Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
76-100 od 6990 rezultata
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Izdaje - Bigz Beograd Mirko Kovač Mirko Kovač rođen je 26. decembra 1938. u Petrovićima blizu Bileće, u Crnoj Gori. Rano je otišao od kuće, s jedinim ciljem da postane pisac, sam se izdržavao i školovao, menjao gimnazije, najčešće zbog sukoba s profesorima, pohađao Akademiju za pozorište i film u Beogradu, odsek dramaturgije, koju nije završio jer je već tada u Novom Sadu objavio roman Gubilište (1962), koji se odmah našao na tapetu „ideoloških glavoseča“. Hajka na mladog pisca, optuživanog zbog „mračne slike sveta“, trajala je gotovo godinu dana. Živi između Beograda i Zagreba, gde je za Jadran-film napisao šest scenarija. Mnogi filmovi nastali prema njegovim scenarijima dobili su domaće i svetske nagrade; Lisice (1969) proglašene su za jedan od najboljih hrvatskih filmova svih vremena, nagrađivani su i Okupacija u 26 slika (1978), Pad Italije (1981) i dr. Istovremeno piše i za pozorište: u Kamernom teatru u Sarajevu izvedena je drama Osipate se polako, vaša visosti, ali je posle premijere zabranjena, a pisac optužen da je pravio aluzije na tadašnjeg predsednika Tita. U mostarskom Narodnom pozorištu izvedena mu je drama Iskušenje, takođe zabranjena. Od televizijskih drama koje je napisao dve su izvedene na TV Zagreb. U beogradskoj izdavačkoj kući „Prosveta“ objavljuje roman Moja sestra Elida (1965), koji je iste godine preveden na nemački, a 1971. nezavisni izdavač S. Mašić objavljuje Kovačev roman Životopis Malvine Trifković (dramatizovan i izveden u Ateljeu 212 u Beogradu 1973). Roman je preveden na engleski, francuski, italijanski, holandski, mađarski i švedski jezik. Godine 1971. objavljuje u „Prosveti“ i zbirku pripovedaka Rane Luke Meštrevića, koja je dobila nagradu „Milovan Glišić“. Dve godine posle toga knjiga biva povučena iz knjižara i osuđena kao „crna slika stvarnosti“, a pisac proglašen „perjanicom crnog talasa“, pravca koji je tretiran kao izraz „skretanja u kulturi“. Kovač sve više inklinira Zagrebu, gde radi za film i televiziju i objavljuje romane Ruganje s dušom (1976) i Vrata od utrobe (1978), za koji dobija niz nagrada, između ostalih Ninovu nagradu za roman godine. Roman izlazi u džepnom izdanju u tiražu od trideset hiljada primjeraka. Esejističku prozu Evropska trulež objavljuje 1986. u „Prosveti“, a u „Bigzu“ zbirku pripovedaka Nebeski zaručnici 1987, za koju dobija nagradu BIGZ-a za knjigu godine. Studentski kulturni centar iz Beograda objavljuje mu knjigu scenarija Okupacija u 26 slika i drugi scenariji 1990. godine. U drugoj polovini osamdesetih sve se više angažuje protiv Miloševićevog režima i srpskog nacionalizma, s Filipom Davidom i istomišljenicima osniva nezavisno udruženje Forum pisaca i distancira se od srpskog Udruženja književnika, sudeluje u osnivanju Beogradskoga kruga, koji objavljuje njegov esej Bodež u srcu 1995. Pripovetke Na odru objavljuje „Samizdat B92“ 1996. godine, a iz Beograda sarađuje sa zagrebačkim nedeljnikom Danas. U Beogradu na jednom skupu Šešeljeve pristalice razbijaju mu glavu, zasut je pretnjama, pa krajem 1991. napušta Beograd i stalno se nastanjuje u Hrvatskoj, u Rovinju. Postaje stalni saradnik splitskog nedeljnika Feral Tribune i nepromenjenim tempom nastavlja da piše i protiv hrvatskog nacionalizma. U Rovinju rediguje stare i piše nove knjige: Kristalne rešetke (2004), Grad u zrcalu (2008), pripovijetke Ruže za Nives Koen (2010), novu verziju Ruganja s dušom te dve drame, izvedene u Crnogorskom narodnom pozorištu u Podgorici kao i knjige eseja Pisanje ili nostalgija (2008) i Elita gora od rulje (2009). S Filipom Davidom objavljuje Knjigu pisama 1992–1995 (1998). Dobitnik je mnogih međunarodnih i domaćih nagrada, između ostalih Herderove nagrade, nagrade Tucholsky, Ninove nagrade za roman, Andrićeve nagrade (za pripovetku Slike iz porodičnog albuma Meštrevića, 1980), slovenačke nagrade Vilenica, bosanskih nagrada „Bosanski stećak“ i „Meša Selimović“, crnogorskih nagrada „13. jul“, „Stjepan Mitrov Ljubiša“ i Njegoševe nagrade, te hrvatskih nagrada „Vladimir Nazor“, „August Šenoa“, nagrade „Jutarnjeg lista“, nagrade „Kiklop“ i drugih. Knjige su mu prevedene na desetak jezika. Mirko Kovač umro je 19. avgusta 2013. u Zagrebu, a sahranjen je u Rovinju. Stanje knjige kao na slikama Mek povez 178.strana
Lazar Ristovski JEDNOSTAVNE PRIČE Jednostavne priče Lazar Ristovski Izdavač: Laguna Dragi čitaoče, Mogli smo izdavač ili ja da zamolimo nekoga od viđenijih pisaca ili kritičara da napiše nekoliko lepih reči o ovoj zbirci, kao što se to obično radi, ali sam odlučio da ti se obratim sâm. Želim da osetiš moje poštovanje i prisnost koja je neophodna pri čitanju ovih priča. One su ispričane na jednostavan način, kako su se nekada pisale i pričale priče, dok još nije bilo televizije i interneta. Kada se pripovedaču verovalo i kada se on slušao sa pažnjom i punim poverenjem da je ono što priča „živa istina“. Pripovedač, a ja to želim da budem, mora da vlada umetnošću posmatranja. Mesto, loža iz koje se svet najbolje vidi je usamljenost. Moje priče su jednostavne, istinite i ljudske. U njima su tuga i humor pomešani kao i u životu. Ako ih budeš čitao otvorenog srca, verujem da ćeš pronaći i sebe u nekoj od njih. Autor Knjiga je NOVA..... L3
Knjiga je dobro očuvana. Biblioteka SPEKTAR,Bratstvo-jedinstvo,1987.62 strane. ,,Итало Калвино (итал. Italo Calvino; Сантјаго де лас Вегас, 15. октобар 1923 — Сијена, 19. септембар 1985) био је италијански књижевник, есејиста и новинар, познат по својим романима Невидљиви градови, Замак укрштених судбина, Ако једне зимске ноћи неки путник и збирци приповедака Космикомике. Калвино је такође дао важан допринос на пољу изучавања фолклора и на пољу књижевне критике. Као писац трансформисао се у складу са развитком оновремених књижевних токова. Тако је у књижевност ушао ратним романом писаним у складу са поетиком италијанског неореализма, потврдио свој таленат двема збиркама из партизанског ратовања, писаних у сажетом хроничарском стилу, потом је исказао ерудитност написавши триптих фантастичних романа из прошлости, утемељених на фолклору и старијим облицима књижевности, да би почетком седамдесетих, у складу са развојем постмодернизма, својим романима и приповеткама редефинисао и разбио традиционалне форме књижевности, истражујући метанаративност и улогу читаоца. Итало Калвино Italo-Calvino.jpg Итало Калвино Пуно име Итало Ђовани Калвино Мамели Датум рођења 15. октобар 1923. Место рођења Сантјаго де лас Вегас, Куба Датум смрти 19. септембар 1985. (61 год.) Место смрти Сијена, Италија Утицаји од Мигел де Сервантес, Лодовико Ариосто, Хорхе Луис Борхес, Данте Алигијери, Владимир Набоков, Џејмс Џојс, Оноре де Балзак, Роберт Мусил Утицао на Ејми Бендер, Аманда Филипачи, Најважнија дела Преполовљени виконт (1952) Барон на дрвету (1957) Непостојећи витез (1959) Замак укрштених судбина (1969) Невидљиви градови (1972) Ако једне зимске ноћи неки путник (1979) У своја дела укључивао је различите идеје позајмљене из природних наука, семиотике, структурализма и лингвистике. Калвинова приврженост свему што је једноставно, неконвенционално, нерационално испољило се и у начину приповедања. Он никада не инсистира на моралистичком контексту, није дидактичан ни декларативан, тако да филозофији и моралу, који творе позадину његових књижевних остварења, даје маштовиту, наративну форму.``
Srpsko tajno oruzje Koautor Nikola Otas Dvojezicno izdanje, srpsko-engleski, Ilustracije Aforizmi, Karikature, Humor, Aforisticari Knjiga u vrlo dobrom stanju,bez podvlacenja ili ostecenja,sa potpisom prethodnog vlasnika na prvoj strani,mek povez,ilustracije,format 20 cm,2459 str. (43)
Danil Harms – Nula i ništa Upozorenje. Mole se čitaoci bojažljivog srca i slaboga duha da ovom izdanju prilaze sa izvesnom dozom opreza, jer ono nije sračunato na laku zabavu, već na veliku mozgovnu igru. Zato hrabro kroz “besmislenost, “slučajnog”, “prizornog” i “vickastog “ Harmsa! Oni forumaši koji nisu do sada imali prilike da čitaju Harmsa primetiće u toku mog citiranja njegovih kratkih priča da je on jedan od velikih, ako ne i najvećih majstora za pisanje takozvanih “književnih nebuloza” koja izgledaju veoma jednostavno, ali to je samo varka. Da nastavim : Hrabrima Harms pomaže!
Knjiga je dobro očuvana. ,,Autor : Eliezer Papo Izdavač : AGORA „Sasvim prikladno naslovljene, Nesabrane priče sastavljene su od raznorodne građe koja obuhvata žanrove koji variraju u rasponu od autobiografskih zapisa i anegdota, kratkih eseja na biblijsko-jevrejske teme i opise jevrejskih praznika, biografskih crtica o autoru dragim i značajnim ljudima, deseteračkih prevoda biblijskih knjiga, esejističkih analiza ladino poslovica i njihovog poređenja sa južnoslovenskim izrekama, do analize sevdalinki i nekoliko autorskih pesmica u desetercu. Vezivno tkivo koje objedinjuje ove heterogene pripovedne sadržaje i forme predstavlja, s jedne strane, živahan i vedar duh samog autora koji čitavoj ovoj građi daje anegdotsku i humornu notu, kao i tematika koja se u dobroj meri oslanja na sarajevsko i jugoslovensko jevrejsko iskustvo. Tako, Papo o sebi govori ne samo kao o Jevrejinu, nego i kao o „Sarajliji, Bosancu i Jugoslovenu”, kojim se, paradoksalno, smatra bez obzira na nestanak te zemlje i svoje preseljenje u Izrael, a ta kompleksnost i slojevitost autorovog identiteta daje specifičnu draž u ovoj knjizi.” Aleksandar Pavlović „Smisao ovakve nesabranosti ipak se najbolje može sagledati u pesmi: Jel Sarajvo đe je nekad bilo, ili: odvjet jednom muhadžeru. Lirski subjekat, izmaknut iz vremena i prostora koji beleži, svedoči (pisanim) tekstom o onome što je prevashodno i u njegovom životu i u njegovom nasleđu bilo bitno obeleženo usmenošću. Ponavljajući obrazac nastanka usmene Tore, autor zapisuje da bi sačuvao. Na stilskom planu to je ironijsko poigravanje s pomodnom nekanoničnošću i teško da bi postmoderna praksa koju živimo bila u mogućnosti da izrodi ikakav sabraniji kanon od ovoga. (...) Vratimo li se Deridinom razumevanju khôra-e, razumećemo kako je moguće pisati prošlost, sadašnjost i verovatno budućnost, žargonom, dijalektom, desetercem i nevezanim proznim izrazom, a ipak pisati/govoriti konsekventno i s radošću pisanja/govorenja.” Gordana Todorić * Eliezer Papo (1969, Sarajevo) profesor je sefardske književnosti na Ben-Gurion Univerzitetu u Negevu, redovni član Izraelske nacionalne akademije za Ladino i dopisni član Španske kraljevske akademije. Dosad je objavio jedan istorijski roman – Sarajevska megila: skica za portret jednog svijeta u trinaest poteza (2001), koji se našao u užem izboru za Ninovu nagradu, i dve zbirke priča: Sefardske priče (2000) i Časovničar i sačasnici: zbirka postistorijskih priča, s domaćim zadacima, podijeljena u pet časova i četiri odmora (2007).``