poslednje trećine jula do kraja avgusta. Veoma je krupna, izduženog cilindričnog oblika, sjajno crne boje, dobrog kvaliteta. Loch Ness Sorta kupine Loh Nes ima veliki ekonomski značaj, pre svega jer može da uspeva na svakom pripremljenom tlu, a i brzo raste. Odlikuje je dobar prinos, kao i otpornost na bolesti i mraz. Bere se od jula pa sve do kraja septembra. Ova sorta kupine daje veoma visoke prinose i u punom rodu od treće godine može obezbediti prinos i do 4 t/10 ari. Loch Ness ima krupne plodove prosečne težine 6,5 gr kompaktnog oblika. Veoma je produktivna sorta kupine koja može proizvesti do 3,6 kg voća po grmu. Ima krupan, čvrst plod, sjajne crne boje i dobrog je ukusa. Plod kupina sadrži mnogo minerala i vitamina. Torn Free Sadnice kupine Torn Free daju krupne plodove tamno crne boje, koji stižu polovinom avgusta. Dostižu visinu do 3m. Bestrna je i samoplodna sorta kupine, koja se na našim prostorima gaji od polovine sedamdesetih godina prošlog veka. Otprnija je prema nekim bolestima, dok sa druge strane je osetljiva prema prolećnim mrazevima. Dobro rađa i ima plodove koji su srednje krupni, kupastog oblika i čvrsti.
-
Za kuću i baštu chevron_right Cveće
Sadnice brsljana sa slike 2 komada saljem nakon uplate na Postnet - kupac placa dostavu
Dragoslav Grbić : RODNI GRAD, Novo pokolenje Beograd 1950, str. 48. Poezija. Očuvanost 3. Dragoslav Grbić je bio srpski književnik. Rođen je 1926. godine u Ljubiću kod Čačka. Gimnaziju je završio u rodnom gradu 1947. godine, kada je objavio i prvu pesmu. Iste godine nastanio se u Beogradu, gde je i umro 1983. Sadržaj Biografija Dragoslav Grbić je rođen u Ljubiću (danas deo Čačka)14. oktobra 1926. u porodici oca Radomira, obućara, i majke Zorke, domaćice. Čitavog života žalio je što detinjstvo i ranu mladost nije proveo u Čačku, pošto se porodica često selila iz grada u grad, jer je njegov otac kao poslovođa prodavnice obuće `Bata`, zbog organizovanja prodaje često dobijao premeštaj u mestoa gde su se nove prodavnice otvarale. Zato je Grbić osnovnu školu učio u Varvarinu, Knjaževcu, Trsteniku, Čačku i Žabarima, a gimnaziju u Petrovcu, Smederevskoj Palanci, Paraćinu, Kragujevcu i Čačku. Morao je uvek iznova da se prilagođava novoj sredini kako bi stekao drugove, jer `bez njih se ne može živeti, pogotovo u detinjstvu`. Detinjstvo mu je obeleženo ratom, kasnije čestom temom u njegovom delu. Još kao nepunoletan mladić učestvovao je u NOB-u (od 4. septembra 1944. do oslobođenja). Po završetku rata, bio je kratko omladinski rukovodilac u Ljubiću i čačanskoj Gimnaziji, koju je završio 1947. godine. Školovanje je nastavio na Filozofskom fakultetu, gde je studije istorije zapostavio zbog novinarstva i književnog rada, kao je u pesmi `Umesto pisma` rekao: ` Ja u ratu izgubih lik dečaka / pa ga i sad tražim do pred sumrak / i rastuži me pena oblaka / zbog koje sam bolji pesnik nego đak`.[1] Još u Čačku, kao gimnazijalac sarađivao je u lokalnom `Slobodnom glasu` pišući tekstove o omladinskim aktivnostima u gradu, a zatim i u listu na izgradnji Zviške pruge u istočnoj Srbiji. Grbić zvanično postaje novinar 1. februara 1949. stupanjem u redakciju lista `Omladina` u Beogradu, gde je radio do 31. maja 1950. Sledećih godinu dana, do 31. juna 1951. zaposlen je na Drugom programu Radio Beograda, kao saradnik Literarne sekcije, gde je o njegovom radu urednik Đuza Radović dao karakteristiku (24. april 1951): `Radi na emisijama `Iz književnosti` i `Nove knjige i časopisi`. Na ovim emisijama radi s mnogo ljubavi i istinskog interesovanja, s radošću i predanošću, čak, s obzirom na njegovo zdravlje, moglo bi se reći s mnogo požrtvovanosti. Za ovo vreme otkad je u našoj ustanovi pokazao je i znatan razvoj i učinio ozbiljan napredak. Piše bolje nego što je pisao i sigurnije ulazi u književnu problematiku. Ali mu je u tom pravcu potrebno da učini još napora, naročito u postizanju mirnijeg i objektivnijeg književnog kriterijuma. Kao mladog pisca, njega u prvom redu interesuje savremena literatura, naročito poezija, i nju dovoljno poznaje. Uz jednog urednika koji bi pomogao njegovom razvoju i koji bi potsticao njegovo interesovanje i za druge oblasti sem književnosti, čime bi se širila i njegova kultura, on bi se razvio u dobrog novinara. Pojačavanjem lične samodiscipline doprineo bi i sigurnijem razvoju svoje darovitosti. Pošten čovek i dobar drug.` Grbić se nije dugo zadržao u Radio Beogradu, već se od 1. avgusta 1951. zaposlio u listu `Radnik` i tu je ostao narednih sedam godina (poslednje tri kao urednik lista), do 1. septembra 1958, kada je prešao u `Borbu` i radio do polovine naredne godine. Od 1960. Grbić se bavi kulturno-prosvetnim radom, prvo u Savetu za kulture NR Srbije na radnom mestu referenta za pozorišnu umetnost. Prikuplja informacije o repertoaru, kadrovima i drugim pitanjima profesionalnih pozorišta. Od 1966. radi kao sekretar Zajednice profesionalnih pozorišta SR Srbije, da bi od 1. novembra 1977. postao samostalni stručni saradnik u Kulturno-prosvetnoj zajednici i tu dužnost obavlja do penzionisanja. Bio je oženjen Mirjanom Radić, novinarkom Radio Beograda.[1] Umro je u Beogradu, a sahranjen u Čačku 5. oktobra 1983. godine.[1] Bibliografija Zbirke pesama Lirski fragmenti (1949) Rodni grad (1950) Sagledani život (1952) Septembar (1954) Spomenik u parku (1957) Neizvestnost sveta (1965) Veliko podne (1975) Pod kamenom (1979) Romani Vodo, odazovi se (1956) Podlac (1960) Nedoba (1971) Zbirke pripovedaka Živi među mrtvima (1956) Nevešti usamljenici (1959) Kraj rata (1975) Zbirka eseja Pet pesnika (1964) Drame Korak u prašinu (1958) Kišno leto (1963)
Draginja Urošević : ZGLASJE , Prosveta 1972, str. 56. Poezija. Očuvanost 4; ima štambilj lične biblioteke. песникиња Драгиња Урошевић. Припадала је „генерацији осамдесетих“, која је донела низ освежења у савремену српску поезију. Књижевна критка запазили ју је већ после прве њене књиге Згласје“( „Просвета, Београд 1972). Уследиле су потом књиге које су само учвршћивале њену позицију: Велика дневна музика, Чежња под тамним боровима, Лични устанак, Призор из заумбрежја, Јелена Анжујска, Небеска преља (1994), Дневник добровољне несанице (1995), Посвете и коментари (1997), Срдачне молитве над тамом (1997), Душа и заумбрежје (1998), Требешки родослов (1998), И ниње и присно (1999), Свештеник нове светлости (2003).