DUBRAVKA - IVAN GUNDULIC 1923 Geca Kon, 1923 76 str. Meki povez. Predgovor u odvojenom tabaku. Cosak korice savijen. Vrlo dobro ocuvano.

Matija Vukovic, katalog izlozbe Muzej savremene umetnosti 1987. Mek povez, strana 102 Vrlo dobro stanje

VELIKI KUCNI SAVETNIK 1,2 STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta

Kvint Horacije Flak - život i delo. Antička književnost. Ima ex-libris prethodnog vlasnika (v. sliku), inače dobro očuvano Autor - osoba Šop, Nikola Naslov Knjiga o Horaciju / Nikola Šop Vrsta građe esej ; odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1935 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Zadruga Profesorskog društva, 1935 ([b. m. : b. i.]) Fizički opis 136 str. ; 20 cm Zbirka Luča : ǂBiblioteka ǂZadruge Profesorskog društva ; 24 ISBN (Karton s omotom) Napomene Str. [137-139]: Pogovor / N. Š. Napomene i bibliografske reference uz tekst Bibliografija: str. [139]. Predmetne odrednice Horacije Flak, Kvint, 65-8. pre n. e. Miljenko Jergović: Prije više godina ljudi iz sarajevskog Hrvatskog kulturnog društva Napredak poželjeli su staviti spomen ploču na kuću u kojoj je u Zagrebu živio pjesnik Nikola Šop. Njihov zemljak iz Jajca, Bosanac rodom i inspiracijom, bogobojazni, trpeljivi i skromni katolik, Šop je za tu sve manju, posve skrajnutu zajednicu sarajevskih i bosanskih Hrvata bio i ostao, naravno uz Ivu Andrića, jedna od amblematskih figura. Međutim, izbio je jedan vrlo čudan, a nerješiv problem. Vlasnici kuće u kojoj je Šop živio nisu dopuštali da se na njihovu fasadu postavi bilo kakva spomen-ploča. A naročito ne takva koja bi ih podsjećala na Nikolu Šopa. Naime, Šop je, skupa sa ženom, bio desetljećima njihov podstanar. A gazdarice i gazde u pravilu ne vole se sjećati svojih podstanara. Pogotovu ako su kao pjesnik desetljećima samo ležali u postelji, bolovali, umirali. Mnoge im je jade, kažu, taj čovjek učinio. Ljudi iz Sarajeva morali su se snalaziti, što će sad s pločom, bila bi grehota da se ploča baci, ili da je vraćaju u Sarajevo i u Jajce. I tako je negdje na Zelenom valu, ili na Prilazu Gjure Deželića, ne želim se ni prisjećati gdje, nađena zgrada u kojoj Šop nikad nije živio niti je ikad u nju ušao, ali je pripadala nekom njegovu rođaku. I onda su na tu kuću prikucali spomen-ploču. Eno je, i sad tamo stoji, da prolaznike podsjeti na jednoga od najznačajnijih hrvatskih pjesnika dvadesetog stoljeća. Bosanca u Zagrebu. Nikola Šop (1904) bio je banjalučki gimnazijalac, ali je maturirao u Beogradu. Tamo je nastavio studije na Filozofskom fakultetu, te se zatim i sam zaposlio kao gimnazijski profesor. Pisao je pjesme ispunjene naivističkom kršćanskom inspiracijom, u duhu franjevaštva i zajedništva svih zemaljskih stvorenja. Objavljivao je tad, uglavnom, u Beogradu, te uglavnom po klerikalnim hrvatskim novinama i časopisima. Sve dok ga u jednom trenutku na zub nisu uzeli crkveni konzervativci, zbog načina na koji je, vedro, prostodušno i pomalo narodski, prikazivao Sina Božjeg. Jedno vrijeme njegove su pjesme o Isusu, iz knjige `Isus i moja sjena`, bile crkveno zabranjene, ali to pjesnika nimalo nije pokolebalo u njegovu nadahnuću, ali ni u njegovoj dosljednoj kršćanskoj i katoličkoj vjeri. Pritom, Šop nije bio od onih zatucanih ljudi, kakvih je danas mnogo, a sigurno ih ni u njegovo vrijeme nije bilo manje. Bio je vrlo obrazovan i otvoren, prevodio je Horacija, a prvog i najvećeg pjesničkog uzora našao je u Momčilu Nastasijeviću, svom beogradskom gimnazijskom profesoru, jednom od najvećih pjesnika srpskoga i svih naših jezika u dvadesetom stoljeću. U načinu Šopova pisanja, ali i u njegovu životnom stavu, Nastasijević se dobro prepoznaje, pa tko god bi Nikolu Šopa htio temeljito upoznati, morao bi se upoznavati i s Nastasijevićem. A tko god bi se, proučavajući Nastasijevića, htio baviti onima koji su tradirali ovoga srpskog pjesnika, nalazeći u njemu vlastite temeljce, morali bi taj posao započeti s hrvatskim pjesnikom, Bosancem Nikolom Šopom. Dobar primjer da se uvjerimo kako su fatalno i neizbježno povezane srpska i hrvatska kultura, srpska i hrvatska književnost. Tko zna kako bi izgledao život Nikole Šopa, a onda i kako bi izgledalo cjelokupno njegovo djelo, da nije 6. travnja 1941. Njemačka napala Kraljevinu Jugoslaviju, i da nije onako bezdušno bombardirala Beograd. Bombe je Šop dočekao u Zemunu, pa je u strahu i panici skakao s balkona u bezdan i teško povrijedio kralježnicu. Bilo mu je tek trideset i sedam, živjet će još punih četrdeset godina, ali taj će mu skok i lom sasvim promijeniti sve životne perspektive. Uglavnom će biti polupokretan ili nepokretan i nikad više neće biti zaposlen čovjek niti živjeti normalnim građanskim životom. Ne bi bilo sasvim krivo reći da je 1941., nakon tog loma, Nikola Šop došao u Zagreb i u Nezavisnu Državu Hrvatsku kao izbjeglica. Kao teško ozlijeđeni muhadžir, vrlo kompleksnog identiteta, koji se nikako nisu mogli uklopiti u to grdno i najgrdnije vrijeme, kad su postojali samo jednostavni i prosti identiteti. Nastavio je pisati i odmah bi objavljivao ono što napiše. Dakle, bio je jedan od onih pisaca koji se nisu libili da objavljuju u endehazijskim časopisima i publikacijama, što će ga, nakon oslobođenja 1945., činiti mrskim partizanskim vlastima. Ali čak i da nije objavljivao pod ustašama, bio bi Šop težak autsajder u vremenu tom općeprihvaćenog ateizma i komunističkog poleta. Oko Crkve, kao i oko pojedinih crkvenih hramova, u ta su se vremena povazdan vrzmali kojekakvi bogalji, nesretnici i sirotani, pa se miješali s kojekakvih uhodama i policijskim žbirovima, koji bi pazili govori li se u crkvi protiv države i Partije. Među crkvenim sirotanima tog optimističnog i ateističnog vremena bio je Nikola Šop. Krleža bi ga spomenuo samo s prezirom, o čemu mi je jednom, u povodu jednoga mog teksta o Šopu, pišući pisaćim strojem po dopisnici, kratko pripovijedao Josip Vaništa. Tako je to s njim bilo do pred kraj šezdesetih, kad je Šopa, zahvaljujući Zvonimiru Mrkonjiću, otkrila suvremena hrvatska književnost. Čak je 1970. dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, u to vrijeme doista uglednu i ozbiljnu hrvatsku državnu nagradu, ali koju, ipak, nisu tako lako dobivali pisci i kulturni radnici koji nisu živjeli u skladu s vjerom i načelima socijalističkog samoupravnog sistema. Ali bez obzira na to, pjesnik i njegova supruga nastavili su živjeti u svom skromnom zagrebačkom podstanarstvu. On gotovo da se više i nije micao iz postelje. Nakon društvenog priznanja poživjet će još jedanaest godina. Umrijet će tiho, 2. siječnja 1982., i to baš u vrijeme dok su Zagreb, Hrvatska, a onda i cijela Jugoslavija, žalovali za velikim Miroslavom Krležom. U ponedjeljak, 4. siječnja, tog prvog radnog dana u novoj godini, na Mirogoju održana su dva sprovoda hrvatske književnosti. Za prvog, ateističkog, uz svečani lafet i vojnu paljbu, baš kao da se pokapa general, na lijepome mjestu, odmah uz stazu, pokopali smo Krležu. Drugi je sprovod bio malen, tih i sirotinjski, s drvenim križem na kojemu je limenim slovima bilo ispisano ime, uz svećenika i obitelj, zemlji smo predali Nikolu Šopa. Ovih dana, uz četrdesetu godišnjicu njihova odlaska, uz taj jubilej koji bio bi važan i velik i u neusporedivo značajnijoj i većoj kulturi nego što je to, u europskom kontekstu, mala i neznatna hrvatska kultura, s gotovo jednakim ignoriranjem hrvatske elite, svi ti predsjednici, premijeri, ministri i kulturtregeri tretiraju i Krležu i Šopa. Krleže će se netko, možda, još i sjetiti. A Šopa ne pamte na jednaki način na koji se zaboravlja i mrtva magarad. Zašto baš magarad, znat će u ovaj božićni dan onaj koji treba znati. Šop, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Jajce, BiH, 19. VIII. 1904 – Zagreb, 2. I. 1982). Diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1931. Prve pjesme objavio je u Anđelu čuvaru (1918). Do II. svjetskog rata radio je u Beogradu kao gimnazijski profesor latinskog jezika. Za bombardiranja Beograda 1941. teško ranjen, preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU sa zadaćom da prevodi hrvatske latiniste (preveo je djela Jana Panonca, J. Šižgorića, Đ. Ferića, I. Đurđevića, K. Pucića, M. P. Katančića i dr.). Nakon studije Knjiga o Horaciju (1935) objavio je i knjigu prepjeva Iz lirike starog Rima (1950) s prijevodima Katula, Propercija i Tibula. Vodio je korespondenciju s francuskim pjesnikom F. Jammesom i engleskim pjesnikom W. H. Audenom, koji je prevodio njegovu liriku. Djelo N. Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze. U prvom razdoblju, od Pjesama siromašnog sina (1926) do zbirke Za kasnim stolom (1943), Šop progovara o »prizemnoj egzistenciji« očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, običnih zbivanja i skromnih istina. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Takva ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga. Stavljajući u središte lirskog interesa statične, kontemplativne slike, pastoralni repertoar motiva, asketski senzibilitet, duhovni ideal siromaštva i božansku antropologiju Isusa u dnevnim situacijama, u najboljoj zbirci toga razdoblja Isus i moja sjena (1934) Šop afirmira `čedni katolicizam`, jednostavna izraza, bez ukrasa i retoričkih bravura. Šopove kratke proze, okupljene u zbirci Tajanstvena prela (1943), tematiziraju fantastične ugođaje i čudesne doživljaje preuzimajući najčešće kôd legende, pučke predaje i bajke. Lirska proza Predavanje o dimovima iz knjige Tajanstvena prela prijelazna je u njegovu pjesništvu, pa se od 1950-ih sve intenzivnije upuštao u filozofske meditacije o fenomenologiji nastajanja stvari i dinamici beskraja svemira. U drugoj se fazi, od svijeta prizemnosti i gotovo pastoralnih ugođaja okreće astralnim prostorima, svemirskim visinama, beskonačnosti i vječnosti te spoznaji nepoznatih svjetova (Kućice u svemiru, 1957; Svemirski pohodi, 1957; Astralije, 1961; Dok svemiri venu, 1975; Nedohod, 1979). Izraz se mijenja i postaje hermetičniji i apstraktniji, u potrazi za novim riječima koje bi morale izražavati nova svemirska ostvarenja. Na tom putu otkriva i bezdan vlastitoga bića: put u nutrinu, u „nedoživljene samoće“. Spjev Tremenda (Mogućnosti, 1961; Kolo, 1964), „spjev jeze i grohota“, govori o doživljaju praznine i izgubljenosti te o rasapu puti i ideje ljepote. U poemama Osvajanje kocke (1974) i O kugli (1974) Šop mijenja prostornu koncepciju doživljaja, povezujući oblike i sfere s ljudskim stanjima i životnim situacijama. Lirika te faze nastavlja se na svemirske uzlete S. S. Kranjčevića i T. Ujevića, ali u hrvatsku kozmičku poeziju unosi i nove akcente: neobično bogatstvo imaginacije, jezičnu invenciju i originalnu simboliku. Izraz je reduciran, geometriziran; smislovi tek naslućeni. Dramski tekstovi i pjesnički dijalozi imaju više poetske nego scenske kvalitete (Pompejanska balada, 1961; Drijada, 1964; Vječni preludij, 1971; Izgubljeni Arijel, 1972; Pjesnikovi rasprodani prostori, 1974; Bosanska trilogija, 1980; Kroz vrevu stećaka, 1987). Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, Šop je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrštava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1970. MG67

Prodajem antikvarnu knjigu iz 1912 god pod naslovom-Mlinad i njegova žena-edicija biblioteka za mladež-izdanje Jovana Radaka u Velikoj Kikindi.. vidj slike

1932 godina , tako da ima tragova korišćenja i starosti 287 strana 625 grama komodica2

Dr Adolf Benedict - Kaufmännisches Universal Konversations Lexikon, Schwabacher`s Verlag, Stuttgart Tvrd povez. U dobrom stanju. 334 strane H/KPV8

Wieland - Oberon - Ein Gedicht in zwölf Gesängen Tvrd povez. U dobrom stanju. Papir ponegde malo požuteo. Nema podataka o izdavaču i godini izdanja, ima samo posvetu iz 1904 godine. 245 strana H/KPV8

Tvrdi povez Stanje : solidno, pisano i podvlačeno. Str: 336+ilustracije Nikk2105

Methode Alvincy - Deutsch-französisches gesprachbuch: Das praktische Leben, Otto Holtze`s Nachfolger, Leipzig 1910 godine Tvrd povez. U dobrom stanju. Ima pečat. 288 strana H/KPV8

Englisch-französisch-deutsch Hilfsbuch zur leichen und gründlichen Erlernung der Konversation in diesen drei Sprachen, Druck und Verlag von Philipp Reclam jun., Leipzig 1894 godine Tvrd povez. U dobrom stanju. Blagi trag vlage uz samu ivicu prvih par listova s početka i kraja knjige. Oar mrljica na rikni. 541 strana H/KPV8

Petruccelli della Gattina - I moribondi di Palazzo Carignano, Istituto Editoriale Italiano, Milano Mek kožni povez. U dobrom stanju. Manji format. 280 strana H/KPV8

KO JE NA VAS PRESUDNO UTICAO I ZASTO Izdaje IRO PRIVREDNA STAMPA Beograd Dragoslav Adamović je razgovarao sa skoro dve stotine i pedeset jugoslovenskih kulturnih radnika. Nastojao je da zabeleži iskaze najpre najstarijih, čak i onih od kojih reč treba upravo otimati, pa do stvaralaca koji su još uvek u podnošljivim godinama, ali su svoje delo zaokrzžili ili su bar stvorili i prikazali svoj duhovni lik. Izbor je ostvaren sjajno, osobito kad su u pitanju ljudi koji su se bližili zaranku života;: nekima je Adamović uhvatio skoro poslednje reči, i one su zvučale duboko kao oporuka, a neki su svojim prevelikim iskustvom i stišanom mudrošću rekli mnogo istine ne samo o sebi i o svome pokolenju nego i o svetu uopšte. Knjiga je u solidnom stanju Tvrd povez sa omotom 426.strana

Meta Scheele Rembrandt - tekst na nemačkom jeziku - gotica - roman Die Gendung des Rembrandt harmenszoon van Rijn Meta Scheele Berlin 1934 strana 340 + 64 strana slike Tvrdi povez , ilustrovano dobro očuvano Tags: Rembrandt 21.02.2022

Mek povez. U odličnom stanju?

ФОТОТИПСКО ИЗДАЊЕ КЊИГЕ ИЗ 1942. ГОДИНЕ, 320 СТРАНА, А5 ФОРМАТ, МЕКИ ПОВЕЗ! Интересантан угао гледања на стварање Југославије (са доста доку документаристички вредних и истинитих епизода), до њених каснијих дана, описа свих Карађопрђевића и других значајних актера југословенске драме и њеног коначног пада и утрнућа у мочвари окупационих зона и новооснованих, геноцидних држава...

Beograd 1926 god.,format 25x18 cm,78 str.,šest listova pri početku se zajedno odvojili,sve ostalo korektno očuvano. žan3 153g

Beograd 1930 god.,format 20x15 cm,62 str.,ilustrovano,korice se razdvojile(slika),povez je popustio tako da ima listova sklonih da se odvoje,sve lepo očuvano,vidljivo i čitljivo. žan3 102g

Život vođen intimom - PETAR DMITROVIĆ Аутор - особа Dmitrović, Petar O. Наслов Život vođen intimom : (stručno-popularna literatura za lica koja rade u procesu vaspitanja i obrazovanja) / Petar O. Dmitrović Врста грађе стручна моног. ; одрасли, озбиљна (није лепа књиж.) Језик српски Година 2004 Издање 2. dopunjeno i izmijenjeno izd. Издавање и производња Bijeljina : Pedagoški fakultet, 2004 (Bijeljina : Mladost) Физички опис 462 str. ; 24 cm Vrlo dobro ocuvana ,sadrzaj je cist ,malo je izlizana najavna stranica (veliki beli ormar)

Mala Azija i priče o bolu Miroslav Toholj (autor) Izdavač: IGAM Knjiga sa potpisom,posvetom AUTORA,Miroslava Toholja Pošast rata i ratne rane, oduhovljenost i gordost bola, sliku sveta i vremena u kojem „pesnici ratuju dok generali sriču poeme i dok se svakojak skot gnezdi i preoblači”, Toholj književno briljantno predočava, manifestujući kroz ovih deset priča zavidan raspon pripovedačke empatije, uz vidnu uzdržanost modernog proznog govora, umetnički veoma efektnu. Nesumnjivo najboljem kod nas do danas napisanom proznom knjigom o ovoj temi njen pisac zaveštava nam delo od trajne vrednosti i šireg nacionalnog značaja. U deset priča svoje nove zbirke, Mala Azija i priče o bolu, Miroslav Toholj inspiriše se ratnim temama: to su crtice s fronta u Bosni, anegdote o srpskom dobrovoljcu u Čečeniji, melanholična sećanja na idilične prizore iz predratnog Sarajeva suprotstavljena nagoveštajima ratnih stradanja, priče o izbeglicama, razorenim porodicama i uništenim životima. Kao i u Toholjevoj prethodnoj knjizi, Kuća Pavlovića, i u ovim `pričama o bolu` dominiraju osećanja rezignacije, usamljenosti, beznađa i svest o prolaznosti i ništavnosti ljudskog života. Detaljne informacije o knjizi: Autor: Miroslav Toholj Žanr Istorija, mitologija Izdavač: Igam ISBN: 86-83927-05-9 Br. strana: 145 Povez: broširan Jezik: Srpski Pismo: Ćirilica Format: 20cm Knjiga u PERFEKTNOM stanju Stanje```10```⭐️ ----------------------- 11

55322) SMETANA život i dela , Miloje Milojević , S.B. Cvijanović knjižar Beograd 1924 , Bedžih Smetana kompozitor, biografija Bedžih Smetana (češ. Bedřich Smetana; Litomišl, 2. mart 1824. — Prag, 12. maj 1884) je bio češki kompozitor i dirigent. Tvorac je češke nacionalne opere i veliki majstor simfonijske poeme. Bio je umetnik koji se svim svojim bićem zalagao za uspon češke muzike. Okupljao je oko sebe mlade talentovane umetnike zainteresovane za afirmaciju kulture svog naroda. U Pragu se nalazi njegov muzej. tvrd povez, format 13,5 x 19 cm , zlatotisak, ćirilica, ilustrovano, 127 strana ,

Izdavač: Srpska književna zadruga, Beograd Edicija Poučnik, knjiga 1 Godina izdanja: 1925 Povez: tvrd Broj strana: 200 Ilustrovano. Pečatirana, malo žvrckanja na dva mesta, presavijeni delovi ispravljeni, lepo očuvana. (K-60)

odlično očuvaabn

Freigebung für arbeit/Pustiti na posao/Pustiti u rad Edvard Sehmann Berlin, 1914. Tvrdi povez, format: 12,5x18,5 cm, 106 strana, na Nemackom! Korice kao na slikama. Unutra odlicna za svoje godine (108 godina). Manja fleka od kvasenja po ivici... Kompaktna. Stranice se lepo listaju. 06012022 ktj-2

STALJIN Životni put samodršca,Miloš Mikeln Prosveta Beograd 1986 , kritička biografija, podnaslov : Grobar revolucije i graditelj prve zemlje socijalizma tvrd povez, latinica 456 strana, 14 x 22 cm Knjiga je kao NOVA . 1w