Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
76-100 od 7374 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Biblioteka Decja radost Naslovna: Radomir Perica Odiseja (grč. Οδύσσεια [Odýsseia]) je junački epski spev. Pretpostavlja se da je ovaj ep nastao u 8. veku p. n. e. u grčkim kolonijama u severozapadnoj Maloj Aziji. Današnji oblik dobio je u 6 veku pre. n. e. u Atini u vreme Pizistrata - vladao Atinom sa prekidima od 560. p.n.e. do 527. p.n.e. Pizistrat je ustanovio Panatinski praznik o kome su se recitovale Homerove pesme. U tu svrhu u atičkoj redakciji pripremljena su državna izdanja tih pesama. Autorstvo „Odiseje“ se pripisivalo Homeru, ali, nema nijednog pouzdanog podatka o životu Homera zbog čega se u njegovu istoričnost sumnja. U vezi s tim nastalo je u nauci homersko pitanje. Osnovni motiv „Odiseje“ je povratak glavnog junaka u svoju otadžbinu po završetku rata. Ovaj ep ima lančanu kompoziciju - dvanaest pevanja - epizode o lutanju Odiseja, koje se nastavljaju jedna na drugu. Homer je bio starogrčki pesnik, autor Ilijade i Odiseje, najstarijeg spomenika helenske književnosti. O Homeru, kao ličnosti ništa pouzdano nije poznato. Legende opisuju Homera kao slepog pesnika, koji recituje svoje pesme u velikoj vladarevoj dvorani svirajući liru, instrument sličan harfi. S obzirom na nedostatak izvora, neki akademici sumnjaju da su ova dela njegova. Na osnovu lingvističkih i istorijskih podataka koji su dostupni, pretpostavlja se da su epovi pisani na zapadnoj obali Male Azije, oko 9. veka p. n. e.[1] Možda su to na početku bila predanja koja su se generacijama prenosila usmenim putem i razrađivala dok nisu bili zapisani.[2] To je možda uradio jedan ili više „Homera“. Oni su preradili, oblikovali i izglačali te priče. Savršena epska tehnika, bujno umetničko izražavanje, veštački Homerov jezik, vrlo okretan stih, mnogobrojni ukrasni pridevi, tipični brojevi, česte formule, koje se u istim ili sličnim situacijama neprestano ponavljaju, žive i sveže poredbe i umetničko savršenstvo Homerovih pesama pokazuju da je kod Helena davno pre Homera cvetalo narodno epsko pesništvo.[6][7] Nije, naime, verovatno da bi se toliko savršenstvo javilo prvi put u Homerovim umetničkim epovima. Ali, kako o razdoblju epskoga pesništva, koje je cvetalo pre Homera, nemamo gotovo nikakvih pouzdanih podataka, moramo njegove tragove potražiti u Homerovim delima. U tome se nailazi na izvesnu razliku između Ilijade i Odiseje. Kad u Ilijadi IX, 185. p. n. e. dolaze ahejski poslanici ka Ahileju sa molbom da se pomiri sa Agamemnonom i da se vrati u boj, nalaze ga kako uz pratnju zvonke forminge peva slavna, herojska dela junaka (κλέα ἀνδρῶν). U Odiseji, naprotiv, pevaju κλέα ἀνδρῶν posebni pevači — ἀοιδοί — aedi. Penelopine prosce, koji se goste u Odisejevom domu, zabavlja pevač Femije pevajući im pesme uz svirku kitare. On peva proscima pesmu o tužnom povratku Ahejaca (Od. I, 325-327). Na dvoru feačkoga kralja Alkinoja vidimo slavnoga slepog pevača Demodoka koji uz pratnju forminge peva pored ostalih pesama i pesmu o propasti Ilija (Troje). I ta je pesma izmamila Odiseju potok suza, jer je pevač spomenuo i njega u pesmi. Iz citiranih mesta proizlazi da su i pre Homera postojale epske pesme, ali su bile kratke i obrađivale su priče o bogovima i herojima. Nadalje vidimo da jedne od tih pesama pevaju sami junaci, a druge umetnici kojima je pevanje zanimanje. Iz Homerova prikaza oba pevača — Femija i Demodoka — izlazi da su pevači nadahnuti od nekog boga ili Muze; da pevaju pesme na dvorovima vlastelina, a njihovo pevanje prate kitara i forminga. Umetnost epskoga pevača je poziv koji zahteva posebno znanje, iskustvo i talenat. Ti pevači ne pevaju samo svoje pesme, nego i one koje su čuli od drugih. Važnost aeda za razvoj epske poezije je vrlo velika, jer su oni svojim pevanjem prenosili pesme iz pokoljenja u pokoljenje i širili ih među široke narodne slojeve. Tako je put od kratke epske pesme do velikog umetničkog epa morao biti prilično dug. Kad su epske pesme postale veće i savršenije, njih više ne pevaju aedi nego ih recitovali rapsodi (`sašivači` pesama), koji s većom zalihom naučenih epskih pesama putuju po helenskim polisima. O takvim nam rapsodima govori i Herodot (V, 67). Oni rapsodi koji su se bavili samo recitovanjem Homerovih pesama zvali su se Homeridi.
ЈОВАН ЈАНИЋИЈЕВИЋ ПРЕОБРАЖАЈИ С О Н Е Т И (32 СОНЕТА) ВАЈАТ БЕОГРАД 1983 Библиотека МОЗАИК СВЕТСКИ ПЕСНИЧКИ КЛАСИЦИ ********* ................................................................... Поговор ЈОВАН ЈАНИЋИЈЕВИЋ БЕЛЕШКЕ О ПЕСНИЦИМА Р е ф е р е н ц е РИЛКЕ ПЕТРАРКА ПУШКИН ДАНТЕ АЛИГИЈЕРИ АЛЕКСА ШАНТИЋ ШЕКСПИР ИВАН В. ЛАЛИЋ - МОЛИТВА ВАЛЕРИ БОДЛЕР НЕЗВАЛ ЛОРКА ДУЧИЋ АНА АХМАТОВА . . . .................................................................. ЋИРИЛИЦА ТВРДЕ КОРИЦЕ ШИВЕН ПОВЕЗ 15 ЦМ 62 СТРАНИЦЕ НЕКОРИШЋЕНО ГАРАНЦИЈА ПЕРФЕКТ КОЛЕКЦИОНАРСКИ, 1983 Екстра за МАЛИ/ВЕЛИКИ, пажљиво изабрани, ПОКЛОН ********** дсп18
Gospodarska pitanja s naročitim obzirom na pošumljavanje Izdavač: Zaklada tiskare Narodnih novina, Zagreb Godina izdanja: 1931 Povez: tvrd Broj strana: 311 Ilustrovano. Sadržaj priložen na slici. Spolja kao na slikama. Potpisana, karakteristični tragovi starosti nešto izraženiji samo na nekoliko listova. Tekst bez podvlačenja, potpuno čitak i razgovetan. Ekološke prilike i pitanje pošumljavanja Krša Klimatski faktori Edafske karakteristike Šumska vegetacija i njene karakteristike Tehnika zašumljavanja Nači podizanja šume, izbor vrsta drveća... (K-62)
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Elin Pelin [eli`n peli`n] (pravo ime Dimităr Ivanov Stojanov), bugarski književnik (Bajlovo kraj Sofije, 8. VII. 1877 – Sofija, 3. XII. 1949). Pisao romane, novele, kratke priče, obrađivao narodne bajke za djecu. Tematski okrenut društvenim promjenama bugarskoga sela, raspadu patrijarhalnoga etosa i osiromašenju seljaštva. S književnopovijesnoga stajališta zaslužan je za stilski preokret od društveno-kritičkoga prema psihološkom realizmu. Glavna djela: Priče (Razkazi, I–II, 1904–11), Zbornik priča (Sbornik ot razkazi, 1923), Zemlja (Zemja, 1927), Jan Bibijan (1933), Jan Bibijan na Mjesecu (Jan Bibijan na Lunata, 1934), Pod manastirskom lozom (Pod manastirskata loza, 1936), Geraci (Geracite, 1943). Elin Pelin (rođen kao Dimitar Ivanov Stojanov; bug. Димитър Иванов Стоянов; 8. jul 1877. - 3. decembar, 1949.) je poznati bugarski pisac, slavljen zbog svojih prikaza seoskog života. Rođen je u selu Bajlovo u sofijskoj oblasti. Ime koje je dobio rođenjem je Dimitar Ivanov Stojanov. Otac mu je bio Ivan Stojanov , i majka Stojanka Ivanova i pripadali su vrlo velikoj seoskoj porodici koja je imala 11 dece.[3][4] Od detinjstva je voleo pisati. Najpre se okušao u slikarstvu i u pisanju stihova, da bi se kasnije u potpunosti posvetio proznom radu. Na kraju svog stvaralačkog puta je rekao: `Био сам толико млад када сам почео да пишем да сам једноставно заборавио који је био разлог за то` [4] Imao je formalno obrazovanje i želeo je postati učitelj. Nakon što je diplomirao, postao je učitelj u svom selu. Međutim, on dugo nije radio na tom poslu. Tada odlučuje postati pisac i uzima umetničko ime, Dimitar Stojanov je postao Elin Pelin 1897. godine. [3] [4] Rodna kuća Elina Pelina u selu Bajlovo u Bugarskoj Njegov susret s Jordanom Jovkovim doprineo je u izrastanje klasičnog reprezentativnog nacionalnog pisca kratkih priča, kojima je umnogome odredio kasniji smer i lik bugarskog umetničkog pripovedanja. Prvu pripovetku „Draga je domovina“ (bug. Мило е отечеството) objavio je 1895. Od 1899. živeo je u Sofiji, gde je uređivao časopis „Seosko ćaskanje“ (1902—1903), radio kao bibliotekar. To mu je davalo dovoljno slobode za pisanje. 1910. godine postavljen je za upravnika posebnih zbirki u biblioteci u Sofiji. Tokom Prvog svetskog rata Pelin je bio ratni izveštač, a kasnije je bio muzejski konzervator. U muzej Vazova dolazi 1924. godine i tamo je radio 20 godina.[3] Grob Elina Pelina na Sofijskom centralnom groblju Njegova najbolja dela nastala su tek nakon završetka Prvog svjetskog rata. Prije Prvog svetskog rata, pisao je `Prijedlog obitelji` 1911. - priča o transformaciji iz seoskog života u moderno društvo. Knjiga je bila vrlo dobro prihvaćena i hvaljena zbog svojih živopisnih slika seoskog života u Bugarska sela.[3] Pelinova najbolja dela su posvećena bugarskom selu, gde prikazuje svakidašnji život kroz prizmu socijalne kritike; junaci su obični siromašni seljaci ili seoski učitelji. Stil mu je bio izvoran, neposredan i topao, obogaćen narodnim poslovicama. Ostvario je izvanredne, životvorne portrete seljaka u čijem karakteru se sukobljavaju elementarne strasti i čistota duše sa primitivizmom koji je posledica zaostalesti i bede i uzrok strasti i prizemnih poriva, nemoračlnih postupaka i zločina.[2] Elin Pelin je i jedan od začetnika bugarske dečje književnosti. Nagrade i priznanja Godine 1940. postao je predsednik Društva bugarskih književnika. Grad Novoselci pored njegovog rodnog Bajlovo danas nosi njegovo ime. Izabran je za člana Bugarske akademije znanosti i umetnosti. Dela Pripovetke „Pripovetke I` (1904.) „Pepeo mojih cipela“ (1905.) „S prozora“ (1906.) „Pripovetke II` (1904.) „Geraci“ (1922.) „Zemlja“ (1922.) „Izabrane priče“ (1922.) „Zbirka kratkih priča“ (1923.)
САВО СКОКО ДРУГИ БАЛКАНСКИ РАТ 1913 Књига прва УЗРОЦИ И ПРИПРЕМЕ РАТА ВОЈНОИСТОРИЈСКИ ИНСТИТУТ БЕОГРАД 1968 ЛЕГЕНДА распореда српске, грчке и бугарске војске уочи Другог балканског рата, црвено-плавој боји !!! + ЛЕГЕНДА подела територија европске Турске по српско-бугарском уговору од 13. марта 1912. године !!! ................................................................. РЕГИСТАР Ћирилица Тврде корице Шивен повез 440 страница НЕКОРИШЋЕНО НЕОТВОРЕНО Екстра !!!!!!!!!!!!!!!
ZVONIMIR PAUL ŠEPAROVIĆ VICTIMOLOGY STUDIES OF VICZIMS Izdavač: PRAVNI FAKULTET ZAGREB 1985 Pažnja !!!!! Posveta autora akademiku VLADIMIRU DEDIJERU !!!!!! BIBLIOFILSKI PRIMERAK !!!!!!!! ............................................................ Broš 258 strana NEKORIŠĆENO NEČITANO Ekstra !!!!!!!!! Retko !!!!!!!
RUDOLF STEINER SUPROTNOST ISTOKA I ZAPADA NAUKA I SOCIJALNO PITANJE SA STANOVIŠTA ANTROPOSOFIJE ANTROPOSOFSKA BIBLIOTEKA BEOGRAD 1937 STRANA 144 MEK POVEZ, BLAGA FLEKA NA PRVOJ STRANI I PO NEKA MALA NA KORICAMA, OTISAK VEZIVANJA NA PREDNJOJ KORICI, VIDI SE NA SLICI, OSTALO VEOMA DOBRO OČUVANO TAGS: ANTROPOSOFIJA TEOSOFIJA ESOTERIJA FILOSOFIJA ANTROPOZOFIJA TEOZOFIJA EZOTERIJA FILOZOFIJA Sadržaj: Antroposofija i nauka 1. Antroposofija i prirodna nauka 2. Antroposofija i psihologija 3. Antroposofija i istorija Istoka i Zapada 4. Antroposofija i razvoj čovječanstva sa geografskog stanovništva 5. Antroposofija i kosmologija. Antroposofija i sociologija 6. Sadašnjost i socijalne težnje 7. Sadašnjost i socijalne prilike (Atlantska i pacifička kultura) 8. Sadašnjost i socijalni nedostaci (Azija - Evropa) 9. Sadašnjost i socijalne nade (Evropa - Amerika) 10. Osnove socijalnog pitanja. 07.05.2022
IDEOLOGIJE I KNJIŽEVNOST IGNACIO AMBROĐE SLOVO LJUBVE BEOGRAD 1979 Biblioteka E I D E O S R e f e r e n c e PLEHANOV TOLSTOJ MAJAKOVSKI STRUKTURE I TEHNIKE PRIPOVEDANJA POETSKI JEZIK NAUČNI JEZIK KNJIŽEVNOS KAO FUNKCIJA SISTEMA ZA JEDNU MARKSISTIČKU KNJIŽEVNU TEORIJU ......................................................... Broš Latinica 18O stranica NEKORIŠĆENO NEOTVORENO Ekstra za poklon !!!!!!!!!!!!!!!