The Story of Liberty throughout the Ages Ilustrated Robert M. McBride & Company New York Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez sa omotom 287.strana

Jules Lazare - Elementary French Composition, Ginn & Company, Boston / New York / Chicago / London Tvrd povez. U dobrom stanju. Ima potpis. Na par mesta tekst podvučen grafitnom olovkom. Manja oštećenja uz gornju i donju ivicu rikne. 134 strane H/KPV8

Rad Jugoslovenske nacionalne grupe Jugoslovenska nacionalna grupa za Balkansku konferenciju, Beograd, 1931. Udžbenički format, 140 strana. Požutela, korice oštećene kao na slikama, zalepljena nalepnica, sem toga očuvana. Živko Topalović, Čedomir Đurđević, Ivan Mohorić, Vojislav Đorđević, Milan Vrbanić, Cvetko Gregorić, Velibor Jonić, Alojzija Štebi, Milica Bogdanović, Pavle Jevtić...

Zagreb, 1943. meki povez, A4, 132. strane u dobrom stanju

RUŠILAC MIRA - Leonid Solovjev NOPOK Beograd 1945. mek povez, 206 strana knjiga je dobro očuvana

Roman iz savremenog života Izdanje Matice Hrvatske Zagreb 1937.god Stanje knjige kao na slikama tvrd povez 143.strane

A. MALET J. ISAAC LIBRAIRIE HACHETTE 1930.

Paris Nelson, Editeurs

1848.-1871. izučavanja o nacionalnom i književnom romantizmu kod Srba, IK Napredak Bg, odlično uvezana, požutela po rikni i po boku tabaka, 489str., tvrdi povez,23cm, š d69

Ima urednog podvlačenja plavom drvenom olovkom, nije tokom cele knjige i ne smeta korišćenju Čemu još filozofija izbor i pogovor Josip Brkić Izdavač: Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb 1982; Biblioteka Znaci Teodor Adorno Jirgen Habermas Hans Georg Gadamer Martin Hajdeger Luis Altiser Karl Jaspers Bertrand Rasel Maks Benze Rudolf Karnap Pol Riker Anri Lefevr Ernst Bloh Franc Bretano ... Moderna Postmoderna Filozofija? XX vek 20. veka Liotar Postmoderno stanje

Фототипско издање књиге, 94 стране А4 ФОРМАТ, МЕКИ ПОВЕЗ. О пореклу Константина Тиха (Срећковић насловљава књигу са његовим презименом Тех) доста је расправљано у историографији. Извори о овом питању су малобројни. У повељи манастиру Светог Ђорђа код Скопља, Константин помиње `Светог Симеона Немању, деду царства ми`, из чега произилази да је родбински био повезан са српском владајућом династијом, односно њеним оснивачем. Георгије Пахимер пише да је Константин био `упола од Срба`. Нићифор Григора и Георгије Акрополит га називају `Константином, сином Тиховим`. На који начин је Константин био повезан са Немањићима није познато. У науци су изнесене бројне претпоставке. Средином 19. века, помишљало се да Константин потиче од Немањиног сина `Тохуа`. Њега помиње Ансберт, немачки хроничар који је, пишући о посети Фридриха Барбаросе Стефану Немањи у Нишу, поменуо преговоре о женидби Тохуа и ћерке Бертолда од Андекса. Међутим, Константин Јиречек је установио да Немања није имао никаквог сина Тохуа, већ да је реч о Тољену, сину Немањиног брата Мирослава. Потом се прешло на разматрање Немањиних женских потомака. Помишљало се и на то да је деда Константина Тиха био Стефан Првовенчани, а не Немања...

ORAH i LESKA Šoškić Miladin Str 184 Povvez mek Stanje knjige dobro OSTALE MOJE AUKCIJE MOŽETE POGLEDATI PREKO LINKA http://www.kupindo.com/pretraga.php?Prodavac=rere&Grupa=1 Kupovinom više knjiga značajno štedite na poštarini. O knjizi Prema pomološkoj klasifikaciji, grupu voćaka sa jezgrastim plodovima čine orah, leska, badem i kesten. Među jezgrastim voćem orah i leska su najznačajnije voćne vreste. Veliki značaj oraha i leske potiče od njihove višestruke upotrebne vrednosti. Plodovi oraha i leske bogati su vitaminima, mineralnim materijama, proteinima, uljima i dr. Jezgra oraha i lešnika kaloročnija je više od tri puta od goveđeg mesa. Drvo oraha je visoke tehnološke vrednosti, neki delovi biljke imaju lekovito svojstvo i dobra su pčelinja paša. Zato interesovanje za gajenje i proizvodnju oraha i leske stalno raste. Naročito interesovanje za njihovo komercijalno gajenje je u mediteranskim zemljama, u SAD i drugim područjima. Kalifornija je zemlja sa najrazvijenijom tehnologijom gajenja oraha. U Evropi su najveći proizvođači oraha Francuska, Grčka i Rumunija, dokle u Italiji i Španiji razvijena proizvodnja lešnika. U našoj zemlji oraha i leske ima u svim voćarskim rejonima. I pored velikog značaja tih voćnih vrsta i povoljnih uslova za gajenje, njihova proizvodnja ne podmiruje domaće potrebe. Orah i lešnik su vrlo deficitarni i na svetskom tržištu. Poslednjih godina se mnogo uradilo na stvaranju novih sorti, tako da su u nekim zemljama dobijene nove, kvalitetnije i produktivnije sorte. Kod nas se orah i leska tek u novije vreme gaje na savremen, komercijalan način u plantažnim zasadima. Do sada je rasprostranjenost oraha i leske u Srbiji i Crnoj Gori više bila posledica povoljnih prirodnih uslova nego organizovanog uticaja nauke. Donedavno se u nas sadnja oraha i leske obavljala sadnicama proizvedenim iz semena (što se negativno odražavalo na krajnji rezultat) i veoma malo sadnica proizvedenim kalemljenjem. Danas se u našoj zemlji i sadnice oraha masovno proizvode kalemljenjem, a stvorene su nove kvalitetnije sorte i izdvojeni produktivniji tipovi domaćeg oraha koji daju veću i redovnu proizvodnju. Orah i leska zahtevaju određene specifične ekološke uslove i daju dobre privredne rezultate samo u određenim i za njih pogodnim staništima. U ovoj knjizi prikazani su ekološki uslovi kao i biološko.fiziološke i genetske karakteristike oraha i leske, kao osnov za uspešno gajenje i rentabilnu proizvodnju. Knjiga je prvenstveno namenjena voćarskim stručnjacima, studentima poljoprivrednih fakulteta, viših poljoprivrednih i srednjih škola voćarskog smera, kao i svima koji žele da obnove i dopune svoje znanje o proizvodnji, biološko-tehnološkim osobinama i prehrambenoj vrednosti oraha i lešnika.

F. M. Dostojewski - Rodion Raskolnikoff, Erster Teil R. Piper, München/Leipzig, 1908 452 str. tvrdi povez stanje: dobro, potpis na predlistu. Schuld und Sühne | Sämtliche Werke Erster Band | Übertragung von Michael Feofanoff. Mit einer Einleitung von Dmitri Mereschkowski. Dostoevsky, Fjodor Dostojevski, Фёдор Михайлович Достоевский

Izdaje - Centar za informacije i publicitet Zagreb Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez sa omotom 279.strana

DUBRAVKA - IVAN GUNDULIC 1923 Geca Kon, 1923 76 str. Meki povez. Predgovor u odvojenom tabaku. Cosak korice savijen. Vrlo dobro ocuvano.

Matija Vukovic, katalog izlozbe Muzej savremene umetnosti 1987. Mek povez, strana 102 Vrlo dobro stanje

PETROLEJ Anton Sinklere 1945. Tvrd povez, 20 cm, 601 strana, Knjiga nanovo koričena-šivena, vrlo kvalitetno-deluje nekorišćeno.

PRIPOVETKE - Ivo Andrić Izdavač: SRPSKA KNJIŽEVNA ZADRUGA Beograd, knjiga 179 Godina izdanja: 1924. Povez: tvrd Broj strana: 117 Pismo: ćirilica Stanje: solidno

VELIKI KUCNI SAVETNIK 1,2 STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta

Autor (i): Zlatko Lisjak Format: 20x13 cm. Broj strana:175 Izdavač i godina izdanja: Slavonska pozega 1984 Mek povez Solidno ocuvano. Malo podvlaceno. Visina postarine je za slanje putem preporucene tiskovine. Moje ostale knjige mozete pogledati preko sledeceg linka: http://www.kupindo.com/Clan/miloradd/SpisakPredmeta

Православни Каноник, 222 страница. Издаје: Православац, Шабац Димензије: 15.5х1.5х21.5 центиметара САДРЖАЈ Канон пред Свето Причешће Канон преслатком Господу Исусу Христу Канон покајни Господу нашем Исусу Христу Канон молебни Пресветој Богородици Канон покајни Пресветој Богородици Канон благодарни Пресветој Богородици Канон анђелу Хранитељу Канон молебни Анђелу Чувару Канон Бестелесним Силама Канон Светом Јовану Крститељу Канон Светим Апостолима и Светом Николају Канон крсту Христовом....

Izdanje Matice Hrvatske Zagreb 1937.god Lyton Strachey Lascelles Abercrombie john middleton Murry John Semple Smart Stanje knjige kao na slikama Tvrd povez 223.strane

Kvint Horacije Flak - život i delo. Antička književnost. Ima ex-libris prethodnog vlasnika (v. sliku), inače dobro očuvano Autor - osoba Šop, Nikola Naslov Knjiga o Horaciju / Nikola Šop Vrsta građe esej ; odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1935 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Zadruga Profesorskog društva, 1935 ([b. m. : b. i.]) Fizički opis 136 str. ; 20 cm Zbirka Luča : ǂBiblioteka ǂZadruge Profesorskog društva ; 24 ISBN (Karton s omotom) Napomene Str. [137-139]: Pogovor / N. Š. Napomene i bibliografske reference uz tekst Bibliografija: str. [139]. Predmetne odrednice Horacije Flak, Kvint, 65-8. pre n. e. Miljenko Jergović: Prije više godina ljudi iz sarajevskog Hrvatskog kulturnog društva Napredak poželjeli su staviti spomen ploču na kuću u kojoj je u Zagrebu živio pjesnik Nikola Šop. Njihov zemljak iz Jajca, Bosanac rodom i inspiracijom, bogobojazni, trpeljivi i skromni katolik, Šop je za tu sve manju, posve skrajnutu zajednicu sarajevskih i bosanskih Hrvata bio i ostao, naravno uz Ivu Andrića, jedna od amblematskih figura. Međutim, izbio je jedan vrlo čudan, a nerješiv problem. Vlasnici kuće u kojoj je Šop živio nisu dopuštali da se na njihovu fasadu postavi bilo kakva spomen-ploča. A naročito ne takva koja bi ih podsjećala na Nikolu Šopa. Naime, Šop je, skupa sa ženom, bio desetljećima njihov podstanar. A gazdarice i gazde u pravilu ne vole se sjećati svojih podstanara. Pogotovu ako su kao pjesnik desetljećima samo ležali u postelji, bolovali, umirali. Mnoge im je jade, kažu, taj čovjek učinio. Ljudi iz Sarajeva morali su se snalaziti, što će sad s pločom, bila bi grehota da se ploča baci, ili da je vraćaju u Sarajevo i u Jajce. I tako je negdje na Zelenom valu, ili na Prilazu Gjure Deželića, ne želim se ni prisjećati gdje, nađena zgrada u kojoj Šop nikad nije živio niti je ikad u nju ušao, ali je pripadala nekom njegovu rođaku. I onda su na tu kuću prikucali spomen-ploču. Eno je, i sad tamo stoji, da prolaznike podsjeti na jednoga od najznačajnijih hrvatskih pjesnika dvadesetog stoljeća. Bosanca u Zagrebu. Nikola Šop (1904) bio je banjalučki gimnazijalac, ali je maturirao u Beogradu. Tamo je nastavio studije na Filozofskom fakultetu, te se zatim i sam zaposlio kao gimnazijski profesor. Pisao je pjesme ispunjene naivističkom kršćanskom inspiracijom, u duhu franjevaštva i zajedništva svih zemaljskih stvorenja. Objavljivao je tad, uglavnom, u Beogradu, te uglavnom po klerikalnim hrvatskim novinama i časopisima. Sve dok ga u jednom trenutku na zub nisu uzeli crkveni konzervativci, zbog načina na koji je, vedro, prostodušno i pomalo narodski, prikazivao Sina Božjeg. Jedno vrijeme njegove su pjesme o Isusu, iz knjige `Isus i moja sjena`, bile crkveno zabranjene, ali to pjesnika nimalo nije pokolebalo u njegovu nadahnuću, ali ni u njegovoj dosljednoj kršćanskoj i katoličkoj vjeri. Pritom, Šop nije bio od onih zatucanih ljudi, kakvih je danas mnogo, a sigurno ih ni u njegovo vrijeme nije bilo manje. Bio je vrlo obrazovan i otvoren, prevodio je Horacija, a prvog i najvećeg pjesničkog uzora našao je u Momčilu Nastasijeviću, svom beogradskom gimnazijskom profesoru, jednom od najvećih pjesnika srpskoga i svih naših jezika u dvadesetom stoljeću. U načinu Šopova pisanja, ali i u njegovu životnom stavu, Nastasijević se dobro prepoznaje, pa tko god bi Nikolu Šopa htio temeljito upoznati, morao bi se upoznavati i s Nastasijevićem. A tko god bi se, proučavajući Nastasijevića, htio baviti onima koji su tradirali ovoga srpskog pjesnika, nalazeći u njemu vlastite temeljce, morali bi taj posao započeti s hrvatskim pjesnikom, Bosancem Nikolom Šopom. Dobar primjer da se uvjerimo kako su fatalno i neizbježno povezane srpska i hrvatska kultura, srpska i hrvatska književnost. Tko zna kako bi izgledao život Nikole Šopa, a onda i kako bi izgledalo cjelokupno njegovo djelo, da nije 6. travnja 1941. Njemačka napala Kraljevinu Jugoslaviju, i da nije onako bezdušno bombardirala Beograd. Bombe je Šop dočekao u Zemunu, pa je u strahu i panici skakao s balkona u bezdan i teško povrijedio kralježnicu. Bilo mu je tek trideset i sedam, živjet će još punih četrdeset godina, ali taj će mu skok i lom sasvim promijeniti sve životne perspektive. Uglavnom će biti polupokretan ili nepokretan i nikad više neće biti zaposlen čovjek niti živjeti normalnim građanskim životom. Ne bi bilo sasvim krivo reći da je 1941., nakon tog loma, Nikola Šop došao u Zagreb i u Nezavisnu Državu Hrvatsku kao izbjeglica. Kao teško ozlijeđeni muhadžir, vrlo kompleksnog identiteta, koji se nikako nisu mogli uklopiti u to grdno i najgrdnije vrijeme, kad su postojali samo jednostavni i prosti identiteti. Nastavio je pisati i odmah bi objavljivao ono što napiše. Dakle, bio je jedan od onih pisaca koji se nisu libili da objavljuju u endehazijskim časopisima i publikacijama, što će ga, nakon oslobođenja 1945., činiti mrskim partizanskim vlastima. Ali čak i da nije objavljivao pod ustašama, bio bi Šop težak autsajder u vremenu tom općeprihvaćenog ateizma i komunističkog poleta. Oko Crkve, kao i oko pojedinih crkvenih hramova, u ta su se vremena povazdan vrzmali kojekakvi bogalji, nesretnici i sirotani, pa se miješali s kojekakvih uhodama i policijskim žbirovima, koji bi pazili govori li se u crkvi protiv države i Partije. Među crkvenim sirotanima tog optimističnog i ateističnog vremena bio je Nikola Šop. Krleža bi ga spomenuo samo s prezirom, o čemu mi je jednom, u povodu jednoga mog teksta o Šopu, pišući pisaćim strojem po dopisnici, kratko pripovijedao Josip Vaništa. Tako je to s njim bilo do pred kraj šezdesetih, kad je Šopa, zahvaljujući Zvonimiru Mrkonjiću, otkrila suvremena hrvatska književnost. Čak je 1970. dobio Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, u to vrijeme doista uglednu i ozbiljnu hrvatsku državnu nagradu, ali koju, ipak, nisu tako lako dobivali pisci i kulturni radnici koji nisu živjeli u skladu s vjerom i načelima socijalističkog samoupravnog sistema. Ali bez obzira na to, pjesnik i njegova supruga nastavili su živjeti u svom skromnom zagrebačkom podstanarstvu. On gotovo da se više i nije micao iz postelje. Nakon društvenog priznanja poživjet će još jedanaest godina. Umrijet će tiho, 2. siječnja 1982., i to baš u vrijeme dok su Zagreb, Hrvatska, a onda i cijela Jugoslavija, žalovali za velikim Miroslavom Krležom. U ponedjeljak, 4. siječnja, tog prvog radnog dana u novoj godini, na Mirogoju održana su dva sprovoda hrvatske književnosti. Za prvog, ateističkog, uz svečani lafet i vojnu paljbu, baš kao da se pokapa general, na lijepome mjestu, odmah uz stazu, pokopali smo Krležu. Drugi je sprovod bio malen, tih i sirotinjski, s drvenim križem na kojemu je limenim slovima bilo ispisano ime, uz svećenika i obitelj, zemlji smo predali Nikolu Šopa. Ovih dana, uz četrdesetu godišnjicu njihova odlaska, uz taj jubilej koji bio bi važan i velik i u neusporedivo značajnijoj i većoj kulturi nego što je to, u europskom kontekstu, mala i neznatna hrvatska kultura, s gotovo jednakim ignoriranjem hrvatske elite, svi ti predsjednici, premijeri, ministri i kulturtregeri tretiraju i Krležu i Šopa. Krleže će se netko, možda, još i sjetiti. A Šopa ne pamte na jednaki način na koji se zaboravlja i mrtva magarad. Zašto baš magarad, znat će u ovaj božićni dan onaj koji treba znati. Šop, Nikola, hrvatski književnik i prevoditelj (Jajce, BiH, 19. VIII. 1904 – Zagreb, 2. I. 1982). Diplomirao komparativnu književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu 1931. Prve pjesme objavio je u Anđelu čuvaru (1918). Do II. svjetskog rata radio je u Beogradu kao gimnazijski profesor latinskog jezika. Za bombardiranja Beograda 1941. teško ranjen, preselio se u Zagreb, gdje je radio kao korektor, a od 1949. kao znanstveni suradnik JAZU sa zadaćom da prevodi hrvatske latiniste (preveo je djela Jana Panonca, J. Šižgorića, Đ. Ferića, I. Đurđevića, K. Pucića, M. P. Katančića i dr.). Nakon studije Knjiga o Horaciju (1935) objavio je i knjigu prepjeva Iz lirike starog Rima (1950) s prijevodima Katula, Propercija i Tibula. Vodio je korespondenciju s francuskim pjesnikom F. Jammesom i engleskim pjesnikom W. H. Audenom, koji je prevodio njegovu liriku. Djelo N. Šopa u znaku je intimističkih meditacija. U tom se tijeku mogu razdvojiti dvije različite, ali komplementarne faze. U prvom razdoblju, od Pjesama siromašnog sina (1926) do zbirke Za kasnim stolom (1943), Šop progovara o »prizemnoj egzistenciji« očitujući ljubav i razumijevanje za svijet malih stvari, bukoličkih ugođaja, običnih zbivanja i skromnih istina. Međutim, iza tog svijeta običnosti i prividne banalnosti sluti se viši, skriveni transcendentalni smisao, a obične i skromne stvari postaju znamen božanskoga reda. Takva ga duhovna dispozicija dovodi u vezu s koncepcijom religioznosti Franje Asiškoga. Stavljajući u središte lirskog interesa statične, kontemplativne slike, pastoralni repertoar motiva, asketski senzibilitet, duhovni ideal siromaštva i božansku antropologiju Isusa u dnevnim situacijama, u najboljoj zbirci toga razdoblja Isus i moja sjena (1934) Šop afirmira `čedni katolicizam`, jednostavna izraza, bez ukrasa i retoričkih bravura. Šopove kratke proze, okupljene u zbirci Tajanstvena prela (1943), tematiziraju fantastične ugođaje i čudesne doživljaje preuzimajući najčešće kôd legende, pučke predaje i bajke. Lirska proza Predavanje o dimovima iz knjige Tajanstvena prela prijelazna je u njegovu pjesništvu, pa se od 1950-ih sve intenzivnije upuštao u filozofske meditacije o fenomenologiji nastajanja stvari i dinamici beskraja svemira. U drugoj se fazi, od svijeta prizemnosti i gotovo pastoralnih ugođaja okreće astralnim prostorima, svemirskim visinama, beskonačnosti i vječnosti te spoznaji nepoznatih svjetova (Kućice u svemiru, 1957; Svemirski pohodi, 1957; Astralije, 1961; Dok svemiri venu, 1975; Nedohod, 1979). Izraz se mijenja i postaje hermetičniji i apstraktniji, u potrazi za novim riječima koje bi morale izražavati nova svemirska ostvarenja. Na tom putu otkriva i bezdan vlastitoga bića: put u nutrinu, u „nedoživljene samoće“. Spjev Tremenda (Mogućnosti, 1961; Kolo, 1964), „spjev jeze i grohota“, govori o doživljaju praznine i izgubljenosti te o rasapu puti i ideje ljepote. U poemama Osvajanje kocke (1974) i O kugli (1974) Šop mijenja prostornu koncepciju doživljaja, povezujući oblike i sfere s ljudskim stanjima i životnim situacijama. Lirika te faze nastavlja se na svemirske uzlete S. S. Kranjčevića i T. Ujevića, ali u hrvatsku kozmičku poeziju unosi i nove akcente: neobično bogatstvo imaginacije, jezičnu invenciju i originalnu simboliku. Izraz je reduciran, geometriziran; smislovi tek naslućeni. Dramski tekstovi i pjesnički dijalozi imaju više poetske nego scenske kvalitete (Pompejanska balada, 1961; Drijada, 1964; Vječni preludij, 1971; Izgubljeni Arijel, 1972; Pjesnikovi rasprodani prostori, 1974; Bosanska trilogija, 1980; Kroz vrevu stećaka, 1987). Djelujući izvan pomodnih struja i tendencija, Šop je izgradio originalan i prepoznatljiv pjesnički izraz koji ga uvrštava u vrh hrvatske poezije te privlači pozornost mnogih hrvatskih i inozemnih kritičara. Poezija mu je prevedena na više stranih jezika. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1970. MG67

Format:24x16 cm. Broj strana: 81 Izdavač i godina izdanja: Narodni muzej Zrenjanin 1977 Mek povez Dobro ocuvano. Visina postarine je za slanje putem preporucene tiskovine. Moje ostale knjige mozete pogledati preko sledeceg linka: http://www.kupindo.com/Clan/miloradd/SpisakPredmeta

Six decades of Mali Zvornik Municipality ; monografija opštine , istorija, tvrd povez, format 22,5 x 28,5 cm , ilustrovano, 185 strana, tiraž 1000, uporedo srpski tekst i engleski prevod, nepodvlačena, nova knjiga, težina 860 grama. **