************************************************************************************* Молим Вас да пре лицитације или куповине прочитате услове продаје на дну ове странице. За сва питања и недоумице слободно ме контактирајте преко порука пре куповине. ************************************************************************************* Стање: НОВА КЊИГА! BRUNO ILI O BOŽANSKOM I PRIRODNOM PRINCIPU STVARI - Fridrih Vilhelm Jozef Šeling S nemačkog preveo Božidar Zec Dijalog Bruno malo je remek delo Šelingovog spekulativnog dara. Hegelov i Helderlinov prijatelj iz studentskih dana, potom ogorčeni Hegelov protivnik, raskošnog talenta i neobuzdano radoznao, Šeling je možda i najspekulativniji filozof velike četvorke nemačkog idealizma. U ovom dijalogu on se sa lakoćom kreće po metafizčkim motivima kakvi su odnos dela i celine, identiteta i razlike, idealnog i realnog, božjeg i ljudskog, konačnog i beskonačnog, sve vreme, međutim, imajući u vidu Apsolut kao onaj momenat koji u sebi miri suprotstavljene motive. Izdavač: Fedon Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 19,7x13 Broj strana: 139 Погледајте остале књиге које продајем: http://www.limundo.com/Clan/ivaran/SpisakAukcija https://www.kupindo.com/Clan/ivaran/SpisakPredmeta Плаћање поузећем је могуће само код чланова који немају негативне оцене.ФЕ09

Knjiga za sve i ni za koga Izdavač: Dereta, Beograd Prevod i pogovor: Danko Grlić Povez: tvrd Broj strana: 337 Spolja kao na slikama. Nekoliko žućkasti flekica na marginama strana, vrlo dobro očuvana. Tako je govorio Zaratustra je delo nastalo između 1883. i 1885. , a koje govori o starom šamanu koji se spušta sa svoje planine među narod iz želje da nauči nešto od njih i da narodu podari svoje znanje. Prilikom spuštanja u selo nailazi na razne ljude od kojih doznaje njihove tajne. Zaratustra je zapravo u potrazi za čovekom sebi ravnim, ali mnogi ne razumeju njegovu filozofiju i ismejavaju ga, međutim ima i onih koji mu se dive. „ Zaratustra“ je nemačka verzija imena persijskog proroka Zoroastera (Zaraθ uštra), navodnog osnivača zoroasterizma, koji je uticao na judaizam, a zatim i na hrišćanstvo. Dakle, knjiga ne prikazuje istorijskog Zaratustru, o kojem imamo vrlo malo podataka, već se koristi njegova mističnost stvarajući jednog ne-istorijskog Zaratustru, koji želi tradicionalni moral okrenuti naglavačke. Najslavniji odlomak nalazi se na početku knjige: Zaratustra se spušta s planine, razgovara s nekim čovekom i zatim se pita: „ Da li je moguće da ljudi još ne znaju da je Bog mrtav? “ Zbog svojih razmatranja to je jedno od najpoznatijih filozofskih dela ovoga autora, a stil pisanja je nedvosmisleno svrstao Zaratustru i u vrhunce svetske književnosti. (K-135)

tvrd ppovez odlično očuvana

Beograd 1967. Tvrd povez, XXXVII+327 strana. Napomena: na dvadesetak strana tragovi olovke (obeležen tekst); knjiga je veoma dobro očuvana. J7 Sadržaj: Predgovor dr Miljana Mojaševića O Egmontu, Geteovoj tragediji O Birgerovim pesmama Šilerova odbrana od antikritike O patetičnom Misli o upotrebi prostog i niskog u umetnosti O ljupkosti i dostojanstvu Matisonove pesme Pisma o estetskom vaspitanju čoveka O naivnoj i sentimentalnoj poeziji Komentari dr Strahinje Kostića

Opis "Preteče hrišćanstva" je zbirka Vladete Jerotića koja otvara vrata dubokom razmatranju veza između starih religijskih učenja i hrišćanstva. Autor, sa izuzetnim poznavanjem ovih učenja, iznosi svoju tezu o tome kako su se ta stara učenja pretočila i prethodila hrišćanstvu. Knjiga donosi analizu povezanosti starih religijskih sistema sa osnovnim principima hrišćanstva. Kroz detaljno razmatranje Lao Ce-ovih načela Taoa i upoređivanje budizma i hrišćanstva, Jerotić istražuje dublje značenje i evoluciju duhovnih učenja kroz istoriju. Autor takođe osvetljava kako naučna saznanja o poreklu i razvoju Zemlje i čoveka obogataju naše razumevanje duhovnosti i čovekove sudbine. Jerotić istražuje veze između nauke, duhovnosti i individuacije prema Jungovom učenju ili "oboženju" prema hrišćanskom shvatanju. Ova knjiga nas uvodi u složen svet religijskih i duhovnih veza koje oblikuju ljudsku istoriju i razvoj. Jerotićeva sposobnost da spoji različite oblasti znanja i pruži novi uvid u evoluciju duhovnosti čini ovu knjigu vrednim izvorom za one koji žele dublje razumeti osnove hrišćanstva i njegovu povezanost sa širim duhovnim kontekstom. Ako želite istražiti dubine religijskih veza i njihov uticaj na hrišćanstvo, "Preteče hrišćanstva" je ključno štivo koje vam pruža nova saznanja i razmišljanja. Kupite knjige autora Vladete Jerotića online i otvorite prozor ka dubokim duhovnim povezanostima.

Politicki traktat / Spinoza 1957g 98 strana tvrd povez lepo očuvana, stranice po ivicama malo požutele, ima diskretnog podvlačenja bojicom na početku - oko 10ak strana

Autor: Lav Isakovič Šestov Format: 20 cm Br. strana: 280 Glas vapijućeg u pustinji... Iz sadržaja: - Jov i Hegel - Žalac u telo - Odstranjivanje etičkog - Velika sablazan - Pokret vere - Vera i greh - Strah i ništa - Genije i sudbina - Znanje kao pad - Surovo hrišćanstvo - Strah i prvorodni greh - Vlast znanja - Logika i gromovi - Autonomija etičkog - Porobljena volja - Bog je ljubav - Kjerkegor i Luter - Očajanje i ništa - Sloboda - Bog i prinudna istina - Tajna iskušenja

Izdavač Mali Nemo Meki povez 251 stranica K1

Autor: Tomas A. Slezak Povez: tvrd Br. strana: 290 Format: 16 x 24 Tomas Aleksander Slezak, klasični filozof i filolog, jedan od najpoznatijih i najznačajnijih tumača Platonove filozofije, u knjizi „Šta Evropa duguje Grcima?“ vraća se grčkim izvorima evropskog mišljenja i evropske kulture, odnosno, kako u pogovoru knjige piše prevoditeljka Irina Deretić, reč je o obuhvatnom sintetičkom delu koje zahvata gotovo sve segmente grčke kulture što su uticali na obrazovanje evropskog identiteta. Autorova namera je da pokaže kako Evropa kao supstancijalna celina, zajednica politički i ekonomski povezanih država, tematizuje vrednosti i kulturu koje baštinimo od Grka.

Autori: Marijana Rirmajer Peter M. Štajner Povez: tvrd Br. strana: 244 Format: 14 x 21 Marijana Rirmajer je redaktor, studijska do-maćica i voditelj na Bavarskom radiju i televiziji. Redaktorski je zadužena za programe magazinskog karaktera i tok-šou emisije, a kao autorka uređuje različite filmove i serije na savremene teme, o putovanjima, kulinarstvu i kuvanju. Peter M. Štajner, doktorirao je na filosofiji i, između ostalog, radio je kao asistent za filosofiju u Tibingenu i Vircburgu. Radi u Glavnoj upravi Društva „Maks Plank” u Minhenu. Sadržaj: - Aperitiv - Filosofija i pijanstvo - Plodovi vrta uživanja - Bekstvo od prokletog zadovoljstva - Obrazovanje ukusa u doba prosvećenosti - Idealizam uživanja - Prevrednovanje vrednosti: od kušanja do varenja - Filosofija između brzog i sporog načina ishrane - Digestiv

Rečnik tela Bernara Andrijea i Žila Boeča predstavlja preuređeno i dopunjeno izdanje Rečnika koji je filozof i epistemolog tela Bernar Andrije osmislio i objavio 2006. godine. Novo izdanje koje je, u prevodu Olgice Stefanović na srpski jezik, Službeni glasnik objavio 2010. godine, sadrži dve stotine članaka, stotinu osamdeset istraživača i istražiteljki – biologa, antropologa, istoričara, epistemologa, psihologa, lekara, ekonomista, etnologa, sociologa, psihoanalitičara, anatoma, politikologa, ergonoma, pravnika, pedagoga, filozofa, istoričara umetnosti, informatičara, komunikologa, psihosociologa, nutricionista, dečijih psihologa, istoričara književnosti – koji fenomenu tela pristupaju iz različitih uglova, obrađujući širok dijapazon termina: od bidea do sadomazohizma i od dijetetike do vampira... Kako ističe Žil Boeč, jedan od dvojice autora-priređivača, cilj ovog rečnika jeste upoznavanje čitaoca sa širokim spektrom značenja i konotacija na različite načine povezanih sa egzistencijom tela. Ali, Boeč istovremeno upozorava da ovom rečniku, kao i bilo kom drugom, valja pristupiti kreativno, koristeći ga kao sredstvo koje nam pomaže da izgradimo sopstvenu sliku komplikovanog organizma – u ovom slučaju svest o telu kao jedinstvu fizičke i duhovne egzistencije i, konačno, neotuđivom delu jedinstvenog kosmičkog tela – a nipošto ne dopustiti da nas njegova parcijalizovana forma uvuče u svoje zamke i onemogući nam sagledavanje celine. / Речник тела Бернара Андријеа и Жила Боеча представља преуређено и допуњено издање Речника који је филозоф и епистемолог тела Бернар Андрије осмислио и објавио 2006. године. Ново издање које је, у преводу Олгице Стефановић на српски језик, Службени гласник објавио 2010. године, садржи две стотине чланака, стотину осамдесет истраживача и истражитељки – биолога, антрополога, историчара, епистемолога, психолога, лекара, економиста, етнолога, социолога, психоаналитичара, анатома, политиколога, ергонома, правника, педагога, филозофа, историчара уметности, информатичара, комуниколога, психосоциолога, нутрициониста, дечијих психолога, историчара књижевности – који феномену тела приступају из различитих углова, обрађујући широк дијапазон термина: од бидеа до садомазохизма и од дијететике до вампира... Како истиче Жил Боеч, један од двојице аутора-приређивача, циљ овог речника јесте упознавање читаоца са широким спектром значења и конотација на различите начине повезаних са егзистенцијом тела. Али, Боеч истовремено упозорава да овом речнику, као и било ком другом, ваља приступити креативно, користећи га као средство које нам помаже да изградимо сопствену слику компликованог организма – у овом случају свест о телу као јединству физичке и духовне егзистенције и, коначно, неотуђивом делу јединственог космичког тела – а нипошто не допустити да нас његова парцијализована форма увуче у своје замке и онемогући нам сагледавање целине. Beograd 2010. Mek povez, 518 strana.

OGLEDI O HUMANIZMU - Vuko Pavićević Izdavač: RU RADIVOJ ĆIRPANOV Novi Sad Godina izdanja: 1977. Povez: broš Broj strana: 218 Pismo: latinica Stanje: dobro

POL I KARAKTER - Oto Vajninger Izdavač: Misao, Novi Sad 2012 broširani povez 571 STR. Okončavši život u 23. godini samoubistvom, ubrzo posle objavljivanja ove polemične i originalne knjige, Vajninger svojim delom nije prestao da intrigira evropsku javnost. Čime je ovaj mislilac potresao svet? U jednom plodnom vremenu za stvaralaštvo, na samom početku XX veka, kada su se u evropskom kulturnom podneblju pojavljivali značajni duhovi u svim oblastima stvaranja (Plank, Ajnštajn, Poenkare, Frojd, Pavlov, Tolstoj, Čehov, Rilke, T. Man, Debisi, Pikaso i drugi), brz uspon i relativno brz pad Vajningerove zvezde nije mogao biti neprimećen. Izuzetna obdarenost, koja se u nekim oblastima graniči sa genijalnošću, fascinirala je i porazila mnoge čitaoce Vajningerovog dela. Kakvu je to nepoznatu podzemnu žicu pronašao Oto Vajninger u svom rudniku, o kojoj su nastale toliko žučne rasprave, u kojima su jedni tvrdili da je to bila žica čistog zlata, a drugi da se radi o opasnom neplemenitom metalu čija su zračenja morala da donesu smrt njegovom pronalazaču?

Izdavac Balkanska Gnoza 2003. 253 strane,21 cm. Dobro ocuvana, sa posvetom na predlistu.

TIRANIJA KAJANJA - Pascal Brukner esej o zapadnjackom mazohizmu autor: Pascal Bruckner prijevod: Ivana Šojat Kuči ilustracija: Marina Leskovar godina: 2009 naklada: 1000 stranica: 180 uvez: meki ,lepo ocuvana Mrzi nas čitav svijet, a tome smo si sami krivi, dopustivši si (i nametnuvši) osjećaj krivnje. Nepravda, siromaštvo, ubojstva… mozgajući o svim nevoljama koje su nas snašle u proteklim stoljećima, Europljani su skrenuli u neopravdanu skrušenost, zamaskiravši na taj način – odustajanje. Pokajte se poruka je koju nam već pola stoljeća tupi zapadnjačka filozofija koja istodobno želi biti glas emancipacije i loša savjest svog vremena. Od egzistencijalizma do dekonstrukcionizma, čitava se suvremena misao iscrpljuje u pokušajima mehaničkog optuživanja Zapada čije licemjerstvo, nasilje i gnusnost neprestano naglašava. Ova dužnost kajanja Zapadu zabranjuje da sudi, da ustaje protiv drugih režima, drugih država, drugih religija. Naše jedino pravo je šutnja, suzdržanost, nemiješanje i neutralnost, samo povremena podrška onima koje smo nekoć podjarmljivali. Europu prožima posvemašnji stid od nje same i to upravo u trenutku kada svi kucaju na njezina vrata i žele stupiti na njezino tlo. Shvatiti taj paradoks, proniknuti u naše moralno srozavanje, pronaći teorijske alatke pomoću kojih bismo to mogli ispraviti, ambicija je ove knjige. Pascal Bruckner u svojoj najnovijoj knjizi, Tiraniji kajanja, težak osjećaj krivnje, nalegao na leđa Zapadnoga svijeta, naziva zapadnim mazohizmom. Zapad je, smatra, jedina civilizacija sklona samokritičnosti, koja, kako to obično biva, nerijetko prelazi u mazohizam. Zapad je kriv za sve – za rat u svijetu, glad, siromaštvo, pa i prirodne katastrofe, te na taj način, tvrdi Bruckner, postaje žrtveno janje ostalih, afričkih, azijskih i južnoameričkih kultura. Vrijeme je da se oslobodimo tog mazohizma, kaže, oštar i kritičan kao i uvijek, jedan od najvećih francuskih i svjetskih mislilaca koji ponovno sa svojom novom, snažnom i beskompromisnom knjigom nikoga neće ostaviti ravnodušnim. U prijevodu Ivane Šojat Kuči i s ilustracijom Marine Leskovar, Tiranija kajanja, najnovija knjiga u biblioteci Facta, naglavce će okrenuti vjerovanje kako je Zapad kriv za sve svjetske nevolje. organizovani transport podrazumeva slanje posiljke ,kao preporucenu tiskovinu VIDI SLIKE POGLEDAJTE MOJE OSTALE knjige NA LIMUNDU I KUPINDU (KUTIJA 7)

Prvi deo knjige nosi nаziv `Sаvremeno dobа i zаpаd`, i sаstoji se iz tri poglаvljа: `Kаrаkteristike Zаpаdа i njegovog odnosа sа ostаlim civilizаcijаmа`, `Verske osnove nаdmoći Zаpаdа` i `Komunizаm kаo prelаzni periood iz feudаlizmа u kаpitаlizаm`. Drugi deo knjige `Modernizаm i odnosi snаgа`, tаkođe imа tri poglаvljа: `Odnosi u društvu viđeni kаo odnosi snаgа`, `Simboličko, funkcionаlno i pojаvno` i `Dinаmikа institucionаlne vladаvine`. I treći deo, `Osnovni problemi modernitetа`, imа tri poglаvljа: `Nedovoljnа rаzvijenost`, `Nezаposlenost nа Zаpаdu` i `Socijаlnа pаtologijа`. Broširani povez; latinica; 21 cm; 435 str.;

UTOPIJSKE VIZIJE Naslov Utopijske vizije / Edward Rothstein, Herbert Muschamp, Martin E. Marty ; [prevod s engleskog Neven Dužanec] ; Mijene utopijske svijesti : esej / Rade Kalanj Jedinstveni naslov Visions of utopia. hrvatski jezik Vrsta građe zbornik Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik hrvatski Godina 2004 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : ǂNaklada ǂJesenski i Turk, 2004 Fizički opis 112 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Dužanec, Neven = Dužanec, Neven Sadržaj Sadrži i: Mijene utopijske svijesti / Rade Kalanj ISBN 953-222-188-3 (broš.) Napomene Prevod dela: Visions of utopia / Edward Rothstein, Herbert Muschamp, Martin E. Marty Registar. Predmetne odrednice Utopija Odlično očuvana knjiga. kd

Istorija šest pojmova (Umetnost. Lepo. Forma. Stvaralaštvo. Podražavanje. Estetski doživljaj. Dodatak: O savršenstvu) / Vladislav Tatarkjevič Izdavač: Nolit, Beograd Tvrd povez, zaštitni omot, 406 strana. Napomena: sitnija oštećenja zaštitnog omota; na predlistu posveta; na prvih nekoliko strana tragovi olovke (uredno obeležen tekst; zapis na marginama); ako se to izuzme, knjiga je odlično očuvana. R26 U savremenoj estetici, Vladislav Tatarkjevič poznat je pre svega kao autor obimne i autoritativne Istorije estetike. Ova knjiga je delo drukčije vrste, usamljeni — ali utoliko dragoceniji — pokušaj da se razmotri -istorija ne estetičkih učenja, već estetičkih problema. „Istorija estetike”, kaže Tatarkjevič u predgovoru svojoj knjizi, „bila je istorija ljudi, pisaca i umetnika koji su se u minulim vekovima izjašnjavali o lepom i o umetnosti, o formi i o stvaralaštvu. Ova knjiga se vraća istoj temi, ali je obuhvata drukčije: kao istoriju problema i pojmova.” Knjiga razmatra ove pojmove: umetnost, lepo, formu, stvaralaštvo, podražavanje i estetski doživljaj. Nema nikakve sumnje da su ovo osnovni pojmovi estetike, odnosno osnovni pojmovi kojima se služimo kada govorimo o umetnosti. Osim toga što izlaže razne načine na koje su se ovi pojmovi shvatali tokom istorije, Tatarkjevič želi da svaki od. njih učini krajnje jasnim, svestan da je u filozofiji i estetici jedan od najvećih problema bila neja-snost pojmova sa kojima su estetičari operisali. Istoriji šest pojmova dodata je, u ovom izdanju, i kratka rasprava O savršenstvu koja čini prirodni nastavak Tatarkjevičeve knjige.

MARKSISTIČKA TEORIJA DRUŠTVA - Veljko Cvjetičanin Izdavač: STVARNOST Zagreb Godina izdanja: 1977. Povez: broš Broj strana: 168 Pismo: latinica Stanje: dobro

TAO TE ČING: Lao Ce Naslov Tao Te Čing / [Lao Ce] ; pripremio Rade Sibila Vrsta građe knjiga Jezik hrvatski Godina 1979 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Vlastita naklada, 1979 (Zagreb : Bell) Fizički opis 138 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Sibila, Rade Zbirka Klasično djelo Posveta na predlistu, dobro očuvana knjiga. cs

Dodatne informacije Pisac HENRI DEJVID TORO Izdavač NEOPRESS – BEOGRAD Izdanje 2016 Povez MEKI Strana 187 Stanje Vrlo Dobro Edicija GRADITELJI ČOVEČANSTVA

Meki povez, dva toma, 874 str., stranice malo požutele. Izdavač Suhrkamp, Frankfurt am Main.

biblioteka LOGOS VESELIN MASLEŠA1975. tvrde korice odlično očuvana

VELIKA FILOZOFSKA BIBLIOTEKA BIGZ Beograd 1982. unutra odlična po obodu potamnela, oštećene korice Л

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Joseph Banks Rhine (29. rujna 1895. - 20. veljače 1980.), obično poznat kao JB Rhine, bio je američki botaničar koji je utemeljio parapsihologiju kao granu psihologije, osnovavši laboratorij parapsihologije na Sveučilištu Duke, Journal of Parapsychology, Zakladu za Istraživanje o prirodi čovjeka i Parapsihološka udruga. Rhine je napisao knjige Extrasensory Perception and Parapsychology: Frontier Science of the Mind. Joseph Banks Rhine bio je drugo dijete od petero djece koje su rodili Samuel Ellis Rhine i Elizabeth Vaughan Rhine u Waterloou, okrug Juniata, Pennsylvania. Samuel Rhine obrazovao se na Harrisburškom poslovnom fakultetu, učio je školu, a kasnije je bio poljoprivrednik i trgovac. Obitelj se preselila u Marshallville, Ohio, kad je Joseph bio u ranoj mladosti. [1] Obrazovao se na sjevernom sveučilištu Ohio Northern i koledžu Wooster, nakon čega se prijavio u marince, a bio je stacioniran u Santiagu. Nakon toga upisao se na Sveučilište u Chicagu, gdje je magistrirao botaniku 1923. i doktorirao. u botanici 1925. [2] Dok su bili tamo, on i njegova supruga Louisa E. Rhine bili su impresionirani predavanjem Arthura Conana Doylea u svibnju 1922. koje je veličalo znanstveni dokaz komunikacije s mrtvima. [3] Rhine je kasnije napisao: `Ova puka mogućnost bila je najuzbudljivija misao koju sam imao godinama.` [1] [4] [5] Predavao je godinu dana na Institutu za istraživanje biljaka Boyce Thompson u Yonkersu u New Yorku. Nakon toga upisao je odjel psihologije na Sveučilištu Harvard, kako bi godinu dana studirao kod profesora Williama McDougalla. Godine 1927. preselio se na Sveučilište Duke u Durhamu u Sjevernoj Karolini kako bi radio kod profesora McDougalla. Rhine je započeo studije koje su pomogle razvoju parapsihologije u granu znanosti; na parapsihologiju je gledao kao na granu `nenormalne psihologije`. Posredništvo Rhine je dao uvid u medij u izvedbama Mine Crandon. Mogao je promatrati neke njezine lukavštine u mraku kad je koristila svjetleće predmete. [6] Rhine je tvrdio da je promatrao Crandona u prevari na seansi 1926. Prema Rhineu, tijekom seanse bila je oslobođena kontrole i udarila nogom megafon da bi ostavila dojam da levitira. [7] Rhineovo izvješće koje je dokumentiralo prijevaru odbilo je Američko društvo za psihička istraživanja, pa ga je objavio u Journal of Abnormal Social Psychology. Kao odgovor, branitelji Crandona napali su Rajnu. Arthur Conan Doyle objavio je članak u bostonskim novinama u kojem se tvrdi `J. B. Rhine je magarac.` [7] Rhine se pitao zašto J. Malcolm Bird s trogodišnjim iskustvom nije razotkrila niti jedan njezin trik. Rhine je sumnjao da je Bird konfederacija medija. [7] ESP istraživanje Hubert Pearce s Joseph Banks Rajna. Rhine je u svom istraživačkom projektu mnoge studente testirao kao volonterske subjekte. Njegov prvi iznimni predmet u ovom istraživanju ESP -a bio je Adam Linzmayer, diplomirani ekonomist na Dukeu. Godine 1931. Linzmayer je postigao vrlo visoku ocjenu u preliminarnim testovima Zener kartice kroz koje ga je provela Rajna; u početku je postigao 100% točan rezultat na dva kratka (serija od devet karata) testova koje mu je dao Rhine. Čak i na svom prvom dugom testu (serija od 300 karata), Linzmayer je postigao 39,6% točnih bodova, dok je šansa bila samo 20%. Svaki put je uzastopno postigao 36% u tri serije od 25 karata (šansa 20%). Međutim, s vremenom su Linzmayerovi rezultati počeli padati znatno bliže (ali još uvijek iznad) prosjeka šanse. Linzmayerova dosada, ometanje i konkurentske obveze nagađane su kao mogući čimbenici koji utječu na opadajuće rezultate ispitivanja. [1] Linzmayerov epski niz imenovanja 21 od 25 zbio se u Rajinovom automobilu. [4] Sljedeće godine, Rhine je testirao još jednog obećavajućeg pojedinca, Huberta Pearcea, koji je uspio nadmašiti Linzmayerove ukupne performanse 1931. godine. (Pearceov prosjek tijekom razdoblja testiranja 1932. iznosio je 40%, dok bi šansa bila 20%. [1]) Međutim, Pearceu je zapravo većinu vremena bilo dopušteno rukovanje karticama. Promiješao ih je i izrezao. [4] Najpoznatiji niz eksperimenata iz Rajnovog laboratorija vjerojatno su ESP testovi u kojima su sudjelovali Hubert Pearce i Joseph Gaither Pratt, znanstveni asistent. Pearcea je testirao (koristeći Zener kartice) Pratt, koji je promiješao i zabilježio redoslijed kartica u laboratoriju za parapsihologiju 100 metara od mjesta gdje je Pearce sjedio u prostoriji knjižnice u kampusu. Serija se sastojala od 37 probnih ciklusa od 25 pokušaja, provedenih između kolovoza 1933. i ožujka 1934. Od početka do kraja, broj podudaranja između Prattovih karata i Pearceovih nagađanja bio je vrlo promjenjiv, općenito odstupajući znatno iznad šanse, ali i dramatično padajući ispod šanse . Ti su rezultati dobiveni bez obzira na udaljenost između Pratta i Pearcea, koja je bila raspoređena na 100 ili 250 metara. [1] Godine 1934., oslanjajući se na višegodišnje pomno laboratorijsko istraživanje i statističku analizu, Rhine je objavio prvo izdanje knjige pod naslovom Ekstra-senzorna percepcija, koja je u raznim izdanjima čitana tijekom sljedećih desetljeća. [1] [8] Kasnijih 1930 -ih, Rhine je istraživao `psihokinezu` - opet reducirajući temu na jednostavne pojmove kako bi se mogla testirati, s kontrolama, u laboratorijskim uvjetima. Rhine se oslanjao na ispitivanje može li subjekt utjecati na ishod bačenih kockica-u početku ručno bačenim kockicama, kasnije kockicama izbačenim iz šalice, i na kraju strojno bačenim kockicama. [1] 1940. Rajna je bila koautor s Josephom Gaither Prattom i drugim asocira na Dukeovoj izvansenzornoj percepciji nakon šezdeset godina [8], pregled svih eksperimentalnih studija vidovitosti i telepatije. Priznata je kao prva meta-analiza u povijesti znanosti. [9] Tijekom ratnih godina, Rajna je izgubila većinu svog muškog osoblja zbog ratnog posla ili vojske. To je izazvalo zastoj u provođenju novih istraživanja, ali iskorištena je prilika za objavljivanje velikog broja zaostalih eksperimenata koji su provedeni od ranih 1930 -ih na psihokinezi. Nakon rata imao je priliku proučavati neke dramatične slučajeve izvan laboratorija. [1] Rhineova supruga, Louisa E. Rhine, bavila se poslom koji je nadopunio suprugovo djelovanje kasnih 1940 -ih, prikupljajući podatke o spontanim izvješćima ESP -a (iskustva koja su ljudi imali izvan laboratorijskog okruženja). Ipak, Rhine je vjerovao da bi u laboratoriju trebalo postaviti dobre temelje, kako bi se znanstvena zajednica parapsihologiju mogla ozbiljno pozabaviti. Početkom 1960 -ih Rajna je napustila Dukea i osnovala Institut za parapsihologiju, koji je kasnije postao Zaklada za istraživanje prirode čovjeka. 1970-ih nekoliko je visoko uspješnih subjekata-Sean Harribance, M.B. Dykshoorn i Bill Delmore - testirani su u laboratoriju, malo prije Rajnova odlaska u mirovinu. [Potreban citat] Naslijeđe Rhine je zajedno s Williamom McDougallom uveo izraz `parapsihologija` (prijevod njemačkog izraza koji je skovao Max Dessoir). Ponekad se kaže da je Rhine gotovo sam razvio metodologiju i koncepte za parapsihologiju kao oblik eksperimentalne psihologije; koliko god njegovi doprinosi bili veliki, neki raniji radovi na sličnom - analitičkom i statističkom planu - sporadično su se poduzimali u Europi, osobito eksperimentalni rad Olivera Lodgea. [10] Rhine je osnovao institucije potrebne za kontinuiranu profesionalizaciju parapsihologije u SAD -u - uključujući osnivanje Journal of Parapsychology i formiranje Parapsychological Association [11], a također i Zakladu za istraživanje prirode čovjeka (FRNM), prethodnicu ono što je danas poznato kao Rajnsko istraživačko središte. Njegova istraživačka organizacija za parapsihologiju izvorno je bila povezana sa Sveučilištem Duke, ali je sada zasebna. [Potreban citat] On je također imao veliki utjecaj na znanstvenu fantastiku nakon što je John W. Campbell postao opsjednut svojim teorijama o psizičkim moćima i idejama o budućoj ljudskoj evoluciji. [12] Recepcija Rajnove rezultate znanstvena zajednica nikada nije duplicirala. [13] [14] Brojni psihološki odjeli pokušali su ponoviti Rajnove pokuse, ali nisu uspjeli. W. S. Cox (1936) sa Sveučilišta Princeton sa 132 ispitanika proizveo je 25.064 pokusa u ESP eksperimentu s kartama. [15] Cox je zaključio: `Nema dokaza o natčulnoj percepciji ni u `prosječnog čovjeka` ni u ispitivanoj skupini, niti u bilo kojeg pojedinca te skupine. Razlika između ovih rezultata i onih koje je dobila Rajna posljedica je ili nekontroliranih čimbenika u eksperimentalnom postupku ili na razliku u predmetima. `[15] Četiri druga psihološka odjela nisu uspjela ponoviti Rajnove rezultate. [16] [17] Američki psiholog James Charles Crumbaugh pokušao je dugo uspješno ponavljati Rajnova otkrića. Crumbaugh je napisao: U vrijeme [1938] izvođenja uključenih pokusa potpuno sam očekivao da će oni lako dati sve konačne odgovore. Nisam zamišljao da ću nakon 28 godina još uvijek biti u tolikoj sumnji kao kad sam počeo. Ponovio sam niz tada aktualnih Dukeovih tehnika, ali rezultati 3,024 trčanja [jedan niz sastoji se od dvadeset i pet pogađanja] ESP kartica onoliko koliko je Rhine prijavio u svojoj prvoj knjizi-bili su negativni. Godine 1940. koristio sam daljnje metode sa srednjoškolcima, opet s negativnim rezultatima. [18] Otkriveno je da su Rajnovi eksperimenti s ekstrasenzornom percepcijom (ESP) sadržavali metodološke nedostatke. [19] Psiholozi Leonard Zusne i Warren Jones napisali su da je `vođenje evidencije u Rajnovim pokusima bilo neadekvatno. Ponekad bi ispitanik mogao pomoći u provjeri njegovih ili njezinih poziva u odnosu na poredak karata. U nekim eksperimentima telepatije na daljinu, redoslijed karata prošao je kroz ruke primatelja prije nego što je stigao od Rajne do agenta. `[20] Metoda pogađanja kartica korištena u rajnskim pokusima sadržavala je nedostatke koji nisu isključili mogućnost osjetnog curenja. Danas istraživači odbacuju prvo desetljeće Rajnovog rada sa Zener karticama. Propuštanje poticaja ili varanje mogli bi objasniti sve njegove nalaze. Blagi udubljenja na poleđini karata otkrivala su simbole utisnute na licima kartica. Ispitanici su mogli vidjeti i čuti eksperimentatora te primijetiti suptilne, ali otkrivajuće izraze lica ili promjene u disanju. Prema Terenceu Hinesu: Metode koje je Rhines koristio da spriječe subjekte da dobiju natuknice i tragove u pogledu dizajna na karticama bile su daleko od primjerenih. U mnogim eksperimentima karte su bile prikazane licem prema gore, ali skriveno ind mali drveni štit. Nekoliko načina dobivanja informacija o dizajnu na kartici ostaje čak i u prisutnosti štita. Na primjer, subjekt može ponekad vidjeti dizajn na kartici okrenutom prema gore reflektiranom u naočarima agenta. Čak i ako agent ne nosi naočale, moguće je vidjeti odraz u njegovoj rožnici. [21] Godine 1938. Harold Gulliksen je napisao da Rhine nije jasno opisao svoje eksperimentalne metode i koristio se neprikladnim matematičkim postupcima koji su precijenili značaj njegovih rezultata. [22] Rhine je 1940. s brojnim kolegama objavio Ekstra-senzornu percepciju nakon šezdeset godina, kako bi se pozabavili postavljenim prigovorima. U knjizi su Rhine i njegovi kolege opisali tri eksperimenta-Pearce-Prattov eksperiment, Pratt-Woodruffov eksperiment i Ownbey-Zirkle-za koje su vjerovali da pokazuju ESP. Psiholog C. E. M. Hansel napisao je `sada je poznato da je svaki eksperiment sadržavao ozbiljne nedostatke koji su izbjegli zapažanje u pregledu koji su proveli autori ekstrasenzorne percepcije nakon šezdeset godina`. [23] Rajnovi pokusi psihokineze (PK) nisu ponovljeni od strane drugih znanstvenika. [24] John Sladek je napisao: Njegovo je istraživanje koristilo kockice, a ispitanici su ih `voljni` pasti na određeni način. Ne samo da se kockice mogu bušiti, brijati, lažno numerirati i manipulirati, već čak i ravne kockice često pokazuju pristranost na duge staze. Iz tog razloga kockarnice često odlaze u mirovinu, ali u Dukeu su ispitanici nastavili pokušavati postići isti učinak na istim kockicama tijekom dugih eksperimentalnih vožnji. Nije iznenađujuće da se PK pojavio kod Dukea i nigdje drugdje. [25] Znanstveni pisac Martin Gardner napisao je da je Rhine više puta pokušao ponoviti njegovo djelo, ali je proizveo samo neuspjehe koje nikada nije prijavio. [26] Gardner je kritizirao Rajnu jer nije otkrio imena pomoćnika koje je uhvatio kako varaju: Njegov rad `Sigurnost naspram obmane u parapsihologiji` objavljen u njegovom časopisu (vol. 38, 1974), ima 23 stranice ... Rhine odabire dvanaest primjera slučajeva nepoštenih eksperimentatora koji su mu privukli pažnju od 1940. do 1950., od kojih su četiri bila uhvaćen na djelu`. Ne spominje se niti jedno ime. Koje su novine objavili, pita se čovjek? Ovo je Gardneru sugeriralo da je Rajna prakticirala `politiku tajnosti`. Gardner je tvrdio da ima unutarnje informacije da dosjei u Rajnovom laboratoriju sadrže materijal koji sugerira prijevaru od strane Huberta Pearcea. [27] Pearce nikada nije uspio postići rezultate iznad šanse kada su tijekom eksperimenta bile prisutne i druge osobe osim eksperimentatora, što je povećalo vjerojatnost da je na neki način varao. Rajnovi drugi subjekti uspjeli su dobiti neobavezne razine tek kad su mogli miješati karte, što je sugeriralo da su se poslužili trikovima kako bi složili redoslijed kartica Zener prije početka eksperimenata. [28] Prema Jamesu Alcocku, zbog Rajnskih grešaka, parapsiholozi više ne koriste studije pogađanja kartona. [29] Rajna je opisana kao lakovjerna jer je vjerovao da je konj `Lady Wonder` telepatski, ali je otkriveno da je vlasnik koristio suptilne signale za kontrolu ponašanja konja. Povjesničarka Ruth Brandon napisala je da Rajnovo istraživanje nije bilo uravnoteženo niti objektivno, već je `motivirano najekstremnijom ideologijom` vitalizma.