U ovih pet tomova pod zajedničkim naslovom “Robi K.”, na preko 2300 strana sakupljene su kolumne, kratke priče ili pak epski razmahana narativna proza – svaki će čitalac odabrati za sebe kako će čitati ove tekstove Viktora Ivančića – koja je nastajala u rasponu od tri i po decenije, od 1984. do 2018. U njenom središtu je nikad odrasli i pre vremena sazreli devetogodišnjak Robi K. Pored njega, u ovoj svojevrsnoj, beskrajnoj commedia dell’ arte, u iznova ponavljanim zapletima kao stalni tipovi pojavljuju se i Robijevi roditelji, učiteljica, školski drugovi, susedi, pop i časna sestra, te neodoljivo šarmantni, beskompromisno jugoslovenski nastrojeni deda. Kao sporedne karaktere, pored njih u priči imamo i stvarne ličnosti iz sumorne ratne i posleratne hrvatske i postjugoslovenske tranzicijske svakodnevnice. Zbog potonjih, Ivančićeva božanstvena mediteranska komedija neprekidno je na rubu tragedije. Čitaj dalje

Ciganin, ali najljepši Kristiana Novaka je strogo žanrovski gledano krimić, s enigmom, brutalnim ubistvima nepoznatih – jer leševe bez lica teško je identificirati – i istragom, i lep pokazatelj da se stvari ne smeju strogo gledati, ni suditi, jer je krimić koliko i Zločin i kazna. Čitaj dalje

U ovih pet tomova pod zajedničkim naslovom “Robi K.”, na preko 2300 strana sakupljene su kolumne, kratke priče ili pak epski razmahana narativna proza – svaki će čitalac odabrati za sebe kako će čitati ove tekstove Viktora Ivančića – koja je nastajala u rasponu od tri i po decenije, od 1984. do 2018. U njenom središtu je nikad odrasli i pre vremena sazreli devetogodišnjak Robi K. Pored njega, u ovoj svojevrsnoj, beskrajnoj commedia dell’ arte, u iznova ponavljanim zapletima kao stalni tipovi pojavljuju se i Robijevi roditelji, učiteljica, školski drugovi, susedi, pop i časna sestra, te neodoljivo šarmantni, beskompromisno jugoslovenski nastrojeni deda. Kao sporedne karaktere, pored njih u priči imamo i stvarne ličnosti iz sumorne ratne i posleratne hrvatske i postjugoslovenske tranzicijske svakodnevnice. Zbog potonjih, Ivančićeva božanstvena mediteranska komedija neprekidno je na rubu tragedije. Čitaj dalje

U ovih pet tomova pod zajedničkim naslovom “Robi K.”, na preko 2300 strana sakupljene su kolumne, kratke priče ili pak epski razmahana narativna proza – svaki će čitalac odabrati za sebe kako će čitati ove tekstove Viktora Ivančića – koja je nastajala u rasponu od tri i po decenije, od 1984. do 2018. U njenom središtu je nikad odrasli i pre vremena sazreli devetogodišnjak Robi K. Pored njega, u ovoj svojevrsnoj, beskrajnoj commedia dell’ arte, u iznova ponavljanim zapletima kao stalni tipovi pojavljuju se i Robijevi roditelji, učiteljica, školski drugovi, susedi, pop i časna sestra, te neodoljivo šarmantni, beskompromisno jugoslovenski nastrojeni deda. Kao sporedne karaktere, pored njih u priči imamo i stvarne ličnosti iz sumorne ratne i posleratne hrvatske i postjugoslovenske tranzicijske svakodnevnice. Zbog potonjih, Ivančićeva božanstvena mediteranska komedija neprekidno je na rubu tragedije. Čitaj dalje

Novi roman turskog nobelovca, do sada objavljenog samo u Turskoj, sada u Srbiji! Priča o životu bozadžije Mevluta Karataša, njegovim doživljajima, sanjarijama i prijateljima i slika istanbulskog života između 1969. i 2012. godine viđena očima mnogih lica! Čudan osećaj u meni je ljubavna priča i u isti mah moderan ep. Roman na kojem je nobelovac Orhan Pamuk radio šest godina, objavljen u Turskoj decembra 2014. godine, pripoveda o životu u Istanbulu bozadžije Mevluta i njegove ljubavi kojoj je tri godine slao ljubavna pisma. Da li je u ljubavi važnija čovekova namera ili njegova sudbina? Da li naša sreća ili nesreća zavise od naših izbora ili nam se događaju mimo nas? U potrazi za odgovorima na ova pitanja, ovaj roman dajesliku sučeljavanja porodičnog i života grada, gneva i bespomoćnosti žena unutar doma. Čitaj dalje

Četiri novele i 15 kraćih proznih zapisa proslavljenog avangardnog umetnika Raše Todosijevića sa reprodukcijama njegovih akvarela! Autor insistira da to nisu klasične ilustracije već autonomne slike čija je funkcija da "ulepšaju život čitalaca". Čitaj dalje

U ovih pet tomova pod zajedničkim naslovom “Robi K.”, na preko 2300 strana sakupljene su kolumne, kratke priče ili pak epski razmahana narativna proza – svaki će čitalac odabrati za sebe kako će čitati ove tekstove Viktora Ivančića – koja je nastajala u rasponu od tri i po decenije, od 1984. do 2018. U njenom središtu je nikad odrasli i pre vremena sazreli devetogodišnjak Robi K. Pored njega, u ovoj svojevrsnoj, beskrajnoj commedia dell’ arte, u iznova ponavljanim zapletima kao stalni tipovi pojavljuju se i Robijevi roditelji, učiteljica, školski drugovi, susedi, pop i časna sestra, te neodoljivo šarmantni, beskompromisno jugoslovenski nastrojeni deda. Kao sporedne karaktere, pored njih u priči imamo i stvarne ličnosti iz sumorne ratne i posleratne hrvatske i postjugoslovenske tranzicijske svakodnevnice. Zbog potonjih, Ivančićeva božanstvena mediteranska komedija neprekidno je na rubu tragedije. Čitaj dalje

Knjiga Principi krimića Igora Mandića prvotno je objavljena 1985. godine, a nastala je dobrim dijelom kao rezultat vrlo intenzivnog uredničkog i recenzentsko-kritičarskoga posla kojim se u to vrijeme (1979. – 1984.) bavio njezin autor. Kroz praksu čitanja, recenziranja, odabiranja i komentiranja, „čas se opirući, a čas popuštajući bujici slučaja koja na naše obale nanosi naplavine iz goleme planetarne produkcije krimića“, Mandić je, kako sam navodi, naslutio određene obrise ovog „trivijalnog žanra“. Uzimajući krimić kao relevantnu književnu činjenicu, u vrijeme kada mu teoretičari i književni kritičari na ovim prostorima nisu bili nimalo skloni, Mandić je učinio pionirski pothvat tematizirajući ga na nekoliko osnovnih planova ili područja, analizirajući njegove klišeje, miteme, protagoniste, karakteristične situacije itd. Danas, točno trideset godina nakon objavljivanja prvog izdanja Principa krimića, kada su u međuvremenu mnogi akademski tabui vezani uz ovaj žanr prevladani, a krimić već duže vrijeme suvereno dominira recentnom književnom produkcijom diljem svijeta, objavljivanje ove Mandićeve knjige ne čini se samo opravdanim već i prijeko potrebnim za razumijevanje tog književnog fenomena. „Danas, na bespućima kriminalističkoga divljaštva, krimić je izašao iz podzemlja književne kulture i reklamira svoje mjesto i važnost kao relevantna književna činjenica! To može utoliko lakše i prije, jer je sveukupna (i najelitnija) književnost prožeta njegovim istim principima. Sve to više nije potrebno objašnjavati i dokazivati jer je i sama stvarnost kriminalna, u svojoj sveukupnosti, i predaleko bi me (nas) odvelo to elaborirati. Čitaj dalje

Roman odrastanja; pratimo tri dječaka koja odrastaju u Zagrebu pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća. Ekipa nekadašnjih maturanata, danas skoro sedamdesetogodišnjaka, odlučuje da ponovi svoje matursko putovanje brodom, na relaciji Opatija-Zadar. To je okvir i to je „sadašnjost“ u kojoj se, tokom nekoliko iz više razloga nimalo idiličnih dana, zapliću i raspliću nekadašnje antipatije i simpatije, razotkrivaju međusobni odnosi i stavlja tačka na iluziju kako se neke stvari mogu ponoviti, čak i kao kratkotrajni eksperiment. Ta je okvirna priča na neki način priča o starosti, onom razdoblju u životu čoveka koje navodno donosi smirenje i mudrost, premda upravo to ova Ferićeva varijanta itekako demantuje. Narator i glavni lik je jedan od njih, ginekolog Tihomir Romar, čija je životna priča od ranog detinjstva do ukrcavanja u ovaj brod zapravo središnja i fabularna deonica romana. Mada je u samom jezgru te glavne priče ljubavni zaplet, velika, tragična, neobična i pomalo devijantna ljubavna priča Tihomira i nekadašnje školske drugarice Senke, Ferić se ne zadovoljava samo tim žanrom, već vrlo ambiciozno uobličava složenu pozornicu na kojoj se ona odvija. Vrhunsko delo jednog od najboljih regionalnih autora za koje je sasvim zasluženo osvojio sve najvažnije književne nagrade u Hrvatskoj. „Uprkos obimu, uprkos kvalitetu, ima nečega zarad čega se ovaj roman opire tome da bude „veliki“ u nekom iole konvencionalnom smislu. Valjda je isuviše ferićevski uvrnut i apartan, nekako odviše ne-epski, šta li? No, pisac može spokojan čekati famozni „sud vremena“: ova je knjiga važan, totalno osebujan trenutak hrvatske i „regionalne“ proze, knjiga kojom je autor otputovao u tamne predele gde je malo koja spisateljska južnoslovenska noga kročila... Pa se još eno i vratio odande, i nije mu ništa!“ - Teofil Pančić, Vreme Čitaj dalje

Eksperimentalna filmska priča jednog od najvećih i najzanimljivijih multimedijalnih autora. Reč je o filmskim pričama o velikim stvaraocima srpskog filma: Bošku Tokinu – pioniru moderne filmske kritike u srpskoj kulturi, Dušanu Makavejevu, Aleksandru Petroviću, Živojinu Pavloviću, ali i o specifičnoj filmskoj storiji o Vukici Đilas. Ovo je čudesna knjiga o junacima Šijanovog filmskog sveta (Tom Gotovac, B. Vučićević, V. Pogačić, Šejka itd.), koja je istovremeno i neka vrsta autobiografije njegovog stvaralaštva. Čitaj dalje

Robi K. I - 1984-2000. Robi K. II - 2000-2005. Robi K. III - 2005–2009. Robi K. IV. - 2009–2013. Robi K. V - 2013–2018. U ovih pet tomova pod zajedničkim naslovom “Robi K.”, na preko 2300 strana sakupljene su kolumne, kratke priče ili pak epski razmahana narativna proza – svaki će čitalac odabrati za sebe kako će čitati ove tekstove Viktora Ivančića – koja je nastajala u rasponu od tri i po decenije, od 1984. do 2018. U njenom središtu je nikad odrasli i pre vremena sazreli devetogodišnjak Robi K. Pored njega, u ovoj svojevrsnoj, beskrajnoj commedia dell’ arte, u iznova ponavljanim zapletima kao stalni tipovi pojavljuju se i Robijevi roditelji, učiteljica, školski drugovi, susedi, pop i časna sestra, te neodoljivo šarmantni, beskompromisno jugoslovenski nastrojeni deda. Kao sporedne karaktere, pored njih u priči imamo i stvarne ličnosti iz sumorne ratne i posleratne hrvatske i postjugoslovenske tranzicijske svakodnevnice. Zbog potonjih, Ivančićeva božanstvena mediteranska komedija neprekidno je na rubu tragedije. Čitaj dalje

Došlo neko takvo vrijeme, da se smrt „vrati u život“ – tako će, paradoksalnom morbidnosti, vjerojatno odgovoriti Igor Mandić na pitanje što ga je ponukalo na pisanje „Predsmrtnog dnevnika“. Ako se uzme u obzir da su promišljanja o velikim, ali prešutno zataškanim temama moderne civilizacije – tj. o starosti, samoubojstvu i smrti – danas ponajviše.Došlo neko takvo vrijeme, da se smrt „vrati u život“ – tako će, paradoksalnom morbidnosti, vjerojatno odgovoriti Igor Mandić na pitanje što ga je ponukalo na pisanje „Predsmrtnog dnevnika“. Ako se uzme u obzir da su promišljanja o velikim, ali prešutno zataškanim temama moderne civilizacije – tj. o starosti, samoubojstvu i smrti – danas ponajviše u domeni medicinskih znanosti ili da ih se razvlači po novinama u paušalnom dajdžestiranju, onda se naglašava jedinstvenost ovoga dnevnika sročenoga iz literarnoga konteksta. Propuštajući te velike teme kroz filtar osobne i obiteljske sudbine, Mandić je ovdje čitateljima izručio istovremeno opis svojih (netočno predviđenih) posljednjih dana i sukus ponajboljih ideja koje su o istim temama kroz povijest već sročili neki od najoštroumnijih filozofa, sociologa, antropologa… Dakako, na impuls pisanja u prvom je redu utjecalo osobno iskustvo starenja i možda previše naglašena patetična svijest – formulirana prema J. Améryju kao „nagnuće prema smrti“ – kako su njegova životna putanja i djelovanje dokrajčeni (I. M. rođen je 1939. g.). Srećom, nije pogodio, pa kako se taj slućeni kraj nije dogodio ni tijekom pisanja ni po zapisivanju (IV./2014. – VIII./2015.), umjesto loših vijesti dobili smo ovakav dnevnik, prvi i jedini takav u povijesti hrvatske (i šire) tekstualnosti. Nasuprot mogućoj sumnji kako je biološko klonuće prouzročilo i slabljenje pisma, ovdje se čita kako se iskazano „nagnuće prema smrti“ često samo od sebe pobija. Stoga ovdje zatječemo i onoga „staroga“ (tj. mlađega) Mandića, poznatog nam desetljećima po polemičkim knjigama (npr. „Nježno srce“; „Policajci duha“; „Sloboda lajanja“; „Za našu stvar“; „Hitna služba“; „Bijela vrana“ itd.). Dakle i u predsmrtnom ozračju – koje se priviđa autoru – njegov intelektualno-biološki nerv tome se opire. Možda hoće reći kako se smrti najbolje može napakostiti tako da joj, makar i u posljednji čas – opalimo pljusku. Čitaj dalje

Mira Furlan, jedna od najvećih glumica s ovih prostora, bila je nežna i snažna, ranjiva i naizgled naivna, ali iznad svega beskompromisna žena čije je srce uvek bilo na pravoj strani. U autobiografskoj knjizi uvodi čitaoce u vlastiti svet, u svoje intimne drame i razmišljanja, opisujući život i karijeru pune uspona i padova. Istovremeno oživljava vreme koje je nestalo u ratu, generaciju i pojedince koji su verovali u bolji i srećniji svet i za koje, pogotovo ako su bili nadnacionalni poput autorke, početkom sukoba u bivšoj Jugoslaviji više nije bilo mesta u novim državama. Emotivna, moćna proza u kojoj pratimo sazrevanje mlade intelektualke i život glumice koja upoznaje lice i naličje slave, duboko je potresna i ne dopušta ravnodušnost. Uz visprene, duhovite i katkad cinične uvide, ova ispovest je više od puke autobiografije. Ona je svedočanstvo o osećanju nepripadanja, o sunovratu ideala, o tome šta znači biti žena u ovom svetu i o snazi koju bezuslovna ljubav pruža. Voli me više od svega na svijetu s puno sentimenta, ali bez patetike, s mnogo suza i smeha, evocira ne samo Miru Furlan već i ceo jedan svet, izgubljen ali ne i zaboravljen. Čitaj dalje

A sve vreme sam pokušavao da razumem zašto se nešto podrazumeva! Knjiga koja stereografski ujedinjuje prethodna prozna ostvarenja Vladana Matića, a u kojoj se u fantazmagoriji i (anti)utopičnosti akumuliraju sva prethodna iskustva svojevrsnog nomadizma, psihogeografije i civilizacijskog hedonizma, a imaginacija i dalje nestrpljivo “žudi za osvajanjem prostora, za promenom prostranstava koja stvara i kojim se kreće” (V. Pavković). Ova hibridna proza, koja u piščevom protivžanrovskom izboru prednost daje fragmentu, fantazmi, zapisu, snu, belešci, fotografiji i montaži, ali i mnoštvu plutajućih glasova i svedočanstava, sasvim je apartan doživljaj izlaska iz jednog minulog veka svojstven Matićevoj poetici poigravanja sa pripovedačkim horizontom očekivanja. S jedne strane, čitalac će se susresti sa bezvremenim ritmom sećanja, koja uokviruju konkretizovane epizode sa teškim vazduhom svakodnevice dok sa druge, poput nedostajućih delova slagalice, vizualizacija narativa – te slike-bića – formiraju intimnu kartografiju pisca, onu beskrajnu panoramu nepreglednih iskustava i osvajanja prostranstava; u tim iskustvima ono što se podrazumeva izjednačava se sa onim što je nedodirljivo, intuitivno i imaginativno, kao i sama ova knjiga koja se opire čvrstim žanrovskim i semantičkim okvirima i, u dijalogu sa svim prethodnim delima ovog pisca, ostvaruje sopstveni nomadizam. Čitaj dalje

U ovih pet tomova pod zajedničkim naslovom “Robi K.”, na preko 2300 strana sakupljene su kolumne, kratke priče ili pak epski razmahana narativna proza – svaki će čitalac odabrati za sebe kako će čitati ove tekstove Viktora Ivančića – koja je nastajala u rasponu od tri i po decenije, od 1984. do 2018. U njenom središtu je nikad odrasli i pre vremena sazreli devetogodišnjak Robi K. Pored njega, u ovoj svojevrsnoj, beskrajnoj commedia dell’ arte, u iznova ponavljanim zapletima kao stalni tipovi pojavljuju se i Robijevi roditelji, učiteljica, školski drugovi, susedi, pop i časna sestra, te neodoljivo šarmantni, beskompromisno jugoslovenski nastrojeni deda. Kao sporedne karaktere, pored njih u priči imamo i stvarne ličnosti iz sumorne ratne i posleratne hrvatske i postjugoslovenske tranzicijske svakodnevnice. Zbog potonjih, Ivančićeva božanstvena mediteranska komedija neprekidno je na rubu tragedije. Čitaj dalje