Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
101-125 od 316 rezultata
Prati pretragu "solzenjicin dva veka zajedno"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Državna založba Slovenije, Prosveta, Svjetlost, 1966. Omot blago iskrzan i zacepljen na jednom mestu, ostalo u odliÄnom stanju (sve se vidi na slikama). Po mnogima, i dalje najznaÄajnija monografija o Sarajevskom atentatu i poÄetku Prvog svetskog rata. Istorija Kraljevine Srbije je neraskidivo povezana sa poÄecima Prvog svetskog rata i ova Äinjenica naroÄito dolazi do izražaja prilikom jubilarnih godiÅ”njica rata. Upravo zbog toga se Äini pogreÅ”nim pasivno posmatrati rasprave sa strane. Knjiga Vladimira Dedijera SARAJEVO 1914, predstavlja redak primer prodora domaÄe nauke u globalnu debatu o poÄetku Prvog svetskog rata. Ova knjiga se veÄ gotovo pola veka pominje i citira u svim redovima koji se bave 1914. godinom, a pojava reprinta, izdanja koje je pred Äitaocima takoÄe je svojevrsno priznanje autoru. Knjiga je izdržala kritiku vremena i izborila mesto kao klasik u svetskim bibliotekamaā¦ Knjigu SARAJEVO 1914 Dedijer je smatrao za svoje najuspelije delo. Naime, knjigu je napisao dobrim delom u izgnanstvu, liÅ”en mnogih iluzija. U radu se oseÄa zrelost autora i njegov odgovoran odnos prema jednoj jako složenoj temi. SARAJEVO 1914 nije napisano da bi se Princip proglasio za preteÄu socijalizma niti da bi se zapoÄela nekakva svaÄa sa autorima koji su drugaÄije tumaÄili domete Sarajevskog atentata. Kako sam autor kaže, pitanje atentata ga je muÄilo od najranije mladosti. Zaista, ova iskrena želja da se Äin i pozadina atentata rasvetle dominira kao motiv kroz Äitav rukopis. Å irina kojom je Dedijer pristupio suÅ”tinskim problemima akcije mladobosanaca ne ogleda se samo u obimnoj literaturi i graÄi koja je konsultovana, veÄ i u svesti o važnosti teorijskog promiÅ”ljanja Äina politiÄkog ubistva. U tom smislu, Dedijerova knjiga seže Äak do 1792. godine nastojeÄi da stvori svojevrsnu tipologiju politiÄkih ubistva. Poseban trud je uložen kako bi se približile ideje Mlade Bosne kao i biografije njenih pripadnika. Vidimo ljude koji se kolebaju, diskutuju, ali se konaÄno odluÄuju za atentat verujuÄi da nemaju izbora. Äitaocu se skreÄe pažnja na važnost agrarnog pitanja kao jednog od kljuÄnih izvora nezadovoljstva lokalnog stanovniÅ”tva. Ovako sveobuhvatna analiza ove neobiÄne organizacije može se naÄi joÅ” jedino u radu Predraga Palavestre o književnosti Mlade Bosne (1965). S druge strane i Franc Ferdinand i Sofija Hotek su opisani sa podjednakom pažnjom, te to nisu prosti simboli okupacione vlasti, veÄ Å¾ivi ljudi Äije nam ideje i sklonosti Dedijer veoma plastiÄno doÄarava. Vladimir Dedijer: Sarajevo 1914. Cijeloga jednog jutra, u nedjelju 28. lipnja 1914. skupina urotnika, jugoslavenskih omladinaca razliÄitih vjera i nacija, uÄenika Velike muÅ”ke gimnazije i starijih drugova, idealista i zaluÄenika južnoslavenskim ujedinjenjem i pjesniÅ”tvom ameriÄkoga pjesnika Walta Whitmana, ubijala je po Sarajevu habsburÅ”koga princa prestolonasljednika, sve dok ga, konaÄno, ne ubiÅ”e, greÅ”kom njegova Å”ofera, koji je pri vožnji gradom skrenuo u krivu ulicu. U tom je trenutku europska povijest potekla drugim smjerom, Å”to bi se, vjerojatno, dogodilo i da su atentatori bili manje uspjeÅ”ni, pa Äak da atentata nije ni bilo. U Å”kolama smo, u vrijeme jugoslavenskoga socijalizma, uÄili da je ubojstvo Ferdinanda bilo āpovodā, ali ne i āuzrokā Prvoga svjetskog rata. Bila je to obrazovna mantra, aksiom koji nam se zauvijek upisao u sjeÄanje, ali koji, za razliku od veÄine drugih, tako usvojenih āistinaā nije bio liÅ”en ÄinjeniÄnoga smisla. Te nedjelje prekinuta je prva modernizacija Bosne i Hercegovine i njezinih druÅ”tvenih i nacionalnih zajednica. Ali istim je povodom zapoÄela borba za bosanskohercegovaÄki nacionalni subjektivitet, a onda i za južnoslavensko ujedinjenje. Stotinu godina kasnije, modernizacija ostaje nedovrÅ”ena, južnoslavenska zajednica se raspala nakon sedamdesetak godina postojanja, a bosanskohercegovaÄki subjektivitet u takvom je stanju da viÅ”e ne postoji ideja oko koje bi se u urotniÄku skupinu okupili mladiÄi iz sva tri naroda, niti postoji pjesnik koji bi ih sve omaÄijao kao onomad Whitman. Možda bi se danas zajedno mogli naÄi samo oko Å”verca heroina. O pedesetoj godiÅ”njici atentata, od jednoga jugoslavenskog povjesniÄara, tadaÅ”njega politiÄkog disidenta, izbaÄenog iz Partije zbog podrÅ”ke Milovanu Äilasu, bila je naruÄena knjiga o 28. lipnju 1914. Napisana na engleskom jeziku, na stipendijama i rezidencijalnim boravcima u Oxfordu, Harvardu i Cornellu, kao rezultat dugogodiÅ”njih, vrlo temeljitih istraživanja, sjajno napisana, s dramaturgijom kakvoga kriminalistiÄkog romana, gotovo forenziÄki precizna, knjiga Äe rekonstruirati dogaÄaj koji je sa svih strana bio optereÄen ideoloÅ”kim i politiÄkim mistifikacijama. Evo kako zvuÄe posljednji reci predgovora za ameriÄko izdanje (tek da osjetimo u kakvoj je atmosferi knjiga pisana): āPoslednje stranice ove knjige i, konaÄno, stilske varijacije pisao sam u proleÄe 1964, obiÄno u ranu zoru, pored reke Äarls u Kembridžu, država MasaÄusets. Želim da iskoristim ovu priliku i da izrazim svoju zahvalnost Harvardskom univerzitetu Å”to sam mogao slobodno da piÅ”em u toj vitalnoj zajednici intelektualaca. ViÅ”e od tri veka Harvard je bio tvrÄava akademskih sloboda, a takvu istu hrabrost i ubeÄenost pokazao je za vreme sumraka ameriÄkih sloboda posle prvoga svetskog rata. Iz svega srca se zahvaljujem Džonu Finliju Å”to je ukazao gostoprimstvo meni i mojoj porodici u koledžu Eliot Hous, kojem on predsedava s posebnim liÄnim Å”armom i intelektualnim autoritetom.ā Dvije godine kasnije, autor Vladimir Dedijer preveo je i nadopunio svoju ameriÄku knjigu te je 1966. ā u godini moga roÄenja ā objavio āSarajevo 1914ā. IzdavaÄ beogradska Prosveta, u kooperaciji sa sarajevskom SvjetloÅ”Äu i Državnom založbom Slovenije, tiskala je knjigu u jednome tomu i na biblijskom papiru. Sjajno dizajnirana zaÅ”titna papirna omotnica, na kojoj je krvava uniforma Franza Ferdinanda, i u njoj crna knjiga, elegantnoga platnenog uveza, sa stilizacijom kotromaniÄevskoga grba u donjemu desnom uglu, predstavljali su jedno od ljepÅ”ih izdanja svoga vremena. U kasnijoj ediciji, āSarajevo 1914ā bit Äe objavljeno u skromnijoj i neuglednijoj dvotomnoj varijanti. SreÄom, rastao sam uz prvo izdanje, gledao ga na polici, sve dok, u posljednjem razredu osmoljetne, nisam toliko uzrastao da ga poÄnem Äitati. Isti primjerak knjige imam uza se i danas, daleko od rodne police za knjige. Vladimir Dedijer neobiÄan je pisac, Äovjek izražene liÄne tragike. Poznat po trotomnoj tabloidno-avanturistiÄkoj glorifikaciji voÄe, Prilozima i Novim prilozima za biografiju Josipa Broza Tita, autor zanimljivih ratnih dnevnika, režimski propagandist i disident, a zatim pokajnik, protosenzacionalist i silno darovit pripovjedaÄ. Podrijetlom Hercegovac, sin etnologa Jefta Dedijera i brat Stevanov, izrazito neujednaÄenoga životnog djela, labilan i divalj, napisao je mnogo toga i svojim knjigama pružio argumente i onima koji Äe ga smatrati režimskim Å”arlatanom i kvazipovjesniÄarem, i onima koji Äe u njemu vidjeti jednoga od najostvarenijih i najvažnijih južnoslavenskih historiografskih pisaca. Do danas, sadržajnije, obuhvatnije i uravnoteženije knjige o sarajevskom atentatu na ovome jeziku nije bilo. A sasvim je malo vjerojatno da bi je i na drugim jezicima moglo biti. Ali Å”to je važno, ali i neobiÄno: āSarajevo 1914ā niti slavi atentatore, niti beatificira njihove žrtve. Po tome je Dedijer, na žalost, jedinstven. O pedesetogodiÅ”njici sarajevskog atentata u nas se i u svijetu pisalo i govorilo s viÅ”e mira i sabranosti, premda su brojni svjedoci vremena joÅ” uvijek bili živi. Tada je to bio historijski dogaÄaj, odmaknut u vremenu, dogaÄaj koji je pripadao drukÄijem povijesnom i kulturnom kontekstu, i o kojem se, dakle, ne može suditi iz perspektive dnevno-politiÄkih prilika svijeta u 1964. MeÄutim, kako se bliži stogodiÅ”njica atentata, sve se viÅ”e Äini kako bivÅ”a Jugoslavija, ali i svijet, žive u vremenu koje je 1914. mnogo bliže, nego Å”to je bilo prije pola stoljeÄa. Gavrilu Principu i njegovim drugovima sudi se s nekom živom žestinom, kao da je rijeÄ o ubojicama iz londonskoga metroa ili s bostonske maratonske utrke, kao da se radi o Al Kaidinim tajnim spavaÄima, a ne o anarho-idealistima i borcima za slobodu iz vremena u kojem su atentati bili u modi, i pucalo se na sve strane, a ne samo u Sarajevu. Po potrebi im se sudi kao velikosrbima, protoÄetnicima, MladiÄevim i KaradžiÄevim predÅ”asnicima, a iz Vile Arko u Zagrebu, te iz sarajevskih ispostava ovoga književniÄkog druÅ”tva, u njihovom ispisniku i vitmenovskom sudrugu Ivi AndriÄu nalazi se autora āpoetike genocidaā. JoÅ” samo da āhrvatska književnicaā Nives Celzijus gospodi piscima bancima napiÅ”e joÅ” koji manifest, pa da u Beograd krene delegacija koja Äe tom travniÄko-viÅ”egradskom vampiru probosti glogov kolac kroz srce, i da svi skupa goli zapleÅ”u niz Aleju velikana, za dom spremni da napokon dovrÅ”e Prvi svjetski rat, da bi zatim pobijedili i u Drugom. Atentat se Å”irom SFRJ Regije pretvara u spektakl s naslovnih stranica Glorije, a žal za zlosretnim princom i njegovom noseÄom hanumom, ustrijeljenim na pravdi Boga, prijeti da nadplaÄe sve aktualne razvode i raskide meÄu balkanskim selebritijima i selebritkinjama. Nisu to zaslužili Sofija i njezin muž. Imao je, Äak i u ovoj moÄnoj, intelektualno i kulturno superiornoj knjizi, Vladimir Dedijer razumijevanja i za tu vrstu opskuranata i njihove estetske nazore. Ili se tu, ipak, radi samo o znatiželji, koja se stekla oko velikoga pripovjedaÄkog dara. Evo kako to može zvuÄati: āUoÄi velikog dana nadvojvoda je bio dobro raspoložen. Poslao je telegram svome stricu, caru Franji Josifu, izveÅ”tavajuÄi ga o manevrima. UveÄe je priredio veÄeru, kojoj je prisustvovalo preko Äetrdeset sarajevskih dostojanstvenika. Svež planinski vazduh otvorio je nadvojvodi apetit i on je sa zadovoljstvom jeo jela s bogate trpeze. Prvo je služen potage rĆ©gence, riblja Äorba s pirinÄem, zatim soufflĆ©s dĆ©licieux i pastrmka iz reke Bosne, blanquettes de fruites Ć la gelĆ©e. Glavno jelo sastojalo se od piletine, jagnjetine i govedine: poularde de Styrie, salade, compĆ“te, asperges aux branches, Å”pargle s drÅ”kama, sorbet, hladan Å”erbet s voÄnim sokom i likerom, piĆØce de boeuf et dāagneau. VeÄera se zavrÅ”avala kremom od ananasa sa zapaljenim brandijem, crĆŖme aux ananas en surprise, pa sirevima, sladoledima i drugim slatkiÅ”ima. Vinska lista bila je isto tako impozantna: MadĆØre sec, Kattus, Chat, Lenille, Keyl, zatim rajnsko vino Forster Laldenmoggen 1908, Ruthe, Å”ampanjac Pommery Greno sec i maÄarski tokajac Szamordner 1901, Hofweingut. Bosna i Hercegovina bie su predstavljene jedino žilavkom, služenom pre konjaka Mestreau.ā Pred stogodiÅ”njicu sarajevskog atentata, dok naokolo prigodno histerizira svijet lakomih tabloida, konzervativaca, balkanskih nacionalista i njihovih sisatih pratilja, spremajuÄi se da prigodno zarati, u igri paintballa, praÄenoj bombardmanom Å”ampita, podijeljen na principovce i ferdinandovce, dobra je prilika da ponovo u miru, stranicu za stranicom, kao da Å”tijem roman, joÅ” jednom proÄitam svih tisuÄu stranica Dedijerova āSarajeva 1914ā. Grehota za one koji neÄe imati tu priliku, jer knjiga u Hrvatskoj nikada nije objavljena, a teÅ”ko da Äe i Srbi skoro tiskati reizdanje. Bolje sjeÄanje naÅ”ega vijeka i svih naÅ”ih kultura obiÄno je pohranjeno na policama antikvarijata. Miljenko JergoviÄ Vladimir-Vlado Dedijer (Beograd, 4. februar 1914 ā Boston, 30. novembar 1990) je bio akademik, istoriÄar, publicista novinar i uÄesnik NarodnooslobodilaÄke borbe. Sadržaj 1 Biografija 1.1 Mladost 1.2 Drugi svetski rat 1.3 U SFRJ 1.4 Emigracija 2 Porodica 3 Priznanja 4 Bibliografija 5 SpoljaÅ”nje veze Biografija Mladost Vlado je roÄen 30. februara 1914. godine u Beogradu, gde je proveo detinjstvo i mladost. Tu je zavrÅ”io osnovnu Å”kolu i gimnaziju. Upisuje Pravni fakultet u Beogradu, kada zbog nemaÅ”tine i nemoguÄnosti da plaÄa studije poÄinje da radi kao dopisnik iz zemlje, a kasnije i sveta za `Politiku`. Bio je Älan KPJ i radio je u korist komunistiÄke propagande. Poznavao je odliÄno direktora āPolitikeā, Vladislava Ribnikara sa kojim je upoznao Josipa Broza Tita po dolasku u Beograd 1941. godine. Drugi svetski rat U vreme izbijanja ustanka imao je zadatak da organizuje politiÄko-propagandni rad, da poduÄava komuniste i da radi u listu āBorbaā kao ureÄivaÄ, zajedno sa Milovanom Äilasom. Odatle je poÄelo njihovo veliko prijateljstvo. Vlado Dedijer je po formiranju prvih partizanskih odreda postavljen za politiÄkog komesara KragujevaÄkog NOP odreda. UÄestvovao je u opsadi Kraljeva, polovinom oktobra 1941. godine, kada je bio ranjen u nogu. Posle toga, odlazi u Vrhovni Å”tab i radi u agitaciono-propagandnom odeljenju Äitavog rata. U bici na Sutjesci izgubio je svoju ženu, dr. Olgu PopoviÄ-Dedijer, koja je bila Å”ef hirurÅ”ke ekipe Druge proleterske divizije. U SFRJ Posle zavrÅ”etka rata, odlazi na osnivanje Ujedinjenih nacija u San Francisko. Po povratku u zemlju, kao veoma obrazovan Äovek, dobija mesto predavaÄa istorije NOB-a na Beogradskom univerzitetu. Tokom rata brižljivo je vodio svoj Dnevnik, koji je posle rata objavljen. Bio je predstavnik Jugoslovenske delegacije na konferenciji mira u Parizu 1946. godine. Po povratku, dobija zaduženje da bude urednik lista āBorbaā. Za vreme sukoba sa Staljinom bio je Älan raznih pregovaraÄkih misija. Tu je poÄeo da prikuplja i podatke za svoje Äuveno delo, po kome Äe kasnije postati poznat - āPrilozi za biografiju Josipa Broza Titaā. Bio je Älan CK SKJ od 1952. i saveznog odbora SSRNJ od 1953. godine. Kao urednik lista āBorbaā, optužen je da je pomagao sreÄivanje Äilasovih Älanaka, pa je izveden pred Partijsku komisiju, a zatim i pred sud u Beogradu 1954. godine. Na tajnom suÄenju zajedno sa Milovanom Äilasom, izabrao je da ga brani slavni advokat Zdravko Politea, koji je 1928. godine na āBombaÅ”kom procesuā, branio Tita, a kasnije kardinala Alojzija Stepinca. OsuÄen je uslovno na godinu i po dana. Kasnije mu je sud poniÅ”tio tu odluku. Vlado Dedijer je reÅ”io da se povuÄe iz politiÄkog života. Podneo je ostavku na Älanstvo u SKJ i SSRNJ avgusta 1954. godine. Nakon Äilasovog hapÅ”enja u novembru 1956. uputio je otvoreno pismo predsedniku Titu.[1] Emigracija Posle politiÄke karijere, poÄeo je da se bavi pisanjem. Odlazi u SAD 1955. godine gde je i dobio zvanje Akademika istorijskih nauka. Povremeno je iz Amerike dolazio u zemlju gde je radio kao autor u pisanju knjiga. Vladimir Dedijer je u Americi postao Älan Raselovog suda, a zatim i predsednik istog suda koji je ispitivao ratne zloÄine u Vijetnamu, krÅ”enje ljudskih prava u Latinskoj Americi i niz drugih. Aktivno je radio i u Srpskoj akademiji nauka u Beogradu. Bio je jedan od koautora u udžbeniku āIstorija Jugoslavije od 1918ā, u izdanju beogradskog Nolita 1972. godine. Posle Titove smrti, ponovo odlazi u Ameriku, u VaÅ”ington, gde skuplja graÄu za nove biografije o Titu. Kao predsednik Raselovog suda radio je na pitanju zloÄina u logoru Jasenovac (1941 ā 1945). U Americi je radio na pripremanju Tribunala Raselovog suda o koncentracionom logoru Jasenovac. U tu svrhu, vraÄa se ponovo u Jugoslaviju 1989. godine i zajedno sa viÅ”im nauÄnim saradnikom Antunom MiletiÄem radi na pisanju knjige o Jasenovcu. Ponovo je otiÅ”ao u Ameriku i tu ga je snaÅ”la smrt. Pred kraj svog života je oslepeo, poželeo da se vrati i umre u svojoj zemlji, ali je iznenada umro od jakog srÄanog udara 30. novembra 1990. godine u Bostonu, gde je obavljena i kremacija. Njegova urna, uz sve vojne poÄasti, sahranjena je 21. decembra 1990. godine u Ljubljani. Porodica Olga Dedijer u partizanima. Poreklo porodice Dedijer potiÄe iz Hercegovine, iz mesta Äepelice, kod BileÄe. Vladov otac Jevto Dedijer, bio je docent geografije na Beogradskom univerzitetu i prvi asistent istaknutog srpskog geografa Jovana CvijiÄa. Pored Vlade on je imao joÅ” dva sina Borivoja Boru i sina Stevana, koji je bio nuklearni fiziÄar i socijalni teoretiÄar i koji je od 1961. godine živeo u Å vedskoj. Vlado Dedijer se dva puta ženio. Prvi put sa lekarkom Olgom PopoviÄ iz Zemuna i sa njom je u godinama uoÄi Drugog svetskog rata dobio Äerku Milicu. U toku rata, ona je bila Å”ef hirurÅ”ke ekipe Druge proleterske divizije i poginula je juna 1943. godine za vreme bitke na Sutjesci. Posle delimiÄnog osloboÄenja zemlje, 1944. godine, u Beogradu se po drugi put oženio, ovoga puta Slovenkom Verom Križman,[2] s kojom je dobio Äerku Bojanu i sinove Borivoja-Boru, Branimira-Branka i Marka. Njegova dva sina Borivoje (umro 1964) i Branko (poginuo [1958]), su tragiÄno umrla i on je sahranjen pored njih u Ljubljani. Priznanja Kao zaslugu u zajedniÄkom radu, Antun MiletiÄ je posle Dedijerove smrti objavio knjigu āProtiv zaborava i tabua-Jasenovac (1941-1945)ā, gde je pored svog imena, upisao i ime Vlade Dedijera, koji je tada veÄ bio mrtav. Nosilac je Partizanske sponenice 1941, odlikovan je Ordenom partizanske zvezde prvog reda i imao je i Äin potpukovnika JNA u rezervi. Bibliografija Od njegovih mnogobrojnih knjiga, najvažnije su sledeÄe: Dnevnik 1941ā1945, Beograd I 1945, Beogrd II 1946, Beograd III 1950 (drugo izdanje 1951.) Partizanske Å”tamparije, Beograd, 1945. BeleÅ”ke iz Amerike, Beograd 1951. Pariska mirovna konferencija, Beograd, 1947. i Zagreb 1948. Jugoslovensko-albanski odnosi (1939ā1948), Beograd 1949. Dnevnik 1941ā1945 (II izdanje, Beograd, 1951. Sarajevo 1914. godine, Beograd, 1966. Tito govori, Njujork, 1953. Tito protiv Moskve, Milano, 1953. Josip Broz Tito, Prilozi za biografiju, Ljubljana 1953, Beograd 1953, i 1972, Izgubljena bitka Josifa VisarionoviÄa Staljina, Sarajevo, 1969. Ljubljana 1969, Beograd 1978. Istorija Jugoslavije (zajedno sa Ivanom BožiÄem, Miloradom EkmeÄiÄem i Simom ÄirkoviÄem), Beograd, 1972. Jedna vojna konvencija: Eseji razvitka meÄunarodnog prava, London, 1974. Interesne sfere, Beograd 1980. Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita-Knjiga 1, Rijeka, 1980. Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita-Knjiga 2, Rijeka, 1981. Put za Sarajevo, Zagreb, 1983. Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita-Knjiga 3, Beograd, 1984. Voljena zemlja, London, 1985. Vatikan i Jasenovac-Dokumenta, Beograd, 1987. Proterivanje Srba sa ognjiÅ”ta (1941-1945), Beograd, 1989. Genocid nad Muslimanima, Ljubljana, 1990. Protiv zaborava i tabua-Jasenovac (1941-1945) objavio Antun MiletiÄ odmah po smrti Vladimira Dedijera, Sarajevo, 1991.
OdliÄno Michel Picar: TEMPLARI : VITEZOVI GOSPODNJI, 121 strana, izdavaÄ: Arion - Zemun sadržaj: - UVOD - KVART TEMPLARA - RED I PRAVILA REDA - POLITIÄKA AVANTURA - MISTIÄNA SPOZNAJA - ISKUPLJENJE - ZAKLJUÄAK Hronologija istorije Hrama i Velikih Majstora Š ŠµŠ“ ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŠ½ŠøŃ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š° Š„ŃŠøŃŃŠ° Šø Š”Š¾Š»Š¾Š¼Š¾Š½Š¾Š²Š¾Š³ Ń ŃŠ°Š¼Š° (Š»Š°Ń. Pauperes commilitones Christi Templique Salomonici), ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠø Šø ŠŗŠ°Š¾ Š ŠµŠ“ Š”Š¾Š»Š¾Š¼Š¾Š½Š¾Š²Š¾Š³ Ń ŃŠ°Š¼Š°, ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠøŠ»Šø ŃŠ°Š¼Š¾ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø, Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠ° Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ“ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ 1139. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ°ŠæŃŠŗŠ¾Š¼ Š±ŃŠ»Š¾Š¼ Omne datum optimum ŠæŃŠøŠ·Š½Š°Š»Š° Š”Š²ŠµŃŠ° ŃŃŠ¾Š»ŠøŃŠ°.[4] Š ŠµŠ“ ŃŠµ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š½ 1119. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Šø Š“ŃŠµŠ»Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š¾Š“ 1129. Š“Š¾ 1312. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[5] Š ŠµŠ“ ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŠ½ŠøŃ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š° Š„ŃŠøŃŃŠ° Šø Š”Š¾Š»Š¾Š¼Š¾Š½Š¾Š²Š¾Š³ Ń ŃŠ°Š¼Š° Pauperes commilitones Christi Templique Salomonici (Š»Š°ŃŠøŠ½ŃŠŗŠø) Seal of Templars.jpg ŠŠ¼Š±Š»ŠµŠ¼ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°[1] ŠŠŗŃŠøŠ²Š½Š¾ŃŃ Š¾ŠŗŠ¾ 1119 ā 1312. ŠŃŠøŠæŠ°Š“Š½Š¾ŃŃ ŠŠ°ŠæŠ° Š¢ŠøŠæ ŠŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠø Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ“ Š£Š»Š¾Š³Š° ŠŠ°ŃŃŠøŃŠ° Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŃ Ń Š¾Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŠŠµŠ»ŠøŃŠøŠ½Š° 15.000ā20.000 Š½Š° ŃŠ°Š¼Š¾Š¼ Š²ŃŃ ŃŠ½ŃŃ, Š¾Š“ ŃŠµŠ³Š° ŃŃ 10% Š±ŠøŠ»Šø Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø[2][3] ŠØŃŠ°Š± Š„ŃŠ°Š¼Š¾Š²Š½Š° Š³Š¾ŃŠ° ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Š° ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ ŠŠ°Š“ŠøŠ¼Š°Šŗ Š ŠµŠ“ Š”Š¾Š»Š¾Š¼Š¾Š½Š¾Š²Š¾Š³ Ń ŃŠ°Š¼Š° ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠŠ°ŃŃŠ¾Š½ ŠŠµŃŠ½Š°ŃŠ“ Š¾Š“ ŠŠ»ŠµŃŠ²Š¾Š° ŠŠ¾ŃŠ¾ ŠŠµ Š½Š°Š¼Š° ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Šµ, Š½Šµ Š½Š°Š¼Š°, Š²ŠµŃ ŠŠ¼ŠµŠ½Ń Š”Š²Š¾Š¼ ŃŠ»Š°Š²Ń Š“Š°Ń (Š»Š°Ń. Non nobis, Domine, non nobis, sed Nomini tuo da gloriam) ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ŃŠ° ŠŠ²Š° Š²ŠøŃŠµŠ·Š° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠ°ŃŃ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ ŠŗŠ¾ŃŠ° Š ŠµŠ“, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š¼ŠµŃŃ Š½Š°ŃŠ±Š¾Š³Š°ŃŠøŃŠøŠ¼ Šø Š¼Š¾ŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼, ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š¾Š¼ŠøŃŠµŠ½Š° Š“Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠ½Š° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ° ŃŠøŃŠµŠ»Š¾Š³ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ²ŠøŃŠµŃŠ°, Š“Š¾Šŗ ŃŃ ŃŠ»Š°Š½ŃŃŠ²Š¾ Šø Š¼Š¾Ń ŃŠµŠ“Š° Š¼ŃŃŠµŠ²ŠøŃŠ¾ ŃŠ°ŃŠ»Šø. Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø ŠøŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃŠø Ń Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŠ°Š¼Š°. ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø, Ń ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠµŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŃŠøŠ²ŠøŠ¼ Š±ŠøŃŠµŠ»ŠøŠ¼ Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠ°Š¼Š° ŃŠ° ŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŃŃŃŠ¾Š¼, Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ Š¼ŠµŃŃ Š½Š°ŃŠ²ŃŠµŃŃŠøŃŠøŠ¼ Š±Š¾ŃŠ±ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŃŠ°Š¼Š° ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠøŃ ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š°.[6] ŠŠµŠ±Š¾ŃŠ±ŠµŠ½Š¾ ŃŠ»Š°Š½ŃŃŠ²Š¾ ŃŠµŠ“Š°, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠøŠ½ŠøŠ»Š¾ 90% ŃŃŠ“ŃŃŠ²Š°, ŃŠæŃŠ°Š²ŃŠ°Š»Š¾ ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠøŠ½ŃŃŠ°ŃŃŃŃŠŗŃŃŃŠ¾Š¼ ŃŠøŃŠ¾Š¼ Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Š¾Š³ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ²ŠøŃŠµŃŠ°,[7] ŃŠ°Š·Š²ŠøŃŠ°ŃŃŃŠø ŠøŠ½Š¾Š²Š°ŃŠøŠ²Š½Šµ ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠµ ŃŠµŃ Š½ŠøŠŗŠµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠ°Š½Šø Š¾Š±Š»ŠøŠŗ Š±Š°Š½ŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š°,[8][9] ŠøŠ·Š³ŃŠ°Š“ŃŠ¾Š¼ ŃŠ¾ŠæŃŃŠ²ŠµŠ½Šµ Š¼ŃŠµŠ¶Šµ Š¾Š“ ŠæŃŠøŠ±Š»ŠøŠ¶Š½Š¾ 1.000 ŠŗŠ¾Š¼Š°Š½Š“ŠµŃŃŃŠ²Š° Šø ŃŠ¾ŃŃŠøŃŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠµ Šø Š”Š²ŠµŃŠµ Š·ŠµŠ¼ŃŠµ, Š²ŃŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŃŃŠø ŠæŃŠ²Ń Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŠŗŠ¾ŃŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠøŃŃ Š½Š° ŃŠ²ŠøŃŠµŃŃ.[10][11] Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š±Š»ŠøŃŠŗŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½Šø ŃŠ° ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š°; ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ Š”Š²ŠµŃŠ° Š·ŠµŠ¼ŃŠµ ŠøŠ·Š³ŃŠ±ŃŠµŠ½Š°, ŠæŠ¾Š“ŃŃŠŗŠ° ŃŠµŠ“Ń ŃŠµ Š½ŠµŃŃŠ°Š»Š°.[12] ŠŠ»Š°ŃŠøŠ½Šµ Š¾ ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠµŃŠµŠ¼Š¾Š½ŠøŃŠ°Š¼Š° ŠøŠ½ŠøŃŠøŃŠ°ŃŠøŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š“Š¾Š²ŠµŠ»Šµ ŃŃ Š“Š¾ Š½ŠµŠæŠ¾Š²ŃŠµŃŠµŃŠ° ŠæŃŠµŠ¼Š° ŃŠµŠ“Ń, Šø ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø ŠŗŃŠ°Ń Š¤ŠøŠ»ŠøŠæ IV ā Ń Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠøŠ¼ Š“ŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠ¼Š° ŃŠµŠ“Ń ā ŠøŃŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃ ŃŠøŃŃŠ°ŃŠøŃŃ ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø ŃŃŠµŠŗŠ°Š¾ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ¾Š»Ń Š½Š°Š“ ŃŠøŠ¼Š°. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1307, Š½Š°ŃŠµŠ“ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š°ŠæŃŠµŃŠ° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š³ Š±ŃŠ¾ŃŠ° ŠæŃŠøŠæŠ°Š“Š½ŠøŠŗŠ° ŃŠµŠ“Š° Ń Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń, ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŃ ŠŗŃŠ¾Š· Š¼ŃŃŠµŃŠ° ŠøŠ·Š½ŃŃŠµŠ½Š° Š»Š°Š¶Š½Š° ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ°, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŃŃ ŃŠæŠ°ŃŠøŠ²Š°Š½Šø Š½Š° Š»Š¾Š¼Š°ŃŠø.[13] ŠŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń V Š·Š°Š±ŃŠ°Š½ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ“ 1312. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŃŠ°ŃŠ° Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŠ° IV. ŠŃŃŠµŠ²ŠøŃ ŠæŠ°Š“ Š¼Š¾ŃŠø Š²ŠµŠ¾Š¼Š° Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½Šµ ŃŠŗŃŠæŠøŠ½Šµ Ń ŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠŗŠ¾Š¼ Š“ŃŃŃŃŠ²Ń Š“Š¾Š²ŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š¾ ŃŠøŃŠµŃŠ° ŃŠ°Š·Š½ŠøŃ Š½Š°Š³Š°ŃŠ°ŃŠ°, Š»ŠµŠ³ŠµŠ½Š“Šø Šø ŠæŃŠµŠ“Š°ŃŠ° ŠŗŃŠ¾Š· Š²ŠøŃŠµŠŗŠ¾Š²Šµ. ŠŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ Ń ŃŠ²Š¾Š¼ Š½Š°Š·ŠøŠ²Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ»Šµ ŃŠøŃŠµŃ āŠ¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°Ńā, ŃŠ°ŃŃŠ²Š°Š»Šµ ŃŃ ŃŠµŠ“ Š¾Š“ Š·Š°Š±Š¾ŃŠ°Š²Š°, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŠæŃŠøŠŗŃŠøŠ²Š°ŃŃŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµŠŗŠ»Š¾. ŠŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š½Šø ŠŗŠ°Š¾ Š¼Š¾Š½Š°ŃŠŗŠø ŃŠµŠ“, ŃŠ»ŠøŃŠ½Š¾ ŠŗŠ°Š¾ ŠŠµŃŠ½Š°ŃŠ“Š¾Š² Š¦ŠøŃŃŠµŃŃŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŃŠµŠ“, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ° ŠæŃŠ²Š¾Š¼ Š“ŃŠµŠ»Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠ½Š¾Š¼ Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ¾Š¼ Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø.[14] ŠŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŠ¾Š½Š° ŃŃŃŃŠŗŃŃŃŠ° ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š»Š° ŃŠ½Š°Š¶Š°Š½ Š»Š°Š½Š°Ń Š²Š»Š°ŃŃŠø. Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š“Š¾Š±ŃŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½Šø Šø ŃŠ±ŃŠ·Š¾ ŃŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Šø Š±ŠøŃŠ°Š½ ŃŠ°ŠŗŃŠ¾Ń Š½Š° Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Ń ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Ń ŃŃŠµŠ½Šø ŃŠ¾Š³ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š°. Š”Š²Š°ŠŗŠ° Š·ŠµŠ¼ŃŠ° ŃŠ° Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼ ŠæŃŠøŃŃŃŃŠ²Š¾Š¼ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° (Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ°, ŠŃŠ°ŃŃ, ŠŠ½Š¶Ń, ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼, ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ°, ŠŃŠ°Š³Š¾Š½, ŠŠ¾ŃŃŃŠ³Š°Š»ŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š»ŠøŃŠ°, Š¢ŃŠøŠæŠ¾Š»Šø, ŠŠ½ŃŠøŠ¾Š³ŠøŃŠ°, Š£Š³Š°ŃŃŠŗŠ° Šø Š„ŃŠ²Š°ŃŃŠŗŠ°[15]) ŠøŠ¼Š°Š»Š° ŃŠµ ŠŠ°ŃŃŃŠ¾ŃŠ° Š ŠµŠ“Š° Š·Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠµ Ń ŃŠ¾Ń Š¾Š±Š»Š°ŃŃŠø. Š”Š²Šø Š¾Š½Šø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø ŠæŠ¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½Šø ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠ°Š½ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾, Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š½Š°Š“Š³Š»ŠµŠ“Š°Š¾ Š²Š¾ŃŠ½Šµ Š½Š°ŠæŠ¾ŃŠµ ŃŠµŠ“Š° Š½Š° ŠŃŃŠ¾ŠŗŃ Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŠµ Š½Š° ŠŠ°ŠæŠ°Š“Ń. ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠ° Š¾Š²Š»Š°ŃŃŠµŃŠ° ŃŠæŃŠ¾Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŠæŃŠµŠŗŠ¾ Š³ŠµŠ½ŠµŃŠ°Š»Š½Š¾Š³ Š½Š°Š“Š·Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŠµŠ“Š°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾Ń Šø ŃŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ŃŠŗŠø Š¼Š°Š½Š°ŃŃŠøŃŠø ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠ°Š»Šø ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø Š½Š°Š³Š»ŠµŠ“Š°Š»Šø ŃŠ°Š·Š»ŠøŃŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŃŠ°ŃŠøŠ½Šµ, ŠøŃŠæŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŃŃŠø Š¼Š°Š»Š²ŠµŃŠ·Š°ŃŠøŃŠµ, ŃŠ²Š¾Š“ŠµŃŠø Š½Š¾Š²Šµ ŠæŃŠ¾ŠæŠøŃŠµ Šø ŃŃŠµŃŠ°Š²Š°ŃŃŃŠø Š²Š°Š¶Š½Šµ ŃŠæŠ¾ŃŠ¾Š²Šµ. ŠŠµŠ½ŠµŃŠ°Š»Š½Šø Š½Š°Š“Š·Š¾ŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š¾Š²Š»Š°ŃŃŠµŃŠ° Š“Š° ŃŠŗŠ»Š¾Š½Šø Š²ŠøŃŠµŠ·Š° ŃŠ° Š“ŃŠ¶Š½Š¾ŃŃ Šø ŃŃŃŠæŠµŠ½Š“ŃŃŠµ ŠŠ°ŃŃŃŠ¾ŃŠµ Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½Šµ ŠæŠ¾ŠŗŃŠ°ŃŠøŠ½Šµ.[16] ŠŠµŠ¼Š° ŠæŃŠµŃŠøŠ·Š½ŠøŃ Š±ŃŠ¾ŃŠŗŠø, Š°Š»Šø ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŃŠµŃŃŃŠµ Š“Š° ŃŠµ ŃŠµŠ“ Š½Š° Š²ŃŃ ŃŠ½ŃŃ Š¼Š¾ŃŠø ŠøŠ¼Š°Š¾ ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ 15.000 Šø 20.000 ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Š°, Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ ŃŃ Š“ŠµŃŠµŃŠøŠ½Š° Š±ŠøŠ»Šø ŠæŃŠ°Š²Šø Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø.[2][3] Š§ŠøŠ½Š¾Š²Šø ŃŠ½ŃŃŠ°Ń ŃŠµŠ“Š° Š£ŃŠµŠ“Šø Š¢ŃŠø Š³Š»Š°Š²Š½Šµ ŠŗŠ»Š°ŃŠµ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠ°Š»Šµ ŃŃ ŃŃŠø Š³Š»Š°Š²Š½Šµ ŠŗŠ»Š°ŃŠµ ŃŠ½ŃŃŠ°Ń Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ“Š°: ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠø Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø, Š½ŠµŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠø Š¾ŃŃŠ¶Š½ŠøŃŠø Šø ŠŗŠ°ŠæŠµŠ»Š°Š½Šø. Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø Š½ŠøŃŃ Š²ŃŃŠøŠ»Šø Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠµ ŃŠµŃŠµŠ¼Š¾Š½ŠøŃŠµ, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²Š°ŠŗŠ¾ ŠŗŠ¾ŃŠµ Š¶ŠµŠ»ŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠø Š²ŠøŃŠµŠ· Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š¼Š¾ŃŠ°Š¾ Š²ŠµŃ Š±ŠøŃŠø Š²ŠøŃŠµŠ·.[17] ŠŠ½Šø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š½Š°ŃŠ²ŠøŠ“ŃŠøŠ²ŠøŃŠ° Š³ŃŠ°Š½Š° ŃŠµŠ“Š° Šø Š½Š¾ŃŠøŠ»Šø ŃŃ ŃŃŠ²ŠµŠ½Šµ Š±ŠøŃŠµŠ»Šµ Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š»ŠøŠ·ŃŃŃ ŃŠøŃŃŠ¾ŃŃ Šø Š½ŠµŠæŠ¾ŃŠ¾ŃŠ½Š¾ŃŃ.[18] ŠŠøŠ»Šø ŃŃ Š¾ŠæŃŠµŠ¼ŃŠµŠ½Šø ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŃŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŠøŃŠ°, ŃŠ° ŃŃŠø ŠøŠ»Šø ŃŠµŃŠøŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠ° Šø ŃŠµŠ“Š½ŠøŠ¼ ŠøŠ»Šø Š“Š²Š¾ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠ°Ń Š°ŃŠ°. ŠŠ°Ń Š°ŃŠø ŃŠ³Š»Š°Š²Š½Š¾Š¼ Š½ŠøŃŃ Š±ŠøŠ»Šø ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Šø ŃŠµŠ“Š°, Š²ŠµŃ ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š°ŃŃŃŠ°ŃŠ“ŠµŃŠø ŃŠ½Š°ŃŠ¼ŃŠµŠ½Šø Š½Š° Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½Š¾ Š²ŃŠøŃŠµŠ¼Šµ. ŠŃŠæŠ¾Š“ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š° Ń ŃŠµŠ“Ń Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ Š¾ŃŃŠ¶Š½ŠøŃŠø Š½ŠµŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµŠŗŠ»Š°.[19] ŠŠ½Šø ŃŃ Ń ŃŠµŠ“ Š“Š¾Š½ŠøŃŠµŠ»Šø Š²ŠøŃŠ°Š»Š½Šµ Š²ŃŠµŃŃŠøŠ½Šµ Šø ŃŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ½Ń ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ¾Š²Š°ŃŠŗŠø Š·Š°Š½Š°Ń Šø Š³ŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Š°ŃŃŃŠ²Š¾, Š° ŃŠæŃŠ°Š²ŃŠ°Š»Šø ŃŃ Šø Š¼Š½Š¾Š³Š¾Š¼ ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠµŠ“Š° Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø. Š£ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠøŠ¼ Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°Š¼Š°, Š±Š¾ŃŠøŠ»Šø ŃŃ ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°Š¾ Š»Š°ŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŠøŃŠ° ŃŠ° ŃŠµŠ“Š½ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼.[20] ŠŠµŠŗŠø Š¾Š“ Š½Š°ŃŠ²ŠøŃŠøŃ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŠ° Ń ŃŠµŠ“Ń Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½Šø Š·Š° Š¾ŃŃŠ¶Š½ŠøŠŗŠµ, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø Šø ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°Ń ŠŠ¾Š¼Š°Š½Š“Š°Š½ŃŠ° Š”Š²Š¾Š“Š° ŠŠŗŃŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š“ŠµŃŠ°ŠŗŃŠ¾ Š°Š“Š¼ŠøŃŠ°Š» ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠµ ŃŠ»Š¾ŃŠµ. ŠŃŃŠ¶Š½ŠøŃŠø ŃŃ Š½Š¾ŃŠøŠ»Šø ŃŃŠ½Ń ŠøŠ»Šø ŃŠ¼ŠµŃŃ Š¾Š“ŃŠµŃŃ. ŠŠ“ 1319. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŗŠ°ŠæŠµŠ»Š°Š½Šø ŃŃ ŃŠøŠ½ŠøŠ»Šø ŃŃŠµŃŃ ŠŗŠ»Š°ŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°. ŠŠøŠ»Šø ŃŃ ŃŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠ²ŃŠµŃŠµŠ½Šø ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŃŠø Š·Š°Š“ŃŠ¶ŠµŠ½Šø Š·Š° Š“ŃŃ Š¾Š²Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Šµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°.[21] Š”Š²Šµ ŃŃŠø ŠŗŠ»Š°ŃŠµ ŃŠµŠ“Š° Š½Š¾ŃŠøŠ»Šµ ŃŃ ŃŃŠ²ŠµŠ½Šø ŠŗŃŃŃ.[22] ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŠø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾Ń Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠ° Š³ŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Ń Ń Š”ŠµŠ½ ŠŠ°ŃŃŠµŠ½ Š“Šµ ŠØŠ°Š½Ń, Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŃŠµŠ²ŃŠø Š¾Š“ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° ŃŠµŠ“Š° ŠŠ³Š° Š“Šµ ŠŠµŃŠµŠ½Š° Ń ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń 1118ā1119, Š½Š°ŃŠ²ŠøŃŠø ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°Ń ŃŠ½ŃŃŠ°Ń ŃŠµŠ“Š° Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾Ń, Š“ŃŠ¶Š½Š¾ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š¾Š±Š°Š²ŃŠ°Š»Š° ŃŠøŠ¾ Š¶ŠøŠ²Š¾Ń, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠ·ŠøŠ¼Š°ŃŃŃŠø Ń Š¾Š±Š·ŠøŃ Š±Š¾ŃŠ±ŠµŠ½Ń ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Ń ŃŠµŠ“Š°, ŃŠ¾ ŃŠµ Š¼Š¾Š³Š»Š¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŠø Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŠŗŃŠ°ŃŠ°Šŗ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠŗŠø ŃŠ¾Šŗ. Š”Š²Šø Š¾ŃŠøŠ¼ Š“Š²Š° ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ° Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŠ° ŃŠ¼ŃŠ»Š° ŃŃ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŃ, Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ»Š¾ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃ ŠŗŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠ°. ŠŠ° ŠæŃŠøŠ¼ŃŠµŃ, ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š¾ŠæŃŠ°Š“Šµ ŠŠŗŠ°Š»Š¾Š½Š° 1153. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾Ń ŠŠµŃŠ½Š°Ń Š“Šµ Š¢ŃŠµŠ¼ŠµŠ»Šµ ŠæŃŠµŠ“Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠŗŃŠæŠøŠ½Ń Š¾Š“ 40 Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŠŗŃŠ¾Š· ŃŃŃŠµŠ²ŠøŠ½Šµ Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠøŃ Š·ŠøŠ“ŠøŠ½Š°. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŠøŃ Š¾ŃŃŠ°ŃŠ°Šŗ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠµ Š²Š¾ŃŃŠŗŠµ Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠ°ŃŠøŠ¾, Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ, Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠøŠ¼ Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŠ¾Š¼, Š·Š°ŃŠ¾Š±ŃŠµŠ½Šø Šø Š¾Š±ŠµŠ·Š³Š»Š°Š²ŃŠµŠ½Šø.[23] ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š³ Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŠ° ŠŠµŃŠ°ŃŠ° Š“Šµ Š ŠøŠ“ŃŠ¾ŃŠ° Š¾Š±ŠµŠ·Š³Š»Š°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Š”Š°Š»Š°Š“ŠøŠ½ 1189. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š¾ŠæŃŠ°Š“Šµ ŠŠŗŃŠµ. ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾Ń ŃŠµ Š½Š°Š³Š»ŠµŠ“Š°Š¾ ŃŠ²Šµ Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠæŃŠ¾Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠµŠ“, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø Šø Š²Š¾ŃŠ½Šµ Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŠøŃŠµ Ń Š”Š²ŠµŃŠ¾Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø Šø ŠŃŃŠ¾ŃŠ½Š¾Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø Šø ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŃŠæŠŗŠµ ŃŠµŠ“Š° Ń ŠŠ°ŠæŠ°Š“Š½Š¾Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø. ŠŠµŠŗŠø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Šø ŠŗŠ¾Š¼Š°Š½Š“Š°Š½ŃŠø Š½Š° Š±Š¾ŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŃ, Š¼Š°Š“Š° ŃŠ¾ Š½ŠøŃŠµ ŃŠ²ŠøŃŠµŠŗ Š±ŠøŠ»Š¾ Š½Š°ŃŠ¼ŃŠ“ŃŠøŃŠµ: Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š³ŃŠµŃŠ°ŠŗŠ° Ń Š±Š¾ŃŠ±ŠµŠ½Š¾Š¼ Š²Š¾ŃŃŃŠ²Ń Š ŠøŠ“ŃŠ¾ŃŠ“Š° Š“Š¾Š²ŠµŠ»Š¾ ŃŠµ Š“Š¾ ŃŠµŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠ°Š·Š° Ń Š±ŠøŃŠø ŠŗŠ¾Š“ Š„ŠøŃŠøŠ½Š°. ŠŠ¾ŃŃŠµŠ“ŃŠø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠŠ°Šŗ Š“Šµ ŠŠ¾Š»Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ Š½Š°ŃŠµŃŠµŃŃ ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŃŠ°ŃŠ° Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŠ° IV ŃŠæŠ°ŃŠµŠ½ Š½Š° Š»Š¾Š¼Š°ŃŠø 1314. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[24] ŠŠ¾Š½Š°ŃŠ°ŃŠµ, Š¾Š±Š»Š°ŃŠµŃŠµ Šø Š±ŃŠ°Š“Š° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° (Š¼ŃŠ·ŠµŃ Š¾ŠæŠ°ŃŠøŃŠµ Š¢ŠµŠ½ ŠŠ°ŃŠ½ŠµŠ½, ŃŠ¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŠøŠ· 2010) ŠŃŠøŠŗŠ°Š· Š“Š²Š¾ŃŠøŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃŠµŠ“Šµ Š½Š° ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠŗŠ¾ŃŃ (ŠøŃŃŠøŃŃŃŠø ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŃŠ²Š¾), ŃŠ° ŠŃŃŠ¾Š½Š¾Š¼, ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ Š±Š°ŃŃŠ°ŠŗŠ¾Š¼ (Š³Š¾Š½ŃŠ°Š»Š¾Š½Š¾Š¼) (ŠŠµŃŃŃŃ ŠŠµŃŠøŃ, Ńā1250).[25] ŠŠµŃŠ½Š°ŃŠ“ Š¾Š“ ŠŠ»ŠµŃŠ²Š¾Š° Šø Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°Ń ŠŠ³ Š“Šµ ŠŠµŃŠµŠ½ Š¾ŃŠ¼ŠøŃŠ»ŠøŠ»Šø ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š°Š½ ŠŗŠ¾Š“ ŠæŠ¾Š½Š°ŃŠ°ŃŠ° Š·Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ“, ŠæŠ¾Š·Š½Š°Ń Š¼ŠµŃŃ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ°ŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾ ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ 72 Š¾Š“ŃŠµŠ“Š±Šµ Š“ŠµŃŠøŠ½ŠøŃŠ°Š»Šµ ŃŃ ŠøŠ“ŠµŠ°Š»Š½Š¾ ŠæŠ¾Š½Š°ŃŠ°ŃŠµ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š°, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š²ŃŃŃŠ° Š¾Š“ŃŠµŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŃ Š¼Š¾Š³Ń Š½Š¾ŃŠøŃŠø Šø ŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŠŗŠ¾ŃŠ° Š¼Š¾Š³Ń ŠøŠ¼Š°ŃŠø. Š¢ŃŠµŠ±Š°Š»Š¾ ŃŠµ Š“Š° Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø ŃŠµŠ“Ń ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ¾ŠŗŠµ Ń ŃŠøŃŠøŠ½Šø, ŃŠµŃŃŠø Š¼ŠµŃŠ¾ Š½Šµ Š²ŠøŃŠµ Š¾Š“ ŃŃŠø ŠæŃŃŠ° ŃŠµŠ“Š¼ŠøŃŠ½Š¾ Šø Š½Šµ ŃŃŃŠæŠ°ŃŠø Ń Š±ŠøŠ»Š¾ ŠŗŠ°ŠŗŠ°Š² ŃŠøŠ·ŠøŃŠŗŠø ŠŗŠ¾Š½ŃŠ°ŠŗŃ Š±ŠøŠ»Š¾ ŠŗŠ¾Š³ ŃŠøŠæŠ° ŃŠ° Š¶ŠµŠ½Š°Š¼Š°, ŠæŠ° ŃŠ°Šŗ Šø Š¾Š½ŠøŠ¼Š° ŠøŠ· ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ. ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š³ Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŃ ŃŃ Š“Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½Š° ā4 ŠŗŠ¾ŃŠ° Šø ŃŠµŠ“Š°Š½ Š±ŃŠ°Ń-ŠŗŠ°ŠæŠµŠ»Š°Š½ Šø ŃŠµŠ“Š°Š½ ŃŃŠŗŠ²ŠµŃŠ°Šŗ ŃŠ° ŃŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠ° Šø ŃŠµŠ“Š°Š½ Š±ŃŠ°Ń-Š½Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŃŠ° Š“Š²Š° ŠŗŠ¾ŃŠ° Šø ŃŠµŠ“Š°Š½ ŃŠµŠ½ŃŠ»Š¼ŠµŠ½ ŃŠ»ŃŠ³Š° Š“Š° Š½Š¾ŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŃŠøŃ Šø ŠŗŠ¾ŠæŃŠµ ŃŠ° ŃŠµŠ“Š½ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ā.[26] ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ“ ŃŠ°ŃŃŠ°Š¾, ŠæŃŠ²Š¾Š±ŠøŃŠ½Šø ŃŠæŠøŃŠ°Šŗ Š¾Š“ 72 Š¾Š“ŃŠµŠ“Š±Šµ ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠµŠ½ Š½Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŃŠ¾ŃŠøŠ½Š° Ń ŃŠ²Š¾Š¼ ŠŗŠ¾Š½Š°ŃŠ½Š¾Š¼ Š¾Š±Š»ŠøŠŗŃ..[27][28] ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø ŃŃ Š½Š¾ŃŠøŠ»Šø Š±ŠøŃŠµŠ»Šø ŃŠ¾ŃŠŗŠ¾ ŃŠ° ŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŃŃŃŠ¾Š¼ Šø Š±ŠøŃŠµŠ»Šø ŠæŠ»Š°ŃŃ ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠ° ŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŃŃŃŠ¾Š¼; Š½Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠø ŃŃ Š½Š¾ŃŠøŠ»Šø ŃŃŠ½Ń ŃŃŠ½ŠøŠŗŃ ŃŠ° ŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŃŃŃŠ¾Š¼ Š½Š°ŠæŃŠøŃŠµŠ“ Šø ŃŃŠ½Šø ŠøŠ»Šø ŃŠ¼ŠµŃŠø ŠæŠ»Š°ŃŃ.[29][30] ŠŠøŃŠµŠ»Šø ŠæŠ»Š°ŃŃŠ¾Š² ŃŃ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²ŠøŠ¼ Š“Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½Šø Š½Š° Š¢ŃŠ¾Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŠ¾Š½ŃŠøŠ»Ń 1129. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š° ŠŗŃŃŃ ŃŠµ Š½Š° Š¾Š“ŃŠµŃŃ Š²ŃŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Š“Š¾Š“Š°Š½ ŠæŃŠµŠ“ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ°Šŗ ŠŃŃŠ³Š¾Š³ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾Ń Š¾Š“Š° 1147. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŗŠ°Š“Š° ŃŃ ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ²Š³ŠµŠ½ŠøŃŠµ III, ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø ŠŗŃŠ°Ń ŠŃŃ VII Šø Š¼Š½Š¾Š³Šø Š“ŃŃŠ³Šµ ŃŠ³Š»ŠµŠ“Š½Šµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŠæŃŠøŃŃŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š»Šµ ŃŠ°ŃŃŠ°Š½ŠŗŃ ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠøŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Ń ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾Š¼ ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŃ ŠŗŠ¾Š“ ŠŠ°ŃŠøŠ·Š°.[31][32][33] ŠŃŠµŠ¼Š° ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŠ°Š²ŠøŠ»Ń, Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø ŃŠ²ŠøŃŠµŠŗ ŃŃŠµŠ±Š° Š“Š° Š½Š¾ŃŠµ Š±ŠøŃŠµŠ»Šø ŠæŠ»Š°ŃŃ, ŃŠ°Šŗ ŠøŠ¼ ŃŠµ Š·Š°Š±ŃŠ°ŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµŠ“Ń Šø ŠæŃŃŃ Š°ŠŗŠ¾ Š³Š° Š½Šµ Š½Š¾ŃŠµ.[34] Š¦ŃŠ²ŠµŠ½Šø ŠŗŃŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š½Š¾ŃŠøŠ»Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŠµ ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š» Š¼ŃŃŠµŠ½ŠøŃŃŠ²Š°, Š° ŃŠ¼ŃŃ Ń Š±Š¾ŃŠ±Šø ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Š° Š·Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŃ ŃŠ°ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠ° Š¾ŃŠøŠ³ŃŃŠ°Š²Š° Š¼ŃŠµŃŃŠ¾ Š½Š° Š½ŠµŠ±Ń.[35] ŠŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠ°Š»Š¾ ŃŠµ ŠŗŠ°ŃŠ“ŠøŠ½Š°Š»Š½Š¾ ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾ ŠæŠ¾ ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø ŃŠµŠ“Š° Š½Šµ ŃŠ¼ŠøŃŃ Š½ŠøŠŗŠ°Š“Š° ŠæŃŠµŠ“Š°ŃŠø Š¾ŃŠøŠ¼ Š°ŠŗŠ¾ ŠæŠ°Š“Š½Šµ ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠ° Š·Š°ŃŃŠ°Š²Š°, ŠæŠ° ŃŠ°Šŗ Šø ŃŠ°Š“Š° ŠæŃŠ²Š¾ ŃŠµ ŃŃŠµŠ±Š°Š»Š¾ Š“Š° ŃŠµ ŠæŃŠµŠ³ŃŃŠæŠøŃŃ ŃŠ° Š“ŃŃŠ³ŠøŃ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠµŠ“Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŃ Š„Š¾ŃŠæŠøŃŠ°Š»ŃŠø. Š¢ŠµŠŗ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŃ ŃŠ²Šµ Š·Š°ŃŃŠ°Š²Šµ ŠæŠ°Š»Šµ, Š±ŠøŠ»Š¾ ŠøŠ¼ ŃŠµ Š“Š¾Š·Š²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° Š½Š°ŠæŃŃŃŠµ Š±Š¾ŃŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµ.[36] ŠŠ°ŠŗŠ¾ Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠ¾ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾Š¼, ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š¾ ŃŠ¾Š±ŠøŃŠ°ŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Šø ŃŠµŠ“Š° Š½Š¾ŃŠµ Š“ŃŠ³Š°ŃŠŗŠµ Šø ŠøŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃŠµ Š±ŃŠ°Š“Šµ. ŠŠŗŠ¾ 1240. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŠ»Š±ŠµŃ ŠøŠ· Š¢ŃŃŠ°-Š¤Š¾Š½ŃŠµŠ½Š° Š¾ŠæŠøŃŃŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ āŃŠµŠ“ Š±ŃŠ°Š“Š°ŃŠµ Š±ŃŠ°ŃŠµā; Š“Š¾Šŗ ŃŃ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŠøŃŠæŠøŃŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠæŠ°ŠæŃŠŗŠøŃ ŠŗŠ¾Š¼ŠµŃŠ°ŃŠ° Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń 1310ā1311, Š¾Š“ ŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ 230 ŠøŃŠæŠøŃŠ°Š½ŠøŃ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š° Šø Š±ŃŠ°ŃŠµ, 76 ŃŠµ Š¾ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾ ŠŗŠ°Š¾ Š“Š° Š½Š¾ŃŠµ Š±ŃŠ°Š“Ń, Ń Š½ŠµŠŗŠøŠ¼ ŃŠ»ŃŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ¼Š° Š½Š°Š·Š½Š°ŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ āŃ ŃŃŠøŠ»Ń Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°ā, Š° 133 ŃŠµ ŃŠµŠŗŠ»Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š±ŃŠøŃŠ°Š»Š¾ Š±ŃŠ°Š“Ń, Š±ŠøŠ»Š¾ Ń Š¾Š“ŃŠøŃŠ°ŃŃ Š¾Š“ ŃŠµŠ“Š° ŠøŠ»Šø Ń Š½Š°Š“Šø Š“Š° ŃŠµ ŠøŠ·Š±ŃŠµŃŠø Š¾ŃŠŗŃŠøŠ²Š°ŃŠµ.[37][38] ŠŠ½ŠøŃŠøŃŠ°ŃŠøŃŠ°,[39] ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ° ŠŗŠ°Š¾ ŠŃŠøŃŠµŠ¼ Ń ŃŠµŠ“, Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š“ŃŠŗŠ¾Š²Š½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ²ŃŠµŃŠµŠ½Š° Šø ŃŠŗŃŃŃŃŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠ°Š½Ń ŃŠµŃŠµŠ¼Š¾Š½ŠøŃŃ. Š”ŃŃŠ°Š½ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š¾Š±ŠµŃŃ ŃŠ°Š±ŃŠµŠ½Šø Š“Š° ŠæŃŠøŃŃŃŃŠ²ŃŃŃ ŃŠµŃŠµŠ¼Š¾Š½ŠøŃŠø, ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠøŠ·Š°Š·ŠøŠ²Š°Š»Š¾ ŃŃŠ¼ŃŠµ ŃŃŠµŠ“ŃŠ¾Š²ŃŠµŠŗŠ¾Š²Š½ŠøŃ ŠøŃŃŃŠ°Š¶ŠøŃŠµŃŠ° ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠøŃ ŃŃŃŠµŃŠ°. ŠŠ¾Š²Šø ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Šø ŃŃ Š¼Š¾ŃŠ°Š»Šø Š±ŠµŃŠæŠ¾Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ Š“Š° ŠæŃŠµŠæŠøŃŃ ŃŠ²Š° ŃŠ²Š¾ŃŠ° Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š° Šø Š“Š¾Š±ŃŠ° ŃŠµŠ“Ń Šø ŃŠ·Š¼Ń Š·Š°Š²ŃŠµŃŠµ ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŃŠ²Š°, ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠø, ŠæŠ¾Š±Š¾Š¶Š½Š¾ŃŃŠø Šø ŠæŠ¾ŃŠ»ŃŃŠ½Š¾ŃŃŠø.[40] ŠŠµŃŠøŠ½Š° Š±ŃŠ°ŃŠµ ŃŠµ ŃŠµŠ“Ń ŠæŃŠøŠ“ŃŃŠ¶ŠøŠ»Š¾ Š·Š° ŃŠøŠ¾ Š¶ŠøŠ²Š¾Ń, Š¼Š°Š“Š° ŃŠµ Š½ŠµŠŗŠøŠ¼Š° Š±ŠøŠ»Š¾ Š“Š¾Š·Š²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµ ŠæŃŠøŠ“ŃŃŠ¶Šµ Š½Š° Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½Š¾ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠŗŠ¾ ŃŠ°Š·Š“Š¾Š±ŃŠµ. ŠŠµŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¾Š¶ŠµŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Š¼ŃŃŠŗŠ°ŃŃŠøŠ¼Š° Š±ŠøŠ»Š¾ Š“Š¾Š·Š²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµ ŠæŃŠøŠ“ŃŃŠ¶Šµ ŃŠµŠ“Ń ŃŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŃŃŠæŃŃŠ³Š° Š“Š°Š»Š° ŠæŃŠøŃŃŠ°Š½Š°Šŗ,[30] Š°Š»Šø ŃŠøŠ¼Š° Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ Š“Š¾Š·Š²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° Š½Š¾ŃŠµ Š±ŠøŃŠµŠ»Šø ŠæŠ»Š°ŃŃŠ¾Š²Šµ.[41] ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š£ŃŠæŠ¾Š½ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŃ Š¤ŃŠ°Š½ŃŠø Ń ŠŃŠ²Š¾Š¼ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ Š·Š°ŃŠ·ŠµŠ»Šø ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Š¾Š“ Š¼ŃŃŠ»ŠøŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠøŃ Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠ° 1099. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¼Š½Š¾Š³Šø Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Šø ŃŃ ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ»Šø Š½Š° Ń Š¾Š“Š¾ŃŠ°ŃŃŠµ ŠŗŠ° ŃŠ°Š·Š½ŠøŠ¼ ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ Š¼ŃŠµŃŃŠøŠ¼Š° Ń Š”Š²ŠµŃŠ¾Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµŠ»Š°ŃŠøŠ²Š½Š¾ ŃŠøŠ³ŃŃŠ°Š½ ŠæŠ¾Š“ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°, Š¾ŃŃŠ°ŃŠ°Šŗ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠøŃ Š“ŃŠ¶Š°Š²Š° Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾. ŠŠ°Š½Š“ŠøŃŠø Šø Š“ŃŃŠ¼ŃŠŗŠø ŃŠ°Š·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŃŠø ŠæŃŠ°ŃŠŗŠ°Š»Šø ŃŃ Ń Š¾Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠŗŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŃŃŠøŠ½ŃŠŗŠø ŠŗŠ»Š°Š»Šø, ŠæŠ¾Š½ŠµŠŗŠ°Š“ Š½Š° ŃŃŠ¾ŃŠøŠ½Šµ ŃŠøŃ , ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°ŃŠ° Š“Š° ŠæŃŃŃŃŃ Š¾Š“ ŠæŃŠøŠ¾Š±Š°ŃŠ° ŠŗŠ¾Š“ ŠŠ°ŃŠµ Š“Š¾ ŃŠ½ŃŃŃŠ°ŃŃŠ¾ŃŃŠø Š”Š²ŠµŃŠµ Š·ŠµŠ¼ŃŠµ.[42] ŠŠ°ŃŃŠ°Š²Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ»Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø Ń Š±ŠøŃŠŗŠ°Š¼Š° ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1119, ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø Š²ŠøŃŠµŠ· ŠŠ³ Š“Šµ ŠŠµŃŠµŠ½ Š¾Š±ŃŠ°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŃŠ°ŃŃ ŠŠ°Š»Š“ŃŠøŠ½Ń II Šø ŃŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Ń ŠŠ°ŃŠ¼ŃŠ½Š“Ń Šø ŠæŃŠµŠ“Š»Š¾Š¶ŠøŠ¾ ŠøŠ¼ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµ Š¼Š¾Š½Š°ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ“Š° ŃŠ°Š“Šø Š·Š°ŃŃŠøŃŠµ Ń Š¾Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠŗŠ°. ŠŠ°Š»Š“ŃŠøŠ½ Šø ŠŠ°ŃŠ¼ŃŠ½Š“ ŃŃ ŃŠµ ŃŠ»Š¾Š¶ŠøŠ»Šø, Š²ŃŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Š½Š° ŠŠ°Š±Š»ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°Š±Š¾ŃŃ Ń ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŃ 1120. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š° ŠŗŃŠ°Ń ŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠøŠ¼Š° Š“Š¾Š“ŠøŃŠµŠ»ŠøŠ¾ ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŠµ Ń Š»ŠøŃŠµŠ²Š¾Š¼ ŠŗŃŠøŠ»Ń ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠŗŠ¾Š³ Š“Š²Š¾ŃŠ° Š½Š° Š„ŃŠ°Š¼Š¾Š²Š½Š¾Ń Š³Š¾ŃŠø Ń Š·Š°ŃŠ·ŠµŃŠ¾Ń ŃŠ°Š¼ŠøŃŠø ŠŠ» ŠŠŗŃŠ°.[43] Š„ŃŠ°Š¼Š¾Š²Š½Š° Š³Š¾ŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° Š¾Š“ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ° ŃŠµŃ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Š° ŠøŠ·Š½Š°Š“ Š¾Š½Š¾Š³Š° ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Š¾ ŃŃŃŠµŠ²ŠøŠ½Š°Š¼Š° Š”Š¾Š»Š¾Š¼Š¾Š½Š¾Š²Š¾Š³ Ń ŃŠ°Š¼Š°.[44][6] ŠŠ°ŃŠ¾ ŃŃ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠø ŃŠ°Š¼ŠøŃŃ ŠŠ» ŠŠŗŃŃ ŠæŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Šø ŠŗŠ°Š¾ Š”Š¾Š»Š¾Š¼Š¾Š½Š¾Š² Ń ŃŠ°Š¼, Š° Š·Š±Š¾Š³ Š¾Š²Š¾Š³ Š¼ŃŠµŃŃŠ° Š½Š¾Š²Š¾Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š½Šø ŃŠµŠ“ ŃŠµ ŃŠ·ŠµŠ¾ ŠøŠ¼Šµ Š ŠµŠ“ ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŠ½ŠøŃ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š° Š„ŃŠøŃŃŠ° Šø Š”Š¾Š»Š¾Š¼Š¾Š½Š¾Š²Š¾Š³ Ń ŃŠ°Š¼Š° ŠøŠ»Šø ŃŠ°Š¼Š¾ ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø. Š ŠµŠ“ ŃŠµ ŃŠ° Š¾ŠŗŠ¾ Š“ŠµŠ²ŠµŃ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š°, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø ŠŠ¾Š“ŃŃŠµŃŠ° Š“Šµ Š”ŠµŠ½-ŠŠ¼ŠµŃŠ° Šø ŠŠ½Š“ŃŠµŠ° Š“Šµ ŠŠ¾Š½Š±Š°ŃŠ°, ŠøŠ¼Š°Š¾ Š¼Š°Š»Š¾ ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠøŃ ŃŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š° Šø Š¾ŃŠ»Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½Š° ŠæŃŠøŠ»Š¾Š³Šµ Š·Š° Š¾ŠæŃŃŠ°Š½Š°Šŗ. ŠŠ¼Š±Š»ŠµŠ¼ ŃŠµŠ“Š° Š±ŠøŠ»Š° ŃŃ Š“Š²Š° Š²ŠøŃŠµŠ·Š° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠ°ŃŃ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ ŠŗŠ¾ŃŠ°, Š½Š°Š³Š»Š°ŃŠ°Š²Š°ŃŃŃŠø ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŃŠ²Š¾ ŃŠµŠ“Š°.[45] ŠŃŠ²Š¾ ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼Ń, Š½Š° Š„ŃŠ°Š¼Š¾Š²Š½Š¾Ń Š³Š¾ŃŠø. Š”ŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŠ½Šø ŃŃŠ°ŃŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š½ŠøŃŠµ Š“ŃŠ³Š¾ ŃŃŠ°ŃŠ°Š¾. ŠŠ¼Š°Š»Šø ŃŃ Š¼Š¾ŃŠ½Š¾Š³ Š·Š°Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ° Ń ŠŠµŃŠ½Š°ŃŠ“Ń Š¾Š“ ŠŠ»ŠµŃŠ²Š¾Š°, Š²Š¾Š“ŠµŃŠ° ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š° Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ, ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¾ŠæŠ°ŃŠ° ŠæŃŠ²ŠµŠ½ŃŃŠ²ŠµŠ½Š¾ Š¾Š“Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾Š³ Š·Š° Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠµ ŃŠøŃŃŠµŃŃŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ“Š° Š¼Š¾Š½Š°Ń Š° Šø Š½ŠµŃŠ°ŠŗŠ° ŠŠ½Š“ŃŠµŠ° Š“Šµ ŠŠ¾Š½Š±Š°ŃŠ°, ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ Š¾Š“ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° ŃŠµŠ“Š°. ŠŠµŃŠ½Š°ŃŠ“ ŃŠµ ŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŃ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ ŠøŠ·Š° ŃŠøŃ Šø Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ±ŃŠµŠ“ŃŠøŠ²Š¾ ŠæŠøŃŠ¼Š¾ Ń ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾ ŠøŠ¼Šµ āŠ£ ŠæŠ¾Ń Š²Š°Š»Šø Š½Š¾Š²Š¾Š¼ Š²ŠøŃŠµŃŃŠ²Ńā[46][47] Šø 1129. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š° ŃŠ°Š±Š¾ŃŃ Ń Š¢ŃŠ¾Šø, ŠæŃŠµŠ“Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠŗŃŠæŠøŠ½Ń Š²Š¾Š“ŠµŃŠøŃ ŃŃŠŗŠ²ŠµŃŠ°ŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŃŠ°Š¶ŠøŠ»Šø Š·Š²Š°Š½ŠøŃŠ½Š¾ Š¾Š“Š¾Š±ŃŠµŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ²ŃŠ“Ń ŃŠµŠ“Š° Ń ŠøŠ¼Šµ ŃŃŠŗŠ²Šµ. ŠŠ²ŠøŠ¼ ŃŠ¾ŃŠ¼Š°Š»Š½ŠøŠ¼ Š±Š»Š°Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼, Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Šø Š¾Š¼ŠøŃŠµŠ½Š¾ Š“Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠ²Š¾ŃŠ½Š¾ Š“ŃŃŃŃŠ²Š¾ ŃŠøŃŠ¾Š¼ Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Š¾Š³ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ²ŠøŃŠµŃŠ°, ŠæŃŠøŠ¼Š°ŃŃŃŠø Š½Š¾Š²Š°Ń, Š·ŠµŠ¼ŃŃ, ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Šµ Šø ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠµ ŃŠøŠ½Š¾Š²Šµ Š¾Š“ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠµŠ“Š²Š° ŃŠµŠŗŠ°Š»Šµ Š“Š° ŠæŠ¾Š¼Š¾Š³Š½Ń Ń Š±Š¾ŃŠ±Šø Ń Š”Š²ŠµŃŠ¾Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø. ŠŠ¾Ń ŃŠµŠ“Š½Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃ Š“ŠµŃŠøŠ»Š° ŃŠµ 1139. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ½Š¾ŃŠµŠ½ŃŠøŃŠµ II ŠøŠ·Š“Š°Š¾ ŠæŠ°ŠæŃŠŗŃ Š±ŃŠ»Ń Omne datum optimum, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠµŠ“ ŠøŠ·ŃŠ·ŠµŃ Š¾Š“ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° Š¼ŃŠµŃŠ½ŠøŃ Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Š°. ŠŠ²Š° Š¾Š“Š»ŃŠŗŠ° ŃŠµ Š·Š½Š°ŃŠøŠ»Š° Š“Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø Š¼Š¾Š³Š»Šø ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾ ŠæŃŠ¾Š»Š°Š·ŠøŃŠø ŠŗŃŠ¾Š· ŃŠ²Šµ Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ, Š½ŠøŃŃ Š¼Š¾ŃŠ°Š»Šø ŠæŠ»Š°ŃŠ°ŃŠø ŠæŠ¾ŃŠµŠ·Šµ Šø Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ ŠøŠ·ŃŠ·ŠµŃŠø Š¾Š“ ŃŠ²ŠøŃ Š²Š»Š°ŃŃŠø Š¾ŃŠøŠ¼ ŠæŠ°ŠæŃŠŗŠµ.[48] Š”Š° ŃŠ°ŃŠ½Š¾Š¼ Š¼ŠøŃŠøŃŠ¾Š¼ Šø Š¾Š±ŠøŠ»Š½ŠøŠ¼ ŃŠµŃŃŃŃŠøŠ¼Š°, ŃŠµŠ“ ŃŠµ Š±ŃŠ·Š¾ ŃŠ°ŃŃŠ°Š¾. Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ ŃŠµŃŃŠ¾ Š±ŠøŠ»Šø Š½Š°ŃŠµŠ“Š½Šµ ŃŠ“Š°ŃŠ½Šµ ŃŠ½Š°Š³Šµ Ń ŠŗŃŃŃŠ½ŠøŠ¼ Š±ŠøŃŠŗŠ°Š¼Š° Ń ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š°, ŃŠµŃ Š±Šø ŃŠµŃŠŗŠ¾ Š¾ŠŗŠ»Š¾ŠæŃŠµŠ½Šø Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š½Š° ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ»Šø Ń Š½Š°ŠæŠ°Š“ Š½Š° Š½ŠµŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ°, ŠøŃŠæŃŠµŠ“ Š³Š»Š°Š²Š½ŠøŃ Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃ ŃŠ½Š°Š³Š°, Ń ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°ŃŃ Š“Š° ŠæŃŠ¾Š±ŠøŃŃ ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ²Š½ŠøŃŠŗŃ Š»ŠøŠ½ŠøŃŃ Š¾Š“Š±ŃŠ°Š½Šµ. ŠŠµŠ“Š½Š° Š¾Š“ ŃŠøŃ Š¾Š²ŠøŃ Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠøŃ ŠæŠ¾Š±ŃŠµŠ“Š° Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ 1177. ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š±ŠøŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š“ ŠŠ¾Š½Ń ŠŠøŃŠ°ŃŠ°, Š³Š“ŃŠµ ŃŠµ Š¾ŠŗŠ¾ 500 ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠøŃ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š° ŠæŠ¾Š¼Š¾Š³Š»Š¾ Š“Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Ń ŠøŃŠ°Š“Š° ŠæŃŠµŃŠ°Š“ŠøŠ½Š°ŃŠ° ŠæŠ¾Š±ŃŠµŠ“Šø Š”Š°Š»Š°Š“ŠøŠ½Š¾Š²Ń Š²Š¾ŃŃŠŗŃ Š¾Š“ Š²ŠøŃŠµ Š¾Š“ 26.000 Ń ŠøŃŠ°Š“Š° Š²Š¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ°.[10] ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Š³Š»Š°Š²Š½Š° Š¼ŠøŃŠøŃŠ° ŃŠµŠ“Š° Š±ŠøŠ»Š° Š¼ŠøŠ»ŠøŃŠ°ŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠ°, ŃŠµŠ»Š°ŃŠøŠ²Š½Š¾ Š¼Š°Š»Šø Š±ŃŠ¾Ń ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Š° Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ Š±Š¾ŃŃŠø. ŠŃŃŠ°Š»Šø ŃŃ Š“ŃŠµŠ»Š¾Š²Š°Š»Šø Š½Š° ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŠøŠ¼Š° Š·Š° ŠæŠ¾Š“ŃŃŠŗŃ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²ŠøŠ¼Š° Šø ŃŠæŃŠ°Š²ŃŠ°Š»Šø ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŠøŠ½ŃŃŠ°ŃŃŃŃŠŗŃŃŃŠ¾Š¼. Š ŠµŠ“ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃ ŃŠµ ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Šø Š·Š°ŠŗŠ»ŠµŠ»Šø Š½Š° ŠøŠ½Š“ŠøŠ²ŠøŠ“ŃŠ°Š»Š½Š¾ ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŃŠ²Š¾, Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ¾Š»Ń Š½Š°Š“ Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾Š¼ Š¼ŠøŠ¼Š¾ Š½ŠµŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŃ Š“Š¾Š½Š°ŃŠøŃŠ°. ŠŠ»ŠµŠ¼ŠøŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š·Š°ŠøŠ½ŃŠµŃŠµŃŠ¾Š²Š°Š½ Š·Š° ŃŃŠµŃŃŠµ Ń ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š° Š¼Š¾Š³Š°Š¾ Š±Šø ŃŠ²Ń ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠøŠ¼Š¾Š²ŠøŠ½Ń ŃŃŠ°Š²ŠøŃŠø ŠæŠ¾Š“ ŃŠæŃŠ°Š²Ń Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š“Š¾Šŗ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š¾Š“ŃŃŃŠ°Š½. ŠŠŗŃŠ¼ŃŠ»ŠøŃŠ°ŃŃŃŠø Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾ Š½Š° Š¾Š²Š°Ń Š½Š°ŃŠøŠ½ ŃŠøŃŠ¾Š¼ Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Š¾Š³ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ²ŠøŃŠµŃŠ° Šø ŠŃŃŃŠµŠ¼ŠµŃŠ°, ŃŠµŠ“ ŃŠµ 1150. ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ Š“Š° Š³ŠµŠ½ŠµŃŠøŃŠµ Š°ŠŗŃŠµŠ“ŠøŃŠøŠ²Šµ Š·Š° Ń Š¾Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠŗŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŃŃŃŃŃ Ń Š”Š²ŠµŃŃ Š·ŠµŠ¼ŃŃ: Ń Š¾Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠø ŃŃ Š“ŠµŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š°Š»Šø ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š²ŃŠøŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠø ŠŗŠ¾Š“ Š¼ŃŠµŃŠ½Šµ ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŃŠµ ŃŠŗŃŃŠ°Š²Š°ŃŠ°, Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š“Š¾Š±ŠøŃŠ°Š»Šø Š“Š¾ŠŗŃŠ¼ŠµŠ½Ń Ń ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ ŃŠµ Š½Š°Š²Š¾Š“Šø Š²ŃŠøŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃ ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾Š³ Š“ŠµŠæŠ¾Š·ŠøŃŠ° Šø ŃŠ°Ń Š“Š¾ŠŗŃŠ¼ŠµŠ½Ń ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ»Šø ŠæŠ¾ Š“Š¾Š»Š°ŃŠŗŃ Ń Š”Š²ŠµŃŃ Š·ŠµŠ¼ŃŃ Š“Š° Š±Šø ŠæŃŠµŃŠ·ŠµŠ»Šø ŃŃŠµŠ“ŃŃŠ²Š° Ń ŠŗŠ¾Š»ŠøŃŠøŠ½Šø Š±Š»Š°Š³Š° ŃŠµŠ“Š½Š°ŠŗŠµ Š²ŃŠøŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ²Š°Ń ŠøŠ½Š¾Š²Š°ŃŠøŠ²Š½Šø Š°ŃŠ°Š½Š¶Š¼Š°Š½ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š½Šø Š¾Š±Š»ŠøŠŗ Š±Š°Š½ŠŗŠ°ŃŃŃŠ²Š° Šø Š¼Š¾Š¶Š“Š° ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠ²Šø ŃŠ¾ŃŠ¼Š°Š»Š½Šø ŃŠøŃŃŠµŠ¼ ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠ¾Š“ŃŠ¶Š°Š²Š° ŃŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Ń ŃŠµŠŗŠ¾Š²Š°; ŠæŠ¾Š±Š¾ŃŃŠ°Š²Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠøŠ³ŃŃŠ½Š¾ŃŃ Ń Š¾Š“Š¾ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŃŠøŠ½ŠµŃŠø ŠøŃ Š¼Š°ŃŠµ ŠæŃŠøŠ²Š»Š°ŃŠ½ŠøŠ¼ Š¼ŠµŃŠ°Š¼Š° Š·Š° Š»Š¾ŠæŠ¾Š²Šµ, Š° ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š“Š¾ŠæŃŠøŠ½ŠøŠ¾ ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŠ°ŃŠø.[49][6] ŠŠ° Š¾ŃŠ½Š¾Š²Ń Š¾Š²Šµ ŠŗŠ¾Š¼Š±ŠøŠ½Š°ŃŠøŃŠµ Š“Š¾Š½Š°ŃŠøŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Š°ŃŠ°, Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ ŃŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Šø ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠµ Š¼ŃŠµŠ¶Šµ ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠøŃŠµŠ»Š¾Š³ Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Š¾Š³ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ²ŠøŃŠµŃŠ°. Š”ŃŠµŠŗŠ»Šø ŃŃ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠµ ŠæŠ¾Š²ŃŃŠøŠ½Šµ Š·ŠµŠ¼ŃŠøŃŃŠ°, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø Š½Š° ŠŠ»ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŠøŃŃŠ¾ŠŗŃ; ŠŗŃŠæŠ¾Š²Š°Š»Šø ŃŃ Šø ŃŠæŃŠ°Š²ŃŠ°Š»Šø ŃŠ°ŃŠ¼Š°Š¼Š° Šø Š²ŠøŠ½Š¾Š³ŃŠ°Š“ŠøŠ¼Š°; Š³ŃŠ°Š“ŠøŠ»Šø ŃŃ Š¼Š°ŃŠøŠ²Š½Šµ ŠŗŠ°Š¼ŠµŠ½Šµ ŠŗŠ°ŃŠµŠ“ŃŠ°Š»Šµ Šø Š“Š²Š¾ŃŃŠµ; Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ ŃŠŗŃŃŃŠµŠ½Šø Ń ŠæŃŠ¾ŠøŠ·Š²Š¾Š“ŃŃ, ŃŠ²Š¾Š· Šø ŠøŠ·Š²Š¾Š·; ŠøŠ¼Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŃŠ»Š¾ŃŃ Š±ŃŠ¾Š“Š¾Š²Š°; Š° Ń ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŃŃŠµŠ½ŃŃŠŗŃ ŃŃ ŃŠ°Šŗ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š¾Š²Š°Š»Šø Šø ŃŠøŃŠµŠ»Šø Š¾ŃŃŃŠ²Š¾ ŠŠøŠæŠ°Ń. Š ŠµŠ“ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŃŠµ Š¼Š¾Š¶Šµ ŠŗŠ²Š°Š»ŠøŃŠøŠŗŠ¾Š²Š°ŃŠø ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠ²Š° Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š½Š° ŃŠ²ŠøŃŠµŃŃ.[10][50][51] ŠŠ°Š“ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠøŃŠŗŠ° ŠŗŠ¾Š“ Š„ŠøŃŠøŠ½Š° 1187. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠæŃŠµŠŗŃŠµŃŠ½ŠøŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š“Š¾Š²ŠµŠ»Š° Š“Š¾ Š¢ŃŠµŃŠµŠ³ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ°. Š”ŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾Š¼ 12. Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°, ŃŠ¾Šŗ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠøŃ ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š° ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š¼ŠøŃŠµŠ½ŠøŠ¾. ŠŃŠ»Š°Š¼ŃŠŗŠø ŃŠ²ŠøŃŠµŃ ŃŠµ ŃŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š“ ŠµŃŠøŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŠ¼ Š²Š¾ŃŠ°Š¼Š° ŠæŠ¾ŠæŃŃ Š”Š°Š»Š°Š“ŠøŠ½Š°. ŠŠµŃŠ»Š¾Š³Š° ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š»Š° Š¼ŠµŃŃ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŠ°ŠŗŃŠøŃŠ°Š¼Š° Ń Š”Š²ŠµŃŠ¾Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø Šø Š¾ŠŗŠ¾ ŃŠµ. ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠæŠ¾Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ ŃŃ ŃŠµ ŃŃŠŗŠ¾Š±ŠøŠ»Šø ŃŠ° Š“ŃŃŠ³Š° Š“Š²Š° Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ° Š²Š¾ŃŠ½Š° ŃŠµŠ“Š°, ŃŠ° Š„Š¾ŃŠæŠøŃŠ°Š»ŃŠøŠ¼Š° Šø Š¢ŠµŠ²ŃŠ¾Š½ŃŠøŠ¼Š°, Š° Š“ŠµŃŠµŠ½ŠøŃŠµ Š¼ŠµŃŃŃŠ¾Š±Š½ŠøŃ ŃŃŠŗŠ¾Š±Š° Š¾ŃŠ»Š°Š±ŠøŠ»Šµ ŃŃ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŠµ, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Ń ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø Ń Š²Š¾ŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠ¾Š³Š»ŠµŠ“Ń. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š»Šø Ń Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š½ŠµŃŃŠæŃŠµŃŠ½ŠøŃ ŠæŠ¾Ń Š¾Š“Š°, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø Šø ŠŗŃŃŃŠ½Ń Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŗŠ¾Š“ Š„ŠøŃŠøŠ½Š°, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŠæŠ°Š¾ Ń Š¼ŃŃŠ»ŠøŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠµ ŠæŠ¾Š“ Š²Š¾ŃŃŃŠ²ŃŃŠ²Š¾Š¼ Š”Š°Š»Š°Š“ŠøŠ½Š° 1187. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. Š¦Š°Ń Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° Š¤ŃŠøŠ“ŃŠøŃ II ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š³ŃŠ°Š“ Ń Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠµ Ń ŠØŠµŃŃŠ¾Š¼ ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŃ 1229, Š±ŠµŠ· ŠæŠ¾Š¼Š¾ŃŠø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°, Š°Š»Šø Š³Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼ Š“ŃŠ¶Š°Š¾ Š½ŠµŃŃŠ¾ Š²ŠøŃŠµ Š¾Š“ Š“ŠµŃŠµŠ½ŠøŃŠµ. ŠŃŃŠ±ŠøŠ“Šø Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Ń Š¾ŃŠµŠ·Š¼ŠøŠ“ŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ»Š°ŃŠµŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŃŃ Š·Š°ŃŠ·ŠµŠ»Šø Š³ŃŠ°Š“ 1244. Šø Š³ŃŠ°Š“ ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š“ Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Ń ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ¾Š»Ń ŃŠµŠŗ 1917. ŠŗŠ°Š“Š° Š³Š° ŃŠµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ²ŃŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° ŠŃŠøŃŠ°Š½ŠøŃŠ° Š·Š°ŃŠ·ŠµŠ»Š° Š¾Š“ ŠŃŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š°.[52] Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø ŠæŃŠøŠ¼Š¾ŃŠ°Š½Šø Š“Š° ŠæŃŠµŃŠµŠ»Šµ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŠµ Ń Š“ŃŃŠ³Šµ Š³ŃŠ°Š“Š¾Š²Šµ Š½Š° ŃŃŠµŠ²ŠµŃŃ, ŠæŠ¾ŠæŃŃ Š¼Š¾ŃŃŠŗŠµ Š»ŃŠŗŠµ ŠŠŗŃŠµ, ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŃ Š“ŃŠ¶Š°Š»Šø Š½Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°. ŠŠ·Š³ŃŠ±ŃŠµŠ½ ŃŠµ 1291, Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŃŠøŃ Š¾Š²ŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“ŃŠøŠ¼ ŠŗŠ¾ŠæŠ½ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŠæŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ¼Š°, Š¢Š°ŃŃŃŃ Šø ŠŃŠ»ŠøŃ Ń Š“Š°Š½Š°ŃŃŠµŠ¼ ŠŠ·ŃŠ°ŠµŠ»Ń. ŠŠøŃ Š¾Š²Š¾ ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŠµ ŃŠµ Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠµŠ±Š°ŃŠµŠ½Š¾ Ń ŠŠøŠ¼Š°ŃŠ¾Š» Š½Š° ŠŠøŠæŃŃ,[53] Š° ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Š»Šø Š“Š° Š¾Š“ŃŠ¶Šµ Š³Š°ŃŠ½ŠøŠ·Š¾Š½ Š½Š° Š¼Š°Š»Š¾Š¼ Š¾ŃŃŃŠ²Ń ŠŃŠ°Š“Š¾Ń, Š½ŠµŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š½Šµ ŃŠ· Š¾Š±Š°Š»Ń Š¢Š°ŃŃŃŃŠ°. ŠŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°ŃŠ° Š°Š½Š³Š°Š¶Š¾Š²Š°ŃŠ° Ń ŠŗŠ¾Š¾ŃŠ“ŠøŠ½ŠøŃŠ°Š½ŠøŠ¼ Š²Š¾ŃŠ½ŠøŠ¼ Š½Š°ŠæŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠ° ŠŠ¾Š½Š³Š¾Š»ŠøŠ¼Š°,[54] ŠæŃŃŠµŠ¼ Š½Š¾Š²Šµ ŠøŠ½Š²Š°Š·ŠøŃŠµ Š½Š° ŠŃŠ°Š“Š¾Ń. Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Š¼ŠµŃŃŃŠøŠ¼ Š¾ŃŃŠ²Š¾ ŠøŠ·Š³ŃŠ±ŠøŠ»Šø 1302. ŠøŠ»Šø 1303. ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š¼Š°Š¼ŠµŠ»ŃŃŠŗŠµ Š¾ŠæŃŠ°Š“Šµ ŠŃŠ°Š“Š¾ŃŠ°. Š”Š° Š³ŃŠ±ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Š¾ŃŃŃŠ²Š°, ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠø ŃŃ ŠøŠ·Š³ŃŠ±ŠøŠ»Šø ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“ŃŠµ ŃŠæŠ¾ŃŠøŃŃŠµ Ń Š”Š²ŠµŃŠ¾Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø.[10][55] Š”Š° Š²Š¾ŃŠ½Š¾Š¼ Š¼ŠøŃŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠµŠ“Š° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š° Š¼Š°ŃŠµ Š²Š°Š¶Š½Š°, ŠæŠ¾Š“ŃŃŠŗŠ° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ»Š° Š¾ŠæŠ°Š“Š°ŃŠø. Š”ŃŠ°ŃŠµ ŃŠµ, Š¼ŠµŃŃŃŠøŠ¼, Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠ»Š¾Š¶ŠµŠ½Š¾, ŃŠµŃ ŃŃ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š“Š²ŠøŃŠµ ŃŃŠ¾ŃŠøŠ½Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠ°ŃŠ° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Šø Š“ŠøŠ¾ ŃŠ²Š°ŠŗŠ¾Š“Š½ŠµŠ²Š½Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Š¾Š³ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ²ŠøŃŠµŃŠ°.[56] Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠø Š“Š¾Š¼Š¾Š²Šø, ŃŃŠ¾ŃŠøŠ½Šµ ŃŠøŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šø ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠµ Šø ŠŠ»ŠøŃŠŗŠ¾Š³ ŠøŃŃŠ¾ŠŗŠ°, ŠæŃŃŠ¶Š°Š»Šø ŃŃ ŠøŠ¼ ŃŠøŃŠ¾ŠŗŃ ŃŠ°ŃŠæŃŠ¾ŃŃŃŠ°ŃŠµŠ½Š¾ŃŃ Š½Š° Š¼ŃŠµŃŠ½Š¾Š¼ Š½ŠøŠ²Š¾Ń.[3] Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Šø Š“Š°ŃŠµ ŃŠæŃŠ°Š²ŃŠ°Š»Šø Š¼Š½Š¾Š³ŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Š°ŃŠøŠ¼Š°, Š° Š¼Š½Š¾Š³Šø ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠ°Š½Šø ŃŃ ŠøŠ¼Š°Š»Šø ŃŠ²Š°ŠŗŠ¾Š“Š½ŠµŠ²Š½Šø ŠŗŠ¾Š½ŃŠ°ŠŗŃ ŃŠ° ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ Š¼ŃŠµŠ¶Š¾Š¼, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š“ Š½Š° ŃŠ°ŃŠ¼Šø ŠøŠ»Šø Š²ŠøŠ½Š¾Š³ŃŠ°Š“Ń Ń Š²Š»Š°ŃŠ½ŠøŃŃŠ²Ń Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŠøŠ»Šø ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠµŃŠø ŃŠµŠ“ ŠŗŠ°Š¾ Š±Š°Š½ŠŗŃ Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¼Š¾Š³Ń ŃŃŠ²Š°ŃŠø Š»ŠøŃŠ½Šµ Š²ŃŠøŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠø. Š ŠµŠ“ ŃŠ¾Ń ŃŠ²ŠøŃŠµŠŗ Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½ Š¼ŃŠµŃŠ½Š¾Ń Š²Š»Š°ŃŃŠø, ŃŃŠ¾ Š³Š° ŃŠµ ŃŠøŠ½ŠøŠ»Š¾ āŠ“ŃŠ¶Š°Š²Š¾Š¼ Ń Š“ŃŠ¶Š°Š²Šøā ā ŃŠøŃ Š¾Š²Š° ŃŃŠ°ŃŠ°ŃŠ° Š²Š¾ŃŃŠŗŠ°, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ Š²ŠøŃŠµ Š½ŠøŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š»Š° Š“Š¾Š±ŃŠ¾ Š“ŠµŃŠøŠ½ŠøŃŠ°Š½Ń Š¼ŠøŃŠøŃŃ, Š¼Š¾Š³Š»Š° ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š»Š°Š·Šø ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾ ŠŗŃŠ¾Š· ŃŠ²Šµ Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ. ŠŠ²Š¾ ŃŃŠ°ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ°Š»Š¾ ŃŠµ ŃŠµŠ½Š·ŠøŃŠµ ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŠ¼ ŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ»ŠµŠ¼ŃŃŠ²Š¾Š¼, ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ ŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŠŗŠ°Š·ŠøŠ²Š°Š»Šø Š½Š° ŠøŠ½ŃŠµŃŠµŃ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° ŃŠ¾ŠæŃŃŠ²ŠµŠ½Šµ Š¼Š¾Š½Š°ŃŠŗŠµ Š“ŃŠ¶Š°Š²Šµ, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŃ Š¢ŠµŠ²ŃŠ¾Š½ŃŠø ŃŃŠ°Š“ŠøŠ»Šø Ń ŠŃŃŃŠŗŠ¾Ń[49] Šø Š„Š¾ŃŠæŠøŃŠ°Š»ŃŠø Š½Š° Š Š¾Š“Š¾ŃŃ.[57] Š„Š°ŠæŃŠµŃŠ°, Š¾ŠæŃŃŠ¶Š±Šµ Šø ŃŠ°ŃŠæŃŃŃŠ°ŃŠµ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾Š²Šø ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń V, ŃŠ° ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŠµŠ¼ Ń ŠŠ²ŠøŃŠ¾Š½Ń Ń Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń, ŠæŠ¾ŃŠ»Š°Š¾ ŃŠµ ŠæŠøŃŠ¼Š° 1305. Šø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŠŠ°ŠŗŃ Š“Šµ ŠŠ¾Š»ŠµŃ Šø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŃ Š„Š¾ŃŠæŠøŃŠ°Š»Š°ŃŠ° Š¤ŃŠ»ŠŗŃ Š“Šµ ŠŠøŠ»Š°ŃŠµŃ ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø ŃŠ°Š·Š³Š¾Š²Š°ŃŠ°Š»Šø Š¾ Š¼Š¾Š³ŃŃŠµŠ¼ ŃŠæŠ°ŃŠ°ŃŃ Š“Š²Š° ŃŠµŠ“Š°. ŠŠø ŃŠµŠ“Š°Š½ Š½Šø Š“ŃŃŠ³Šø Š½ŠøŃŃ ŃŃ ŠøŠ“ŠµŃŃ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Šø ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŃŠøŠ²Š¾Š¼, Š°Š»Šø ŃŠµ ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń ŃŃŃŃŠ°ŃŠ°Š¾ Šø ŠæŠ¾Š·Š²Š°Š¾ Š¾Š±Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ° Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŠ° Ń Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŃ 1306. ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø ŃŠ°Š·Š³Š¾Š²Š°ŃŠ°Š»Šø Š¾ ŃŠ¾Š¼ ŠæŠøŃŠ°ŃŃ. ŠŠµ ŠŠ¾Š»Šµ ŃŠµ ŠæŃŠ²Šø ŃŃŠøŠ³Š°Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ¾Š¼ 1307, Š°Š»Šø ŃŠµ Š“Šµ ŠŠøŠ»Š°ŃŠµ Š¾Š“Š»Š°Š³Š°Š¾ Š“Š¾Š»Š°Š·Š°Šŗ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š¼ŃŠµŃŠµŃŠø. ŠŠ¾Šŗ ŃŃ ŃŠµŠŗŠ°Š»Šø, Š“Šµ ŠŠ¾Š»Šµ Šø ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń ŃŠ°Š·Š³Š¾Š²Š°ŃŠ°Š»Šø ŃŃ Š¾ ŠŗŃŠøŠ²ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŠæŃŠøŃŠ°Š²Š°Š¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š“Š²ŠøŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š“Š½ŠøŠ¾ ŠæŃŠ¾ŃŃŠµŃŠ°Š½Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°Ń Šø Š¾ ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŃ ŃŠ°Š·Š³Š¾Š²Š°ŃŠ°Š»Šø ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø ŠŗŃŠ°Ń Š¤ŠøŠ»ŠøŠæ IV Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Šø Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠø. ŠŠµŠ½ŠµŃŠ°Š»Š½Š¾ ŃŃ ŃŠµ ŃŠ»Š¾Š¶ŠøŠ»Šø Š“Š° ŃŃ Š¾ŠæŃŃŠ¶Š±Šµ Š»Š°Š¶Š½Šµ, Š°Š»Šø ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń ŠæŠ¾ŃŠ»Š°Š¾ ŠŗŃŠ°ŃŃ Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŃ ŠæŠøŃŠ°Š½Šø Š·Š°Ń ŃŃŠµŠ² Š·Š° ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń Ń ŠøŃŃŃŠ°Š·Šø. ŠŃŠµŠ¼Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŠ¼ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠøŠ¼Š°, ŠŗŃŠ°Ń Š¤ŠøŠ»ŠøŠæ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š²ŠµŃ Š±ŠøŠ¾ Ń Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠøŠ¼ Š“ŃŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŠ¼Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠøŠ¼Š° Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š° ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠµ, Š¾Š“Š»ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŠøŃŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠø Š³Š»Š°ŃŠøŠ½Šµ Ń ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃ. ŠŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š° Š²ŃŃŠø ŠæŃŠøŃŠøŃŠŗŠµ Š½Š° ŃŃŠŗŠ²Ń ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŠ»Šø Š¼ŃŠµŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŃŠµŠ“Š°, ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠøŠ½ Š“Š° ŃŠµ Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Šø Š“ŃŠ³Š¾Š²Š°.[58] Š”Š°Š¼Š¾ŃŃŠ°Š½ Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š² Ń Š¢Š¾Š¼Š°ŃŃ Ń ŠŠ¾ŃŃŃŠ³Š°Š»ŠøŃŠø. ŠŠ·Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½ 1160. ŠŗŠ°Š¾ ŃŠæŠ¾ŃŠøŃŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°, Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŠµ ŠæŃŠµŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š²Š°Š½Š¾Š³ ŃŠµŠ“Š° Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š²Š°. ŠŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠµŠ½ ŃŠµ Š”Š²ŃŠµŃŃŠŗŠ¾Š¼ Š±Š°ŃŃŠøŠ½Š¾Š¼ Š£Š½ŠµŃŠŗŠ° 1983. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[59] Š£ Š·Š¾ŃŃ Ń ŠæŠµŃŠ°Šŗ, 13. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±ŃŠ° 1307. (Š“Š°ŃŃŠ¼ ŠæŠ¾Š½ŠµŠŗŠ°Š“ ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½ ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµŠŗŠ»Š¾Š¼ ŃŃŃŠµŠ²ŠµŃŃŠ° Š½Š° ŠæŠµŃŠ°Šŗ 13.)[60][61] ŠŗŃŠ°Ń Š¤ŠøŠ»ŠøŠæ IV ŃŠµ Š½Š°ŃŠµŠ“ŠøŠ¾ Š“Š° ŃŠµ ŠøŃŃŠ¾Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ ŃŃ Š°ŠæŃŠµ Š“Šµ ŠŠ¾Š»Šµ Šø Š¼Š½Š¾Š³Šø Š“ŃŃŠ³Šø ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø. Š„Š°ŠæŃŠµŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ»Š¾ ŃŠ° ŃŃŠ°Š·Š¾Š¼: āŠŠ¾Š³ Š½ŠøŃŠµ Š·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š½, Ń ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŃŠ²Ń ŠøŠ¼Š°Š¼Š¾ Š½ŠµŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠµ Š²ŃŠµŃŠµā (ŃŃŠ°Š½Ń. Dieu n`est pas content, nous avons des ennemis de la foi dans le Royaume).[62] ŠŠ·Š½ŠøŃŠµŃŠµ ŃŃ ŃŠ²ŃŠ“ŃŠµ Š“Š° ŃŃ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŃŠµŠ¼Š¾Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŃŠµŠ¼Š°, ŃŠµŠ³ŃŃŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø ŠæŃŠøŠ½ŃŃŠµŠ½Šø Š“Š° ŠæŃŃŃŃ Š½Š° ŠŗŃŃŃ, Š½ŠµŠ³ŠøŃŠ°ŃŃ Š„ŃŠøŃŃŠ¾ŃŠ° Šø Š½ŠµŠæŃŠøŃŃŠ¾ŃŠ½Š¾ ŃŠµ ŃŃŠ±Šµ; ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ Š¾ŠæŃŃŠ¶ŠµŠ½Šø Š·Š° Š¾Š±Š¾Š¶Š°Š²Š°ŃŠµ ŠøŠ“Š¾Š»Š°, Š° ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°Š»Š¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ ŃŠµŠ“ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠøŃŠ°Š¾ Ń Š¾Š¼Š¾ŃŠµŠŗŃŃŠ°Š»Š½Ń ŠæŃŠ°ŠŗŃŃ.[63] ŠŠ²Šø Š½Š°Š²Š¾Š“Šø ŃŃ, Š¼ŠµŃŃŃŠøŠ¼, Š±ŠøŠ»Šø Š²ŠøŃŠ¾ŠŗŠ¾ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠ·Š¾Š²Š°Š½Šø Š±ŠµŠ· ŠøŠŗŠ°ŠŗŠ²ŠøŃ ŃŃŠ²Š°ŃŠ½ŠøŃ Š“Š¾ŠŗŠ°Š·Š°.[64] ŠŠæŠ°Šŗ, Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Š¾ŠæŃŃŠ¶ŠµŠ½Šø Š·Š° Š±ŃŠ¾ŃŠ½Š° Š“ŃŃŠ³Š° ŠŗŃŠøŠ²ŠøŃŠ½Š° Š“ŃŠµŠ»Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŃ ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŃŠæŃŠøŃŠ°, ŠæŃŠµŠ²Š°ŃŠ° Šø ŃŃŠ°ŃŠ°.[65] ŠŠ½Š¾Š³Šø Š¾ŠæŃŃŠ¶ŠµŠ½Šø ŠæŃŠøŠ·Š½Š°Š»Šø ŃŃ Š¾Š²Šµ Š¾ŠæŃŃŠ¶Š±Šµ ŠæŠ¾Š“ Š¼ŃŃŠµŃŠµŠ¼ (ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠæŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Šø Š¼ŃŃŠµŃŠµ Ń ŠæŠøŃŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠøŠ¼Š°), Š° ŃŠøŃ Š¾Š²Š° ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ°, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š¾Š±ŠøŃŠµŠ½Š° ŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠøŠ½ŃŠ“Š¾Š¼, ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°Š»Š° ŃŃ ŃŠŗŠ°Š½Š“Š°Š» Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń. ŠŠ°ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½ŠøŃŠø ŃŃ Š¼Š¾ŃŠ°Š»Šø ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠø Š“Š° ŃŃ ŠæŃŃŠ²Š°Š»Šø Š½Š° ŠŗŃŃŃ: āŠŠ°, Š Š°ŃŠ¼Š¾Š½ Š“Šµ ŠŠ° Š¤ŠµŃ, 21 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń ŃŃŠ°Ń, ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµŠ¼ Š“Š° ŃŠ°Š¼ ŃŃŠø ŠæŃŃŠ° ŠæŃŃŠ½ŃŠ¾ Š½Š° ŠŗŃŃŃ, Š°Š»Šø ŃŠ°Š¼Š¾ ŠøŠ· ŃŃŃŠ°, Š° Š½Šµ ŠøŠ· ŃŃŃŠ°ā (ŃŃŠ°Š½Ń. Moi, Raymond de La FĆØre, 21 ans, reconnais que [j`ai] crachĆ© trois fois sur la Croix, mais de bouche et pas de cÅur). Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ Š¾ŠæŃŃŠ¶ŠµŠ½Šø Š·Š° ŠøŠ“Š¾Š»Š¾ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŃŃŠ²Š¾ Šø ŃŃŠ¼ŃŠ°Š»Š¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŃ Š¾Š±Š¾Š¶Š°Š²Š°Š»Šø ŠøŠ»Šø Š»ŠøŠŗ ŠæŠ¾Š·Š½Š°Ń ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ°ŃŠ¾Š¼ŠµŃ ŠøŠ»Šø Š¼ŃŠ¼ŠøŃŠøŃŠøŃŠ°Š½Ń Š¾Š“ŃŃŠµŃŠµŠ½Ń Š³Š»Š°Š²Ń ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŃ Š¾ŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŠøŠ»Šø, Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š¼Š½Š¾Š³ŠøŃ Š°ŃŃŠµŃŠ°ŠŗŃŠ°, Š¼Š½Š¾Š³Šø Š½Š°ŃŃŠ½ŠøŃŠø Š²ŃŠµŃŃŃŃ Š“Š° ŃŃ ŃŠµ Ń ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾Š¼ ŠæŃŠ²Š¾Š±ŠøŃŠ½Š¾Š¼ ŃŃŠµŠ“ŠøŃŃŃ Š½Š° Š„ŃŠ°Š¼Š¾Š²Š¾Ń Š³Š¾ŃŠø Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŃŃŃŠøŃŠµŃŠ°.[66] ŠŠ¾Š²Š»Š°ŃŠµŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŠ¾Š²ŠøŠ¼ Š·Š°Ń ŃŃŠµŠ²ŠøŠ¼Š°, ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń ŃŠµ 22. Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1307. ŠøŠ·Š“Š°Š¾ ŠæŠ°ŠæŃŠŗŃ Š±ŃŠ»Ń Pastoralis praeeminentiae, ŠŗŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠµ ŃŠ²ŠøŠ¼ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ Š¼Š¾Š½Š°ŃŃŠøŠ¼Š° Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø Š½Š°Š»Š¾Š¶ŠµŠ½Š¾ Š“Š° ŃŃ Š°ŠæŃŠµ ŃŠ²Šµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠµ Šø Š·Š°ŠæŠ»ŠøŃŠµŠ½Šµ ŃŠøŃ Š¾Š²Ń ŠøŠ¼Š¾Š²ŠøŠ½Ń.[67] ŠŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń ŠæŠ¾Š·Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š½Š° ŠæŠ°ŠæŃŠŗŠ° ŃŠ°ŃŠ»ŃŃŠ°ŃŠ° ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø ŃŠµ ŃŃŠ²ŃŠ“ŠøŠ»Š° ŠŗŃŠøŠ²ŠøŃŠ° ŠøŠ»Šø Š½ŠµŠ²ŠøŠ½Š¾ŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°, Š° ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½Šø Š¾Š“ ŃŠ¾ŃŃŃŃŠµ ŠøŠ½ŠŗŠ²ŠøŠ·ŠøŃŠ¾ŃŠ°, Š¼Š½Š¾Š³Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø Š¾Š“ŃŃŃŠ°Š»Šø ŃŃ Š¾Š“ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ°. ŠŠµŠŗŠø ŃŃ ŠøŠ¼Š°Š»Šø Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ ŠæŃŠ°Š²Š½Š¾Š³ ŠøŃŠŗŃŃŃŠ²Š° Š“Š° ŃŠµ Š±ŃŠ°Š½Šµ Š½Š° ŃŃŃŠµŃŃ, Š°Š»Šø 1310. ŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ Š”Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š°Š“Š±ŠøŃŠŗŃŠæŠ° Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŠ° Š“Šµ ŠŠ°ŃŠøŃŠø Š“Š° Š²Š¾Š“Šø ŠøŃŃŃŠ°Š³Ń, Š¤ŠøŠ»ŠøŠæ ŃŠµ Š±Š»Š¾ŠŗŠøŃŠ°Š¾ Š¾Š²Š°Ń ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Ń, ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠµŃŠø ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½Š¾ ŠøŠ·Š½ŃŃŠµŠ½Š° ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ° Š“Š° Š“ŠµŃŠµŃŠøŠ½Šµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŃŠæŠ°Š»Šø Š½Š° Š»Š¾Š¼Š°ŃŠø Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń.[68][69][24] Š£Š· Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŃŠøŃŠµŃŠøŠ¾ Š²Š¾ŃŠ½Š¾Š¼ Š°ŠŗŃŠøŃŠ¾Š¼, Š¾ŃŠøŠ¼ Š°ŠŗŠ¾ ŠæŠ°ŠæŠ° Š½Šµ ŃŠ“Š¾Š²Š¾ŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼ Š¶ŠµŃŠ°Š¼Š°, ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń ŃŠµ ŠŗŠ¾Š½Š°ŃŠ½Š¾ ŠæŃŠøŃŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠ°ŃŠæŃŃŃŠø ŃŠµŠ“, ŠæŠ¾Š·ŠøŠ²Š°ŃŃŃŠø ŃŠµ Š½Š° ŃŠ°Š²Š½Šø ŃŠŗŠ°Š½Š“Š°Š» ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°Š½ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠøŠ¼Š°. ŠŠ° ŠŃŠµŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°Š±Š¾ŃŃ 1312, ŠøŠ·Š“Š°Š¾ ŃŠµ Š½ŠøŠ· ŠæŠ°ŠæŃŠŗŠøŃ Š±ŃŠ»Š°, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø Vox in excelso, ŠŗŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠµ ŃŠ°Š²Š½Š¾ ŃŠ°ŃŠæŃŃŃŠµŠ½ ŃŠµŠ“, Šø Ad providam, ŠŗŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠµ Š²ŠµŃŠøŠ½Š° ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠøŃ Š“Š¾Š±Š°ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“Š°ŃŠ° Š„Š¾ŃŠæŠøŃŠ°Š»ŃŠøŠ¼Š°.[70] Š”ŠæŠ°ŃŠøŠ²Š°ŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š½Š° Š»Š¾Š¼Š°ŃŠø. ŠØŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠøŃŠµ Š²Š¾ŃŠ° ŃŠµŠ“Š°, ŃŃŠ°ŃŠøŃŠø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š¼Š°ŃŃŃŠ¾Ń ŠŠ°Šŗ Š“Šµ ŠŠ¾Š»Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Š¼ŃŃŠµŃŠ° ŠæŃŠøŠ·Š½Š°Š¾ ŠŗŃŠøŠ²ŠøŃŃ, ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµ ŃŠµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š²ŃŠŗŠ°Š¾. ŠŠ¾ŃŃŠ¾Š° Š“Šµ ŠØŠ°ŃŠ½ŠµŃ, ŠæŃŠµŃŠµŠæŃŠ¾Ń ŠŠ¾ŃŠ¼Š°Š½Š“ŠøŃŠµ, ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾Š²ŃŠŗŠ°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµ Šø ŠøŠ½ŃŠøŃŃŠøŃŠ°Š¾ Š½Š° ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Ń Š½ŠµŠ²ŠøŠ½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ±Š¾ŃŠøŃŠ° ŃŃ ŠæŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠµŠ½Šø ŠŗŃŠøŠ²ŠøŠ¼Š° Š·Š° ŠæŠ¾Š½Š¾Š²ŃŠµŠ½Ń ŃŠµŃŠµŃ Šø Š¾ŃŃŃŠµŠ½Šø Š“Š° ŃŠµ Š¶ŠøŠ²Šø ŃŠæŠ°Š»Šµ Š½Š° Š»Š¾Š¼Š°ŃŠø Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń 18. Š¼Š°ŃŃŠ° 1314. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠµ ŠŠ¾Š»Šµ ŃŠµ Š½Š°Š²Š¾Š“Š½Š¾ Š¾ŃŃŠ°Š¾ ŠæŃŠŗŠ¾ŃŠ°Š½ Š“Š¾ ŠŗŃŠ°ŃŠ°, ŃŃŠ°Š¶ŠµŃŠø Š“Š° Š³Š° Š²ŠµŠ¶Ń Š½Š° ŃŠ°ŠŗŠ°Š² Š½Š°ŃŠøŠ½ Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ Š¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŃ ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠŗŠ°ŃŠµŠ“ŃŠ°Š»Šø ŠŠ¾ŃŃ ŠŠ°Š¼ Šø Š“Š° Š¼Ń ŃŃŠŗŠµ Š“ŃŠ¶Šø ŃŠæŠ¾ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š¼Š¾Š»ŠøŃŠ²Šµ.[71] ŠŃŠµŠ¼Š° Š»ŠµŠ³ŠµŠ½Š“Šø, ŠøŠ· ŠæŠ»Š°Š¼ŠµŠ½Š° ŃŠµ Š²ŠøŠŗŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š³Š° Šø ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń Šø ŠŗŃŠ°Ń Š¤ŠøŠ»ŠøŠæ ŃŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ ŃŃŠµŃŃŠø ŠæŃŠµŠ“ ŠŠ¾Š³Š¾Š¼. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ½Šµ ŃŠøŃŠµŃŠø Š·Š°Š±ŠøŃŠµŠ¶ŠµŠ½Šµ ŃŃ Š½Š° ŠæŠµŃŠ³Š°Š¼ŠµŠ½ŃŃ: āŠŠ¾Š³ Š·Š½Š° ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Š³ŃŠøŃŠµŃŠøŠ¾ Šø Š·Š³ŃŠøŃŠµŃŠøŠ¾. Š£ŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠµ Š“Š¾Š³Š¾Š“ŠøŃŠø Š½ŠµŃŃŠµŃŠ° Š¾Š½ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š½Š°Ń Š¾ŃŃŠ“ŠøŠ»Šø Š½Š° ŃŠ¼ŃŃā (ŃŃŠ°Š½Ń. Dieu sait qui a tort et a pĆ©chĆ©. Il va bientot arriver malheur Ć ceux qui nous ont condamnĆ©s Ć mort).[62] ŠŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń ŃŠµ ŠæŃŠµŠ¼ŠøŠ½ŃŠ¾ Š¼ŃŠµŃŠµŃ Š“Š°Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, Š° ŠŗŃŠ°Ń Š¤ŠøŠ»ŠøŠæ ŃŠµ ŃŃŃŠ°Š“Š°Š¾ Š½ŠµŃŃŠµŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠ»ŃŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š»Š¾Š²Š° ŠæŃŠøŃŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠ° Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[72][Š°][Š±] ŠŃŠµŠ¾ŃŃŠ°Š»Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠµ ŠøŠ»Šø ŃŃ ŃŃ Š°ŠæŃŠµŠ½Šø Šø ŃŃŃŠµŠ½Š¾ ŠøŠ¼ ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ ŠæŠ°ŠæŃŠŗŠ¾Š¼ ŠøŃŃŃŠ°Š³Š¾Š¼ (ŃŠ° ŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ Š½ŠøŃŠµŠ“Š½ŠøŠ¼ Š¾ŃŃŃŠµŠ½ŠøŠ¼), Š°ŠæŃŠ¾ŃŠ±Š¾Š²Š°Š½Šø ŃŃ Ń Š“ŃŃŠ³Šµ ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠµ Š²Š¾ŃŠ½Šµ ŃŠµŠ“Š¾Š²Šµ ŠøŠ»Šø ŃŃ ŠæŠµŠ½Š·ŠøŠ¾Š½ŠøŃŠ°Š½Šø Šø Š“Š¾Š·Š²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ ŠøŠ¼ ŃŠµ Š“Š° Š¼ŠøŃŠ½Š¾ ŠæŃŠ¾Š¶ŠøŠ²Šµ Š¾ŃŃŠ°ŃŠ°Šŗ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°. ŠŠ°ŠæŃŠŗŠøŠ¼ Š“ŠµŠŗŃŠµŃŠ¾Š¼, ŠøŠ¼Š¾Š²ŠøŠ½Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŠæŃŠµŠ½ŠøŃŠµŃŠ° ŃŠµ Š½Š° Š„Š¾ŃŠæŠøŃŠ°Š»ŃŠµ, Š¾ŃŠøŠ¼ Ń ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Š°Š¼Š° ŠŠ°ŃŃŠøŃŠø, ŠŃŠ°Š³Š¾Š½Ń Šø ŠŠ¾ŃŃŃŠ³Š°Š»ŠøŃŠø.[21] ŠŠ¾ŃŃŃŠ³Š°Š»ŠøŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŠæŃŠ²Š° ŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠŗŠ° Š·ŠµŠ¼ŃŠ° Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŃ ŃŠµ Š½Š°ŃŠµŠ»ŠøŠ»Šø, Š° ŃŠ¾ ŃŠµ Š“Š¾Š³Š¾Š“ŠøŠ»Šø ŃŠ°Š¼Š¾ Š“Š²ŠøŃŠµ ŠøŠ»Šø ŃŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° ŃŠµŠ“Š° Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼Ń.[76][77] ŠŠ¾ŃŃŃŠ³Š°Š»ŃŠŗŠø ŠŗŃŠ°Ń ŠŠøŠ½ŠøŃ Š¾Š“Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š° Š³Š¾Š½Šø Šø Š¼ŃŃŠø Š±ŠøŠ²ŃŠµ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šµ, ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š“ŠµŃŠ°Š²Š°Š»Š¾ Ń ŃŠ²ŠøŠ¼ Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ ŃŃŠ²ŠµŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°Š¼Š° ŠæŠ¾Š“ ŃŃŠøŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŠŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµ. ŠŠ¾Š“ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ Š·Š°ŃŃŠøŃŠ¾Š¼, ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠ° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ° Š¼ŠøŃŠµŃŠ° ŠøŠ¼Šµ, ŠøŠ· āŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠøā Ń Š ŠµŠ“ Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š² Šø ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŠæŠ°ŃŠ°Š»ŠµŠ»Š½Š¾Š¼ ŠŃŃ Š¾Š²Š½Š¾Š¼ ŃŠµŠ“Ń Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š²Š¾Š¼ Š”Š²ŠµŃŠµ ŃŃŠ¾Š»ŠøŃŠµ; Š¾Š±Š° ŃŠµŠ“Š° ŃŠµ ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°ŃŃ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠ“Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°.[77][78][79][80][81][82][83][84][85] ŠØŠøŠ½Š¾Š½ŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ³Š°Š¼ŠµŠ½Ń Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: ŠØŠøŠ½Š¾Š½ŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ³Š°Š¼ŠµŠ½Ń Š£ ŠŠ°ŃŠøŠŗŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŃŠ°ŃŠ½Š¾Ń Š°ŃŃ ŠøŠ²Šø ŠŠ°ŃŠ±Š°ŃŠ° Š¤ŃŠ°Š»Šµ ŃŠµ ŃŠµŠæŃŠµŠ¼Š±ŃŠ° 2001. ŠæŃŠ¾Š½Š°ŃŠ»Š° Š“Š¾ŠŗŃŠ¼ŠµŠ½Ń ŠæŠ¾Š·Š½Š°Ń ŠŗŠ°Š¾ ŠØŠøŠ½Š¾Š½ŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ³Š°Š¼ŠµŠ½Ń ŠŗŠ¾ŃŠø Š“Š°ŃŠøŃŠ° ŠøŠ· ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Š° 17ā20. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1309, Š¾ŃŠøŠ³Š»ŠµŠ“Š½Š¾ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½Š° Š½Š° ŠæŠ¾Š³ŃŠµŃŠ½Š¾Š¼ Š¼ŃŠµŃŃŃ 1628. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ°ŠæŠøŃ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Š¾ ŃŃŃŠµŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠøŠ¼Š° Šø ŃŠŗŠ°Š·ŃŃŠµ Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠ²Šµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠµ Š³ŃŠøŃŠµŃ Š° ŃŠµŃŠµŃŠø 1308. ŠæŃŠøŃŠµ Š½ŠµŠ³Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ“ ŃŠ¾ŃŠ¼Š°Š»Š½Š¾ ŃŠ°ŃŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°Š¾ 1312. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ,[86] ŠŗŠ°Š¾ Šø Š“ŃŃŠ³Šø ŠØŠøŠ½Š¾Š½ŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ³Š°Š¼ŠµŠ½Ń Š¾Š“ 20. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1308. ŃŠæŃŃŠµŠ½ ŠŗŃŠ°ŃŃ Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŃ IV, Ń ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ ŃŠµ Š½Š°Š²ŠµŠ“Šµ Š“Š° ŃŃ ŃŠ²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°Š»Šø ŃŠµŃŠµŃ āŠ²ŃŠ°ŃŠµŠ½Šø ŃŠ°ŃŠ½Š°Š¼Š° Šø Ń ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŃŠ²Š¾ Š¦ŃŠŗŠ²Šµā. ŠŃŃŠ³Šø ŠØŠøŠ½Š¾Š½ŃŠŗŠø ŠæŠµŃŠ³Š°Š¼ŠµŠ½Ń Š“Š¾Š±ŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š½Š°Ń ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠøŠ¼Š°,[87][88][89] Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Šø ŃŃ Š³Š° ŠŃŃŠµŠ½ ŠŠ°Š»ŃŃ 1693.[90] Šø ŠŃŠµŃ ŠŃŠæŃŠø 1751. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ.[91] Š¢ŃŠµŠ½ŃŃŠ½Šø ŃŃŠ°Š² Š ŠøŠ¼Š¾ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµ ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ ŃŃŠµŠ“ŃŠ¾Š²ŃŠµŠŗŠ¾Š²Š½Šø ŠæŃŠ¾Š³Š¾Š½ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š±ŠøŠ¾ Š½ŠµŠæŃŠ°Š²ŠµŠ“Š°Š½, Š“Š° Š½ŠøŃŃŠ° Š½ŠøŃŠµ ŃŃŃŃŠøŠ½ŃŠŗŠø ŠæŠ¾Š³ŃŠµŃŠ½Š¾ ŃŠ° ŃŠµŠ“Š¾Š¼ Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ Š²Š»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Š¾Š¼, Š° Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ°ŠæŠ° ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń Š½Š° ŃŃŃŃŠæŠŗŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠøŠ¼Š¾ŃŠ°Š½ ŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°Š²Š½Š¾Š³ ŃŠŗŠ°Š½Š“Š°Š»Š° Šø Š“Š¾Š¼ŠøŠ½Š°Š½ŃŠ½Š¾Š³ ŃŃŠøŃŠ°ŃŠ° ŠŗŃŠ°ŃŠ° Š¤ŠøŠ»ŠøŠæŠ° IV, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠŠ»ŠøŠ¼ŠµŠ½ŃŠ¾Š² ŃŠ¾ŃŠ°Šŗ.[92][93] ŠŠ°ŃŃŠµŃŠµ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: Š”ŠæŠøŃŠ°Šŗ Š¼ŃŠµŃŃŠ° ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½ŠøŃ ŃŠ° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠøŠ¼Š° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ» ŃŃŠŗŠ²Š° Ń ŠŠ¾Š½Š“Š¾Š½Ń. ŠŠ°Š¾ ŠŗŠ°ŠæŠµŠ»Š° ŠŠ¾Š²Š¾Š³ Ń ŃŠ°Š¼Š° Ń ŠŠ¾Š½Š“Š¾Š½Ń, Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š¼ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŠ²ŠµŃŠ°Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠµ ŠøŠ½ŠøŃŠøŃŠ°ŃŠøŃŠµ. Š£ Š“Š°Š½Š°ŃŃŠµ Š²ŃŠøŃŠµŠ¼Šµ Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ°ŃŠ¾Ń ŠøŃŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµ ŠŠøŠ“Š» Šø ŠŠ½ŠµŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°, Š“Š²Š° Š¾Š“ Š”ŃŠ“ŃŠŗŠ° ŠøŠ½Š°, Šø ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Š° ŃŠµ ŃŃŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠ° Š¾Š“ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠ°. Š”Š° ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ Š²Š¾ŃŠ½ŠøŠ¼ Š¼ŠøŃŠøŃŠ°Š¼Š° Šø Š¾Š±ŠøŠ¼Š½ŠøŠ¼ ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŠµŠ“ŃŃŠ²ŠøŠ¼Š°, Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŠ°Š»Šø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š±ŃŠ¾Ń Š³ŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½ŃŠŗŠøŃ ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŠ°ŃŠ° Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø Šø Š”Š²ŠµŃŠ¾Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø. ŠŠ½Š¾Š³Šµ Š¾Š“ Š¾Š²ŠøŃ Š³ŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Š° Šø Š“Š°ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠµ. ŠŠ½Š¾Š³Š° Š¼ŃŠµŃŃŠ° Ń ŃŠ²Š¾Š¼ Š½Š°Š·ŠøŠ²Ń ŃŠ°Š“ŃŠ¶Šµ ŃŠøŃŠµŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ», ŃŠµŃ Š²ŠøŃŠµŠ²ŃŠµŠŗŠ¾Š²Š½Šµ ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠ° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠøŠ¼Š°.[94] ŠŠæŃ, Š½ŠµŠŗŠø Š¾Š“ ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠøŃ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š° Ń ŠŠ¾Š½Š“Š¾Š½Ń ŃŃ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠøŠ·Š½Š°ŃŠ¼ŃŠµŠ½Šµ Š°Š“Š²Š¾ŠŗŠ°ŃŠøŠ¼Š°, ŃŃŠ¾ Š“Š¾Š²ŠµŠ»Š¾ Š“Š¾ Š½Š°Š·ŠøŠ²Š° ŠŗŠ°ŠæŠøŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ» Š±Š°Ń Šø Š¼ŠµŃŃŠ¾ ŃŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ». ŠŠ²Š° Š¾Š“ ŃŠµŃŠøŃŠø Š”ŃŠ“ŃŠŗŠ° ŠøŠ½Š° ŠŗŠ¾ŃŠø Š¼Š¾Š³Ń ŠæŠ¾Š·Š²Š°ŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Šµ Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŃŠæŠ°ŃŃ ŠŗŠ°Š¾ Š±Š°ŃŠøŃŃŠµŃŠø ŃŠµŃŃ ŠŠ½ŠµŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ» Šø ŠŠøŠ“Š» Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ», Š° ŃŃŠµŠ»Š¾ŠŗŃŠæŠ½Š° Š¾Š±Š»Š°ŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ° ŠŗŠ°Š¾ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ».[95] ŠŃŠ¾Š±ŠøŃŠø Š°ŃŃ ŠøŃŠµŠŗŃŠ¾Š½ŃŠŗŠø ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠø ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠøŃ Š³ŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Š° ŃŠŗŃŃŃŃŃŃ ŃŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Ń ŃŠ»ŠøŠŗŠµ āŠ“Š²Š° Š²ŠøŃŠµŠ·Š° Š½Š° ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠŗŠ¾ŃŃā, ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŃŃŃŃŠø ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŃŠ²Š¾ Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š°, Šø Š¾ŠŗŃŃŠ³Š»Šµ Š³ŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šµ Š“ŠøŠ·Š°ŃŠ½ŠøŃŠ°Š½Šµ Š“Š° ŠæŠ¾Š“ŃŃŠµŃŠ°ŃŃ Š½Š° ŃŃŠŗŠ²Ń ŠŠ°ŃŠŗŃŃŠµŃŠ° Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š²Š¾Š³ Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼Ń.[96] Š”Š°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ ŃŠ°ŃŠæŃŃŃŠµŠ½Šø ŠŠ¾Š²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠµ ŃŃŠŗŠ²Šµ 1309. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ; ŃŠ° ŃŃŠ·Š±ŠøŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŃŠµŠ“Š°, Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½Šø Š±ŃŠ¾Ń Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŠæŃŠøŠ“ŃŃŠ¶ŠøŠ¾ ŃŠµ Š½Š¾Š²Š¾Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š½ Š ŠµŠ“Ń Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š²Š¾Š¼, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠµŃŠøŠŗŠ°ŃŠ½Š¾ Š¾ŠŗŃŠæŠøŠ¾ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠµ Šø ŃŠøŃ Š¾Š²Š° ŃŠ²Š¾ŃŃŃŠ²Š° 1319, Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Ń ŠŠ¾ŃŃŃŠ³Š°Š»ŠøŃŠø.[97][98] ŠŃŠøŃŠ° Š¾ ŠæŃŠ¾Š³Š¾Š½Ń Šø ŠøŠ·Š½ŠµŠ½Š°Š“Š½Š¾Š¼ ŃŠ°ŃŠæŃŃŃŠ°ŃŃ ŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŃ , Š°Š»Šø Š¼Š¾ŃŠ½ŠøŃ ŃŃŠµŠ“ŃŠ¾Š²ŃŠµŠŗŠ¾Š²Š½ŠøŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŠæŃŠøŠ²ŃŠŗŠ»Š° ŃŠµ Š¼Š½Š¾Š³Šµ Š“ŃŃŠ³Šµ ŃŠŗŃŠæŠøŠ½Šµ Š“Š° ŠøŃŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠµ Š½Š°Š²Š¾Š“Š½Šµ Š²ŠµŠ·Šµ Ń ŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠøŠ½ Š·Š° ŠæŠ¾Š±Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ¾ŠæŃŃŠ²ŠµŠ½Šµ ŃŠ»ŠøŠŗŠµ Šø ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµ Š¼ŠøŃŃŠµŃŠøŃŠµ.[99] ŠŃŠøŠ¼ Š ŠµŠ“Š° Š„ŃŠøŃŃŠ°,[97][98] Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø ŃŠ°ŃŠ½Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ° Š²ŠµŠ·Š° ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Šø Š±ŠøŠ»Š¾ ŠŗŠ¾ŃŠµ Š“ŃŃŠ³Šµ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ, Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ ŃŠµ ŠæŃŠ²Š° ŃŠ°Š²Š½Š¾ Š½Š°ŃŃŠ°Š»Š° Ń 18. Š²ŠøŃŠµŠŗŃ.[100][101][102][103] ŠŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠø ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠŃŠ°Š»ŠøŃŠµ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: ŠŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠø ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠŃŠ°Š»ŠøŃŠµ Š ŠµŠ“ Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š² Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠµŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ: Š ŠµŠ“ Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š² Šø ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° Š ŠµŠ“Š° Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š²Š¾Š³ ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠ°ŃŠæŃŃŃŠ°ŃŠ° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°, Š ŠµŠ“ Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š² ŃŠµ ŃŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ 1319. Šø Š¾ŠŗŃŠæŠøŠ¾ ŃŠµ Š¼Š½Š¾Š³Šµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠµŠ“Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“ŠøŠ¼Š° Ń ŠŠ¾ŃŃŃŠ³Š°Š»ŠøŃŠø.[97][98] Š”ŃŠµŠ“ŠøŃŃŠµ ŃŠµŠ“Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š·Š°Š¼Š°Šŗ Ń Š¢Š¾Š¼Š°ŃŃ, Š±ŠøŠ²ŃŠø ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠø Š·Š°Š¼Š°Šŗ.[97] Š¢ŃŠµŠ·Š²ŠµŃŠ°ŃŠŗŠø ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½ŃŠø: ŠŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ° Š“Š¾Š±ŃŠøŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŠ°ŃŃŠø Šø ŃŠ¼ŃŠµŃŠµŠ½Š¾ŃŃŠø ŠŠ½Š¾Š³Šµ ŃŃŠµŠ·Š²ŠµŃŠ°ŃŠŗŠµ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ Š½Š°Š·Š²Š°Š»Šµ ŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾ Š ŠµŠ“Ń Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°, ŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŃŃŠø ŃŠ²ŃŠµŃŠµŃŠµ Š“Š° ŠæŃŠ°Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø āŠæŠøŠ»Šø ŠŗŠøŃŠµŠ»Š¾ Š¼Š»ŠøŃŠµŠŗŠ¾, Š°Š»Šø ŃŃ Š·Š°ŃŠ¾ Š²Š¾Š“ŠøŠ»Šø āŠ²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠø ŃŠ°Ńā ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² āŃŠ¶Š°ŃŠ½Š¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠ¾ŠŗŠ°ā Š°Š»ŠŗŠ¾Ń Š¾Š»Š°ā.[104] ŠŠ°ŃŠ²ŠµŃŠ° Š¼ŠµŃŃ ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµŃŃŠµ ŠŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ Š“Š¾Š±ŃŠøŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠøŠ»Š° ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠ²ŠøŃŠµŃŠ° Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° Ń 19. Š²ŠøŃŠµŠŗŃ Šø Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š“Š°ŃŠµ Š·Š°Š»Š°Š³Š°ŃŠø Š·Š° Š°ŠæŃŃŠøŠ½ŠµŠ½ŃŠøŃŃ Š¾Š“ Š°Š»ŠŗŠ¾Ń Š¾Š»Š° Šø Š“ŃŃŠ³ŠøŃ Š“ŃŠ¾Š³Š°; Š¼ŠµŃŃ Š“ŃŃŠ³Šø ŃŠµŠ“Š¾Š²Šø Ń Š¾Š²Š¾Ń ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠø ŃŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŠ°ŃŃŠø Šø ŃŠ¼ŃŠµŃŠµŠ½Š¾ŃŃŠø, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠøŃŠ¾ŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŠæŃŠ¾ŃŃŃŠ°ŃŠµŠ½Šø Ń Š”ŠŗŠ°Š½Š“ŠøŠ½Š°Š²ŠøŃŠø.[104][105] Š”Š°Š¼Š¾Š·Š²Š°Š½Šø Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ“Š¾Š²Šø Š£ŃŠµŠ“Šø Š”ŃŠ²ŠµŃŠµŠ½Šø Š²Š¾ŃŠ½Šø ŃŠµŠ“ ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Š° Š„ŃŠ°Š¼Š° ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°Š¼Š¾Š·Š²Š°Š½Šø ŃŠµ Š²ŠøŃŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ“ ŃŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ 1804. Šø āŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š£Š Š°ŠŗŃŠµŠ“ŠøŃŠ¾Š²Š°Š¾ ŠŗŠ°Š¾ Š½ŠµŠ²Š»Š°Š“ŠøŠ½Ń Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŃ (ŠŠŠ) 2001. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµā.[106] ŠŠŗŃŠ¼ŠµŠ½ŃŠŗŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ ŃŠ¾Š¼Šµ ŃŃŠ¾ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠµŠ“Š¾Š²Šµ ŠæŃŠøŠ¼Š° Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Šµ Š¼Š½Š¾Š³ŠøŃ ŠŗŠ¾Š½ŃŠµŃŠøŃŠ°. ŠŃŠ½ŠøŠ²Š°Ń ŃŠµŠ“Š°, ŠŠµŃŠ½Š°Ń-Š ŠµŠ¼Š¾Š½ Š¤Š°Š±Ń-ŠŠ°Š»Š°ŠæŃŠ°, ŠøŠ·ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ°ŃŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠµŠ²Ń ŠæŠ¾Š²ŠµŃŃ ŃŠµŠ“Š° ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø Š³Š° ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Š¾ ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°ŃŠø ŃŠ° ŠæŃŠ²Š¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŠ°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠŗŠøŠ¼ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ Š²Š¾ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠµŠ“Š¾Š²ŠøŠ¼Š°.[107] Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š½Šø Š·ŠøŠ“Š°ŃŠø Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø (ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾ Š·ŠøŠ“Š°ŃŃŃŠ²Š¾) Š”Š»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾ Š·ŠøŠ“Š°ŃŃŃŠ²Š¾ ŃŠµ ŃŠŗŃŃŃŠøŠ»Š¾ ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š»Šµ Šø ŃŠøŃŃŠ°Š»Šµ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŃŠµŠ“ŃŠ¾Š²ŃŠµŠŗŠ¾Š²Š½ŠøŃ Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃ ŃŠµŠ“Š¾Š²Š° Ń Š±ŃŠ¾ŃŠ½Š° ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾Š·ŠøŠ“Š°ŃŃŠŗŠ° ŃŠøŃŠµŠ»Š° Š½Š°ŃŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Š¾Š“ 18. Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°.[6] Š¢Š¾ ŃŠµ Š¼Š¾Š¶Šµ Š²ŠøŠ“ŃŠµŃŠø Ń Š¦ŃŠ²ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŃŃŃŃ ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŠ½Š°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠøŃŠ°Š½ ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŠ½Š¾Š²ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠµŠ“Š¾Š¼ Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠ°; ŠŠ°Š»ŃŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ“ ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠøŃŠ°Š½ ŃŠµ Š„Š¾ŃŠæŠøŃŠ°Š»ŃŠøŠ¼Š°; Š° ŠŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠøŃŠ°Š½Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠøŠ¼Š°. ŠŠ°Š»ŃŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ“ Šø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠøŃŠµ ŃŠ¾ŃŠŗŃŠøŃŠŗŠø Š¾Š±ŃŠµŠ“. ŠŠµŠ“Š½Š° ŃŠµŠ¾ŃŠøŃŠ° Š¾ ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµŠŗŠ»Ń ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾Š³ Š·ŠøŠ“Š°ŃŃŃŠ²Š°, ŃŠ²ŃŠ“Šø Š“Š° ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµŠŗŠ»Š¾ Š²Š¾Š“Šø Š½ŠµŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š½Š¾ Š¾Š“ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠøŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŠŗŃŠ¾Š· ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“ŃŠµ ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Š° ŠøŠ· 14. Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š²Š¾Š“Š½Š¾ ŃŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ»Šø Ń ŠØŠŗŠ¾ŃŃŠŗŃ Šø ŠæŠ¾Š¼Š¾Š³Š»Šø Š Š¾Š±ŠµŃŃŃ ŠŃŃŃŃ Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń ŠæŠ¾Š±ŃŠµŠ“Šø Ń ŠŠµŠ½Š¾ŠŗŠ±ŠµŃŠ½Ń. ŠŠ²Ń ŃŠµŠ¾ŃŠøŃŃ Š¾Š±ŠøŃŠ½Š¾ Š¾Š“Š±ŠøŃŠ°ŃŃ ŃŠ²Š° ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½Š¾Š·ŠøŠ“Š°ŃŃŠŗŠ° ŃŠøŃŠµŠ»Š°[108] Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠø Š·Š±Š¾Š³ Š½ŠµŠ“Š¾ŃŃŠ°ŃŠŗŠ° Š“Š¾ŠŗŠ°Š·Š°.[109][110] Š”Š°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ»Š°Š²Š½Šø ŃŠ»Š°Š½Š°Šŗ: Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø Ń ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Š¾Ń ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠø Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Šø ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½Šø ŃŠ° Š»ŠµŠ³ŠµŠ½Š“Š°Š¼Š° Š¾ ŃŠ°ŃŠ½Š°Š¼Š° Šø Š¼ŠøŃŃŠµŃŠøŃŠ°Š¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠµ Š¾Š“ Š“Š°Š²Š½ŠøŠ½Š°. ŠŠ»Š°ŃŠøŠ½Šµ ŃŃ ŠŗŃŃŠ¶ŠøŠ»Šµ ŃŠ°Šŗ Šø Š·Š° Š²ŃŠøŃŠµŠ¼Šµ ŃŠ°Š¼ŠøŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ°. ŠŠ°ŃŠ¾Š½ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŃŠø Š“Š¾Š“Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ¾ŠæŃŃŠ²ŠµŠ½Šµ ŃŠæŠµŠŗŃŠ»Š°ŃŠøŃŠµ Ń 18. Š²ŠøŃŠµŠŗŃ, Š° Š“Š°ŃŠ° ŠøŠ·Š¼ŠøŃŃŠµŠ½Š° ŃŃŠµŠæŃŠ°Š²Š°ŃŠ° Š“Š¾Š“Š°ŃŠ° ŃŃ Ń ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŃ ŠŃŠ²Š°Š½Ń Š¾, Š¤ŃŠŗŠ¾Š¾Š²Š¾ ŠŗŠ»Š°ŃŠ½Š¾ Šø ŠŠ° ŠŠøŠ½ŃŠøŃŠµŠ² ŠŗŠ¾Š“,[6] ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŠøŠ»Š¼Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŃ ŠŠ°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾ Š±Š»Š°Š³Š¾, ŠŠ¾ŃŃŠµŠ“ŃŠø ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°Ń Šø ŠŠ½Š“ŠøŃŠ°Š½Š° ŠŠ¾ŃŠ½Ń Šø ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“ŃŠø ŠŗŃŃŃŠ°ŃŠŗŠø ŠæŠ¾Ń Š¾Š“, ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠµŃŠøŃŠ°Š¼Š° ŠŠ°Š“ Š²ŠøŃŠµŠ·Š°, ŠŗŠ°Š¾ Šø Š²ŠøŠ“ŠµŠ¾-ŠøŠ³ŃŠ°Š¼Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŃ Broken Sword, Deus Ex, Assassin`s Creed Šø Dante`s Inferno.[111] ŠŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·Š“ŠµŃŠµŃŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° 20. Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°, Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ ŃŠæŠµŠŗŃŠ°ŠŗŃŠ»Š°ŃŠ½ŠøŃ ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½ŠøŃ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠµ Š¾ ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°Š½Š¾Š¼ Š·Š°ŃŠ·ŠøŠ¼Š°ŃŃ Š„ŃŠ°Š¼Š¾Š²Šµ Š³Š¾ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼Š° Šø Š½Š°Š³Š°ŃŠ°ŃŠ° Š¾ ŃŠ¾Š¼Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠµŠ»ŠøŠŗŠ²ŠøŃŠµ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠø ŃŠ°Š¼Š¾ Š¼Š¾Š³Š»Šø ŠæŃŠ¾Š½Š°ŃŠø, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š³Š° Š·Š° Š”Š²ŠµŃŠøŠ¼ Š³ŃŠ°Š»Š¾Š¼ ŠøŠ»Šø ŠŠ°Š²ŃŠµŃŠ½ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾Š²ŃŠµŠ³Š¾Š¼[112] ŠøŠ»Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ° Š¾ŠæŃŃŠ¶Š±Š° Š·Š° ŠøŠ“Š¾Š»Š¾ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŃŃŠ²Š¾ (ŠŠ°ŃŠ¾Š¼ŠµŃ) ŃŃŠ°Š½ŃŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°Š½Š° Ń ŠŗŠ¾Š½ŃŠµŠŗŃŃ āŠ²ŃŠ°ŃŠ°ŃŠ°ā.[113] ŠŠ¾Š²ŠµŠ·ŠøŠ²Š°ŃŠµ Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ Š³ŃŠ°Š»Š° ŃŠ° Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠøŠ¼Š° ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½ŠøŠŗŠ° Ń ŃŠøŠŗŃŠøŃŠø 12. Š²ŠøŃŠµŠŗŠ°; Ń ŠŠ°ŃŃŠøŃŠ°Š»Ń ŠŠ¾Š»ŃŃŠ°Š¼Š° ŃŠ¾Š½ ŠŃŠµŠ½Š±Š°Ń Š° Š²ŠøŃŠµŠ·Š¾Š²Šµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃŠ²Š°ŃŃ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŃŠ²Š¾ ŠŃŠ°Š»Š° Š½Š°Š·ŠøŠ² templeisen, Š¾ŃŠøŠ³Š»ŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ²ŃŠµŃŠ½Š° ŃŠøŠŗŃŠøŠ¾Š½Š°Š»ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ° templarii.[114][115] ŠŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠµ Š“Š¾ŠŗŠ°Š·Šø Š¾ Š±ŠøŠ»Š¾ ŠŗŠ°ŠŗŠ²Š¾Ń ŃŃŠ²Š°ŃŠ½Š¾Ń Š²ŠµŠ·Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠøŃ Š¢ŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° ŃŠ° ŠŃŠ°Š»Š¾Š¼, Š½ŠøŃŠø Š±ŠøŠ»Š¾ ŠŗŠ°ŠŗŠ²Š° ŃŠ²ŃŠ“ŃŠ° Š±ŠøŠ»Š¾ ŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ¼ŠæŠ»Š°ŃŠ° Š“Š° ŃŠµ Š¾ŃŠŗŃŠøŠ¾ ŃŠ°ŠŗŠ²Ń ŃŠµŠ»ŠøŠŗŠ²ŠøŃŃ.[116] ŠŠ°ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ
OdliÄno S providnim omotaÄem Beograd 1967. Tvrd povez, zaÅ”titni omot, Äirilica, ilustrovano, 1032 strane. Knjiga je odliÄno oÄuvana (kao nova). Istorija Beograda datira u proÅ”lost do 7000. p. n. e. VinÄanska kultura, jedna od najvažnijih praistorijskih kultura Evrope, je nastala u okolini Beograda u 6. milenijumu p. n. e. U starom veku, traÄko-daÄka plemena su naseljavali ovu oblast, da bi Kelti osvojili naselje na mestu danaÅ”njeg Beograda i dali mu ime Singidunum. Rimljani su osvojili grad za vreme cara Oktavijana Avgusta i dali mu status municipija polovinom 2. veka. Grad su naselili Sloveni su oko 520. Beograd je nekoliko puta prelazi u posed Vizantije, Bugarske, Ugarske i Srbije. Osmansko carstvo je osvojilo Beograd 1521. i kasnije u njega prenelo sediÅ”te sandžaka. IzmeÄu 1427. godine i BožiÄa 1806. godine Beograd je bio pod tuÄinskom vlaÅ”Äu.[1] Od kraja 17. veka grad je Äesto prelazio pod osmanlijsku ili habzburÅ”ku vlast. Beograd je postao glavni grad Srbije 1841. Severni deo Beograda je ostao habzburÅ”ki pograniÄni kraj sve do 1918. Zbog svog strateÅ”kog položaja, oko grada se vodilo viÅ”e od 115 ratova i bio je ruÅ”en 44 puta.[2] Beograd je bio glavni grad Jugoslavije (u svim njenim oblicima) od njenog osnovanja 1918, pa do konaÄnog razdruživanja 2006. Praistorija[uredi | uredi izvor] VinÄanska dama (5500. p. n. e.) Okresano kameno oruÄe pronaÄeno u Zemunu pokazuje da su zajednice lovaca i skupljaÄa plodova naseljavale okolinu Beograda joÅ” u paleolitu i mezolitu. Neka od ovih oruÄa musterijenske industrije, koja se viÅ”e povezuje sa neandertalcima neko sa danaÅ”njim ljudima. Iz starijeg kamenog doba, potiÄu ostaci ljudskih kostiju i lobanja neandertalaca, pronaÄeni u kamenolomu kod LeÅ”tana, u peÄini na Äukarici i u blizini Bajlonijeve pijace. OrinjaÄka i gravetijenska oruÄa su takoÄe pronaÄena ovde, Å”to indicira postojanje naseobina u periodu od pre 50.000 do 20.000 godina.[3] Neolitske starÄevaÄka i vinÄanska kultura su se razvijale u okolini Beograda i dominirale Balkanskim poluostrvom (kao i delovima srednje Evrope i Male Azije) pre oko 7000 godina.[4][5][6][7] Ostaci kulture mlaÄeg kamenog doba, pronaÄeni su u VinÄi, Žarkovo i u Gornjem gradu, iznad uÅ”Äa Save u Dunav. To ukazuje da je prostor Beograda bio naseljen u kontinuitetu i da je rastao intenzitet naseljavanja. Mnoga danaÅ”nja naselja beogradske okoline leže na kulturnim slojevima ranijih praistorijskih naseobina. Prve zemljoradniÄki narodi koji su naseljavali ovaj region se povezuju sa neolitskom StarÄevaÄkom kulturom, koja je cvetala izmeÄu pre 6200 i 5200 godina.[8] Postoji nekoliko iskopina StarÄevaÄke kulture u i okolini Beograda, ukljuÄujuÄi i naselje StarÄevo, po kome je kultura i dobila. StarÄevaÄku kulture je smenila VinÄanska kultura (5500ā4500. p. n. e.), naprednija zemljoradniÄka kultura izrasla iz ranijih starÄevaÄkih naseobina. Ona je takoÄe dobila ime po toponimu u okolini Beograda VinÄa-Belo Brdo. VinÄanska kultura je bila poznata po svojim vrlo velikim naseobinama, od kojih su neka bila najveÄa u praistorijskoj Evropi;[9] antropomorfnim figurinama kao Å”to je VinÄanska dama; najranijoj bakarnoj metalurgiji u Evropi;[10] i VinÄanskom pismu. VinÄa ā Belo brdo kraj Beograda spada u red najznaÄajnijih naseobina i kulturnih nalaziÅ”ta praistorijskog perioda. ArheoloÅ”ke iskopine na Rospi Äupriji, Gornjem gradu, Karaburmi, Zemunu i VinÄi potvrÄuju pretpostavke da je podruÄje Beograda bilo intenzivno naseljeno i da se njegovo stanovniÅ”tvo bavilo plužnom zemljoradnjom i drugim prateÄim privrednim delatnostima. Na ovim lokalitetima otkrivene su nekropole bronzanog i metalnog doba kao i dokazi razliÄitih kulturnih uticaja. Stari vek[uredi | uredi izvor] Plemenska država Skordiska sa centrom u Singidunumu (danaÅ”njem Beogradu), 3-1. vek pre nove ere. Paleobalkanska plemena TraÄana i DaÄana su vladali ovim prostorom pre rimskog osvajanja.[11] Oblast Beograda je naseljavalo traÄko-daÄko pleme Singi.[4] Nakon keltske invazije na Balkansko poluostrvo 279. p. n. e., keltsko pleme Skordisci je preuzelo grad i nazvalo ga Singidun (dun = tvrÄava).[4][12] Nema gotovo nikakvih tragova o tom keltskom gradu, osim Å”to su na lokalitetima Karaburme i Rospi Äuprije pronaÄene nekropole sa umetniÄki vrednim predmetima, koje su pripadale ratnicima plemena Skordisci. Znatni keltski kulturni uticaji utkani su u duhovnu kulturu stanovniÅ”tva Singidunuma, koji su delom preneti i pomeÅ”ani sa rimskim antiÄkim kulturnim elementima. Rimska vladavina[uredi | uredi izvor] Glavni Älanak: Singidunum Novac cara Jovijana iz Singidunuma Rimljani su poÄeli da osvajaju zemlje oko Singiduna tokom 1. veka p. n. e. Gaj Kvint Skribonije Kurio, prokonzul Makedonije je napao unutraÅ”njost Balkanskog poluostrva sve do Dunava, pokuÅ”avajuÄi da istera Skordiske, Dardance, DaÄane i druga plemena. Rimljani su ostali samo na kratko i ostavili oblast van rimske uprave. Stoga se malo zna o tim operacijama ili kada je ova oblast organizovana u provinciju Meziju. Rimske legije predvoÄene Silanom su stigle do Beograda 34. ili 33. p. n. e. Oblast nije bila stabilizovana sve do Oktavijanove vladavine, kada je Marko Licinije Kras, unuk Cezarovog trijumvira i prokonzul Makedonije, konaÄno umirio region 29. p. n. e. Mezija je zvaniÄno organizovana u provinciju neko vreme pre 6. godine, kada je prvi put pomenut njen upravnik Aul Cecina Sever. Ime grada je romanizovano u Singidunum. Singidunum je postao jedna od glavnih naseobina provincije, smeÅ”ten izmeÄu Sirmijuma (Sremske Mitrovice i Viminacijuma (Kostolca), dok se sa druge strane nalazio Taurunum (Zemun). Iako su i Sirmijum i Viminacijum bili znaÄajniji gradovi od Singidunuma, grad je zadržao svoj znaÄaj zbog svog strateÅ”kog položaja duž puta Via militaris, važnog rimskog puta koji je povezivao rimske tvrÄave i naselja duž dunavskog limesa. Konzervirani ostaci bedema (levo i desno) i kule (u sredini) rimskog kastruma Singidunum je dostigao svoj vrhunac dolaskom Legije IV Flavija 86. godine. Ova legija od oko 6.000 vojnika je bila najvažnija vojna formacija koja se suprotstavljala pretnji DaÄana sa druge strane Dunava. Legija je podigla kvadratni kastrum, koji se nalazio u Gornjem gradu danaÅ”njeg Kalemegdana. TvrÄava je prvobitno sagraÄena od zemlje, ali je ubrzo ojaÄana kamenom, i njeni ostaci se danas mogu videti kod severoistoÄnog kraja Gornjeg grada. Legija je takoÄe izgradila most preko Save koji je povezivao Singidunum i Taurunum. JoÅ” jedan korak koji su Rimljani preduzeli da se ojaÄa Singidunum je bilo naseljavanja veterana legije pored tvrÄave. Vremenom je to naselje izraslo oko kastruma. Naselje je imalo izgled mreže, sa ulicama koje su se sekle pod pravim uglom. Ostatak ove strukture može se videti i u danaÅ”njem Beogradu po orijentaciji ulica Uzun Mirkove, ObiliÄevog venca, Cara DuÅ”ana i Kralja Petra I. Na mestu danaÅ”njeg Studentskog trga nalazio se forum, koji su okruživale terme (Äiji su ostaci otkriveni 1970-ih). Drugi ostaci rimske kulture kao Å”to su grobnice, spomenici, skulpture, keramike i novÄiÄi su pronaÄeni u selima i varoÅ”icama oko Beograda. Car Hadrijan je dao Singidunumu status municipija u prvoj polovini 2. veka. Singidunum je kasnije prerastao ovaj status i postao punopravna kolonija. Rimski car Jovijan, koji je ponovo uspostavio hriÅ”Äanstvo za zvaniÄnu religiju Rimskog carstva, je roÄen u Singidunumu 332. Singidunum i Mezija su napredovali u mirnodopskom periodu, ali to nije trajalo zadugo, zbog narastajuÄih problema kako i van carstva, tako i u njemu. Antoninijan iz vremena cara Karauzija. Na novÄiÄu se vidi lav, simbol Legije IV Flavija. Rimsko carstvo je poÄelo da propada krajem 3. veka. Provincija Dakija, koju je nakon nekoliko dugih i uspeÅ”nih pohoda osnovao car Trajan, je poÄela da propada zbog invazije Gota 256. Car Aurelijan, suoÄen sa iznenadnim gubitkom mnogim provincija i velike Å”tete koja su priÄinjavala varvarska plemena, je evakuisao Dakiju do 270. Singidunum se ponovo naÅ”ao na granici propadajuÄeg carstva. Srednji vek[uredi | uredi izvor] Glavni Älanak: Istorija Beograda u srednjem veku Vizantija (395ā626)[uredi | uredi izvor] Nakon smrti cara Teodosija I, Rimsko carstvo je podeljeno na dva dela. Singidunum se naÅ”ao na severozapadnoj granici IstoÄnog rimskog carstva. Mezija i Ilirik su pretrpele razarajuÄe napade usled sukcesivnih invazija Huna, Ostrogota, Gepida, Sarmata, Avara i Slovena. Singidunum su 441. osvojili osvojili Huni, koji su razorili grad i tvrÄavu i prodali njegovo stanovniÅ”tvo u roblje. U naredna dva veka, grad je menjao vlasnika nekoliko puta. Rimljani su povratili grad nakon raspada Hunskog carstva 454., ali su Sarmati ubrzo zauzeli grad. Ostrogoti su zauzeli grad 470. i isterali Sarmate. Grad su kasnije osvojili Gepidi (488), ali su ga Ostrogoti povratili 504. IstoÄno rimsko carstvo je preuzelo grad nakon mirovnog sporazuma sa Ostrogotima. Vizantijski car Justinijan I je obnovio Singidunum 535., vrativÅ”i tvrÄavi i naselju nekadaÅ”nju vojnu vrednost. Grad je uživao u kratkom mirnodopskom periodu oko 50 godina, do avarske pljaÄke 584. Tokom Mavrikijevih balkanskih pohoda, Singidunum je služio kao baza, ali je ponovo izgubljen kada su 602. godine Avari opljaÄkali i spalili Singidunum. Oko 630. godine Sloveni su se naselili u Singidunumu i okolini, uz dozvolu vizantijskog zapovednika grada. Do ovog vremena, grad je izgubio svoj znaÄaj pograniÄnog utvrÄenja. Bugarska, Ugarska, Vizantija, Srbija[uredi | uredi izvor] Beogradska krÅ”tenica, pismo Pape Jovana VIII bugarskom knezu Borisu, deseti red Posle toga, viÅ”e od dva i po veka, nema pomena o njemu. Avarski i slovenski ratnici nisu marili za ovaj grad, jer on viÅ”e nije imao položaj graniÄnog utvrÄenja. On se tada nalazio unutar Å”ireg podruÄja Balkana koji su Sloveni veÄ osvojili. I pored toga arheoloÅ”ki nalazi ukazuju na kontinuiran život u gradu i njegovoj okolini. Nekoliko vekova posle prvog pomena Beograda kao slovenskog grada, u njemu se smenjuju razne vojske i osvajaÄi. Do Beograda su najpre doÅ”li Franci koji su pod Karlom Velikim uniÅ”tili Avare. Na ruÅ”evinama Taurunuma osnivaju franaÄko naselje Malevila, da bi slovenizacijom kasnije naziv bio Zemln (Zemun). FranaÄku vladavinu zamenjuju Bugari, a njihovu MaÄari. Bugari su preuzeli vlast nad tvrÄavom 827. Ponovni pomen grada i to pod slovenskim imenom Beograd (Beli grad-verovatno po zidinama od belog kreÄnjaka), sreÄe se tek u 9. veku, 16. aprila 878. u jednom pismu pape Jovana VIII bugarskom caru Borisu Mihajlu, o smenjivanju beogradskog hriÅ”Äanskog episkopa Sergija. Kasnije se taj naziv sreÄe u razliÄitim varijantama. MaÄarska vojska je 896. napala Beograd. Vizantija je osvojila Beograd 971. Posle 976. Beograd je preuzeo bugarski car Samuilo. Vizantijski car Vasilije II pokorio je Samuilovo carstvo 1018. i Beograd je opet postao znaÄajna pograniÄna tvrÄava Vizantije. Tokom 11. i 12. veka oko Beograda se otimaju suparniÄke sile: Ugarska, Vizantija i Bugarska. Petar Odeljan se u Beogradu proglasio za cara. U okolini Beograda je otpoÄeo njegov ustanak protiv vizantijske vlasti. Slika ilustruje SkiliÄinu hroniku. U leto 1040. godine buknuo je u Pomoravlju ustanak protiv Vizantije na Äijem Äelu se naÅ”ao Petar Deljan. Ustanici su ubrzo osvojili Beograd, NiÅ” i Skoplje. Deljan se izdavao za Samuilovog unuka, na osnovu Äega je u Beogradu 1040. proglaÅ”en za cara, nastavljaÄa Samuilovog carstva, ali je ustanak uguÅ”en veÄ 1041. U drugoj polovini 11. veka obnovljeni su ugarsko-vizantijski sukobi. Ugarski kralj Salomon je 1068. godine osvojio neko vizantijsko pograniÄno utvrÄenje za koje se može pretpostaviti da je Beograd.[13] Vizantinci su utvrÄenje brzo povratili. Borbe na Dunavu su vremenom dobijale na žestini. Nekoliko godina kasnije ugarski kralj preduzeo je veliki napad na Beograd za koji se pretpostavlja da je bio 1071/72. godine. MaÄari su posle dvomeseÄne opsade uspeli da prodru u grad, a malobrojna posada na Äelu sa duksom Nikotom morala je da napusti tvrÄavu i da se preda. Ugarska vojska je potpuno opljaÄkala Beograd.[14] Kralj Salomon je posle ovog uspeha nastavio rat prodiruÄi do NiÅ”a. Mir je ubrzo posle ovoga sklopljen. Kako je Vizantija povratila Beograd nije poznato, ali se može pretpostaviti da ugarska vlast u njemu nije dugo trajala i da je Vizantija veÄ 1072. preuzela Beograd.[14] Ugarska vojska je 1096. razorila Beograd, ali ga je Vizantija zadržala. MaÄarski kralj Stefan II je poruÅ”io Beograd 1124. i njegovim kamenom gradio Zemun. Vizantijski car Manojlo I je poruÅ”io Zemun 1154. i beogradskim kamenom ponovo gradila Beograd.[12] Ugarska je 1182. napala i opljaÄkala Beograd. Vizantija je 1185. povratila Beograd diplomatskim putem. Za to vreme kroz grad prolaze brojni krstaÅ”ki pohodi na Istok ostavljajuÄi svoj ruÅ”ilaÄki peÄat na njemu. Od 1096. do 1189. kroz Beograd prolaze krstaÅ”ke vojske. Tokom Å”estodnevnog boravka Petra Pustinjaka u Zemunu, krstaÅ”ka vojska je poÄinila masakr i opustoÅ”ila grad. Stanovnici Beograda su napusti grad i povukli se u NiÅ”, jer su se plaÅ”ili da bi krstaÅ”ka vojska mogla poÄiniti sliÄan zloÄin u njihovom gradu. KrstaÅ”ku vojsku koja je proÅ”la pored Beograda 1147. predvodio je nemaÄki kralj Konrad III. Pod voÄstvom Fridriha Barbarose 1189. g. kroz Beograd prolazi 190.000 ljudi. Ovaj predvodnik krstaÅ”a vidio je Beograd u ruÅ”evinama. Koliko je stradao možemo suditi po uporeÄivanju sa zapisom arapskog geografa i kartografa Idrizija, koji u opisu āItinerera carigradskog putaā iz 1154. g. pominje Belgraduk kao dobro naseljenu i živu varoÅ” sa mnogim crkvama. Beograd u je od 1230. sastavu Bugarske, ali veÄ 1232. je pripao Ugarskoj. Država srpskog kralja Stefana Dragutina, sa centrom u Beogradu, 13-14. vek Despotova kapija Srpski kralj Dragutin, zet i vazal maÄarskog kralja Stefana, dobio je od ugarske krune MaÄvu sa Beogradom, koji tada prvi put dolazi pod srpsku vlast. To je bio period intenzivnog naseljavanja srpskog življa i jaÄanje uticaja Srpske pravoslavne crkve. Tu je Dragutin imao svoj dvor. NovosagraÄena Saborna crkva bila je oliÄenje snage i bogatstva mlade srpske države. Posle Dragutinove smrti 1316. nastao je spor: Ugarska je tražila povraÄaj grada, koji je preuzeo Dragutinov brat Milutin. Ugarska je osvojila Beograd 1319. godine. PoruÅ”eni i zapusteli grad je prikljuÄen MaÄvanskoj banovini, postavÅ”i pograniÄna baza ugarskom odupiranju Å”irenju srpske države sa juga, u vreme cara DuÅ”ana.[12] Protivnici ugarske krune, braÄa Horvati, osvojili su Beograd 1382. Ugarska je povratila Beograd 1386. U takvom stanju Beograd doÄekuje 15. vek, kad na istorijsku scenu Evrope stupaju Turci, nova velika osvajaÄka sila. U želji da se Å”to spremnije odupru turskoj najezdi i na Savu i Dunav imaju jako uporiÅ”te, MaÄari dozvoljavaju izgradnju Beograda za vreme despota Stefana LazareviÄa. On je Beogradom vladao od 1403. do 1427. g., i to je vreme pravog procvata grada. Beograd je ne samo prestonica srpske države, veÄ i najvažniji privredni, kulturni i verski centar. Grade se: Mitropolitska crkva, nova tvrÄava, despotov dvorac, bolnica i biblioteka. Trgovci dobijaju povlastice i dolaze bogati i sposobni ljudi, koji doprinosu prosperitetu grada. Pretpostavlja se da je grad tada mogao brojati 40-50 hiljada žitelja. Beogradska banovina 1490. godine Zindan kapija iz ugarskog perioda Posle Stefanove smrti, despotov naslednik ÄuraÄ BrankoviÄ, bio je prinuÄen 1427. da grad preda MaÄarima, a on po ugledu na Beogradsku podiže Smederevsku tvrÄavu. U vreme stogodiÅ”njice ugarske vladavine izmenjena je celokupna struktura stanovniÅ”tva i izgled samog grada. Grad poÄinje naglo da stagnira, a potisnuto srpsko stanovniÅ”tvo je živelo u predgraÄu i njemu nije bio dostupan Gornji grad. Ugarski kralj Žigmund sve viÅ”e je naseljava maÄarsko stanovniÅ”tvo i Å”irio uticaj katoliÄke crkve. Posle pada Smedereva 1440. g., Beogradsku tvrÄavu opsedala je turska vojska sa preko 100.000 ratnika, na Äelu sa sultanom Muratom II, ali je grad, uz velika razaranja, odbranjen. U želji da osvoje grad Turci na obližnjem brdu Žrnov, danaÅ”njoj Avali, podižu svoje utvrÄenje, odakle su posmatrali i kontrolisali okolinu. Sultan Mehmed II je 1456. bezuspeÅ”no opsedao grad. Beograd se citira i najstarijoj saÄuvanoj pesmi iz 1476. godine i armadi kralja Matije. Gotovo Äitav jedan vek Beograd je odolevao turskim napadima. Novi vek[uredi | uredi izvor] Osmansko carstvo[uredi | uredi izvor] Glavni Älanak: Beogradski paÅ”aluk Beograd u 16. veku Turci su pod voÄstvom sultana Sulejmana VeliÄanstvenog, 28. avgusta 1521. uspeli da osvoje Beograd. Grad je sruÅ”en i spaljen, a put ka Budimu i BeÄu otvoren. Pomeranjem granice na sever, menja se strateÅ”ki položaj Beograda, i u narednih 150 godina, ostao je relativno miran grad sa znaÄajnom trgovaÄkom i saobraÄajnom funkcijom. Od septembra 1521. iz Smedereva je preseljeno sediÅ”te sandžaka, a njegov beg je bio KrajiÅ”nik Bali-beg JahjapaÅ”iÄ. Pomeranjem turske granice na sever, dotadaÅ”nje pograniÄno utvrÄenje je izraslo u upravno, vojno, trgovaÄko i saobraÄajno srediÅ”te tog dela turskog carstva. U tek obnovljenom gradu orijentalnog izgleda, sve viÅ”e je cvetalo zanatstvo i trgovina. U poÄetku turske vladavine veÄinsko stanovniÅ”tvo je bilo muslimansko. Turaka je bilo malo, a poturica sa Balkana mnogo.[12] On je steciÅ”te trgovaca iz Dubrovnika, Venecije, GrÄke i Austrije i zanatlija Turaka, Jermena, Srba i Roma. Od zanatlija isticale su se abadžije, aÅ”Äije, puÅ”kari i drugi. Pored ÄarÅ”ije, Osmanlije su za 146 godina svoje vladavine podigle 6 karavansaraja, dva bezistana, dva imareta, sedam hamama, viÅ”e Å”kola i tekija te oko 40 džamija od kojih je najimpresivnija bila Ibrahim-begova džamija u danaÅ”njoj ulici ObiliÄev venac.[12][15] Grad je izaÅ”ao iz okvira srednjovjekovnih bedema i poÄinje sve viÅ”e da se Å”iri duž trgovaÄkih puteva koji su vezivali Istok sa Evropom. Beogradom je 1579. harala kuga, tako da je tri godine kasnije Beograd imao samo 934 kuÄe.[12] Najbrže se obnavljao srpsko stanovniÅ”tvo. Ono je predstavljalo najpotlaÄeniji sloj stanovniÅ”tva, optereÄenom kulukom. Živelo je van tvrÄave u siromaÅ”nim mahalama, a osnovna delatnost su bile zemljoradnja i donekle zanatstvo.[12] Svoj najveÄi uspon pod Turcima grad dostiže sredinom 17. veka kada je imao oko 100.000 stanovnika.[12] Austrijsko-turski ratovi[uredi | uredi izvor] Maksimilijan Emanuel tokom opsade Beograda 1688. Posle 167 godina relativno mirnog razvoja, grad je postao meta ratnih sukoba. Za vreme Velikog beÄkog rata, glad je zahvatila grad, jedan požar je odneo skladiÅ”te oružja i oko Äetiri hiljade kuÄa.[12] Austrijski vojvoda Maksimilijan Bavarski je 6. septembra 1688. osvojio Beograd. Samo 20 dana kasnije izbio je Rat Velike alijanse, pa su Austrijanci morali da povuku veÄinu svoje vojske sa Srbije. To je omoguÄilo Turcima da se dve godine kasnije pregrupiÅ”u i steknu inicijativu. Turski ofanziva je pokrenula Veliku seobu Srba. U Beogradu je održan crkveno-narodni sabor, koji je zahtevao od austrijskog cara Leopolda povlastice za Srbe. Turci su opseli Beograd iu oktobru i zauzeli ga posle Å”estodnevne opsade. Grad iz ovih sukoba izaÅ”ao razoren, a njegovo stanovniÅ”tvo zbog saradnje sa Austrijancima, izloženo ubijanju, progonima i pljaÄkama. Posle toga Beograd je ponovo pograniÄna varoÅ”, i to sve novog austrijsko-turskog rata. Austrijska vojska pod komandom princa Eugena Savojskog ponovo zauzela Beograd 17. avgusta 1717. PožarevaÄkim mirom Beograd i sever Srbije su pripojeni Austriji. Vojnu upravu je 1720. zamenila Beogradska administracija, Äiji je predsednik do 1733. bio knez Aleksandar VirtemberÅ”ki. Od 1723. do 1736. trajala je izgradnja Beogradske tvrÄave na mestu poruÅ”ene tvrÄave prema zahtevima savremenih vojno strateÅ”kih potreba, po planovima pukovnika Nikole Doksata de Moresa. Austrijska vladavina Beogradom u periodu od 1717. do 1739. oznaÄena je pravom transformacijom grada, jer on gubi do tadaÅ”nje tursko-istoÄnjaÄke crte i poprima obeležja srednjeevropskog grada. Pored tvrÄave i varoÅ” je opasana bedemima, a izgraÄena su i nova zdanja. Oživljava trgovina, a u njega se sve viÅ”e doseljavaju Nemci, MaÄari, Francuzi, Äesi i dr. VaroÅ” je podeljena na NemaÄki Beograd na Dunavu i Srpsku varoÅ” na Savi. Odlukom cara Karla VI u NemaÄkom Beogradu su mogli stanovati samo Nemci, dok su svi stali morali da se isele u savsku varoÅ”. Car Karlo VI je potvrdio odluku kojom je je za za beogradskog mitropolita postavio Mojsija PetroviÄa. U novom austrijsko-turskom ratu, turska vojska je porazila austrijsku vojsku kod Grocke. Prema preliminarnom sporazumu, Austrijanci morali da sruÅ”e sve Å”to su sagradili (bedeme, kasarne i druge objekte). Od austrijskih objekata preostalo su samo barutni magacin,[16] kapija Karla VI i Leopoldova kapija. NemaÄko stanovniÅ”tvo se iselilo, kao i Srbi koji su se naselili u Petrovaradinskom Å”ancu. Beograd, kao najveÄi je pretrpeo straÅ”na pustoÅ”enja tokom rata 1737-1739, izgubivÅ”i celokupno srpsko stanovniÅ”tvo. Povratak muslimanskog stanovniÅ”tva bio je izuzetno brz, kao i ponovno strukturisanje grada na mahale. ZauzeÄem grada doÅ”lo je do pražnjenja celokupne varoÅ”i u koju se novo stanovniÅ”tvo brzo uselilo, dok je jedino u Savskoj mahali ostalo simboliÄno prisustvo srpskog življa. Sve do 1741. nije doÅ”lo do povratka srpskog stanovniÅ”tva. Beogradskim mirom, zakljuÄen izmeÄu Austrije i Turske, grad je ponovo vraÄen Turcima. Posle okonÄanja ratnih operacija 1739. obrazovano je deset mahala, od toga Å”est muslimanskih, po jedna jevrejska i romska i dve hriÅ”Äanske. Beograd je tada imao 2028 upisanih muslimanskih žitelja, 45 Jevreja, dvoje Roma, troje hriÅ”Äana u varoÅ”i i petoro u savskoj mahali. Ratna pustoÅ”enja, u skladu ostavljala su ozbiljne posledice na urbanu strukturu Beograda, menjajuÄi potpuno njegov karakter. Nova urbanizacija svedoÄi o odsustvu starih vakufskih poseda SokoloviÄa i JahjapaÅ”iÄa, koji joÅ” nisu bili obnovljeni, usled Äega je Beograd viÅ”e liÄio na novoosvojeni grad, izgubivÅ”i dakle i svoju osmansku tradiciju i austrijski karakter koji je stekao izmeÄu dva rata. Muslimanske mahale, nastajale su oÄigledno u skladu sa nesistematiÄnim prilivom stanovniÅ”tva, o Äemu svedoÄi i znaÄajna neujednaÄenost u brojnosti naseobina po mahalama.[17] Turci su mnoge crkve pretvorile u džamije. Beograd ponovo postaje varoÅ” orijentalnih obeležja i to sa pograniÄnim položajem, jer je granica Beogradskim mirom granica povuÄena na reci Savi. Da bi Beogradska tvrÄava poprimila stari (danaÅ”nji) izgled, Turcima je bilo potrebno skoro 14 godina. Dok je Beograd nazadovao, na drugoj strani Zemun je dobio poseban status u okviru Vojne krajine i takvi uslovi mu omoguÄavaju da razvije privredu: trgovinu, zanatstvo, ribarstvo i brodarstvo. JaÄa graÄanski stalež, podižu se utvrÄenja, državne zgrade i crkve. Iz tog vremena potiÄu kuÄe kao Å”to su: Karamatina, IÄkova i kuÄa Dimitrija DavidoviÄa. Srpska osnovna Å”kola je otvorena 1745. godine, a u gradu rade i slikar Georgije Tenecki i drugi kulturni stvaraoci. Beogradski paÅ”aluk (Smederevski sandžak) 1791. godine Krajem veka u poslednjem austro-turskom ratu, Beograd je 8. oktobra 1789. osvojila vojska marÅ”ala Gideon Laudona. Kako se Austrija u isto vreme nalazila u sukobu sa Pruskom, zatražila je mir. Na osnovu Beogradskog mira iz 1739, Beograd i severna Srbija su ponovo vraÄeni Turcima. MeÄutim, tek potpisivanjem SviÅ”tovskog mira 1791, Austrijanci su se povukli u Zemun. Turska vojska BeÄir-paÅ”e je preuzela grad 23. oktobra 1791. Kuga iz 1794. godine je odnela živote oko 4500 stanovnika Beograda.[12] GrÄki revolucionar Riga od Fere je ubijen u Beogradu 1798. OsloboÄenje[uredi | uredi izvor] Glavni Älanci: PovlaÄenje turskog garnizona iz Beograda 1867. i Beograd u 19. veku Dahije ubijaju Hadži Mustafa paÅ”u, bakrorez nepoznatog autora Posle ubistva Mustafa-paÅ”e 1801, dahije su uspostavile svoju vlast u gradu i okolnim selima. To je bilo vreme potpunog bezvlaÅ”Äa, janjiÄarskog nasilja i pljaÄki. Ono je zavrÅ”eno seÄom knezova i drugih viÄenijih Srba. BuÄenje nacionalne svesti i dogaÄanja oko seÄe knezova doveli su do podizanja Prvog srpskog ustanka 1804. g. Ustanak pod voÄstvom KaraÄorÄa imao je od samog poÄetka za cilj i oslobaÄanje Beograda. Posle dve godine borbi, grad je osvojen 1806, a Beogradsku tvrÄavu 1807. Beograd je ponovo postao glavni grad Srbije. U Beogradu je veÄ 1807. zasedao i PraviteljstvujuÅ”Äi sovjet serbski, a od 1811. tu su se nalazila i prva ministarstva. Iz Austrije i drugih krajeva su dolazili viÄeniji ljudi i intelektualci, meÄu kojima su Sima MilutinoviÄ Sarajlija, Ivan JugoviÄ, Dositej ObradoviÄ, koji su 1808. godine osnovali prvu Veliku Å”kolu. Zgrada nekadaÅ”nje Velike Å”kole, danas Vukov i Dositejev muzej DinamiÄan razvoj Beograda prekinut je turskim osvajanjem 1813. godine, a represalije koje su usledile dovele su do Drugog srpskog ustanka ustanka 1815. g. VoÄa ustanka, knez MiloÅ” ObrenoviÄ, uspeo je da unese viÅ”e diplomatije u odnose sa Turcima. On u Beograd, uz odreÄene povlastice, sve viÅ”e naseljava srpski živalj sa juga, pa Turci, gotovo u bescenje, poÄinju da prodaju imanja i kuÄe. Turci su zadržali tvrÄavu, dok je varoÅ” pripala Srbima. U Beogradu je 1830. proÄitan Sultanov hatiÅ”erif o autonomiji Srbije. U gradu se podižu prvi znaÄajni objekti: Konak kneginje Ljubice, Saborna crkva u Beogradu, dvorski kompleks u TopÄideru, itd. Sem svoje privredne funkcije Beograd je postao i znaÄajno kulturno srediÅ”te. 1831. godine otpoÄela je sa radom prva Å”tamparija u Beogradu. Iz Kragujevca 1835. je preneta Å”tamparija i poÄele su da izlaze `Novine srbske`, prve novine u Beogradu. Prva opÅ”tinska uprava u Beogradu je izabrana 1839.[18] Prva poÅ”ta otvorena je 1840. U gradu su otvorene Bogoslovija, prva gimnazija i grad postaje utoÄiÅ”te brojnih kulturnih stvaralaca tog vremena poput: Vuka KaradžiÄa, Jovana Sterije PopoviÄa, Joakima VujiÄa, Dimitrija DavidoviÄa i drugih. Odlukom Saveta 12. juna 1839. godine nadleÅ”tva centralne vlasti i državna kasa su iz Kragujevca izmeÅ”teni u Beograd. Potom su ukazom kneza Mihaila 27. maja 1840. godine centralna uprava i državna kasa iz Beograda vraÄene u Kragujevac, da bi 7. maja 1841. godine, kneževim ukazom, konaÄno, Beograd postao prestonica. Narodni muzej u Beogradu osnovan je 1844. a 1855. uspostavljena prva telegrafska linija Beograd - Aleksinac. Ilustracija predaje kljuÄeva grada Beograda knezu Mihailu na Kalemegdanu Prisustvo turske vojske u tvrÄavi sputavalo je razvoj Beograda. MeÄutim, dogaÄaji oko ubistva jednog srpskog deÄaka na Äukur Äesmi, kada je doÅ”lo do bombardovanja beogradske varoÅ”i, bivaju povodi da se poÄne pregovarati oko definitivnog odlaska turske vojske iz srpskih gradova. Turski komandant Beograda Ali-Riza paÅ”a predaje 1867. na Kalemegdanu knezu Mihailu kljuÄeve beogradskog grada. Posle vladavine od 346 godina, 18. aprila 1867. Turci su konaÄno napustili Beograd. Beograd je postao slobodan simboliÄnom predajom kljuÄeva kada su i turske vojniÄke straže zamenjene srpskim vojnicima, a pored zastave Turske podignuta je i zastava Srbije. Na poÄetku srpsko-turskog rata 1876. sa tvrÄave je konaÄno skinuta zastava Turske. Na Berlinskom kongresu 1878. priznata nezavisnost Srbije. 1882. Srbija postaje kraljevina, a Beograd njena prestonica. Beograd oko 1890. To je bio novi podsticaj bržem privrednom i kulturnom razvoju grada. U drugoj polovini 19. veka izvrÅ”ena je urbanistiÄka i ostala evropeizacija. Centralni položaj imala je Ulica kneza Mihaila, najkraÄa veza izmeÄu tvrÄave i varoÅ”i. Ona ubrzo postaje i najvažniji trgovaÄko poslovni centar, kakvu je ulogu i danas zadržala. Prve telefonske linije uvedene su 1883. u Beogradu Stare zanate zamjenjuje industrija, a trgovinu i saobraÄaj pospeÅ”uje izgradnja pruge Beograd-NiÅ” i železniÄki most na Savi 1884. Prva vodovodna mreža u gradu puÅ”tena je u rad 1892. ElektriÄno osvetljenje je uvedeno 1893, a 1894. je krenuo prvi elektriÄni tramvaj.[19] Grad je dobio parobrodsko druÅ”tvo i znaÄajne nauÄno-kulturne ustanove. Spomenik knezu Mihajlu poÄetkom 20. veka Moderno doba[uredi | uredi izvor] Glavni Älanci: Beograd u Prvom svetskom ratu i Beograd izmeÄu dva svetska rata Knez Mihailova ulica na prelazu dva veka Beograd, 1933. godine MeÄutim, uprkos izgradnji železniÄke pruge do NiÅ”a, ukupni uslovi u Srbiji bili su kao i u ostalim pretežno poljoprivrednim zemljama, a Beograd je 1900. imao samo 69.100 stanovnika.[20] Ubrzo, 1905. broj stanovnika se poveÄava na preko 80.000, a na poÄetku Prvog svetskog rata 1914. i do 100.000, ne raÄunajuÄi Zemun koji je tada pripadao Austrougarskoj.[21][22] Austrijanci bombarduju i zauzimaju Beograd 1914, ali ga srpska vojska ubrzo oslobaÄa posle Kolubarske bitke. NemaÄke i austrijske trupe pod komandom 1915. feldmarÅ”ala Augusta fon Makenzena zauzimaju Beograd. Okupator daje novi službeni naziv Beogradu: Nandorfehervar.[23] Srpska i delovi savezniÄke vojske oslobaÄaju Beograd 1918. Beograd 1918. postaje prestonica Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca Nakon Prvog svetskog rata i okupacije Austrougarske i nemaÄkih trupa, Beograd je doživeo brz razvoj i znaÄajnu modernizaciju kao prestonica nove Kraljevine Jugoslavije. Malo je poznata Äinjenica da je Beograd tada imao jedan od prvih budistiÄkih hramova u Evropi.[24] Tokom dvadesetih i tridesetih godina 20. veka, broj stanovnika se popeo na 239.000 do 1931. zajedno sa zapadnim predgraÄem Zemunom, koji je ranije bio u Austrougarskoj. Do 1940, broj stanovnika je bio oko 320.000, priraÅ”taj stanovniÅ”tva izmeÄu 1921. i 1948. je iznosio približno 4,08% godiÅ”nje.[22] Avionska linija Pariz - BudimpeÅ”ta je 1923. produžena do Beograda, 1927. je otvoreno zdanje aerodroma Beograd. Radio Beograd je poÄeo sa radom 1929. Kralj Aleksandar I KaraÄorÄeviÄ je ukinuo Vidovdanski ustav i zaveo liÄni režim. U svim opÅ”tinama, pa tako i u gradu Beogradu izabrane opÅ”tinske organe smenjuju predsednici opÅ”tina koje je postavio kralj. Most āViteÅ”kog kralja Aleksandraā, poznat kao ātramvajskiā most preko Save, je izgraÄen most 1934. [a] Prvi most preko Dunava, PanÄevaÄki most, puÅ”ten je u saobraÄaj 1935. Beogradski sajam je otvoren 1937.[19] Beogradska oblast, 1922-1929. Beogradska oblast, 1922-1929. PodruÄje Uprave grada Beograda, okruženo Dunavskom banovinom 1931. godine PodruÄje Uprave grada Beograda, okruženo Dunavskom banovinom 1931. godine Drugi svetski rat[uredi | uredi izvor] Beograd posle bombardovanja 1941. Glavni Älanci: Beograd tokom Drugog svetskog rata i Beogradska operacija Jugoslavija je 25. marta 1941. potpisala Trojni pakt i pridružila se Silama Osovine. Zbog ovoga je 27. marta usledio masovni protest u Beogradu i državni udar. Grad je 6. i 7. aprila teÅ”ko bombardovao Luftvafe i usmrtio 2.274 ljudi. U bombardovanju je zapaljena i izgorela Narodna biblioteka Srbije, gde su nastradale hiljade knjiga i srednjovekovnih rukopisa[25]. Jugoslaviju su napale nemaÄke, italijanske, maÄarske i bugarske snage, uz pomoÄ Albanaca i Hrvata. Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, sremska predgraÄa Beograda (Zemun) su uÅ”la u sastav Nezavisne Države Hrvatske, nacistiÄke marionetske države. U Beogradu i centralnoj Srbiji nacisti su podržali formiranje vlade Milana NediÄa.[26] Jevreji internirani u aprilu 1941. Beogradski Jevreji, Romi, komunisti, i drugi antifaÅ”isti odvedeni su u logore SajmiÅ”te i Banjica, kroz koje je u toku rata proÅ”lo oko 125.000 logoraÅ”a. Jevrejska zajednica je od 1643. živela u Äetvrti DorÄol pored Dunava. Pre rata tu ih je bilo 10.400. Okupaciju je preživelo svega oko 10% njih. Na SajmiÅ”tu je stradalo oko 40.000 Srba i 7-8.000 Jevreja.[27] Na Banjici je ubijeno oko 4.200 ljudi. Likvidacije su vrÅ”ili nemaÄki okupatori, dok su logoraÅ”e uglavnom hapsili srpski kvislinzi, koji su Äinili i administraciju BanjiÄkog logora.[28] Grad su bombardovali i saveznici 16. i 17. aprila 1944. godine. Tada je poginulo 1600 ljudi[25]. Borbe za osloboÄenje grada su poÄele 13. i 14. oktobra, a grad je konaÄno osloboÄen 20. oktobra 1944. Oslobodili su ga zajedniÄkim snagama partizani i Crvena armija. Gubici partizana su bili oko 1.000 boraca, a Crvene armije oko 2.000. U toku celog rata, Beograd je izgubio oko 50.000 ljudi i pretrpeo teÅ”ka razaranja[25]. Na prostoru cele Srbije (pa i Beograda) izvrÅ”ena opÅ”ta mobilizacija za proboj Sremskog fronta. Nove komunistiÄke vlasti hapse i likvidiraju kvislinge. Posleratni Beograd[uredi | uredi izvor] Novi Beograd 1978. U posleratnom periodu Beograd se razvijao kao glavni grad nove Jugoslavije i ubrzo izrastao u veliki industrijski centar.[29] Godine 1948, je poÄela izgradnja Novog Beograda sa druge strane reke Save, gde su se do tada nalazile samo moÄvare i trska. Grad su, bar u poÄetku, gradile dobrovoljne omladinske radne brigade. Godine 1961, povodom muÄkog ubistva Patrisa Lumumbe (januar 1961), u Beogradu su održane žestoke demonstracije, sa viÅ”e povreÄenih. Tom prilikom je izvrÅ”en i upad u belgijsku ambasadu. Prva konferencija nesvrstanih održana je u Beogradu 1961. godine. Beograd je bio i popriÅ”te velikih studentskih demonstracija 1968. Marta 1972. Beograd je bio centar poslednje epidemije velikih boginja u Evropi. Epidemija, koja je ukljuÄivala prisilne karantine i masovne vakcinacije, okonÄana je krajem maja.[30] Novi Beograd 1978. Bilbord prikazuje Titovu sliku i tekst āRadimo i stvaramo za naÅ”u sreÄniju buduÄnostā. Od 1977. do 1978. Održana Konferencija o evropskoj bezbednosti i saradnji (KEBS) u Beogradu u novosagraÄenom Sava centru. 1979. održane su godiÅ”nja skupÅ”tina Svetske banke za obnovu i razvoj i MeÄunarodnog monetarnog fonda. 1980. Održana XXI generalna skupÅ”tina UNESCO-a. U maju 1980. umro je i doživotni predsednik SFRJ, Josip Broz Tito. Pored gotovo svih vodeÄih svetskih državnika, sahrani je prisustvovalo i oko 700.000 graÄana.[19] 1983. održana je godiÅ”nja konferencija UNCTAD-a.[19] Redovno emitovanje programa TV Beograd poÄelo je 1958. Prvi BITEF održan je 1967. Palata āBeogradā podignuta je 1969. Dve godine kasnije izgraÄen je most Gazela i auto-put kroz Beograd i održan prvi FEST. Podzemna železniÄka stanica Vukov spomenik otvorena 1995.[19] Studentske demonstracije 1991. Dana 9. marta 1991. u Beogradu su održane velike demonstracije, predvoÄene Vukom DraÅ”koviÄem, protiv režima Slobodana MiloÅ”eviÄa. Prema raznim medijskim izvorima, na ulicama tog dana je bilo izmeÄu 100.000 i 150.000 ljudi. Kasnije u toku dana, na ulice su izvedeni tenkovi JNA u cilju uspostavljanja mira. Nakon nepriznavanja rezultata lokalnih izbora 1996, opozicija je u Beogradu organizovala svakodnevne graÄanske i studentske proteste protiv MiloÅ”eviÄeve vladavine, u periodu izmeÄu novembra 1996. i februara 1997.[31] Posle popuÅ”tanja režima i priznavanja rezultata izbora Zoran ÄinÄiÄ postaje gradonaÄelnik Beograda. NATO bombardovanje 1999. prouzrokovalo je znaÄajnu Å”tetu gradskoj infrastrukturi. MeÄu pogoÄenim objektima bile su i zgrade nekoliko ministarstava, zgrada RTS u kojoj je poginulo 16 zaposlenih, nekoliko bolnica, hotel āJugoslavijaā, nekadaÅ”nja zgrada Centralnog komiteta, televizijski toranj na Avali, kao i kineska ambasada na Novom Beogradu.[32] Otvaranje Mosta na Adi Nakon izbora 24. septembra 2000. godine, Beograd je postao popriÅ”te masovnih demonstracija sa 800.000 po policijskim procenama, a po drugim izvorima i do 1.000.000 uÄesnika, koje su dovele do konaÄnog pada MiloÅ”eviÄa sa vlasti.[33] Godine 2003, je usvojena Ustavna povelja državne zajednice Srbija i Crna Gora 4. februara, Beograd ostaje glavni grad; 12. marta ubijen predsednik Vlade Srbije dr Zoran ÄinÄiÄ. ProglaÅ”enjem nezavisnosti Crne Gore 2006. nakon referenduma Beograd je ostao glavni grad samo Srbije. Protest 2008. protiv proglaÅ”enja nezavisnosti Kosova. U novogodiÅ”njoj noÄi izmeÄu 31. decembra 2011. i 1. januara 2012. sveÄano je otvoren Most na Adi, uz vatromet u ponoÄ. Tags: Istorija Beograda beogradske price kroz istoriju srpskog naroda srbije srpska ulice
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! PoÄeci srpskog profesionalnog nacionalnog pozoriÅ”ta Petar Marjanovic Petar MarjanoviÄ (Beograd, 18. oktobar 1934 ā Beograd, 21. novembar 2020) bio je srpski teatrolog, istoriÄar pozoriÅ”ta, dramaturg i univerzitetski profesor. MarjanoviÄ je bio dugogodiÅ”nji profesor Akademije umetnosti u Novom Sadu i Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Petar MarjanoviÄ Petar Marjanovic.tif Petar MarjanoviÄ RoÄenje 18. oktobar 1934. Beograd, Kraljevina Jugoslavija Smrt 21. novembar 2020.ā(86 god.) Beograd, Srbija Polje teatrologija Å kola FiloloÅ”ki fakultet u Beogradu Institucija Fakultet dramskih umetnosti Nagrade - Äetiri Sterijine nagrade Velika plaketa sa poveljom Univerziteta umetnosti u Bgdu 2003. Lovorov venac PozoriÅ”nog muzeja Vojvodine 2005. -Zlatna plaketa za životno delo Udruženja univerzitetskih profesora i nauÄnika Srbije u Novom Sadu 2006. Biografija Obrazovanje i prvi poslovi Njegov otac Dragutin je bio Äinovnik, a majka Smilja, roÄena PopoviÄ iz Novog Sada, bila je sestra operskog pevaÄa Vlade PopoviÄa.[1] Osnovnu Å”kolu i gimnaziju zavrÅ”io je u Beogradu 1953. godine, a diplomirao je na grupi za jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik Filozofskog fakulteta u Beogradu, februara 1959. godine. U toku studija dobio je dve nagrade za književnu i pozoriÅ”nu kritiku (Brankovu nagradu Matice srpske 1957. i prvu nagradu na konkursu Ateljea 212 za amatersku pozoriÅ”nu kritiku 1958. za tekst: Koraci u drugoj sobi Miodraga PavloviÄa).[2] Postdiplomske studije je zavrÅ”io na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu. Magistarsku tezu: Beogradska pozoriÅ”na kritika u periodu od 1918. do 1932. odbranio je 1966. godine, a 1973. godine brani doktorsku disertaciju pod nazivom: UmetniÄki razvoj Srpskog narodnog pozoriÅ”ta u Novom Sadu od 1861. do 1868. Ova disertacija je prva takva studija o Srpskom narodnom pozoriÅ”tu. Objavljena je u knjizi koja je naiÅ”la na izuzetno povoljan prijem kod kritike, i to u jugoslovenskim razmerama.[3] PoÄevÅ”i od 1960. godine, celu deceniju je radio je u novinsko-izdavaÄkim preduzeÄima: Jugoslavija i TuristiÄka Å”tampa.[1] U periodu od (1970. do 1975) bio je dramaturg Srpskog narodnog pozoriÅ”ta u Novom Sadu. Kao dramaturg SNP zalagao se za izvoÄenje dela savremenih jugoslovenskih, naroÄito lokalnih ā novosadskih dramskih pisaca, angažovanije okrenutih publici, Å”to je rezultiralo poveÄanim brojem gledalaca.[1] . Za scenu je: priredio puno odlomaka iz srpske dramske književnosti 18. i 19. veka: Javlenija i pozorja (1971) i Laza KostiÄ meÄu javom i medā snom (1991); dramatizovao je (sa Želimirom OreÅ”koviÄem) prozu Milana Kundere Simpozijum ili o ljubavi (1970), Roman o Londonu MiloÅ”a Crnjanskog (1987) i OÄevi i oci Slobodana SeleniÄa (1991); adaptirao je za scenu (sa Želimirom OreÅ”koviÄem) Nagraždenije i nakazanije i Slepi miÅ” Joakima VujiÄa (1971) i sa Vladom PopoviÄem saÄinio scensku panoramu Novosadska promenada (1973), izvedenu viÅ”e od sto puta. Nastavni rad Za docenta Akademije umetnosti u Novom Sadu izabran je 1975. godine. Status vanrednog profesora dobio je 1980, a redovnog 1985. godine za predmet Istorija jugoslovenske drame i pozoriÅ”ta. Na Dramskom odseku Akademije predavao je Uvod u teatrologiju. Redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu postao je 1992. godine Å”to je ostao do penzionisanja 2001. Tu je predavao: Istoriju jugoslovenskog pozoriÅ”ta i drame na drugom stepenu studija i Uvod u teatrologiju na magistarskim studijama. Na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu bio je Å”ef Katedre za teoriju i istoriju, glavni urednik Zbornika radova FDU 1997/98. i nosilac nauÄnog projekta TeatroloÅ”ka i filmoloÅ”ka istraživanja. Kao profesor emeritus nastavio je da predaje Uvod u teratrologiju na FDU u Beogradu do 2009. godine i Istoriju jugoslovenske drame i pozoriÅ”ta na Akademiji umetnosti u Novom Sadu do 2004. godine. Na Interdisciplinarnim magistarskim studijama Univerziteta u Beogradu (Grupa za viÅ”emedijsku umetnost) kao gost je predavao Osnove razliÄitih umetnosti (pozoriÅ”te) 2003/04. i 2005/06, a na Akademiji umetnosti u Tuzli postdiplomcima Uvod: u teatrologiju 2006. i 2009.[2] Korice MarjanoviÄeve knjige Radovi i Älanci Prve književne radove objavio je joÅ” kao student 1954. godine, a prve napise sa pozoriÅ”nim temama u novosadskom Äasopisu za pitanja scenske umetnosti: NaÅ”a scena 1958. godine. Sveukupno je objavio viÅ”e od tri stotine studija, rasprava, ogleda, pozoriÅ”nih kritika, feljtona i Älanaka u listovima i Äasopisima: Savremenik, Zborniku Matice srpske za scenske umetnosti i muziku, Delo, Letopis Matice srpske, Književne novine, Scena, Prolog, PozoriÅ”te (Tuzla), Teatron, Politika, Teatar (Moskva), Dialog (VarÅ”ava) i drugim domaÄim i stranim listovima i Äasopisima.[3] U listu Srpskog narodnog pozoriÅ”ta PozoriÅ”te, u periodu od 1969. do 1976. godine objavio je oko Å”ezdeset zapaženih priloga sa tematikom iz života i rada Srpskog narodnog pozoriÅ”ta. Å taviÅ”e, dok je bio dramaturg Srpskog narodnog pozoriÅ”ta, bio je u redakciji ovog lista, a saradnju sa ovom kuÄom nastavio je i kasnije kao Älan IzdavaÄkog saveta i kao pisac recenzija za knjige u izdanju SNP [2] Odgovorni urednik Äasopisa Sterijinog pozorja Scena bio je od 1970. do 1974. godine, a njen glavni urednik od 1975. do 1990. godine. PozoriÅ”ni kritiÄar Politike bio je od 1980 do 1982. godine.[3] Autorski i prireÄivaÄki rad Autorske knjige: PozoriÅ”ne teme (1968), UmetniÄki razvoj Srpskog narodnog pozoriÅ”ta 1861 ā 1868 (1974), OÄima dramaturga (1979), Jugoslovenski dramski pisci HH veka (1985), Novosadska pozoriÅ”na režija 1945 ā 1974 (1991), Crnjanski i pozoriÅ”te (1995), Srpski dramski pisci HH stoleÄa (1997, drugo dopunjeno izdanje 2000) i PozoriÅ”te ili usud prolaznosti (2001). Zajedno sa Božidarom KovaÄekom, DuÅ”anom MihailoviÄem i DuÅ”anom Rnjakom, objavio je knjigu O teatarskom delu Joakima VujiÄa (1988). Korice MarjanoviÄeve knjige Priredio za Å”tampu: Anthology of Works by Twentieth Century Yugoslav Playwrights (selected and commented), I (1984), II (1985), Posrbe, Srpska književnost ā Drama (1987), Komedije i narodni komadi HIH veka, Srpska književnost ā Drama (1987), PozoriÅ”te i vlast u Jugoslaviji (1944 ā 1990) ā ādruga strana medaljeā ā obraÄuni i zabrane (1990) i Stevan Å alajiÄ (2001). Saradnik pri projektima enciklopedija Sedamnaest njegovih tekstova o južnoslovenskom pozoriÅ”tu i drami nalazi se u: Dictionnaire encyclopedique du theatre (Larousse, Paris 1998) i opsežan tekst o pozoriÅ”tu i drami u Jugoslaviji (Srbija i Crna Gora) nalazi se u The World Encyclopedia of Contemporary Theatre (Routledge, London ā New York, 1994). U Istoriji srpske kulture autor je teksta PozoriÅ”te (izdanje postoji na srpskom 1994, ÄeÅ”kom 1995. i dva izdanja su na engleskom jeziku iz 1995. i 1999). Tekstovi su mu objavljivani u Francuskoj, Engleskoj, Italiji, Kanadi, Sjedinjenim AmeriÄkim Državama, Rusiji, Poljskoj, Rumuniji, ÄeÅ”koj i u svim bivÅ”im jugoslovenskim republikama i regionu.[3] Stil Pristup Petra MarjanoviÄa teatroloÅ”kim istraživanjima kao i pisanje ogleda i nauÄnih radova bilo je sasvim originalno i drugaÄije od dotadaÅ”njih autora. Naime, uz veliku studioznost i dobru informisanost, putem nedvosmislenog, jasnog stila i izraza, nauku o književnim delima provlaÄi kroz prizmu teatrologije, odnosno, polaziÅ”te njegove analize jeste pogled na dramu koja nije samo književni rod, veÄ je sagledava kroz scenska svojstava samog dela.[1] Nagrade Äetiri Sterijine nagrade; Nagrada za naroÄite zasluge ā za dugogodiÅ”nji ureÄivaÄki rad u Äasopisu Scena 1991; Za knjigu: Srpski dramski pisci XX stoleÄa (Matica srpska, Fakultet dramskih umetnosti Beograd, Akademija umetnosti Novi Sad, 1997); Za knjigu ogleda: PozoriÅ”te ili usud prolaznosti / Studije i ogledi iz teatrologije (FDU Beograd, Institut za pozoriÅ”te, film, radio i televiziju i Muzej pozoriÅ”ne umetnosti Srbije, Beograd 2001); Za knjigu: PoÄeci srpskog profesionalnog nacionalnog pozoriÅ”ta (PozoriÅ”ni muzej Vojvodine, Novi Sad 2009).[4] Velika plaketa sa poveljom Univerziteta umetnosti u Beogradu 2003, Lovorov venac PozoriÅ”nog muzeja Vojvodine 2005, Zlatna plaketa za životno delo Udruženja univerzitetskih profesora i nauÄnika Srbije u Novom Sadu 2006.[2] Na dodeli Lovorovog venca, nagradi koju mu je dodelio PozoriÅ”ni muzej Vojvodine, kao obrazloženje za dodelu, o laureatu je reÄeno sledeÄe: `Veliki poznavalac prirode i suÅ”tine pozoriÅ”ta, on je u svom teatroloÅ”kom delanju uvek težio nauÄnoj istini i bio savestan i pouzdan istraživaÄ, analitiÄar i kritiÄar proÅ”losti i danaÅ”njeg trenutka srpskog pozoriÅ”ta. Njegov rad odlikuju nauÄna zasnovanost, studioznost i preciznost, iskustvena mudrost, istinoljubivost, Äistota jeziÄkog izraza, jednostavnost, jasnost i preciznost u izlaganju.`
GEORGIJE FLOROVSKI ruski intelektualac i pravoslavni bogoslov Istina, Beograd/ Å ibenik, 2013. 503 strana. OÄuvana. Š£ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŃŠø āŠ”Š°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠµā ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠµ ŠŗŃŃŠµ āŠŃŃŠøŠ½Š°ā ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŠ½ŃŠŗŠµ ŠµŠæŠ°ŃŃ ŠøŃŠµ Šø ŠæŠ¾ Š±Š»Š°Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Ń ŃŠµŠ½Š¾Š³ ŠµŠæŠ°ŃŃ ŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ Š°ŃŃ ŠøŃŠµŃŠµŃŠ° Š³. Š¤Š¾ŃŠøŃŠ°, ŠøŠ·Š°ŃŠ»Š¾ ŃŠµ Š¾Š²Š¾, Š¼Š¾Š¶ŠµŠ¼Š¾ ŃŠµŃŠø, ŠŗŠ°ŠæŠøŃŠ°Š»Š½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š¾ ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŃ Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š¼. Š”Š° ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Ń ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ»Šµ ŠŠ°ŃŠ°ŃŠ° Š. ŠŠ¾Š»ŃŠ½ŃŠøŃ Šø ŃŠµŃŃŃŠøŠ½ŃŃŠ²Š¾ Š¼Š°Š½Š°ŃŃŠøŃŠ° Š¢ŃŠ¾ŃŠµŃŃŃŠøŃŠµ ā ŠØŠøŠ±ŠµŠ½ŠøŠŗ, Š½Š° ŃŠøŃŠµŠ¼ ŠøŠ·Š²Š°Š½ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“Ń Šø Š¾Š²Š¾Š¼ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ Š±Š»Š°Š³Š¾Š“Š°ŃŠøŠ¼Š¾. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŠæŃŠµŠ“Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ° ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ° ŠŠ½Š“ŃŃŃ ŠŠ»ŠµŃŠ½Š° ŠøŠ· Š¤ŠøŠ½ŃŠŗŠµ, ŠŗŃŠøŠ³Š° ŃŠ°Š“ŃŠ¶Šø Š¾ŠæŃŠµŠ¶Š°Š½ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ¾ŠæŠøŃ Š¾Š²Š¾Š³ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Š³ ŃŠøŠ»Š¾ŃŠ¾ŃŠ°, ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠ° Šø Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Š°, Šø ŠæŃŠø ŃŠ¾Š¼ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°ŃŠµŠ½ ŃŠµŠ³Š¾Š² Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Šø ŠæŃŃ Ń Š ŃŃŠøŃŠø (1983 ā 1920), ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø (1920 ā 1948) Šø ŠŠ¼ŠµŃŠøŃŠø (1948 ā 1979), Š“Š¾Šŗ ŃŃ Ń Š“Š¾Š“Š°ŃŠŗŃ Š“Š¾Š½ŠµŃŠø ŃŠ°Š“Š¾Š²Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ° Š ŠøŃŠ° (āŠŃŠŗŃŃŠµŃŠ° Šø ŃŠ°ŃŃŠµŠæŠø: ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠµ Š¤Š»ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠø ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŃŠŗŠø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ńā) Šø ŠŠ¾ŃŃŠ° Š„. ŠŠøŠ»ŠøŃŠ°Š¼ŃŠ° (āŠŠµŠ¾ŠæŠ°ŃŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š° Š¤ŠµŠ¾ŃŃŠøŃŠ° Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ā). ŠŠøŠ±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŠ°Š“Š¾Š²Š° Š¾Š²Š¾Š³ Š½ŠµŠ·Š°Š¾Š±ŠøŠ»Š°Š·Š½Š¾Š³ ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠøŠ½ŃŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠ°Š»ŃŠ° Š“Š¾Š½ŠµŃŠ° ŃŠµ Š½Š° ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃŠ°Š¼Š° 447 ā 501, ŃŠ¾ŃŠ¾ŃŠøŠæŃŠŗŠø ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠ¾ ŠøŠ· Š¾ŃŠøŠ³ŠøŠ½Š°Š»Š½Š¾Š³ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ° Šø Š¾ŃŃŠ“Š° Š½Šµ ŃŠ°Š“ŃŠ¶Šø ŃŠ²Šµ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠµ ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ŠøŃ ŃŠ°Š“Š¾Š²Š°, ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ Š½Šµ Š½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ. Š ŠµŃŠøŠ¼Š¾, Š½ŠµŠ¼Š° Š½Š°Š·Š½Š°ŠŗŠµ Š“Š° ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Ń ŃŃŃŠ“ŠøŃŃ āŠŃŠµŠ² Š“Š¾Š¼ā ŃŠ¾Ń ŠæŃŠµ ŠŃŃŠ³Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ¾ Š¾. ŠŃŃŃŠøŠ½ ŠŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠøŃ, Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Ń ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠµ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š¾Š²Š°Ń ŃŠµŠ¾Š»Š¾Š³ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ ŠæŃŠµŠ²Š¾ŃŠµŠ½ Šø Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°Š½ Ń ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š°, ŠæŠ° ŃŠµ ŠæŃŠøŃŃŃŠ°Š½ Šø Ń ŠøŠ½ŃŠµŃŠ½ŠµŃŃ. ŠŠµŠ¼Š° Š½Š°Š·Š½Š°ŠŗŠ° Š“Š° ŃŠµ ŠŃŃŠµŠ²Šµ ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠ° ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ¾ ŠŠæ. ŠŠ°Š½ŠøŠ»Š¾ (ŠŃŃŃŠøŃ), Š° ŠŃŃŠ¾ŃŠ½Šµ Š¾ŃŠµ IV Š²ŠµŠŗŠ° ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ¾ ŃŠµ ŠŠµŃŠ°Š½ Š. ŠŃŃŠøŃ Ń ŃŠµŠ“Š°ŠŗŃŠøŃŠø ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“Š° ŠŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŠ° Š±ŃŠ“ŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŠ°Š½ŠøŠ»Š° (1997. Š³., Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š¾ Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń 1931.Š³.), ŠŗŠ°Š¾ Š½Šø Š“Š° ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠ¾ŃŠµŃŠµŃ ŠŠøŠ»ŠøŠ²Š¾Ń Š . ŠŠøŃŠ°ŃŠ¾Š² ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ¾ ŠŃŃŠ¾ŃŠ½Šµ Š¾ŃŠµ Š¾Š“ V Š“Š¾ VIII Š²ŠµŠŗŠ° (1998.Š³., Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š¾ Š½Š° ŃŃŃŠŗŠ¾Š¼1933.Š³.) ŠøŠ»Šø ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“Š°Ń ŠŠ°ŠŗŠ¾Š²Š°Ń - ŠŠ¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ (2013. Š³.). Š¢Ń ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šµ Šø ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“Šø Š“ŠµŠ»Š° Š„ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŃŠ²Š¾ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ° (ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ¾ ŠŠµŃŠ°Š½ ŠŠ½ŠøŃŠøŃ 1995.Š³.), ŠŃŠøŃŠøŠŗŠ° Š½ŠµŠ“Š¾ŃŃŠ°ŃŠŗŠ° Š·Š°Š½ŠøŠ¼Š°ŃŠ° Š·Š° Š“Š¾Š³Š¼Š°ŃŠµ Š¼ŠµŃŃ ŃŃŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½ŠøŠ¼ Š²ŠµŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° (ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ ŠŠ²ŠøŃŠµ Š§Š°ŠøŃŠ¾Š²ŠøŃŠ°). ŠŃŠµŠ²ŠµŠ“ŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Šø Š“ŠµŠ»Š¾ ŠŠŗŃŠ¼ŠµŠ½ŃŠŗŠø Š“ŠøŃŠ°Š»Š¾Š³: ŃŠµŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° (2015.Š³.), Š¢ŠµŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°: Š¦ŃŠŗŠ²Š° Šø ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ (2016.Š³.). ŠŠµ Š¼Š¾Š¶ŠµŠ¼Š¾ Š½Š°Š²ŠµŃŃŠø ŃŠ²Šµ ŃŠ»Š°Š½ŠŗŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š“Š¾ ŃŠ°Š“Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø Š½Š° Š½Š°ŃŠµŠ¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ. ŠŠøŃŠ°Ń Š¾Š²ŠøŃ ŃŠµŠ“Š¾Š²Š° ŃŠµ ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ¾ ŃŠµŠ“Š½Ń ŃŠ²ŠµŃŠŗŃ ŠøŠ· ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ»ŠµŃŠ½ŠøŃ Š“ŠµŠ»Š° ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠ° Š¤Š»Š¾Š²ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ŠøŃ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠµ ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠµ ŠŗŃŃŠµ Nordland Publishing CompanŃ Ń Š”ŠŠ (Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŃŠø ŠŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Šø Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠø ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃ ŃŠ². ŠŠ°ŃŠøŠ»ŠøŃŠ° ŠŃŃŃŠ¾ŃŠŗŠ¾Š³ Ń Š¤Š¾ŃŠø). ŠŠµŠ»Š¾ ŠæŃŠµŠ“ Š½Š°Š¼Š° Š½ŠøŃŠµ ŠŗŠ»Š°ŃŠøŃŠ½Š° Š±ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŠøŠ·Š»Š°Š¶Ń ŠæŠ¾Š“Š°ŃŠø ŠøŠ· Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŠæŠøŃŃŠ° ŃŠ· Š½Š°Š²Š¾ŃŠµŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ ŠŗŃŃŃŠ½ŠøŃ Š“ŠµŠ»Š°, Š¾Š“Š½. Š½ŠøŃŠµ ŃŠ¾ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ°. Š£ ŠŗŃŠøŠ·Šø ŠøŠ¼Š° Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š½Š°Š²Š¾Š“Š° ŠøŠ· ŃŠ°Š¼ŠøŃ Š“ŠµŠ»Š°, ŠæŠ° ŃŠµ Š¼Š¾Š¶Šµ ŃŃŠµŃŠø Š“Š¾Š±Š°Ń ŃŠ²ŠøŠ“ Ń ŃŠøŃŠøŠ½Ń Š°ŃŃŠ¾ŃŠ¾Š²ŠøŃ ŠøŠ½ŃŠµŃŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° Š½Š° ŃŠ°Š·Š½ŠøŠ¼ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠøŠ¼Š°, ŠæŃŠ²ŠµŠ½ŃŃŠ²ŠµŠ½Š¾ ŠøŠ· ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠ°, ŠæŠ° Šø Š¾Š½Š¾Š³ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š¾Š“Š½Š¾ŃŠø Š½Š° ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° Š¼ŠµŃŃŃ ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ°, Š¾Š“Š½. ŠµŠŗŃŠ¼ŠµŠ½ŃŠŗŠ° ŠæŠøŃŠ°ŃŠ°. ŠŠ¼Š°Š¼Š¾ Š½Š° ŃŠ¼Ń Šø ŃŠøŃŠµŠ½ŠøŃŃ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š²Š°Ń ŃŃŃŠŗŠø ŃŠøŠ»Š¾ŃŠ¾Ń ā Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š² Š“ŃŠ¶Š°Š¾ ŠŗŃŃŃŠ½Š¾ ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°ŃŠµ Š½Š° Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠŗŠ¾Ń ŃŠŗŃŠæŃŃŠøŠ½Šø Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°Š²ŠµŃŠ° Š¦ŃŠŗŠ°Š²Š° Ń ŠŠ¼ŃŃŠµŃŠ“Š°Š¼Ń 1948.Š³. ŠŠøŃŠµ Š±ŠµŠ· ŃŠ°Š·Š»Š¾Š³Š° ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ Š±ŃŠ“ŠøŠ¼ŃŠŗŠø ŠŠ°Š½ŠøŠ»Š¾ (ŠŃŃŃŠøŃ) Š½Š°Š·Š²Š°Š¾ ŃŠ²Š¾Š³ Š¼ŠµŠ½ŃŠ¾ŃŠ° Š½Š° Š“Š¾ŠŗŃŠ¾ŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š¼Š° Š½Š° Š„Š°ŃŠ²Š°ŃŠ“Ń āŠ²Š°ŃŠµŃŠµŠ½ŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŃŠ¾ŃŠ¾ŃŠµŃŠµŃŠµŠ¼ā. ŠŠ°Š¾ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń ŠŠ¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŠ»Š°Š“ŠøŠ¼ŠøŃŠ° Ń ŠŃŃŠ¾ŃŠŗŃ Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠø ŃŠµ ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ Ń ŃŠ°Š“Ń Š¼Š½Š¾Š³ŠøŃ ŠµŠŗŃŠ¼ŠµŠ½ŃŠŗŠøŃ ŃŠŗŃŠæŠ¾Š²Š°, Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Š“ŃŠ¶Š°Š¾ ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°ŃŠ° ŠøŠ»Šø Š¶ŃŃŃŃŠ¾ ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ Ń Š“ŠøŃŠŗŃŃŠøŃŠ°Š¼Š° ŃŠ²ŠµŠ“Š¾ŃŠµŃŠø ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾ ŃŃŠµŃŠµ. Š§ŠøŃŠ°Š»Š°Ń ŃŠµ Š¼Š¾Š¶Šµ Š“ŠøŠ²ŠøŃŠø Š²ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŠø Š¾Š²Š¾Š³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Š° Šø Š²ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾Š¼, ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¾ŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŃŠµŠ“Š°ŃŃ. Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠø ŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠ°Š²Š½Š¾ Š¾ŃŃŠŗŃŠøŠ½ŃŠ¾ Š²ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Ń Š“ŃŠ±ŠøŠ½ŃŠŗŠµ ŃŠøŠ·Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¾ŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŃŠ°Š½ŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ Š·Š°Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠøŠ¾ Š¾Š²Ń Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŃ ŠæŠ»Š°ŃŃŠ¾ŃŠ¼Ń ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š¼Š¾Š¶Šµ ŠŗŃŠµŃŠ°ŃŠø Ń Š½ŠµŠ³Š¾Š²Š°ŃŃ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŃŠ²Š°. ŠŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŠµ ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠ° Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ Š·Š° ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠ° Š½Š° Š„Š°ŃŠ²Š°ŃŠ“Ń 1956.Š³. (Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń Š“Š°Š½Š° ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠ³Š»ŠµŠ“Š½Šø Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠø ŃŠµŠ¾Š»Š¾Š³ ŠŠ°ŃŠ» Š¢ŠøŠ»ŠøŃ , ŠŗŠ¾ŃŠµŠ³ ŃŠ°Š¼ ŃŠ»ŃŃŠ°Š¾ Š½Š° ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š¼Š° Š½Š° ŠŠ½ŃŃŠøŃŃŃŃ Š·Š° Š²ŠøŃŠµ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ Ń ŠŠ¾ŃŠµŃ ŠŗŠ¾Š“ ŠŠµŠ½ŠµŠ²Šµ!), Š“Š¾Š±ŃŠøŠ¼ Š“ŠµŠ»Š¾Š¼ ŃŠµ Š“Š¾ŠæŃŠøŠ½ŠµŠ»Š¾ ŃŠ°ŃŠ°ŃŃ ŠæŃŠ¾Š³ŃŠ°Š¼Š° Š¾Š²Šµ Š²ŠøŃŠ¾ŠŗŠµ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ ŃŃŠ¼ŠµŃŠµŠ½Š¾Š³ ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Š¼ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŃ. ŠŠ²Š“Šµ ŃŠµ Š¾ŃŠ°Ń ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠµ Š“ŠµŠ»Š°Š¾ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŠŃŃŠ¾ŃŠ½Šµ Š¦ŃŠŗŠ²Šµ, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°Š¾ Š½Š° ŠŠµŠ¼Š±ŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŃ ŠøŠ»Šø ŃŠ¾Ń ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Š½Š° ŠŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠø Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³ Š”ŠµŃŠ³ŠøŃŠ° Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń. Š£ Š„Š°ŃŠ²Š°ŃŠ“Ń ŃŠµ Š¾Š²Š°Ń Š²ŃŠ»Šø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Šø ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ½ŠøŠŗ ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°Š¾ Šø Š»ŠøŃŃŃŠ³ŠøŠŗŃ, Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŃ Š“ŃŃ Š¾Š²Š½Š¾ŃŃ Šø ŠæŠ°ŃŃŠøŃŃŠøŠŗŃ. ŠŠ¾Š¶ŠµŠ¼Š¾ ŠæŃŠµŃŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŠø ŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŃ ŃŠµ ŠµŃŃŠ“ŠøŃŠøŃŃ Š¾Š²Š°Ń Š ŃŃ ŠæŃŠ¾ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°Š¾ ŠæŃŠµŠ“ ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠ»ŃŃŠ°Š¾ŃŠøŠ¼Š°! ŠŠ° ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŃ ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·Š°ŃŠµŠ¼Š¾ ŃŃŠ° Š·Š½Š°ŃŠø ŃŃŠµŃŃŠµ Ń Š¼ŠµŃŃŃ ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼, Š¾Š“Š½. ŠµŠŗŃŠ¼ŠµŠ½ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠŗŃŠæŠ¾Š²ŠøŠ¼Š° Š½Š° ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŃ Š¾. ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠ°. ŠŠ° Š·Š°ŃŠµŠ“Š°ŃŃ Š¦ŠµŠ½ŃŃŠ°Š»Š½Š¾Š³ Š¾Š“Š±Š¾ŃŠ° Š”Š²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°Š²ŠµŃŠ° ŃŃŠŗŠ°Š²Š° Ń Š”ŠµŠ½Ń ŠŠ½Š“ŃŃŃŃŃ 1960. Š³., Š·Š°Ń Š²Š°ŃŃŃŃŃŠø Š·Š°Š»Š°Š³Š°ŃŠøŠ¼Š° Š¾Š²Š¾Š³ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½ŠøŠ³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Š°, ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Š“Š° ŠŃŠ½Š¾Š²ŠøŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŃŠµŠ±Š° Š“Š° ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŠæŠøŃŃ Š½Š¾Š²Šµ ŃŃŠŗŠ²Šµ ŃŠ»Š°Š½ŠøŃŠµ Š”Š”Š¦ Š±ŃŠ“Šµ ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠµŠ½ Ń Š“Š²Š° Š“Š¾Š“Š°ŃŠŗŠ°: āŠæŃŠµŠ¼Š° Š”Š²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠŠøŃŠ¼Ńā Šø ŃŠ· Š½Š°Š²Š¾ŃŠµŃŠµ ŠŠøŃŠ° Š”Š²ŠµŃŠµ Š¢ŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŠøŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠ½Š¾, Š° Š½Šµ ŃŠ°Š¼Š¾: āŠŗŠ¾ŃŠø Š²ŠµŃŃŃŃ Ń Š”Š²ŠµŃŃ Š¢ŃŠ¾ŃŠøŃŃā. ŠŠ²ŠøŠ¼Šµ ŃŠµ Š½Š°Š³Š»Š°ŃŠµŠ½, Ń ŃŠµŠ“Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½Šµ, Š°ŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµŃ ŠŠøŠ±Š»ŠøŃŠµ Š·Š° ŃŠ²Šµ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Šµ, Š° Š“ŃŃŠ³Š¾Š¼ Š¾Š“ŃŠµŠ“Š±Š¾Š¼, ŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ½Š¾Š¼ ŃŠ¾ŃŠ¼ŃŠ»Š¾Š¼: āŃŠµŠ“Š½Š¾Š³Š° ŠŠ¾Š³Š°, ŠŃŠ°, Š”ŠøŠ½Š° Šø Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŃ Š°, ŠøŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃ ŃŠµ Ń ŃŠøŃŃŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŠø ŃŠ¾ŠŗŃŃ ŠŃŠ½Š¾Š²ŠøŃŠµ , ŠæŠ° ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š¾Š½Š° Šø Š“Š°Š½-Š“Š°Š½Š°Ń Š³Š»Š°ŃŠø: āŠ”Š²ŠµŃŃŠŗŠø ŃŠ°Š²ŠµŃ Š¦ŃŠŗŠ°Š²Š° ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠ° Š¦ŃŠŗŠ°Š²Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ, ŠæŃŠµŠ¼Š° Š”Š²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠŠøŃŠ¼Ń, ŠøŃŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŃ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŠŃŃŃŠ° Š„ŃŠøŃŃŠ° ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ¾Š³Š° Šø Š”ŠæŠ°ŃŠøŃŠµŃŠ°Š¼, ŠæŠ° ŃŃŠ¾Š³Š° Š½Š°ŃŃŠ¾ŃŠø Š“Š° Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠø ŠøŃŠæŃŠ½Šø ŃŠ²ŠµŠ¾ŠæŃŃŠø ŠæŠ¾Š·ŠøŠ² Š½Š° ŃŠ»Š°Š²Ń ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³Š° ŠŠ¾Š³Š°, ŠŃŠ°, Š”ŠøŠ½Š° Šø Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŃ Š°ā. ŠŠ°ŃŠµŠ“Š½Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š½Š° Š·Š°ŃŠµŠ“Š°ŃŃ Š¢ŃŠµŃŠµ ŃŠŗŃŠæŃŃŠøŠ½Šµ Ń ŠŃ ŠŠµŠ»Ń ŠøŃŃ, ŠŗŠ°Š“ ŃŠµ Š ŃŃŠŗŠ° ŠŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š° ŃŃŠŗŠ²Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š»Š° ŃŠ»Š°Š½ŠøŃŠ° Š¾Š²Š¾Š³ Š¼ŠµŃŃŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ ŃŠµŠ»Š°, Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Š“ŃŃŠ³ŠøŠ¼ ŠøŃŃŠ¾ŃŠ½Š¾ŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ¾Š¼ŠµŃŠ½ŠøŠ¼ Š¦ŃŠŗŠ²Š°Š¼Š° (Š”ŃŠæŃŠŗŠ° Š¦ŃŠŗŠ²Š° ŃŠµ ŃŃŠ»Š°Š½ŠøŠ»Š° ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠ°, ŃŠµŠŗ 1966.Š³.), Š¾ŠŗŠ¾ 90% Š“ŠµŠ»ŠµŠ³Š°ŃŠ° ŃŠµ Š³Š»Š°ŃŠ°Š»Š¾ Š·Š° Š½Š¾Š²Ń ŃŠ¾ŃŠ¼ŃŠ»Š°ŃŠøŃŃ, ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ Š·Š° ŃŠµŠ½Š¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµ (ŃŃŃ. 177). Š. ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠµ ŃŠµ Š½Š° ŃŠ°Š½ŠøŃŠµŠ¼ Š·Š°ŃŠµŠ“Š°ŃŃ Š¦ŠµŠ½ŃŃŠ°Š»Š½Š¾Š³ Š¾Š“Š±Š¾ŃŠ° Š“ŠµŃŠøŠ½ŠøŃŠ°Š¾ Šø Š±ŃŠ°Š½ŠøŠ¾ ŠøŠ·ŃŠ°Š²Ń: āŠ”Š²ŠµŃŃŠŗŠø ŃŠ°Š²ŠµŃ Š¦ŃŠŗŠ°Š²Š° Š½ŠøŃŠµ Šø Š½ŠøŠŗŠ°Š“Š° Š½Šµ ŃŠ¼Šµ Š±ŠøŃŠø Š”ŃŠæŠµŃŃŃŠŗŠ²Š°ā, Š¾Š½ Š½ŠµŠ¼Š° ŃŠ¾ŠæŃŃŠ²ŠµŠ½Ń ŠµŠŗŠ»ŠøŃŠøŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŃ Šø ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŠøŃ ŃŠµ Š“Š° āŠ¦ŃŠŗŠ²Šµ ŃŃŃŠæŠµ Ń Š¶ŠøŠ²Šø Š¾Š“Š½Š¾Ńā. Š Š¾Š²Š¾ ŃŠµŠ“ŠµŃŠøŠ½ŠøŃŠ°ŃŠ°ŃŠµ ŃŠ»Š¾Š³Šµ Š”Š”Š¦ ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ Ń ŠŃ ŠŠµŠ»Ń ŠøŃŃ. ŠŠ° Š“ŃŃŠ³Š¾Š¼ ŃŠŗŃŠæŃ, ŠŠ¾Š¼ŠøŃŠøŃŠµ Š·Š° Š²ŠµŃŃ Šø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾ ŃŃŃŃŠ¾ŃŃŃŠ²Š¾, Š·Š°Ń Š²Š°ŃŃŃŃŃŠø Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠ¾Š¼ Š·Š°ŃŠ·ŠøŠ¼Š°ŃŃ Šø ŃŠ³Š»ŠµŠ“Ń Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³, Ń Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Š¾Š¼ Š“Š¾ŠŗŃŠ¼ŠµŠ½ŃŃ ŃŠµ ŃŃŠ°ŃŠ°Š»Š¾: āŠ”Š°Š²ŠµŃ Š½ŠøŃŠµ Š¦ŃŠŗŠ²Š°, Š½ŠøŃŠø ŃŠµŠ¶Šø Š“Š° ŃŠ¾ Š±ŃŠ“Šµā, Š²ŠµŃ ŃŠµ āŠ½ŃŠ“Šø ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ»ŃŠ³Š° Š¦ŃŠŗŠ²Š°Š¼Š° Šø ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ»ŃŠ³Š° Š¦ŃŠŗŠ²Šµā (ŃŃŃ. 180). ŠŠ¾Šŗ Š¾Š²Š¾ Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠøŠ¼Š¾, Š¼Š¾ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠµ Š·Š°ŠæŠøŃŠ°ŃŠø Š“Š° Š»Šø ŃŃ Šø Š½Š°ŃŠø Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Šø, ŃŃŠµŃŠ½ŠøŃŠø Š¼ŠµŃŃŃ ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŃ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠøŃ ŃŠŗŃŠæŠ¾Š²Š° ŃŃ Š²Š°ŃŠ°Š»Šø Š“Š° Š¼Š¾ŃŠ°ŃŃ ŃŠ²ŠµŠ“Š¾ŃŠøŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŃ Š²ŠµŃŃ ŠæŃŠµŠ“ ŠøŠ½Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½ŠøŠ¼Š° Šø Š“Š° ŃŃŠµŠ±Š° Š“Š° Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŃ ŃŠøŠ·Š½ŠøŃŠµ ŠøŃŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠ°? ŠŠ»Šø ŃŠµ ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾ ŃŃŠµŃŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Š½Š° ŠæŃŠŗŠ¾ ŠæŃŠøŃŃŃŃŠ²Š¾Š²Š°ŃŠµ Ń ŃŠ¼ŠøŃŠ»Ń Š“Š° ŃŠµ ŃŠ¾ āŠ½ŠµŃŃŠ¾ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŃŠ°Š½ŃŃŠŗŠ¾ā, ŠæŠ° ŃŠµ Š½Šµ ŃŃŠµŠ±Š° Š½Šø Š¼ŠµŃŠ°ŃŠø Ń Š“ŠøŃŠŗŃŃŠøŃŠµ. Š. Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠø Š½ŠøŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š¼ŠøŃŠ»ŠøŠ¾, ŠæŠ° ŃŠµ Š¼Š¾Š¶Šµ Š½Š°Š·Š²Š°ŃŠø ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½ŠøŠ¼ Š¼ŠøŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠ¾Š¼ ā Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ Ń ŠøŠ½Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Š¼ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŃ. Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠø ŃŠµ ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ°Š¶ŠµŃŠ¾. ŠŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŃŠµ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Š¾ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠøŠ¾ Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Ń ŠµŃŃŠ“ŠøŃŠøŃŠø: ā ŠŃŃŠµŠ²Šø ŃŃ Š¼Š¾Š³Š»Šø ŠøŠ¼Š°ŃŠø ŃŠµŃŠ½Š°ŠµŃŃ ŃŠ¾Š¼Š¾Š²Š° Š“Š° Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ Š¼Š¾Š³ ŃŠ°Š¶ŠµŃŠ¾Š³ ŃŃŠøŠ»Š°ā. Š£ Š¾Š±Š»Š°ŃŃŠø Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ Š¾Š³ŃŠ¾Š¼Š½Š¾ Š·Š½Š°ŃŠµ Šø ŠæŠ°Š¼ŃŠµŃŠµ Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ Š¾ŠæŃŃŠµŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠø Šø Š¾Š“ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠµ ŠæŠ¾Š¼Š¾ŃŠø, ŃŃŠ¾ Š¼Š¾Š³Ń ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŠ“Š¾ŃŠøŃŠø Š¼Š½Š¾Š³Šø Š±ŠøŠ»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠ°ŃŠø, Š½Š°ŃŃŠ½ŠøŃŠø Šø ŃŃŃŠ“ŠµŠ½ŃŠø. āŠŠ¾Š³Š°Š¾ Š²Š°Š¼ ŃŠµ Š½Š°Š²ŠµŃŃŠø Š“ŠµŠ»Š° Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŠ° Š½ŠøŠŗŠ¾ Š½ŠøŃŠµ Š·Š½Š°Š¾ Š½Šø Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠµā (ŃŃŃ. 269). āŠŠµŠ“Š½Š°ŠŗŠ¾ Š·Š°Š“ŠøŠ²ŃŃŃŃŃŠø Š°ŃŠæŠµŠŗŃ ŃŠ¼Š° Š¾ŃŠ° ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠ° Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŃŠæŠ¾ŃŠ¾Š±Š½Š¾ŃŃ Š·Š° Š°Š½Š°Š»ŠøŠ·Ń Šø ŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Ń. Š£Š¼Š¾Š¼ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š½ŠøŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ½ŃŃŃŠ°ŃŃŃ ŃŃŃŃŠŗŃŃŃŃ Šø ŃŃŠ¶ ŃŃŠ²Š°ŃŠø Šø, Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ Š±Šø ŃŠµ ŠøŠ·Š½Š°ŃŠ°Š¾, ŃŠ°Š·ŃŠ¼ŠµŠ¾ Š±Šø ŃŠµ Šø Š“Š°Š¾ Š¾Š±Š»ŠøŠŗ ŃŠµŠ½Š¾Š¼ ŃŃŃŃŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŃā (ŃŃŃ. 270). Š¦ŠøŃŠøŃŠ° ŃŠµ Š“Š¾ŃŠŗŠ¾ŃŠ°ŃŃŠø Š°ŃŃ ŠøŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾Šæ ŠŗŠµŠ½ŃŠµŃŠ±ŠµŃŠøŃŃŠŗŠø Š Š¾ŃŠµŠ½ ŠŠøŠ»ŠøŃŠ°Š¼Ń, ŠøŠ½Š°ŃŠµ Š“Š¾Š±Š°Ń ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š²Š°Š»Š°Ń ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š·Š° Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠŗŠ°Š¾ Š“Š° āŠ¾Š½ Š½ŠøŃŠµ Ń Š¾Š“Š°ŃŃŃŠø ŃŃŠ±ŠµŠ½ŠøŠŗ, Š²ŠµŃ Š¾ŃŠøŠ³ŠøŠ½Š°Š»Š½Šø Šø ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š½Šø ŃŠ¼ā. ŠŠ¾ŃŃ Š„. ŠŠøŠ»ŠøŃŠ°Š¼Ń Š¾Š±ŃŠ°ŃŃŃŠµ ŃŠµŠ¼Ń Š½ŠµŠ¾ŠæŠ°ŃŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ ŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Šµ ŠŠµŠ¾ŃŠ³ŠøŃŠ° Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š° ŃŃŃ. 373 ā 443. ŠŠ°Š½ŠøŠ¼ŃŠøŠ²Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŠøŃŠø Šø ŃŠ¾ Š“Š° Š°ŃŃŠ¾Ń Š¾Š²Š¾Š³ ŃŃŃŃŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ°Š“Š° Š½Š°ŠæŠ¾Š¼ŠøŃŠµ Š“Š° Š¼Ń ŃŠµ ŠæŃŠø ŠøŠ·ŃŠ°Š“Šø Š¾Š²Šµ ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŃŠµ, ŠøŠ½Š°ŃŠµ ŃŠµŠ¼ŠµŃŠ½Šµ ŃŠµŠ¼Šµ ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²Š°, Š° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŠµ ŠøŠ·ŃŠ°Š·, ŃŠµŃŠ¼ŠøŠ½ŃŃ ŃŠµŃ Š½ŠøŠŗŃŃ, Š½ŠµŠ¾ŠæŠ°ŃŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ ŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Šµ, ŠæŠ¾Š¼Š¾Š³Š°Š¾ Šø Š½Š°Ń ŃŠµŠ¾Š»Š¾Š³ ā Š“Ń ŠŠ°Š½ŠøŠ»Š¾ ŠŃŃŃŠøŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ»Š¾ ŠøŠ·Š²Š°Š½ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š²Š°Š¾ ŃŃŠµŃŠµ ŃŠ²Š¾Š³Š° ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠ°. ŠŃŠµŠæŠ¾ŃŃŃŃŃŠµŠ¼Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š²Š° ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ° Š“Š¾Š±ŃŠ¾ ŠæŃŠ¾ŃŃŠø, ŠŠµŠ¾ŠæŠ°ŃŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Š° ŃŠµ Š·Š½Š°ŃŠøŠ»Š° ŠæŃŠµŠ¾Š±Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š°ŃŠµ ŃŃŠµŃŠ° ŠŃŠ°ŃŠ° Š¾Š“ ŃŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š³ Š“Š¾ ŠŗŃŠ°ŃŠ° Š¾ŃŠ¼Š¾Š³ Š²ŠµŠŗŠ°. ŠŠ°ŃŠ¾ Š·Š° Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ āŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Šø Š±ŠøŠ±Š»ŠøŃŃŠŗŠø ŠøŠ»Šø Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŃŠµŠ»ŠøŠ½ŠøŠ·Š°Š¼ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“ Š·Š°Š²ŃŃŠµŠ½Šµ ŠæŠ°ŃŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ ŃŠøŠ½ŃŠµŠ·Šµā (ŃŃŃ. 379). Š. ŠŠøŠ»ŠøŃŠ°Š¼Ń ŠøŠ·Š»Š°Š¶Šµ ŃŠ²ŠøŠ“Šµ Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š³ Š½Š° Š¾Š²Ń ŃŠµŠ¼Ń Ń ŠæŠ¾Š“ŠµŃŃŠøŠ¼Š°: 1) Š¢Š²Š°Ń Šø ŃŠ²Š°ŃŠ½Š¾ŃŃ: āŠŃŠŗŠµŃŃŠŗŠø ŠæŠ¾Š“Š²ŠøŠ³ā, 2) Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° Šø ŠøŠŗŠ¾Š½Š¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ°, 3) ŠŃŠŗŃŠæŃŠµŃŠµ Šø ŃŠæŠ°ŃŠµŃŠµ: Š¾Š±Š¾Š¶ŠµŃŠµ, 4) ŠŃŃ Š°ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°, 5) Š¦ŃŠŗŠ²Š°, 6) Š”Š²ŠµŃŠ¾ ŠŠøŃŠ¼Š¾, ŠŃŠµŠ“Š°ŃŠµ Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°, 7) Š¦ŃŠŗŠ²Š° Šø ŃŠ²ŠµŃ. ŠŃŠøŠ³Ń Š¾ Š¤Š»Š¾ŃŠ¾Š²ŃŠŗŠ¾Š¼ Š¼Š¾Š³Ń ŃŠøŃŠ°ŃŠø Šø Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠø Š½ŠµŃŠæŃŃŠµŠ½Š° Š»ŠøŃŠ°, Šø ŃŠ²ŠµŃŠµŠ½Šø ŃŠ¼Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¼Š½Š¾Š³ŠøŠ¼Š° Š¾Š“ ŃŠøŃ ŠæŠ¾Š¼Š¾ŃŠø Š“Š° ŠæŠ¾ŃŠ½Ń ŃŠøŃŠ°ŃŠø Šø ŃŠ°Š¼Šµ ŃŠ°Š“Š¾Š²Šµ Š¾Š²Š¾Š³ ŠøŃŃŠ°ŠŗŠ½ŃŃŠ¾Š³ ŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠøŠ½ŃŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠ°Š»ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š½ŠµŠ¾ Š±Š°ŠŗŃŃ ŠæŃŠ°Š²Š¾ŃŠ»Š°Š²Š½Š¾Š³ Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŃŠ° Ń Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ ŠŗŠ°Š¾ Š½ŠøŠŗŠ¾ ŠæŃŠµ ŃŠµŠ³Š°. ŠæŃŠ¾ŃŠ¾ŃŠ°ŠŗŠ¾Š½ Š Š°Š“Š¾Š¼ŠøŃ Š Š°ŠŗŠøŃ
Nova, nekoriÅ”Äena Roman Jakobson, K. Pomorska - RAZGOVORI IzdavaÄ: Narodna knjiga - Alfa, Beograd, 1998. god. BroÅ”iran povez, 19,5 cm. 228 str. Roman OsipoviÄ Jakobson Roman OsipoviÄ Jakobson (rus. Roman OsipoviÄ ŠÆkobson; Moskva, 23. oktobar 1896 ā Boston, 18. jul 1982) je bio ruski lingvista i semiolog, bio je jedan od najuticajnijih lingvista 20. veka i zaÄetnik razvoja strukturalistiÄke analize jezika, poezije i umetnosti. Život i rad RoÄen, u bogatoj porodici ruskih jevrejskih doselŃenika, u Moskvi od ranog doba bio je fasciniran jezikom. Kao student bio je vodeÄa figura Moskovskog lingvistiÄkog kruga i uÄestvovao u moskovskom aktivu svetske avangardne umetnosti i poezije. Lingvistika u to vreme je bila obeležena neogramatiÄarima i insistirala da je jedino nauÄno prouÄavanje jezika prouÄavanje istorijske lingvistike i razvoja reÄi kroz vreme (dijahronijski pristup). S druge strane, Jakobson je pod uticajem radova Ferdinanda de Sosira razvio ideju strukturne analize lingvistiÄkih fenomena (sinhronijski pristup). Godine 1920. Jakobson, usled politiÄkih promena, napuÅ”ta svoju rodnu zemlŃu i dolazi u Prag kao Älan Sovjetske diplomatske misije da nastavi svoje doktorske studije. U Pragu se sprijatelŃuje sa brojnim ÄeÅ”kim književnicima. TakoÄe je impresionirao ÄeÅ”ke akademike svojim izuÄavanjem ÄeÅ”kih stihova. Godine 1926. on zajedno sa N. Trubeckojim, V. Matheziusom i ostalima postaje osnivaÄ praÅ”ke Å”kole, odnosno lingvistiÄkog druÅ”tva pod nazivom PraÅ”ki lingvistiÄki krug. Dok je Trubeckoj insistirao na tome da je jezik naÄin Äuvanja i samorazumevanja kulture, Jakobson je suprotno smatrao da je jezik naÄin izražavanja i razvoja kulture. Iako su njihovi pristupi bili razliÄiti, njihova saradnja je bila veoma korisna za slavistiku i lingvistiku 20-og veka. U to vreme Jakobson je napisao brojne radove iz fonetike i 1929. godine on koristi termin strukturalizam da bi prvi put opisao Å”ta je distinkcija u ruskim studijama. Jakobsonova univerzalna strukturalno-funkcionalna teorija fonologije bazira se na principu binarnosti za uspostavlŃanje distinktivnih obeležja (opozicija) i bila je prvo uspeÅ”no reÅ”enje lingvistiÄke analize u skladu sa Sosirovim hipotezama. Pod distinktivnim obeležjem se podrazumeva ono svojstvo jednog glasa na osnovu kojeg taj glas stoji u fonoloÅ”koj opoziciji prema drugom glasu. Princip binarnosti (dihotomije) ispolŃava se u svrstavanju jeziÄkih jedinica u parove od po dva Älana izmeÄu kojih postoji opozicija po prisustvu, odnosno odsustvu karakteristiÄnog obeležja. Postojanje distinktivnih obeležja kao stvarnih relevantnih kategorija u konkretnom procesu sporazumevanja pokazuju i psiholoÅ”ki testovi izvrÅ”eni nad veÄim brojem lica. Posle nacistiÄke invazije na Prag 1941. godine, Jakobson odlazi u Å vedsku i Dansku gde se pridružuje KopenhagenÅ”kom lingvistiÄkom krug i tu upoznaje Luisa Hjelmsleva. Jakobson se interesuje za antropologiju i to mu pomaže da napravi lingvistiÄki zaokret u pravcu humanizma. Po dolasku u SAD, postaje Älan velikog udruženja intelektualaca emigranata u NŃujorku, gde takoÄe nastavlŃa druženje sa ÄeÅ”kim emigrantima. Na Ćcole Libre des Hautes Ćtudes, vrsti frankofonog univerziteta u egzilu, Jakobson saraÄuje sa antropologom Klod Levi-Å trausom, koji je bio jedan od najpoznatijih strukturalista. PredajuÄi na Kolumbija univerzitetu, Harvardu i MIT-u, Jakobson održava poznanstva sa mnogim ameriÄkim lingvistima i antropolozima kao Å”to su Bendžamin Vorf, Edvard Sapir, Franc Boas i Leonard Blumfild. Godine 1949. Jakobson se seli na Univerzitet u Harvardu, gde Äe provesti ostatak svog života. NŃegovo interesovanje se kreÄe od ruske poezije prema opÅ”tim osobenostima poetskog jezika. Sa istraživanjima na tu temu postao je poznat u celom svetu. PoÄetkom 1960. godine Jakobson sveobuhvatno prouÄava jezik i poÄinje pisati o komunikacionim naukama u celini. Komunikacijske funkcije Jakobson razlikuje Å”est komunikacijskih funkcija, koje odgovaraju dimenzijama komunikacijskog procesa. Dimenzije su: 1. kontekst; 2. poruka; 3. poÅ”ilŃalac; 4. primalac; 5. kanal; 6. kod. Funkcije su: 1. referentna (kontekstualna ili situaciona informacija); 2. poetska (estetska ili kreativna); 3. emotivna (liÄna ili ekspresivna); 4. konativna (vokativno ili imperativno adresovanje primaocu); 5. fatiÄka (kontrolni radni kanal); 6. metalingvistiÄka (kontrolni radni kod). Jedna od Å”est funkcija uvek je dominantna u tekstu i obiÄno odreÄuje tip teksta. U poeziji dominantna funkcija je poetska funkcija: fokus je na samoj poruci. Prava oznaka poezije je prema Jakobsonu āprojekcija principa jednakosti sa ose selekcije na osu kombinacijeā. UopÅ”teno govoreÄi, to znaÄi da poezija uspeÅ”no kombinuje i integriÅ”e formu i funkciju. Jakobsonova teorija komunikacija je prvi put objavlŃena u āClosing Statements: Linguistics and Poeticsā. Danas nijedno istraživanje na temu komunikacijskih nauka ne može zaobiÄi njegov rad. Jakobson se bavio i nepotpunim jeziÄkim sistemima, tražeÄi Å”ta je u njima uvek i najÄeÅ”Äe prisutno, a Å”ta može i izostati. Tako su nastali njegovi radovi o deÄjem jeziku i afaziji. Afazija je jeziÄki poremeÄaj, koji nastaje kad se oÅ”teti oblast mozga koja je uklŃuÄena u obradu jezika. Prema Jakobsonu afazija je smanjenje sposobnosti odabira (selekcije) ili kombinacije i kontekstualizacije. NŃegove zasluge u lingvistici su postojale i na polŃu morfologije, gde je dao metod odreÄivanja odnosa u okviru morfoloÅ”kih sistema prema principu binarnosti (obeležena kategorija ima prema sebi neobeleženu kategoriju). Posebno je ispitivao ruski glagolski i padežni sistem. Iako je Roman Jakobson u skladu sa programom praÅ”ke Å”kole, kao njen najeminentniji Älan najviÅ”e pažnje poklanjao istraživanju fonologije i distinktivnih obeležja njegova nauÄna delatnost je bila viÅ”estruka (komunikacijske funkcije, ispitivanja poetskog jezika, jeziÄka tipologija, socijalna antropologija, psihoanaliza). Harvardska slavistiÄka Å”kola, koju je Jakobson osnovao, je i danas jedna od najreprezentativnijih u svetu. Bibliografija R. Jakobson āRemarques sur l`evolution phonologique du russe compare a celle des autres langues slavesā. Prague, 1929 R. Jakobson ā Child Language, Aphasia and Phonological Universals, 1941 R. Jakobson āStyle in Language, ed. Thomas Sebeok, 1960 R. Jakobson āSelected Writings, ed. Stephen Rudy, The Hague, Paris, Mouton in 6 volumes: 1.Phonological Studies, 1971 2. Word and Language, 1971 3. The Poetry of Grammar and the Grammar of Poetry, 1980 4. Slavic Epic Studies, 1966 5. On Verse, Its Masters and Explores, 1978 6. Early Slavic Paths and Crossroads, 1985 R. Jakobson āQuestions de poetiqe, 1973 R. Jakobson āVerbal Art, Verbal Sign, Verbal Time (ed. Krystyna Pomorska and Stephen Rudy), 1985 R. Jakobson āSix Lectures of Sound and Meaning, 1978 R. Jakobson āThe Framework of Language, 1980 R. Jakobson āHalle M., Fundamentals of Language, 1956 R. Jakobson āWaugh L., The Sound Shape of Language, 1979 R. Jakobson āPomorska K., Dialogues, 1983
Lepo oÄuvano Delo, 1988, DEKADENCIJA DELO, mart-april 1988, broj 3-4. 360 strana. PAUL BOURGET Teorija dekadencije 2 FRIEDRICH NIETZSCHE SluÄaj Wagner (odlomak) HORST BAIER DruÅ”tvo ā duga senka mrtvog boga Friedrich Nietzsche i nastajanje sociologije iz duha 11 decadence VLADIMIR JANKELEVIÄ Dekadencija KOENRAAD W. SWART Fin de siecle MICHEL DECAUDIN Definisati dekadenciju JEAN-FRANCOIS LYOTARD PoveÄati dekadenciju istinitog MILORAD BELANÄIÄ Poreklo dekadencije PIERRE-ANDRE TAGUIEFF BeleÅ”ke o povratku dekadencije. Post-modernistiÄki individualizam kao dekor GUY SCARPETTA Kraj epoha avangardi i dekadencija GIANNI VATTIMO Smrt ili sumrak umetnosti SLOBODAN BLAGOJEVIÄ Konzervatizam ALAIN FLINKIELKRAUT Sharespeare vredi koliko i par Äizama DRAŽEN KATUNARIÄ KuÄa dekadencije ANONIM (OKO 1988) U ime kraja veka HAMDIJA DEMIROVIÄ RjeÄnik dekadencije JACQUES PLOWERT Mali glosar JEAN-MICHEL PALMIER Ekspresionizam, degenerisana umetnost Organicizam, ideologije, dekadencija VLADIMIR VOJNOVIÄ Moskva 2042 MARIJA JANJION KrstaÅ”ki pohod nevinih Dekadencija (fran. dĆ©kadence, opadanje) opÄenito: izroÄavanje, postepeno nestajanje energije, stvaralaÄke moÄi, simptom propadanja, iscrpljenja ili rasula, nazadovanje. Dekadencija je pojam kojim se opisuje postepeno propadanje ili slabljenje nekog pojedinca, organizacije, kulture, druÅ”tva ili civilizacije izazvano pretjeranom uživanju u luksuzu, te zajedno sa njim vezanom gubitku nekadaÅ”njih moralnih i drugih temeljnih naÄela. Koncept je popularnost stekao u evropskoj historiografiji 18. vijeka kada se upravo kroz taj proces nastojala objasniti propast Rimskog Carstva, a potom i nestanak drugih nekoÄ moÄnih država i civilizacija. Za razliku od tog uproÅ”Äenog tumaÄenja iluministi prosvjetiteljstvo) smatraju, poput Ch. Montesquieua da su bitni uzroci dekadencije defekne poliiÄke institucije koje dovode do propasti postojeÄih dobrih obiÄaja i vrlina, a Rousseau je interpretira kao popratnu pojavu civilizacije koja je prirodnog Äovjeka rijeÅ”ila njegove dobrote. Kasnije su taj termin preuzeli i ostali filozofi i sociolozi kako bi tumaÄili odreÄene kulturne, druÅ”tvene i druge procese u suvremenim zapadnim druÅ”tvima. RazliÄite socijalno-politiÄke teorije smatraju dekadenciju odreÄenih druÅ”tvenih i ekonomskih formacija rezultatom nemoÄi vladajuÄe klase da u postojeÄim konzervativnim oblicima privrede organizira i razvija daljnji porast proizvodnje. Pojam dekadencije se krajem XIX. vijeka u Evropi poÄeo koristiti za književna i umjetniÄka djela postromantiÄarskog razdoblja, karakterizirane teorijom l`art pour l`arta (larpurlartizam Th. Gautiera) i subjektivnom pobunom pjesnika (Ch. Baudelaire, A. Rimbaud, P. Verlaine), ne kao odraz dekadencije druÅ”tva veÄ protiv vulgarnog utilitarizma i proraÄunatosti dehumaniziranog fin de sieclea Za tu vrstu umjetniÄke dekadencije karakteristiÄna je deviza Th. Gautiera: `Istinski je lijepo samo ono Å”to ne može služiti niÄemu ... sve Å”to je korisno ružno je.` LomeÄi se Äesto u protestu prema apsurdu konkretne životne egzistencije, ta se dekadencija gubi najÄeÅ”Äe u egzotici, misticizmu, neuravnoteženosti,i boemstvu razoÄaranih `poetes maudits` Å”to u svojim lucidnim bljeskovima nagovjeÅ”Äuju proroÄki simptomatiÄno rasulo vrednota samozadovoljnog graÄanstva. U staroj grÄkoj filozofiji Pironov skepticizam, u novijoj filozofiji Å openhauerov pesimizam, a u novije doba pojedine teze egzistencijalima, predstavljaju filozofiju dekadencije. NiÄe je smatrao da je dekadencija uvijek rezultat opadanja u Äovjeku ili nekom vremenu `volje za moÄ`, odnosno životnog elana uopÄe, a posljedica toga je nemoÄ stvaralasÅ”va. Delo je jedan od najznaÄajnijih srpskih i jugoslovenskih književnih Äasopisa. Izlazio je jednom meseÄno, od 1955.[1] do 1992. godine. Prvi urednik bio je Antonije IsakoviÄ, a kasnije su se smenjivali neki od najpoznatijih srpskih književnika tog vremena: Oskar DaviÄo, Muharem PerviÄ, Milosav Buca MirkoviÄ, Jovica AÄin i Slobodan BlagojeviÄ. Bio je to avangardni Äasopis i u vreme socijalistiÄkog režima u SFRJ Äesto cenzurisan.[2] Istorija[uredi | uredi izvor] Äasopis Delo poÄeo je da izlazi 1955. godine, u atmosferi znatno liberalnijeg duha nego Å”to bi se to moglo oÄekivati u tadaÅ”njem socijalistiÄkom režimu. Dah promena okrenut zapadu strujao je celom beogradskom umetniÄkom scenom, pa taj avangardni trend prati i Delo. VeÄ prvi broj, koji otvara Vasko Popa ciklusom āIgreā, predstavlja sliku njegove buduÄe programske koncepcije okrenute mlaÄim autorima, sklonijim modernijem duhu.[2] UredniÅ”tvo i saradnici[uredi | uredi izvor] Prvi je na mestu glavnog urednika Dela bio Antonije IsakoviÄ[1], a kasnije su se na mestu urednika smenjivali neki od najveÄih srpskih pisaca tog vremena: od br. 1 (1961) Oskar DaviÄo, od br. 11 (1961) Muharem PerviÄ, od br. 5/6 (1980) Jovica AÄin i od br. 1 (1980) Slobodan BlagojeviÄ[3] Delo je imalo i impozantnu listu saradnika, a provokativnost je bila osnovna odlika svih njegovih urednika.[2] Antonije IsakoviÄ Antonije IsakoviÄ Oskar DaviÄo Oskar DaviÄo Muharem PerviÄ Muharem PerviÄ Jovica AÄin Jovica AÄin Sadržaj Äasopisa[uredi | uredi izvor] U Delu se, pre svega, negovala beletristika. U vreme Antonija IsakoviÄa, kao odgovornog urednika, primetan je primat proze, romana i pripovetke nad poezijom, dok je kasnije sluÄaj bio obrnut. Žanr koji je ovaj Äasopis posebno negovao je esej, a književna kritika bila je zastupljena u obliku tekuÄe i retrospektivne. Delo nije zanemarivalo ni ostale vidove stvaralaÅ”tva. U njemu se pisalo o pozoriÅ”tu, filmu i likovnoj umetnosti, a dozirana pažnja posveÄivana je i takozvanoj druÅ”tvenoj sferi, Äesto u polemiÄnom tonu. Poseban peÄat Delu dala su njegova dva poslednja urednika, Jovica AÄin i Slobodan BlagojeviÄ. Univerzalne, a opet skrajnute teme, koje pokreÄu njih dvojica kod prvog su viÅ”e težile erotskom, alternativnom i mistiÄkom, dok su kod drugog sagledane kroz filozofski aspekt i naglaÅ”avanje marginalizovanih pojava, poput homoseksualnosti i ženskog pitanja.[2] Cenzura[uredi | uredi izvor] Äasopis Delo Äesto je bio na meti cenzora. Brojne sudske i personalne zabrane nisu bile sluÄajne. NajveÄa cenzura sprovedena nad ovim Äasopisom vezana je za 1968. godinu, u vreme kada je urednik bio Muharem PerviÄ. Veliki broj naruÄenih tekstova u vezi sa aktuelnim druÅ”tvenim zbivanjima tada su potpisali autori poput Ljubomira TadiÄa, Simona SimonoviÄa, Nikole MiloÅ”eviÄa i drugih. Drugi sluÄaj zabrane odnosi se na āLeto moskovskoā, Mihajla Mihajlova, koji je zbog toga bio policijski isleÄivan i na kraju zatvoren, dok je treÄi primer posebno zanimljiv, jer cenzuru broja izaziva kritiÄki tekst na temu ondaÅ”njeg druÅ”tva, a napisao ga je Milorad VuÄeliÄ.[2] avangarda
OdliÄno stanje Naslov: Pravoslavlje - Pregled uÄenja pravoslavne crkve Autor: Sergej Bulgakov IzdavaÄ: Književna zajednica Novog Sada tvrd Å”iveni povez, Äirilica, 21 cm, 283 str. Sergej NikolajeviÄ Bulgakov (rus. Š”ŠµŃŠ³ŠµŠ¹ ŠŠøŠŗŠ¾Š»Š°ŠµŠ²ŠøŃ ŠŃŠ»Š³Š°ŠŗŠ¾Š²; Livni, 28. jun 1871 ā Pariz, 12. jul 1944) je bio ruski ekonomista, filozof, teolog i sveÅ”tenik Pravoslavne crkve. Njegova filozofija religije je u tradiciji Vladimira Solovjova. PohaÄao je crkvenu Å”kolu i Livniju i proveo Äetiri godine na teoloÅ”kom seminaru, prije nego Å”to je upisao pravo na Moskovskom univerzitetu, 1890. godine. Pravo je diplomirao 1894, a 1895. poÄinje da predaje politiÄku ekonomiju na Moskovskoj tehniÄkoj Å”koli. U periodu izmeÄu 1898. i 1900. godine, putuje po zapadnoj Evropi i Velikoj Britaniji, prikupljajuÄi materijal za svoju kapitalnu disertaciju Kapitalizm i zemledelie (Kapitalizam i zemljoradnja; 2 toma, Sankt Peterburg, 1900). Preko ovog djela i drugih radova na temu ekonomskih i druÅ”tvenih pitanja, Bulgakov je vrlo brzo stekao nacionalnu reputaciju. U Kijevu je radio kao profesor pet godina, da bi se vratio u Moskvu 1906. godine, gdje preuzima katedru ekonomije na Moskovskom institutu trgovine. Iste godine je dobio svoje mjesto u donjoj komori Dume, kao konstitucionalni demokrata. Doktorirao je 1912. godine na Moskovskom univerzitetu, a 1917. je na njemu dobio mjesto profesora politiÄke ekonomije. Iako je Bulgakov u deceniji 1890-ih, bio jedan od vodeÄih tumaÄa marksizma, ipak je viÅ”e puta potvrdio superiornost Imanuela Kanta, te ubrzo krenuo da se udaljava od Marksa dajuÄi prednost drugim druÅ”tveno-ekonomskim pitanjima. U svojoj kapitalnoj disertaciji, Kapitalizam i zemljoradnja, tvrdio je da Marksova terija o centralizaciji proizvodnje, nije primjenljiva na zemljoradnju, gdje je proizvodnja na malo daleko stabilnija i svrsishodnija od proizvodnje na veliko.[1] Biografija[uredi | uredi izvor] Mladost[uredi | uredi izvor] Sergej NikolajeviÄ Bulgakov je roÄen 16. jula 1871. godine u porodici pravoslavnog sveÅ”tenika (Nikolaj Bulgakov) u gradu Livni, Orlovska gubernija, u Rusiji. Porodica je Å”est generacija pravoslavnih sveÅ”tenika, poÄevÅ”i od Å”esnaestog veka sa njihovim pretkom Bulgakom, Tatarom od koga potiÄe i prezime.[2][3][4] Mitropolit Makarije Bulgakov (1816ā1882), jedan je od najznaÄajnijih pravoslavnih teologa svog vremena i jedan od najznaÄajnijih ruskih crkvenih istoriÄara, bio mu je daleki roÄak.[5] Sa Äetrnaest godina, nakon tri godine provedene u lokalnoj parohijskoj Å”koli, Bulgakov je otpoÄeo Å”kolovanje u bogosloviji u Orelu. MeÄutim, 1888. Bulgakov je napustio bogosloviju nakon Å”to je izgubio veru. Bulgakov kasnije primeÄuje da je strast za sveÅ”tenstvom opala kako je postao razoÄaran pravoslavljem jer njegovi uÄitelji nisu mogli da odgovore na njegova pitanja.[6] Nakon Å”to je Bulgakov napustio bogosloviju, upisao je sekularnu gimnaziju u Eletsu da bi se pripremio za pravni fakultet Carskog moskovskog univerziteta. Rana politiÄka misao: 1890ā1897[uredi | uredi izvor] Godine 1890. Bulgakov je upisao Carski moskovski univerzitet gde je studirao politiÄku ekonomiju i pravo. MeÄutim, kako je razmiÅ”ljao godinama kasnije, književnost i filozofija su mu bile prirodna sklonost i pravo ga nije zanimalo. Bulgakov je odluÄio da studira pravo samo zato Å”to je izgledalo verovatnije da Äe doprineti spasenju njegove zemlje.[7] Nakon diplomiranja 1894. godine, zapoÄeo je postdiplomske studije na univerzitetu i dve godine predavao na Moskovskom komercijalnom institutu. Bulgakov je tokom postdiplomskih studija studirao kod ekonomiste Aleksandra Äuprova . Bulgakovljeva razmiÅ”ljanje tokom studija kod Äuprova uglavnom se posmatrala kroz prizmu marksistiÄko-populistiÄke debate. Iz ove perspektive, on je oznaÄen kao ā pravni marksistaā.[8] On je 1895. objavio recenziju nedovrÅ”enog treÄeg toma ā Kapitalaā i napisao esej 1896. āO pravilnosti druÅ”tvenih pojavaā. SledeÄe godine Bulgakov je objavio studiju āO tržiÅ”tima u kapitalistiÄkim uslovima proizvodnjeā. Upravo su ovi spisi prvobitno utvrdili Bulgakova kao znaÄajnog predstavnika marksizma u Rusiji. Od marksizma do idealizma: 1898ā1902[uredi | uredi izvor] Na 14. januar 1898. godine, neposredno pre nego Å”to je krenuo u zapadnu Evropu, Bulgakov se oženio Elenom Tokmakovom, sa kojom je imao dva sina i Äerku.[9] Bulgakov je 1898. otiÅ”ao u Zapadnu Evropu da bi zapoÄeo istraživanje za svoju disertaciju, Kapitalizam i poljoprivreda, koja je imala za cilj da testira primenu Marksove teorije kapitalistiÄkih druÅ”tava na poljoprivredu. Bulgakov je ispitao celokupnu poljoprivrednu istoriju NemaÄke, Sjedinjenih Država, Irske, Francuske i Engleske. Teza je zavrÅ”ena miÅ”lju da Marksova analiza kapitalizma, ograniÄena osobinama engleske ekonomije, nije integrisala ovaj sistem sa ekonomskom teorijom poljoprivrede i nije bila realan, univerzalni prikaz kapitalistiÄkog druÅ”tva. Tokom 1900. Bulgakov je izložio svoju gotovu disertaciju na ocenjivanje. Upravo je ovo ispitivanje dovelo do toga da Bulgakov postane predavaÄ na Kijevskom univerzitetu i profesor politiÄke ekonomije na Kijevskom politehniÄkom institutu 1901. Da se Bulgakov veÄ udaljio od marksizma, videlo se u predavanjima poput āIvan Karamazov kao filozofski tipā u Kijevu. Dok je Bulgakov bio pod jakim uticajem neokantovizma, stanoviÅ”tu krajnje suprotnom marksizmu, Vladimir Solovjev, koga je poÄeo da Äita 1902. godine, uticao je na Bulgakova da konaÄno odbaci materijalizam i prihvati idealizam. Bulgakovljev idealizam ga je na kraju vratio u Pravoslavnu crkvu. Previranja: 1903ā1909[uredi | uredi izvor] Zajedno sa Petrom Struveom, Bulgakov je izdavao Äasopis Liberation i sa njim je bio aktivan osnivaÄ ilegalne politiÄke organizacije āUnija osloboÄenjaā 1903. godine. Posle Revolucije 1905. njeni Älanovi su formirali Ustavotvorno-demokratska partijau, koja je imala najviÅ”e mesta u predstavniÄkim skupÅ”tinama, Prvoj i Drugoj Dumi (1906ā1907). Bulgakov se nije pridružio kadetima i umesto toga je formirao Uniju hriÅ”Äanske politike, stranku koja se zalaže za hriÅ”Äanski socijalizam. Iako je 1907. izabran u Drugu Dumu kao poslanik Orlovske gubernije, Bulgakov nije bio partijski opredeljen. U junu 1907, Druga Duma je raspuÅ”tena nakon jedva pet meseci zasedanja. Ranije, 1905. godine, Bulgakov je, zajedno sa Bratstvom hriÅ”Äanske borbe, episkopima, sveÅ”tenicima i mnogim drugima, podržao poziv za sazivanje sabora pravoslavne crkve u cilju podrÅ”ke socijalnim reformama. Godine 1906. predsaborna komisija je pripremila Å”est pisanih tomova informacija za sabor. Car Nikolaj je osujetio planirani sabor, ali pripremljene informacije Äe biti koriÅ”Äena kada se konaÄno sastane jedanaest godina kasnije. U leto 1909. Bulgakovljev ÄetvorogodiÅ”nji sin IvaÅ”eÄka je umro. Na sahrani Bulgakov je doživeo duboko religiozno iskustvo koje se generalno smatra njegovim poslednjim korakom na njegovom povratku u pravoslavlje.[10] Bulgakov Äe kasnije razmiÅ”ljati o znaÄenju smrti u svojim kasnijim delima, ukljuÄujuÄi NeuvenuÄu svetlost. GraÄanski život: 1918ā1944[uredi | uredi izvor] Godine 1918. Bulgakov je rukopoložen za sveÅ”tenika i postao je istaknut u crkvenim krugovima. UÄestvovao je na Sveruskom saboru Ruske pravoslavne crkve koji je izabrao patrijarha moskovskog Tihona. Bulgakov je odbacio Oktobarsku revoluciju i odgovorio je āNa piru bogovaā, 1918, knjigom sliÄnom Tri razgovora Vladimira Solovjeva. Nakon objavljivanja njegove knjige Jagnje Božije, Bulgakova je 1935. godine mitropolit moskovski Sergije optužio za uÄenja suprotna pravoslavnoj dogmi i preporuÄio mu iskljuÄenje iz Crkve dok ne popravi svoje āopasneā stavove. Osudi se pridružio i KarlovaÄki sinod (tj. Ruska pravoslavna zagraniÄna crkva). Mitropolit Evlogije je u Parizu osnovao komisiju za istraživanje Bulgakovljevog pravoslavlja, koja je donela preliminarni zakljuÄak da je njegova misao osloboÄena jeresi. MeÄutim, do zvaniÄnog zakljuÄka nikada nije doÅ”lo. Bio je naÄelnik instituta i profesor dogmatske teologije sve do smrti od raka grla 12. jula 1944. godine. Njegov poslednji rad bio je posveÄen Apokalipsi. Sahranjen je na ruskom groblju u južnom predgraÄu Pariza.
Kao na slici NemaÄka arhitektura ima dugu, bogatu i raznovrsnu istoriju kroz periode. Zastupljen je svaki veliki evropski stil od rimskog do postmoderne, ukljuÄujuÄi i Äuvene karolinÅ”ke, romanske, gotske, renesansne, barokne, klasiÄne i moderne graÄevine. Vekovi parÄanja NemaÄke na kneževine i kraljevstva uslovili su veliku regionalnu razliÄitost i `lokalnu arhitekturu`. Ovo je prouzrokovalo heterogenu arhitekturu, razliÄitu od grada do grada. Dok se ova raznolikost i dalje može prepoznati u malim gradovima, uniÅ”tenje arhitektonskog nasleÄa u veÄim gradovima u toku Drugog svetskog rata dovelo je do ponovne izgradnje koju karakteriÅ”e jednostavna modernistiÄka arhitektura. AntiÄka arhitektura[uredi | uredi izvor] Porta Nigra u Triru, jedna od najveÄih arhitektonskih relikvija iz rimskog perioda Rimsko carstvo se nekada rasprostiralo preko velikog dela danaÅ”nje Savezne Republike NemaÄke i danas i dalje postoje tragovi od oko 100. do 150. godine pre nove ere, rimski limes, sistem za odbranu granica koji su koristili Rimljani, a u ovo doba oznaÄavao je i granice Rimskog carstva.[1] Pored graÄevina predviÄenih za vojsku, kao Å”to su utvrÄenja i kampovi, Rimljani su gradili i druge objekte kao Å”to su (rimska) kupatila, mostovi i amfiteatri. Trir, na obalama reke Mozel, najstariji je grad u NemaÄkoj, velika metropola osnovana (ili Äak i pre) 16. godine nove ere. Najpoznatija graÄevina iz tog perioda je verovatno Porta Nigra, najbolje oÄuvana gradska kapija. Ovde takoÄe postoje i ostaci termalnih banja, rimski most i rekonstruisana Konstantinova bazilika. Sa odlaskom Rimljana, njihova urbana kultura i arhitektura (npr. grejanje, prozori i staklo) nestali su sa teritorije NemaÄke. Predromanika[uredi | uredi izvor] Opatija LorÅ” PredromaniÄki period u zapadnoevropskoj umetnosti obiÄno datira iz perioda pojave MerovinÅ”ke dinastije (franaÄkih kraljeva) oko 500 godine ili iz perioda KarolinÅ”ke renesanse (period Karolinga - pokrenut na dvoru Karla Velikog) u kasnom 8. veku, a traje sve do poÄetka 11. veka - romaniÄkog perioda. Od zdanja iz ovog perioda saÄuvana je opatija LorÅ”. Ovde se vidi kombinacija elemenata romanskog slavoluka (luÄni oblik prolaza, polustubovi) sa teutoniÄkim nasleÄem (neutemeljenim trouglovima na ukrasnim arkadama, polihromatsko zidarstvo). Jedna od najznaÄajnijih crkava u ovom stilu je crkva Svetog Mihaila u Hildeshajmu,[2] izgraÄena izmeÄu 1001. i 1031. godine pod rukovodstvom episkopa Bernarda od Hildeshajma (993ā1022) kao kapela njegovog Benediktinskog manastira. SagraÄena je u otonskom stilu (ranoj renesansi). Otonska renesansa je niža renesansa u pratnji vlade prva tri cara Saksonske dinastije, sva tri sa imenom Oto: Oton I (936ā973), Oton II (973ā983) i Oto III (983ā1002). Romanika[uredi | uredi izvor] Katedrala u Å pejeru Period romanike, od 10. do ranog 13. veka, okarakterisan je polukružnim lukovima, robustnim izgledom, malim uparenim prozorima i kružnim svodovima. Mnoge nemaÄke crkve datiraju upravo iz ovog vremena, ukljuÄujuÄi dvanaest Kelnskih crkava. Najvažnija graÄevina ovog perioda u NemaÄkoj je katedrala u Å pejeru. Ona je graÄena u fazama od oko 1030. godine, a u 11. veku bila je najveÄe zdanje hriÅ”Äanskog sveta i arhitektonski simbol moÄi salijske dinastije, dinastije Äetiri nemaÄka kralja (1024ā1125). Katedrale u Vormsu i Majncu su drugi važni primeri romaniÄkog stila. Mnoge crkve i manastiri su osnovani u ovoj eri, posebno u Saksoniji-Anhalt. Rajska romanika se javlja na katedrali u Limburgu.[3] Od važnosti je joÅ” i crkva Svetog Servatijusa u Kvedlinburgu, i katedrala u Libeku, u Brunsviku, u Trijeru i Bambergu, Äija se poslednja faza konstrukcije prenela na gotiÄki period. Opatija Maulbron je smatrana za znaÄajan primer `monaÅ”ke arhitekture`. SagraÄena je izmeÄu 12. i 15. veka i iz tog razloga sadrži i gotiÄke elemente. U 11. veku takoÄe je poÄela izgradnja brojnih zamkova, ukljuÄujuÄi poznati zamak Vartburg, koji je kasnije proÅ”iren u gotiÄkom stilu. Gotika[uredi | uredi izvor] Kelnska katedrala GotiÄka arhitektura je cvetala tokom visokog i kasnog perioda srednjeg veka. Izrasla je iz romaniÄke arhitekture. Prve gotiÄke graÄevine u NemaÄkoj bile su graÄene od oko 1230. godine, kao na primer Gospina crkva u Triru (1233ā1283), koja je jedna od najvažnijih ranih gotiÄkih katedrala u NemaÄkoj i spada pod arhitektonsku tradiciju francuske gotike.[4] FrajburÅ”ka katedrala je sagraÄena u tri faze, prvoj sa poÄetkom 1120. pod voÄstvom vojvode od Zehringena, drugoj iz 1210. godine i treÄoj fazi 1230. godine. Od originalne zgrade danas su ostali samo temelji. Zapisano je da je imala kulu od 116 m, za koju je Jakob Burkhart tvrdio da je najlepÅ”a u hriÅ”Äanskoj arhitekturi. Kula je skoro kvadratne baze, a u njenom centru nalazi se galerija u obliku dvanaestostrane zvezde. Iznad galerije, kula je osmostrana i sužava se do vrha kule. Ovo je jedina gotska crkva (sa kulom) u NemaÄkoj koja je sagraÄena u srednjem veku (1330) i preživela bombaÅ”ke napade novembra 1944. godine, kada su uniÅ”tene sve kuÄe na istoÄnoj i zapadnoj strani pijace. Kategrala u Kelnu je, posle milanske katedrale, najveÄa gotska katedrala u svetu. Njena konstrukcija zapoÄela je 1248. i sa prekidima trajala do 1880. godine - period od preko 600 godina. Ona je 144,5 m duga, 86,5 m Å”iroka i njene dve kule su 157 m visoke.[5] Zbog svojih ogromnih kula, ona takoÄe ima najveÄu fasadu od svih crkava u svetu. Katedralski hor, mereno izmeÄu stubova, takoÄe se razlikuje po najveÄoj razmeri visini i Å”irini od bilo koje srednjovekovne crkve, 3,6:1, prevazilažeÄi Äak i katedralu u Bovi, koja ima malo viÅ”i svod.[6] Pijaca u DornÅ”tetenu sa kuÄama u fahverku i srednjovekovnom crkvom Svetog Martina sa desne strane Fahverk je specifiÄan stil gotske arhitekture koji se sreÄe u Zapadnoj Evropi, posebno u zapadnoj NemaÄkoj i u regionima oko BaltiÄkog mora gde nema prirodnih resursa kamena. GraÄevine su graÄene viÅ”e-manje samo od opeke. Gradska hala i crkva Svetog Nikole u Å tralzundu su dobri primeri ovog stila. Gradovi kao Å”to su Libek, Rostok, Vizmar, Å tralzund, Grajfsvald i brojni ostali gradovi u danaÅ”njoj severnoj i zapadnoj Poljskoj su oblikovani upravo u ovom regionalnom stilu. Model za mnoge crkve iz Severne NemaÄke bila je crkva Svete Marije u Libeku, sagraÄena izmeÄu 1200. i 1350. Gradnja gotskih crkava bila je praÄena konstrukcijom esnafskih domova i gradskih hala od strane tadaÅ”nje buržoazije. Dobar primer je gotiÄka gradska hala (13. vek) u Å tralzundu. TakoÄe postoji i gradska hala u Bremenu (1410) i rekonstruisana gradska hala u Minsteru (prvo sagraÄena 1350. godine). Stanovi iz ovog perioda bile su uglavnom poludrvne graÄevine, Å”to se joÅ” može videti u Goslaru i Kvedlinburgu. Kvedlinburg ima neke od najstarijih poludrvnih kuÄa u NemaÄkoj. Metoda konstrukcije, koriÅ”Äena iskljuÄivo za kuÄe srednjovekovnog i renesanskog perioda, održala se Äak do 20. veka za seoske kuÄe. Renesansa[uredi | uredi izvor] Dvorac Volfenbitel Renesansna arhitektura pripada periodu izmeÄu ranog 15. i ranog 17. veka, a manifestovala se u raznim delovima Evrope, kada je postojalo svesno oživljavanje i razvoj nekih elemenata antiÄkog grÄkog i rimskog razmiÅ”ljanja i kulture. Najraniji primer renesansne arhitekture u NemaÄkoj je Fuger kapela u crkvi Svete Ane u Augzburgu.[7] U to vreme, NemaÄka je bila podeljena na mnogo kneževina, graÄani su imali tek nekolocinu prava, a oružane borbe, posebno religijski konflikti protestantske reformacije, uÄinili su da veliki delovi zemlje ostanu praktiÄno nerazvijeni. Neki prinÄevi su podržavali modernu umetnost, kao na primer u Torgau, AÅ”afenburgu i Landshutu, gde je era renesanse i nastala. Primeri obuhvataju dekorisano unutraÅ”nje dvoriÅ”te Trausnic dvorca[8] i vojvodski dvorac LandÅ”ut,[9] sagraÄeni od strane italijanskih renesansnih majstora zanata. Crkva Svetog Mihaela u Minhenu (gradnja poÄela oko 1581) važna je renesansna graÄevina. TakoÄe postoji i Hajdelberg dvorac sa tipiÄnim renesansnim fasadama.[10] Gradska hala u Augsburgu je takoÄe važan primer, meÄutim sagraÄena je kasno, u periodu 1614ā1620, a arhitekta je bio Elijaz Hol iz Augzburga. U dolini reke Vezer postoje mnogi dvorci i kuÄe u stilu `vezerske renesanse`. U ovom stilu graÄeni su i gradovi Lemgo i Hameln. Dvorac Volfenbitel i jevanÄeoska crkva Device Marije su takoÄe specifiÄni primeri renesanse. U Tiringiji i Saksoniji, mnoge crkve i dvorci sagraÄeni su u renesansnom stilu, na primer, Vilijamov dvorac u Å malkaldenu, crkva u RudolÅ”tadtu, dvorac Gota, gradska hala u Lajpcigu, enterijer prezbutarijanskih graÄevina, katedrala Frajberg, dvorac u Drezdenu i Å onhof u Gorlicu. U severnoj NemaÄkoj nalazi se Gustrover zamak i bogat enterijer Å tralsundske crkve Svetog Nikole. Barok[uredi | uredi izvor] BogorodiÄna crkva u Drezdenu Barokna arhitektura prvi put se javlja poÄetkom 17. veka u Italiji, ponovno plasirajuÄi humanistiÄki rimski reÄnik renesansne arhitekture u novom retoriÄkom, pozoriÅ”nom, vajarskom smislu, prikazujuÄi trijumf apsolutistiÄke crkve i države. Ali, dok je renesansa poÄivala na bogatstvu i moÄi italijanskih sudova, bila spoj sekularnih i religioznih snaga, barok se direktno povezuje sa kontrareformacijom, pokretom unutar katoliÄke crkve koji je služio kao odgovor na protestantske reformacije. Barokni stil stigao je u NemaÄku posle tridesetogodiÅ”njeg rata. Barokna arhitektura nemaÄkih vladinih i vladarskih rezidencija zasnivala se na modelu francuskog baroka, posebno na sud Luja XIV i Versaju. Primeri su Cvinger palata u Drezdenu, sagraÄena od strane Mathausa Danijela Popelmana (1709ā1728),[11] prvobitno napravljena da održavanje sudskih festivala. Arhitektura apsolutizma stavljala je uvek vladara u centar, Äime je poveÄavala prostornu kompoziciju, na primer prikazujuÄi moÄ vladara u obliku veliÄanstvenih stepenica koje vode do ove liÄnosti (statue). Interakcija arhitekture, slikarstva i vajarstva bitna je odlika barokne arhitekture. ZnaÄajan primer je rezidencija Vurzburg sa halom imperatora i stepeniÅ”tem, Äija je konstrukcija zapoÄela pod voÄstvom Johana Baltazara Nojmana 1720. godine. Freske na stepeniÅ”tu delo su Äovanija Batiste Tijepola, raÄene od 1751. do 1753.[12] Druge dobro poznate barokne palate su Nova palata u Potsdamu, palata Å arlotenburg u Berlinu,[13] palata VajsenÅ”tajn u Pomersfeldenu[14] i AugzburÅ”ki dvorac u Brilu, Äiji su enterijeri veÄinom uraÄeni u rokoko stilu. Rokoko je kasna faza baroka u kojem je dekoracija postala obilnija i prikazivala veÄinu boja u svetlijim tonovima. Na primer, Sansusi dvorac, graÄen od 1745. do 1747, bio je prethodno letnja palata Fridriha Velikog, kralja Pruske, u Potsdamu blizu Berlina. Äesto se smatra nemaÄkim rivalom Versaja.[15] MeÄu najpoznatijim primerima ubrajaju se i crkva u Benediktinu Otobairenu u bavarsko-baroknom stilu, VeltenburÅ”ki manastir, Etal opatija i crkva Svetog Jovana Nepomukog (zvanoj Asam crkva u Minhenu). Drugi primeri barokne arhitekture crkava su Bazilika Vijercenhajlingena u Obergrankenu i restaurirana BogorodiÄna crkva u Drezdenu, Äiji je tvorac Džordž Bar izmeÄu 1722. i 1743.[16] Klasicizam[uredi | uredi izvor] Kraljevstvo vrtova Desau-Verlic Berlinska koncertna dvorana Klasicizam je stigao u NemaÄku u drugoj polovini 18. veka. Inspiraciju je crpeo iz klasiÄne arhitekture antike i bilo je reakcija na barokni stil u arhitekturi i dizajnu eksterijera (pejzaža). Kraljevstvo vrtova Desau-Verlic jedan je od prvih i najveÄih parkova u NemaÄkoj. IzgraÄen je u kasnom 18. veku u vreme vladavine vojvode Leopolda III (1740ā1817), nakon Å”to se vratio iz `velike turneje` (tradicionalno putovanje za uÄene mladiÄe u 18. veku) prilikom koje je posetio Italiju, Holandiju, Englesku, Francusku i Å vajcarsku, zajedno sa svojim prijateljem - arhitektom Fridrihom Vilhelmom fon Erdmansdorfom. Za razliku od formalnih baroknih baÅ”ti, ova je slavila naturalistiÄki manir engleskih pejzažnih baÅ”ti i simbolisala je slobodu prosvetiteljstva. BrandenburÅ”ka kapija, naruÄena od strane pruskog kralja Fridriha Vilhelma II kao znak mira, a zavrÅ”ena od strane Karla Gotharda Langhansa 1791. godine, potencijalno je jedan od najpoznatijih spomenika klasicizma u NemaÄkoj. BranderburÅ”ka kapija restaurirana je od 2000. do 2002. godine od strane Deutsche Stiftung Denkmalschutz, organizacije za oÄuvanje spomenika iz Berlina.[17] Sada se smatra jednom od najpoznatijih evropskih znamenitosti. Najistaknutiji arhitekta ovog stila u NemaÄkoj bio je nesumnjivo Karl Fridrih Å inkel. Å inkelov stil, u njegovom najproduktivnijem periodu, definisan je njegovom naklonoÅ”Äu ka grÄkoj, pre nego rimskoj arhitekturi, a izbegavao je stil specifiÄan za skoraÅ”nje francuske okupatore. Njegove najpoznatije graÄevine nalaze se u i oko Berlina. Äine ih Novo stražarsko mesto (1816ā1818); Berlinska koncertna dvorana (1819ā1821) na Gendarmen skveru, koja je zamenila prethodno pozoriÅ”te koje je bilo uniÅ”teno u vatri 1817. godine; i Altes muzej na Muzejskom ostrvu (1823ā1830). Leo fon Klence (1784ā1864) bio je dvorski arhitekta bavarskog kralja Ludviga I, joÅ” jedan istaknuti predstavnik oživljenog grÄkog stila. Ludvigova strast za helenizam ispirisala je arhitektonski stil fon Klenca, koji je sagradio mnogo neoklasiÄnih graÄevina u Minhenu, ukljuÄujuÄi i Rumes halu i hram Monopteros. Na Kunigsplacu je dizajnirao verovatno najpoznatije moderno helenistiÄko arhitektonsko delo. Blizu Regenzburga je sagradio Valhala hram, nazvan po Valhali - prebivaliÅ”tu palih ratnika u staronordijskoj mitologiji. JoÅ” jedna bitna graÄevina ovog perioda je Vilhelmov dvorac u Kaselu (poÄetak gradnje 1786. godine). Istoricizam[uredi | uredi izvor] Semper opera, Drezden Istoricizam, takoÄe poznat i kao eklekticizam, umetniÄki je i arhitektonski stil koji crpe inspiraciju iz istorijskih umetniÄkih radova i stilova. Nakon neoklasiÄnog perioda (koji se može smatrati i pokretom u okviru istoricizma), nova faza istoricizma nastupa sredinom 19. veka, obeležena povratkom na antiÄki klasicizam, posebno u arhitekturi i slikama sa istorijskim motivima. Zapaženi arhitekta ovog vremena bio je Gotfrid Zemper, koji je sagradio galeriju u Cvinger palati (1855) i Zemper operu u Drezdenu (1878), i bio je ukljuÄen u prvobitni dizajn dvorca Å verin. Zemperove graÄevine imaju primese renesansnog stila, baroka, a Äak postoje i karakteristike korintskih stubova iz klasiÄne GrÄke.[18][19] Postojale su regionalne varijante istoricistiÄkih stilova u NemaÄkoj. Primeri su arhitektura `odmaraliÅ”ta` (posebno na BaltiÄkoj obali NemaÄke), hanoverska Å”kola arhitekture i nirnberÅ”ki stil. Sklonost prema srednjovekovnim objektima vidi se na primeru dvorca NojÅ”anÅ”tajn, koji je Ludvig II naruÄio 1869. godine. NojÅ”anÅ”tajn je dizajniran od strane Kristijana Janka, scenskog dizajnera, Å”to objaÅ”njava fantastiÄnu prirodu rezultujuÄe graÄevine. Arhitektonska struÄnost, neophodna za gradnju na tako opasnom mestu, prvi put je izvedena od strane dvorskog arhitekte Edvarda Ridela iz Minhena, a kasnije i Džordža fon Dolmana, zeta Lea fon Klenca. Bitne spomena su joÅ” i Ulm katedrala, i na kraju ovog perioda Rajhstag zgrada (1894) od strane arhitekte Pola Valota. Secesija[uredi | uredi izvor] Jedna od vila koju je projektovao Henri van de Velde Art nuvo (secesija) poznat je Äesto i po nemaÄkom imenu jugendstil āstil mladihā. Ime je preuzeto iz umetniÄkog žurnala āMladiā, koji je bio izdavan u Minhenu i koji je zagovarao novi umetniÄki pravac. Druga dva žurnala āSimplicizamā (jednostavnost), izdavan u Minhenu, i Pāāan (tiganj), izdavan u Berlinu, dokazali su da su važni zagovornici stila mladih. Dva epicentra ovog stila u NemaÄkoj bili su Minhen i DarmÅ”tat. Po ugledu na tradicionalnu nemaÄku grafiku, ovaj stil koristi precizne i oÅ”tre ivice, elemente koji su drastiÄno drugaÄiji od tekuÄih i uvijenih linija po kojima je poznat art nuvo na drugim mestima. Henri van de Velde, koji je veÄinu svoje karijere ostvario u NemaÄkoj, bio je Belgijanac koji je uticao na mnoge da nastave sa stilom vezanim za grafiku, ukljuÄujuÄi Petera Berensa, Hermana Obrista i RiÄarda RajmerÅ”mida. Avgust Endel je takoÄe poznati secesionistiÄki dizajner.[20] Moderna[uredi | uredi izvor] AjnÅ”tajnova kula u Potsdamu Bauhaus Desau Dvostruka kuÄa od Le Korbizijea i roÄakom Pjer Žanreom u Å tutgartu kao primer za primenu pet principa nove arhitekture Ono Å”to modernu u arhitekturi karakteriÅ”e je eliminacija nepotrebnih ornamenata sa graÄevine i vernost njenoj strukturi i funkciji. Moto stila je sumiran u Äetiri slogana: ornamenti su zloÄin, `istina za materijale` (svaki materijal treba biti iskoriÅ”Äen tamo gde pripada), forma prati funkciju, i Le Korbizijepov opis kuÄe kao `maÅ”ine za stanovanje`. Ovaj pokret razvijao se rano u 20. veku. Usvojen je od strane mnogih uticajnih arhitekti i arhitektonskih edukatora. Iako je tek nekoliko ovakvih graÄevina bilo sagraÄeno u prvoj polovini veka, nakon Drugog svetskog rata ovaj stil postao je dominantan za arhitekturu institucija i zgrada korporacija za pune tri decenije. Inicijalni podsticaj za modernu arhitekturu u NemaÄkoj je uglavnom bila idustijalizacijska konstrukcija, u kojoj arhitektonski dizajn nije podvrgnut važeÄem istoricizmu, na primer AEG fabrika turbina u Berlinu od strane Petera Bahrensa (1908ā1909) i posebno Fagus fabrike od strane Valtera Gropijusa u Alfeldu (1911ā1914). U toku ovog perioda (1915) konstruisan je prvi neboder u Jeni. Takozvani klasiÄni modernizam u NemaÄkoj identiÄan je Bauhausu, osnovanom od strane Valter Gropijusa 1919. godine, ubrzo nakon Å”to je smenio Henrija van de Veldea u Vajmaru kao direktora umetniÄke Å”kole. Bauhaus je postala najuticajnija umetniÄka i arhitektonska Å”kola u 20. veku. Iako u poÄetku nije postojalo odeljenje za arhitekturu, Gropijus je video to kao `najviÅ”i cilj svake umetniÄke aktivnosti`. AjnÅ”tajnova kula u Postdamu je astrofiziÄki opzervatorijum u Albert AjnÅ”tajn nauÄnom parku u Potsdamu, dizajniran od strane arhitekte Eriha Mendelsona. Ovo je bio jedan od prvih velikih projekta za njega, zavrÅ”en u doba kada je mladi Rihard Nojtra bio u timu, a takoÄe je i Mendelsonova najpoznatija graÄevina. U vreme inflacije i ekonomskih kriza, bauhaus je tražio isplativ, funkcionalan i moderan dizajn za kuÄe. Tako je u Vajmaru 1923. godine nastala `kuÄa na rogu` Georga Muhea i Adolfa Mejera. Godine 1925, samo godinu dana nakon Å”to su nacionalistiÄke partije dobile veÄinu tiringijskog parlamenta, bauhaus u Vajmaru je ugaÅ”en. Te iste godine u Desau, Gropijus je otpoÄeo zidanje nove Å”kole, zavrÅ”ene 1926. godine. Bauhaus Desau je daleko najpoznatiji spomenik umetnosti klasiÄnog modernizma u NemaÄkoj. Kada su Nacisti dobili na moÄi 1932, Bauhaus je ugaÅ”en. Nakon ovoga postojala je dijaspora magistara i studenata Bauhausa Å”irom sveta, posebno u SAD, i Bauhaus stil se raÅ”irio svuda, postajuÄi poznat kao internacionalni stil. Godine 1927. jedna od prvih i najznaÄajnijih manifestacija ovog stila bio je Vajzenhof projekat (naselja) u Å tutgartu, sagraÄen kao sastavni deo izložbe `Stan`, organizovane od strane DojÄer verkbunda, a nadgledanom od strane Misa van der Roa. UÄestvovalo je petnaest arhitekata, od kojih su vezani za ovaj pokret: Mis, Peter Berens, Le Korbizije, Valter Gropijus, J.J. P. Oud, Mart Å tam i Bruno Taut. Izložba je bila veoma popularna, sa hiljadama dnevnih posetilaca. Brojna stambena naselja sagraÄena u ovom periodu sada su meÄu najvažnijim graÄevinama modernistiÄkog perioda. One ukljuÄuju PotkoviÄasto stambeno naselje u Berlinu (1930) Äije su arhitekte bili Bruno Taut i Martin Vagner tokom Vajmarske republike; Aloment DamerÅ”tok (1930) u Karlsrueu od strane Gropijusa i Cehe Colverajn u Esenu, graÄen od 1927. do 1932, a na Äelu projekta bile su arhitekte Fric Å up i Martin Kremer. IzmeÄu 1926. i 1940. veÄina radio tornjeva graÄena je od drveta, od kojih je najviÅ”i Transmiter Milaker (190 m). Jedini preostao od njih je Glivice Radio toranj u Glivicama, danaÅ”nja Poljska. NacistiÄka arhitektura (1933ā1945) sa glavnim arhitektom Albertom Å perom služila je samo u marketinÅ”ke (propagandne) svrhe.
Autor - osoba KaÅ”anin, Milan, 1895-1981 = KaÅ”anin, Milan, 1895-1981 Naslov Sudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscima / Milan KaÅ”anin Vrsta graÄe esej Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiž.) Jezik srpski Godina 1968 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1968 (Beograd : `Slobodan JoviÄ`) FiziÄki opis 354 str., [1] list s tablom : autorova slika ; 19 cm Zbirka Brazde : biblioteka savremenih jugoslovenskih pisaca ; Ēkolo Ē8, Ēknj. Ē45 (Karton s omotom) Napomene BeleÅ”ka o piscu: str. [357-358]. Predmetne odrednice RadiÄeviÄ, Branko, 1824-1853 JakÅ”iÄ, Äura, 1832-1878 JovanoviÄ-Zmaj, Jovan, 1833-1904 KostiÄ, Laza, 1841-1910 IgnjatoviÄ, Jakov, 1822-1889 LazareviÄ, Laza, 1851-1890 Matavulj, Simo, 1852-1908 Sremac, Stevan, 1855-1906 NediÄ, Ljubomir, 1858-1902 PopoviÄ, Bogdan, 1863-1944 SkerliÄ, Jovan, 1877-1914 DuÄiÄ, Jovan, 1871-1943 Srpska književnost -- 19-20v Pisac ove knjige, koji je u naÅ”oj literaturi izmeÄu dva rata stekao ugled kao pripovedaÄ i romansijer, a u naÅ”oj istoriji umetnosti i likovnoj kritici zauzima jedno od najistaknutijih mesta ā poslednjih godina skrenuo je na sebe izuzetnu pažnju svojim esejima o srpskim piscima s kraja proÅ”log i poÄetna ovog veka. Knjiga SUDBINE I LJUDI predstavlja zbirku sakupljenih ogleda o dvanaestorici srpskih pesnika, proznih pisaca i kritiÄara: Branku RadiÄeviÄu, Äuri JakÅ”iÄu, Zmaju, Lazi KostiÄu, Jovanu DuÄiÄu, Lazi LazareviÄu, JaÅ”i IgnjatoviÄu, Stevanu Sremcu, Simi Matavulju, Ljubomiru NediÄu, Bogodanu PopoviÄu, Jovanu SkerliÄu. Ogledi Milana KaÅ”anina nisu književno-istorijske studije, pisane na uobiÄajen naÄin, veÄ literarno izraÄeni portreti srpskih pisaca, njihovih književnih i životnih sudbina. Kao takvi, KaÅ”aninovi ogledi, pored sve osobenosti i subjektivnosti u svojim ocenama, spadaju u najzanimljivije tekstove naÅ”e esejistike. Dr. Milan KaÅ”anin (PelmonoÅ”tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedaÄ, romansijer, esejist, književni kritiÄar, historiÄar književnosti, likovni kritiÄar, historiÄar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviÄ preÅ”li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. PotiÄe iz siromaÅ”ne seljaÄke porodice. RoÄen je u ubogoj kuÄi u danaÅ”njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviÄa KaradžiÄa), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviÄ i majka Anka KaÅ”anin nisu bili vjenÄani pa su on i stariji brat Radivoj KaÅ”anin bili uvedeni u matiÄne knjige roÄenih pod majÄinim prezimenom KaÅ”anin. Å kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Å”kole. U prvom, drugom i treÄem razredu uÄiteljica mu je bila Katica MaÅ”ireviÄ iz Sombora. U Äetvrtom razredu doÅ”ao je novi uÄitelj Jovan SlavkoviÄ, takoÄer iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaÅ”ao zakon da se ÄetverogodiÅ”nje osnovne Å”kole produžavaju na joÅ” dvije godine i time postaju Å”estogodiÅ”nje. Peti razred je zavrÅ”io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaÄao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veÄ pohaÄao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je uÄitelj SlavkoviÄ, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuÅ”ibrk, opet kao i brata, kao odliÄnog uÄenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluÄa, koja je preÅ”la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poÅ”ao u treÄi razred. Otad se o njima brinula starija majÄina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog uÄeÅ”Äa u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuÄen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariÄem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog ānepodobnostiā (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeÅ”ti poÄeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osjeÄku domobransku regimentu, da bi se poslije suÄenja vratio u vojarnu, u PriÄuvnoj ÄasniÄkoj Å”koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiÅ”ljene lijeÄniÄke dijagnoze te se tri godine povlaÄio po bolnicama Novog Sada, Slavonske Požege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naÅ”ao utoÄiÅ”te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriÄ, Ivo VojnoviÄ, Vladimir ÄoroviÄ, Niko BartuloviÄ). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoÄnika Å”efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, BaÄku i Baranju, a s Jankom PeriÄem radio je u redakciji āSrpskog listaā, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i politiÄar Petar KonjoviÄ (1883ā1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV 1919. novi dnevni list āJedinstvoā kao organ Demokratske stranke, KaÅ”anin mu se naÅ”ao pri ruci, ali je ubrzo, joÅ” istog mjeseca, otiÅ”ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju književnosti i ruski jezik s književnoÅ”Äu. Kao dopisnik āJedinstvaā iz Pariza viÅ”e je naginjao dopisima književne i umjetniÄke sadržine. I pored mnogih obeÄanja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u āJedinstvuā. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oženio studentkinjom Katarinom MartinoviÄ Ljaljom, kÄerkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeÄe jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odložio pisanje i, sistematski uÄeÄi i polažuÄi ispite, u proljeÄe 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u UmetniÄkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i živopis. U vrijeme priprema za 100-godiÅ”njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviÄem (1888ā1967) ā proputuje Vojvodinu i istraži njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio MatiÄine knjige āSrpska umetnost u Vojvodiniā, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeÄe godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj dužnosti organizirao je prve velike evropske izložbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureÄivao Äasopis āUmetniÄki pregledā (1937ā1941). Objavljivao je likovne kritike u Politiciā, āVremenuā, Äasopisu āReÄ i slikaā i dr. Predavao je historiju umjetnosti u UmetniÄkoj Å”koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izložbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MĆ¼nchenu i u Južnoj Americi. Pozivan je da drži predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveuÄiliÅ”tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u BeÄu, na sveuÄiliÅ”tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naroÄito izražena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. Književnost Pisanjem se poÄeo baviti joÅ” kao uÄenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista āSlogaā dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraÄivao u dnevnom listu āObzorā, u āKnjiževnom juguā i u tada najuglednijem književnom Äasopisu āSavremenikā. SuraÄivao je u mnogim Äasopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu književnu kritiku koja je āanalitiÄko-nauÄna i umetniÄka u isti mahā. Pisao je pripovijetke o VojvoÄanima i romane iz beogradskog života, unoseÄi u svoju realistiÄku prozu izvjesne stilske i ritmiÄke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio āSrpski književni glasnikā, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upeÄatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraÅ”nja preživljavanja, a i vanjsko okruženje tipiÄne preÄanske sredine. U dvotomnom romanu āPijana zemljaā, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriÄ (1932), nastojao je āda iz sfere svakodnevnog života dopre do duhovnog horizonta vremenaā i kritiÄki progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske književnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka āJutrenja i bdenjaā (1926) i āZaljubljeniciā (1929), a KolarÄeva zadužbina za prvi roman āTrokoÅ”uljnikā (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za književnost. ZnaÄajan je njegov rad iz domena književno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja āSudbine i ljudiā (1968) o nekim najznaÄajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedaÄima i kritiÄarima 19. i 20. vijeka (Branko RadiÄeviÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliÄ, Jovan DuÄiÄ i dr.), oÅ”trinom zapažanja, upeÄatljivim liÄnim izrazom, polemiÄkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, prožetim donekle i konzervativnom tendencioznoÅ”Äu, dao je jedno od najznaÄajnijih esejistiÄkih djela svoga vremena. Privatni život Sa suprugom Katarinom (1898ā1985) imao je Äetvoro djece: Mirko, arhitekt (1921ā1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiÄ, koja je zavrÅ”ila književnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unuÄadi. Unuka Zoja BojiÄ takoÄer je historiÄar umjetnosti. Bibliografija Knjige āJutrenja i bdenjaā, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviÄem) āSrpska umetnost u Vojvodiniā, Novi Sad, 1927. āZaljubljeniciā, pripovijetke, Beograd, 1928. āBela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i životopisā, Beograd, 1928. āSabrana dela I-IIā, Beograd, 1929-1932. āTrokoÅ”uljnikā, roman, Beograd, 1930. āPijana zemlja I, IIā, roman, Beograd, 1932. āJugoslavische hedengasche beldenge kunstā, Amsterdam, 1935. āSrpska umetnost u Vojvodini do velike seobeā, Novi Sad, 1939. āLā art yougoslave des nos origines a nos joursā, Beograd, 1939. āDva veka srpskog slikarstvaā, Beograd, 1942. āUmetnost i umetniciā, Beograd, 1943. āSavremeni beogradski umetnici. Reprodukcijeā, Beograd, 1953. āU senci slaveā, Novi Sad, 1961. āPronaÄene stvariā, eseji, Beograd, 1961. āUmetniÄke kritikeā, Beograd, 1968. āSudbine i ljudiā, ogledi, Beograd, 1968. āSusreti i pismaā, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviÄ Rebac, Isidora SekuliÄ, Mileta JakÅ”iÄ, Jovan DuÄiÄ, Pero SlijepÄeviÄ, Ivan MeÅ”troviÄ, Toma RosandiÄ, Petar KonjoviÄ, Milan MilovanoviÄ, Sava Å umanoviÄ) āSrpska književnost u srednjem vekuā, Beograd, 1975. āSluÄajna otkriÄaā, eseji, Novi Sad, 1977. āIzabrani esejiā, Beograd, 1977. (Branko RadiÄeviÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Bogdan PopoviÄ, Jovan DuÄiÄ) āPogledi i misliā, eseji, Novi Sad, 1978. āKamena otkriÄaā, studije o umetnosti, Beograd, 1978. āPriviÄenjaā I, Novi Sad, 1981. Milan KaÅ”anin, Svetislav MariÄ: āPrepiska dvojice mladiÄaā, Novi Sad, 1991. āSudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscimaā, Zagreb, 2001. (Branko RadiÄeviÄ, Äura JakÅ”iÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Laza LazareviÄ, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediÄ, Bogdan PopoviÄ, Jovan SkerliÄ, Jovan DuÄiÄ) āIzabrana dela Milana KaÅ”aninaā * 1. āSrpska književnost u srednjem vekuā, Beograd, 2002. * 2. āZaljubljenici ; U senci slave : pripovetkeā, Beograd, 2003. * āZaljubljeniciā: āPoruÅ”eni domā, āPreobraženjeā, āŽenihā, āGreÅ”niciā * āU senci slaveā: āMravā, āUdovicaā, āUoÄi praznikaā, āZaljubljenikā, āParbenik božjiā, āVestalkaā, āNa meseÄiniā, āBraÄa pravoslavnaā, āNa pijaciā, āViÄenjeā, āSeljaciā, āUsamljenikā, āNemoÄā, āU senci slaveā * 3. āPijana zemlja ; TrokoÅ”uljnikā, Beograd, 2003. * 4. āPriviÄenjaā, Beograd, 2003. * 5. āSudbine i ljudiā, Beograd, 2004. * 6. āSusreti i pisma ; PronaÄene stvari ; Misliā, Beograd, 2004. * 7. āUmetnost i umetniciā, Beograd, 2004. * 8. āKamena otkriÄa ; SluÄajna otkriÄa ; Sa Milanom KaÅ”aninom ; O Milanu KaÅ”aninuā, Beograd, 2004. MG46
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, na nekih 30 tak mesta ima podvucenih recenica hem. olovkom i ponegde zutim vodenim markerom, sve ostalo uredno. Zbog toga cena niza! Autor:: Dragoljub PetroviÄ Å½anrovi:: DomaÄi pisci, Istorija IzdavaÄ:: IK Zorana StojanoviÄa Godina izdanja:: 2018. Broj strana: 326 Pismo: Äirilica Povez: Mek Format: 23 cm Ova je knjižica nastala sluÄajno, kao pokuÅ”aj da se odgovori na neka pitanja koja se o srpskoj proÅ”losti nisu dugo smela postavljati, a na koja su uvek odgovarali samo oni koji su sve znali i prema Äijim je merama odreÄivana suÅ”tina srpske istorije. Tako je, recimo, nordijska istorijska pamet odredila da Srba nije bilo do Å”estog/sedmog veka, a onda su se oni, odjednom i niotkud, pojavili na Helmu (ili na IliriÄkom poluostrvu ili, po najnovijem, na Balkanu), i odmah se rasporedili od delte Dunava do Trsta i od Gemera do Peloponeza. I od tada do danas ne posustaje germansko nastojanje da se njihovo tamoÅ”nje (ili ovamoÅ”nje) prisustvo prikaže kao sluÄajnost i da se oni otuda bace u more (bilo posebno, bilo zajedno s Grcima). Za to su u proÅ”lom veku poslužila dva svetska rata, a sad i ono Å”to se sa Srbima dogaÄa kao priprava treÄega. Pri tome, u ona dva rata Srbi su se pojavili kao uzgredni uÄesnici (kao kolateralne žrtve ā takoreÄi) jer su iskoriÅ”Äeni kao žiÅ”ka da potpale sukob meÄu Velikim Imperijama: u Prvom (najpre zvanom Veliki) ā da se sruÅ”i Velika Pravoslavna Rusija, a u Drugom (koji baÅ” i nije bio mali) ā da se uspostavi Mala Jevrejska Država. I da podmire makar deo onih raÄuna koje su Veliki pripravili: u Prvom ratu ostali su bez milion i po glava, a u Drugom (i mnogo godina posle njega) ā makar bez joÅ” dva miliona. Dragoljub PetroviÄ (Kosor kod Podgorice, 20. jun 1935) srpski je lingvista, srbista, slavista i univerzitetski profesor.[1] Poreklo i porodica Poreklom je KuÄ, iz bratstva DrekaloviÄa, drugo od devetoro dece MaÅ”ana Spahova PetroviÄa (1898-1978), zemljoradnika, vinogradara, i Milice (1910-1982), domaÄice, kÄeri Božine Mikova BaÅ”oviÄa, oficira crnogorske i jugoslovenske vojske, iz Rijeke Piperske. Å kolovanje Tri razreda osnovne Å”kole uÄio u Rijeci Piperskoj, na Medunu i Ublima, a Äetvrti u PaÅ”iÄevu/Zmajevu, gde je sa roditeljima, braÄom i sestrama pristigao na Vavedenje 1945, u ranoj fazi posleratne kolonizacije Vojvodine Srpske. Tri razreda niže gimnazije sa malom maturom svrÅ”io u progimnaziji u Zmajevu, Äetvrti razred viÅ”e gimnazije u Zemunu, a ostale razrede i veliku maturu u Drugoj viÅ”oj meÅ”ovitoj gimnaziji āJovan JovanoviÄ Zmajā u Novom Sadu (1955). Studije na Filozofskom fakultetu, na Grupi za južnoslovenske jezike i jugoslovenske književnosti, okonÄao 1960. godine. Po odsluženju vojnog roka i kraÄeg radnog perioda u osnovnoj Å”koli na BioÄu (krajem 1961. i poÄetkom 1962), upisao se na postdiplomske studije na istom fakultetu; magistarski rad pod naslovom Glasovni sistem rovaÄkog govora odbranio je januara 1964, kao prvi magistar na Univerzitetu u Novom Sadu. Doktorsku disertaciju O govoru Zmijanja odbranio je 18. januara 1971. godine. Radna biografija Po okonÄanju studija zapoÅ”ljava se na PedagoÅ”koj akademiji u NikÅ”iÄu kao predavaÄ srpskohrvatskog jezika, i tamo ostaje do kraja Å”kolske 1965/66, do izbora za asistenta Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na Grupi za južnoslovenske jezike. Godine 1972. izabran je za docenta, 1977. za vanrednog profesora, a 1982. za redovnog profesora na predmetu Dijalektologija srpskohrvatskog jezika; skoro dve decenije predavao Fonologiju srpskog jezika. U viÅ”e navrata (prvi put 1977) bio direktor ili pomoÄnik direktora Instituta za južnoslovenske jezike, odnosno Å”ef Katedre za srpski jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Krajem 1985, poÅ”to je u Književnim novinama objavio tekst pod naslovom āPomirimo prijatelje, neprijatelji su smireniā, ondaÅ”nje vlasti osudile su ga na dva meseca zatvora; kaznu izdržao poÄetkom naredne godine. Razlog tome nije bio samo strah od erozije komunistiÄke ideologije i njenog ruženja (jer su joj izvorne ideje bile odavno sahranjene, a i zasejano seme bilo je sa kukoljem), veÄ ozbiljan nagoveÅ”taj da ubrzano otkucavaju zadnji sati ekskluzivnog prava pobednika na pisanje istorije. Å tiÄena je āistinaā o NediÄevoj upravi u Srbiji i straviÄnim pogromima u zavrÅ”nim operacijama pri kraju Drugog svetskog rata. Da su PetroviÄeve ideje bile i aktuelnije, naroÄito one o autonomistiÄkom delovanju u Vojvodini Srpskoj (neke jednako aktuelne i danas), i utoliko opasnije, ilustruje citat: āJasno je, dakle, da smo najopasnije neprijatelje davno posmirivali i sada nam ostaje da se mirimo sa prijateljima. A to je, izgleda, malo teže, jer neprijatelj hoÄe posao a prijatelj autonomiju, neprijatelj ne razumije visoku inflaciju a prijatelj vodi raÄuna da mu se neko ne oÄeÅ”e o klasni i nacionalni interes, neprijatelj misli kako da vrati dug a prijatelj kako da ga refinansira, neprijatelj tvrdi da se oni koji kradu (ikone - recimo) zovu lupeži a prijatelj misli da za to treba hapsiti uÄitelje... Ako smo zataÅ”kali toliko prijatelja, pametno bi bilo zataÅ”kati i ponekog neprijatelja. I voditi raÄuna o tome da je izdaja domovine luksuz koji sebi može da priuÅ”ti samo onaj kome je domovina uvijek tamo gdje i Äekovna knjižicaā. āāD. PetroviÄ, 1985.[2] NauÄni i pedagoÅ”ki rad NajviÅ”e se bavi srpskom dijalektologijom i onomastikom, a znatan broj radova posvetio je problemima slovenske lingvogeografije; iz tih oblasti objavio je preko 200 priloga. Ovamo spadaju knjige O govoru Zmijanja i Govor Banije i Korduna, iscrpne i savesno uraÄene monografije, bogate novim podacima i kompetentnom nauÄnom analizom. U oba sluÄaja obraÄene su govorne zone ranije jedva pominjane u dijalektoloÅ”koj literaturi. U beleženju fonetskih pojava pokazao je fin sluh za nijanse, a njegov naÄin posmatranja morfoloÅ”kih i sintaksiÄkih dijalektizama svedoÄi o smislu za preciznost odreÄenja. Njegovi zakljuÄci uvek se Ävrsto temelje na Äinjenicama i ostaÄe kao trajna tekovina nauke; buduÄi istraživaÄi Äesto Äe se obraÄati njegovim knjigama kao izvoru sigurno fiksiranih podataka i inspirativnih zapažanja i analiza. Iste takve osobine uoÄljive su i u brojnim manjim njegovim dijalektoloÅ”kim radovima, koji ga, uz to, prikazuju kao dijalektologa sa Å”irokim rasponom interesovanja i delatnosti. Znatan deo njegovih dijalektoloÅ”kih priloga posveÄen je govorima u Crnoj Gori, ali je on ākod kuÄeā i u predelima udaljenim od svog zaviÄaja, u Bosanskoj Krajini i na Kordunu, na primer. Lepo mesto u ovom sklopu imaju Äetiri njegova rada āO govoru Vrakeā (GodiÅ”njaci Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knjige XV/1-1972, XVI/1 Šø XVI/2-1973, XVII/1-1974, na ukupno sto deset strana), na danaÅ”njoj arbanaÅ”koj teritoriji severoistoÄno od Skadra, u kojima je ocrtana slika jednog osobenog govornog tipa srpskog stanovniÅ”tva (delom starinskog, delom iz Zete, a delom crnogorskog porekla) koji tavori bez kontakata sa sopstvenom jeziÄkom maticom i polako nestaje okružen inojeziÄnim življem. Raznovrsni su aspekti u kojima on posmatra dijalekte. U svojim najopsežnijim studijama on zahvata celinu problematike na odreÄenom dijalekatskom zemljiÅ”tu, ali i u kraÄim prilozima osvrÄe se na glasovni sistem, ili na morfologiju, ili na akcenatske prilike u pojedinim govorima - onda kad je to naroÄito relevantno. Njegovo interesovanje za dijalekatsku leksiku, koje je vremenom dobijalo sve veÄi zamah i dubinu, vezano je za dva velika projekta Å”ireg meÄunarodnog znaÄaja. Prvi od tih projekata, OpÅ”teslovenski lingvistiÄki atlas (OLA), bavi se bitnim osobinama i rasporedom glasovnih, obliÄkih i leksiÄkih sistema na slovenskom jeziÄkom prostoru. Drugi, OpÅ”tekarpatski dijalektoloÅ”ki atlas (OKDA), u kome je on bio organizator i rukovodilac nauÄnih istraživanja u nekadaÅ”njem jugoslovenskom sektoru, veÄ je dovrÅ”en, a bavi se prvenstveno istraživanjem leksike vezane za stoÄarstvo, kao i za životne uslove u planinskim oblastima. Punih trideset pet godina ukljuÄen je u sabiranje graÄe za DijalektoloÅ”ki atlas srpskog jezika, za koji je obradio dvadesetak punktova iz Vojvodine i Crne Gore. TakoÄe, on je neposredni organizator sistematskog prikupljanja srpske narodne leksike u Vojvodini; saÄinio je program rada, sastavio uputstva za skupljaÄe graÄe i otpoÄeo razgranatu delatnost, Äiji su se znaÄajni rezultati ukazali objavljivanjem deset tomova ove velike edicije (prvi 2000, a deseti 2011. godine); taj zamaÅ”ni nauÄni projekat pionirskog je karaktera i u južnoslovenskim okvirima, a cilj mu je da nasleÄeno dijalekatsko reÄniÄko blago saÄuva pred brzim promenama u naÄinu seoskog života i mentaliteta. UÄeÅ”Äe u svim ovim projektima zahteva vrhunsku dijalektoloÅ”ku kompetenciju i Å”iroke nauÄne horizonte, a u svakom od njih on je dao odliÄne priloge potvrÄujuÄi time svoje visoke nauÄne kvalitete. Posebnu pažnju privlaÄe njegovi fonoloÅ”ki opisi sedam govornih tipova srpskog jezika sa crnogorskog dijalekatskog podruÄja, sa podacima o inventaru i distribuciji fonoloÅ”kih jedinica i sistematskim osvrtima na istorijski razvoj glasovnog sistema od starosrpske epohe do danaÅ”njeg stanja. Ti su opisi Å”tampani u velikom kolektivnom delu FonoloÅ”ki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih i makedonskih govora obuhvaÄenih OpÅ”teslovenskim lingvistiÄkim atlasom (OLA). BaveÄi se fonologijom i teorijski, on je, u okviru programskog truda Odbora za standardizaciju srpskoga jezika āda se srpski jezik opremi knjigama u kojima bi, u najvažnijim linijama, bila svedena bitna znanja o prirodi njegove vukovske osnovice i pravcima postvukovskog razvoja, utvrÄene njegove bitne strukturalne karakteristike i odreÄena mera njegove standardizovanostiā, u saradnji sa gospoÄom dr Snežanom GuduriÄ, profesorom na katedri za francuski jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, izradio je i 2010. godine objavio knjigu pod naslovom Fonologija srpskoga jezika, nominalno kao monografski prilog za gramatiku srpskoga jezika, a stvarno kao univerzitetski udžbenik. Jedan deo njegovih radova tiÄe se srpskih dijalekata samo na posredan naÄin. Ovamo spadaju njegovi napisi o ranijim, manje poznatim prilozima o dijalektima, od kojih su neki objavljeni joÅ” sredinom 19. veka, a drugi u starijim inostranim publikacijama, praktiÄno nepristupaÄnim veÄini naÅ”ih prouÄavalaca. Ti napisi doprinose osvetljavanju istorije srpskih dijalekata, a takoÄe i vrednovanju i nauÄnoj upotrebi graÄe koju su zapisali nekadaÅ”nji autori. NaroÄito su znaÄajni radovi o dijalektoloÅ”kim zapisima Pavla ApolonoviÄa Rovinskog (1831-1915) sadržanim u jednoj od knjiga Crna Gora u proÅ”losti i sadaÅ”njosti objavljivanih u Sankt Peterburgu izmeÄu 1888. i 1915; otkriÄe tog materijala, kod nas dugo nepoznatog, predstavlja krupnu PetroviÄevu zaslugu. Po oceni akademika Aleksandra MladenoviÄa (1930-2010), PetroviÄ je jedan od najistaknutijih srpskih dijalektologa, dobro poznat i u inostranstvu; mnogo je truda uložio u struÄno i nauÄno osposobljavanje mladih dijalektologa (od kojih su neki veÄ sada zapaženi nauÄni radnici), a svojim nauÄnim radom trajno je zadužio prouÄavanje srpskih dijalekata. Sa dijalektologijom su tesno povezana terenska ispitivanja onomastike. U toj oblasti dao je obrasce sistematskog i svestranog prouÄavanja, u doba kad je takav rad kod nas bio tek u povoju. Ova se nauÄna disciplina u najnovije vreme naglo razvija u naÅ”oj sredini; znatan broj drugih istraživaÄa poÅ”ao je za njegovim uzorom. Potvrdio se i kao dobar pedagog. Njegovo revnosno zalaganje u nastavi i lep odnos prema studentima ogledaju se i u tome Å”to je u Prilozima prouÄavanju jezika objavljen niz studentskih radova Äijom je izradom on rukovodio. Uz to, on je bio mentor u izradi veÄeg broja magistarskih radova i doktorskih teza. Bio je nosilac potprojekta āSrpskohrvatski govori u Vojvodiniā u matiÄnom Institutu i potprojekta āDijalekatski reÄnik Vojvodineā u Matici srpskoj. U MeÄunarodnom komitetu slavista Älan je MeÄunarodne komisije OLA, MeÄunarodne komisije OKDA, MeÄunarodne komisije za jeziÄke kontakte, MeÄunarodnog redakcionog kolegijuma OLA i MeÄunarodnog redakcionog kolegijuma OKDA. Älan je i viÅ”e odbora i komisija u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti: MeÄuakademijskog odbora za dijalektoloÅ”ke atlase, Odbora za onomastiku, Odbora za reÄnik srpskog jezika i Odbora za standardizaciju srpskog jezika. Älan je uredniÅ”tva Srpskog dijalektoloÅ”kog zbornika (Beograd), Zbornika Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi Sad) i Priloga prouÄavanju jezika (Novi Sad). Stalni je Älan-saradnik Matice srpske, Älan njenog Odeljenja za književnost i jezik i, u viÅ”e mandata, Älan Upravnog odbora...
Dusan K. Grozdanic (prir) - Branko Zagorac - Zivot i delo Autorsko izdanje, Beograd, 2018. Tvrd povez, 229 strana. Biografija jednog od clanova Mlade Bosne i ucesnika Sarajevskog atentata. EKSTREMNO RETKO PRIVATNO IZDANJE! Branko Zagorac ā jedna geografska sudbina Život koji je stao u vreme izmeÄu dva svetska rata, odvijao se izmeÄu Zenice, odakle je zakoraÄio slobodu, i Jasenovca, gde je za njegovu tragiÄnu smrt bio sasvim dovoljan jedan uslov, mada je on kao Srbin i nekadaÅ”nji pripadnik Mlade Bosne u tim okolnostima ispunjavao dva uslova. Kada je pre Äetiri godine otpoÄelo obeležavanje stogodiÅ”njice poÄetka Prvog svetskog rata, stvorila se joÅ” jedna prilika da u srpskom druÅ”tvu ožive stare, ali i da se rasplamsaju aktuelne, u devedesetim godinama proÅ”loga veka nastale podele. Sve je lako i odmah podsetilo na nikad zarasle rane u tragiÄnoj istorijskoj i jugoslovenskoj sudbini srpskog druÅ”tva. Tako se vekovni jubilej Velikog rata na razvalinama poslednje Jugoslavije i NATO zgariÅ”tima sveo na najnoviju slovensku antitezu, lakonsko pitanje: da li je Gavrilo naÅ” princip ili je samo jedan od najpoznatijih svetskih terorista? SA IZRAZOM ODREÄENOG ZADOVOLjSTVA Äinilo se da je na sve te rasprave na odreÄen naÄin stavio taÄku tekst āSreÄan roÄendan, gospodine Hitlerā, objavljen u beogradskom nedeljniku Vreme, u broju 1191 od 31. oktobra 2013, u kojem se pojavila jedna fotografija koja bi mogla da bude i deo najznaÄajnijih fotografskih antologija pod zajedniÄkim naslovom: Slike koje govore viÅ”e od hiljadu reÄi. Na toj crno-beloj fotografiji jasno se prepoznaje brižljivo oÄeÅ”ljan muÅ”karac koji koncentrisano, s izrazom odreÄenog zadovoljstva, gleda u jasno vidljiv ÄiriliÄni natpis: āNa ovom istorijskom mjestu Gavrilo Princip navjesti slobodu na Vidov dan, 28. juna 1914.ā Fotografija je nastala 20. aprila, tri dana po potpisivanju kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, u železniÄkom vagonu ispred jednog tunela u Donjoj Å tajerskoj, na pedesetak kilometara od nekadaÅ”nje jugoslovensko-austrijske granice, odakle je Adolf Hitler komandovao komadanjem Jugoslavije i napadom na GrÄku. Firerov fotograf Hajnrih Hofman tog dana neumorno je fotografisao sve dogaÄaje koji su voÄi Rajha prireÄeni za njegov 52. roÄendan, pa je ovekoveÄio i taj trenutak kada je Hitler najzad dobio i najvredniji roÄendanski poklon, jednu obiÄnu ploÄu sa ÄiriliÄnim natpisom iz netom okupiranog Sarajeva. Tako je Adolf Hitler, zahvaljujuÄi beogradskom Vremenu, razreÅ”io dileme raznih aktuelnih javnih balkanskih liÄnosti koje su, ne bez strasti, stvari svodile na to da je Gavrilo Princip ipak Srbin, i doÄim, ali i jamaÄno, niÅ”ta drugo do terorista. Na sve, ali ne i jedino na to, ponovo nas je podsetila odluka potomaka Branka Zagorca, osuÄenog u procesu povodom Sarajevskog atentata, da prirede knjigu seÄanja na njegov život i delo. Deo tih tekstova koji su nastali povodom raznih prigodnih datuma, i u kojima je osvetlio pojedine liÄnosti i dogaÄaje uoÄi Sarajevskog atentata i nakon njega, Äine ovu knjigu iz publicistiÄke i književne zaostavÅ”tine Branka Zagorca i zanimljivom, i dragocenom. Branko Zagorac, sedamnaestogodiÅ”nji Äak prvog razreda trgovaÄke akademije iz Kadine vode kod Banjaluke, osuÄen je na trogodiÅ”nju robiju, kako stoji izmeÄu ostalog u zvaniÄnoj presudi, Å”to je āznajuÄi za atentat, sokolio Vasu ÄubriloviÄaā. Sam ÄubriloviÄ je ostavio zapis o tome kako se Branko Zagorac držao na suÄenju: ā Je li mislite da ima sluÄajeva da je potreban atentat? ā Ima sluÄajeva. ā Dakle, u kakvim sluÄajevima? ā Ako je Äovjek tiranin! ā kazao je Zagorac uvjereno. To ga je odvelo u carsku kaznionicu u TerezijenÅ”tatu, u kojoj Äe potkraj Velikog rata zauvek sklopiti oÄi i najpoznatiji osuÄenik Gavrilo Princip. PUCNjI GAVRILA PRINCIPA Zagorcu je sarajevski atentat sudbonosno obeležio život, i to ne samo zbog toga Å”to je bio prinuÄen da o jubilejima i raznim drugim prigodama o svim tim dogaÄajima svedoÄi. Ipak, najvažnije od tih svedoÄenja je njegov osvrt na knjigu o atentatu u Sarajevu istražnog sudije Lea Fefera, koji pleni željom za odmerenim tonom i uravnoteženim pogledom. U tom tekstu, objavljenom jula 1938, on iznosi i svoj generalni stav o optužbi koja nikada ne zastareva i prema kojoj su zvaniÄne srpske vlasti bile direktno umeÅ”ane u atentat. Branko Zagorac najpre smatra da āSrbija posle balkanskih ratova nije pomiÅ”ljala na nikakvo ratovanje, a pogotovo s jednom carevinom, jer je bila izmorena i željela je mir. VodeÄe liÄnosti u Austriji, uz podupiranje Berlina, iskoristile su atentat i stavile takve uslove u ultimatum Srbiji, koji se nisu mogli primiti. Pa sve da su i primljeni tako sramotni uslovi, austro-germanski imperijalizam zaratovao bi sa Srbijom, jer je imao namjeru da u kojoj bilo formi i uÅ”ljed bilo koga razloga, prodre na istokā. U prikazu ove, kako smatra, jedne od najinteresantnijih knjiga iz obimne literature o sarajevskom atentatu, Zagorac je imao potrebu da joÅ” jednom naglasi: āMi, koji smo bili uvuÄeni u atentat, viÅ”e kao revolucionarni omladinci, nego kao stvarni sudionici, iako smo znali da Äe doÄi do atentata, nijesmo imali pojma o vezi glavnih atentatora ni s onim nezvaniÄnim licima u Srbijiā¦ā Toj i danas opsesivnoj temi o vezama srpskih vlasti i mladobosanskih atentatora Zagorac posveÄuje dužnu pažnju, ali kao da svemu viÅ”e svetla daje jedna anegdota nego brojne spekulacije, poluistine i tzv. osnovane pretpostavke o tome kako je sve moralo biti. Jer dok su zajedno bili zatoÄeni, Branku je Trifko Grabež, jedan od prvooptuženih, priznao da su atentatori imali vezu s jednom organizacijom u Beogradu, koja doduÅ”e nikako nije imponovala ondaÅ”njoj vladi Srbije, Å”to je uostalom i pokazao poznati Solunski proces 1917. Koliko je srpska vlada zaista bila upletena u pripremu Sarajevskog atentata, Grabež je ilustrovao i seÄanjem na dogaÄaj kada su se on i Princip, kao siromaÅ”ni Äaci, uoÄi odlaska u Sarajevo obratili tadaÅ”njem srpskom ministarstvu prosvete tražeÄi materijalnu potporu za put kuÄi. Primio ih je Äinovnik Miodrag Ibrovac, kasnije poznati srpski filolog i romanista, tražeÄi najpre da se predstave. Kada su odgovorili, Ibrovac se nasmejao i rekao: āJe li tebi grabež princip, a tebi princip grabež.ā Sve ostalo je zaista istorija, u kojoj su revolveri i bombe ovih golobradih deÄaka i mladiÄa oznaÄili poÄetak prvog od dva rata nesluÄenih razmera u proteklom veku. Ali ti hici postali su kasnije i osnova za utvrÄivanja srpske kolektivne krivice, posebno u sredinama gde se Drugi svetski rat viÅ”e podrazumevao kao neodložna prilika za nastavak Prvog. Iako ni u samom Austrougarskom carstvu nisu svi jednako gledali na Sarajevski atentat, pa se tako u ÄeÅ”kim socijalistiÄkim novinama āAkademijaā, joÅ” avgusta 1914, pojavio Älanak koji je razloge i klimu koji su doprineli atentatu u Sarajevu video ovako: āNaslednik prestola pao je kao žrtva bezumnog režima koji, u Bosni, održava viÅ”e od trideset godina ropstvo, koji javna mesta popunjava strancima, daje zemaljsko bogatstvo da pljaÄkaju bezobzirni Å”pekulanti iz BeÄa i PeÅ”te, koji, umesto Å”kolama, ispunjava zemlju žandarmima, kasarnama i tamnicama i goni pravoslavne. On je pao kao žrtva bezumne politike koja, u slepom Å”ovinizmu, vodi nemilostivi rat protiv Jugoslovena. Tvorce ove politike trebalo bi izvesti na sud isto kao i atentatore.ā Pucnji Gavrila Principa u Sarajevu postali su casus belli prvog od dva velika svetska rata koji su izmenili i lice i naliÄje sveta i uÄinili XX vek ne samo stoleÄem nezamislivih i najveÄih civilizacijskih dostignuÄa veÄ i vekom najveÄih ljudskih pustoÅ”enja, ratova i sunovrata ÄoveÄanstva. SERBIEN MUSS STERBIEN Pucnji u Sarajevu veÄ stvorenu antisrpsku klimu pretvorili su u antisrpsku histeriju, da bi veoma brzo u kafanama Å”irom carstva, na stolovima, poÄele da se pojavljuju cedulje s reÄenicom: āSerbien muss sterbienā (Srbija mora umreti). Ova reÄenica, inaÄe delo pesnika Karla Krausa, kao neka vrsta istorijske lozinke protegla se i do poslednjih ratova u kojima je nestala i druga Jugoslavija. Time se na tragiÄan naÄin ponovo potvrdila misao MiloÅ”a Crnjanskog, nastala kao posledica gorkog taloga njegovog generacijskog āÄarnojeviÄevskogā iskustva, prema kojoj svaki Äovek, svaki vojnik, i u ratu, pa i u graÄanskom ratu, nema slobodnu volju, nego ima neku geografsku sudbinu. Tako su i svi osuÄeni pripadnici Mlade Bosne na razliÄite naÄine, ali do kraja, iskusili tu svoju geografsku sudbinu, dok oni najznaÄajniji nikada nisu saznali: āHoÄe li sloboda umeti da peva kao sužnji o njojā. Iz ÄeÅ”ke Zagorac je prebaÄen u zatvor u Zenici, gde je doÄekao kraj rata, oslobaÄanje i stvaranje prve države Južnih Slovena, kao ostvarenje ideala i snova mnogih generacija. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca Zagorac je u Zagrebu najpre okonÄao maturu i potom studije. Gde god da ga je potom služba vodila po jugoslovenskoj kraljevini, ostao je zapamÄen kao Äovek kojeg su odlikovale želja za napretkom, otvorenost za promene i izvorni borbeni duh koji je poneo iz svoje porodice u KoÄiÄevom Zmijanju. Ali stvaranje prve južnoslovenske države ljudi poput Branka Zagorca doÄekali su i kao ostvarenje ideala za koje nije ginula samo njihova generacija veÄ mnoga pokolenja. Misao Sigmunda Frojda o književnosti kao velikoj uteÅ”iteljki i utehi, u literarnom sluÄaju Branka Zagorca dobija i izvesno proÅ”irenje. U njegovom sluÄaju to nije jednostavna kompenzacija za nezadovoljstvo liÄnom egzistencijom, veÄ u skladu s njegovom snažnom ambicijom možda i najbolji naÄin da njegov slobodoumni i Ävrsti krajiÅ”ki karakter prihvati sve ono Å”to je poÄelo da ga razoÄarava u tom vremenu kada je āÄovek pevao posle rataā. Uz opÅ”ta nezadovoljstva, za sve to vreme njegovog meÄuratnog života za njega nisu prestala ni najstraÅ”nija liÄna životna iskuÅ”enja. U strahotnoj nesreÄi u Vrbasu je izgubio kÄer i suprugu, a u državi koju je žarko želeo njegov borbeni temperament i osetljivost za propadanje svog naroda u nastajuÄem domaÄem, nemilosrdnom i Äesto kabadahijskom kapitalizmu brzo su ga stavili u poziciju koja nikako nije pripadala bilo kakvim miljeniku režima. Na to ne ukazuju samo njegova profesionalna nameÅ”tenja veÄ viÅ”e spisateljski angažman po meri njegovog oseÄanja za slobodno, socijalno i pravedno. ISPOD KRAJIÅ KE NEPOKOLEBLjIVOSTI Vrlo rano je spoznao izuzetni znaÄaj Petra KoÄiÄa, identifikujuÄi se s piscem koji je u najveÄoj brizi za sve tegobe i dobrobit svog naroda, na umetniÄki nezaboravan naÄin svet Bosanske Krajine uÄinio autentiÄnim i integralnim delom srpske književnosti i kulture. Zato su u njegovim novinskim napisima, priÄama i crticama najzanimljivije stranice posveÄene rodnoj Krajini i robijaÅ”kim danima u austrougarskim kazamatima. U tim napisima on je uverljivo i saoseÄajno predstavio taj bliski svet koji se hrabro nosi s mukotrpnim životom, i koji se i u danima dugooÄekivane slobode susreo sada sa sopstvenom āgolemom aždajom Å”pekulanata i lihvara, koji prolaze po mokrim i siromaÅ”nim selima ispod planineā. Ali ispod krajiÅ”ke nepokolebljivosti Zagorac je u svojim tekstovima pokazivao i svoj lirski tembr, najÄeÅ”Äe i najviÅ”e diveÄi se bogomdanoj prirodi rodnog kraja. I kao da mu je milije od svega bilo veÄe koje se spuÅ”ta na reku Vrbas, onda kada ārazgranate vrbe bacaju svoje tamne sjene po zelenoj povrÅ”iniā. Tada njegovi junaci sa osetljivoÅ”Äu srca koje samo preplaÅ”ene ptice mogu imati, prepoznaju one stare hrastove uz Vrbas, na kojima su āslovenski žreci proricali sudbinu vjernih, po treptanju liÅ”Äa, a u ovim virovima, iza molitve Bogu proljeÄa, hladile su planinke svoje bijelo kao alabastera tijeloā¦ā Tu, baÅ” tu, smatra on, na ravnim obalama Vrbasa nastala je i āmelanholiÄna bosanska sevdalinkaā. I dok se divi veliÄanstvenoj lepoti prirode GrmeÄa i svog kraja, u isti mah on ne može a da ne bude i osetljiv na svu surovu istorije kojoj su, ne samo u njegovo vreme, vekovima bili izloženi njegovi KrajiÅ”nici. Njegova seÄanja, literarni novinski zapisi i neÅ”to pozoriÅ”ne i književne kritike danas svedoÄe o darovitosti ovog roÄenog KrajiÅ”nika i onog sarajevskog Äaka, koji je u jednom razgovoru sa atentatorom Cvetkom PopoviÄem ozlojeÄeno odgovorio da Äe āsigurno i Ferdinand živ i zdrav otiÄi iz Bosne, jer mi samo priÄamo, a niÅ”ta ne radimoā. I posle rata i zatvora mlaÄani idealist Äeznuo je, poput mnogih u poratnoj generaciji njihovog pesnika DuÅ”ana Vasiljeva, upravo za tom āÅ”akom zraka i malo jutarnje bele roseā. Jer, kako jedan od njegovih junaka i kaže: āMi smo ti jedna nesretna generacija i na nama se skrÅ”io sav taj oÄaj i komedija Å”to su je nazvali rat (ā¦) Udario je rat, druže, na nas neizgladljiv peÄat (ā¦) A živci su nam kao pauÄina, vjetriÄ jedan da krene, pokida ih.ā Branko Zagorac iz raznih razloga nije bio u prilici da se vraÄa svojim tekstovima, od kojih mnogi predstavljaju i mogu se nazvati prvim verzijama autentiÄnih književnih dometa. U svim tim ZagorÄevim tekstovima oseÄa se i atmosfera i stvarni život tog sudara, doticaja i raznih prepleta ljudi, istorije, obiÄaja, vera i vremena u tom mozaiku Bosne, koji su u AndriÄevom stvaralaÅ”tvu doživeli magiÄnu pripovedaÄku sintezu. DLANOM SE SUNCE NE MOŽE ZAKLONITI Kako rat, pobeda u ratu, poraz u ratu, pisao je MiloÅ” Crnjanski, nikada nije onakav kakav je posle āu brbljanju potomstva, i kako se laž preliva preko bojiÅ”ta, kao zaborav preko grobljaā, tako i ovi tekstovi predstavljaju viÅ”estruku dragocenost. I koliko god da su svedoÄanstvo o jednom nesumnjivom literarnom talentu i angažovanom intelektualcu, oni danas predstavljaju i prvorazredan dokument o jednom Äoveku, i o istorijskoj sudbini Äoveka u toj nemilosrdnoj, straÅ”noj ali velikoj epohi. Život Branka Zagorca praktiÄno je stao u vreme izmeÄu dva svetska rata, odvijao se izmeÄu Zenice, odakle je zakoraÄio slobodu, i Jasenovca, gde je za njegovu tragiÄnu smrt bio sasvim dovoljan jedan uslov, mada je on kao Srbin i nekadaÅ”nji pripadnik Mlade Bosne u tim okolnostima ispunjavao dva uslova. ZatekavÅ”i se na poÄetku Drugog svetskog rata, i u mnogo Äemu bestijalnijeg od Prvog, u FoÄi, odveden je u Jasenovac. U tom hrvatskom mestu, u kojem veÄ viÅ”e od sedam decenija smrt stalno podseÄa da nije samo āmajstor iz NemaÄkeā, Branku Zagorcu su oduzeli āživot tragiÄno u poznatoj bartolomejskoj jasenovaÄkoj noÄi o BožiÄu 1941. kada su jasenovaÄki ustaÅ”ki dželati priredili pravi ljudožderski bakanalij, masakrirajuÄi najbestijalnijim metodama stotine antifaÅ”istiÄkih boracaā. O petnaestogodiÅ”njici smrti Gavrila Principa, Branko Zagorac je 1933. godine u āVrbaskim novinamaā podsetio da āljudi njegova kova u hiljadu se godina jednoÄ raÄajuā, i da pored toga Princip u Kraljevini niti ima spomenika, niti se Äesto spominje. I pri tome samo dodao: āKao da se dlanom može sunce zaklonitiā¦ā SeÄajuÄi se s ponosom svog izuzetnog pretka, upoznajuÄi nas sa životom i delom Branka Zagorca, njegovi potomci su nas podsetili i na svu lepotu i mudrost jedne davnaÅ”nje izreke, prema kojoj nas ne raÄaju oÄevi i dedovi, veÄ mi njih, i to svojim delima. Autor: Zoran ŽivkoviÄ tags: mlada bosna, sarajevski atentat, gavrilo princip, bosna i hercegovina, franc ferdinand, veljko cubrilovic, vladimir gacinovic, bogdan zerajic, nedeljko cabrinovic,
OdliÄno oÄuvano VodiÄ kroz RIM 1965. Istorija kultura umetnost arhitektura Rim (ital. Roma) je glavni grad Italije. TakoÄe je glavni grad regije Lacio, centar Metropolitanskog grada Rima i posebna opÅ”tina pod nazivom Comune di Roma Capitale. Sa 2.860.009 stanovnika na 1.285 kmĀ² , Rim je najnaseljenija opÅ”tina u zemlji i treÄi najnaseljeniji grad u Evropskoj uniji po broju stanovnika unutar gradskih granica. Metropolitanski grad Rim, sa populacijom od 4.355.725 stanovnika, je najnaseljeniji gradski grad u Italiji. Rim se nalazi u centralno-zapadnom delu italijanskog poluostrva, u okviru Lacija, uz obale Tibra. Vatikan (najmanja država na svetu) je nezavisna država unutar gradskih granica Rima, jedini postojeÄi primer države u gradu. Rim se Äesto naziva gradom sedam brda zbog svog geografskog položaja, kao i āveÄnim gradomā. Generalno se smatra ākolevkom zapadne civilizacije i hriÅ”Äanske kultureā, i centrom KatoliÄke crkve. Dok rimska mitologija datira osnivanje Rima oko 753. godine pre nove ere, ovo mesto je bilo naseljeno mnogo duže, Å”to ga Äini velikim ljudskim naseljem skoro tri milenijuma i jednim od najstarijih gradova u Evropi koji su neprekidno okupirani. Rano stanovniÅ”tvo grada potiÄe od meÅ”avine Latina, Etruraca i Sabinjana. Na kraju, grad je sukcesivno postao prestonica Rimskog kraljevstva, Rimske republike i Rimskog carstva, i mnogi ga smatraju prvim carskim gradom i metropolom. Prvi put ga je nazvao VeÄni grad (lat. Urbs Aeterna) rimski pesnik Tibul, u 1. veku pre nove ere, a izraz su preuzeli i Ovidije, Vergilije i Livije. Rim se naziva i Prestonicom sveta (lat. Caput Mundi). Nakon pada Rimskog carstva na zapadu, koje je oznaÄilo poÄetak srednjeg veka, Rim je polako potpadao pod politiÄku kontrolu papstva, da bi u 8. veku postao prestonica Papske države, koja je trajala do 1870. godine. PoÄevÅ”i od renesanse, skoro sve pape od Nikole V (1447ā1455) su sprovodile koherentan arhitektonski i urbanistiÄki program tokom Äetiri stotine godina, sa ciljem da grad postane umetniÄki i kulturni centar sveta. Na taj naÄin, Rim je prvo postao jedan od glavnih centara renesanse, a zatim je postao rodno mesto i baroknog stila i neoklasicizma.Poznati umetnici, slikari, vajari i arhitekte uÄinili su Rim srediÅ”tem svojih aktivnosti, stvarajuÄi remek-dela Å”irom grada. Rim je 1871. postao glavni grad Kraljevine Italije, koja je 1946. godine postala republika Italija. Rim je 2019. godine bio 14. najposeÄeniji grad na svetu, sa 10,1 milion turista i najpopularnija turistiÄka destinacija u Italiji. Njegov istorijski centar je Unesko uvrstio na listu svetske baÅ”tine. Grad domaÄin Letnjih olimpijskih igara 1960, Rim je takoÄe sediÅ”te nekoliko specijalizovanih agencija Ujedinjenih nacija, kao Å”to su Organizacija za hranu i poljoprivredu, Svetski program za hranu i MeÄunarodni fond za poljoprivredni razvoj. Grad je takoÄe domaÄin Sekretarijata Parlamentarne skupÅ”tine Unije za Mediteran, kao i sediÅ”ta mnogih meÄunarodnih preduzeÄa, kao Å”to su Eni, Enel, TIM, Leonardo S.p.A. i nacionalnih i meÄunarodnih banaka kao Å”to su Unicredit i BNL. Rimska poslovna Äetvrt EUR je dom mnogih naftnih, farmaceutskih i kompanija za finansijske usluge. Prisustvo renomiranih meÄunarodnih brendova u gradu uÄinilo je Rim važnim centrom mode i dizajna, a CinecittĆ Studios je stvorio mnoge filmove nagraÄene Oskarom. Etimologija[uredi | uredi izvor] Prema mitu o osnivanju starih Rimljana,[1] ime Rim potiÄe od osnivaÄa i prvog kralja grada, Romula.[2] MeÄutim, moguÄe je da je ime Romul zapravo izvedeno iz samog Rima.[3] VeÄ u 4. veku su bile predložene alternativne teorije o poreklu imena. Nekoliko hipoteza je napredovalo fokusirajuÄi se na njegove lingvistiÄke korene koje su meÄutim ostale neizvesne.[4] Formulisane su razliÄite hipoteze o poreklu imena Rima;[5] ime bi moglo da potiÄe od: Roma, Äerka Itala, žena Eneja ili njegovog sina Askanija;[6] Romano, sin Odiseja i Kirke; Romo, sin Emationin, koga je Diomed doveo iz Troje;[6] Romide, tiranin Latina, koji je proterao Etrurce iz regiona;[6] Romilos i Romos (Romul i Rem), Askanijevi sinovi blizanci koji su osnovali grad;[6] Rumon ili Rumen, arhaiÄno ime Tibra, ima koren analogan onom grÄkog glagola ĻĪµĻ i latinskog glagola ruo, Å”to znaÄi āteÄiā;[7][a] Ruma, Å”to na etrurskom znaÄi āgrudaā, pa bi se stoga moglo odnositi na mit o Romulu i Remu, ili i na konformaciju brdovitog podruÄja Palatina i Aventina,[b] ili na okuku Tibra ispred od njih[8] ĻĻĪ¼Ī· (rome) Å”to na grÄkom znaÄi āsnagaā;[v] Roma, trojanska devojka koja je poznavala veÅ”tinu magije, nagoveÅ”taji u spisima pesnika Stezikora;[9] Amor, je reÄ Roma, ako se Äita s desna na levo: tumaÄenje je dao vizantijski pisac Äovani Lido, koji je živeo izmeÄu petog i Å”estog veka.[g] Nazivi koji se odnose na Rim i njihovo poreklo[uredi | uredi izvor] Rim takoÄe ima nekoliko naziva. Urbs/Urbe (lat. CittĆ , grad), jer je u antiÄko doba reÄ urbs oznaÄavala Rim, koji se smatrao veliÄanstvenim gradom; Caput fidei (lat. Capitale della fede, Prestonica vere) jer je Rim vekovima bio glavno sediÅ”te moÄi KatoliÄke crkve (koja se stoga vrlo Äesto naziva i RimokatoliÄkom crkvom); CittĆ dell`acqua ili `regina aquarum`, za njegove akvadukte i fontane, za simbiotski odnos sa Tibrom i za veliku dostupnost vode; Caput mundi (lat. Capitale del mondo, Prestonica sveta), objaÅ”njeno rastuÄim prostranstvom Rimskog carstva koje je Rim uÄinilo jednim od najuticajnijih gradova u istoriji, potiÄe od fraze iz Farsalije Marka Anea Lukana koja glasi: āIpsa, Caput Mundi, bellorum maxima merces, Roma capi facilisā (Sam Rim, prestonica sveta, najvažniji plen rata, lako podjarmljiv); Urbs Aeterna (lat. CittĆ Eterna, VeÄni grad), koja umesto toga potiÄe iz fraze u Knjizi elegija Albija Tibula: āRomulus aeternae nondum formaverat urbis / moenia.ā (āNi Romul joÅ” nije sagradio zidine VeÄnog gradaā).[10] Istorija[uredi | uredi izvor] Osnivanje Rima[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: Osnivanje Rima Iako je bilo otkriÄa arheoloÅ”kih dokaza o ljudskoj okupaciji rimske oblasti od pre otprilike 14.000 godina, gusti sloj mnogo mlaÄih ostataka zaklanja paleolitske i neolitske lokalitete.[11] Dokazi o kamenom oruÄu, oružju i grnÄariji svedoÄe o oko 10.000 godina ljudskog prisustva. Nekoliko iskopavanja podržava glediÅ”te da je Rim izrastao iz pastoralnih naselja na brdu Palatin podignut iznad podruÄja buduÄeg rimskog foruma. IzmeÄu kraja bronzanog i poÄetka gvozdenog doba, na svakom brdu izmeÄu mora i Kapitola nalazilo se selo (na Kapitolskom brdu selo je posvedoÄeno od kraja 14. veka pre nove ere).[12] MeÄutim, nijedan od njih joÅ” nije imao urbani kvalitet.[12] Danas postoji Å”irok konsenzus da se grad postepeno razvijao kroz agregaciju (āsinoecizamā) nekoliko sela oko najveÄeg, postavljenog iznad Palatina.[12] Ovo agregiranje je olakÅ”ano poveÄanjem poljoprivredne produktivnosti iznad egzistencijalnog nivoa, Å”to je takoÄe omoguÄilo uspostavljanje sekundarnih i tercijarnih delatnosti. Ovo je, zauzvrat, podstaklo razvoj trgovine sa grÄkim kolonijama južne Italije (uglavnom Iskija i Kuma).[12] Ovaj razvoj dogaÄaja, koji se prema arheoloÅ”kim dokazima dogodio sredinom 8. veka pre nove ere, može se smatrati āroÄenjemā grada.[12] Uprkos nedavnim iskopavanjima na brdu Palatin, stav da je Rim namerno osnovan sredinom osmog veka pre nove ere, kao Å”to legenda o Romulu sugeriÅ”e, ostaje marginalna hipoteza.[13] Legenda o Romulu i Remu[uredi | uredi izvor] AntiÄka etrurska bronzana kapitolinska vuÄica doji blizance Romula i Rema. Tradicionalne priÄe koje su preneli sami stari Rimljani objaÅ”njavaju najraniju istoriju njihovog grada u smislu legendi i mitova. Najpoznatiji od ovih mitova, a možda i najpoznatiji od svih rimskih mitova, je priÄa o Romulu i Remu, blizancima koje je dojila vuÄica.[1] OdluÄili su da izgrade grad, ali nakon svaÄe Romul je ubio svog brata i grad je uzeo njegovo ime. Prema rimskim analistima, to se dogodilo 21. aprila 753. p. n. e.[14] Ova legenda je morala da se pomiri sa dvostrukom tradicijom, postavljenom ranije, da je trojanski izbeglica Eneja pobegao u Italiju i pronaÅ”ao lozu Rimljana preko svog sina Jula, imenjaka iz dinastije Julije-Klaudije.[15] To je postavio rimski pesnik Vergilije u prvom veku pre nove ere. Pored toga, Strabon pominje stariju priÄu, da je grad bio arkadijska kolonija koju je osnovao Evander. Strabon takoÄe piÅ”e da je Lucije Kolije Antipatar verovao da su Rim osnovali Grci.[16][17] Monarhije i republika[uredi | uredi izvor] Istorijske pripadnosti Latini (italsko pleme) 2. milenijum ā 752. p. n. e. Albani (Latini) 10. vek ā 752. p. n. e. Rimsko kraljevstvo 752ā509. p. n. e. Rimska Republika 509ā27 Rimsko carstvo 27ā395 Zapadno rimsko carstvo 395ā476 Kraljevina Odoakra 476ā493 Kraljevina Ostrogota 493ā553 Vizantija 553ā754 Papska država 754ā1798, 1799ā1809, 1814ā1849, 1849ā1870 Rimska Republika 1798ā1799 Prvo francusko carstvo 1809ā1814 Rimska republika (1849) 1849 Kraljevina Italija 1870ā1946 Vatikan 1929ā Italija 1946ā Taj grad se kasnije razvio u prestonicu Rimskog kraljevstva (kojim je neprekidno upravljalo sedam kraljeva, Å”to je bilo u skladu sa tradicijom), Rimske republike (od 510. p. n. e., kojom je upravljao Senat) i konaÄno Rimskog carstva (od 31. p. n. e., kojim je upravlja car). Nakon osnivanja od strane Romula, prema legendi,[18] Rimom je 244 godine vladao monarhijski sistem, u poÄetku sa vladarima latinskog i sabinskog porekla, a kasnije etrurski kraljevi. Tradicija je predala sedam kraljeva: Romula, Numa Pompilija, Tula Hostilija, Anka Marcija, Tarkvinija Priska, Servija Tulija i Tarkvinija Oholog.[18] Rimljani su 509. p. n. e. proterali poslednjeg kralja iz svog grada i uspostavili oligarhijsku republiku. Rim je tada zapoÄeo period karakterisan unutraÅ”njim borbama izmeÄu patricija (aristokrata) i plebejaca (malih zemljoposednika), kao i stalnim ratovanjem protiv stanovniÅ”tva centralne Italije: Etruraca, Latina, Volsa, Ekija i Marsija.[19] PoÅ”to je postao gospodar Lacijuma, Rim je vodio nekoliko ratova (protiv Gala, Osci-Samnita i grÄke kolonije Taranta, u savezu sa Pirom, kraljem Epira) Äiji je rezultat bio osvajanje italijanskog poluostrva, od centralne oblasti do Velike GrÄke.[20] U treÄem i drugom veku pre nove ere doÅ”lo je do uspostavljanja rimske hegemonije nad Mediteranom i Balkanom, kroz tri punska rata (264ā146. p. n. e.) voÄena protiv grada Kartagine i tri makedonska rata (212ā168. p. n. e.) protiv Makedonije.[21] U to vreme su osnovane prve rimske provincije: Sicilija, Sardinija i Korzika, Hispanija, Makedonija, Aheja i Afrika.[22] Od poÄetka 2. veka pre nove ere, vlast je bila osporavana izmeÄu dve grupe aristokrata: optimata, koji su predstavljali konzervativni deo Senata, i populara, koji su se oslanjali na pomoÄ plebejaca (urbane niže klase) da bi stekli vlast. U istom periodu, bankrot sitnih zemljoradnika i osnivanje velikih robovskih imanja izazvali su velike migracije u grad. Neprekidno ratovanje dovelo je do uspostavljanja profesionalne vojske, koja se pokazala lojalnijom svojim generalima nego republici. Zbog toga je u drugoj polovini drugog veka i tokom prvog veka pre nove ere doÅ”lo do sukoba kako u inostranstvu tako i iznutra: posle neuspelog pokuÅ”aja druÅ”tvene reforme populara Tiberija i Gaja Graha,[23] i rata protiv Jugurte,[23] doÅ”lo je do graÄanskog rata iz kojeg je general Kornelije Sula izaÅ”ao kao pobednik. Usledila je velika pobuna robova pod Spartakom,[24] a zatim uspostavljanje prvog trijumvirata sa Cezarom, Pompejem i Krasom.[24] Osvajanje Galije uÄinilo je Cezara izuzetno moÄnim i popularnim, Å”to je dovelo do drugog graÄanskog rata protiv Senata i Pompeja. Posle svoje pobede, Cezar se uspostavio kao doživotni diktator.[24] Njegovo ubistvo dovelo je do drugog trijumvirata izmeÄu Oktavijana (Cezarovog unuka i naslednika), Marka Antonija i Lepida, i do joÅ” jednog graÄanskog rata izmeÄu Oktavijana i Antonija.[25] Ovakav uspeh je zavisio od vojnih osvajanja, trgovaÄke nadmoÄi i selektivne asimilacije susednih civilizacija, pre svega civilizacije Etruraca i Grka. Rimska dominacija se proÅ”irila na veÄi deo Evrope i obale Sredozemnog mora, tako da je broj stanovnika narastao na iznad milion. Hiljadama godina Rim je bio politiÄki najznaÄajniji, najbogatiji i najveÄi grad zapadnog sveta, a to je ostao i nakon propasti i podele Carstva, Äak i kada je konaÄno izgubio svoj prestoniÄki status u korist Milana i potom Ravene i bio nadmaÅ”en prestižom istoÄne prestonice Konstantinopolja. Carstvo[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: Rimsko carstvo Ostaci AntiÄkog Rima Rim, Palatinsko brdo, ostaci carskih palata prema cirkusu Maksimusu, centralni sektor. Zalazak sunca na akvaduktu Appio Claudio. Rimski forum su ostaci onih graÄevina koje su tokom veÄeg dela vremena Starog Rima predstavljale politiÄki, pravni, verski i ekonomski centar grada i neuralgiÄni centar cele rimske civilizacije. Godine 27. p. n. e., Oktavijan je postao princeps i uzeo titulu Avgusta, osnivajuÄi principat, diarhiju izmeÄu princepsa i senata.[25] Za vreme Neronove vladavine, dve treÄine grada je uniÅ”teno posle Velikog požara u Rimu, a poÄeo je progon hriÅ”Äana.[26][27] Rim je uspostavljen kao de fakto carstvo, koje je najveÄe Å”irenje dostiglo u drugom veku pod carem Trajanom. Rim je potvrÄen kao Kaput Mundi, odnosno prestonica poznatog sveta, izraz koji je veÄ koriÅ”Äen u republikanskom periodu. Tokom prva dva veka, carstvom su vladali carevi iz dinastije Julije-Klaudije, Flavijan (koji je takoÄe sagradio istoimeni amfiteatar, poznat kao Koloseum),[28] i Antonin.[29] Ovo vreme je takoÄe karakterisalo Å”irenje hriÅ”Äanske religije, koju je propovedao Isus Hrist u Judeji u prvoj polovini prvog veka (pod Tiberijem) i koju su popularizovali njegovi apostoli kroz carstvo i Å”ire.[30] Antonino doba se smatra vrhuncem Carstva, Äija se teritorija prostirala od Atlantskog okeana do Eufrata i od Britanije do Egipta.[29] Nakon zavrÅ”etka dinastije Severi 235. godine, Carstvo je uÅ”lo u period od 50 godina poznat kao kriza treÄeg veka tokom kojeg su dolazili brojni puÄevi od strane generala, koji su nastojali da obezbede region carstva koji im je bio poveren na slabost centralne vlasti u Rimu. Postojalo je takozvano Galsko carstvo od 260. do 274. i pobune Zenobije i njenog oca od sredine 260-ih koje su pokuÅ”avale da se odbiju od upada Persijanaca. Neki regioni - Britanija, Å panija i severna Afrika - nisu bili skoro pogoÄeni. Nestabilnost je izazvala ekonomsko pogorÅ”anje, a doÅ”lo je i do brzog porasta inflacije poÅ”to je vlada smanjila valutu kako bi pokrila troÅ”kove. Germanska plemena duž Rajne i severno od Balkana izvrÅ”ila su ozbiljne, nekoordinisane upade od 250-ih do 280-ih godina koje su viÅ”e liÄile na džinovske napadne grupe nego na pokuÅ”aj naseljavanja. Persijsko carstvo je vrÅ”ilo invaziju sa istoka nekoliko puta tokom 230-ih do 260-ih, ali je na kraju poraženo.[31] Car Dioklecijan (284) preduzeo je obnovu države. Ukinuo je principat i uveo tetrarhiju koja je nastojala da poveÄa državnu moÄ. Najizraženija karakteristika bila je neviÄena intervencija države sve do nivoa grada: dok je država podnela zahtev za porez gradu i dozvolila mu da dodeli namete, od njegove vladavine država je to Äinila sve do nivoa sela. U uzaludnom pokuÅ”aju da kontroliÅ”e inflaciju, nametnuo je kontrolu cena koja nije potrajala. On ili Konstantin su regionalizovali administraciju carstva Å”to je suÅ”tinski promenilo naÄin na koji se njime upravljalo stvaranjem regionalnih eparhija. Mapa Rimskog carstva 117. godine nove ere. Postojanje regionalnih fiskalnih jedinica iz 286. poslužilo je kao model za ovu inovaciju bez presedana. Car je ubrzao proces uklanjanja vojne komande sa guvernera. Od sada, civilna uprava i vojna komanda bi bila odvojena. On je namesnicima dao viÅ”e fiskalnih obaveza i stavio ih na Äelo sistema logistiÄke podrÅ”ke vojske kao pokuÅ”aj da ga kontroliÅ”e uklanjanjem sistema podrÅ”ke iz njene kontrole. Dioklecijan je vladao istoÄnom polovinom, nastanjen u Nikomediji. 296. godine, uzdigao je Maksimijana do Avgusta zapadne polovine, gde je vladao uglavnom iz Mediolanuma kada nije bio u pokretu.[31] Godine 292. stvorio je dva `mlaÄa` cara, Cezari, po jedan za svakog Avgusta, Konstancije za Britaniju, Galiju i Å paniju Äije je sediÅ”te vlasti bilo u Triru i Galerije u Sirmijumu na Balkanu. Imenovanje cezara nije bilo nepoznato: Dioklecijan je pokuÅ”ao da pretvori u sistem nedinastiÄke sukcesije. Nakon abdikacije 305. godine, cezari su uspeli i oni su zauzvrat sebi postavili dvojicu kolega. Nakon abdikacije Dioklecijana i Maksimijana 305. godine i niza graÄanskih ratova izmeÄu rivalskih pretendenta na carsku vlast, tokom godina 306ā313, tetrarhija je napuÅ”tena. Konstantin Veliki je preduzeo veliku reformu birokratije, ne promenom strukture, veÄ racionalizacijom nadležnosti nekoliko ministarstava tokom godina 325ā330, nakon Å”to je pobedio Licinija, cara na Istoku, krajem 324. godine. Nazvan Milanski edikt iz 313. godine, zapravo fragment Licinijevog pisma namesnicima istoÄnih provincija, daje slobodu bogosluženja svima, ukljuÄujuÄi i hriÅ”Äane, i nareÄuje vraÄanje oduzete crkvene imovine na molbu novostvorenim namesnicima eparhije. Finansirao je izgradnju nekoliko crkava i dozvolio sveÅ”tenstvu da bude arbitar u graÄanskim parnicama (mera koja ga nije nadživela, ali je delimiÄno obnovljena mnogo kasnije). On je transformisao grad Vizantiju u svoju novu rezidenciju, koja, meÄutim, zvaniÄno nije bila niÅ”ta viÅ”e od carske rezidencije poput Milana, Trira ili Nikomedije sve dok Konstancije II nije u maju 359. dobio titulu prefekta: Carigrad. Pad Carstva[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: Pad Zapadnog rimskog carstva Ostaci antiÄkog Rima Piramida Gaja Cestija. Trajanov stub, trijumfalni stub i mesto gde su položene moÅ”ti cara Trajana. HriÅ”Äanstvo u obliku Nikejskog simbola vere postalo je zvaniÄna religija carstva 380. godine, preko Solunskog edikta izdatog u ime tri cara - Gracijana, Valentinijana II i Teodosija I - sa Teodosijem koji je oÄigledno bio pokretaÄka snaga iza toga. Bio je poslednji car ujedinjenog carstva: posle njegove smrti 395. godine, njegovi sinovi, Arkadije i Honorije, podelili su carstvo na zapadni i istoÄni deo. SediÅ”te vlade u Zapadnom rimskom carstvu preneto je u Ravenu nakon opsade Milana 402. Tokom 5. veka, carevi iz 430-ih su uglavnom boravili u glavnom gradu Rimu. Rim, koji je izgubio centralnu ulogu u upravljanju carstvom, opljaÄkali su 410. Vizigoti predvoÄeni Alarihom,[32] ali je priÄinjena vrlo mala fiziÄka Å”teta, koja je veÄinski popravljena. Ono Å”to se nije moglo tako lako zameniti su prenosivi predmeti kao Å”to su umetniÄka dela od plemenitih metala i predmeti za kuÄnu upotrebu (plen). Pape su ulepÅ”ale grad velikim bazilikama, poput Santa Marija MaÄore (uz saradnju careva). StanovniÅ”tvo grada je palo sa 800.000 na 450ā500.000 do trenutka kada je grad 455. godine opljaÄkao Gejserih, kralj Vandala.[33] Slabi carevi petog veka nisu mogli da zaustave propadanje, Å”to je dovelo do svrgavanja Romula Avgustula 22. avgusta 476. godine, Å”to je oznaÄilo kraj Zapadnog rimskog carstva i, za mnoge istoriÄare, poÄetak srednjeg veka.[34] Srednji vek[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: Italija u srednjem veku Ilustracija iz 15. veka koja prikazuje pljaÄku Rima 410. godine od strane vizigotskog kralja Alariha I. Nakon pada Zapadnog rimskog carstva 476. godine nove ere, Rim je prvo bio pod kontrolom Odoakra, a zatim je postao deo Ostrogotskog kraljevstva da bi se vratio pod kontrolu IstoÄnog Rima nakon Gotskog rata, koji je razorio grad 546. i 550. godine. Njegovo stanovniÅ”tvo opalo je sa viÅ”e od milion u 210. godini nove ere na 500.000 u 273.[35] zatim na 35.000 nakon Gotskog rata (535ā554),[36] svodeÄi grad koji se Å”iri na grupe naseljenih zgrada ispresecanih meÄu velikim povrÅ”inama ruÅ”evina, vegetacije, vinograda i baÅ”te na pijaci.[37] Generalno se smatra da je populacija grada do 300. godine n.e. iznosila 1 milion (procene se kreÄu od 2 miliona do 750.000), opadajuÄi na 750ā800.000 u 400. n.e., 450ā500.000 u 450. n.e. i na 80ā100.000 n.e. Rimski biskup, zvani Papa, bio je važan od ranih dana hriÅ”Äanstva zbog muÄeniÄke smrti oba apostola Petra i Pavla. Rimski biskupi su takoÄe viÄeni (i katolici ih joÅ” uvek vide) kao naslednike Petra, koji se smatra prvim biskupom Rima. Grad je tako dobijao sve veÄi znaÄaj kao centar katoliÄke crkve. Nakon langobardske invazije na Italiju (569ā572), grad je ostao nominalno vizantijski, ali su u stvarnosti pape vodile politiku ravnoteže izmeÄu Vizantinaca, Franaka i Langobarda.[38] Godine 729. langobardski kralj Lijutprand poklonio je Crkvi severni latijumski grad Sutri, Äime je zapoÄela njena vlast.[38] Godine 756. Pipin Mali, nakon Å”to je pobedio Langobarde, dao je papi vremensku jurisdikciju nad rimskim vojvodstvom i Ravenskim egzarhatom, stvarajuÄi tako Papsku državu.[38] Od ovog perioda tri sile su pokuÅ”avale da vladaju gradom: papa, plemstvo (zajedno sa Å”efovima milicija, sudijama, Senatom i stanovniÅ”tvom) i franaÄki kralj, kao kralj Langobarda, patricije i car.[38] Ove tri stranke (teokratska, republikanska i carska) bile su odlika rimskog života tokom Äitavog srednjeg veka.[38] U BožiÄnoj noÄi 800. godine, Karla Velikog je u Rimu krunisao papa Lav III za cara Svetog rimskog carstva: tom prilikom je grad prvi put ugostio dve sile Äija je borba za kontrolu trebalo da bude konstanta srednjeg veka.[38] Detaljni prikaz Rafaelove ilustracije koja prikazuje krunisanje Karla Velikog u staroj bazilici Svetog Petra, 25. decembra 800. Godine 846. muslimanski Arapi su bezuspeÅ”no upali na gradske zidine, ali su uspeli da opljaÄkaju baziliku Svetog Petra i Pavla, obe izvan gradskog zida.[39] Nakon raspada karolinÅ”ke moÄi, Rim je pao kao plen feudalnog haosa: nekoliko plemiÄkih porodica borilo se protiv pape, cara i meÄusobno. To su bila vremena Teodore i njene Äerke Marozije, konkubina i majki nekoliko papa, i Krescencija, moÄnog feudalca, koji se borio protiv careva Otona II i Otona III.[40] Skandali ovog perioda naterali su papstvo da se reformiÅ”e: izbor pape bio je rezervisan za kardinale, a pokuÅ”ana je reforma sveÅ”tenstva. PokretaÄka snaga iza ove obnove bio je monah Ildebrando da Soana, koji je jednom izabran za papu pod imenom Papa Grgur VII, ukljuÄio se u kontroverzu investiture protiv cara Henrija IV. Nakon toga, Rim su opljaÄkali i spalili Normani pod voÄstvom Roberta Giskara koji je uÅ”ao u grad kao podrÅ”ka papi, a zatim opkolio AnÄeosku tvrÄavu.[40] Tokom ovog perioda, gradom je autonomno upravljao senator. U 12. veku, ova uprava, kao i drugi evropski gradovi, evoluirala je u komunu, novi oblik druÅ”tvene organizacije pod kontrolom novih bogatih klasa.[40] Papa Lucije II se borio protiv rimske komune, a borbu je nastavio njegov naslednik papa Evgenije III: u ovoj fazi komunu je, u savezu sa aristokratijom, podržavao Arnaldo da BreÅ”a, monah koji je bio verski i druÅ”tveni reformator.[41] Nakon papine smrti, Arnaldo je zarobljen od strane Adrijana IV, Å”to je oznaÄilo kraj autonomije komune.[41] Pod papom InoÄentijom III, Äija je vladavina oznaÄila apogej papstva, komuna je likvidirala senat i zamenila ga senatorom, koji je bio potÄinjen papi.[41] U ovom periodu, papstvo je igralo ulogu od sekularne važnosti u zapadnoj Evropi, Äesto se ponaÅ”ajuÄi kao arbitri izmeÄu hriÅ”Äanskih monarha i vrÅ”eÄi dodatna politiÄka ovlaÅ”Äenja.[42] Godine 1266, Karlo Anžujski, koji je krenuo na jug da se bori protiv HoenÅ”taufena u ime pape, imenovan je za senatora. Karlo je osnovao Sapijencu, univerzitet u Rimu.[41] U tom periodu papa je umro, a kardinali, pozvani u Viterbo, nisu mogli da se dogovore oko njegovog naslednika. Ovo je razbesnelo graÄane grada, koji su potom skinuli krov sa zgrade u kojoj su se sastajali i zatvorili ih dok nisu imenovali novog papu; ovo je oznaÄilo roÄenje konklave.[41] U ovom periodu grad je takoÄe bio razbijen neprekidnim borbama izmeÄu aristokratskih porodica: Anibaldi, Kaetani, Kolona, Orsini, Konti, ugnežÄeni u svojim tvrÄavama podignutim iznad drevnih rimskih zdanja, meÄusobno su se borili da kontroliÅ”u papstvo.[41] Papa Bonifacije VIII, roÄen kao Kaetani, bio je poslednji papa koji se borio za univerzalni domen crkve; proglasio je krstaÅ”ki rat protiv porodice Kolona i 1300. godine pozvao na prvi jubilej hriÅ”Äanstva, koji je doveo milione hodoÄasnika u Rim.[41] MeÄutim, njegove nade je slomio francuski kralj Filip Lepi, koji ga je zarobio i ubio u Ananjiju.[41] Potom je izabran novi papa veran Francuzima, a papstvo je nakratko premeÅ”teno u Avinjon (1309ā1377).[43] Tokom ovog perioda Rim je bio zanemaren, sve dok plebejac, Kola di Rijenco, nije doÅ”ao na vlast.[43] Idealista i ljubitelj starog Rima, Kola je sanjao o ponovnom roÄenju Rimskog carstva: nakon Å”to je preuzeo vlast sa titulom Tribuno, njegove reforme su odbaÄene od strane stanovniÅ”tva.[43] Primoran da pobegne, Kola se vratio kao deo pratnje kardinala Albornoza, koji je bio zadužen da obnovi vlast Crkve u Italiji.[43] VrativÅ”i se na vlast na kratko vreme, Kola je ubrzo linÄovan od strane stanovniÅ”tva, a Albornoz je preuzeo grad. Godine 1377. Rim je ponovo postao sediÅ”te papstva pod Grgurom XI.[43] Povratak pape u Rim te godine je pokrenuo zapadni raskol (1377ā1418), a narednih Äetrdeset godina grad je bio pogoÄen podelama koje su potresle Crkvu.[43] Rana moderna istorija[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: Rimska renesansa Rana moderna istorija Pogled sa Tibra na most Sant`AnÄelo i baziliku. Sikstinska kapela, pogled iznutra. Most Sisto na Tibru. Godine 1418. Sabor u Konstancu je reÅ”io Zapadnu Å”izmu i izabran je rimski papa Martin V.[44] To je donelo Rimu vek unutraÅ”njeg mira, koji je oznaÄio poÄetak renesanse.[44] VladajuÄe pape do prve polovine 16. veka, od Nikole V, osnivaÄa Vatikanske biblioteke, do Pija II, humaniste i pismenog, od Siksta IV, pape ratnika, do Aleksandra VI, nemoralnog i nepotiste, od Julija II, vojnika i pokrovitelja, do Lava X, koji je dao ime ovom periodu (āvek Lava Xā), svi su svoju energiju posvetili veliÄini i lepoti VeÄnog grada i pokroviteljstvu umetnosti.[44] Tih godina se centar italijanske renesanse iz Firence preselio u Rim. Nastala su veliÄanstvena dela, kao Å”to su nova bazilika Svetog Petra, Sikstinska kapela i most Sisto (prvi most koji je izgraÄen preko Tibra od antike, iako na rimskim temeljima). Da bi to postigli, pape su angažovale najbolje umetnike tog vremena, ukljuÄujuÄi MikelanÄela, PeruÄina, Rafaela, Girlandaja, Luku Sinjorelija, BotiÄelija i Kozima Roselija. Period je takoÄe bio zloglasan po papskoj korupciji, sa mnogim papama koje su imale decu, i bavile se nepotizmom i simonijom. Korupcija papa i ogromni troÅ”kovi za njihove graÄevinske projekte doveli su, delimiÄno, do reformacije i, zauzvrat, do kontrareformacije. Pod ekstravagantnim i bogatim papama, Rim je pretvoren u centar umetnosti, poezije, muzike, književnosti, obrazovanja i kulture. Rim je postao sposoban da se takmiÄi sa drugim velikim evropskim gradovima tog vremena u pogledu bogatstva, veliÄine, umetnosti, uÄenja i arhitekture. Period renesanse je dramatiÄno promenio lice Rima, delima poput MikelanÄelove Pijete i freskama apartmana Bordžija. Rim je dostigao najviÅ”u taÄku sjaja pod papom Julijem II (1503ā1513) i njegovim naslednicima Lavom H i Klimentom VII, obojica Älanovima porodice MediÄi. U ovom dvadesetogodiÅ”njem periodu, Rim je postao jedan od najveÄih centara umetnosti na svetu. Stara bazilika Svetog Petra koju je sagradio car Konstantin Veliki[45] (koja je do tada bila u troÅ”nom stanju) je sruÅ”ena i zapoÄeta izgradnja nove. Grad je ugostio umetnike kao Å”to su Girlandajo, PeruÄino, BotiÄeli i Bramante, koji su izgradili hram Tempjeto Svetog Petra u Montoriju i planirali veliki projekat za renoviranje Vatikana. Rafaelo, koji je u Rimu postao jedan od najpoznatijih slikara Italije, stvorio je freske u vili Farnezina, Rafaelove sobe, kao i mnoge druge poznate slike. MikelanÄelo je zapoÄeo ukraÅ”avanje plafona Sikstinske kapele i izveo Äuvenu statuu Mojsija za grobnicu Julija II. Njena ekonomija je bila bogata, uz prisustvo nekoliko toskanskih bankara, ukljuÄujuÄi Agostina Äigija, koji je bio Rafaelov prijatelj i pokrovitelj umetnosti. Pre svoje rane smrti, Rafaelo je takoÄe po prvi put promovisao oÄuvanje drevnih ruÅ”evina. Italijanski rat (1526ā1530) izazvao je prvu pljaÄku grada u viÅ”e od pet stotina godina od prethodne pljaÄke; 1527. godine, landsknehti cara Karla V opljaÄkali su grad, Äime su nagli kraj zlatnog doba renesanse u Rimu.[44] PoÄevÅ”i od Tridentskog sabora 1545. godine, Crkva je zapoÄela kontrareformaciju kao odgovor na reformaciju, preispitivanje autoriteta Crkve velikih razmera u duhovnim pitanjima i državnim poslovima. Ovaj gubitak poverenja doveo je do velikih pomeranja moÄi sa Crkve. Pod papama od Pija V do Siksta V, Rim je postao centar reformisanog katolicizma i doživeo je izgradnju novih spomenika koji su slavili papstvo. Pape i kardinali iz 17. i ranog 18. veka nastavili su kretanje tako Å”to su gradski pejzaž obogatili baroknim zgradama.[46] Ovo je bilo joÅ” jedno nepotistiÄko doba; nove aristokratske porodice (Barberini, Pamfili, Äigi, Rospiljozi, Altijeri, Odeskalki) su Å”titile njihove pape, koje su gradile ogromne barokne zgrade za svoje roÄake. Tokom doba prosvetiteljstva, nove ideje su stigle do VeÄnog grada, gde je papstvo podržalo arheoloÅ”ka istraživanja i poboljÅ”alo dobrobit ljudi. Ali nije sve iÅ”lo dobro za Crkvu u vreme Kontrareformacije. Bilo je neuspeha u pokuÅ”ajima da se potvrdi moÄ Crkve, a znaÄajan primer je bio 1773. kada je papa Kliment XIV bio prisiljen od strane sekularne vlasti da uguÅ”i jezuitski red.[44] Kasna moderna istorija[uredi | uredi izvor] Moderna istorija TvrÄava Sant`AnÄelo sa mosta. NajviÅ”a statua je statua arhanÄela Mihaila, po kome je zgrada dobila ime. Poznata ulica `Via Condotti`. Vladavinu papa prekinula je kratkotrajna Rimska republika (1798ā1800), koja je uspostavljena pod uticajem Francuske revolucije. Papska država je obnovljena u junu 1800, ali tokom Napoleonove vladavine, Rim je pripojen kao departman Francuske imperije: prvo kao DĆ©partement du Tibre (1808ā1810), a zatim kao DĆ©partement Rome (1810ā1814). Nakon pada Napoleona, Papska država je ponovo konstituisana odlukom BeÄkog kongresa 1814. godine. 1849. je proglaÅ”ena druga rimska republika tokom godine revolucija 1848. Dve od najuticajnijih liÄnosti italijanskog ujedinjenja, Äuzepe Macini i Äuzepe Garibaldi, borili su se za kratkotrajnu republiku. Rim je tada postao žariÅ”te nade za ponovno ujedinjenje Italije nakon Å”to je ostatak Italije ujedinjen kao Kraljevina Italija 1861. sa privremenim glavnim gradom u Firenci. Te godine je Rim proglaÅ”en prestonicom Italije iako je joÅ” uvek bio pod papinom kontrolom. Tokom 1860-ih, poslednji ostaci papske države bili su pod zaÅ”titom Francuske zahvaljujuÄi spoljnoj politici Napoleona III. Francuske trupe bile su stacionirane u regionu pod papskom kontrolom. Godine 1870. francuske trupe su povuÄene zbog izbijanja francusko-pruskog rata. Italijanske trupe su uspele da zauzmu Rim koji je uÅ”ao u grad kroz proboj u blizini Porta Pija. Papa Pije IX proglasio se zatvorenikom u Vatikanu. 1871. glavni grad Italije premeÅ”ten je iz Firence u Rim. Godine 1870. u gradu je živelo 212.000 stanovnika, od kojih su svi živeli na podruÄju koje je omeÄivao drevni grad, a 1920. godine stanovniÅ”tvo je bilo 660.000. ZnaÄajan deo živeo je van zidina na severu i preko Tibra u oblasti Vatikana. Dvadeseti vek[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: Kraljevina Italija i Vojna istorija Italije u Drugom svetskom ratu MarÅ” na Rim je bio marÅ” izveden 22. do 29. oktobra koji su izveli italijanski faÅ”isti na Äelu sa Benitom Musolinijim. PrestraÅ”en marÅ”om i stanjem u zemlji (liberalna vlada LuiÄija Fakte nije uspela da zaustavi Å”irenje anarhije). Kralj Vitorio Emanuele III poverava mu mandat za sastavljanje vlade (28. oktobra 1922), te Musolini postaje premijer. Ubrzo nakon Prvog svetskog rata, krajem 1922. Rim je bio svedok uspona italijanskog faÅ”izma predvoÄenog Benitom Musolinijem, koji je predvodio marÅ” na grad. Ukinuo je demokratiju do 1926. godine, na kraju je proglasio novo Italijansko carstvo i udružio Italiju sa nacistiÄkom NemaÄkom 1938. Musolini je sruÅ”io priliÄno velike delove centra grada kako bi izgradio Å”iroke avenije i trgove koji su trebalo da slave faÅ”istiÄki režim i oživljavanje i veliÄanje klasiÄnog Rima. U meÄuratnom periodu doÅ”lo je do brzog porasta gradske populacije koja je ubrzo nakon 1930. godine premaÅ”ila milion stanovnika. Tokom Drugog svetskog rata, zbog umetniÄkih riznica i prisustva Vatikana, Rim je u velikoj meri izbegao tragiÄnu sudbinu drugih evropskih gradova. MeÄutim, 19. jula 1943. oblast San Lorenco je bila izložena savezniÄkim bombardovanjem, Å”to je rezultiralo oko 3.000 mrtvih i 11.000 povreÄenih, od kojih je joÅ” 1.500 umrlo. Musolini je uhapÅ”en 25. jula 1943. Na dan italijanskog primirja 8. septembra 1943. grad su okupirali Nemci. Papa je proglasio Rim otvorenim gradom. OsloboÄen je 4. juna 1944. godine. Rim se uveliko razvio nakon rata kao deo āitalijanskog ekonomskog Äudaā posleratne rekonstrukcije i modernizacije 1950-ih i ranih 1960-ih. Tokom ovog perioda, godina la dolce vita (āslatkog životaā), Rim je postao moderan grad, sa popularnim klasiÄnim filmovima kao Å”to su Ben Hur, Kvo vadis, Praznik u Rimu i Slatki Život snimljeni u kultnim gradskim studijima ÄineÄita. Trend rasta stanovniÅ”tva nastavio se sve do sredine 1980-ih kada je opÅ”tina imala viÅ”e od 2,8 miliona stanovnika. Nakon ovoga, stanovniÅ”tvo je polako opadalo jer su ljudi poÄeli da se sele u obližnja predgraÄa, naroÄito zbog nagomilavanja saobraÄaja i zagaÄenja životne sredine. Geografija[uredi | uredi izvor] Položaj[uredi | uredi izvor] Satelitski snimak Rima. Rim se nalazi u regionu Lacio u centralnoj Italiji na reci Tibar. Prvobitno naselje se razvilo na brežuljcima koji su izlazili pored ostrva Tibar, jedinog prirodnog ostrva u ovoj oblasti. Rim kraljeva je sagraÄen na sedam brda: brdu Aventin, brdu Celij, brdu Kapitol, brdu Eskvilin, brdu Palatin, brdu Kvirinal i brdu Viminal. Savremeni Rim takoÄe prelazi druga reka, Anijen, koja se uliva u Tibar severno od istorijskog centra. Iako je centar grada udaljen oko 24 km u unutraÅ”njosti Tirenskog mora, gradska teritorija se proteže do obale, gde se nalazi jugozapadni okrug Ostija. Nadmorska visina centralnog dela Rima kreÄe se od 13 m nadmorske visine (u podnožju Panteona) do 139 m iznad nivoa mora (vrh Monte Mario).[47] Rimska komuna pokriva ukupnu povrÅ”inu od oko 1.285 kmĀ², ukljuÄujuÄi mnoge zelene povrÅ”ine. Teritorija[uredi | uredi izvor] Mapa: Sedam brda Rima. Brda su prikazana braon bojom, nizije zelenom. Teritorija opÅ”tine je velika, obuhvata vekovima napuÅ”tena podruÄja, uglavnom moÄvarna i nepogodna za poljoprivredu i koja ne pripada nijednoj opÅ”tini: sa povrÅ”inom od 1287,36 kmĀ² najveÄa je u Italiji i jedna je od najveÄih proÅ”irenih izmeÄu evropskih prestonica.[48] Rim je najveÄa opÅ”tina u Italiji i bila je najveÄa u Evropi do formiranja opÅ”tine FjumiÄino, ostajuÄi i nakon toga jedna od najveÄih meÄu evropskim prestonicama.[49] Gustina naseljenosti nije velika, zbog prisustva zelenih povrÅ”ina raÅ”trkanih po celoj opÅ”tinskoj oblasti:[50] Rim je jedinstven u zapadnom svetu po prostranstvu sela koja okružujuju grad i meÄusobnom prožimanju izmeÄu grada i sela.[51] Å taviÅ”e, Rim je italijanska opÅ”tina sa najveÄim brojem susednih opÅ”tina, 29 (bez enklave Vatikana). SeizmiÄka klasifikacija[uredi | uredi izvor] zona 2B (srednja seizmiÄnost, obuhvata teritorijalna podruÄja opÅ”tina IV, V, VI, VII, VIII i IX);[52] zona 3A (niska seizmiÄnost, obuhvata teritorijalna podruÄja opÅ”tina I, II, III, X, XI, XII, XIII, XIV i XV);[52] zona 3B (niska seizmiÄnost, obuhvata administrativno ostrvo XV opÅ”tine).[52] Topografija[uredi | uredi izvor] Pogled iz vazduha na istorijski centar Rima (ital. Centro Storico). Tokom istorije Rima, urbanim granicama grada smatralo se podruÄje unutar gradskih zidina. Prvobitno su se sastojali od Servijevog zida, koji je izgraÄen dvanaest godina nakon galskog pljaÄkanja grada 390. godine pre nove ere. Ovo je sadržalo veÄinu brda Eskvilina i Celija, kao i ostalih pet. Rim je prerastao Servijev zid, ali viÅ”e nije bilo zidanja sve do skoro 700 godina kasnije, kada je 270. godine nove ere car Aurelijan poÄeo da gradi Aurelijanove zidove. Bile su dugaÄke skoro 19 km i joÅ” uvek su bile zidine koje su trupe Kraljevine Italije morale da probiju da bi uÅ”le u grad 1870. Gradsko urbano podruÄje je preseÄeno na dva dela kružnim putem, Grande Rakordo Anulare (āGRAā), zavrÅ”en 1962., koji kruži oko centra grada na udaljenosti od oko 10 kilometara. Iako je, kada je prsten zavrÅ”en, veÄina delova naseljenog podruÄja ležala je unutar njega (jedan od retkih izuzetaka bilo je nekadaÅ”nje selo Ostija, koje leži duž obale Tirenskog mora), i u meÄuvremenu su izgraÄeni kvartovi koji se protežu i do 20 kilometara iza njega. OpÅ”tina pokriva povrÅ”inu otprilike tri puta veÄu od ukupne povrÅ”ine unutar Rakorda i uporediva je po povrÅ”ini sa celim metropolitanskim gradovima Milanom i Napuljem, i sa povrÅ”inom koja je Å”est puta veÄa od teritorije ovih gradova. TakoÄe obuhvata znaÄajne povrÅ”ine napuÅ”tenih moÄvara koje nisu pogodne ni za poljoprivredu ni za urbani razvoj. Kao posledica toga, gustina opÅ”tine nije toliko velika, njena teritorija je podeljena izmeÄu visoko urbanizovanih podruÄja i podruÄja oznaÄenih kao parkovi, rezervati prirode i za poljoprivrednu upotrebu. Smanjena verzija slike koja prikazuje pogled od 360 stepeni sa kupole bazilike Svetog Petra preko ostatka Vatikana i Rima. Hidrografija[uredi | uredi izvor] Kroz grad, pored Tibra, prolaze i Anijena, njena pritoka na severu danaÅ”nje urbane teritorije, i mali vodeni putevi kao Å”to su Almone i brojni rovovi rimskog sela. OpÅ”tina Rim H ima pogled na Tirensko more (Rim je najveÄa primorska opÅ”tina u Evropi, sa oko 20 kilometara obale[53]). Rim HV opÅ”tina gleda na jezera BraÄano i Martinjano.[54] Klima[uredi | uredi izvor] Rim ima mediteransku klimu, sa toplim, suvim letima i blagim, vlažnim zimama.[55] Decembar, januar i februar su najhladniji meseci, sa srednjom dnevnom temperaturom od približno 8Ā°S. Temperature tokom ovih meseci uglavnom variraju izmeÄu 10 i 15 Ā°S tokom dana i izmeÄu 3 i 5 Ā°S noÄu, sa Äestim hladnijim ili toplijim periodima. Snežne padavine su retke, sa slabim snegom ili naletima koji se javljaju tokom nekih zima, uglavnom bez akumulacije, a velike snežne padavine su veoma retke (najskorije su bile 2018, 2012. i 1986. godine).[56][57] skupiKlima Rima Pokazatelj \ Mesec Jan. Feb. Mar. Apr. Maj Jun Jul Avg. Sep. Okt. Nov. Dec. God. Apsolutni maksimum, Ā°C (Ā°F) 20,8 (69,4) 21,6 (70,9) 26,6 (79,9) 29,8 (85,6) 33,1 (91,6) 37,8 (100) 39,4 (102,9) 40,6 (105,1) 38,4 (101,1) 30,7 (87,3) 26,5 (79,7) 20,3 (68,5) 40,6 (105,1) Srednji maksimum, Ā°C (Ā°F) 11,1 (52) 12,6 (54,7) 15,2 (59,4) 18,8 (65,8) 23,4 (74,1) 27,6 (81,7) 30,4 (86,7) 29,8 (85,6) 26,3 (79,3) 21,5 (70,7) 16,1 (61) 12,5 (54,5) 20,4 (68,7) Srednji minimum, Ā°C (Ā°F) 4,5 (40,1) 5,4 (41,7) 7,2 (45) 9,8 (49,6) 13,3 (55,9) 17,2 (63) 19,6 (67,3) 19,4 (66,9) 16,9 (62,4) 12,8 (55) 9,3 (48,7) 6,4 (43,5) 11,8 (53,2) Apsolutni minimum, Ā°C (Ā°F) ā11,0 (12,2) ā6,9 (19,6) ā6,5 (20,3) ā2,4 (27,7) 1,8 (35,2) 5,0 (41) 9,1 (48,4) 9,3 (48,7) 4,3 (39,7) 0,8 (33,4) ā5,2 (22,6) ā5,6 (21,9) ā11,0 (12,2) KoliÄina padavina, mm (in) 80 (31,5) 72 (28,3) 69 (27,2) 70 (27,6) 57 (22,4) 38 (15) 15 (5,9) 23 (9,1) 70 (27,6) 118 (46,5) 111 (43,7) 100 (39,4) 823 (324) Izvor: TuristiÄeskiŠ¹ portal, Pogoda i Klimat Arhitektura[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: Rimska arhitektura Arhitektura Rima tokom vekova se u velikoj meri razvila od starorimske arhitekture do italijanske moderne i savremene arhitekture. Rim je nekada bio glavni svetski epicentar klasiÄne arhitekture, razvijajuÄi nove forme kao Å”to su luk, kupola i svod. RomaniÄki stil u 11. 12. i 13. veku je takoÄe bio Å”iroko koriÅ”Äen u rimskoj arhitekturi, a kasnije je grad postao jedan od glavnih centara renesansne i barokne arhitekture.[58] Gradski pejzaž Rima je takoÄe u velikoj meri neoklasicistiÄkog i faÅ”istiÄkog stila. Rimski forum. AntiÄki Rim[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: Stari Rim Jedan od simbola Rima je Koloseum (70ā80), najveÄi amfiteatar ikada izgraÄen u Rimskom carstvu. Ovaj objekat je imao kapacitet od 50.000 posetilaca i koristio se za borbe gladijatora. Lista veoma znaÄajnih spomenika antiÄkog Rima ukljuÄuje Forum, Zlatnu kuÄu (lat. Domus Aurea), Panteon, Trajanov stub, Trajanovu tržnicu, Rimske katakombe, Cirkus maksimus (lat. Circus Maximus), Karakalina kupatila, Konstantinovu kapiju, Cestijusova piramida, Usta istine (ital. Bocca della VeritĆ ). Trg Popolo. Renesansa i barok[uredi | uredi izvor] Rim je bio svetski centar renesanse, koja je ostavila dubok trag na sam grad. Najimpresivniji primerak renesansne arhitekture u Rimu je MikelanÄelov Trg Kampidoljo (ital. Piazza del Campidoglio) sa Palatom Senatorio (ital. Palazzo Senatorio) koja je sediÅ”te gradske vlade. Tokom ovog perioda velike aristokratske porodice Rima su gradile raskoÅ”ne graÄevine kao Å”to je Kvirinale (ital. Palazzo del Quirinale), koja je sada sediÅ”te predsednika italijanske republike, Palata Venecija (ital. Palazzo Venezia), Palata Farneze (ital. Palazzo Farnese), Barberini (ital. Palazzo Barberini), KiÄi (ital. Palazzo Chigi), sediÅ”te italijanskog premijera, Palata Spada (ital. Palazzo Spada), Palata dela KanÄelerija (ital. Palazzo della Cancelleria), Vila Farnezina (ital. Villa Farnesina). Rim je poznat i po velikim i veliÄanstvenim trgovima, koji obiÄno u centru imaju obelisk, a uglavnom su izgraÄeni u 17. veku. Glavni trgovi su Trg Navona (ital. Piazza Navona), Å panski trg (ital. Piazza di Spagna), Trg cveÄa (ital. Campo de` Fiori), Trg Venecija (ital. Piazza Venezia), Trg Farneze (ital. Piazza Farnese) i Minervin trg (ital. Piazza della Minerva). Najizrazitiji predstavnik barokne umetnosti je Fontana di Trevi (ital. Fontana di Trevi) arhitekte Nikole Salvija. Ostala znaÄajna mesta baroka iz sedamnaestog veka su Palata Madama (ital. Palazzo Madama), sediÅ”te italijanskog Senata i MonteÄitorio (ital. Palazzo Montecitorio), sediÅ”te PoslaniÄkih klubova Italije. Spomenik Vitoriju Emanueleu II. Neoklasicizam[uredi | uredi izvor] NeoklasiÄnu arhitekturu karakteriÅ”u veliÄanstvene razmere, jednostavnost geometrijskih oblika, grÄki - posebno dorski - ili rimski detalji, dramatiÄna upotreba stubova i sklonost ka praznim zidovima. Novi ukus za antiÄku jednostavnost predstavljao je opÅ”tu reakciju na ekscese rokoko stila.[59] NeoklasiÄni period u Italiji trajao je od 1750-ih do 1850-ih.[60] Rim je 1870. godine postao prestonica nove Kraljevine Italije. Od tih godina dominantan stil gradnje postaje neoklasicizam koji je svoje uzore nalazio u Antici. U ovom periodu su izgraÄene mnoge palate koje su ugostile ministre, ambasadore i druge vladine agencije. Jedan od najpoznatijih spomenika neoklasicistiÄkog stila u Rimu je spomenik Viktoru Emanuelu II poznat kao āOltar otadžbineā u kome se nalazi grob Neznanog Junaka kao simbol 650.000 Italijana koji su poginuli u Drugom svetskom ratu. Arhitektura u doba faÅ”izma[uredi | uredi izvor] FaÅ”istiÄki režim, koji je upravljao Italijom izmeÄu 1922. i 1943. godine, razvio je originalan arhitektonski stil, koji je nastao istraživanjem veza sa antiÄkom rimskom arhitekturom.[61] FaÅ”istiÄki stilovi arhitekture su grana modernistiÄke arhitekture koja je postala popularna poÄetkom 20. veka. Na italijanski faÅ”istiÄki stil takoÄe je u velikoj meri uticao racionalistiÄki pokret u Italiji 1920-ih. RacionalistiÄka arhitektura, uz pomoÄ italijanske vlade, proslavila je novo faÅ”istiÄko doba kulture i vlasti u Italiji.[62] FaÅ”istiÄki stilovi arhitekture preuzeli su dizajnerske tragove iz Starog Rima u tome Å”to su stilovi zgrada uglavnom bili veoma veliki i simetriÄni sa oÅ”trim nezaobljenim ivicama. Zgrade su svojom veliÄinom namerno prenosile oseÄaj strahopoÅ”tovanja i zastraÅ”ivanja, a napravljene su od kreÄnjaka i drugog izdržljivog kamena kako bi izdržale Äitavo doba faÅ”izma i stvorile impresivne ruÅ”evine. Zgrade su takoÄe bile veoma jednostavne, sa malo ili bez ukrasa, i nedostajalo im je mnogo složenosti u dizajnu. Ove opÅ”te karakteristike faÅ”istiÄke arhitekture doprinele su jednostavnoj estetici koju zgrade prikazuju. Svi ovi aspekti pomogli su faÅ”istiÄkim diktaturama da ispolje apsolutnu i totalnu vlast nad stanovniÅ”tvom. Hitler i Musolini su koristili faÅ”istiÄku arhitekturu kao joÅ” jedan izvor propagande da pokažu svetu snagu, ponos i moÄ svojih režima.[63] Palata Farnezina, aktuelno sediÅ”te italijanskog ministarstva spoljnih poslova, izgraÄena je 1935. u faÅ”istiÄkom stilu. Najpoznatiji spomenik iz tog perioda je okrug Univerzalna rimska izložba (ital. Esposizione Universale Roma), izgraÄen 1935. godine, i originalno namenjen za prikazivanje na Svetskoj izložbi 1942. godine. Kako je Italija 1940. godine uÅ”la u Drugi svetski rat, planirana Svetska izložba nikada nije održana. Najreprezentativnija zgrada ovog stila je Palata italijanskog naroda (ital. Palazzo della CiviltĆ Italiana, 1938 ā 1943), ikoniÄni dizajn obeležen kockama ili Äetvorouglovima. Vila Borgeze. Vile i baÅ”te[uredi | uredi izvor] Centar Rima je okružen velikim zelenim povrÅ”inama i raskoÅ”nim antiÄkim vilama, koje su ostaci krune vila koje su okruživale papski grad. Mnoge od njih su znaÄajno razorene kroz Å”pekulacije sa nekretninama krajem 19. veka. Od preostalih je najznaÄajnija Vila Borgeze (ital. Villa Borghese), sa velikom pejzažnom baÅ”tom koja je izgraÄena u naturalistiÄkom engleskom stilu iz 19. veka. Ta baÅ”ta sadrži brojne zgrade, muzeje (Galerija Borgeze) i atrakcije. Ostale znaÄajne su Vila Ada (ital. Villa Ada) najveÄi javni panoramski park u Rimu, Vila Dorija Pamfili (ital. Villa Doria Pamphili), druga po veliÄini sa povrÅ”inom od 1.8 kmĀ², Vila Torlonija (ital. Villa Torlonia), blistavi primer Ars nove, koja je bila rimska rezidencija diktatora Benita Musolinija, Vila Albani (ital. Villa Albani) u koju je Alesandro Kardinal Albani smestio svoju kolekciju antikviteta i rimskih skulptura. ArheoloÅ”ka nalaziÅ”ta[uredi | uredi izvor] Pogled na Carski forum sa Kapitola. Karakaline terme. Kolevka istorije Rima je brdo Palatin, ispod kojeg se nalaze Rimski forum, Carski forumi i Trajanova pijaca, centri politiÄkog, ekonomskog, verskog i druÅ”tvenog života antiÄkog sveta.[64] Nedaleko je Koloseum, simboliÄni spomenik starog Rima; na obližnjem brdu Opio nalaze se ostaci Domus Aurea, Neronove zlatne kuÄe.[65] IduÄi od Pijaca Venecija prema Tibru nalaze se Kripta Balbi (deo antiÄkog Balboovog pozoriÅ”ta), StoÄni forum, MarÄelovo pozoriÅ”te sa hramovima oblasti Sant`Omobono i Foro Olitorio i sveta oblast Largo di Tore Argentina (gde je Cezar ubijen).[66] Ostala arheoloÅ”ka nalaziÅ”ta u gradu su podzemna bazilika Porta MaÄore, terme Karakala,[67] terme Dioklecijana, Titove terme, Mitreum San Klemente, Mecenas auditorijum, stadion Domicijana, ostaci Ludusa Magnusa, Hadrijanove Auditorije i rimskih kuÄa Celij, ispod bazilike Santi Äovani i Paolo.[68] Izvan grada nalaze se iskopine āāOstije;[69] mauzolej Cecilije Metele, susedna Vila di Maksencije, Kastrum Ketani, grobnica Scipiona i vila Kvintilija na Apija Antika;[70] Vila di Livija u Prima Porti,[71] arheoloÅ”kom podruÄju Vejo, sa etrurskim svetiliÅ”tem Apolona[70] i parkom Grobnica Via Latina. Prirodna podruÄja[uredi | uredi izvor] BaÅ”ta jezera i Eskulapov hram iz 18. veka. Skup slobodnih zelenih povrÅ”ina pokriva ukupnu povrÅ”inu od 86.000 hektara, 67% od 128.500 hektara Rima, Å”to ga Äini najzelenijim evropskim gradom u apsolutnom iznosu. MeÄu njima su zaÅ”tiÄena prirodna podruÄja, Äije je staniÅ”te posebno bogato biljnim i životinjskim vrstama, ukljuÄujuÄi 19 kopnenih parkova i jedan morski, Tor Paterno.[72] ZaÅ”tiÄena podruÄja su nedavna stvarnost, koja je poÄela uspostavljanjem urbanog regionalnog parka Pineto 1987. godine i antiÄkog regionalnog parka Apija sledeÄe godine; 1997. godine roÄeno je regionalno telo RomaNatura, koje je znaÄajno proÅ”irilo broj zaÅ”tiÄenih podruÄja, dodajuÄi ih Äak 14. MeÄu regionalnim parkovima i prirodnim rezervatima koji spadaju u opÅ”tinsko podruÄje Rima, pored parka Apija, rezervata prirode MarÄiljana, prirodnog rezervata DeÄima-Malafede, državnog rezervata prirode Litorale Romano, prirode Vale del`Anijen rezervat, prirodni rezervat Insugerata i rezervat prirode Monte Mario, kojima se dodaju parkovi unutar vila u Rimu i razliÄiti urbani parkovi. Posebne zelene povrÅ”ine su namenjene botaniÄkoj baÅ”ti i opÅ”tinskom ružiÄnjaku, dok se u perifernijim podruÄjima nalaze i poljoprivredne povrÅ”ine. Ogromno ruralno podruÄje, delimiÄno ravno, a delom brdovito, koje se prostire oko grada Rima definisano je kao rimsko selo, ali koje se razlikuje od ostalih rimskih sela po tome Å”to je sadržano u opÅ”tinskoj teritoriji. Duž Tibra nalazi se urbana oaza kojom upravlja WWF, a na uÅ”Äu reke nalazi se Mediteranski centar za staniÅ”te, joÅ” jedna urbana oaza kojom upravlja LIPU. Urbana fauna[uredi | uredi izvor] Rimska gatara, žena koja se brine o maÄkama. U Rimu živi hiljade vrsta životinja, kiÄmenjaka i beskiÄmenjaka. TipiÄne za oblast Koloseuma, na primer, su maÄke, koje su od 2001. godine proglaÅ”ene ābiokulturnim nasleÄem Rimaā[73] (jedini primer takve odredbe u Italiji). Rimskih maÄaka ima oko 300.000. Otprilike 120.000 živi u kuÄama, a ostale su lutalice, grupisane u najmanje 400 kolonija maÄaka, koje žive u slobodnim staniÅ”tima (predviÄeno zakonom broj 281 iz 1991. i regionalnim zakonom broj 34 iz 1997. godine),[74] i mnogi Rimljani, uglavnom žene, koje se ponekad nazivaju gatare (od ital. reÄi za maÄku, gatta), brinu o njima.[75] MeÄu pticama, u urbanoj sredini, izdvajaju se obiÄni Ävorci, procenjeni na Äak 5 miliona primeraka,[76] kao i golub peÄinar i druge tipiÄne komponente urbane faune poput golubova, sivih vrana i gugutki. Ovim domaÄim vrstama, posebno poslednjih decenija, pridružile su se i druge vrste, ukljuÄujuÄi papagaje. U odnosu na Ävorke, Rim je italijanski grad sa najveÄim brojem ovih ptica, koje su kolonizovale urbanu sredinu poÄevÅ”i od prvog posleratnog perioda, nakon uniÅ”tenja mnogih perifernih moÄvara, pronalazeÄi malo predatora i lako skloniÅ”te. U sezoni migracije stvaraju velike probleme sa svojim stajnjakom.[77] Bez obzira na to, objavljeno je viÅ”e video snimaka spektakularnih plesova koji se izvode na nebu pred oÄima lokalnog stanovniÅ”tva i turista.[78] Spomenici i bitna mesta[uredi | uredi izvor] ā Rim je prestonica sveta! Na ovom mestu je povezana cela svetska istorija, i verujem da sam se po drugi put rodio, da sam vaskrsnuo, onog dana kada sam kroÄio u Rim. Njegove lepote su me malo po malo podigle do svoje visine. ā āāJohan Volfgang fon Gete, Viaggio in Italia, 1813-1817 Rim se pojavljuje kao rezultat neprekidnog preklapanja arhitektonskih i urbanistiÄkih svedoÄanstava razliÄitih vekova, u jedinstvenom i sugestivnom meÄusobnom prožimanju. Pokazuje složen odnos koji je grad uvek uspostavljao sa svojom proÅ”loÅ”Äu, u smenjivanju haotiÄnog razvoja, perioda dekadencije, preporoda i pokuÅ”aja, u savremenom dobu, da se modernizuje. Rim je grad sa najviÅ”e spomenika na svetu kako u apsolutnom smislu,[79] tako i po gustini, odnosno u odnosu na povrÅ”inu (spomenika po kvadratnom metru).[80] Sakralna arhitektura[uredi | uredi izvor] Religijske graÄevine Panteon (ŠøŃŠ°Š». Il Pantheon, Santa Maria ad Martyres). KuÄa vestalki (-Casa delle vestali-). Vatikanske peÄine, mesto gde su sahranjene mnoge pape. Najvažnije sakralne graÄevine antike bili su hramovi; nisu bila mesta za sastajanje vernika, veÄ su u njima bile samo kultne slike božanstava kojima su bili posveÄeni. Veruje se da je u kasno republikansko doba Rim imao oko stotinu hramova.[81] Postoji nekoliko stotina hriÅ”Äanskih crkava i njihova istorija je isprepletena sa verskom, druÅ”tvenom i umetniÄkom istorijom grada. Katedrala rimske biskupije je bazilika San Äovani Laterano, jedna od Äetiri glavne papske bazilike zajedno sa bazilikom San Pietro u Vatikanu, bazilikom San Paolo van zidina i bazilikom Santa Maria MaÄore. Äetiri bazilike bile su deo takozvanog āobilaska sedam crkavaā koji su hodoÄasnici morali da zavrÅ”e peÅ”ke i za jedan dan. Ostale tri crkve koje su deo ovog itinerera su: bazilika San Lorenco van zidina, bazilika Santa KroÄe u Gerusalemu i bazilika San Sebastiano van zidina. Iako je grad centar KatoliÄke crkve, nema manjka u primerima bogomolja koje pripadaju drugim verskim konfesijama hriÅ”Äanstva kao Å”to su Valdenski hram na trgu Kavur (valdizam), Hram Rima u Italiji (Crkva Isusa Hrista svetaca poslednjih dana), crkva San Teodoro al Palatino (pravoslavna), crkva Santa Katerina martire (ruska pravoslavna), crkva San Paolo unutar zidina (anglikanska). Rim se stoga može smatrati gradom sa najveÄim brojem crkava na svetu.[82][83] Pored hriÅ”Äanstva, grad je i referentna taÄka za islamsku zajednicu i jevrejsku zajednicu. U okrugu Parioli, izgraÄena je najveÄa džamija u Evropi, koja zauzima povrÅ”inu od 34.000 mĀ².[84] U jevrejskom getu izgraÄena je i sinagoga Tempio Maggiore di Roma, poÄetkom dvadesetog veka.[85] Pogrebna arhitektura[uredi | uredi izvor] Pogrebna arhitektura Bazilika Svetog Pavla van zidina (San Paolo fuori le mura). Kripta papa u katakombi San Kalisto trebalo je da sadrži ostatke nekih od prvih papa Crkve. Grad je takoÄe razbacan sa nekoliko primera pogrebne arhitekture ukljuÄujuÄi: drevne podzemne katakombe, posebno hriÅ”Äanske Prisile i San Kalisto, mauzoleje i monumentalne grobnice, koje su takoÄe krasile konzularne puteve, kao Å”to je Avgustov mauzolej u Kampo Marcio ili grobnice Apijevog puta, privatna hipogeja velikih rimskih porodica, nekropole, koncentrisane posebno van grada, pa Äak i retki primerci piramida, poput Cestijeve piramide. Ovim spomenicima, posebno posle srednjeg veka, dodata su moderna groblja. Iako su katakombe u Rimu najpoznatije po hriÅ”Äanskim sahranama, bilo u odvojenim katakombama ili pomeÅ”anim zajedno, Jevreji, kao i pristalice raznih paganskih rimskih religija, sahranjivani su u katakombama, poÄevÅ”i od 2. veka nove ere. Do ovoga je doÅ”lo zbog zabrane sahranjivanja Rimljana unutar grada, kao i odgovor na prenaseljenost i nedostatak zemlje za sahranjivanje. Najobimnija i možda najpoznatija je hriÅ”Äanska katakomba Kaliksta se nalazi u blizini parka Kafarela, ali postoje i druga mesta, kako hriÅ”Äanska, tako i ne, raÅ”trkana po gradu, od kojih su neka sada zahvaÄena modernom urbanizacijom.[86] HriÅ”Äanske katakombe su izuzetno važne za istoriju ranohriÅ”Äanske umetnosti, jer sadrže veliku veÄinu primera iz perioda pre oko 400. godine nove ere, u freskama i skulpturama, kao i zlatne staklene medaljone (ovi su, kao i veÄina tela, uklonjeni). Jevrejske katakombe su na sliÄan naÄin važne za prouÄavanje jevrejske kulture u ovom ranom periodu.[87] Rim ima ukupno 11 opÅ”tinskih groblja: Verano, San Vitorino, Ostija, Laurentino, Cezano, groblje Svete Marije Karminske, Izola Farnese, Kastel di Gvido, Makarese, Sveta Marija, kao i nekatoliÄko ratno groblje. U sastav se ponakad i ubraja Teutonsko groblje, koje se nalazi blizu granice sa Vatikanom. Civilna arhitektura[uredi | uredi izvor] Civilna arhitektura Palata Kvirinale (Palazzo del Quirinale) Palata pravde (Palazzo di giustizia). Palata italijanske civilizacije (Palazzo della CiviltĆ Italiana). Civilna arhitektura Konstantinov slavoluk Fontana di Trevi Fontana de Trevi detalji Civilnu arhitekturu Rima Äini nekoliko stotina zgrada i drugih spomenika koji su pratili istoriju grada oko 28 vekova: od arks Kapitolina i domus starog Rima do plemiÄkih palata srednjeg veka. Od luksuznih vila papskog Rima, preko modernih graÄevina gradske Äetvrti EUR, kao Å”to je Palata italijanske civilizacije, do dela najvažnijih savremenih arhitekata nastalih u poslednje dve decenije. Postoje i primeri sinteze, odnosno sluÄajevi u kojima su zgrade iz prethodnih epoha bile integrisane ili transformisane u narednim epohama, kao Å”to se desilo u Tabularijumu ili Kastelu Sant AnÄelo. U istorijskom centru grada koncentrisane su najprestižnije graÄevine koje datiraju iz srednjeg i modernog doba. To ukljuÄuje: kompleks Kampidoljo, koji je formirao palatu Senatorio, gradsku veÄnicu i sediÅ”te Roma Kapitale, Palaco dei Konservatori i Palaco Nuovo, koji se koriste kao sediÅ”ta Kapitolijskih muzeja, kao i istorijske rezidencije velikih plemiÄkih porodica, ukljuÄujuÄi pape i kardinale kao Å”to su Palaco Venecija, Palaco Farneze, Palaco Kolona i Palaco Barberini. Š¢ŃŠ³ ŠŠ°Š¼ŠæŠøŠ“Š¾ŃŠ¾ (-{Piazza del Campidoglio}-) Mnoge od njih su, nakon pripajanja Rima Kraljevini Italiji, koriÅ”Äene kao sediÅ”ta raznih organa nacionalne vlade. MeÄu njima najznaÄajnije su: Kvirinalska palata, sediÅ”te PredsedniÅ”tva Republike, palata Madama, sediÅ”te Senata Republike, palata MonteÄitorio, sediÅ”te PredstavniÄkog doma, palata KiÄi, sediÅ”te italijanske vlade, palata Koh, sediÅ”te Banke Italije, palata Spada, sediÅ”te Državnog saveta, Palata pravde, poznata i kao Palacio i sediÅ”te Vrhovnog kasacionog suda i palata dela Konsulta, sediÅ”te Ustavnog suda. Grad je takoÄe domaÄin sediÅ”ta svih ministarstava, kao i raznih ambasada u Republici Italiji i veÄine onih pri Svetoj stolici. KonaÄno, u Rimu postoje i glavne kancelarije regije Lacio i palata Valentini, metropolitanskog grada Rima. Tu su i brojne vile i baÅ”te, nekada plemiÄke rezidencije, poÄev od urbanih baÅ”ta, u vlasniÅ”tvu vodeÄih liÄnosti starog Rima, do velikih vila izgraÄenih u modernom dobu, od kojih su glavne: Vila Dorija Pamfilj, Vila Borgeze, vila Ada, vila Äulija, vila Äigi, vila Albani i vila Torlonija. U toku svoje vekovne istorije, Rim je bio dom stotinama pozoriÅ”ta (najstarije zidano je bilo Pompejevo pozoriÅ”te, a važna su i pozoriÅ”ta Marcela i Ostije) i drugih razigranih graÄevina, kao Å”to su cirkusi (od kojih je najpoznatiji Cirkus Maksimus, koji može da ugosti oko 250.000 gledalaca) i amfiteatri (meÄu kojima se istiÄe Koloseum, koji je postao simbol grada i samog amfiteatra). Nadalje, Rim je bogat fontanama i akvaduktima: meÄu monumentalnim fontanama, od kojih su veÄinu izgradile pape na poÄetku modernog doba, nalaze se fontana di Trevi, fontana Akva FeliÄe (ili Mojsijeva), Kvatro Fontane , fontana BarkaÄa, tri fontane Pijaca Navona (Kvatro Fiumi, Moro i Netuno), fontana kornjaÄa, fontana Triton, fontana Akva Paola i fontana Najad.[88] Fontane i akvadukti[uredi | uredi izvor] Rim je grad poznat po brojnim fontanama, graÄenim u svim razliÄitim stilovima, od klasiÄnog i srednjovekovnog, do baroka i neoklasicizma. Grad ima fontane viÅ”e od dve hiljade godina, a one su davale vodu za piÄe i ukraÅ”avale rimske pijace. Tokom Rimskog carstva, 98. godine nove ere, prema Sekstu Juliju Frontinu, rimskom konzulu koji je imenovan kustosom akvaruma ili Äuvarom vode u gradu, Rim je imao devet akvadukta koji su bili povezani sa 39 monumentalnih fontana i 591 javnih bazena, ne raÄunajuÄi vodu koja je snabdevela carsko domaÄinstvo, kupatilima i vlasnicima privatnih vila. Svaka od glavnih fontana bila je povezana sa dva razliÄita akvadukta, u sluÄaju da jedan bude zatvoren radi rada.[89] Tokom 17. i 18. veka, rimske pape su rekonstruisale druge degradirane rimske akvadukte i izgradile nove izložbene fontane da bi obeležile njihov kraj, zapoÄevÅ”i zlatno doba rimskih fontana. Rimske fontane, kao i Rubensove slike, bile su izraz novog stila barokne umetnosti. U ovim fontanama, skulptura je postala glavni element, a voda se koristila jednostavno za animiranje i ukraÅ”avanje skulptura. Oni su, poput baroknih vrtova, bili āvizuelni prikaz samopouzdanja i moÄiā.[90] Statue[uredi | uredi izvor] Statua Marforio, nalazi se u Kapitolskom muzeju. Rim je poznat po svojim statuama, ali posebno po statuama koje govore u Rimu. To su obiÄno drevne statue koje su postale popularne kutije za politiÄke i druÅ”tvene diskusije i mesta na kojima ljudi (Äesto satiriÄno) izražavaju svoje miÅ”ljenje. Postoje dve glavne statue koje govore: Paskvino i Marforio, ali postoje joÅ” Äetiri zapažene: il Babuino, Madama Lukrecija, il Fakino i Abot LuiÄi. VeÄina ovih statua su starorimske ili klasiÄne, a veÄina njih takoÄe prikazuje mitske bogove, drevne ljude ili legendarne liÄnosti; il Paskino predstavlja Menelaja, LuiÄi je nepoznati rimski sudija, il Babuino bi trebalo da je Silen, Marforio predstavlja Okeana, madama Lukrecija je bista Izide, a il Fakino je jedina nerimska statua, nastala 1580. godine, a ne predstavljajuÄi bilo koga posebno. Äesto su, zbog svog statusa, prekriveni plakatima ili grafitima koji izražavaju politiÄke ideje i stavove. Druge statue u gradu, koje nisu povezane sa statuama koje govore, ukljuÄuju one na mostu Sant AnÄelo, ili nekoliko spomenika raÅ”trkanih po gradu, kao Å”to je onaj Äordanu Brunu u Kampo dei Fjori.[91] Mostovi[uredi | uredi izvor] Grad Rim sadrži brojne poznate mostove koji prelaze Tibar. Jedini most koji je ostao nepromenjen do danas iz klasiÄnog doba je Ponte dej Kvatro Kapi, koji povezuje Ostrvo Tiberinu sa levom obalom. Drugi saÄuvani, iako modifikovani, drevni rimski mostovi koji prelaze Tibar su Ponte Cestio, Ponte Sant`AnÄelo i Ponte Milvio. UzimajuÄi u obzir Ponte Nomentano, takoÄe izgraÄen tokom starog Rima, koji prelazi Anijenu, trenutno u gradu postoji pet drevnih rimskih mostova.[92] Drugi mostovi vredni pažnje su Ponte Sisto, prvi most izgraÄen u renesansi iznad rimskih temelja; Ponte Roto, zapravo jedini preostali luk antiÄkog Pons Emilius, sruÅ”io se tokom poplave 1598. i sruÅ”en krajem 19. veka; i Ponte Vitorio Emanuele II, moderan most koji povezuje Korso Vitorio Emanuele i Borgo. VeÄina gradskih javnih mostova izgraÄena je u klasiÄnom ili renesansnom stilu, ali i u baroknom, neoklasiÄnom i modernom stilu.[93] Obelisci i stubovi[uredi | uredi izvor] U gradu se nalazi osam staroegipatskih i pet starorimskih obeliska, zajedno sa nizom modernijih obeliska; takoÄe je ranije (do 2005) postojao drevni etiopski obelisk u Rimu. Grad sadrži neke od obeliska na pijacama, kao Å”to su Navona, Trg Svetog Petra, Montecitorio i Trg del Popolo, a drugi u vilama, termalnim parkovima i vrtovima, kao Å”to su Vila Äelimontana, Dioklecijanove terme. Å taviÅ”e, u centru Rima nalaze se i Trajanov i Antoninov stub, dva starorimska stuba sa spiralnim reljefom. Stub Marka Aurelija nalazi se na Pijaca Kolona i sagradio ga je Komod oko 180. godine nove ere u znak seÄanja na svoje roditelje. Stub Marka Aurelija je inspirisan Trajanovim na Trajanovom forumu, koji je deo Carskog foruma. Uprava[uredi | uredi izvor] Teritorija opÅ”tine (Rim, crveno) unutar Metropolitanskog grada Rima (CittĆ Metropolitana di Roma, žuto). Bela taÄka u centru je Vatikan. Palata Kvirinal, sediÅ”te predsednika italijanske republike. Trg svetog Petra u Vatikanu. Status prestonice[uredi | uredi izvor] Rim je prestonica Italije i sediÅ”te predsednika republike, koji ima oficijelnu rezidenciju u palati Kvirinal. Rim je, osim toga, sediÅ”te parlamenta, predsednika vlade i svih ministarstava. GradonaÄelnik Rima je Roberto Gvaltijeri koji je izabran 2021. godine. PolitiÄka debata u Italiji se fokusira na moguÄnost da grad sa āposebnim moÄimaā u lokalnoj jurisdikciji (āRoma Capitaleā direktive),[94] postane opÅ”tina za sebe ili āprestoniÄki distriktā [95] nezavisan od regiona Lacio, po modelu ostalih prestoniÄkih gradova u Evropi. Mapa 15 opÅ”tina grada Rima. Teritorijalne jedinice[uredi | uredi izvor] Teritorija opÅ”tine Rim je podeljena na 15 āMunicipiā (teritorijalnih jedinica).[96] Ranije je grad bio podeljen na 20 teritorijalnih jedinica, ali je u 14. veku izglasano da OpÅ”tina FjumiÄino postane nezavisna teritorijalna jedinica u odnosu na grad Rim. Ostali suvereni entiteti[uredi | uredi izvor] Rim je jedinstven grad u svetu po tome Å”to sadrži i dva suverena entiteta. Jedno od tih entiteta je Sveta stolica koja je politiÄki i religijski entitet koji upravlja podru
Kao na slikama Dobro oÄuvano Roman OsipoviÄ Jakobson (rus. Š Š¾Š¼Š°Š½ ŠŃŠøŠæŠ¾Š²ŠøŃ ŠÆŠŗŠ¾Š±ŃŠ¾Š½; Moskva, 23. oktobar 1896[1] ā Boston, 18. jul 1982[2]) je bio ruski lingvista i semiolog, bio je jedan od najuticajnijih lingvista 20. veka i zaÄetnik razvoja strukturalistiÄke analize jezika, poezije i umetnosti. Kao pionir strukturalne lingvistike, Jakobson je bio jedan od najslavnijih i najuticajnijih lingvista dvadesetog veka. Sa Nikolajem Trubeckojem je razvio revolucionarne nove tehnike za analizu jeziÄkih zvuÄnih sistema, efektivno osnovavÅ”i savremenu disciplinu fonologije. Jakobson je zatim primenio sliÄne principe i tehnike na prouÄavanje drugih aspekata jezika kao Å”to su sintaksa, morfologija i semantika. On je dao brojne doprinose slovenskoj lingvistici, od kojih su najznaÄajnije dve studije ruskih padeža i analiza kategorija ruskih glagola. OslanjajuÄi se na uvide iz semiotike Ä. S. Pirsa, kao i iz teorije komunikacije i kibernetike, predložio je metode za istraživanje poezije, muzike, vizuelnih umetnosti i kinematografije. Svojim odluÄujuÄim uticajem na Kloda Levi-Strosa i Rolana Barta, izmeÄu ostalih, Jakobson je postao kljuÄna figura u prilagoÄavanju strukturalne analize disciplinama izvan lingvistike, ukljuÄujuÄi filozofiju, antropologiju i teoriju književnosti; njegov razvoj pristupa Äiji je pionir Ferdinand de Sosir, poznatog kao āstrukturalizamā, postao je znaÄajan posleratni intelektualni pokret u Evropi i Sjedinjenim Državama. U meÄuvremenu, iako je uticaj strukturalizma opao tokom 1970-ih, Jakobsonov rad je nastavio da dobija pažnju u lingvistiÄkoj antropologiji, posebno kroz etnografiju komunikacije koju je razvio Del Hajms i semiotiku kulture koju je razvio Jakobsonov bivÅ”i uÄenik Majkl SilverÅ”tajn. Jakobsonov koncept temeljnih lingvistiÄkih univerzalija, posebno njegova proslavljena teorija osobenih karakteristika, presudno je uticao na rano razmiÅ”ljanje Noama Äomskog, koji je postao dominantna figura u teorijskoj lingvistici tokom druge polovine dvadesetog veka.[3] Život i rad[uredi | uredi izvor] RoÄen, u bogatoj porodici ruskih jevrejskih doseljenika, u Moskvi od ranog doba bio je fasciniran jezikom. Kao student bio je vodeÄa figura Moskovskog lingvistiÄkog kruga i uÄestvovao u moskovskom aktivu svetske avangardne umetnosti i poezije.[4] Lingvistika u to vreme je bila obeležena neogramatiÄarima i insistirala da je jedino nauÄno prouÄavanje jezika prouÄavanje istorijske lingvistike i razvoja reÄi kroz vreme (dijahronijski pristup). S druge strane, Jakobson je pod uticajem radova Ferdinanda de Sosira razvio ideju strukturne analize lingvistiÄkih fenomena (sinhronijski pristup). Godine 1920. Jakobson, usled politiÄkih promena, napuÅ”ta svoju rodnu zemlju i dolazi u Prag kao Älan Sovjetske diplomatske misije da nastavi svoje doktorske studije. U Pragu se sprijateljuje sa brojnim ÄeÅ”kim književnicima. TakoÄe je impresionirao ÄeÅ”ke akademike svojim izuÄavanjem ÄeÅ”kih stihova. Godine 1926. on zajedno sa N. Trubeckojim, V. Matheziusom i ostalima postaje osnivaÄ praÅ”ke Å”kole, odnosno lingvistiÄkog druÅ”tva pod nazivom PraÅ”ki lingvistiÄki krug. Dok je Trubeckoj insistirao na tome da je jezik naÄin Äuvanja i samorazumevanja kulture, Jakobson je suprotno smatrao da je jezik naÄin izražavanja i razvoja kulture. Iako su njihovi pristupi bili razliÄiti, njihova saradnja je bila veoma korisna za slavistiku i lingvistiku 20-og veka. U to vreme Jakobson je napisao brojne radove iz fonetike i 1929. godine on koristi termin strukturalizam da bi prvi put opisao Å”ta je distinkcija u ruskim studijama. Jakobsonova univerzalna strukturalno-funkcionalna teorija fonologije bazira se na principu binarnosti za uspostavljanje distinktivnih obeležja (opozicija) i bila je prvo uspeÅ”no reÅ”enje lingvistiÄke analize u skladu sa Sosirovim hipotezama. Pod distinktivnim obeležjem se podrazumeva ono svojstvo jednog glasa na osnovu kojeg taj glas stoji u fonoloÅ”koj opoziciji prema drugom glasu. Princip binarnosti (dihotomije) ispoljava se u svrstavanju jeziÄkih jedinica u parove od po dva Älana izmeÄu kojih postoji opozicija po prisustvu, odnosno odsustvu karakteristiÄnog obeležja. Postojanje distinktivnih obeležja kao stvarnih relevantnih kategorija u konkretnom procesu sporazumevanja pokazuju i psiholoÅ”ki testovi izvrÅ”eni nad veÄim brojem lica. Posle nacistiÄke invazije na Prag 1941. godine, Jakobson odlazi u Å vedsku i Dansku gde se pridružuje KopenhagenÅ”kom lingvistiÄkom krug i tu upoznaje Luisa Hjelmsleva. Jakobson se interesuje za antropologiju i to mu pomaže da napravi lingvistiÄki zaokret u pravcu humanizma. Po dolasku u SAD, postaje Älan velikog udruženja intelektualaca emigranata u Njujorku, gde takoÄe nastavlja druženje sa ÄeÅ”kim emigrantima. Na Ćcole Libre des Hautes Ćtudes, vrsti frankofonog univerziteta u egzilu, Jakobson saraÄuje sa antropologom Klod Levi-Å trausom, koji je bio jedan od najpoznatijih strukturalista. PredajuÄi na Kolumbija univerzitetu, Harvardu i MIT-u, Jakobson održava poznanstva sa mnogim ameriÄkim lingvistima i antropolozima kao Å”to su Bendžamin Vorf, Edvard Sapir, Franc Boas i Leonard Blumfild. Godine 1949. Jakobson se seli na Univerzitet u Harvardu, gde Äe provesti ostatak svog života. Njegovo interesovanje se kreÄe od ruske poezije prema opÅ”tim osobenostima poetskog jezika. Sa istraživanjima na tu temu postao je poznat u celom svetu. PoÄetkom 1960. godine Jakobson sveobuhvatno prouÄava jezik i poÄinje pisati o komunikacionim naukama u celini. Komunikacijske funkcije[uredi | uredi izvor] Jakobson razlikuje Å”est komunikacijskih funkcija, koje odgovaraju dimenzijama komunikacijskog procesa. Dimenzije su: 1. kontekst; 2. poruka; 3. poÅ”iljalac; 4. primalac; 5. kanal; 6. kod. Funkcije su: 1. referentna (kontekstualna ili situaciona informacija); 2. poetska (estetska ili kreativna); 3. emotivna (liÄna ili ekspresivna); 4. konativna (vokativno ili imperativno adresovanje primaocu); 5. fatiÄka (kontrolni radni kanal); 6. metalingvistiÄka (kontrolni radni kod). Jedna od Å”est funkcija uvek je dominantna u tekstu i obiÄno odreÄuje tip teksta. U poeziji dominantna funkcija je poetska funkcija: fokus je na samoj poruci. Prava oznaka poezije je prema Jakobsonu āprojekcija principa jednakosti sa ose selekcije na osu kombinacijeā. UopÅ”teno govoreÄi, to znaÄi da poezija uspeÅ”no kombinuje i integriÅ”e formu i funkciju. Jakobsonova teorija komunikacija je prvi put objavljena u āClosing Statements: Linguistics and Poeticsā. Danas nijedno istraživanje na temu komunikacijskih nauka ne može zaobiÄi njegov rad. Intelektualni doprinosi[uredi | uredi izvor] Prema Jakobsonovim liÄnim seÄanjima, najodluÄnija faza u razvoju njegovog miÅ”ljenja bio je period revolucionarnog iÅ”Äekivanja i preokreta u Rusiji izmeÄu 1912. i 1920. godine, kada je, kao mlad student, pao pod Äari proslavljenog ruskog futuriste i lingvistiÄkog mislioca Velimira Hlebnikova.[5] NudeÄi malo drugaÄiju sliku, predgovor drugom izdanju ZvuÄnog oblika jezika tvrdi da ova knjiga predstavlja Äetvrtu fazu u āJakobsonovoj potrazi da se otkrije funkcija i struktura zvuka u jeziku.ā[6] Prva faza je bila otprilike od 1920-ih do 1930-ih, gde je saraÄivao sa Trubeckojevim, u kojem su razvili koncept fonema i razjasnili strukturu fonoloÅ”kih sistema. Druga faza, od oko kasnih 1930-ih do 1940-ih, tokom koje je razvio ideju da su ābinarne osobene karakteristikeā temeljni element u jeziku i da je takva razliÄitost āpuka drugostā ili diferencijacija.[6] U treÄoj fazi Jakobsonovog rada, od 1950-ih do 1960-ih, radio je sa akustiÄarem C. Gunar Fantom i Morisom Haleom (Jakobsonovim uÄenikom) na razmatranju akustiÄkih aspekata osobenih karakteristika. Legat[uredi | uredi izvor] Jakobsonove tri osnovne ideje danas igraju znaÄajnu ulogu u lingvistici, a to su lingvistiÄka tipologija, markiranost (obeleženost) i lingvistiÄke univerzalije. Ta tri koncepta su tesno isprepletana: tipologija je klasifikacija jezika u smislu zajedniÄkih gramatiÄkih obeležja kao suprotnost zajedniÄkom poreklu, markiranost grubo reÄeno oznaÄava to da su izvesne forme gramatiÄke organizacije āprirodnijeā od drugih, odnosno ova razlika se tiÄe prisustva ili odsustva nekog jeziÄkog obeležja, i lingvistiÄke univerzalije su naziv za zajedniÄka obeležja svih jezika sveta. Jakobson se bavio i nepotpunim jeziÄkim sistemima, tražeÄi Å”ta je u njima uvek i najÄeÅ”Äe prisutno, a Å”ta može i izostati. Tako su nastali njegovi radovi o deÄjem jeziku i afaziji. Afazija je jeziÄki poremeÄaj, koji nastaje kad se oÅ”teti oblast mozga koja je ukljuÄena u obradu jezika. Prema Jakobsonu afazija je smanjenje sposobnosti odabira (selekcije) ili kombinacije i kontekstualizacije. Njegove zasluge u lingvistici su postojale i na polju morfologije, gde je dao metod odreÄivanja odnosa u okviru morfoloÅ”kih sistema prema principu binarnosti (obeležena kategorija ima prema sebi neobeleženu kategoriju). Posebno je ispitivao ruski glagolski i padežni sistem. Iako je Roman Jakobson u skladu sa programom praÅ”ke Å”kole, kao njen najeminentniji Älan najviÅ”e pažnje poklanjao istraživanju fonologije i distinktivnih obeležja njegova nauÄna delatnost je bila viÅ”estruka (komunikacijske funkcije, ispitivanja poetskog jezika, jeziÄka tipologija, socijalna antropologija, psihoanaliza). Harvardska slavistiÄka Å”kola, koju je Jakobson osnovao, je i danas jedna od najreprezentativnijih u svetu. Bibliografija[uredi | uredi izvor] R. Jakobson āRemarques sur l`evolution phonologique du russe compare a celle des autres langues slavesā. Prague, 1929 R. Jakobson ā Child Language, Aphasia and Phonological Universals, 1941 R. Jakobson āStyle in Language, ed. Thomas Sebeok, 1960 R. Jakobson āSelected Writings, ed. Stephen Rudy, The Hague, Paris, Mouton in 6 volumes: 1.Phonological Studies, 1971 2. Word and Language, 1971 3. The Poetry of Grammar and the Grammar of Poetry, 1980 4. Slavic Epic Studies, 1966 5. On Verse, Its Masters and Explores, 1978 6. Early Slavic Paths and Crossroads, 1985 R. Jakobson āQuestions de poetiqe, 1973 R. Jakobson āVerbal Art, Verbal Sign, Verbal Time (ed. Krystyna Pomorska and Stephen Rudy), 1985 R. Jakobson āSix Lectures of Sound and Meaning, 1978 R. Jakobson āThe Framework of Language, 1980 R. Jakobson āHalle M., Fundamentals of Language, 1956 R. Jakobson āWaugh L., The Sound Shape of Language, 1979 R. Jakobson āPomorska K., Dialogues, 1983 Teorija knjizevnosti
August Cesarec, 1990. Prevod Vjeran Zuppa OdliÄno oÄuvano. Redak majstor miÅ”ljenja! Plamen voÅ”tanice je poslednje delo Gastona BaÅ”elara objavljeno za njegovog života, 1961. godine. Ovo delo prouÄava āobnavljanje sanjarenja sanjara u kontemplaciji usamljenog plamenaā. Ali to je i esej o snazi imaginacije pred stvarima, o buÄenju uma u āāsanjarenju, sa citatima iz Strindberga, Trakla i Novalisa, i konaÄno o snazi misli i njegovih lutanja. Gaston BaÅ”lar, francuski matematiÄar, epistemolog i teoretiÄar poetske maÅ”te ā ne nalazim prikladnijeg izraza za ovo poslednje, za onaj deo njegovih radova koji nas ovde posebno interesuje ā jeste, koliko znam, jedini mislilac koji je umeo i pristao da od raÅ”ÄereÄenosti modernog Äoveka izmeÄu njegove iskonske prirode, nepromenljive ili gotovo nepromenljive, od neolitika naovamo, a možda i od paleolitika, i imperativa nove racionalnosti i nauÄne efikasnosti izgradi mudrost, uslov razumne sreÄe... Bio je fascinantan profesor; dok ga nisam Äuo nisam ni zamiÅ”ljao da su moguÄi takav Å”arm i spontanost predavaÄke inspiracije, naroÄito u ovo doba televizijske i druge automatizacije opÅ”tenja. Sa svojim polucilinderom, sa bradom Ć la Marx, sa sklonostima i navikama provincijskog osobenjaka, kakvih je nekad bilo sijaset u dokonoj slobodi ulica kojima su ljudi hodali peÅ”ice, BaÅ”lar nije izgledao niti je bio imalo āmoderanā... Dok literatura veÄi gotovo dva veka slika jad naÅ”e osamljenosti, BaÅ”lar peva blagodati samoÄe, predlaže nam da pomoÄu Äitanja, pomoÄu āpoetikoanalizeā, ārekonstruiÅ”emo u sebi biÄe oslobodilaÄkih samoÄaā. Naravno, i ovde ista reÄ pokriva razliÄite stvari. BaÅ”larova samoÄa je punoÄa, maÅ”ta naÅ”e biÄe, a lektira je njeno druÅ”tvo. āGore, na nebu, raj je jedna velika bibliotekaā, veli BaÅ”lar... BaÅ”lar je, u Francuskoj, konsekventnije no iko, izložio strukture savremenog nauÄnog duha i prakse, karakterisane sve strožom apstrakcijom i matematizacijom. Pokazao je da je taj duh negacija svega spontanog, svega neposrednog, āprirodnogā. Kasnije je uvideo da nauÄna kosmologija ne može uguÅ”iti spontanu kosmologiju, da prvobitni Äovek živi u nama sa nesmanjenom vitalnoÅ”Äu, da mu je izraz poezija, da su funkcija nauke i funkcija poezije nesvodljive, i obe neophodne. Mi živimo istovremeno u dva jedan drugom potpuno strana sveta. BaÅ”lar je uspeo da od te rascepanosti napravi dve harmonije koje se uzajamno dopunjuju. Drugi je doživljuju kao tragediju naÅ”eg doba... Život je mnogo lepÅ”i posle Äitanja jedne BaÅ”larove knjige, Äitalac svesniji vlastitog bogatstva, pouzdaniji u se. Ako i ne menja svet, ostavljajuÄi to inteligenciji i nauci, maÅ”ta krepi Äoveka, āsanjarenju pripadaju vrednosti koje daju peÄat Äoveku u njegovim dubinamaā. ā Sreten MariÄ Gaston BaÅ”lar: Trenutak poetski, trenutak metafiziÄki U ravnoteži s pomoÄnim Äasom, ne oÄekujuÄi niÅ”ta od daÅ”ka Äasova pesnik se rastereÄuje od svekolikog uzaludnog života; on oseÄa apstraktnu dvosmislenost biÄa i nebiÄa. U pomrÄini on vidi bolje svoju svetlost. SamoÄa mu donosi usamljeniÄku misao, misao bez udaljavanja, misao koja se penje, smiruje u Äistom zanosu. Poezija je trenutna metafizika. U kratkoj pesmi ona mora dati viziju svemira i tajnu duÅ”e, biÄe i predmet ā istovremeno. Ako ona jednostavno ide za vremenom života, manje je od života; ona ne može biti viÅ”e od života, sem ako život ne Äini nepokretnim, sem ako dijalektiku radosti i muka ne živi na licu mesta. Ona je tada princip suÅ”tinske istovremenosti u kojoj i najrasprÅ”enije i najrazjedinjenije biÄe zadobija svoje jedinstvo. Dok su sva druga metafiziÄka iskustva pripravljana u beskrajnim predgovorima, poezija odbija obrazloženje i naÄela, metode i dokaze. Ona odbacuje sumnju. NajviÅ”e, ona ima potrebu za preludijumom tiÅ”ine. Najpre, udarajuÄi po praznim reÄima, ona uÄutkuje prozu ili trilere koji bi u ÄitaoÄevoj duÅ”i ostavili kontinuitet ili žamor. Potom, posle praznih zvuÄnosti, ona stvara svoj trenutak. Pesnik razara jednostavni kontinuitet povezanog vremena, da bi izgradio složeni trenutak, da bi u tom trenutku svezao Ävor brojnih istovremenosti. U svakoj pravoj pesmi mogu se tada naÄi elementi zaustavljenog vremena, vremena koje ne sledi meru, vremena koje Äemo zvati vertikalnim, da bismo ga razlikovali od vremena uopÅ”te, koje protiÄe horizontalno, s vodom reke, s vetrom Å”to huji. Otuda jedan paradoks koji valja iskazati jasno: dok je vreme prozodije horizontalno, vreme poezije je vertikalno. Prozodija organizuje samo uzastopne zvuÄnosti; ona ureÄuje kadence, upravlja zanosom i uzbuÄenjima, Äesto, nažalost, u nevreme. PrihvatajuÄi posledice poetskog trenutka, prozodija omoguÄava da se ponovo spojimo s prozom, s razjaÅ”njenom miÅ”lju, doživljenim ljubavima, socijalnim životom, tekuÄim životom, linearnim, neprekidnim životom koji klizi. Ali, sva prozodijska pravila su samo sredstva, stara sredstva. Cilj je vertikalnost, dubina i visina; stabilizovani trenutak u kome istovremenosti, stupajuci u red, dokazuju da poetski trenutak ima metafiziÄku perspektivu. Poetski trenutak je, dakle, nužno kompleksan: on uzbuÄuje, dokazuje ā poziva i teÅ”i ā on je zaÄuÄujuÄi i blizak. SuÅ”tinski, pesniÄki trenutak je skladni odnos dveju suprotnosti. U straÅ”nom Äasu pesnika, ima uvek neÅ”to razuma; u promiÅ”ljenom odbijanju ostaje uvek malo strasti. PoreÄane antiteze se veÄ dopadaju pesniku. Ali za oduÅ”evljenje, za ekstazu je potrebno da se antiteze sažimaju u dvosmislenosti. Tada izbija poetski trenutak. U najmanju ruku, poetski trenutak je svest o dvosmislenosti. Ali, on je i viÅ”e, jer to je razdragana, aktivna, dinamiÄka dvosmislenost. Poetski trenutak primorava biÄe da vrednuje ili obezvreÄuje. U poetskom trenutku biÄe se penje ili spuÅ”ta, ne prihvatajuÄi vreme sveta, koje bi dvosmislenost svelo na antitezu, istovremenost na uzasitopnost. Odnos antiteze i dvosmislenosti Äe se lako proveriti, ako se hoÄe dobro pristati uz pesnika koji, na svaki naÄin, živi u istom trenutku oba Älana svojih antiteza. Od tada Äe se lako naÄi pravi poetski trenuci jedne pesme u svim taÄkama gde ljudsko srce može da preokrene antiteze. GovoreÄi viÅ”e intuitivno, dobro spletena dvosmislenost pokazuje se svojim temporalnim karakterom: umesto muÅ”kog i srÄanog vremena koje uzleÄe i lomi, umesto blagog i krotkog vremena koje žali i plaÄe, evo jednog androginog trenutka. PesniÄka tajna je androginija. II Ali, da li je to joÅ” uvek vremenski pluralizam protivreÄnih dogaÄaja zatvorenih u jedan jedini trenutak? Da li je vremenska sva ta vertikalna perspektiva koja se nadnosi nad poetski trenutak? Da, jer nagomilane istovremenosti jesu ureÄene istovremenosti. One trenutku daju jednu dimenziju poÅ”to mu daju unutarnji red. Elem, vreme je poredak i nije niÅ”ta drugo. I svaki poredak je vreme. I to je ono vertikalno vreme koje pesnik otkriva kada odbaci horizontalno vreme, to jest postojanje drugih, postojanje života, postojanje sveta. Evo onda tri reda uzastopnih iskustava koja moraju osloboditi biÄe okovano u horizonitalnom vremenu: naviÄi se da se svoje vlastito vreme ne povezuje s vremenom drugih ā razbiti druÅ”tvene okvire trajanja, 2. naviÄi se na nepovezivanje vlastitog vremena s vremenom stvari ā razbite fenomenalne okvire trajanja, 3. naviÄi se ā teÅ”ko navikavanje ā da se ne povezuje sopstveno vreme s vremenom života ā ne znati viÅ”e da li srce bije, da li radost raste ā razbiti životne okvire trajanja Samo onda se dostiže autosinhrona veza, u srediÅ”tu samoga sebe, bez perifernog života. Odjednom se svaka plitka horizontalnost briÅ”e. Vreme viÅ”e ne teÄe. Ono Å”iklja. III Da bi se zadržao ili, taÄnije, ponovo naÅ”ao taj stabilizovani poetski trenutak, ima pesnika koji, poput Malarmea, brutalizuju neposredno horizontalno vreme, koji remete red sintakse, zaustavljaju ili nasluÄuju posledice poetskog trenutka. ZamrÅ”ene prozodije bacaju kamenÄiÄe u potok da se talasi rasprskavaju u prazne slike, da bi vrtlog razbio odbleske. Äitajuci Malarmea, Äesto se ima utisak povratnog vremena koje dolazi da okonÄa minule trenutke. Tada se sa zakaÅ”njenjem žive trenuci koje bismo morali proživeti: oseÄaj utoliko Äudniji Å”to ne uÄestvuje ni u kakvom žaljenju, kajanju, ili nostalgiji. On je stvoren jednostavno od obradenog vremena koje ume, ponekad, da poÅ”alje odjek pre glasa i odbijanja u priznanje. Drugi pesnici, sreÄniji, hvataju prirodno stabilizovan trenutak. Bodler vidi, kao Kinezi, Äas u oku maÄke, neosetljivu uru kad je strast tako potpuna da joj nije stalo do ispunjenja: Ā»U dnu tih divnih oÄiju ja uvek vidim razgovetno Äas, vazda isti, Å”iroki, sveÄani Äas, veliki kao prostor, nepodeljen ni na minute ni na sekunde, nepokretan Äas nije obeležen na satovimaā¦Ā« Za pesnike koji tako s lakoÄom ostvaruju trenutak, pesma se ne odvija, ona se svezuje, tka od Ävora do Ävora. Njena drama se ne ostvaruje. Njeno zlo je mirni cvet. U ravnoteži s pomoÄnim Äasom, ne oÄekujuÄi niÅ”ta od daÅ”ka Äasova pesnik se rastereÄuje od svekolikog uzaludnog života; on oseÄa apstraktnu dvosmislenost biÄa i nebiÄa. U pomrÄini on vidi bolje svoju svetlost. SamoÄa mu donosi usamljeniÄku misao, misao bez udaljavanja, misao koja se penje, smiruje u Äistom zanosu. Podiže se vertikalno vreme. Ponekad, ono se i smraÄuje. PonoÄ, za onog koji ume da Äita Gavrana, ne otkucava viÅ”e nikad horizontalmo. Ona otkucava bez duÅ”e, silazeÄi, silazeÄiā¦ Retke su noÄi u kojima imam hrabrost da idem do dna, do dvanaestog otkucaja, do dvaneste rane, do dvanaeste uspomeneā¦Tada se vraÄam prostom vremenu; okivam, ponovo sebe okivam, vraÄam se živima, u život. Da bi se živelo, uvek treba izdati priviÄenjeā¦ Na tom vertikalnom vremenu ā silazeÄi ā reÄaju se najgore muke, muke bez vremenske uzroÄnosti, izoÅ”trene muke Å”to paraju srce ni zbog Äega, a da nikada ne malaksaju. Na vertikalnom vremenu ā penjuÄi se ā krepi se uteha bez nade, ta Äudna samohrana uteha bez zaÅ”titnika. Ukratko, sve ono Å”to nas otkida od uzroka i od nagrade, sve ono Å”to poriÄe intimnu istoriju i samu želju, sve ono Å”to, istovremeno, obezvreÄuje proÅ”lost i buduÄnost, nalazi se u poetskom trenutku. Želi li se studija malog parÄeta vertikalnog poetskog vremena? Neka se uzme poetski trenutak nasmeÅ”enog žala, u samom Äasu kad noÄ tone u san i uÄvrÅ”Äuje tmine, kad Äasovi jedva izdiÅ”u, kad je samoÄa veÄ i samo sebi kajanje! Dvosmisleni polovi nasmeÅ”enog žala skoro se dodiruju. Najmanje njihanje ih zamenjuje meÄusobno. NasmeÅ”eni žal je, dakle, jedna od najosetnijih dvosmislenosti osetljivog srca. On se, tako, svakako razvija u vertikalnom vremenu, poÅ”to nijedan od dva momenta ā ni smeÅ”ak ni žal ā nije prethodan. Ovde je oseÄanje povratno ili, bolje reÄeno, reverzibilnost biÄa je sentimentalizirana: osmeh žali i žal se smeÅ”i, žal teÅ”i. Nijedno od vremena izraženih u nizu nije uzrok drugoga, Å”to je dokaz da su loÅ”e izraženi u uzastopnom vremenu, u horizontalnom vremenu. Ali, ima, ipak, od jednog do drugog neko postojanje, postojanje koje se može osetiti samo vertikalno, s utiskom da žal jenjava, da se duÅ”a uzdiže, utvara opraÅ”ta. Tada stvarno nesreÄa cveta. Osetijivi metafiziÄar naÄi Äe tada u nasmeÅ”enom žalu formalnu lepotu nesreÄe. U funkciji formalne uzroÄnosti on Äe razumeti dematerijalizaciju u kojoj se prepoznaje poetski trenutak. Novi dokaz da se formalna uzroÄnost odvija umutar trenutka, u smeru vertikalnog vremena, dok se oficijentna uzroÄnost odvija u životu i stvarima, horizontalno, okupljajuÄi trenutke razliÄitih intenziteta. Prirodno, u perspektivi trenutka mogu se osetiti dvosmislenosti veÄeg dometa: Ā»JoÅ” kao dete, osetio sam u srcu dva protivreÄna oseÄanja: strah od života i ekstazu životaĀ« Trenuci u kojima se ta dva oseÄanja oseÄaju zajedno ā zaustavljaju vreme, jer oni se oseÄaju zajedno povezani zaÄaravajuÄim interesom za život. Ona podižu biÄe izvan opÅ”teg trajanja. Takva dvosmislenost ne može se opisati u uzastopnim vremenima kao prosto svoÄenje raÄuna prolaznih radosti i muka. Toliko žive i tako temeljne suprotnosti govore o neposrednoj metafizici. Od nje se živi oscilacija u samo jednom Äasu, zanosima i padovima koji mogu biti Äak i suprotnosti dogaÄajima: gaÄenje pred životom dolazi u nesreÄi. CikliÄni temperameniti koji po uobiÄajenom trajanju, iduÄi za mesecom, odmotavaju protivreÄna stanja, predstavlaju samo parodije i osnovne dvosmislenosti. Samo produbljena psihologija trenutka moÄi Äe da nam da sheme potrebne za shvatanje suÅ”tinske pesniÄke drame. IV Uostalom, upadljivo je da je jedan od pesnika ā koji je najsnažnije zahvatio presudne trenutke biÄa ā pesnik korespodencija. Bodlerova Saglasnost nije, kao Å”to se to Äesto izlaže, prosta transpozicija koja bi dala jedan kod Äulnih analogija. Ona je zbir osetljivog biÄa u jednom jedinom trenutku. Ali osetilne istovremenosti koje sjedinjuju mirise, boje i zvuke, samo zaÄinju dalje i dublje istovremenosti. U ta dva jedinstva tame i svetlosti nalazi se dvojaka veÄnost dobra i zla. Ono Å”to je Ā»Å”irokoĀ« u tami i u svetlosti, ne sme, uostalom, da nas navede na prostornu viziju. Tama i svetlost se ne pominju zbog njihove prostornosti, zbog beskonatniosti, veÄ usled njihovog jedinstva. Tama nije prostor. Ona je pretnja veÄnosti. Tama i svetlost su nepomiÄni trenuci, crni i svetli Äasovi, trenutak nije bio potpuniji nego u onom stihu gde se mogu spojiti istovremeno neizmernost dana i noÄi. Nikada se nije tako fiziÄki doÄarala dvosmislenost oseÄanja, maniheizam naÄela. RazmiÅ”ljajuÄi na taj naÄin, dolazi se odjednom do ovog zakljuÄka: svaka moralnost je trenutna. KategoriÄki imperativ moralnosti treba samo da potraje. On ne zadržava nikakav vidljivi uzrok, on ne oÄekuje nikakvu posledicu. Ide sasvim pravo, vertikalno, u vremenu formi i liÄnosti. Pesnik je tada prirodni vodiÄ metafiziÄara, koji hoÄe da razume sve sile trenutnih veza, zanos žrtve, ne dopuÅ”tajuÄi da ga podeli grubi filosofski dualizam subjekta i objekta, ne dajuÄi da ga zaustavi dualizam egoizma i dužnosti. Pesnik nadahnjuje jednu suptilniju dijalektiku. On otkriva u isti mah, u istom trenutku, uzajamnost forme i liÄnosti. On dokazuje da je forma liÄnost i da je liÄnost forma. Poezija postaje tako trenutak formalnog uzroka, trenutak liÄne snage. Ona gubi onda interes za ono Å”to razbija i rastvara, za trajanje koje rasipa odjeke. Ona traži trenutak. Ima potrebu samo za trenutkom. Ona stvara trenutak. Van trenutka postoje samo proza i Å”ansona. U vertikalnom vremenu nepomiÄnog trenutka poezija nalazi svoj specifiÄan dinamizam. Postoji Äisti dinamizam Äiste poezije. To je onaj koji se razvija vertikalno u vremenu formi i liÄnosti. S francuskog preveo Miodrag RadoviÄ Izvornik: Gaston Bachelard, Le droit de rĆ©ver, Paris, Presses Universitaires de France, 1970, str. 224ā232. Å tampano u: Polja br. 297/298. godina XXIX. novembar-decembar 1983.
August Cesarec, 1990. 164 str OdliÄno oÄuvano (potpis) Redak majstor miÅ”ljenja! Plamen voÅ”tanice je poslednje delo Gastona BaÅ”elara objavljeno za njegovog života, 1961. godine. Ovo delo prouÄava āobnavljanje sanjarenja sanjara u kontemplaciji usamljenog plamenaā. Ali to je i esej o snazi imaginacije pred stvarima, o buÄenju uma u āāsanjarenju, sa citatima iz Strindberga, Trakla i Novalisa, i konaÄno o snazi misli i njegovih lutanja. Gaston BaÅ”lar, francuski matematiÄar, epistemolog i teoretiÄar poetske maÅ”te ā ne nalazim prikladnijeg izraza za ovo poslednje, za onaj deo njegovih radova koji nas ovde posebno interesuje ā jeste, koliko znam, jedini mislilac koji je umeo i pristao da od raÅ”ÄereÄenosti modernog Äoveka izmeÄu njegove iskonske prirode, nepromenljive ili gotovo nepromenljive, od neolitika naovamo, a možda i od paleolitika, i imperativa nove racionalnosti i nauÄne efikasnosti izgradi mudrost, uslov razumne sreÄe... Bio je fascinantan profesor; dok ga nisam Äuo nisam ni zamiÅ”ljao da su moguÄi takav Å”arm i spontanost predavaÄke inspiracije, naroÄito u ovo doba televizijske i druge automatizacije opÅ”tenja. Sa svojim polucilinderom, sa bradom Ć la Marx, sa sklonostima i navikama provincijskog osobenjaka, kakvih je nekad bilo sijaset u dokonoj slobodi ulica kojima su ljudi hodali peÅ”ice, BaÅ”lar nije izgledao niti je bio imalo āmoderanā... Dok literatura veÄi gotovo dva veka slika jad naÅ”e osamljenosti, BaÅ”lar peva blagodati samoÄe, predlaže nam da pomoÄu Äitanja, pomoÄu āpoetikoanalizeā, ārekonstruiÅ”emo u sebi biÄe oslobodilaÄkih samoÄaā. Naravno, i ovde ista reÄ pokriva razliÄite stvari. BaÅ”larova samoÄa je punoÄa, maÅ”ta naÅ”e biÄe, a lektira je njeno druÅ”tvo. āGore, na nebu, raj je jedna velika bibliotekaā, veli BaÅ”lar... BaÅ”lar je, u Francuskoj, konsekventnije no iko, izložio strukture savremenog nauÄnog duha i prakse, karakterisane sve strožom apstrakcijom i matematizacijom. Pokazao je da je taj duh negacija svega spontanog, svega neposrednog, āprirodnogā. Kasnije je uvideo da nauÄna kosmologija ne može uguÅ”iti spontanu kosmologiju, da prvobitni Äovek živi u nama sa nesmanjenom vitalnoÅ”Äu, da mu je izraz poezija, da su funkcija nauke i funkcija poezije nesvodljive, i obe neophodne. Mi živimo istovremeno u dva jedan drugom potpuno strana sveta. BaÅ”lar je uspeo da od te rascepanosti napravi dve harmonije koje se uzajamno dopunjuju. Drugi je doživljuju kao tragediju naÅ”eg doba... Život je mnogo lepÅ”i posle Äitanja jedne BaÅ”larove knjige, Äitalac svesniji vlastitog bogatstva, pouzdaniji u se. Ako i ne menja svet, ostavljajuÄi to inteligenciji i nauci, maÅ”ta krepi Äoveka, āsanjarenju pripadaju vrednosti koje daju peÄat Äoveku u njegovim dubinamaā. ā Sreten MariÄ Gaston BaÅ”lar: Trenutak poetski, trenutak metafiziÄki U ravnoteži s pomoÄnim Äasom, ne oÄekujuÄi niÅ”ta od daÅ”ka Äasova pesnik se rastereÄuje od svekolikog uzaludnog života; on oseÄa apstraktnu dvosmislenost biÄa i nebiÄa. U pomrÄini on vidi bolje svoju svetlost. SamoÄa mu donosi usamljeniÄku misao, misao bez udaljavanja, misao koja se penje, smiruje u Äistom zanosu. Poezija je trenutna metafizika. U kratkoj pesmi ona mora dati viziju svemira i tajnu duÅ”e, biÄe i predmet ā istovremeno. Ako ona jednostavno ide za vremenom života, manje je od života; ona ne može biti viÅ”e od života, sem ako život ne Äini nepokretnim, sem ako dijalektiku radosti i muka ne živi na licu mesta. Ona je tada princip suÅ”tinske istovremenosti u kojoj i najrasprÅ”enije i najrazjedinjenije biÄe zadobija svoje jedinstvo. Dok su sva druga metafiziÄka iskustva pripravljana u beskrajnim predgovorima, poezija odbija obrazloženje i naÄela, metode i dokaze. Ona odbacuje sumnju. NajviÅ”e, ona ima potrebu za preludijumom tiÅ”ine. Najpre, udarajuÄi po praznim reÄima, ona uÄutkuje prozu ili trilere koji bi u ÄitaoÄevoj duÅ”i ostavili kontinuitet ili žamor. Potom, posle praznih zvuÄnosti, ona stvara svoj trenutak. Pesnik razara jednostavni kontinuitet povezanog vremena, da bi izgradio složeni trenutak, da bi u tom trenutku svezao Ävor brojnih istovremenosti. U svakoj pravoj pesmi mogu se tada naÄi elementi zaustavljenog vremena, vremena koje ne sledi meru, vremena koje Äemo zvati vertikalnim, da bismo ga razlikovali od vremena uopÅ”te, koje protiÄe horizontalno, s vodom reke, s vetrom Å”to huji. Otuda jedan paradoks koji valja iskazati jasno: dok je vreme prozodije horizontalno, vreme poezije je vertikalno. Prozodija organizuje samo uzastopne zvuÄnosti; ona ureÄuje kadence, upravlja zanosom i uzbuÄenjima, Äesto, nažalost, u nevreme. PrihvatajuÄi posledice poetskog trenutka, prozodija omoguÄava da se ponovo spojimo s prozom, s razjaÅ”njenom miÅ”lju, doživljenim ljubavima, socijalnim životom, tekuÄim životom, linearnim, neprekidnim životom koji klizi. Ali, sva prozodijska pravila su samo sredstva, stara sredstva. Cilj je vertikalnost, dubina i visina; stabilizovani trenutak u kome istovremenosti, stupajuci u red, dokazuju da poetski trenutak ima metafiziÄku perspektivu. Poetski trenutak je, dakle, nužno kompleksan: on uzbuÄuje, dokazuje ā poziva i teÅ”i ā on je zaÄuÄujuÄi i blizak. SuÅ”tinski, pesniÄki trenutak je skladni odnos dveju suprotnosti. U straÅ”nom Äasu pesnika, ima uvek neÅ”to razuma; u promiÅ”ljenom odbijanju ostaje uvek malo strasti. PoreÄane antiteze se veÄ dopadaju pesniku. Ali za oduÅ”evljenje, za ekstazu je potrebno da se antiteze sažimaju u dvosmislenosti. Tada izbija poetski trenutak. U najmanju ruku, poetski trenutak je svest o dvosmislenosti. Ali, on je i viÅ”e, jer to je razdragana, aktivna, dinamiÄka dvosmislenost. Poetski trenutak primorava biÄe da vrednuje ili obezvreÄuje. U poetskom trenutku biÄe se penje ili spuÅ”ta, ne prihvatajuÄi vreme sveta, koje bi dvosmislenost svelo na antitezu, istovremenost na uzasitopnost. Odnos antiteze i dvosmislenosti Äe se lako proveriti, ako se hoÄe dobro pristati uz pesnika koji, na svaki naÄin, živi u istom trenutku oba Älana svojih antiteza. Od tada Äe se lako naÄi pravi poetski trenuci jedne pesme u svim taÄkama gde ljudsko srce može da preokrene antiteze. GovoreÄi viÅ”e intuitivno, dobro spletena dvosmislenost pokazuje se svojim temporalnim karakterom: umesto muÅ”kog i srÄanog vremena koje uzleÄe i lomi, umesto blagog i krotkog vremena koje žali i plaÄe, evo jednog androginog trenutka. PesniÄka tajna je androginija. II Ali, da li je to joÅ” uvek vremenski pluralizam protivreÄnih dogaÄaja zatvorenih u jedan jedini trenutak? Da li je vremenska sva ta vertikalna perspektiva koja se nadnosi nad poetski trenutak? Da, jer nagomilane istovremenosti jesu ureÄene istovremenosti. One trenutku daju jednu dimenziju poÅ”to mu daju unutarnji red. Elem, vreme je poredak i nije niÅ”ta drugo. I svaki poredak je vreme. I to je ono vertikalno vreme koje pesnik otkriva kada odbaci horizontalno vreme, to jest postojanje drugih, postojanje života, postojanje sveta. Evo onda tri reda uzastopnih iskustava koja moraju osloboditi biÄe okovano u horizonitalnom vremenu: naviÄi se da se svoje vlastito vreme ne povezuje s vremenom drugih ā razbiti druÅ”tvene okvire trajanja, 2. naviÄi se na nepovezivanje vlastitog vremena s vremenom stvari ā razbite fenomenalne okvire trajanja, 3. naviÄi se ā teÅ”ko navikavanje ā da se ne povezuje sopstveno vreme s vremenom života ā ne znati viÅ”e da li srce bije, da li radost raste ā razbiti životne okvire trajanja Samo onda se dostiže autosinhrona veza, u srediÅ”tu samoga sebe, bez perifernog života. Odjednom se svaka plitka horizontalnost briÅ”e. Vreme viÅ”e ne teÄe. Ono Å”iklja. III Da bi se zadržao ili, taÄnije, ponovo naÅ”ao taj stabilizovani poetski trenutak, ima pesnika koji, poput Malarmea, brutalizuju neposredno horizontalno vreme, koji remete red sintakse, zaustavljaju ili nasluÄuju posledice poetskog trenutka. ZamrÅ”ene prozodije bacaju kamenÄiÄe u potok da se talasi rasprskavaju u prazne slike, da bi vrtlog razbio odbleske. Äitajuci Malarmea, Äesto se ima utisak povratnog vremena koje dolazi da okonÄa minule trenutke. Tada se sa zakaÅ”njenjem žive trenuci koje bismo morali proživeti: oseÄaj utoliko Äudniji Å”to ne uÄestvuje ni u kakvom žaljenju, kajanju, ili nostalgiji. On je stvoren jednostavno od obradenog vremena koje ume, ponekad, da poÅ”alje odjek pre glasa i odbijanja u priznanje. Drugi pesnici, sreÄniji, hvataju prirodno stabilizovan trenutak. Bodler vidi, kao Kinezi, Äas u oku maÄke, neosetljivu uru kad je strast tako potpuna da joj nije stalo do ispunjenja: Ā»U dnu tih divnih oÄiju ja uvek vidim razgovetno Äas, vazda isti, Å”iroki, sveÄani Äas, veliki kao prostor, nepodeljen ni na minute ni na sekunde, nepokretan Äas nije obeležen na satovimaā¦Ā« Za pesnike koji tako s lakoÄom ostvaruju trenutak, pesma se ne odvija, ona se svezuje, tka od Ävora do Ävora. Njena drama se ne ostvaruje. Njeno zlo je mirni cvet. U ravnoteži s pomoÄnim Äasom, ne oÄekujuÄi niÅ”ta od daÅ”ka Äasova pesnik se rastereÄuje od svekolikog uzaludnog života; on oseÄa apstraktnu dvosmislenost biÄa i nebiÄa. U pomrÄini on vidi bolje svoju svetlost. SamoÄa mu donosi usamljeniÄku misao, misao bez udaljavanja, misao koja se penje, smiruje u Äistom zanosu. Podiže se vertikalno vreme. Ponekad, ono se i smraÄuje. PonoÄ, za onog koji ume da Äita Gavrana, ne otkucava viÅ”e nikad horizontalmo. Ona otkucava bez duÅ”e, silazeÄi, silazeÄiā¦ Retke su noÄi u kojima imam hrabrost da idem do dna, do dvanaestog otkucaja, do dvaneste rane, do dvanaeste uspomeneā¦Tada se vraÄam prostom vremenu; okivam, ponovo sebe okivam, vraÄam se živima, u život. Da bi se živelo, uvek treba izdati priviÄenjeā¦ Na tom vertikalnom vremenu ā silazeÄi ā reÄaju se najgore muke, muke bez vremenske uzroÄnosti, izoÅ”trene muke Å”to paraju srce ni zbog Äega, a da nikada ne malaksaju. Na vertikalnom vremenu ā penjuÄi se ā krepi se uteha bez nade, ta Äudna samohrana uteha bez zaÅ”titnika. Ukratko, sve ono Å”to nas otkida od uzroka i od nagrade, sve ono Å”to poriÄe intimnu istoriju i samu želju, sve ono Å”to, istovremeno, obezvreÄuje proÅ”lost i buduÄnost, nalazi se u poetskom trenutku. Želi li se studija malog parÄeta vertikalnog poetskog vremena? Neka se uzme poetski trenutak nasmeÅ”enog žala, u samom Äasu kad noÄ tone u san i uÄvrÅ”Äuje tmine, kad Äasovi jedva izdiÅ”u, kad je samoÄa veÄ i samo sebi kajanje! Dvosmisleni polovi nasmeÅ”enog žala skoro se dodiruju. Najmanje njihanje ih zamenjuje meÄusobno. NasmeÅ”eni žal je, dakle, jedna od najosetnijih dvosmislenosti osetljivog srca. On se, tako, svakako razvija u vertikalnom vremenu, poÅ”to nijedan od dva momenta ā ni smeÅ”ak ni žal ā nije prethodan. Ovde je oseÄanje povratno ili, bolje reÄeno, reverzibilnost biÄa je sentimentalizirana: osmeh žali i žal se smeÅ”i, žal teÅ”i. Nijedno od vremena izraženih u nizu nije uzrok drugoga, Å”to je dokaz da su loÅ”e izraženi u uzastopnom vremenu, u horizontalnom vremenu. Ali, ima, ipak, od jednog do drugog neko postojanje, postojanje koje se može osetiti samo vertikalno, s utiskom da žal jenjava, da se duÅ”a uzdiže, utvara opraÅ”ta. Tada stvarno nesreÄa cveta. Osetijivi metafiziÄar naÄi Äe tada u nasmeÅ”enom žalu formalnu lepotu nesreÄe. U funkciji formalne uzroÄnosti on Äe razumeti dematerijalizaciju u kojoj se prepoznaje poetski trenutak. Novi dokaz da se formalna uzroÄnost odvija umutar trenutka, u smeru vertikalnog vremena, dok se oficijentna uzroÄnost odvija u životu i stvarima, horizontalno, okupljajuÄi trenutke razliÄitih intenziteta. Prirodno, u perspektivi trenutka mogu se osetiti dvosmislenosti veÄeg dometa: Ā»JoÅ” kao dete, osetio sam u srcu dva protivreÄna oseÄanja: strah od života i ekstazu životaĀ« Trenuci u kojima se ta dva oseÄanja oseÄaju zajedno ā zaustavljaju vreme, jer oni se oseÄaju zajedno povezani zaÄaravajuÄim interesom za život. Ona podižu biÄe izvan opÅ”teg trajanja. Takva dvosmislenost ne može se opisati u uzastopnim vremenima kao prosto svoÄenje raÄuna prolaznih radosti i muka. Toliko žive i tako temeljne suprotnosti govore o neposrednoj metafizici. Od nje se živi oscilacija u samo jednom Äasu, zanosima i padovima koji mogu biti Äak i suprotnosti dogaÄajima: gaÄenje pred životom dolazi u nesreÄi. CikliÄni temperameniti koji po uobiÄajenom trajanju, iduÄi za mesecom, odmotavaju protivreÄna stanja, predstavlaju samo parodije i osnovne dvosmislenosti. Samo produbljena psihologija trenutka moÄi Äe da nam da sheme potrebne za shvatanje suÅ”tinske pesniÄke drame. IV Uostalom, upadljivo je da je jedan od pesnika ā koji je najsnažnije zahvatio presudne trenutke biÄa ā pesnik korespodencija. Bodlerova Saglasnost nije, kao Å”to se to Äesto izlaže, prosta transpozicija koja bi dala jedan kod Äulnih analogija. Ona je zbir osetljivog biÄa u jednom jedinom trenutku. Ali osetilne istovremenosti koje sjedinjuju mirise, boje i zvuke, samo zaÄinju dalje i dublje istovremenosti. U ta dva jedinstva tame i svetlosti nalazi se dvojaka veÄnost dobra i zla. Ono Å”to je Ā»Å”irokoĀ« u tami i u svetlosti, ne sme, uostalom, da nas navede na prostornu viziju. Tama i svetlost se ne pominju zbog njihove prostornosti, zbog beskonatniosti, veÄ usled njihovog jedinstva. Tama nije prostor. Ona je pretnja veÄnosti. Tama i svetlost su nepomiÄni trenuci, crni i svetli Äasovi, trenutak nije bio potpuniji nego u onom stihu gde se mogu spojiti istovremeno neizmernost dana i noÄi. Nikada se nije tako fiziÄki doÄarala dvosmislenost oseÄanja, maniheizam naÄela. RazmiÅ”ljajuÄi na taj naÄin, dolazi se odjednom do ovog zakljuÄka: svaka moralnost je trenutna. KategoriÄki imperativ moralnosti treba samo da potraje. On ne zadržava nikakav vidljivi uzrok, on ne oÄekuje nikakvu posledicu. Ide sasvim pravo, vertikalno, u vremenu formi i liÄnosti. Pesnik je tada prirodni vodiÄ metafiziÄara, koji hoÄe da razume sve sile trenutnih veza, zanos žrtve, ne dopuÅ”tajuÄi da ga podeli grubi filosofski dualizam subjekta i objekta, ne dajuÄi da ga zaustavi dualizam egoizma i dužnosti. Pesnik nadahnjuje jednu suptilniju dijalektiku. On otkriva u isti mah, u istom trenutku, uzajamnost forme i liÄnosti. On dokazuje da je forma liÄnost i da je liÄnost forma. Poezija postaje tako trenutak formalnog uzroka, trenutak liÄne snage. Ona gubi onda interes za ono Å”to razbija i rastvara, za trajanje koje rasipa odjeke. Ona traži trenutak. Ima potrebu samo za trenutkom. Ona stvara trenutak. Van trenutka postoje samo proza i Å”ansona. U vertikalnom vremenu nepomiÄnog trenutka poezija nalazi svoj specifiÄan dinamizam. Postoji Äisti dinamizam Äiste poezije. To je onaj koji se razvija vertikalno u vremenu formi i liÄnosti.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Peta disciplina: Umetnost i praksa organizacije u kojoj se uÄi NEKOLIKO SAVETA ZA ONE KOJI PRVI PUT ÄITAJU OVU KNJIGU Kroz brojne kontakte koje sam imao sa ljudima koji su Äitali i koristili Petu disciplinu poÄeo sam da cenim potrebe razliÄitih ljudi u razliÄitim kontekstima dok su pristupali ovom delu po prvi put. 1. āSamo sam zainteresovan da nauÄim viÅ”e.ā 2. āDeo sam studijske grupe koja se bavi organizacijama koje uÄe.ā 3. āDeo sam kompanije koja pokuÅ”ava da postane ` organizacija koja uÄi ` , ma Å”ta to bilo.ā Piter Sendži (roÄen 1947. godine) je ameriÄki nauÄnik i profesor na Institutu za tehnologiju u MasaÄusetsu. OsnivaÄ je DruÅ”tva za organizaciono uÄenje. Poznat je kao autor knjige Peta disciplina: Umetnost i praksa organizacije u kojoj se uÄi (1990, rev. 2006). Piter Sendži Piter Sendži LiÄni podaci Datum roÄenja 1. januar 1947. Mesto roÄenja Stanford, SAD Obrazovanje Institut za tehnologiju u MasaÄusetsu Master studije, 1972 Doktorske studije, 1978 NauÄni rad Polje Sistemske nauke Poznat po Peta disciplina, Organizacija koja uÄi, DruÅ”tvo za organizaciono uÄenje Život i obrazovanje Piter Sendži roÄen je u Stanfordu u Kaliforniji. ZavrÅ”io je osnovne studije na Univerzitetu Stanford u oblasti vazduhoplovnog inženjerstva. Dok je bio na Stanfordu, Sendži je takoÄe studirao filozofiju. Kasnije je zavrÅ”io master studije na Institutu za tehnologiju u MasaÄusetsu (MIT) na temu modelovanja socijalnih sistema 1972. a doktorske studije je zavrÅ”io 1978. godine[1][2]. On je osnivaÄ DruÅ”tva za organizaciono uÄenje - SOL (od engleskog Society for Organizational Learning). Ova organizacija pomaže u razmeni ideja izmeÄu velikih korporacija. Zamenila je prethodnu organizaciju poznatu kao Centar za organizaciono uÄenje na MIT-u. Jedan je od osnivaÄa je i trenutni Älan u odboru direktora Akademije za sistemske promene. Ova neprofitna organizacija saraÄuje sa liderima na poveÄanju njihove sposobnosti da vode organizacije u složenim druÅ”tvenim sistemima koji neguju bioloÅ”ko, socijalno i ekonomsko blagostanje. Fokus je na sistemima razmiÅ”ljanja koji se zasnivaju na svesti, metodama i pristupima. Redovno se bavi meditacijom od 1996. godine i pre nego Å”to je pohaÄao Stanford[3], poÄeo je meditirati na izletu u TasaÄari, zen-budistiÄkom manastiru. On preporuÄuje meditaciju ili sliÄne oblike kontemplativne prakse[4]. Jedno zapaženo dostignuÄe Piterove teorije je njegova upotreba teorije za uniÅ”tavanje hiljada rezultata ispita poslovnog menadžmenta[5]. Karijera Inženjer po obuci, Piter je bio menti Džonsa Hopkinsa i pažljivo je pratio radove Majkla Pitersa i Roberta Frica i svoje knjige temeljio na radu sa pet disciplina u Fordu, Krajsleru, Å elu, korporaciji AT&T, Hanover osiguranju i Harli-Dejvidsonu, poÄevÅ”i 1970-ih. Razvoj organizacije Sendži se devedesetih pojavio kao glavna figura u organizacionom razvoju knjigom Peta disciplina, u kojoj je razvio pojam organizacije koja uÄi. Ovo konceptualizuje organizacije kao dinamiÄne sisteme, u stanjima kontinuiranog prilagoÄavanja i poboljÅ”anja. Harvard Biznis Rivju je 1997. godine identifikovala Petu disciplinu kao jednu od najboljih knjiga upravljanja prethodnih 75 godina[6]. Za ovaj rad, Äasopis Žurnal of Biznis Stratedži imenovao je Pitera `Strategom veka`, i naglasio da je Piter jedan od retkih ljudi koji su `imali veliki uticaj na naÄin poslovanja i dan danas`[6]. Pretpostavka knjige je da se previÅ”e preduzeÄa bavi beskonaÄnim potragama za herojskim voÄom koji može da inspiriÅ”e ljude na promene. Ovaj napor zahteva velike strategije koje nikada nisu u potpunosti razvijene. Napor za promenom stvara otpor koji skoro uvek prevladava trud[7]. Sendži veruje da se prave organizacije na stvarnim tržiÅ”tima suoÄavaju i sa potencijalima i sa prirodnim ograniÄenjima svog razvoja. VeÄina napora ka promeni ometa se odupiranjem kulturoloÅ”kih navika vladajuÄeg sistema. Ne postoji odreÄena koliÄina struÄnih saveta koja mora biti korisna. KljuÄno je razviti veÅ”tinu promiÅ”ljanja i ispitivanja tako da se može razgovarati o stvarnim problemima[7]. Prema Sendžiju, postoje Äetiri izazova u pokretanju promena: Mora da postoji ubedljiv zahtev za promenu; Mora da postoji vreme za promenu; Mora da postoji pomoÄ tokom procesa promene, Kako se percipirane barijere za promenu uklanjaju, važno je da neki novi problem, koji se pre toga nije smatrao važnim ili možda Äak i ne prepozna, ne postane kritiÄna barijera[7]. Organizacija koja uÄi i sistemsko razmiÅ”ljanje Prema Sendžiju, āorganizacije koje uÄeā su one organizacije u kojima ljudi neprekidno proÅ”iruju svoje kapacitete za stvaranje rezultata koje istinski žele, gde se neguju novi i ekspanzivni obrasci razmiÅ”ljanja, gde je osloboÄena kolektivna težnja i gde ljudi neprestano uÄe da sagledavaju celinu zajedno[6]. On tvrdi da Äe u svom polju ili na tržiÅ”tu uspeti samo one organizacije koje su u stanju da se brzo i efikasno prilagoÄavaju. Da bi postala organizacija koja uÄi, moraju biti prisutna dva uslova u svakom trenutku: sposobnost dizajniranja organizacije tako da se podudara sa planiranim ili željenim rezultatima; sposobnost da se prepozna kada se poÄetni smer organizacije razlikuje od željenog ishoda i da se slede neophodni koraci za ispravljanje ove neusklaÄenosti. Sendži je takoÄe verovao u teoriju sistemskog razmiÅ”ljanja koja se ponekad naziva ākamen temeljacā organizacije koja uÄi. Umesto da se fokusira na pojedince u organizaciji, preferira sagledavanje veÄeg broja interakcija unutar organizacije i izmeÄu organizacija u celini
Autor - osoba DimiÄ, Žarko, 1962- = DimiÄ, Žarko, 1962- Naslov Spomenica karlovaÄkog Sokola : 1904-2014 / Žarko DimiÄ Vrsta graÄe knjiga Jezik srpski Godina 2014 Izdavanje i proizvodnja Sremski Karlovci : Sokolsko druÅ”tvo : Kulturni centar `KarlovaÄka umetniÄka radionica` ; Novi Sad : Malo istorijsko druÅ”tvo, 2014 (BaÄki Petrovac : HL print) FiziÄki opis 247 str. : ilustr. ; 20 cm Drugi autori - osoba Njegovan, Drago ISBN (karton) Napomene Tiraž 500 Str. 237-241: BeleÅ”ka o autoru / Drago Njegovan. Na nasl. str.: `Dragom i poÅ”tovanom Radovanu PopoviÄu, od srca Žarko DimiÄ, Sremski Karlovci 12. 9. 2014.`: NBU: Z 061.237(497.113) Napomene i bibliografske reference uz tekst Registar. Predmetne odrednice Sokolsko druÅ”tvo -- Sremski Karlovci -- 1914-2014 Sokolski pokret se javlja u drugoj polovini devetnaestog veka kao druÅ”tveni fenomen karakteristiÄan za slovenske narode Austorugarske. U tom smislu, može se posmatrati i kao vid njihovog nacionalnog pokreta i težnje za emancipacijom od germanskog uticaja u mnogim sferama života. Sa nacionalnim predznakom u svom imenu, sokolska druÅ”tva su bili nosioci nacionalne svesti i predvodnici borbe za osloboÄenje i ujedinjenje slovenskih naroda. Godine 1904. u Sremski Karlovcima je osnovano prvo sokolsko druÅ”tvo āSrpski sokoā, a ubrzo potom, sledeÄe 1905., i prva āSrpska Sokolska Župa FruÅ”kogorskaā. Odatle, sokolski pokret se brzo Å”irio dalje meÄu Srbima i drugim balkanskim narodima ā preko Save i Dunava, sve do Makedonije, Bugarske i Jadranskog mora. (ÄorÄe BoÅ”koviÄ) Soko Kraljevine Jugoslavije je bila jedinstvena viteÅ”ka organizacija Äiji je cilj bio fiziÄko i moralno vaspitanje jugoslovenskih državljana. Osnovan je poÄetkom decembra 1929. Uvod Osnivanje u ÄeÅ”koj Sokolstvo kao ideologija i kao druÅ”tveni nacionalistiÄki pokret je nastalo polovinom 19. veka na teritoriji Austrijskog carstva. U krugovima ÄeÅ”ke buržoazije razvila se ideja o stvaranju jedne panslovenske države. IstiÄuÄi svoju pripadnost velikoj slovenskoj zajednici, u želji da se odvoje od Austrijske carevine i pruže otpor germanizaciji, ÄeÅ”ki intelektualci, na Äelu sa Miroslavom TirÅ”om, materijalno potpomognuti sredstvima ÄeÅ”kog veletrgovca Jandrika Fingera, osnovali su 1862. godine āGimnazijsko druÅ”tvo praÅ”koā, iz koga je izrastao Sokolski pokret, sportskog karaktera, ali sa ideoloÅ”kom suÅ”tinom da Äe uguÅ”iti i pobediti āzlo samo onaj narod Äiji Älanovi budu telesno i moralno krepkiā. Dodatak imenu druÅ”tva āSokolā, nastao je na predlog TirÅ”ovog bliskog saradnika Emanuela Tonera, kome se dopala simboliÄna predstava najboljih osobina junaka u obliku ptice sokola, kakvu je upoznao u srpskim epskim narodnim pesmama, koje je sakupio i objavio Vuk KaradžiÄ i koje su u drugoj polovini 19. veka imale veliku popularnost u Evropi. Godine 1868. TirÅ” je izdao āTemelje telesnih vežbiā, u kojima je zajedno sa svojim saradnicima, ÄeÅ”kim filozofima, izradio gimnastiÄku terminologiju. Naredne 1869. nastalo je i āGimnastiÄko druÅ”tvo za gospoÄe i devojkeā. Iste godine je nastao ÄeÅ”ki sokolski savez, a zatim i struÄni Äasopis āSokoā. Sokolski gimnastiÄki sistem su Äinili njegova organizacija, ideologija, sokolska vaspitna metodika, struÄni kadrovi, sokolska prosveta i sokolska struÄna Å”tampa. Pokret se proÅ”irio i na druge slovenske teritorije, zapadnoevropske zemlje i SAD. Slovenija MeÄu Južnim Slovenima, sokolske principe, kao kod Äeha su najpre 1862. godine prihvatili u Sloveniji, osnivanjem druÅ”tva āJužni Sokolā, u Ljubljani, a Äija su pravila prihvaÄena tek neredne 1863. godine. TadaÅ”nje vlasti su zabranile rad ovog druÅ”tva. VeÄ 1868. osnovano je novo āTelovadno druÅ”tvo Sokolā, zatim āŽensko telovežbeno druÅ”tvoā (1901), āSlovenaÄka sokolska zvezdaā (1905) āSveskovenska sokolska zvezdaā (1908). Hrvatska Hrvati su sokolsku ideju prihvatili par godina nakon Slovenaca. Ideja o osnivanju sokolskog druÅ”tva je potekla od Älanova pevaÄkog druÅ”tva āKoloā. U Zagrebu je 1867. osnovano odeljenje za gimnastiku, pod nazivom āHrvatski sokoā, a osnivaÄ i voÄa je bio Franjo Hokman. Od 1878. je izlazio meseÄni Äasopis āSokolā, prvi sokolski list na teritoriji Jugoslavije, koji je izdavan narednih godinu dana. U Zagrebu je 1884. sagraÄena sokolana. Nakon toga je zapoÄeo brži razvoj sokolstva na teritoriji Hrvatske danaÅ”nje, osnovani su āPrimorski sokoā i Savez hrvatskih sokolskih druÅ”tava na SuÅ”aku (1904), Sokolsko druÅ”tvo āDubrovnikā u Dubrovniku (1904), āSrpski sokoā u Zagrebu (1905). Bosna i Hercegovina U FoÄi je 1883. Risto JeremiÄ, tada student medicine, osnovao srpsko sokolsko druÅ”tvo, Äiji je cilj bio fiziÄko i moralno uzdizanje u borbi protiv alkoholizma. Austrougarske vlasti su ga odmah zabranile i uniÅ”tile sprave za vežbanje. Tek deset godina kasnije osnovani su viteÅ”ko druÅ”tvo āObiliÄā u [[Mostar[[u (1903), zatim DruÅ”tvo āDuÅ”an Silniā, u Sarajevu (1906), āSrpsko sokolsko druÅ”tvoā u Tuzli (1908) i Srpska sokolska župa bosanskohercegovaÄka u Sarajevu (1910). Godine 1909. pesnik Osman ÄikiÄ je osnovao āMuslimanski sokoā, sa ciljem da se muslimanska omladina odvoji od hrvatskog sokola, anacionalnog karaktera. U Tuzli je druÅ”tvo nosilo naziv āIslamski sokoā. Na Sveslovenskom sletu u Pragu 1912. muslimani su uÄestvovali pod zastavom Kraljevine Srbije. Vojvodina Gimnastika u Vojvodini zapoÄela je da se razvija nakon osnivanja DruÅ”tva za jahanje, veslanje i gaÅ”enje požara (1872). Dve godine nakon toga je oformljen āSrpski sokoā. Nastava gimnastike u Vojvodini je postala obaveza predmet Srpskoj velikoj gimnaziji u Novom sadu 1875. godine. U VrÅ”cu je 1878. osnovano gimnastiÄko druÅ”tvo, āVenac, koje je kasnije preimenovano u āSrpski sokoā, a zatim su osnovana i sokolska druÅ”tva u drugim mestima u Vojvodini. Na inicijativu lekara Laze PopoviÄa, osnovan je āSrpski sokoā u Sremskim Karlovcima 1905. godine, koje je 1905. poÄelo sa aktivnijim radom. Godine 1906. osnovana je FruÅ”kogorska župa, sa centrom u Sremskim Karlovcima. Nakon njihovog uÄeÅ”Äa na Hrvatskom svesokolskom sletu u Zagrebu, uspostavili su ÄvrÅ”Äu vezu sa ostalim sokolima, osnovali su sokolsku biblioteku sa arhivom, a zatim i list āSrpski Sokoā. Patrijarh srpski Georgije BrankoviÄ je kupio za sokolanu jednu od najlepÅ”ih kuÄa u Sremskim Karlovcima. Laza PopoviÄ je uspeo da objedini srpsko sokolstvo u jedan savez, ali poÅ”to je njegov rad bio otežan zbog austougarskih vlast, centar srpskog sokolstva je prebaÄen u Beograd. Laza PetroviÄ je ugasio Äasopis koji je izdavan u Sremskim Karlovcima, i u Beogradu je 1911. pokrenuo āSrpski Sokolski glasnikā. U sokolske vežbe je uvrstio i srpske narodne junaÄke igre. Makedonija Na teritoriji Južne Srbije, odnosno Makedonije sokolstvo je zapoÄelo osnivanjem druÅ”tva āDuÅ”an Silniā (1908). Srbija U Kneževini Srbiji, u Beogradu Steva TodoroviÄ je na inicijativu svojih uÄenika, osnovao Prvo srpsko druÅ”tvo za gimnastiku i borenje. 1857. godine. Po nastavnom planu koji je nosio naziv āRaspored predmeta za muÅ”ke i ženske osnovne Å”kole i uputstvo kako Äe se predavatiā, koji je donet Zakonom od 17. septembra 1871. godine uvedeno je obavezno telesno vežbanje u sva Äetiri razreda osnovnih Å”kola, a Ukazom ministra prosvete u Srbiji je fiskultura postala obavezan predmet u srednjim Å”kolama Å”kolske 1878/1879. godine. FiziÄko vaspitanje su tada propagirali oficiri, Äesto u ulozi nastavnika, koji su u tu svrhu obuÄavani na posebnim kursevima. Nastavak rada prvog druÅ”tva koje je osnovao Steva TodoroviÄa, osnivanje velikog gimnastiÄkog druÅ”tva za decu i omladinu, sa centralom u Beogradu i ograncima u veÄim gradovima Srbije predložio je Vladan ÄorÄeviÄ. Tako je 1882. osnovano āPrvo beogradsko druÅ”tvo za gimnastiku i borenjeā, a u narednih desetak godina su osnovana druÅ”tva u mnogim gradovima Srbije. Vojislav RaÅ”iÄ, koji je imao prilike da se upozna sa radom prvog ÄeÅ”kog gimnastiÄkog druÅ”tva, predložio je da se beogradskom druÅ”tvu doda naziv āSokoā, pa je druÅ”tvo 1892. dobilo naziv āBeogradsko gimnastiÄko druÅ”tvo Sokoā. Ovo druÅ”tvo se ukljuÄilo u sokolski pokret, ali je radilo po Å”vedskom gimnastiÄkom sistemu. Iste godine RaÅ”iÄ je osnovao Beogradsko gimnastiÄko druÅ”tvo āDuÅ”an Silni ā, koje se viÅ”e oslanjalo na srpsku proÅ”lost. Odnosi izmeÄu dva beogradska druÅ”tva su bili jako loÅ”i, a borba se vodila preko Å”tampe. Na predlog zaÅ”titnika oba druÅ”tva, princa ÄorÄa, kao i pod uticajem Jozefa Å ajnera, stareÅ”ine ÄeÅ”ke sokolske zajednice u Pragu, ova dva druÅ”tva su se ujedinila u Savez srpskih sokolskih druÅ”tava āDuÅ”an Silniā na Cveti 1908. godine. Sokolski pokret u Kraljeivini Srbiji, u to vreme jedinoj nezavisnoj zajednici slovenskih naroda, povezao se od tada sa Sokolima u Pragu, Vojvodini, Bosni i Hercegovini, Pomorju, Sloveniji, Hrvatskoj, Slavoniji, Krajini i Dalmaciji. Vlada Kraljevine Srbije, posebno ministar prosvete Ljubomir JovanoviÄ, kasnije osnivaÄ Å½upe Beograd, pridavali su veliki znaÄaj sokolskom pokretu u prvoj deceniji 20. veka. Nakon svesokolskog sleta u Pragu 1907. godine, na kome su prisustvovali i delegati iz Kraljevine Srbije, Ministarstvo prosvete Kraljevine Srbije je uputilo zahtev sokolskoj opÅ”tini u Pragu, da poÅ”alje svoje āprednjakeā (Älanove osposobljene da obuÄavaju druge), koji bi u Srbiji Å”irili sokolske ideje i radili na fiziÄkom vaspitanju. Devetorica prednjaka su iz Praga stiglo u Srbiju 1911. godine i oni su rasporeÄeni u Beograd, Valjevo, Kragujevac, KruÅ”evac, NiÅ”, Pirot, Požarevac, Užice i Å abac. Tokom Aneksione krize, Sokoli su optuživani za velikosrpsku propagandu. Oko 1912. Srpski Sokoli su se organizovali u župe: FruÅ”kogorska u Sremu, Dalmatinsku, KrajiÅ”ku, Savez srpskih sokolskog druÅ”tva āDuÅ”an Silniā u Srbiji, i bosanskohercegovaÄku. Nakon sleta u Zagrebu 1911. su istupali zajedno pod istom sokolskom zastavom i organizovali u Sveslovenski sokolski savez. Osnivanje UoÄi Prvog svetskog rata, 18. juna 1914. godine u Zagrebu je održan tajni sastanak predstavnika tadaÅ”nje SlovenaÄke sokolske Zvezde, Hrvatskog Sokolskog saveza i Srpskog sokolskog Saveza. Kao predstavnik srpskih sokola iz Srbije, Äura PaunkoviÄ je na ovom sastanku održao znaÄajan govor, u kome je predložio da se osnuje jedan Jugoslovenski sokolski savez, koji bi obuhvatao sve Južne Slovene, bez obzira da li žive u Srbiji, Austrougarskoj ili Bugarskoj. Nakon rasprave, predlog je jednoglasno usvojen. Ujedinjenje je trebalo da se proklamuje na prvom Jugoslovenskom sokolskom sletu u Ljubljani predviÄenom za Vidovdan, deset dana kasnije, kada bi se dogovorili i o zajedniÄkim kostimima, voÄama, sediÅ”te saveza. Ideja je bila da se dogovore Austrougarske vlasti, verovatno saznavÅ”i za zakazani slet su zabranile dolazak srpskih Sokola iz Srbije, zbog Äega je odluÄeno da se slet ne održi, slet se najverovatnije ne bi održao ni zbog Sarajevskog atentata, kao i ratnih dogaÄaja koji usledili. Nakon Prvog svetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, ponovo su se sastali predstavnici plemenskog sokolstva, na sednici od 26. januara 1919. u Zagrebu, na kome su ostvarena odluka o ujedinjenju u Sokolski Savez Srba Hrvata i Slovenaca, doneta joÅ” na tajnom sastanku od 18. juna 1914, Å”to je zatim sveÄano proglaÅ”eno na Vidovdan iste 1919. godine, na sokolskom saboru u Novom Sadu. Naredne 1920. godine savez je promenio ime u Jugoslovenski sokolski savez. Nakon uvoÄenja diktature, donet je Zakon o osnivanju Sokola Kraljevine Jugoslavijeā. Za stareÅ”inu je izabran prestolonaslednik Petar II KaraÄorÄeviÄ, a njegovi zamenici su bili Engelbel Gangl i Äura PaunkoviÄ. Prema tom zakonu sva postojeÄa druÅ”tva morala su da se ujedine ili bi u suprotnom bila ukinuta. Kralj Aleksandar je sokolstvo uveo u državne institucije, Å”kolu i vojsku, a praktiÄno Äitava državna administracija imala je za cilj Å”irenje jugoslovensnstva kroz sokolstvo. Savez je postao Älan saveza āSlovenskog sokolstvaā i MeÄunarodnog gimnastaiÄkog saveza. Organizacija Cilj Sokola je bio da podiže telesno zdrave, moralno jake i nacionalno svesne državljane Kraljevine Jugoslavije, a sve to uporednim vaspitanjem tela i duÅ”e po odomaÄenom TirÅ”ovom sokolskom sistemu. Älan Sokola je mogao biti svaki ādorastao i neporoÄanā državljanin, a postojala su i deca sokoli i sokolski priraÅ”taj. Na teritoriji Kraljevine Jugoslavije postojalo je Å”est nivoa sokolske organizacije: Savez ā vrhovni organ na nivou države, podreÄen Ministarstvu za fiziÄko vaspitanje naroda. Udruživala je sve sokolske župe Kraljevine Jugoslavije, a njeno sediÅ”te je bilo u Beogradu. Župa ā udruživala je viÅ”e sokolskih druÅ”tava i imala sa sediÅ”te u privrednom i kulturnom centru regiona DruÅ”tvo ā osnovna mesna organizacija koja je neposredno vrÅ”ila odgajivanje svih sokolskih pripadnika svoga podruÄja. ObiÄno je obuhvatalo jedan grad sa okolnim selima Äeta ā obiÄno u seoski sredinama Bratstvo ā najmanje 6 Älanova PovereniÅ”tvo ā najmanje 3 Älana Sokolskim druÅ”tvom je upravljala druÅ”tvena uprava, koja se sastojala iz stareÅ”ine druÅ”tva, njegovog zamenika, predsednika prosvetnog odseka, naÄelnika i naÄelnice, 5ā10 Älanova i njihovih zamenika i 3ā5 revizora raÄuna i njihovih zamenika. Sokolskom župom je upravljala uprava župe, koja se sastojala iz stareÅ”ine, njegovog zamenika, predsednika prosvetnog odbora, naÄelnika i naÄelnice, sekretara, blagajnika, 5ā10 Älanova i njihovih zamenika i 5 revizora i njihovih zamenika. Sokolski savez Sokolskim savezom je upravljala Uprava koja se sastojala od stareÅ”ine, pet podstareÅ”ina, naÄelnika, naÄelnice, po tri njihova zamenika, predsednika prosvetnog odbora, 15ā25 Älanova i 7ā11 njihovih zamenika i 5ā7 revizora i njihovih zamenika. Upravu Sokolskog saveza je imenovao i razreÅ”avao ministar prosvete i ministar vojske i mornarice u saglasnosti sa predsednikom Ministarskog saveta. StareÅ”ina Sokolskog saveza je bio naslednik prestola Petar KaraÄorÄeviÄ. StareÅ”ina i Uprava su upravljali celokupnim radom Sokola Kraljevine Jugoslavije i predstavljali celokupno sokolstvo. Savetodavni organi za prouÄavanje i reÅ”avanje naÄelnih pitanja bili su: Glavna skupÅ”tina, Odbor delegata župa i Odbor naÄelnika župa. Program Sokolske Petrove petoljetke je sprovoÄen u periodu koji se trebao zavrÅ”iti kraljevim sticanjem punoletstva 6. septembra 1941. Sokolane Sokolana je prostorija u kojoj se redovno održavaju vežbe Älanova druÅ”tva. Kao glavno steciÅ”te Älanova, trebalo je da obezbedi moguÄnost vežbanja i u zimskim uslovima, bez opasnosti po zdravlje. JoÅ” na samom poÄetku sokolskog pokreta su uspostavljena odreÄena pravila za izgradnju sokolana. Sokolane je trebalo da budu dovoljno prostrane, tako da svaki vežbaÄ ima 4ā5 mĀ². Osim toga sokolane su bile povrÅ”ine najmanje 54 mĀ² i visine 4ā5 m. Za letnje mesece predviÄena su vežbaliÅ”ta na vazduhu. Pod vežbaliÅ”ta je pravljen od nabijene zemlje, drveta ili nasipanog peska na dubinu 30ā40 cm. Bilo je poželjeno da u sokolani postoje i prostorije za presvlaÄenje i kupaliÅ”ta za tuÅ”iranje. Vremenom su u prioritetne sokolske graÄevine uvrÅ”Äena i sletiÅ”ta. Prilaz sletiÅ”tu je morao da ima dobrar raspored ulaza, tako da se uÄesnici mogu podeliti od gledaliÅ”ta, pre ulaza u sletiÅ”te, a na ulazu u zbiraliÅ”te razdeliti na muÅ”ke i ženske uÄesnike. Sokolski objekti su bili izuzetno popularni i predstavljali su ideale panslovenskog kulturnog i sportskog pokreta. Na teritoriji Kraljevine Jugoslavije je izgraÄeno preko 150 sokolskih objekata. Na teritorijama sa srpskom veÄinom graÄeni su objekti sa elementima moravskog stila inspirisan na arhitekturi iz 14. i 15. veka, u Sloveniji neogotiÄka remniscencija, kao dom u Taboru, dok je u Makedoniji preovlaÄivao orijentalni stil. Sredinom Äetvrte decenije 20. veka, pod uticajem moderne, objekti su izgubili folklornu dekoraciju i postali su funkcionalnalniji. Jedan od najznaÄajnijih graditelja sokolskih domova je bio Momir KorunoviÄ. Bio je nadzorni arhitekta na svim sokolskim domovima u Jugoslaviji i predsednik graÄevinsko-umetniÄkog odseka Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije. Izradio je projekte za dvadeset sedam od Äega je realizovano Å”esnaest projekata, meÄu njima sokolski domovi u Prokuplju, Avtovcu, Visokom (1935), Jagodini (1935), Staroj Pazovi (1931), Loznici (1931) , Bijeljini (1929), UroÅ”evcu (1929), Užicu, Kumanovu (1931), Sokolsku vežbanicu pri Drugoj muÅ”koj gimnaziji u Makedonskoj ulici (1924), Sokolsko sletiÅ”te - drveni stadion za Svesokolski slet (1930), Sokolski dom na Äukarici (1934), āMaticaā u Deligradskoj ulici (1935) u Beogradu.[26] ZnaÄajan arhitekta sokolskih domova je i profesor Josip Driak, koji je uradio nacrt za sportski stadion u Zagrebu, tada najveÄe sokolsko sletiÅ”te u Jugoslaviji, najveÄa graÄevina posveÄena telesnom vežbanju u JugoistoÄnoj Evropi. IzgraÄena je 1934. povodom 60 godina Hrvatskog sokola, 30 godina od osnivanja Saveza hrvatskih sokolskih druÅ”tava, 20 godina Jugoslovenskog sokolskog saveza i 10 godina Saveza Sveslovenskog Sokolstva. Sokolski sletovi NajznaÄajnije sokolske manifestacije su bili sokolski sletovi. Njihov cilj je bio da se kroz telesno vežbanje obeleži masovnost sokolskog pokreta. Održavali su se održavali na nivou jednog sokolskog okružja, jedne sokolske župe, na nivou jedne države ili jedne od njenih regija (pokrajinski sletovi) ili na meÄunarodnom nivou, takozvani sveslovenski sokolski sletovi, koji su se tradicionalno održavali u Pragu. Äesto se deÅ”avalo da se sletovi održavaju na dane velikih crkvenih praznika, kao Å”to su Vaskrs, Vidovdan, Duhovi i drugi. Osim gimnastiÄkih vežbi, na sletovima su organizovani sveÄani defilei, bakljade, koncerti i drugo. Prvi Jugoslovenski svesokolski slet je održan u Ljubljani od 23. jula do 16. avgusta 1922. godine i imao je meÄunarodni karakter. Drugi Jugoslovenski svesokolski slet je održan od 8. do 30. juna 1930, u Beogradu. MeÄu najbolje sletove Jugoslovenskog Sokola spada pokrajinski slet održan u Ljubljani 28ā29. juna 1933. soko sokoli sokoliÄ sokolski pokret Sremski Karlovci istorija mesta topografija sremskih karlovaca Sport u kraljevini jugoslaviji Vitezi viteÅ”tvo MG118 (N)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Priredila: Branka Ivanic Gradovi i dvorci u srednjovekovnoj Srbiji - Milan KaÅ”anin Autor: Milan KaÅ”anin Povez: tvrd Br. strana: 439 Format: 22x28,5 Monografija! Crno-bele fotografije, Å”tampano na kunstdruku! Milan KaÅ”anin, pisac i istoriÄar umetnosti koji je za naÅ”u kulturu uÄinio mnogo a za sebe malo, tek 21 godinu posle smrti dobija moguÄnost da se predstavi izabranim delima. Od puke sirotinje do jednog od najobrazovanijih Srba 20. veka. OsnivaÄ prvog Muzeja savremene umetnosti. Å ta mu je zamerano posle rata. Bio je Milan KaÅ”anin, van svake sumnje, jedan od najobrazovanijih i najkulturnijih Srba 20. veka. Rodio se u Belom Manastiru, Å”kolovao u Novom Sadu i Zagrebu, a studije istorije umetnoti zavrÅ”io u Parizu, posle Äega je u Beogradu, izmeÄu dva svetska rata, bio najpre direktor Muzeja savremene umetnosti, a zatim Muzeja kneza Pavla. Bio je poseban na svoj naÄin: gotovo je nemoguÄe da ga uporedimo sa bilo kojim srpskim piscem ili istoriÄarem umetnosti. Prebacivali su mu `borbeni konzervativizam` i `aristokratsku estetiku`. `Zaboravljali su da potiÄem iz puke baranjske sirotinje, da sam se mukotrpno probijao kroz život, doživevÅ”i Äetiri rata i dve revolucije`, branio se on. Ovo je KaÅ”aninova izuzetna zbirka, obogaÄena predivnim fotografijama, srpskih srednjovekovnih gradova i dvoraca.. Dr. Milan KaÅ”anin (PelmonoÅ”tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedaÄ, romansijer, esejist, književni kritiÄar, historiÄar književnosti, likovni kritiÄar, historiÄar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Djetinjstvo i Å”kolovanje Njegovi preci s prezimenom PopoviÄ preÅ”li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. PotiÄe iz siromaÅ”ne seljaÄke porodice. RoÄen je u ubogoj kuÄi u danaÅ”njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviÄa KaradžiÄa), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviÄ i majka Anka KaÅ”anin nisu bili vjenÄani pa su on i stariji brat Radivoj KaÅ”anin bili uvedeni u matiÄne knjige roÄenih pod majÄinim prezimenom KaÅ”anin. Å kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Å”kole. U prvom, drugom i treÄem razredu uÄiteljica mu je bila Katica MaÅ”ireviÄ iz Sombora. U Äetvrtom razredu doÅ”ao je novi uÄitelj Jovan SlavkoviÄ, takoÄer iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaÅ”ao zakon da se ÄetverogodiÅ”nje osnovne Å”kole produžavaju na joÅ” dvije godine i time postaju Å”estogodiÅ”nje. Peti razred je zavrÅ”io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaÄao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veÄ pohaÄao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je uÄitelj SlavkoviÄ, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuÅ”ibrk, opet kao i brata, kao odliÄnog uÄenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluÄa, koja je preÅ”la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poÅ”ao u treÄi razred. Otad se o njima brinula starija majÄina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog uÄeÅ”Äa u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuÄen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariÄem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog `nepodobnosti` (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeÅ”ti poÄeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osjeÄku domobransku regimentu, da bi se poslije suÄenja vratio u vojarnu, u PriÄuvnoj ÄasniÄkoj Å”koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiÅ”ljene lijeÄniÄke dijagnoze te se tri godine povlaÄio po bolnicama Novog Sada, Slavonske Požege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naÅ”ao utoÄiÅ”te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriÄ, Ivo VojnoviÄ, Vladimir ÄoroviÄ, Niko BartuloviÄ). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoÄnika Å”efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, BaÄku i Baranju, a s Jankom PeriÄem radio je u redakciji `Srpskog lista`, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i politiÄar Petar KonjoviÄ (1883-1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV. 1919. novi dnevni list `Jedinstvo` kao organ Demokratske stranke, KaÅ”anin mu se naÅ”ao pri ruci, ali je ubrzo, joÅ” istog mjeseca, otiÅ”ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju književnosti i ruski jezik s književnoÅ”Äu. Kao dopisnik `Jedinstva` iz Pariza viÅ”e je naginjao dopisima književne i umjetniÄke sadržine. I pored mnogih obeÄanja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u `Jedinstvu`. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oženio studentkinjom Katarinom MartinoviÄ Ljaljom, kÄerkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeÄe jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odložio pisanje i, sistematski uÄeÄi i polažuÄi ispite, u proljeÄe 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u UmetniÄkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i živopis. U vrijeme priprema za 100-godiÅ”njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviÄem (1888-1967) - proputuje Vojvodinu i istraži njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio MatiÄine knjige `Srpska umetnost u Vojvodini`, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeÄe godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj dužnosti organizirao je prve velike evropske izložbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureÄivao Äasopis `UmetniÄki pregled` (1937-1941). Objavljivao je likovne kritike u Politici`, `Vremenu`, Äasopisu `ReÄ i slika` i dr. Predavao je historiju umjetnosti u UmetniÄkoj Å”koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izložbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MĆ¼nchenu i u Južnoj Americi. Pozivan je da drži predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveuÄiliÅ”tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u BeÄu, na sveuÄiliÅ”tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naroÄito izražena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. Književnost Pisanjem se poÄeo baviti joÅ” kao uÄenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista `Sloga` dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraÄivao u dnevnom listu `Obzor`, u `Književnom jugu` i u tada najuglednijem književnom Äasopisu `Savremenik`. SuraÄivao je u mnogim Äasopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu književnu kritiku koja je `analitiÄko-nauÄna i umetniÄka u isti mah`. Pisao je pripovijetke o VojvoÄanima i romane iz beogradskog života, unoseÄi u svoju realistiÄku prozu izvjesne stilske i ritmiÄke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio `Srpski književni glasnik`, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upeÄatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraÅ”nja preživljavanja, a i vanjsko okruženje tipiÄne preÄanske sredine. U dvotomnom romanu `Pijana zemlja`, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriÄ (1932), nastojao je `da iz sfere svakodnevnog života dopre do duhovnog horizonta vremena` i kritiÄki progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske književnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka `Jutrenja i bdenja` (1926) i `Zaljubljenici` (1929), a KolarÄeva zadužbina za prvi roman `TrokoÅ”uljnik` (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za književnost. ZnaÄajan je njegov rad iz domena književno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja `Sudbine i ljudi` (1968) o nekim najznaÄajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedaÄima i kritiÄarima 19. i 20. vijeka (Branko RadiÄeviÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliÄ, Jovan DuÄiÄ i dr.), oÅ”trinom zapažanja, upeÄatljivim liÄnim izrazom, polemiÄkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, prožetim donekle i konzervativnom tendencioznoÅ”Äu, dao je jedno od najznaÄajnijih esejistiÄkih djela svoga vremena. Privatni život Sa suprugom Katarinom (1898-1985) imao je Äetvero djece: Mirko, arhitekt (1921-1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiÄ, koja je zavrÅ”ila književnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unuÄadi. Unuka Zoja BojiÄ takoÄer je historiÄar umjetnosti.
Serbien : ReiserfĆ¼hrer / Ljubica D. TrajkoviÄ ; aus dem Serbischen Ć¼bersetzt von Hans-Otto Broecker Beograd : TuristiÄka Å”tampa, 1954 383 str. : ilustr. ; 21 cm kao na slikama, lepo oÄuvano s velikom kartom na rasklapanje RETKO U PONUDI! imamo ovu knjigu i na engleskom jeziku https://www.kupindo.com/Geografija/48301597_SERBIA-TOURIST-GUIDE-Beograd-1953-RETKO- Srbija, zvaniÄno Republika Srbija, suverena je država koja se nalazi na raskrsnici puteva srednje i jugoistoÄne Evrope u južnom delu Panonske nizije i centru Balkanskog poluostrva.[5][6] VeÄim delom zahvata Balkansko poluostrvo, a manjim Panonsku niziju.[7] Srbija se na severu graniÄi sa MaÄarskom, na severoistoku sa Rumunijom, na istoku sa Bugarskom, na jugu sa Severnom Makedonijom, na jugozapadu sa Albanijom i Crnom Gorom, a na zapadu sa Bosnom i Hercegovinom (entitetom Republika Srpska) i Hrvatskom. Broji oko 9 miliona stanovnika, odnosno oko 7 miliona bez Kosova i Metohije.[8] Glavni i najveÄi grad je Beograd, koji spada meÄu najstarije i najveÄe gradove u jugoistoÄnoj Evropi.[6][9] Sa 1.681.405 stanovnika u Å”iroj okolini, po popisu iz 2022. godine, on je administrativno i ekonomsko srediÅ”te države. ZvaniÄni jezik je srpski, a zvaniÄna valuta srpski dinar. Nakon slovenskog doseljavanja na Balkan (tokom 6. i 7. veka), Srbi su u ranom srednjem veku osnovali nekoliko država. Srednjovekovna Srbija je 1217. godine postala kraljevina, a vrhunac je dostigla 1346. godine, proglaÅ”enjem carstva. Nakon turske najezde, Srpska despotovina je opstala do 1459. godine, kada je potpala pod vlast Osmanskog carstva.[10] Do sredine 16. veka, celokupno podruÄje danaÅ”nje Srbije potpalo je pod osmansku vlast. Krajem 17. i poÄetkom 18. veka, HabzburÅ”ka monarhija je potisnula tursku vlast iz BaÄke, Srema i Banata, a privremeno i iz centralne Srbije. PoÄetkom 19. veka, Srpska revolucija uspostavila je nacionalnu državu kao prvu ustavnu monarhiju u regionu, koja je 1878. godine stekla državnu nezavisnost, a 1882. godine je postala kraljevina. OsloboÄenje Stare Srbije (RaÅ”ka, Kosovo i Metohija) ostvareno je 1912. godine.[11] Srbija je, nakon katastrofalnih gubitaka u Prvom svetskom ratu i ujedinjenja sa bivÅ”om HabzburÅ”kom krunovinom Vojvodinom (i drugim teritorijama), postala suosnivaÄ i sastavni deo zajedniÄke države sa veÄinom Južnih Slovena prvobitno u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, (kasnije preimenovanoj u Kraljevinu Jugoslaviju), zatim u SocijalistiÄkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Saveznoj Republici Jugoslaviji i Državnoj zajednici Srbiji i Crnoj Gori. Godine 2006, posle održanog referenduma u Crnoj Gori, narodi su se mirno raziÅ”li i Državna zajednica je prestala da postoji, a Srbija je, na osnovu Ustavne povelje, nastavila državno-pravni kontinuitet sa Srbijom i Crnom Gorom. U sastavu Srbije su i dve autonomne pokrajine: Vojvodina i Kosovo i Metohija.[12] Od NATO bombardovanja Jugoslavije, Kosovo i Metohija se nalaze pod protektoratom Ujedinjenih nacija. Privremene institucije samouprave na Kosovu i Metohiji, na kojem Albanci Äine etniÄku veÄinu, 17. februara 2008. godine jednostrano i protivpravno (protivno Ustavu Srbije iz 2006. i Rezoluciji Saveta Bezbednosti OUN 1244) proglasile su nezavisnost, koju Srbija, mnoge druge države i Ujedinjene nacije ne priznaju. Srbija je Älan Ujedinjenih nacija, Saveta Evrope, Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, Partnerstva za mir, Organizacije za crnomorsku ekonomsku saradnju, Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini, Azijske banke infrastrukturnih investicija, a pristupa Svetskoj trgovinskoj organizaciji.[13] Od 2014. godine zemlja pregovara o pristupanju u Evropskoj uniji sa perspektivom pridruživanja Evropskoj uniji do 2025. godine.[14] Srbija se od 2007. godine formalno pridržava politike vojne neutralnosti. Ekonomija Srbije je sa viÅ”im srednjim prihodom, sa dominantnim uslužnim sektorom, praÄenim industrijskim sektorom i poljoprivredom.[15] Zemlja je visoko rangirana na indeksu humanog razvoja (67), indeksu druÅ”tvenog napretka (47), kao i indeksu globalnog mira (54).[16][17][18] Etimologija Prema zvaniÄnoj istoriografiji naziv Srbija se prvi put pominje kod Grka sredinom 10. veka, i to najpre kao Ī£ĪµĻĪ²Ī»ĪÆĪ± (Servlija, Serblija), a zatim i Ī£ĪµĻĪ²Ī¹Ī± (Servija, Serbija), Å”to znaÄi zemlja Srba.[19] U istom veku, arapski putopisac Masudi ovu zemlju naziva Sarabin, a njene stanovnike Sarabi.[20] MeÄutim, pre ovog, Srbi su svoju domovinu jednostavno nazivali Srpske zemlje. Etimologija titularnog naroda Srba, je mnogo viÅ”e zagonetnija. SliÄan etnonim se pojavljuje kod nekih drevnih naroda mnogo vekova pre Hrista, ali zvaniÄna nauka, u veÄini sluÄajeva, ne nalazi njihovu direktnu povezanost sa slovenskim Srbima. Postoje mnoge teorije o nastanku imena Srbi, a najverovatnije je da je ono izvedeno iz stare slovenske reÄi sa korenom serb, Å”to znaÄi isto.[21] Druge teorije koren reÄi pronalaze u indoevropskoj reÄi ser- Å”to znaÄi: paziti, Å”tititi, a iz koje je i izvedenica u latinskom servare: (o)Äuvati, stražariti, zaÅ”titi, (p)osmatrati.[22] Geografija Glavni Älanak: Geografija Srbije Položaj Topografska mapa Srbije Srbija se nalazi na raskrsnici puteva izmeÄu srednje i južne Evrope, na Balkanskom poluostrvu i Panonskoj niziji.[15][23][24] Ona leži od 41Ā° do 47Ā° severne geografske Å”irine i od 18Ā° do 23Ā° istoÄne geografske dužine. Država obuhvata 88.499 kmĀ²[25] (sa spornom teritorijom Kosova i Metohije), Å”to je postavlja na 113. mesto u svetu; bez Kosova, ukupna povrÅ”ina je 77.474 kmĀ², Å”to bi je naÄinilo 117. u svetu.[26] Njena ukupna dužina granica iznosi 2.027 km (sa Albanijom 115 km, sa Bosnom i Hercegovinom 302 km, sa Bugarskom 318 km, sa Hrvatskom 241 km, sa MaÄarskom 151 km, sa Makedonijom 221 km, sa Crnom Gorom 203 km i sa Rumunijom 476 km).[26] Cela granica Kosova sa Albanijom (115 km), Makedonijom (159 km) i Crnom Gorom (79 km) je pod kontrolom graniÄne policije Kosova.[27][28] Srbija tretira 352 km dugu granicu izmeÄu Kosova i ostatka Srbije kao āadministrativnu linijuā; ona je pod zajedniÄkom kontrolom graniÄne policije Kosova i srpskih policijskih snaga, a ima 11 prelaza.[29] Panonska nizija pokriva severnu treÄinu zemlje (Vojvodinu i MaÄvu), dok se istoÄni vrh Srbije prostire u VlaÅ”koj niziji.[30] Reljef centralnog dela zemlje, sa centrom u Å”umadijskoj regiji, sastoji se uglavnom od brda koja sadrže reke. Planine dominiraju na južnoj treÄini Srbije. Dinarske planine se prostiru na zapadu i na jugozapadu, prateÄi tokove Drine i Ibra. Karpati i Balkanske planine se protežu u pravcu sever-jug u istoÄnoj Srbiji.[31] Stare planine u jugoistoÄnom delu zemlje pripadaju planinskom vencu Rodopa. Nadmorska visina se kreÄe od vrha Midžor, Stare planine, sa 2.169 m (najviÅ”i vrh u Srbiji, izuzevÅ”i Kosovo) do najniže taÄke od samo 17 m u blizini reke Dunav kod Prahova.[32] NajveÄe jezero je Äerdapsko (163 kmĀ²), a najduža reka koja prolazi kroz Srbiju je Dunav (587,35 km). Reljef Severni deo Republike zauzima ravnica (vidi: Geografija Vojvodine), a u južnim predelima su brežuljci i planine. Postoji preko 30 planinskih vrhova iznad 2.000 m nadmorske visine, a najviÅ”i vrh je Velika Rudoka (na Å ar-planini) sa visinom od 2.660 m.[33] Planinski reljef Srbije objaÅ”njava pojavu mnogih kanjona, klisura i peÄina (Resavska peÄina, CeremoÅ”nja, RisovaÄa). Najniža taÄka se nalazi na tromeÄi sa Rumunijom i Bugarskom, na uÅ”Äu Timoka u Dunav, na 28-36 m nadmorske visine.[34][35] Deliblatska peÅ”Äara predstavlja geomorfoloÅ”ki i ekoloÅ”ko-biogeografski fenomen ne samo Panonske nizije, veÄ i Äitave Evrope. U njoj je klima polustepska, nalazi se u južnom Banatu i jedno je od retkih pribežiÅ”ta za mnoge specifiÄne vrste flore i faune, koje u evropskim i svetskim razmerama predstavljaju prirodne retkosti. NajviÅ”a taÄka: Velika Rudoka, Å ar-planina (2.660 m) Najniža taÄka: UÅ”Äe Timoka u Dunav (28 m) NajveÄe jezero: Äerdapsko jezero (163 kmĀ²) Najduža reka: Dunav (587,35 km) NajveÄi grad: Beograd (1.659.440 st.) Planine Glavni Älanak: Planine Srbije Stara planina Suva planina NajveÄi deo teritorije Srbije zauzimaju planine, koje Äine planinsku regiju. Ona se proteže od Panonskog pobrÄa na severu do crnogorske, albanske i makedonske granice na jugu. Od zapada ka istoku proteže se od bosansko-hercegovaÄke do bugarske granice. Planine Srbije se dele na: Rodopske planine Karpatsko-balkanske planine Dinarske planine Ostrvske planine NajviÅ”i vrhovi Srbije su: Vrh Visina Planina Velika Rudoka 2.658 m Å ar-planina Äeravica 2.656 m Prokletije Crni vrh 2.585 m Å ar-planina Gusam 2.539 m Prokletije BogdaÅ” 2.533 m Prokletije Žuti kamen 2.522 m Prokletije Ljuboten 2.498 m Å ar-planina Veternik 2.461 m Koprivnik Crni krÅ” 2.426 m Prokletije Hajla 2.403 m Hajla Gornje Podunavlje kod Apatina, jedna od preostalih moÄvara i UNESKO rezervat biosfere[36] Panonska nizija predstavlja veoma znaÄajnu oblast Srbije. Ona zauzima Vojvodinu, severni, ravniÄarski deo Srbije i uski pojas južno od reke Dunava i Save. NajveÄi deo Panonske nizije leži ispod 200 m nadmorske visine, a āravniÄarsku idiluā remete ostrvske planine, aluvijalne ravni, lesne zaravni i peÅ”Äare. Ostrvske planine predstavljaju ostatke spuÅ”tenog dela stare mase tj. unutraÅ”njih Dinarida. Protežu se od zapada prema istoku. IzgraÄene su od stena razliÄite starosti: paleozojskih Å”kriljaca, mezozojskog kreÄnjaka itd. Padine FruÅ”ke gore i VrÅ”aÄkih planina izgraÄeni su od organskih neogenih sedimenata i pleistocenih naslaga lesa. Prostore danaÅ”njeg Panonskog basena nekada je prekrivao praokean Tetis, Äijim povlaÄenjem je i nastao Panonski basen. PovlaÄenjem, Tetis je iza sebe ostavio veoma plodno tlo, pa se zbog toga Panonski basen naziva joÅ” i āŽitnicom Srbijeā. Za prostore ove regije osobena je crnica (ili Äernozem), kao vrsta zemljiÅ”ta. MeÄutim, javlja se i tzv. degradirani Äernozem, kao i plodno aluvijalno tlo i gajnjaÄe. Privreda ove oblasti je dobro razvijena i kao velika privredna srediÅ”ta javljaju se Novi Sad, Subotica, Beograd, Sombor, Zrenjanin, Kikinda, Sremska Mitrovica, Å abac, Smederevo i Požarevac. Zbog veoma plodnog tla dobro je razvijena poljoprivreda, a najviÅ”e se gaje od voÄa: Å”ljive, jabuke, kruÅ”ke, orasi, treÅ”nje, viÅ”nje, kajsije, breskve; od povrÄa: kupus, pasulj, paradajz i paprika; od žitarica: kukuruz, pÅ”enica, raž, jeÄam; od industrijskih biljaka: suncokret, Å”eÄerna repa, hmelj, mak. NajznaÄajnija poljoprivredna proizvodnja je proizvodnja vinove loze i proizvodnja vina.[37] Vode Glavni Älanci: Spisak reka u Srbiji i Spisak jezera u Srbiji Reke i reÄni slivovi u Srbiji VeÄi deo Srbije pripada slivu Dunava (81.646 kmĀ² tj. 92,4%), koji i sam protiÄe kroz severnu Srbiju dužinom od 588 km.[38][39] Pored Dunava, plovne su joÅ” celim svojim tokom kroz Srbiju reke: Sava (206 km), Tisa (168 km) i Begej (75 km), a delimiÄno su plovne Velika Morava (3 km od 185 km) i TamiÅ” (3 km od 118 km).[40] Ostale velike reke, sa dužinom toka kroz Srbiju veÄom od 200 km, su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km).[40] Deo juga Srbije pripada slivu reka Beli Drim u Metohiji i Radika u Gori (4.771 kmĀ² tj. 5,4%) koje teku ka Jadranskom moru.[38] Slivovi reka PÄinja, Lepenac i DragoviÅ”tica na jugoistoku Srbije pripadaju egejskom slivu (1.944 kmĀ² tj. 2,2%).[38] Pored reka, u Srbiji je izgraÄen i Äitav niz veÅ”taÄkih kanala, koji služe za odbranu od poplava, navodnjavanje zemljiÅ”ta, plovidbu i druge namene. Njihova ukupna dužina iznosi 939.2 km, od Äega je za brodove, do 1000 t, plovno 385.9 km.[40] NajveÄi sistem kanala se nalazi u ravniÄarskom delu zemlje i poznat je pod nazivom Kanal DunavāTisaāDunav, prema nazivima reka koje povezuje. Kanjon Uvca VeÄina jezera u Srbiji je poligenetskog porekla, a najveÄe meÄu njima je Äerdapsko jezero, povrÅ”ine 178 kmĀ² (sa rumunskim delom: 253 kmĀ²), koje je po nastanku veÅ”taÄko-akumulaciono jezero, napravljeno pregraÄivanjem Dunava.[40][41] Druga veÄa veÅ”taÄka jezera u Srbiji, sa povrÅ”inom veÄom od 10 kmĀ², su: Vlasinsko jezero (na reci Vlasini, 16 kmĀ²), PeruÄac (na reci Drini, 12,4 kmĀ²) i jezero Gazivode (na reci Ibru, povrÅ”ine 11,9 kmĀ²).[40] NajveÄa prirodna jezera su PaliÄko jezero povrÅ”ine 5,6 kmĀ² i Belo jezero povrÅ”ine 4,8 kmĀ², koja se nalaze u Vojvodini. Na visokim planinama juga Srbije, javljaju se glacijalna jezera, poput ÄeraviÄkog na Prokletijama ili jezera na Å ar-planini, dok se na krajnjem severu javljaju, inaÄe retka, eolska jezera, PaliÄko (5.6 kmĀ²) i LudoÅ”ko.[41] Pored njih, u Srbiji danas postoje joÅ” dve grupe prirodnih jezera i to su: kraÅ”ka (ŽagubiÄko vrelo) i reÄna jezera (Rusanda, Carska bara), dok su tektonska jezera, koja su postojala u proÅ”losti, tokom vremena nestala. U nekim peÄinama Srbije, javljaju se podzemna tj. peÄinska jezera, kakva su na primer, jezera u RavaniÄkoj peÄini. NajviÅ”i vodopad u Srbiji je Kopren na Staroj planini severoistoÄno od Pirota. Visok je 103,5 m i sastoji se od nekoliko kaskada, sa proseÄnim padom od 56,4 stepena.[42] Drugi po visini je Jelovarnik (71 m) na Kopaoniku, koji saÄinjavaju tri uzastopne kaskade, a treÄi je Piljski na Staroj planini (64 metra).[43][44] NajveÄi i najduži kanjon Srbije i Evrope je Äerdap na Dunavu, dok je najveÄe reÄno ostrvo Srbije Ostrovo u Dunavu kod Kostolca, povrÅ”ine 60 kmĀ².[43][43] Klima Glavni Älanak: Klima Srbije Srbija se nalazi na kopnenoj masi Balkanskog poluostrva koja je okružena toplim morima (jadranskim, egejskim i crnim) dok se na severu naslanja na evropski kontinent. Dodatni važan faktor koji odreÄuje klimu Srbije je reljef. Grubo se može reÄi da u Srbiji vlada kontinentalna klima na severu, umerenokontinentalna na jugu, i planinska klima na visokim planinama. Zime u Srbiji su kratke, hladne i snežne, dok su leta topla. Najhladniji mesec je januar, dok je najtopliji jul. Najniža temperatura zabeležena u Srbiji je ā39,5Ā°C (13. januara 1985. u naselju KarajukiÄa Bunari na PeÅ”teru), a najviÅ”a 44,9Ā°C (24. jula 2007. u Smederevskoj Palanci).[45] ProseÄna godiÅ”nja temperatura u Srbiji je: 10,9Ā°C (predeli ispod 300 m nadmorske visine), 10Ā°C (300ā500 m), 6Ā°C (1000ā1500 m), 3Ā°C (iznad 1500 m).[45] ProseÄna godiÅ”nja koliÄina padavina je 896 mm. NajviÅ”e kiÅ”e ima u junu i maju, dok su najsuvlji februar i oktobar. NajznaÄajniji vetrovi Srbije su: koÅ”ava (hladan i suv vetar karakteristiÄan za sever Srbije) severac (hladan i suv severni vetar) moravac (hladan i suv; dolazi sa severa i duva dolinom Morave) južni vetar (topao i suv; duva sa juga dolinom Morave) jugozapadni vetar (topao i vlažan; dolazi sa Jadrana i dopire do Zapadne Srbije) Flora i fauna Glavni Älanak: Crvena knjiga flore Srbije ObiÄni ris je u Srbiji zakonom zaÅ”tiÄena vrsta; usled malobrojne populacije, redovan lov na risa nije dozvoljen PanÄiÄeva omorika Biogeografski, na teritoriji Srbije nalaze se dve zonalne vegetacije (odnosno, dva bioma) ā veÄi deo povrÅ”ine pripada biomu Å”irokolisnih i meÅ”ovitih Å”uma umerenih predela, dok predeli iznad gornje Å”umske granice pripadaju biomu tundri (alpijske tundre). U okviru Å”umskog bioma prisutna su Äetiri ekoregiona: balkanske meÅ”ovite Å”ume (zauzimaju najveÄi deo teritorije južno od Save i Dunava), panonske meÅ”ovite Å”ume (zauzimaju Panonsku niziju sa obodnim predelima), dinarske meÅ”ovite Å”ume (mala povrÅ”ina u jugozapadnom delu Srbije) i rodopske planinske meÅ”ovite Å”ume (mala povrÅ”ina u jugoistoÄnom delu Srbije). U okviru bioma tundri razvijena je visokoplaninska zeljasta vegetacija alpijskih livada i kamenjara. Pored zonalne vegetacije, zastupljeni su i drugi vegetacijski oblici, u zavisnosti od lokalnih uslova, npr. nizijske livade, tresave, stepski fragmenti. PanÄiÄeva omorika je endemit podruÄja Podrinja, zapadne Srbije i istoÄne Srpske (okolina ViÅ”egrada). Ime je dobila po srpskom botaniÄaru Josifu PanÄiÄu koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i RastiÅ”ta.[46][47][48] PanÄiÄeva omorika je tanko, vitko, do 50 m visoko Äetinarsko drvo. Fauna Srbije je dosta raznovrsna, Å”to znaÄi da je veliki broj životinjskih vrsta koje su registrovane na teritoriji Evrope prisutno i u Srbiji. Po preciznom popisu ā Äak 43,3%. Podaci kažu da se u vodama i oko njih nalazi 110 vrsta riba i 20 vrsta vodozemaca, da na teritoriji Srbije živi najmanje 45 vrsta gmizavaca, oko 260 vrsta ptica gnezdarica i 94 vrste sisara.[49] NajÄeÅ”Äe vrste divljaÄi na koje se može naiÄi u Srbiji su evropski jelen, jelen lopatar, srna, divokoza, muflon, divlja svinja, medved, kuna zlatica, kuna belica, jazavac, veverica, obiÄni puh, zec, lasica, vuk, obiÄni ris, Å”akal, riÄa lisica , rakunoliki pas i tvor. Ostale životinjske vrste koje nastanjuju Srbiju su ježevi, guÅ”teri, zmije, kao i razni insekti poput leptira. Srbiju naseljavaju i sledeÄe vrste divljih ptica: vrabac, slavuj, kos, drozd, siva Äaplja, divlja guska, divlja patka kržulja, divlja patka riÄoglava, jastreb kokoÅ”ar, leÅ”tarka, jarebica kamenjarka, poljska jarebica, prepelica, fazan, liska crna, Å”umska Å”ljuka, golub grivnaÅ”, golub peÄinar, golub dupljaÅ”, gugutka, grlica, sojka (kreja), gaÄac, siva vrana i svraka. Mnogi kanali, prirodna i veÅ”taÄka jezera odliÄan su potencijal za raznovrsnost ribljeg fonda. U najÄistijim vodama mogu se pronaÄi potoÄni i reÄni rakovi, a uobiÄajeno se na razliÄitim lokacijama peca keÄiga, Å”aran, potoÄna i jezerska pastrmka, smuÄ, Å”tuka i veliki broj vrsta bele ribe. Å ume Glavni Älanak: Å ume u Srbiji Prema stanju iz 2023. godine, ukupna povrÅ”ina Å”uma u Srbiji iznosi 40 odsto teritorije zemlje.[50] Nekada je Å umadija sa razlogom nosila to ime, zbog gustih i neprohodnih Å”uma koje su se u njoj nalazile. Retko ko bi razumeo žalbe putnika iz prve polovine 19. veka da su se sa velikim poteÅ”koÄama probijali kroz izuzetno guste i neprohodne Å”ume Kneževine Srbije.[51] Srbija ima 2.000.000 hektara Å”uma i one godiÅ”nje proizvedu oko 8.000.000 tona kiseonika. U Srbiji se godiÅ”nje sagori 4.000.000 tona ogrevnog drveta, Å”to znaÄi da je doprinos Srbije svetskom bilansu ugljen-dioksida oko 6.000.000 tona godiÅ”nje.[51] Na Balkanu ima mnogo razliÄitih vrsta Å”uma. Ako se zna da na ovim prostorima živi oko 50 razliÄitih vrsta visokog drveÄa, i da gotovo svaka ta vrsta na odreÄenim mestima izgraÄuje svoju Å”umu, može se zamisliti koliko su raznovrsni Å”umski ekosistemi.[52] VeÄe Å”ume u Srbiji: KoÅ”utnjak, Molinska Å”uma, Å alinaÄki lug, LipoviÄka Å”uma, ValmiÅ”te, BojÄinska Å”uma i druge. Nacionalni parkovi Glavni Älanak: Nacionalni parkovi Srbije U Republici Srbiji postoje dva nacionalna parka u procesu zaÅ”tite, Stara planina i KuÄaj-Beljanica,[53] kao i pet nacionalnih parkova:[54] Ime Osnovan PovrÅ”ina (ha) Mapa Slika Nacionalni park Äerdap 1974. 93.968 Nacionalni park Äerdap na karti SrbijeNacionalni park Äerdap Nacionalni park Kopaonik 1981. 11.810 Nacionalni park Kopaonik na karti SrbijeNacionalni park Kopaonik Nacionalni park Tara 1981. 22.000 Nacionalni park Tara na karti SrbijeNacionalni park Tara Nacionalni park Å ar-planina 1986. 39.000 Nacionalni park Å ar-planina na karti SrbijeNacionalni park Å ar-planina Nacionalni park FruÅ”ka gora 1960. 25.393 Nacionalni park FruÅ”ka gora na karti SrbijeNacionalni park FruÅ”ka gora Rezervati prirode Glavni Älanci: Rezervati prirode Srbije, Parkovi prirode Srbije, Predeli izuzetnih odlika Srbije i Sedam srpskih Äuda Deliblatska peÅ”Äara Obedska bara se nalazi u jugoistoÄnom Sremu i prostire na povrÅ”ini od 9820 hektara, a zaÅ”titna zona na 19.611 hektara U Srbiji je izdvojeno i zakonom zaÅ”tiÄeno oko 463 rezervata i prirodnih dobara, najviÅ”e specijalnih i strogih, a znaÄajan deo odnosi se i na nauÄno-istraživaÄke i opÅ”te.[55] Rezervat prirode može biti strogi ili specijalni. Strogi rezervati su namenjeni iskljuÄivo oÄuvanju prirodnog fonda i nauÄno-istraživaÄkom radu i posmatranju. Specijalni rezervati imaju neizmenjeni i dobro oÄuvan ekosistem u kojem je Äovekov uticaj sveden na minimum, a na osnovu namene mogu se izdvojiti hidroloÅ”ki, ornitoloÅ”ki, geoloÅ”ki, ihtioloÅ”ki, paleontoloÅ”ki i dr. Specijalni rezervati prirode Bagremara Brzansko MoraviÅ”te Gornje Podunavlje GoÄ Deliblatska peÅ”Äara Zasavica JelaÅ”niÄka klisura Jerma KaraÄorÄevo Klisura reke TreÅ”njice Koviljsko-petrovaradinski rit Kraljevac LudoÅ”ko jezero Obedska bara Okanj bara PaÅ”njaci velike droplje Selevenjske pustare Slano Kopovo Carska bara Suva planina Titelski breg Uvac Istorija Glavni Älanak: Istorija Srbije Ovaj Älanak je deo serije o istoriji Srbije Istorija Srbije Grb Republike Srbije proÅ”iri Preistorija proÅ”iri Predrimsko doba proÅ”iri Rano rimsko doba proÅ”iri Kasno rimsko doba proÅ”iri Rani srednji vek proÅ”iri Visoki srednji vek proÅ”iri Rano savremeno doba proÅ”iri Srbija 1804ā1918 proÅ”iri Srbija od 1918. proÅ”iri Regionalne istorije Portal Srbija pru Praistorija Glavni Älanak: Praistorija na tlu Srbije Najstariji tragovi ljudskog postojanja, na tlu danaÅ”nje Republike Srbije, datiraju iz vremena poslednjeg glacijala, oko 40.000. godine pre n. e.[56] NajznaÄajniji lokaliteti iz ovog perioda su peÄine kod sela Gradac, ispod Jerininog brda nedaleko od Kragujevca i RisovaÄa na VenÄacu kod AranÄelovca.[56] Krajem ledenog doba, tokom holocena, velike promene klime, ali i flore i faune, dovele su do stvaranja ljudskih zajednica koje Äe stvoriti jednu od najkompleksnijih praistorijskih kultura, kulturu Lepenskog Vira.[56] KarakteriÅ”u je naseobine graÄene po utvrÄenom obrascu, sa sahranjivanjem unutar njih i karakteristiÄnim kuÄama trapezaste osnove, usavrÅ”ena izrada alata i oružja, a smatra se da je u njoj postojala druÅ”tvena hijerarhija i privatno vlasniÅ”tvo, kao i razvijena religija (sa kultnim mestima i sakralnim objektima) i umetnost (javljaju se prve skulpture ribolikih ljudi, riba i jelena). Toplija klima, dovela je do stvaranja nove kulture u Podunavlju, koja se po lokalitetu StarÄevo kod PanÄeva, naziva StarÄevaÄkom kulturom, a prostirala se na prostoru od Bosne do Makedonije tokom 5. milenijuma pre n. e. Njene kuÄe koriste drvo kao armaturu i blato i plevu kao graÄu, dok im je osnova kvadratno-trapezasta. Lepenski Vir; skulptura Praroditeljka, 7000 godina p.n.e. Figurina iz VinÄanske kulture, 4000ā4500 p.n.e. StarÄevaÄku kulturu zamenila je u srednjem neolitu VinÄanska kultura, koja je svoj naziv dobila po lokalitetu VinÄa ā Belo brdo, nedaleko od Beograda na obali Dunava i predstavlja tehnoloÅ”ki najnapredniju praistorijsku kulturu na svetu.[57] Njeni lokaliteti iz poznog neolita PloÄnik kod istoimenog sela pored Prokuplja odnosno Belovode i Belolice kod Petrovca, na osnovu pronaÄenih bakarnih nalaza, predstavljaju najstarije evropske centre metalurgije, Å”to pomera poÄetke metalnog doba u joÅ” dalju proÅ”lost. KuÄe VinÄanske kulture su graÄene od istih materijala i istih su oblika, kao one iz StarÄevaÄke kulture, ali su za razliku od njih, masivnije sa dve prostorije i ognjiÅ”tima, dok su u poznom periodu bile poreÄane u redove sa svojevrsnim ulicama izmeÄu njih, pa bi se njihova naselja mogla smatrati urbanim. Pored zemljoradnje i stoÄarstva kao osnovnih zanimanja, ljudi u ovom periodu su se bavili i lovom, ribolovom i sakupljanjem plodova, zatim pravljenjem grnÄarije, alatki od kamena, ali i pletenjem asura od like i trske, pa Äak i preradom vune. GrnÄariju karakteriÅ”e zaobljenost, dok antropomorfne i zoomorfne figurine (VinÄanska dama, Vidovdanka, Hajd vaza, Boginja na tronu), kao i prosopomorfni poklopci i žrtvenici predstavljaju izuzetne umetniÄke domete ove kulture. Posebnu odliku VinÄanske kulture predstavljaju urezani znaci, poznati kao vinÄansko pismo, o Äijoj funkciji ima mnogo pretpostavki (oznake vlasniÅ”tva, kaucije, piktogrami ili slikovno pismo, fonetsko pismoā¦).[58] Kulture bronzanog doba, poÄinju da se javljaju na tlu Srbije oko 1900. godine pre n. e. i to na podruÄju Banata (moriÅ”ka), Srema (vinkovaÄka), severozapadne Srbije (BelotiÄ-Bela Crkva) i južnog Pomoravlja (Bubanj-Hum III-Slatina). Njihov mirni život je poremeÄen oko 1425. p. n. e., kada sa severa nadire nova kultura (kultura grobnih humki) sa bronzanim oružjem (maÄevi, sekire, bodeži), Å”to dovodi do pokretanja naroda, koja su doprla i do Egipta.[56] IzmeÄu 1200. i 1000. p. n. e., na prostoru Kosova, Pomoravlja, BaÄke i Banata, postoje ljudske zajednice koje imaju ista naselja, posuÄe, oblik sahranjivanja, bave se uzgajanjem jeÄma i pÅ”enice, uzgajaju goveda, svinje i konje, a reÄe koze i ovce. Krajem drugog i poÄetkom prvog milenijuma pre n. e. (period od 1125. do 750. p. n. e.), dolazi do nastanka gvozdenog doba i formiranja prvih etniÄkih zajednica na Balkanskom poluostrvu (Dardanaca, Tribala, Ilira i TraÄana). Za gvozdeno doba je vezan i dolazak Trako-kimeraca oko 725. p. n. e. iz Kavkasko-pontskih predela, koji sa sobom donose svoje gvozdeno oružje i nakit. Tokom naredna dva veka dolazi do formiranja etniÄkog razgraniÄenja meÄu plemenima na Balkanu, poÄinje da se razvija razmena dobara (o Äemu svedoÄe luksuzni helenski predmeti pronaÄeni na ovom prostoru), a arheoloÅ”ka istraživanja ukazuju i na procese helenizacije Tribala i Dardanaca, dok se iz istorijskih izvora zna da su izmeÄu 300. i 100. p. n. e. vodili ratove sa makedonskim kraljevima. MlaÄe gvozdeno doba karakteriÅ”e pojava Kelta, koji se 335. p. n. e. sastaju sa Aleksandrom Makedonskim na Dunavu, da bi nakon njegove smrti preÅ”li Savu i Dunav i otpoÄeli napade na celo poluostrvo, sve do poraza kod Delfa, 279. p. n. e. Oni se nakon toga povlaÄe sa tla danaÅ”nje GrÄke i uspevaju da pokore Tribale i deo Autarijata, sa kojima formiraju moÄno pleme Skordiska,[56] koji na tlu danaÅ”nje Karaburme podižu svoj grad Singidunum, koji se smatra preteÄom prestonice moderne Srbije, Beograda. Stari vek Glavni Älanak: Istorija Srbije u starom veku Carska palata Feliks Romulijana; do 18 rimskih imperatora se rodilo na tlu danaÅ”nje Srbije Å irenje Rimljana na Balkansko poluostrvo, otpoÄelo je krajem 3. veka pre n. e, sukobima sa Ilirima predvoÄenim kraljicom Teutom. Tokom ilirsko-rimskih i makedonsko-rimskih ratova, Rimljani su pokorili Ilire i AntiÄke Makedonce. Nakon toga, zapoÄinje njihov prodor Panonskoj niziji i ratovi protiv Dardanaca i Skordiska. PoÄetkom nove ere, guÅ”enjem Batonovog ustanka, celokupno Balkansko poluostrvo se naÅ”lo pod rimskom vlaÅ”Äu. VeÄi deo danaÅ”nje Srbije, uÅ”ao je u sastav provincije Gornja Mezija, dok su manji delovi uÅ”li u sastav provincija Panonije, Dalmacije i Dakije. Na ovom prostoru su bile stalno stacionirane dve rimske legije IV Flavia (u Singidunumu, danaÅ”njem Beogradu) i VII Claudia (u Viminacijumu kod danaÅ”njeg Kostolca na Dunavu). Podignut je Äitav niz gradova koji su bili povezani sistemom puteva koji su omoguÄavali laku komunikaciju izmeÄu delova Rimskog carstva, koje je za vladavine cara Trajana, nakon daÄkih ratova, bilo na svom teritorijalnom vrhuncu.[56] Upadi varvarskih plemena iz srednje Evrope i povlaÄenje Rimljana iz Dakije, tokom Aurelijanove vladavine, doveli su podizanja niza rimskih kastruma duž desne obale Dunava, koji su formirali Dunavski limes. Jedan od njegovih naslednika, Dioklecijan uveo je tetrarhiju kao oblik vladavine i izvrÅ”io reformu unutraÅ”nje organizacije Rimskog carstva, Äime je Sirmijum postao jedna od prestonica države. Varvarski napadi na Dunavsku granicu su se nastavili, a jednu od prekretnica Äini prodor Gota 378. godine, nakon Äega poÄinje i trajno naseljavanje varvara na tlu Rimskog carstva. Car Teodosije I je 395. godine podelio Rimsko carstvo na dva dela, pri Äemu veÄi deo danaÅ”nje Srbije ulazi u sastav IstoÄnog rimskog carstva, dok su manji delovi (severozapadni deo Srbije) pripali Zapadnom rimskom carstvu. Srednji vek Glavni Älanci: Istorija Srbije u srednjem veku, Slovensko naseljavanje Balkanskog poluostrva, Naseljavanje Srba na Balkansko poluostrvo i Slovenski ustanci protiv Vizantije Sredinom 5. veka, Huni predvoÄeni Atilom stvaraju moÄnu državu, koja propada nakon njegove smrti 453. godine, a na tlu danaÅ”nje Srbije svoje države stvaraju Gepidi i IstoÄni Goti. PljaÄkaÅ”kim upadima na teritoriju IstoÄnog rimskog carstva, pridružuju se u prvim desetleÄima 6. veka i Sloveni, ponekad kao samostalni napadaÄi, a ponekad udruženi sa drugim varvarskim narodima. Sredinom istog veka na Balkansko poluostrvo stižu Avari, koji, predvoÄeni kaganom Bajanom, tokom narednih pola veka Å”ire svoju vlast i uticaj na okolne Slovene, uz Äiju pomoÄ napadaju i pljaÄkaju vizantijske teritorije, a 582. godine zauzimaju i sam Sirmijum. Krajem veka su Sloveni toliko ojaÄali da se veÄ 584. godine pominje njihovo trajno naseljavanje na prostorima južno od Save i Dunava, a dve godine kasnije i njihov napad na Solun, u kome su koriÅ”Äene i opsadne sprave. Srpske kneževine na Balkanu Jovan Vladimir bio je vladar Duklje (1000-1016), najmoÄnije srpske kneževine tog doba i prvi srpski svetitelj. Prekretnicu u slovenskom naseljavanju, predstavlja dolazak na vlast cara Iraklija na vlast 610. godine. On procenjuje da rat sa Persijom na istoÄnim granicama carstva, predstavlja daleko veÄi problem i po stupanju na presto povlaÄi sve preostale snage sa dunavske granice i prebacuje ih na istok, Äime je otvoren put za trajno i neometano naseljavanje Slovena, koji Äe u narednim decenijama, preplaviti celo Balkansko poluostrvo. Posle neuspeÅ”ne slovenske opsade Soluna 611. godine i kombinovane opsade Carigrada 626. godine, na prostor Balkana i danaÅ”nje Srbije doseljavaju se Srbi. Prema reÄima vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita (913ā959), oni su se, uz Iraklijevu dozvolu, naselili na prostorima izmeÄu reka Cetine i Vrbasa na zapadu, Bojane, Ibra i Morave na istoku, Dunava i Save na Severu i Jadranskog mora na jugu.[59][60] On takoÄe navodi da su doÅ”li iz Bojke odnosno Bele ili NekrÅ”tene Srbije u kojoj su vlast od oca nasledila dva brata. Oni su podelili narod, tako da je jedan ostao na Äelu Srba u Beloj Srbiji, dok je drugi sa delom naroda krenuo u seobu ka jugu. Sigurno je u periodu od 629. do 632. godine bilo naseljavanje Srba na Balkan. Prvo ih je Iraklije naselio na oblasti zapadno od Soluna, kod grada Servija, najverovatnije da bi Srbi branili Solun od drugih Slovena, Å”to im se nije svidelo, tako da su odluÄili da se vrate u svoju Belu Srbiju. PreÅ”li su Dunav, ali kada su uvideli da su Avari ponovo ojaÄali, zatražili su preko stratega Singidunuma nove teritorije, tako da im je Iraklije dodelio Dalmaciju.[61] Pola veka kasnije, taÄnije 680. godine, na Balkan dolazi narod turskog porekla Prabugari, koji se naseljavaju istoÄno od Srba, meÄu Slovenima na podruÄju nekadaÅ”nje Trakije. Tokom narednih vekova, oni Äe se stopiti sa okolnom slovenskom masom i izgubiti svoj jezik i obiÄaje, ali Äe joj nametnuti svoje ime Bugari. Njihova država obuhvatiÄe istoÄnu Srbiju sa Moravskom dolinom, Beogradom i Sremom. Varvarska najezda je uniÅ”tila stare rimske gradove i ureÄenje, tako da par narednih vekova karakteriÅ”e potpuno odsustvo bilo kakvih podataka o zbivanjima u unutraÅ”njosti Balkanskog poluostrva. Kneza koji je predvodio Srbe u seobi na Balkan, nasledio je posle smrti njegov sin, tako da je vlast, tokom vekova, ostala u istoj porodici, a prvi knez Äije ime je zabeleženo, bio je ViÅ”eslav, za koga se pretpostavlja da je vladao krajem 8. veka. Njegov unuk Vlastimir, koji je vladao u prvoj polovini 9. veka, smatra se utemeljivaÄem srpske države u srednjem veku. Srbija se tokom njegove vladavine naÅ”la na udaru susednih Bugara predvoÄenih kanom Presijamom (832ā852), koji su u trogodiÅ”njem ratu doživeli potpun poraz, izgubivÅ”i pri tome i veÄi deo vojske. Posle njegove smrti, oko 851. godine, Bugari su ponovo napali Srbiju, ali su njegovi sinovi Mutimir (851ā891), Strojimir i Gojnik ponovo potukli Bugare. Tokom borbi je zarobljen i najstariji sin kana Borisa (852ā889) Vladimir (889ā893) sa dvanaest uglednih bojara. Nakon toga je zakljuÄen mir i prijateljstvo izmeÄu Srba i Bugara, a zarobljenici su osloboÄeni i otpraÄeni do granice u Rasu. Kasnije je meÄu Vlastimirovim sinovima doÅ”lo do borbe oko vlasti, u kojoj je pobedio najstariji Mutimir, koji je zarobio mlaÄu braÄu i poslao ih u Bugarsku kao zarobljenike. Tokom njegove vladavine je vladarska porodica primila hriÅ”Äanstvo, a papa Jovan VIII (872ā882) je zatražio od njega 873. godine da se, nakon uspeha moravsko-panonske misije, podloži Metodiju, kao slovenskom episkopu, sa sediÅ”tem u Sirmijumu.[a] Posle njegove smrti 891. godine, Srbiju su ponovo zahvatili sukobi oko vlasti iz kojih je kao pobednik izaÅ”ao Mutimirov bratanac Petar (892ā917). On je kao kum kneza Bugarske i tada najmoÄnijeg vladara na Balkanu Simeona Velikog (knez 893ā913, car 913ā927), bio u moguÄnosti da skoro dve decenije vlada Srbijom u miru. Njegovu vladavinu je okonÄao sam Simeon, koji je od zahumskog kneza Mihajla dobio izveÅ”taje o Petrovim kontaktima sa njegovim protivnicima Vizantincima, nakon Äega je Petra na prevaru zarobio, a za novog kneza Srbije postavio Mutimirovog unuka Pavla (917ā923). Njega su, par godina kasnije, pokuÅ”ali da zbace sa vlasti Vizantinci, pomoÄu njegovog brata od strica Zaharija, ali je on zarobljen i poslat u Bugarsku.[59] JaÄanje Bugarske pod Simeonom je primoralo Pavla, da preÄe na stranu Vizantije, nakon Äega je bugarski car protiv njega poslao 923. godine Zahariju, koji ga je zbacio sa vlasti.[59] MeÄutim, sam Zaharija je vrlo brzo preÅ”ao na stranu Vizantije, zbog Äega Simeon biva primoran da poÅ”alje svoju vojsku protiv njega. Bugarska vojska je potuÄena, a glave i oružje dvojice bugarskih vojvoda su poslati u Konstantinopolj kao ratni trofeji.[59] Bugarski car je nakon toga poslao na Srbiju novu vojsku, sa kojom je poslat i Vlastimirov praunuk Äaslav (931ā oko 960), koji je trebalo da bude postavljen za novog kneza.[59] Pred novom bugarskom vojskom, Zaharija je pobegao u Hrvatsku, dok su Bugari pozvali srpske župane da doÄu i potÄine se novom knezu.[59] Umesto postavljanja novog kneza, srpski župani su zarobljeni, a cela Srbija je opljaÄkana i pripojena Bugarskoj.[62] Nakon Simeonove smrti 927. godine, Äaslav je pobegao iz Bugarske i uz vizantijsku pomoÄ, obnovio Srbiju u kojoj su najveÄi gradovi bili: Dostinika (prva prestonica Srbije), Äernavusk, MeÄureÄje, Drežnik, Lesnik i Salines, dok su u oblasti Bosne, koja se tada nalazila u sastavu Srbije, bili gradovi Kotor i Dresnik.[59] Sredinom 10. veka, severne granice Srbije poÄeli su da ugrožavaju MaÄari, sa kojima je Äaslav vodio borbe, u kojima je, prema narodnoj tradiciji saÄuvanoj u āLetopisu Popa Dukljaninaā, poginuo tako Å”to je zarobljen i u okovima baÄen u Savu sa svojom pratnjom. Njegovom smrÄu se gasi prva srpska vladarska dinastija koja je vladala Srbima od dolaska na Balkan do sredine 10. veka. TemniÄki natpis sa kraja X ili poÄetka XI veka, pronaÄen kod Varvarina Nekoliko desetleÄa kasnije 971. godine Bugarska država propada i ulazi u sastav Vizantije.[62] Okrutna vizantijska uprava na delovima Balkana naseljenim Slovenima, dovela je 976. godine do pobune u Makedoniji na Äijem su se Äelu naÅ”li sinovi kneza Nikole. Ustanak se brzo proÅ”irio, a na njegovom Äelu se, usled pogibije ostale braÄe, naÅ”ao Samuilo.[62] Posle prodora u GrÄku, do Korinta i Peloponeza, on, oko 998. godine, pokreÄe pohod ka zapadnim delovima Balkana i do 989. godine osvaja veÄi deo danaÅ”nje Srbije i okolnih srpskih kneževina.[62] PoÄetkom 11. veka, Vizantija predvoÄena carem Vasilijem II poÄinje da potiskuje ustanike i posle velike pobede u bici na Belasici 1014. godine, Samuilo umire od srÄanog udara, a njegova država se praktiÄno raspala usled dinastiÄkih borbi oko vlasti.[62] VeÄ 1018. godine, udovica poslednjeg cara se sa porodicom predala Vasiliju, ali su pojedine Samuilove vojskovoÄe nastavile da pružaju otpor.[63] Poslednji od njih bio je Sermon koji je vladao Sremom.[63] Njega je na prevaru ubio vizantijski zapovednik Beograda 1019. godine, Äime je i poslednji ostatak Samuilove države pokoren. Vizantijska uprava na prostorima naseljenim slovenskim stanovniÅ”tvom je posle sloma Samuilovog ustanka, zapoÄela proces helenizacije stanovniÅ”tva i uvoÄenje plaÄanja poreza u novcu, umesto, kao do tada, u naturi. Ove promene su, uz poveÄanje poreza usled krize u samoj Vizantiji, doveli do podizanja dve nove slovenske pobune. Prvo je u leto 1040. godine u Pomoravlju izbio ustanak na Äijem se Äelu naÅ”ao, navodni Samuilov unuk, Petar Deljan, koji je u Beogradu proglaÅ”en za cara. Iako se ustanak brzo proÅ”irio na prostor danaÅ”nje Srbije, Makedonije i severne GrÄke, on je veÄ 1041. godine uguÅ”en. Tri desetleÄa kasnije, 1072. godine dolazi do novog ustanka pod voÄstvom ÄorÄa Vojteha, a ustanici za cara u Prizrenu proglaÅ”avaju dukljanskog princa Konstantina Bodina. Pod njegovim voÄstvom oni osvajaju NiÅ”, ali krajem godine bivaju potuÄeni kod Pauna na Kosovu, Äime je ustanak uguÅ”en. Glavni Älanak: RaÅ”ka Granice kraljevine Zete u doba kralja Bodina PoÄetkom naredne decenije, Bodin je, kao kralj Zete, zauzeo RaÅ”ku u kojoj je za vladare postavio župane Vukana (oko 1083ā1112) i Marka, a potom i Bosnu u kojoj je postavio kneza Stefana. Borbe sa Vizantijom od 1091. godine vodi iskljuÄivo raÅ”ki župan Vukan koji iz ZveÄana viÅ”e puta prodire na Kosovo spaljujuÄi Lipljan, a kasnije stiže i do Vranja, Skoplja i Pologa. Na vlasti ga smenjuje njegov bratanac UroÅ” I koji ulazi u savez sa MaÄarima u borbama sa Vizantijom. Njegova Äerka Jelena postaje žena buduÄeg kralja Ugarske Bele II, a njegov sin BeloÅ” kraljevski palatin. MaÄari Äe tokom celog 12. veka ratovati sa Vizantijom, prvo oko Srema i Beograda, a zatim i oko Moravske doline, a raÅ”ki župani Äe u gotovo svakom od tih ratova uÄestvovati kao ugarski saveznici. Oni uspevaju da, na kratko, osvoje Beograd, a kasnije i NiÅ”, ali ih Vizantinci, predvoÄeni moÄnim carem Manojlom I potiskuju, tako da se svi sukobi okonÄavaju bez znaÄajnijih teritorijalnih proÅ”irenja. Istovremeno RaÅ”ku potresaju i unutraÅ”nji sukobi oko vlasti izmeÄu UroÅ”evih sinova UroÅ”a II i Dese u kome uÄeÅ”Äe uzima i sam Manojlo. Vizantijski car na kraju postavlja za novog velikog župana Tihomira, sina velmože Zavide. Razdoblje NemanjiÄa Veliki župan Stefan Nemanja, rodonaÄelnik dinastije NemanjiÄ Protiv velikog župana Tihomira Äe se, 1166. ili 1168. godine, pobuniti njegov najmlaÄi brat Stefan Nemanja koji Äe potisnuti stariju braÄu iz zemlje, a kasnije Äe kod Pantina na Kosovu potuÄi vizantijsku vojsku predvoÄenu njegovom braÄom, koja ga nakon toga priznaju za vladara. Nemanja Äe tokom naredna tri desetleÄa voditi uspeÅ”ne ratove protiv Vizantije u kojima Äe znaÄajno proÅ”iriti svoju državu. Pripaja joj Neretljansku oblast, Zahumlje, Travuniju, Primorje, delove Kosova, Metohije, a na kratko osvaja i NiÅ” u kome se sastaje sa svetim rimskim carem i voÄom krstaÅ”a III krstaÅ”kog pohoda Fridrihom Barbarosom, kome predlaže savez protiv Vizantije. Na prestolu ga, u dogovoru sa vizantijskim carem, nasleÄuje srednji sin Stefan, koji poÄetkom svoje vladavine biva potisnut od starijeg brata Vukana, ali na kraju uspeva da se održi na vlasti. KoristeÄi se politiÄkom situacijom na Balkanu nastalom posle krstaÅ”kog zauzeÄa Carigrada 1204. godine, on je nastavio Å”irenje svoje države (osvaja Prizren, Vranje i NiÅ”), koju 4. januara 1217. godine uzdiže na rang kraljevine, dobivÅ”i od pape Honorija III kraljevski venac. Dve godine kasnije, njegov mlaÄi brat Sava je od vaseljenskog patrijarha u Nikeji izdejstvovao uzdizanje raÅ”ke eparhije na nivo arhiepiskopije Äiji je postao prvi arhiepiskop, Äime je srpska crkva stekla autokefalnost i udareni su temelji danaÅ”njoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Sveti Sava, prvi srpski arhiepiskop i prosvetitelj Stefana nasleÄuju sinovi Radoslav (1223ā1234) i Vladislav (1234ā1242) koji vladaju pod uticajem svojih moÄnih tastova epirskog despota i bugarskog cara, posle kojih na vlast dolazi najmlaÄi sin UroÅ” I (1242ā1276). Iako nije uspeo da proÅ”iri granice svoje države, UroÅ” je uspeo da ekonomski ojaÄa državu tako Å”to je iz Transilvanije doveo rudare Sase, Äime je zapoÄela eksploatacija rudnika u Srbiji, Å”to Äe njegovim naslednicima pružiti finansijsku osnovu za dalja osvajanja. Bio je oženjen Jelenom Anžujskom koja je igrala znaÄajnu ulogu u tadaÅ”njoj Srbiji, a slikarstvo njegove zadužbine SopoÄana spada u sam vrh evropske srednjovekovne umetnosti. Njega je sa vlasti, usled neuspeÅ”nih ratova i nezadovoljstva u zemlji, zbacio 1276. godine stariji sin Dragutin (kralj Srbije 1276ā1282, kralj Srema 1282ā1316), koji Äe, svega nekoliko godina kasnije 1282. godine, prepustiti vlast mlaÄem sinu Milutinu (1282ā1321), koji spada u red najznaÄajnijih srpskih vladara.[64] Tokom nekoliko narednih godina, Milutin Äe proÅ”iriti Srbiju ka jugu, osvajajuÄi veÄi deo danaÅ”nje Severne Makedonije sa Skopljem koje mu postaje prestonica i severne delove Albanije, a na kratko Äe držati i sam DraÄ. Kasnije Äe osvojiti BraniÄevo, koje predaje Dragutinu, kome je ugarski kralj i njegov tast dodelio na upravu MaÄvu sa Beogradom i severnu Bosnu. Sam Milutin 1299. godine zakljuÄuje mir sa Vizantijom, prema kome mu car Andronik II (1282ā1328) priznaje osvajanja i daje za ženu petogodiÅ”nju Äerku Simonidu. PoÄetak 14. veka obeležava graÄanski rat izmeÄu braÄe oko prava nasleÄivanja prestola koji se okonÄava ponovnim prihvatanjem Deževskog sporazuma, kojim je Dragutin 1282. godine predao vlast Milutinu i prema kome ga nasleÄuje Dragutinov sin. Milutina je sa vlasti 1314. godine pokuÅ”ao da zbaci sin Stefan (1322ā1331), koji je uhvaÄen i po njegovom nareÄenju oslepljen, posle Äega je poslat u izgnanstvo u Carigrad. Nakon Dragutinove smrti 1316. godine on zarobljava njegovog sina i naslednika Vladislava i zauzima njegovu državu, posle Äega vodi trogodiÅ”nji rat sa kraljem Ugarske Karlom Robertom (1310ā1342) u kome gubi Beograd, ali zadržava MaÄvu i BraniÄevo. Posle njegove smrti 1321. godine, državu zahvata graÄanski rat izmeÄu njegovih sinova Konstantina i Stefana, u koji se nakon Konstantinove pogibije ukljuÄuje Vladislav, ali Stefan i njega pobeÄuje. On nastavlja da Å”iri svoju državu ka jugu na raÄun, Vizantije, ali ne uspeva da povrati primorje od Cetine do Dubrovnika koje se nakon Milutinove smrti otcepilo, nakon Äega ga osvaja ban Bosne Stefan II KotromaniÄ (1322ā1353). Protiv njega je stvoren savez Vizantije i Bugarske, koji je Stefan uniÅ”tio, potukavÅ”i do nogu Bugare u bici kod Velbužda 1330. godine. Samo godinu dana kasnije, njegov sin DuÅ”an (kralj 1331ā1346, car 1346ā1355) koristi nezadovoljstvo vlastele i u Nerodimlju zarobljava oca, koji iste godine umire u kao zatvorenik u ZveÄanu, a DuÅ”an postaje novi kralj. Godine 1217, tokom vladavine Stefana PrvovenÄanog, Srbija postaje nezavisna kraljevina, a 1346. godine dostiže vrhunac moÄi kao carstvo Stefana DuÅ”ana, koji se proglasio za ācara Srba i Grkaā. ProglaÅ”enje DuÅ”anovog zakonika i Srpsko carstvo Posle NemanjiÄa Bitka na Kosovu, Adam StefanoviÄ Osmanski Turci su porazili srpsko plemstvo 1389. godine u bici na Kosovu polju. Stefan LazareviÄ kao osmanski vazal je predvodio srpske pomoÄne odrede u bici kod Angore. Posle bitke kod Angore je od Vizantinaca u Carigradu dobio zvanje despota 1402. godine Äime Srbija postaje despotovina. U vreme njegove vladavine u Srbiji se razvija Resavska Å”kola srednjovekovne književnosti. Turci su konaÄno zagospodarili Srbijom posle pada Smedereva 1459. godine, za vreme vladavine poznatog osmanskog sultana Mehmeda II. Srbi su na podruÄju danaÅ”nje Vojvodine prisutni od srednjeg veka pod vlaÅ”Äu Ugarske. U 15. i 16. veku su na podruÄju Srema, Banata i BaÄke posede imali srpski despoti. U 16. veku su Srbi na podruÄju danaÅ”nje Vojvodine formirali dve kratkotrajne državne tvorevine, prvom od njih je vladao samozvani car Jovan Nenad, a drugom vojvoda Radoslav Äelnik. Osmanska vladavina Glavni Älanak: Istorija Srbije u Osmanskom carstvu Delovi teritorije danaÅ”nje Srbije su bili u sastavu Osmanskog carstva u periodu od 15. do poÄetka 20. veka. U sastav Osmanskog carstva su najpre, poÄetkom 15. veka, ukljuÄeni jugoistoÄni delovi danaÅ”nje Srbije (okolina NiÅ”a), zatim, sredinom 15. veka (1459. godine), celo podruÄje Srpske despotovine, i konaÄno, izmeÄu 1521. i 1552. godine i celo podruÄje danaÅ”nje Vojvodine. Srbi u Banatu su 1594. godine podigli veliki ustanak protiv osmanske vlasti, koji se zavrÅ”io porazom. Seoba Srba, slika Paje JovanoviÄa Od kraja 17. veka, u severnim delovima danaÅ”nje Srbije (BaÄka, zapadni Srem) osmansku Äe vlast zameniti habzburÅ”ka, koja Äe se izmeÄu 1718. i 1739. godine proÅ”iriti i na druge delove teritorije danaÅ”nje Srbije (istoÄni Srem, Banat, MaÄvu, Å umadiju, BraniÄevo, TimoÄku Krajinu). Posle 1739. godine, granica osmanskog i habzburÅ”kog domena se nalazi na Savi i Dunavu. Srbija Äe svoju državnost poÄeti da obnavlja u 19. veku, nakon Prvog (1804. godine) i Drugog srpskog ustanka (1815. godine), najpre u vidu vazalne kneževine, da bi potpunu nezavisnost stekla 1878. godine. Neki južni i zapadni delovi danaÅ”nje Srbije ostaÄe pod osmanskom vlaÅ”Äu sve do 1912. godine. Period osmanske uprave trajao je razliÄito u delovima danaÅ”nje Srbije; najkraÄe su pod turskom vlaÅ”Äu bili neki delovi Vojvodine (oko 150 godina), a najduže neki delovi južne Srbije (oko 5 vekova). Moderna Srbija Srpska revolucija Glavni Älanak: Srpska revolucija Vožd KaraÄorÄe PetroviÄ, voÄa Prvog srpskog ustanka i osnivaÄ dinastije KaraÄorÄeviÄ UstaniÄka Srbija 1809. godine Srbija je svoju borbu za nezavisnost poÄela tokom Srpske revolucije, a ta borba je trajala nekoliko desetleÄa. ÄorÄe PetroviÄ, poznatiji kao KaraÄorÄe, je umakao SeÄi knezova i sa Å”umadijskim prvacima je februara 1804. godine organizovao zbor u selu OraÅ”ac, na kom je odluÄeno da se podigne buna. Na ovom zboru KaraÄorÄe je izabran za āvoždaā.[65] Buna je poÄela paljenjem turskih hanova po Å umadiji i proterivanjem Turaka iz hanova i sela u utvrÄene gradove. Da bi smirio situaciju u Beogradskom paÅ”aluku, turski sultan je jula 1804. godine poslao bosanskog vezira BeÄir-paÅ”u. KaraÄorÄe je kao prvi uslov za uspostavljanje mira tražio likvidaciju dahija, koje je Milenko StojkoviÄ u noÄ izmeÄu 5. i 6. avgusta, po KaraÄorÄevom nareÄenju i uz saglasnost BeÄir-paÅ”e, pogubio na ostrvu Ada Kale. MeÄutim, ovo nije smirilo situaciju u paÅ”aluku. Sultan je 1805. godine poslao u Beograd za vezira Hafis-paÅ”u, kog su ustanici doÄekali na Ivankovcu i naneli mu težak poraz. Ovim je buna protiv dahija prerasla u ustanak protiv turske vlasti i srpsku nacionalnu revoluciju. SledeÄe godine ustanici su porazili tursku vojsku na MiÅ”aru i Deligradu i osvojili beogradsku varoÅ”. Ustanici su pokuÅ”ali da uspostave mir sa Osmanskim carstvom. Pregovore sa Portom u ime srpske strane je vodio trgovac Petar IÄko i uspeo od nje da izdejstvuje IÄkov mir. Najvažnije odredbe IÄkovog mira su bile da se iz Srbije proteraju janiÄari i da Srbi obavljaju javne službe i Äuvaju granicu. Mir nije ostvaren jer su Srbi nastavili rat kada je na njihovu stranu u rat uÅ”la Rusija. SledeÄe godine (1807), Srbi su zauzeli beogradsku tvrÄavu, a udružena srpsko-ruska vojska je odnela pobede kod Å tubika i Malajnice. U narednim godinama ustanici su ratovali radi osloboÄenja srpskog naroda izvan Beogradskog paÅ”aluka. Bez veÄih okrÅ”aja je proÅ”la 1808. godina, a za sledeÄu godinu KaraÄorÄe je planirao da se u RaÅ”koj sastane sa vojskom crnogorskog vladike Petra I i odatle da se uputi u oslobaÄanje Stare Srbije. KaraÄorÄe je odneo pobede nad Turcima kod Suvodola, Sjenice i Novog Pazara. MeÄutim, morao je da odustane od pohoda jer mu se crnogorski vladika nije pridružio i zato Å”to su ustanici poraženi u bici na Äegru. Srpski ustanici su 1810. godine odneli pobede kod Loznice i Varvarina (zajedno sa ruskom vojskom). Pohod Napoleona na Rusiju je prinudio jednog saveznika Srba da okonÄa rat sa Turskom. Rusija je 1812. godine sklopila sa Osmanskim carstvom BukureÅ”ki mir i povukla svoju vojsku iz ustaniÄke Srbije. Rusija je BukureÅ”kim mirom pokuÅ”ala da ustanicima osigura autonomiju i amnestiju za uÄeÅ”Äe u ratu. Ustanici su do tada ostvarili nezavisnost i nisu želeli da prihvate samo autonomiju i nastavili su da se bore. Ogromna turska vojska, predvoÄena velikim vezirom HurÅ”id-paÅ”om je opkolila ustaniÄku državu sa zapada, juga i istoka. UstaniÄka Srbija bila je pokorena da kraja oktobra 1813. godine. KaraÄorÄe je napustio Srbiju sa veÄim brojem ustaniÄkih stareÅ”ina, a veliki broj Srba se iselio na teritoriju susedne Austrije. UstaniÄke stareÅ”ine koje nisu izbegle poÄele su da se dogovaraju kako da zaustave turski zulum. U Takovu 23. aprila 1815. godine je održan tradicionalni sabor. Okupljeni prvaci su odluÄili da podignu ustanak, pa su ponudili predvodniÅ”tvo MiloÅ”u ObrenoviÄu, Å”to je on prihvatio, ali nakon izvesnog kolebanja. Drugi srpski ustanak je podignut i voÄen protiv turske vlasti. Ustanici su vodili borbu samo protiv vojske beogradskog vezira. Najvažnije bitke su bile kod ÄaÄka, Paleža, Požarevca, na LjubiÄu i Dublju. Kada su protiv pobunjenih Srba poÅ”le joÅ” i dve sultanove vojske iz Bosne i Rumelije, MiloÅ” ObrenoviÄ je zapoÄeo pregovore, uveren da ne može pružiti otpor na tri strane. Na Drini je zapoÄeo pregovore sa bosanskim vezirom HurÅ”id-paÅ”om, a nastavio je rumelijskim vezirom MaraÅ”li Ali-paÅ”om. Sa MaraÅ”lijom je sklopio usmeni sporazum kojima je Srbima u beogradskom paÅ”aluku osigurao poluautonomni položaj. Prema postignutom dogovoru, Srbi su imali pravo da skupljaju porez, da uÄestvuju u suÄenju Srbima, da spahije ubiraju prihode po zakonima i da u Beogradu zaseda Narodna kancelarija sastavljena od srpskih knezova. Tako je okonÄan Drugi srpski ustanak, odnosno ratni period Srpske revolucije. MiloÅ” ObrenoviÄ se odmah po zavrÅ”etku Drugog srpskog ustanka odrekao titule vožda, a prihvatio je titulu kneza. Kneževina Srbija Glavni Älanak: Kneževina Srbija OsnivaÄ dinastije ObrenoviÄ i voÄa Drugog srpskog ustanka knez MiloÅ” ObrenoviÄ, poznat i kao MiloÅ” Veliki Knez MiloÅ” ObrenoviÄ je vladao Srbijom samovoljno i imao je brojne protivnike, koji su Äesto podizali bune, ali su se one sve zavrÅ”avale neuspeÅ”no. Na spoljnopolitiÄkom planu, MiloÅ” je, uz pomoÄ Rusije izdejstvovao Akermansku konvenciju (1828), Jedrenski mir (1829) i HatiÅ”erif iz 1830. godine kojima je jaÄala autonomija Srbije sa MiloÅ”em kao njenim naslednim knezom. Nezadovoljstvo vladavinom kneza MiloÅ”a u Srbiji rezultovalo je Miletinom bunom. Knez MiloÅ” je pod pritiskom nezadovoljnih knezova sazvao skupÅ”tinu 15. februara 1835. godine na kojoj je donet Sretenjski ustav, prvi moderni srpski ustav i prvi ustav na Balkanu. Sretenjski ustav je bio vrlo liberalan, njime je u Srbiji konaÄno ukinut feudalizam i ograniÄena prava kneza. Kako je ustav najviÅ”i pravni akt jedne zemlje, a da je Srbija tada bila vazalna kneževina Osmanskog carstva, Porta se protivila njenom donoÅ”enju. Austrija i Rusija su takoÄe bile protiv ustava jer ga ni same nisu imale, i zbog straha od Å”irenja ideja Francuske revolucije. Pod spoljnim pritiskom knez MiloÅ” je, na svoje zadovoljstvo, ukinuo ustav. Aprila 1841. godine južno od Kneževine Srbije izbila je bezuspeÅ”na NiÅ”ka buna protiv turske vlasti. Poslednje osmanske trupe su 1867. godine napustile Kneževinu Srbiju, a knez Mihailo dobija kljuÄeve veÄih srpskih gradova, Äime država postaje defakto nezavisna. Posle ustanka u Hercegovini 1875. godine, Srbija objavljuje rat Turskoj 28. juna 1876. godine i do 1878. godine uspeva da oslobodi jugoistoÄnu Srbiju. KonaÄnim aktom Berlinskog kongresa ā Berlinski sporazum ā Srbija je 13. jula 1878. godine dobila meÄunarodno priznanje. Srbi u HabzburÅ”koj Monarhiji Glavni Älanci: Vojna krajina i Istorija Vojvodine Srbi u HabzburÅ”koj Monarhiji su sredinom 19. veka imali krunsku zemlju unutar Austrijske carevine pod imenom Vojvodstvo Srbija i TamiÅ”ki Banat. Kad god je Austrija ratovala protiv Turaka, imala je pomoÄ srpskog naroda, koji je bunama i uÄeÅ”Äem u hriÅ”Äanskoj austrijskoj vojsci nastojao zbaciti tursku vlast i vaskrsnuti srpsko carstvo.[66] A posle svakog mira morao je bežati iz postojbine ispred turske osvete. Te seobe su se odvijale u nekoliko pravaca. Majska skupÅ”tina na kojoj je proglaÅ”ena Srpska Vojvodina (3. maja 1848. u Sremskim Karlovcima) Tokom habzburÅ”ke uprave, Srbi su, na osnovu srpskih privilegija, uživali narodnu autonomiju u okviru HabzburÅ”ke monarhije, a ostvarili su i crkvenu samostalnost u okviru KarlovaÄke mitropolije. Tokom revolucije 1848. godine, Srbi su formirali autonomnu Srpsku Vojvodinu, da bi 1849. godine bila formirana jedna posebna habzburÅ”ka krunska oblast nazvana Vojvodstvo Srbija i TamiÅ”ki Banat. Ova oblast je ukinuta 1860. godine. Raspadom HabzburÅ”ke monarhije (Austrougarske) 1918. godine, Srbi sa podruÄja danaÅ”nje Vojvodine ulaze u sastav Kraljevine Srbije, a potom i novoformiranog Kraljevstva Srba i Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvanog Kraljevina Jugoslavija. Kraljevina Srbija Glavni Älanak: Kraljevina Srbija Srbija je proglaÅ”ena kraljevinom odlukom Narodne skupÅ”tine i knjaževom proklamacijom 7. marta 1882. godine. Kraljevina Srbija obuhvata istorijski period od 1882. do 1918. godine. U ovom periodu su se oko vlasti nadmetale i smenjivale dve dinastije, Äiji su rodonaÄelnici bili ÄorÄe PetroviÄ ā KaraÄorÄe, voÄa Prvog srpskog ustanka i MiloÅ” ObrenoviÄ, voÄa Drugog srpskog ustanka. Dalji razvoj Srbije je bio obeležen opÅ”tim napretkom u ekonomiji, kulturi i umetnosti, Äemu je pre svega doprinela mudra državna politika, koja je slala mlade ljude na Å”kolovanje u evropske metropole, odakle su donosili novi duh i novi sistem vrednosti. Jedan od spoljnih izraza transformacije kroz koju je sada prolazila nekadaÅ”nja osmanska provincija bilo je i proglaÅ”enje kraljevine, 1882. godine. Kralj Petar I KaraÄorÄeviÄ je uspostavio demokratsku vladavinu i predvodio povlaÄenje tokom Albanske golgote. Majskim prevratom 1903. godine i ubistvom kralja Aleksandra i kraljice Drage, na vlast ponovo dolaze KaraÄorÄeviÄi, potomci KaraÄorÄa PetroviÄa, a za novog kralja je postavljen Petar KaraÄorÄeviÄ. Srbija je znatno proÅ”irila svoju teritoriju na jug posle pobeda u Balkanskim ratovima (Stara Srbija). Uz velike ljudske i materijalne žrtve, Srbija je doprinela velikoj pobedi Saveznika u Prvom svetskom ratu. VeÄina naroda u Crnoj Gori je preko velike Narodne skupÅ”tine u Podgorici, 26. novembra 1918. godine, izglasala bezuslovno sjedinjenje sa Srbijom. Kraljevina Srbija je kao nezavisna država prestala je da postoji 1. decembra 1918. godine kada se ujedinila sa Državom Slovenaca, Hrvata i Srba stvorivÅ”i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca pod daljom vladavinom srpske dinastije KaraÄorÄeviÄ. Jugoslovenske države Vidi joÅ”: Jugoslavija Posle 1918. godine Srbija je jedina unoseÄi svoju državnost i suverenost, bila osnivaÄ Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, preimenovanog 1929. godine u Kraljevina Jugoslavija. Pod nemaÄkom okupacijom, posle rata do danas Glavni Älanci: Republika Srbija (1990ā2006) i Raspad SFRJ Vidi joÅ”: Srbija pod nemaÄkom okupacijom, Jugoslavija u Drugom svetskom ratu i SocijalistiÄka Republika Srbija U Drugom svetskom ratu, teritorija danaÅ”nje Srbije je bila pod okupacijom Sila Osovine, odnosno nacistiÄke NemaÄke i njenih saveznika Italije, Bugarske, MaÄarske, Albanije, kao i marionetske profaÅ”istiÄke državne tvorevine pod nazivom Nezavisna Država Hrvatska, dok je u Srbiji vladala Vlada narodnog spasa pod generalom NediÄem do 1944. godine. U Srbiji su tokom okupacije postojala dva suprotstavljena pokreta koji su se borili za vlast u posleratnoj Jugoslaviji: NarodnooslobodilaÄka vojska Jugoslavije i Jugoslovenska vojska u otadžbini. Ustanak protiv okupatora izbio je u leto 1941. godine. Tokom Drugog svetskog rata zabeležena su velika stradanja srpskog naroda. Procenjuje se da je stradalo preko milion i po pripadnika svih naroda, meÄu kojima je najviÅ”e bilo Srba. Partizani i ravnogorci sprovode nemaÄke nacistiÄke zarobljenike u Užicu. Srbi su Äinili natpoloviÄnu veÄinu partizanskog i veÄinu ravnogorskog pokreta. GraÄani Novog Sada prelaze reku skelama, nakon Å”to su sva tri gradska mosta uniÅ”tena u NATO bombardovanju Neposredno posle rata, 1945. godine, kao naslednica Kraljevine Jugoslavije, formirana je država pod imenom Demokratska Federativna Jugoslavija koja je bila pod novom vlaÅ”Äu komunistiÄkog režima na Äelu sa Josipom Brozom Titom. Iste godine 29. novembra proglasom republike država menja ime u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, dok je 1963. ustavnim promenama promenila ime u SocijalistiÄka Federativna Republika Jugoslavija. Ustavom SFRJ iz 1974. godine pokrajine u sastavu SR Srbije (SAP Vojvodina i SAP Kosovo) dobile su daleko veÄu autonomiju i prava nego Å”to su imala ranije, dobile su državna i partijska predsedniÅ”tva. Januara 1990. godine na Äetrnaestom kongresu dolazi do raspada do tada vladajuÄeg Saveza komunista Jugoslavije. Od 1992. godine, posle raspada SFRJ, sve do 2003. Srbija je Äinila, zajedno sa Crnom Gorom ā Saveznu Republiku Jugoslaviju. Po raspadu Jugoslavije, Srbija i Srbi su postali predmet negativne propagande, podmetanja i blaÄenja unutar dela srpskog naroda, evropskih država kao i unutar meÄunarodne zajednice.[67] Savremena istorija Glavni Älanci: Kosovski rat, NATO bombardovanje SRJ, Kumanovski sporazum i Rezolucija 1244 Godine 2000. dolazi do smene SocijalistiÄke partije Srbije sa Demokratskom opozicijom Srbije na septembarskim saveznim izborima i decembarskim republiÄkim izborima Äime dolazi do politiÄke tranzicije. Od 2003. godine ustavnom poveljom Srbija je sastavni deo Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Dana 21. maja 2006. godine, održan je referendum na kome su se graÄani Crne Gore izjasnili za nezavisnost. Od 5. juna 2006. godine Republika Srbija deluje kao nezavisna i suverena država (kao naslednica Srbije i Crne Gore). Dana 8. novembra 2006. godine proglaÅ”en je u Narodnoj skupÅ”tini Republike Srbije, posle izvrÅ”enog uspeÅ”nog referenduma, Ustav Republike Srbije. PolitiÄki sistem i ustavno-pravno ureÄenje Glavni Älanci: Spisak Å”efova države Srbije, Ustav Srbije iz 2006. godine i PolitiÄki sistem Srbije Republika Srbija je država srpskog naroda i svih graÄana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, naÄelima graÄanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima.[12] Republika Srbija funkcioniÅ”e u okviru parlamentarne demokratije, taÄnije kao parlamentarna republika. Vlast je podeljena na tri grane i to:[12] Dom Narodne skupÅ”tine u Beogradu Zakonodavna vlast, Äiji je nosilac Narodna skupÅ”tina Republike Srbije; IzvrÅ”na vlast, Äiji je nosilac Vlada Republike Srbije; Sudska vlast, koja predstavlja nezavisnu granu vlasti. PolitiÄka situacija SadaÅ”nji predsednik Republike Srbije je Aleksandar VuÄiÄ koji je pobedio u prvom krugu predsedniÄkih izbora 2017. godine. Posle izbora Aleksandra VuÄiÄa za predsednika Republike izabrana je 29. juna 2017. godine nova koaliciona Vlada liste okupljene oko Srpske napredne stranke i liste okupljene oko SocijalistiÄke partije Srbije sa nestranaÄkom liÄnoÅ”Äu Anom BrnabiÄ na mestu predsednika Vlade. Trenutni predsednik Narodne skupÅ”tine Republike Srbije je Vladimir OrliÄ iz SNS-a. Narodna skupÅ”tina Republike Srbije je 26. decembra 2007. godine usvojila Rezoluciju o zaÅ”titi suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Republike Srbije kojom je proglaÅ”ena āvojna neutralnost Republike Srbije u odnosu na postojeÄe vojne saveze do eventualnog raspisivanja referenduma na kojem bi se donela konaÄna odluka o tom pitanjuā.[68] Spoljni odnosi Glavni Älanak: Spoljni odnosi Srbije Zgrada Vlade Republike Srbije Dominantan politiÄki diskurs u zemlji ukljuÄuje pristupanje Evropskoj uniji. Zemlja je status kandidata stekla 2012. godine. Srbija je Älanica Organizacije ujedinjenih nacija (OUN), Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS), Saveta Evrope (SE), NATO programa Partnerstvo za mir, MeÄunarodne organizacije za migracije i Organizacije za crnomorsku ekonomsku saradnju i mnogih drugih meÄunarodnih organizacija. Ima status posmatraÄa u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i u ODKB. Srbija ima sa Republikom Srpskom potpisan sporazum o specijalnim i paralelnim vezama.[69] Republika Srbija je u dobrim odnosima sa državama kao Å”to su Rusija i GrÄka. Sa pasoÅ”em Srbije može se bez vize putovati u 104 zemlje (2015. godina).[70] Državni simboli Glavni Älanci: Zastava Srbije, Grb Srbije i Himna Srbije Himna Republike Srbije je ujedno i stara himna nekadaÅ”nje Kraljevine Srbije āBože pravdeā, uz neznatno izmenjen tekst. Grb Republike Srbije je stari grb Kraljevine Srbije iz doba ObrenoviÄa iz 1882. godine i Äini ga dvoglavi beli orao sa Å”titom na grudima na kome su krst i Äetiri ocila, a iznad glava orla se nalazi kruna NemanjiÄa. Republika Srbija ima narodnu zastavu koja je trobojka sa vodoravno položenim bojama: crvenom, plavom i belom. Pored narodne, postoji i državna zastava koja je u osnovi ista kao i narodna s tim Å”to na treÄini dužine gledano sleva nadesno na plavom polju stoji i mali grb Srbije. tags: turizam vodiÄi kulturna dobra lepote srbije vodiÄ stari antikvarni turistiÄki serbia srbija jugoslavija yugoslawien mape karte mapa karta istorija srba srbije geografija nemaÄki jezik za nemce po srbiji ... german deutsch
Ljubica D. Trajkovic Beograd, 1953 363 str. mek povez sa omotaÄem veoma dobro oÄuvano za ovaj tip knjige, za stanje korica pogledati slike veliki broj fotografija i mapa turistiÄki vodiÄ kroz srbiju Srbija, zvaniÄno Republika Srbija, suverena je država koja se nalazi na raskrsnici puteva srednje i jugoistoÄne Evrope u južnom delu Panonske nizije i centru Balkanskog poluostrva.[5][6] VeÄim delom zahvata Balkansko poluostrvo, a manjim Panonsku niziju.[7] Srbija se na severu graniÄi sa MaÄarskom, na severoistoku sa Rumunijom, na istoku sa Bugarskom, na jugu sa Severnom Makedonijom, na jugozapadu sa Albanijom i Crnom Gorom, a na zapadu sa Bosnom i Hercegovinom (entitetom Republika Srpska) i Hrvatskom. Broji oko 9 miliona stanovnika, odnosno oko 7 miliona bez Kosova i Metohije.[8] Glavni i najveÄi grad je Beograd, koji spada meÄu najstarije i najveÄe gradove u jugoistoÄnoj Evropi.[6][9] Sa 1.681.405 stanovnika u Å”iroj okolini, po popisu iz 2022. godine, on je administrativno i ekonomsko srediÅ”te države. ZvaniÄni jezik je srpski, a zvaniÄna valuta srpski dinar. Nakon slovenskog doseljavanja na Balkan (tokom 6. i 7. veka), Srbi su u ranom srednjem veku osnovali nekoliko država. Srednjovekovna Srbija je 1217. godine postala kraljevina, a vrhunac je dostigla 1346. godine, proglaÅ”enjem carstva. Nakon turske najezde, Srpska despotovina je opstala do 1459. godine, kada je potpala pod vlast Osmanskog carstva.[10] Do sredine 16. veka, celokupno podruÄje danaÅ”nje Srbije potpalo je pod osmansku vlast. Krajem 17. i poÄetkom 18. veka, HabzburÅ”ka monarhija je potisnula tursku vlast iz BaÄke, Srema i Banata, a privremeno i iz centralne Srbije. PoÄetkom 19. veka, Srpska revolucija uspostavila je nacionalnu državu kao prvu ustavnu monarhiju u regionu, koja je 1878. godine stekla državnu nezavisnost, a 1882. godine je postala kraljevina. OsloboÄenje Stare Srbije (RaÅ”ka, Kosovo i Metohija) ostvareno je 1912. godine.[11] Srbija je, nakon katastrofalnih gubitaka u Prvom svetskom ratu i ujedinjenja sa bivÅ”om HabzburÅ”kom krunovinom Vojvodinom (i drugim teritorijama), postala suosnivaÄ i sastavni deo zajedniÄke države sa veÄinom Južnih Slovena prvobitno u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, (kasnije preimenovanoj u Kraljevinu Jugoslaviju), zatim u SocijalistiÄkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, Saveznoj Republici Jugoslaviji i Državnoj zajednici Srbiji i Crnoj Gori. Godine 2006, posle održanog referenduma u Crnoj Gori, narodi su se mirno raziÅ”li i Državna zajednica je prestala da postoji, a Srbija je, na osnovu Ustavne povelje, nastavila državno-pravni kontinuitet sa Srbijom i Crnom Gorom. U sastavu Srbije su i dve autonomne pokrajine: Vojvodina i Kosovo i Metohija.[12] Od NATO bombardovanja Jugoslavije, Kosovo i Metohija se nalaze pod protektoratom Ujedinjenih nacija. Privremene institucije samouprave na Kosovu i Metohiji, na kojem Albanci Äine etniÄku veÄinu, 17. februara 2008. godine jednostrano i protivpravno (protivno Ustavu Srbije iz 2006. i Rezoluciji Saveta Bezbednosti OUN 1244) proglasile su nezavisnost, koju Srbija, mnoge druge države i Ujedinjene nacije ne priznaju. Srbija je Älan Ujedinjenih nacija, Saveta Evrope, Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju, Partnerstva za mir, Organizacije za crnomorsku ekonomsku saradnju, Centralnoevropskog ugovora o slobodnoj trgovini, Azijske banke infrastrukturnih investicija, a pristupa Svetskoj trgovinskoj organizaciji.[13] Od 2014. godine zemlja pregovara o pristupanju u Evropskoj uniji sa perspektivom pridruživanja Evropskoj uniji do 2025. godine.[14] Srbija se od 2007. godine formalno pridržava politike vojne neutralnosti. Ekonomija Srbije je sa viÅ”im srednjim prihodom, sa dominantnim uslužnim sektorom, praÄenim industrijskim sektorom i poljoprivredom.[15] Zemlja je visoko rangirana na indeksu humanog razvoja (67), indeksu druÅ”tvenog napretka (47), kao i indeksu globalnog mira (54).[16][17][18] Etimologija Prema zvaniÄnoj istoriografiji naziv Srbija se prvi put pominje kod Grka sredinom 10. veka, i to najpre kao Ī£ĪµĻĪ²Ī»ĪÆĪ± (Servlija, Serblija), a zatim i Ī£ĪµĻĪ²Ī¹Ī± (Servija, Serbija), Å”to znaÄi zemlja Srba.[19] U istom veku, arapski putopisac Masudi ovu zemlju naziva Sarabin, a njene stanovnike Sarabi.[20] MeÄutim, pre ovog, Srbi su svoju domovinu jednostavno nazivali Srpske zemlje. Etimologija titularnog naroda Srba, je mnogo viÅ”e zagonetnija. SliÄan etnonim se pojavljuje kod nekih drevnih naroda mnogo vekova pre Hrista, ali zvaniÄna nauka, u veÄini sluÄajeva, ne nalazi njihovu direktnu povezanost sa slovenskim Srbima. Postoje mnoge teorije o nastanku imena Srbi, a najverovatnije je da je ono izvedeno iz stare slovenske reÄi sa korenom serb, Å”to znaÄi isto.[21] Druge teorije koren reÄi pronalaze u indoevropskoj reÄi ser- Å”to znaÄi: paziti, Å”tititi, a iz koje je i izvedenica u latinskom servare: (o)Äuvati, stražariti, zaÅ”titi, (p)osmatrati.[22] Geografija Glavni Älanak: Geografija Srbije Položaj Topografska mapa Srbije Srbija se nalazi na raskrsnici puteva izmeÄu srednje i južne Evrope, na Balkanskom poluostrvu i Panonskoj niziji.[15][23][24] Ona leži od 41Ā° do 47Ā° severne geografske Å”irine i od 18Ā° do 23Ā° istoÄne geografske dužine. Država obuhvata 88.499 kmĀ²[25] (sa spornom teritorijom Kosova i Metohije), Å”to je postavlja na 113. mesto u svetu; bez Kosova, ukupna povrÅ”ina je 77.474 kmĀ², Å”to bi je naÄinilo 117. u svetu.[26] Njena ukupna dužina granica iznosi 2.027 km (sa Albanijom 115 km, sa Bosnom i Hercegovinom 302 km, sa Bugarskom 318 km, sa Hrvatskom 241 km, sa MaÄarskom 151 km, sa Makedonijom 221 km, sa Crnom Gorom 203 km i sa Rumunijom 476 km).[26] Cela granica Kosova sa Albanijom (115 km), Makedonijom (159 km) i Crnom Gorom (79 km) je pod kontrolom graniÄne policije Kosova.[27][28] Srbija tretira 352 km dugu granicu izmeÄu Kosova i ostatka Srbije kao āadministrativnu linijuā; ona je pod zajedniÄkom kontrolom graniÄne policije Kosova i srpskih policijskih snaga, a ima 11 prelaza.[29] Panonska nizija pokriva severnu treÄinu zemlje (Vojvodinu i MaÄvu), dok se istoÄni vrh Srbije prostire u VlaÅ”koj niziji.[30] Reljef centralnog dela zemlje, sa centrom u Å”umadijskoj regiji, sastoji se uglavnom od brda koja sadrže reke. Planine dominiraju na južnoj treÄini Srbije. Dinarske planine se prostiru na zapadu i na jugozapadu, prateÄi tokove Drine i Ibra. Karpati i Balkanske planine se protežu u pravcu sever-jug u istoÄnoj Srbiji.[31] Stare planine u jugoistoÄnom delu zemlje pripadaju planinskom vencu Rodopa. Nadmorska visina se kreÄe od vrha Midžor, Stare planine, sa 2.169 m (najviÅ”i vrh u Srbiji, izuzevÅ”i Kosovo) do najniže taÄke od samo 17 m u blizini reke Dunav kod Prahova.[32] NajveÄe jezero je Äerdapsko (163 kmĀ²), a najduža reka koja prolazi kroz Srbiju je Dunav (587,35 km). Reljef Severni deo Republike zauzima ravnica (vidi: Geografija Vojvodine), a u južnim predelima su brežuljci i planine. Postoji preko 30 planinskih vrhova iznad 2.000 m nadmorske visine, a najviÅ”i vrh je Velika Rudoka (na Å ar-planini) sa visinom od 2.660 m.[33] Planinski reljef Srbije objaÅ”njava pojavu mnogih kanjona, klisura i peÄina (Resavska peÄina, CeremoÅ”nja, RisovaÄa). Najniža taÄka se nalazi na tromeÄi sa Rumunijom i Bugarskom, na uÅ”Äu Timoka u Dunav, na 28-36 m nadmorske visine.[34][35] Deliblatska peÅ”Äara predstavlja geomorfoloÅ”ki i ekoloÅ”ko-biogeografski fenomen ne samo Panonske nizije, veÄ i Äitave Evrope. U njoj je klima polustepska, nalazi se u južnom Banatu i jedno je od retkih pribežiÅ”ta za mnoge specifiÄne vrste flore i faune, koje u evropskim i svetskim razmerama predstavljaju prirodne retkosti. NajviÅ”a taÄka: Velika Rudoka, Å ar-planina (2.660 m) Najniža taÄka: UÅ”Äe Timoka u Dunav (28 m) NajveÄe jezero: Äerdapsko jezero (163 kmĀ²) Najduža reka: Dunav (587,35 km) NajveÄi grad: Beograd (1.659.440 st.) Planine Glavni Älanak: Planine Srbije Stara planina Suva planina NajveÄi deo teritorije Srbije zauzimaju planine, koje Äine planinsku regiju. Ona se proteže od Panonskog pobrÄa na severu do crnogorske, albanske i makedonske granice na jugu. Od zapada ka istoku proteže se od bosansko-hercegovaÄke do bugarske granice. Planine Srbije se dele na: Rodopske planine Karpatsko-balkanske planine Dinarske planine Ostrvske planine NajviÅ”i vrhovi Srbije su: Vrh Visina Planina Velika Rudoka 2.658 m Å ar-planina Äeravica 2.656 m Prokletije Crni vrh 2.585 m Å ar-planina Gusam 2.539 m Prokletije BogdaÅ” 2.533 m Prokletije Žuti kamen 2.522 m Prokletije Ljuboten 2.498 m Å ar-planina Veternik 2.461 m Koprivnik Crni krÅ” 2.426 m Prokletije Hajla 2.403 m Hajla Gornje Podunavlje kod Apatina, jedna od preostalih moÄvara i UNESKO rezervat biosfere[36] Panonska nizija predstavlja veoma znaÄajnu oblast Srbije. Ona zauzima Vojvodinu, severni, ravniÄarski deo Srbije i uski pojas južno od reke Dunava i Save. NajveÄi deo Panonske nizije leži ispod 200 m nadmorske visine, a āravniÄarsku idiluā remete ostrvske planine, aluvijalne ravni, lesne zaravni i peÅ”Äare. Ostrvske planine predstavljaju ostatke spuÅ”tenog dela stare mase tj. unutraÅ”njih Dinarida. Protežu se od zapada prema istoku. IzgraÄene su od stena razliÄite starosti: paleozojskih Å”kriljaca, mezozojskog kreÄnjaka itd. Padine FruÅ”ke gore i VrÅ”aÄkih planina izgraÄeni su od organskih neogenih sedimenata i pleistocenih naslaga lesa. Prostore danaÅ”njeg Panonskog basena nekada je prekrivao praokean Tetis, Äijim povlaÄenjem je i nastao Panonski basen. PovlaÄenjem, Tetis je iza sebe ostavio veoma plodno tlo, pa se zbog toga Panonski basen naziva joÅ” i āŽitnicom Srbijeā. Za prostore ove regije osobena je crnica (ili Äernozem), kao vrsta zemljiÅ”ta. MeÄutim, javlja se i tzv. degradirani Äernozem, kao i plodno aluvijalno tlo i gajnjaÄe. Privreda ove oblasti je dobro razvijena i kao velika privredna srediÅ”ta javljaju se Novi Sad, Subotica, Beograd, Sombor, Zrenjanin, Kikinda, Sremska Mitrovica, Å abac, Smederevo i Požarevac. Zbog veoma plodnog tla dobro je razvijena poljoprivreda, a najviÅ”e se gaje od voÄa: Å”ljive, jabuke, kruÅ”ke, orasi, treÅ”nje, viÅ”nje, kajsije, breskve; od povrÄa: kupus, pasulj, paradajz i paprika; od žitarica: kukuruz, pÅ”enica, raž, jeÄam; od industrijskih biljaka: suncokret, Å”eÄerna repa, hmelj, mak. NajznaÄajnija poljoprivredna proizvodnja je proizvodnja vinove loze i proizvodnja vina.[37] Vode Glavni Älanci: Spisak reka u Srbiji i Spisak jezera u Srbiji Reke i reÄni slivovi u Srbiji VeÄi deo Srbije pripada slivu Dunava (81.646 kmĀ² tj. 92,4%), koji i sam protiÄe kroz severnu Srbiju dužinom od 588 km.[38][39] Pored Dunava, plovne su joÅ” celim svojim tokom kroz Srbiju reke: Sava (206 km), Tisa (168 km) i Begej (75 km), a delimiÄno su plovne Velika Morava (3 km od 185 km) i TamiÅ” (3 km od 118 km).[40] Ostale velike reke, sa dužinom toka kroz Srbiju veÄom od 200 km, su: Zapadna Morava (308 km), Južna Morava (295 km), Ibar (272 km), Drina (220 km) i Timok (202 km).[40] Deo juga Srbije pripada slivu reka Beli Drim u Metohiji i Radika u Gori (4.771 kmĀ² tj. 5,4%) koje teku ka Jadranskom moru.[38] Slivovi reka PÄinja, Lepenac i DragoviÅ”tica na jugoistoku Srbije pripadaju egejskom slivu (1.944 kmĀ² tj. 2,2%).[38] Pored reka, u Srbiji je izgraÄen i Äitav niz veÅ”taÄkih kanala, koji služe za odbranu od poplava, navodnjavanje zemljiÅ”ta, plovidbu i druge namene. Njihova ukupna dužina iznosi 939.2 km, od Äega je za brodove, do 1000 t, plovno 385.9 km.[40] NajveÄi sistem kanala se nalazi u ravniÄarskom delu zemlje i poznat je pod nazivom Kanal DunavāTisaāDunav, prema nazivima reka koje povezuje. Kanjon Uvca VeÄina jezera u Srbiji je poligenetskog porekla, a najveÄe meÄu njima je Äerdapsko jezero, povrÅ”ine 178 kmĀ² (sa rumunskim delom: 253 kmĀ²), koje je po nastanku veÅ”taÄko-akumulaciono jezero, napravljeno pregraÄivanjem Dunava.[40][41] Druga veÄa veÅ”taÄka jezera u Srbiji, sa povrÅ”inom veÄom od 10 kmĀ², su: Vlasinsko jezero (na reci Vlasini, 16 kmĀ²), PeruÄac (na reci Drini, 12,4 kmĀ²) i jezero Gazivode (na reci Ibru, povrÅ”ine 11,9 kmĀ²).[40] NajveÄa prirodna jezera su PaliÄko jezero povrÅ”ine 5,6 kmĀ² i Belo jezero povrÅ”ine 4,8 kmĀ², koja se nalaze u Vojvodini. Na visokim planinama juga Srbije, javljaju se glacijalna jezera, poput ÄeraviÄkog na Prokletijama ili jezera na Å ar-planini, dok se na krajnjem severu javljaju, inaÄe retka, eolska jezera, PaliÄko (5.6 kmĀ²) i LudoÅ”ko.[41] Pored njih, u Srbiji danas postoje joÅ” dve grupe prirodnih jezera i to su: kraÅ”ka (ŽagubiÄko vrelo) i reÄna jezera (Rusanda, Carska bara), dok su tektonska jezera, koja su postojala u proÅ”losti, tokom vremena nestala. U nekim peÄinama Srbije, javljaju se podzemna tj. peÄinska jezera, kakva su na primer, jezera u RavaniÄkoj peÄini. NajviÅ”i vodopad u Srbiji je Kopren na Staroj planini severoistoÄno od Pirota. Visok je 103,5 m i sastoji se od nekoliko kaskada, sa proseÄnim padom od 56,4 stepena.[42] Drugi po visini je Jelovarnik (71 m) na Kopaoniku, koji saÄinjavaju tri uzastopne kaskade, a treÄi je Piljski na Staroj planini (64 metra).[43][44] NajveÄi i najduži kanjon Srbije i Evrope je Äerdap na Dunavu, dok je najveÄe reÄno ostrvo Srbije Ostrovo u Dunavu kod Kostolca, povrÅ”ine 60 kmĀ².[43][43] Klima Glavni Älanak: Klima Srbije Srbija se nalazi na kopnenoj masi Balkanskog poluostrva koja je okružena toplim morima (jadranskim, egejskim i crnim) dok se na severu naslanja na evropski kontinent. Dodatni važan faktor koji odreÄuje klimu Srbije je reljef. Grubo se može reÄi da u Srbiji vlada kontinentalna klima na severu, umerenokontinentalna na jugu, i planinska klima na visokim planinama. Zime u Srbiji su kratke, hladne i snežne, dok su leta topla. Najhladniji mesec je januar, dok je najtopliji jul. Najniža temperatura zabeležena u Srbiji je ā39,5Ā°C (13. januara 1985. u naselju KarajukiÄa Bunari na PeÅ”teru), a najviÅ”a 44,9Ā°C (24. jula 2007. u Smederevskoj Palanci).[45] ProseÄna godiÅ”nja temperatura u Srbiji je: 10,9Ā°C (predeli ispod 300 m nadmorske visine), 10Ā°C (300ā500 m), 6Ā°C (1000ā1500 m), 3Ā°C (iznad 1500 m).[45] ProseÄna godiÅ”nja koliÄina padavina je 896 mm. NajviÅ”e kiÅ”e ima u junu i maju, dok su najsuvlji februar i oktobar. NajznaÄajniji vetrovi Srbije su: koÅ”ava (hladan i suv vetar karakteristiÄan za sever Srbije) severac (hladan i suv severni vetar) moravac (hladan i suv; dolazi sa severa i duva dolinom Morave) južni vetar (topao i suv; duva sa juga dolinom Morave) jugozapadni vetar (topao i vlažan; dolazi sa Jadrana i dopire do Zapadne Srbije) Flora i fauna Glavni Älanak: Crvena knjiga flore Srbije ObiÄni ris je u Srbiji zakonom zaÅ”tiÄena vrsta; usled malobrojne populacije, redovan lov na risa nije dozvoljen PanÄiÄeva omorika Biogeografski, na teritoriji Srbije nalaze se dve zonalne vegetacije (odnosno, dva bioma) ā veÄi deo povrÅ”ine pripada biomu Å”irokolisnih i meÅ”ovitih Å”uma umerenih predela, dok predeli iznad gornje Å”umske granice pripadaju biomu tundri (alpijske tundre). U okviru Å”umskog bioma prisutna su Äetiri ekoregiona: balkanske meÅ”ovite Å”ume (zauzimaju najveÄi deo teritorije južno od Save i Dunava), panonske meÅ”ovite Å”ume (zauzimaju Panonsku niziju sa obodnim predelima), dinarske meÅ”ovite Å”ume (mala povrÅ”ina u jugozapadnom delu Srbije) i rodopske planinske meÅ”ovite Å”ume (mala povrÅ”ina u jugoistoÄnom delu Srbije). U okviru bioma tundri razvijena je visokoplaninska zeljasta vegetacija alpijskih livada i kamenjara. Pored zonalne vegetacije, zastupljeni su i drugi vegetacijski oblici, u zavisnosti od lokalnih uslova, npr. nizijske livade, tresave, stepski fragmenti. PanÄiÄeva omorika je endemit podruÄja Podrinja, zapadne Srbije i istoÄne Srpske (okolina ViÅ”egrada). Ime je dobila po srpskom botaniÄaru Josifu PanÄiÄu koji ju je otkrio na planini Tari 1875. godine, kod sela Zaovine i RastiÅ”ta.[46][47][48] PanÄiÄeva omorika je tanko, vitko, do 50 m visoko Äetinarsko drvo. Fauna Srbije je dosta raznovrsna, Å”to znaÄi da je veliki broj životinjskih vrsta koje su registrovane na teritoriji Evrope prisutno i u Srbiji. Po preciznom popisu ā Äak 43,3%. Podaci kažu da se u vodama i oko njih nalazi 110 vrsta riba i 20 vrsta vodozemaca, da na teritoriji Srbije živi najmanje 45 vrsta gmizavaca, oko 260 vrsta ptica gnezdarica i 94 vrste sisara.[49] NajÄeÅ”Äe vrste divljaÄi na koje se može naiÄi u Srbiji su evropski jelen, jelen lopatar, srna, divokoza, muflon, divlja svinja, medved, kuna zlatica, kuna belica, jazavac, veverica, obiÄni puh, zec, lasica, vuk, obiÄni ris, Å”akal, riÄa lisica , rakunoliki pas i tvor. Ostale životinjske vrste koje nastanjuju Srbiju su ježevi, guÅ”teri, zmije, kao i razni insekti poput leptira. Srbiju naseljavaju i sledeÄe vrste divljih ptica: vrabac, slavuj, kos, drozd, siva Äaplja, divlja guska, divlja patka kržulja, divlja patka riÄoglava, jastreb kokoÅ”ar, leÅ”tarka, jarebica kamenjarka, poljska jarebica, prepelica, fazan, liska crna, Å”umska Å”ljuka, golub grivnaÅ”, golub peÄinar, golub dupljaÅ”, gugutka, grlica, sojka (kreja), gaÄac, siva vrana i svraka. Mnogi kanali, prirodna i veÅ”taÄka jezera odliÄan su potencijal za raznovrsnost ribljeg fonda. U najÄistijim vodama mogu se pronaÄi potoÄni i reÄni rakovi, a uobiÄajeno se na razliÄitim lokacijama peca keÄiga, Å”aran, potoÄna i jezerska pastrmka, smuÄ, Å”tuka i veliki broj vrsta bele ribe. Å ume Glavni Älanak: Å ume u Srbiji Prema stanju iz 2023. godine, ukupna povrÅ”ina Å”uma u Srbiji iznosi 40 odsto teritorije zemlje.[50] Nekada je Å umadija sa razlogom nosila to ime, zbog gustih i neprohodnih Å”uma koje su se u njoj nalazile. Retko ko bi razumeo žalbe putnika iz prve polovine 19. veka da su se sa velikim poteÅ”koÄama probijali kroz izuzetno guste i neprohodne Å”ume Kneževine Srbije.[51] Srbija ima 2.000.000 hektara Å”uma i one godiÅ”nje proizvedu oko 8.000.000 tona kiseonika. U Srbiji se godiÅ”nje sagori 4.000.000 tona ogrevnog drveta, Å”to znaÄi da je doprinos Srbije svetskom bilansu ugljen-dioksida oko 6.000.000 tona godiÅ”nje.[51] Na Balkanu ima mnogo razliÄitih vrsta Å”uma. Ako se zna da na ovim prostorima živi oko 50 razliÄitih vrsta visokog drveÄa, i da gotovo svaka ta vrsta na odreÄenim mestima izgraÄuje svoju Å”umu, može se zamisliti koliko su raznovrsni Å”umski ekosistemi.[52] VeÄe Å”ume u Srbiji: KoÅ”utnjak, Molinska Å”uma, Å alinaÄki lug, LipoviÄka Å”uma, ValmiÅ”te, BojÄinska Å”uma i druge. Nacionalni parkovi Glavni Älanak: Nacionalni parkovi Srbije U Republici Srbiji postoje dva nacionalna parka u procesu zaÅ”tite, Stara planina i KuÄaj-Beljanica,[53] kao i pet nacionalnih parkova:[54] Ime Osnovan PovrÅ”ina (ha) Mapa Slika Nacionalni park Äerdap 1974. 93.968 Nacionalni park Äerdap na karti SrbijeNacionalni park Äerdap Nacionalni park Kopaonik 1981. 11.810 Nacionalni park Kopaonik na karti SrbijeNacionalni park Kopaonik Nacionalni park Tara 1981. 22.000 Nacionalni park Tara na karti SrbijeNacionalni park Tara Nacionalni park Å ar-planina 1986. 39.000 Nacionalni park Å ar-planina na karti SrbijeNacionalni park Å ar-planina Nacionalni park FruÅ”ka gora 1960. 25.393 Nacionalni park FruÅ”ka gora na karti SrbijeNacionalni park FruÅ”ka gora Rezervati prirode Glavni Älanci: Rezervati prirode Srbije, Parkovi prirode Srbije, Predeli izuzetnih odlika Srbije i Sedam srpskih Äuda Deliblatska peÅ”Äara Obedska bara se nalazi u jugoistoÄnom Sremu i prostire na povrÅ”ini od 9820 hektara, a zaÅ”titna zona na 19.611 hektara U Srbiji je izdvojeno i zakonom zaÅ”tiÄeno oko 463 rezervata i prirodnih dobara, najviÅ”e specijalnih i strogih, a znaÄajan deo odnosi se i na nauÄno-istraživaÄke i opÅ”te.[55] Rezervat prirode može biti strogi ili specijalni. Strogi rezervati su namenjeni iskljuÄivo oÄuvanju prirodnog fonda i nauÄno-istraživaÄkom radu i posmatranju. Specijalni rezervati imaju neizmenjeni i dobro oÄuvan ekosistem u kojem je Äovekov uticaj sveden na minimum, a na osnovu namene mogu se izdvojiti hidroloÅ”ki, ornitoloÅ”ki, geoloÅ”ki, ihtioloÅ”ki, paleontoloÅ”ki i dr. Specijalni rezervati prirode Bagremara Brzansko MoraviÅ”te Gornje Podunavlje GoÄ Deliblatska peÅ”Äara Zasavica JelaÅ”niÄka klisura Jerma KaraÄorÄevo Klisura reke TreÅ”njice Koviljsko-petrovaradinski rit Kraljevac LudoÅ”ko jezero Obedska bara Okanj bara PaÅ”njaci velike droplje Selevenjske pustare Slano Kopovo Carska bara Suva planina Titelski breg Uvac Istorija Glavni Älanak: Istorija Srbije Ovaj Älanak je deo serije o istoriji Srbije Istorija Srbije Grb Republike Srbije proÅ”iri Preistorija proÅ”iri Predrimsko doba proÅ”iri Rano rimsko doba proÅ”iri Kasno rimsko doba proÅ”iri Rani srednji vek proÅ”iri Visoki srednji vek proÅ”iri Rano savremeno doba proÅ”iri Srbija 1804ā1918 proÅ”iri Srbija od 1918. proÅ”iri Regionalne istorije Portal Srbija pru Praistorija Glavni Älanak: Praistorija na tlu Srbije Najstariji tragovi ljudskog postojanja, na tlu danaÅ”nje Republike Srbije, datiraju iz vremena poslednjeg glacijala, oko 40.000. godine pre n. e.[56] NajznaÄajniji lokaliteti iz ovog perioda su peÄine kod sela Gradac, ispod Jerininog brda nedaleko od Kragujevca i RisovaÄa na VenÄacu kod AranÄelovca.[56] Krajem ledenog doba, tokom holocena, velike promene klime, ali i flore i faune, dovele su do stvaranja ljudskih zajednica koje Äe stvoriti jednu od najkompleksnijih praistorijskih kultura, kulturu Lepenskog Vira.[56] KarakteriÅ”u je naseobine graÄene po utvrÄenom obrascu, sa sahranjivanjem unutar njih i karakteristiÄnim kuÄama trapezaste osnove, usavrÅ”ena izrada alata i oružja, a smatra se da je u njoj postojala druÅ”tvena hijerarhija i privatno vlasniÅ”tvo, kao i razvijena religija (sa kultnim mestima i sakralnim objektima) i umetnost (javljaju se prve skulpture ribolikih ljudi, riba i jelena). Toplija klima, dovela je do stvaranja nove kulture u Podunavlju, koja se po lokalitetu StarÄevo kod PanÄeva, naziva StarÄevaÄkom kulturom, a prostirala se na prostoru od Bosne do Makedonije tokom 5. milenijuma pre n. e. Njene kuÄe koriste drvo kao armaturu i blato i plevu kao graÄu, dok im je osnova kvadratno-trapezasta. Lepenski Vir; skulptura Praroditeljka, 7000 godina p.n.e. Figurina iz VinÄanske kulture, 4000ā4500 p.n.e. StarÄevaÄku kulturu zamenila je u srednjem neolitu VinÄanska kultura, koja je svoj naziv dobila po lokalitetu VinÄa ā Belo brdo, nedaleko od Beograda na obali Dunava i predstavlja tehnoloÅ”ki najnapredniju praistorijsku kulturu na svetu.[57] Njeni lokaliteti iz poznog neolita PloÄnik kod istoimenog sela pored Prokuplja odnosno Belovode i Belolice kod Petrovca, na osnovu pronaÄenih bakarnih nalaza, predstavljaju najstarije evropske centre metalurgije, Å”to pomera poÄetke metalnog doba u joÅ” dalju proÅ”lost. KuÄe VinÄanske kulture su graÄene od istih materijala i istih su oblika, kao one iz StarÄevaÄke kulture, ali su za razliku od njih, masivnije sa dve prostorije i ognjiÅ”tima, dok su u poznom periodu bile poreÄane u redove sa svojevrsnim ulicama izmeÄu njih, pa bi se njihova naselja mogla smatrati urbanim. Pored zemljoradnje i stoÄarstva kao osnovnih zanimanja, ljudi u ovom periodu su se bavili i lovom, ribolovom i sakupljanjem plodova, zatim pravljenjem grnÄarije, alatki od kamena, ali i pletenjem asura od like i trske, pa Äak i preradom vune. GrnÄariju karakteriÅ”e zaobljenost, dok antropomorfne i zoomorfne figurine (VinÄanska dama, Vidovdanka, Hajd vaza, Boginja na tronu), kao i prosopomorfni poklopci i žrtvenici predstavljaju izuzetne umetniÄke domete ove kulture. Posebnu odliku VinÄanske kulture predstavljaju urezani znaci, poznati kao vinÄansko pismo, o Äijoj funkciji ima mnogo pretpostavki (oznake vlasniÅ”tva, kaucije, piktogrami ili slikovno pismo, fonetsko pismoā¦).[58] Kulture bronzanog doba, poÄinju da se javljaju na tlu Srbije oko 1900. godine pre n. e. i to na podruÄju Banata (moriÅ”ka), Srema (vinkovaÄka), severozapadne Srbije (BelotiÄ-Bela Crkva) i južnog Pomoravlja (Bubanj-Hum III-Slatina). Njihov mirni život je poremeÄen oko 1425. p. n. e., kada sa severa nadire nova kultura (kultura grobnih humki) sa bronzanim oružjem (maÄevi, sekire, bodeži), Å”to dovodi do pokretanja naroda, koja su doprla i do Egipta.[56] IzmeÄu 1200. i 1000. p. n. e., na prostoru Kosova, Pomoravlja, BaÄke i Banata, postoje ljudske zajednice koje imaju ista naselja, posuÄe, oblik sahranjivanja, bave se uzgajanjem jeÄma i pÅ”enice, uzgajaju goveda, svinje i konje, a reÄe koze i ovce. Krajem drugog i poÄetkom prvog milenijuma pre n. e. (period od 1125. do 750. p. n. e.), dolazi do nastanka gvozdenog doba i formiranja prvih etniÄkih zajednica na Balkanskom poluostrvu (Dardanaca, Tribala, Ilira i TraÄana). Za gvozdeno doba je vezan i dolazak Trako-kimeraca oko 725. p. n. e. iz Kavkasko-pontskih predela, koji sa sobom donose svoje gvozdeno oružje i nakit. Tokom naredna dva veka dolazi do formiranja etniÄkog razgraniÄenja meÄu plemenima na Balkanu, poÄinje da se razvija razmena dobara (o Äemu svedoÄe luksuzni helenski predmeti pronaÄeni na ovom prostoru), a arheoloÅ”ka istraživanja ukazuju i na procese helenizacije Tribala i Dardanaca, dok se iz istorijskih izvora zna da su izmeÄu 300. i 100. p. n. e. vodili ratove sa makedonskim kraljevima. MlaÄe gvozdeno doba karakteriÅ”e pojava Kelta, koji se 335. p. n. e. sastaju sa Aleksandrom Makedonskim na Dunavu, da bi nakon njegove smrti preÅ”li Savu i Dunav i otpoÄeli napade na celo poluostrvo, sve do poraza kod Delfa, 279. p. n. e. Oni se nakon toga povlaÄe sa tla danaÅ”nje GrÄke i uspevaju da pokore Tribale i deo Autarijata, sa kojima formiraju moÄno pleme Skordiska,[56] koji na tlu danaÅ”nje Karaburme podižu svoj grad Singidunum, koji se smatra preteÄom prestonice moderne Srbije, Beograda. Stari vek Glavni Älanak: Istorija Srbije u starom veku Carska palata Feliks Romulijana; do 18 rimskih imperatora se rodilo na tlu danaÅ”nje Srbije Å irenje Rimljana na Balkansko poluostrvo, otpoÄelo je krajem 3. veka pre n. e, sukobima sa Ilirima predvoÄenim kraljicom Teutom. Tokom ilirsko-rimskih i makedonsko-rimskih ratova, Rimljani su pokorili Ilire i AntiÄke Makedonce. Nakon toga, zapoÄinje njihov prodor Panonskoj niziji i ratovi protiv Dardanaca i Skordiska. PoÄetkom nove ere, guÅ”enjem Batonovog ustanka, celokupno Balkansko poluostrvo se naÅ”lo pod rimskom vlaÅ”Äu. VeÄi deo danaÅ”nje Srbije, uÅ”ao je u sastav provincije Gornja Mezija, dok su manji delovi uÅ”li u sastav provincija Panonije, Dalmacije i Dakije. Na ovom prostoru su bile stalno stacionirane dve rimske legije IV Flavia (u Singidunumu, danaÅ”njem Beogradu) i VII Claudia (u Viminacijumu kod danaÅ”njeg Kostolca na Dunavu). Podignut je Äitav niz gradova koji su bili povezani sistemom puteva koji su omoguÄavali laku komunikaciju izmeÄu delova Rimskog carstva, koje je za vladavine cara Trajana, nakon daÄkih ratova, bilo na svom teritorijalnom vrhuncu.[56] Upadi varvarskih plemena iz srednje Evrope i povlaÄenje Rimljana iz Dakije, tokom Aurelijanove vladavine, doveli su podizanja niza rimskih kastruma duž desne obale Dunava, koji su formirali Dunavski limes. Jedan od njegovih naslednika, Dioklecijan uveo je tetrarhiju kao oblik vladavine i izvrÅ”io reformu unutraÅ”nje organizacije Rimskog carstva, Äime je Sirmijum postao jedna od prestonica države. Varvarski napadi na Dunavsku granicu su se nastavili, a jednu od prekretnica Äini prodor Gota 378. godine, nakon Äega poÄinje i trajno naseljavanje varvara na tlu Rimskog carstva. Car Teodosije I je 395. godine podelio Rimsko carstvo na dva dela, pri Äemu veÄi deo danaÅ”nje Srbije ulazi u sastav IstoÄnog rimskog carstva, dok su manji delovi (severozapadni deo Srbije) pripali Zapadnom rimskom carstvu. Srednji vek Glavni Älanci: Istorija Srbije u srednjem veku, Slovensko naseljavanje Balkanskog poluostrva, Naseljavanje Srba na Balkansko poluostrvo i Slovenski ustanci protiv Vizantije Sredinom 5. veka, Huni predvoÄeni Atilom stvaraju moÄnu državu, koja propada nakon njegove smrti 453. godine, a na tlu danaÅ”nje Srbije svoje države stvaraju Gepidi i IstoÄni Goti. PljaÄkaÅ”kim upadima na teritoriju IstoÄnog rimskog carstva, pridružuju se u prvim desetleÄima 6. veka i Sloveni, ponekad kao samostalni napadaÄi, a ponekad udruženi sa drugim varvarskim narodima. Sredinom istog veka na Balkansko poluostrvo stižu Avari, koji, predvoÄeni kaganom Bajanom, tokom narednih pola veka Å”ire svoju vlast i uticaj na okolne Slovene, uz Äiju pomoÄ napadaju i pljaÄkaju vizantijske teritorije, a 582. godine zauzimaju i sam Sirmijum. Krajem veka su Sloveni toliko ojaÄali da se veÄ 584. godine pominje njihovo trajno naseljavanje na prostorima južno od Save i Dunava, a dve godine kasnije i njihov napad na Solun, u kome su koriÅ”Äene i opsadne sprave. Srpske kneževine na Balkanu Jovan Vladimir bio je vladar Duklje (1000-1016), najmoÄnije srpske kneževine tog doba i prvi srpski svetitelj. Prekretnicu u slovenskom naseljavanju, predstavlja dolazak na vlast cara Iraklija na vlast 610. godine. On procenjuje da rat sa Persijom na istoÄnim granicama carstva, predstavlja daleko veÄi problem i po stupanju na presto povlaÄi sve preostale snage sa dunavske granice i prebacuje ih na istok, Äime je otvoren put za trajno i neometano naseljavanje Slovena, koji Äe u narednim decenijama, preplaviti celo Balkansko poluostrvo. Posle neuspeÅ”ne slovenske opsade Soluna 611. godine i kombinovane opsade Carigrada 626. godine, na prostor Balkana i danaÅ”nje Srbije doseljavaju se Srbi. Prema reÄima vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita (913ā959), oni su se, uz Iraklijevu dozvolu, naselili na prostorima izmeÄu reka Cetine i Vrbasa na zapadu, Bojane, Ibra i Morave na istoku, Dunava i Save na Severu i Jadranskog mora na jugu.[59][60] On takoÄe navodi da su doÅ”li iz Bojke odnosno Bele ili NekrÅ”tene Srbije u kojoj su vlast od oca nasledila dva brata. Oni su podelili narod, tako da je jedan ostao na Äelu Srba u Beloj Srbiji, dok je drugi sa delom naroda krenuo u seobu ka jugu. Sigurno je u periodu od 629. do 632. godine bilo naseljavanje Srba na Balkan. Prvo ih je Iraklije naselio na oblasti zapadno od Soluna, kod grada Servija, najverovatnije da bi Srbi branili Solun od drugih Slovena, Å”to im se nije svidelo, tako da su odluÄili da se vrate u svoju Belu Srbiju. PreÅ”li su Dunav, ali kada su uvideli da su Avari ponovo ojaÄali, zatražili su preko stratega Singidunuma nove teritorije, tako da im je Iraklije dodelio Dalmaciju.[61] Pola veka kasnije, taÄnije 680. godine, na Balkan dolazi narod turskog porekla Prabugari, koji se naseljavaju istoÄno od Srba, meÄu Slovenima na podruÄju nekadaÅ”nje Trakije. Tokom narednih vekova, oni Äe se stopiti sa okolnom slovenskom masom i izgubiti svoj jezik i obiÄaje, ali Äe joj nametnuti svoje ime Bugari. Njihova država obuhvatiÄe istoÄnu Srbiju sa Moravskom dolinom, Beogradom i Sremom. Varvarska najezda je uniÅ”tila stare rimske gradove i ureÄenje, tako da par narednih vekova karakteriÅ”e potpuno odsustvo bilo kakvih podataka o zbivanjima u unutraÅ”njosti Balkanskog poluostrva. Kneza koji je predvodio Srbe u seobi na Balkan, nasledio je posle smrti njegov sin, tako da je vlast, tokom vekova, ostala u istoj porodici, a prvi knez Äije ime je zabeleženo, bio je ViÅ”eslav, za koga se pretpostavlja da je vladao krajem 8. veka. Njegov unuk Vlastimir, koji je vladao u prvoj polovini 9. veka, smatra se utemeljivaÄem srpske države u srednjem veku. Srbija se tokom njegove vladavine naÅ”la na udaru susednih Bugara predvoÄenih kanom Presijamom (832ā852), koji su u trogodiÅ”njem ratu doživeli potpun poraz, izgubivÅ”i pri tome i veÄi deo vojske. Posle njegove smrti, oko 851. godine, Bugari su ponovo napali Srbiju, ali su njegovi sinovi Mutimir (851ā891), Strojimir i Gojnik ponovo potukli Bugare. Tokom borbi je zarobljen i najstariji sin kana Borisa (852ā889) Vladimir (889ā893) sa dvanaest uglednih bojara. Nakon toga je zakljuÄen mir i prijateljstvo izmeÄu Srba i Bugara, a zarobljenici su osloboÄeni i otpraÄeni do granice u Rasu. Kasnije je meÄu Vlastimirovim sinovima doÅ”lo do borbe oko vlasti, u kojoj je pobedio najstariji Mutimir, koji je zarobio mlaÄu braÄu i poslao ih u Bugarsku kao zarobljenike. Tokom njegove vladavine je vladarska porodica primila hriÅ”Äanstvo, a papa Jovan VIII (872ā882) je zatražio od njega 873. godine da se, nakon uspeha moravsko-panonske misije, podloži Metodiju, kao slovenskom episkopu, sa sediÅ”tem u Sirmijumu.[a] Posle njegove smrti 891. godine, Srbiju su ponovo zahvatili sukobi oko vlasti iz kojih je kao pobednik izaÅ”ao Mutimirov bratanac Petar (892ā917). On je kao kum kneza Bugarske i tada najmoÄnijeg vladara na Balkanu Simeona Velikog (knez 893ā913, car 913ā927), bio u moguÄnosti da skoro dve decenije vlada Srbijom u miru. Njegovu vladavinu je okonÄao sam Simeon, koji je od zahumskog kneza Mihajla dobio izveÅ”taje o Petrovim kontaktima sa njegovim protivnicima Vizantincima, nakon Äega je Petra na prevaru zarobio, a za novog kneza Srbije postavio Mutimirovog unuka Pavla (917ā923). Njega su, par godina kasnije, pokuÅ”ali da zbace sa vlasti Vizantinci, pomoÄu njegovog brata od strica Zaharija, ali je on zarobljen i poslat u Bugarsku.[59] JaÄanje Bugarske pod Simeonom je primoralo Pavla, da preÄe na stranu Vizantije, nakon Äega je bugarski car protiv njega poslao 923. godine Zahariju, koji ga je zbacio sa vlasti.[59] MeÄutim, sam Zaharija je vrlo brzo preÅ”ao na stranu Vizantije, zbog Äega Simeon biva primoran da poÅ”alje svoju vojsku protiv njega. Bugarska vojska je potuÄena, a glave i oružje dvojice bugarskih vojvoda su poslati u Konstantinopolj kao ratni trofeji.[59] Bugarski car je nakon toga poslao na Srbiju novu vojsku, sa kojom je poslat i Vlastimirov praunuk Äaslav (931ā oko 960), koji je trebalo da bude postavljen za novog kneza.[59] Pred novom bugarskom vojskom, Zaharija je pobegao u Hrvatsku, dok su Bugari pozvali srpske župane da doÄu i potÄine se novom knezu.[59] Umesto postavljanja novog kneza, srpski župani su zarobljeni, a cela Srbija je opljaÄkana i pripojena Bugarskoj.[62] Nakon Simeonove smrti 927. godine, Äaslav je pobegao iz Bugarske i uz vizantijsku pomoÄ, obnovio Srbiju u kojoj su najveÄi gradovi bili: Dostinika (prva prestonica Srbije), Äernavusk, MeÄureÄje, Drežnik, Lesnik i Salines, dok su u oblasti Bosne, koja se tada nalazila u sastavu Srbije, bili gradovi Kotor i Dresnik.[59] Sredinom 10. veka, severne granice Srbije poÄeli su da ugrožavaju MaÄari, sa kojima je Äaslav vodio borbe, u kojima je, prema narodnoj tradiciji saÄuvanoj u āLetopisu Popa Dukljaninaā, poginuo tako Å”to je zarobljen i u okovima baÄen u Savu sa svojom pratnjom. Njegovom smrÄu se gasi prva srpska vladarska dinastija koja je vladala Srbima od dolaska na Balkan do sredine 10. veka. TemniÄki natpis sa kraja X ili poÄetka XI veka, pronaÄen kod Varvarina Nekoliko desetleÄa kasnije 971. godine Bugarska država propada i ulazi u sastav Vizantije.[62] Okrutna vizantijska uprava na delovima Balkana naseljenim Slovenima, dovela je 976. godine do pobune u Makedoniji na Äijem su se Äelu naÅ”li sinovi kneza Nikole. Ustanak se brzo proÅ”irio, a na njegovom Äelu se, usled pogibije ostale braÄe, naÅ”ao Samuilo.[62] Posle prodora u GrÄku, do Korinta i Peloponeza, on, oko 998. godine, pokreÄe pohod ka zapadnim delovima Balkana i do 989. godine osvaja veÄi deo danaÅ”nje Srbije i okolnih srpskih kneževina.[62] PoÄetkom 11. veka, Vizantija predvoÄena carem Vasilijem II poÄinje da potiskuje ustanike i posle velike pobede u bici na Belasici 1014. godine, Samuilo umire od srÄanog udara, a njegova država se praktiÄno raspala usled dinastiÄkih borbi oko vlasti.[62] VeÄ 1018. godine, udovica poslednjeg cara se sa porodicom predala Vasiliju, ali su pojedine Samuilove vojskovoÄe nastavile da pružaju otpor.[63] Poslednji od njih bio je Sermon koji je vladao Sremom.[63] Njega je na prevaru ubio vizantijski zapovednik Beograda 1019. godine, Äime je i poslednji ostatak Samuilove države pokoren. Vizantijska uprava na prostorima naseljenim slovenskim stanovniÅ”tvom je posle sloma Samuilovog ustanka, zapoÄela proces helenizacije stanovniÅ”tva i uvoÄenje plaÄanja poreza u novcu, umesto, kao do tada, u naturi. Ove promene su, uz poveÄanje poreza usled krize u samoj Vizantiji, doveli do podizanja dve nove slovenske pobune. Prvo je u leto 1040. godine u Pomoravlju izbio ustanak na Äijem se Äelu naÅ”ao, navodni Samuilov unuk, Petar Deljan, koji je u Beogradu proglaÅ”en za cara. Iako se ustanak brzo proÅ”irio na prostor danaÅ”nje Srbije, Makedonije i severne GrÄke, on je veÄ 1041. godine uguÅ”en. Tri desetleÄa kasnije, 1072. godine dolazi do novog ustanka pod voÄstvom ÄorÄa Vojteha, a ustanici za cara u Prizrenu proglaÅ”avaju dukljanskog princa Konstantina Bodina. Pod njegovim voÄstvom oni osvajaju NiÅ”, ali krajem godine bivaju potuÄeni kod Pauna na Kosovu, Äime je ustanak uguÅ”en. Glavni Älanak: RaÅ”ka Granice kraljevine Zete u doba kralja Bodina PoÄetkom naredne decenije, Bodin je, kao kralj Zete, zauzeo RaÅ”ku u kojoj je za vladare postavio župane Vukana (oko 1083ā1112) i Marka, a potom i Bosnu u kojoj je postavio kneza Stefana. Borbe sa Vizantijom od 1091. godine vodi iskljuÄivo raÅ”ki župan Vukan koji iz ZveÄana viÅ”e puta prodire na Kosovo spaljujuÄi Lipljan, a kasnije stiže i do Vranja, Skoplja i Pologa. Na vlasti ga smenjuje njegov bratanac UroÅ” I koji ulazi u savez sa MaÄarima u borbama sa Vizantijom. Njegova Äerka Jelena postaje žena buduÄeg kralja Ugarske Bele II, a njegov sin BeloÅ” kraljevski palatin. MaÄari Äe tokom celog 12. veka ratovati sa Vizantijom, prvo oko Srema i Beograda, a zatim i oko Moravske doline, a raÅ”ki župani Äe u gotovo svakom od tih ratova uÄestvovati kao ugarski saveznici. Oni uspevaju da, na kratko, osvoje Beograd, a kasnije i NiÅ”, ali ih Vizantinci, predvoÄeni moÄnim carem Manojlom I potiskuju, tako da se svi sukobi okonÄavaju bez znaÄajnijih teritorijalnih proÅ”irenja. Istovremeno RaÅ”ku potresaju i unutraÅ”nji sukobi oko vlasti izmeÄu UroÅ”evih sinova UroÅ”a II i Dese u kome uÄeÅ”Äe uzima i sam Manojlo. Vizantijski car na kraju postavlja za novog velikog župana Tihomira, sina velmože Zavide. Razdoblje NemanjiÄa Veliki župan Stefan Nemanja, rodonaÄelnik dinastije NemanjiÄ Protiv velikog župana Tihomira Äe se, 1166. ili 1168. godine, pobuniti njegov najmlaÄi brat Stefan Nemanja koji Äe potisnuti stariju braÄu iz zemlje, a kasnije Äe kod Pantina na Kosovu potuÄi vizantijsku vojsku predvoÄenu njegovom braÄom, koja ga nakon toga priznaju za vladara. Nemanja Äe tokom naredna tri desetleÄa voditi uspeÅ”ne ratove protiv Vizantije u kojima Äe znaÄajno proÅ”iriti svoju državu. Pripaja joj Neretljansku oblast, Zahumlje, Travuniju, Primorje, delove Kosova, Metohije, a na kratko osvaja i NiÅ” u kome se sastaje sa svetim rimskim carem i voÄom krstaÅ”a III krstaÅ”kog pohoda Fridrihom Barbarosom, kome predlaže savez protiv Vizantije. Na prestolu ga, u dogovoru sa vizantijskim carem, nasleÄuje srednji sin Stefan, koji poÄetkom svoje vladavine biva potisnut od starijeg brata Vukana, ali na kraju uspeva da se održi na vlasti. KoristeÄi se politiÄkom situacijom na Balkanu nastalom posle krstaÅ”kog zauzeÄa Carigrada 1204. godine, on je nastavio Å”irenje svoje države (osvaja Prizren, Vranje i NiÅ”), koju 4. januara 1217. godine uzdiže na rang kraljevine, dobivÅ”i od pape Honorija III kraljevski venac. Dve godine kasnije, njegov mlaÄi brat Sava je od vaseljenskog patrijarha u Nikeji izdejstvovao uzdizanje raÅ”ke eparhije na nivo arhiepiskopije Äiji je postao prvi arhiepiskop, Äime je srpska crkva stekla autokefalnost i udareni su temelji danaÅ”njoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Sveti Sava, prvi srpski arhiepiskop i prosvetitelj Stefana nasleÄuju sinovi Radoslav (1223ā1234) i Vladislav (1234ā1242) koji vladaju pod uticajem svojih moÄnih tastova epirskog despota i bugarskog cara, posle kojih na vlast dolazi najmlaÄi sin UroÅ” I (1242ā1276). Iako nije uspeo da proÅ”iri granice svoje države, UroÅ” je uspeo da ekonomski ojaÄa državu tako Å”to je iz Transilvanije doveo rudare Sase, Äime je zapoÄela eksploatacija rudnika u Srbiji, Å”to Äe njegovim naslednicima pružiti finansijsku osnovu za dalja osvajanja. Bio je oženjen Jelenom Anžujskom koja je igrala znaÄajnu ulogu u tadaÅ”njoj Srbiji, a slikarstvo njegove zadužbine SopoÄana spada u sam vrh evropske srednjovekovne umetnosti. Njega je sa vlasti, usled neuspeÅ”nih ratova i nezadovoljstva u zemlji, zbacio 1276. godine stariji sin Dragutin (kralj Srbije 1276ā1282, kralj Srema 1282ā1316), koji Äe, svega nekoliko godina kasnije 1282. godine, prepustiti vlast mlaÄem sinu Milutinu (1282ā1321), koji spada u red najznaÄajnijih srpskih vladara.[64] Tokom nekoliko narednih godina, Milutin Äe proÅ”iriti Srbiju ka jugu, osvajajuÄi veÄi deo danaÅ”nje Severne Makedonije sa Skopljem koje mu postaje prestonica i severne delove Albanije, a na kratko Äe držati i sam DraÄ. Kasnije Äe osvojiti BraniÄevo, koje predaje Dragutinu, kome je ugarski kralj i njegov tast dodelio na upravu MaÄvu sa Beogradom i severnu Bosnu. Sam Milutin 1299. godine zakljuÄuje mir sa Vizantijom, prema kome mu car Andronik II (1282ā1328) priznaje osvajanja i daje za ženu petogodiÅ”nju Äerku Simonidu. PoÄetak 14. veka obeležava graÄanski rat izmeÄu braÄe oko prava nasleÄivanja prestola koji se okonÄava ponovnim prihvatanjem Deževskog sporazuma, kojim je Dragutin 1282. godine predao vlast Milutinu i prema kome ga nasleÄuje Dragutinov sin. Milutina je sa vlasti 1314. godine pokuÅ”ao da zbaci sin Stefan (1322ā1331), koji je uhvaÄen i po njegovom nareÄenju oslepljen, posle Äega je poslat u izgnanstvo u Carigrad. Nakon Dragutinove smrti 1316. godine on zarobljava njegovog sina i naslednika Vladislava i zauzima njegovu državu, posle Äega vodi trogodiÅ”nji rat sa kraljem Ugarske Karlom Robertom (1310ā1342) u kome gubi Beograd, ali zadržava MaÄvu i BraniÄevo. Posle njegove smrti 1321. godine, državu zahvata graÄanski rat izmeÄu njegovih sinova Konstantina i Stefana, u koji se nakon Konstantinove pogibije ukljuÄuje Vladislav, ali Stefan i njega pobeÄuje. On nastavlja da Å”iri svoju državu ka jugu na raÄun, Vizantije, ali ne uspeva da povrati primorje od Cetine do Dubrovnika koje se nakon Milutinove smrti otcepilo, nakon Äega ga osvaja ban Bosne Stefan II KotromaniÄ (1322ā1353). Protiv njega je stvoren savez Vizantije i Bugarske, koji je Stefan uniÅ”tio, potukavÅ”i do nogu Bugare u bici kod Velbužda 1330. godine. Samo godinu dana kasnije, njegov sin DuÅ”an (kralj 1331ā1346, car 1346ā1355) koristi nezadovoljstvo vlastele i u Nerodimlju zarobljava oca, koji iste godine umire u kao zatvorenik u ZveÄanu, a DuÅ”an postaje novi kralj. Godine 1217, tokom vladavine Stefana PrvovenÄanog, Srbija postaje nezavisna kraljevina, a 1346. godine dostiže vrhunac moÄi kao carstvo Stefana DuÅ”ana, koji se proglasio za ācara Srba i Grkaā. ProglaÅ”enje DuÅ”anovog zakonika i Srpsko carstvo Posle NemanjiÄa Bitka na Kosovu, Adam StefanoviÄ Osmanski Turci su porazili srpsko plemstvo 1389. godine u bici na Kosovu polju. Stefan LazareviÄ kao osmanski vazal je predvodio srpske pomoÄne odrede u bici kod Angore. Posle bitke kod Angore je od Vizantinaca u Carigradu dobio zvanje despota 1402. godine Äime Srbija postaje despotovina. U vreme njegove vladavine u Srbiji se razvija Resavska Å”kola srednjovekovne književnosti. Turci su konaÄno zagospodarili Srbijom posle pada Smedereva 1459. godine, za vreme vladavine poznatog osmanskog sultana Mehmeda II. Srbi su na podruÄju danaÅ”nje Vojvodine prisutni od srednjeg veka pod vlaÅ”Äu Ugarske. U 15. i 16. veku su na podruÄju Srema, Banata i BaÄke posede imali srpski despoti. U 16. veku su Srbi na podruÄju danaÅ”nje Vojvodine formirali dve kratkotrajne državne tvorevine, prvom od njih je vladao samozvani car Jovan Nenad, a drugom vojvoda Radoslav Äelnik. Osmanska vladavina Glavni Älanak: Istorija Srbije u Osmanskom carstvu Delovi teritorije danaÅ”nje Srbije su bili u sastavu Osmanskog carstva u periodu od 15. do poÄetka 20. veka. U sastav Osmanskog carstva su najpre, poÄetkom 15. veka, ukljuÄeni jugoistoÄni delovi danaÅ”nje Srbije (okolina NiÅ”a), zatim, sredinom 15. veka (1459. godine), celo podruÄje Srpske despotovine, i konaÄno, izmeÄu 1521. i 1552. godine i celo podruÄje danaÅ”nje Vojvodine. Srbi u Banatu su 1594. godine podigli veliki ustanak protiv osmanske vlasti, koji se zavrÅ”io porazom. Seoba Srba, slika Paje JovanoviÄa Od kraja 17. veka, u severnim delovima danaÅ”nje Srbije (BaÄka, zapadni Srem) osmansku Äe vlast zameniti habzburÅ”ka, koja Äe se izmeÄu 1718. i 1739. godine proÅ”iriti i na druge delove teritorije danaÅ”nje Srbije (istoÄni Srem, Banat, MaÄvu, Å umadiju, BraniÄevo, TimoÄku Krajinu). Posle 1739. godine, granica osmanskog i habzburÅ”kog domena se nalazi na Savi i Dunavu. Srbija Äe svoju državnost poÄeti da obnavlja u 19. veku, nakon Prvog (1804. godine) i Drugog srpskog ustanka (1815. godine), najpre u vidu vazalne kneževine, da bi potpunu nezavisnost stekla 1878. godine. Neki južni i zapadni delovi danaÅ”nje Srbije ostaÄe pod osmanskom vlaÅ”Äu sve do 1912. godine. Period osmanske uprave trajao je razliÄito u delovima danaÅ”nje Srbije; najkraÄe su pod turskom vlaÅ”Äu bili neki delovi Vojvodine (oko 150 godina), a najduže neki delovi južne Srbije (oko 5 vekova). Moderna Srbija Srpska revolucija Glavni Älanak: Srpska revolucija Vožd KaraÄorÄe PetroviÄ, voÄa Prvog srpskog ustanka i osnivaÄ dinastije KaraÄorÄeviÄ UstaniÄka Srbija 1809. godine Srbija je svoju borbu za nezavisnost poÄela tokom Srpske revolucije, a ta borba je trajala nekoliko desetleÄa. ÄorÄe PetroviÄ, poznatiji kao KaraÄorÄe, je umakao SeÄi knezova i sa Å”umadijskim prvacima je februara 1804. godine organizovao zbor u selu OraÅ”ac, na kom je odluÄeno da se podigne buna. Na ovom zboru KaraÄorÄe je izabran za āvoždaā.[65] Buna je poÄela paljenjem turskih hanova po Å umadiji i proterivanjem Turaka iz hanova i sela u utvrÄene gradove. Da bi smirio situaciju u Beogradskom paÅ”aluku, turski sultan je jula 1804. godine poslao bosanskog vezira BeÄir-paÅ”u. KaraÄorÄe je kao prvi uslov za uspostavljanje mira tražio likvidaciju dahija, koje je Milenko StojkoviÄ u noÄ izmeÄu 5. i 6. avgusta, po KaraÄorÄevom nareÄenju i uz saglasnost BeÄir-paÅ”e, pogubio na ostrvu Ada Kale. MeÄutim, ovo nije smirilo situaciju u paÅ”aluku. Sultan je 1805. godine poslao u Beograd za vezira Hafis-paÅ”u, kog su ustanici doÄekali na Ivankovcu i naneli mu težak poraz. Ovim je buna protiv dahija prerasla u ustanak protiv turske vlasti i srpsku nacionalnu revoluciju. SledeÄe godine ustanici su porazili tursku vojsku na MiÅ”aru i Deligradu i osvojili beogradsku varoÅ”. Ustanici su pokuÅ”ali da uspostave mir sa Osmanskim carstvom. Pregovore sa Portom u ime srpske strane je vodio trgovac Petar IÄko i uspeo od nje da izdejstvuje IÄkov mir. Najvažnije odredbe IÄkovog mira su bile da se iz Srbije proteraju janiÄari i da Srbi obavljaju javne službe i Äuvaju granicu. Mir nije ostvaren jer su Srbi nastavili rat kada je na njihovu stranu u rat uÅ”la Rusija. SledeÄe godine (1807), Srbi su zauzeli beogradsku tvrÄavu, a udružena srpsko-ruska vojska je odnela pobede kod Å tubika i Malajnice. U narednim godinama ustanici su ratovali radi osloboÄenja srpskog naroda izvan Beogradskog paÅ”aluka. Bez veÄih okrÅ”aja je proÅ”la 1808. godina, a za sledeÄu godinu KaraÄorÄe je planirao da se u RaÅ”koj sastane sa vojskom crnogorskog vladike Petra I i odatle da se uputi u oslobaÄanje Stare Srbije. KaraÄorÄe je odneo pobede nad Turcima kod Suvodola, Sjenice i Novog Pazara. MeÄutim, morao je da odustane od pohoda jer mu se crnogorski vladika nije pridružio i zato Å”to su ustanici poraženi u bici na Äegru. Srpski ustanici su 1810. godine odneli pobede kod Loznice i Varvarina (zajedno sa ruskom vojskom). Pohod Napoleona na Rusiju je prinudio jednog saveznika Srba da okonÄa rat sa Turskom. Rusija je 1812. godine sklopila sa Osmanskim carstvom BukureÅ”ki mir i povukla svoju vojsku iz ustaniÄke Srbije. Rusija je BukureÅ”kim mirom pokuÅ”ala da ustanicima osigura autonomiju i amnestiju za uÄeÅ”Äe u ratu. Ustanici su do tada ostvarili nezavisnost i nisu želeli da prihvate samo autonomiju i nastavili su da se bore. Ogromna turska vojska, predvoÄena velikim vezirom HurÅ”id-paÅ”om je opkolila ustaniÄku državu sa zapada, juga i istoka. UstaniÄka Srbija bila je pokorena da kraja oktobra 1813. godine. KaraÄorÄe je napustio Srbiju sa veÄim brojem ustaniÄkih stareÅ”ina, a veliki broj Srba se iselio na teritoriju susedne Austrije. UstaniÄke stareÅ”ine koje nisu izbegle poÄele su da se dogovaraju kako da zaustave turski zulum. U Takovu 23. aprila 1815. godine je održan tradicionalni sabor. Okupljeni prvaci su odluÄili da podignu ustanak, pa su ponudili predvodniÅ”tvo MiloÅ”u ObrenoviÄu, Å”to je on prihvatio, ali nakon izvesnog kolebanja. Drugi srpski ustanak je podignut i voÄen protiv turske vlasti. Ustanici su vodili borbu samo protiv vojske beogradskog vezira. Najvažnije bitke su bile kod ÄaÄka, Paleža, Požarevca, na LjubiÄu i Dublju. Kada su protiv pobunjenih Srba poÅ”le joÅ” i dve sultanove vojske iz Bosne i Rumelije, MiloÅ” ObrenoviÄ je zapoÄeo pregovore, uveren da ne može pružiti otpor na tri strane. Na Drini je zapoÄeo pregovore sa bosanskim vezirom HurÅ”id-paÅ”om, a nastavio je rumelijskim vezirom MaraÅ”li Ali-paÅ”om. Sa MaraÅ”lijom je sklopio usmeni sporazum kojima je Srbima u beogradskom paÅ”aluku osigurao poluautonomni položaj. Prema postignutom dogovoru, Srbi su imali pravo da skupljaju porez, da uÄestvuju u suÄenju Srbima, da spahije ubiraju prihode po zakonima i da u Beogradu zaseda Narodna kancelarija sastavljena od srpskih knezova. Tako je okonÄan Drugi srpski ustanak, odnosno ratni period Srpske revolucije. MiloÅ” ObrenoviÄ se odmah po zavrÅ”etku Drugog srpskog ustanka odrekao titule vožda, a prihvatio je titulu kneza. Kneževina Srbija Glavni Älanak: Kneževina Srbija OsnivaÄ dinastije ObrenoviÄ i voÄa Drugog srpskog ustanka knez MiloÅ” ObrenoviÄ, poznat i kao MiloÅ” Veliki Knez MiloÅ” ObrenoviÄ je vladao Srbijom samovoljno i imao je brojne protivnike, koji su Äesto podizali bune, ali su se one sve zavrÅ”avale neuspeÅ”no. Na spoljnopolitiÄkom planu, MiloÅ” je, uz pomoÄ Rusije izdejstvovao Akermansku konvenciju (1828), Jedrenski mir (1829) i HatiÅ”erif iz 1830. godine kojima je jaÄala autonomija Srbije sa MiloÅ”em kao njenim naslednim knezom. Nezadovoljstvo vladavinom kneza MiloÅ”a u Srbiji rezultovalo je Miletinom bunom. Knez MiloÅ” je pod pritiskom nezadovoljnih knezova sazvao skupÅ”tinu 15. februara 1835. godine na kojoj je donet Sretenjski ustav, prvi moderni srpski ustav i prvi ustav na Balkanu. Sretenjski ustav je bio vrlo liberalan, njime je u Srbiji konaÄno ukinut feudalizam i ograniÄena prava kneza. Kako je ustav najviÅ”i pravni akt jedne zemlje, a da je Srbija tada bila vazalna kneževina Osmanskog carstva, Porta se protivila njenom donoÅ”enju. Austrija i Rusija su takoÄe bile protiv ustava jer ga ni same nisu imale, i zbog straha od Å”irenja ideja Francuske revolucije. Pod spoljnim pritiskom knez MiloÅ” je, na svoje zadovoljstvo, ukinuo ustav. Aprila 1841. godine južno od Kneževine Srbije izbila je bezuspeÅ”na NiÅ”ka buna protiv turske vlasti. Poslednje osmanske trupe su 1867. godine napustile Kneževinu Srbiju, a knez Mihailo dobija kljuÄeve veÄih srpskih gradova, Äime država postaje defakto nezavisna. Posle ustanka u Hercegovini 1875. godine, Srbija objavljuje rat Turskoj 28. juna 1876. godine i do 1878. godine uspeva da oslobodi jugoistoÄnu Srbiju. KonaÄnim aktom Berlinskog kongresa ā Berlinski sporazum ā Srbija je 13. jula 1878. godine dobila meÄunarodno priznanje. Srbi u HabzburÅ”koj Monarhiji Glavni Älanci: Vojna krajina i Istorija Vojvodine Srbi u HabzburÅ”koj Monarhiji su sredinom 19. veka imali krunsku zemlju unutar Austrijske carevine pod imenom Vojvodstvo Srbija i TamiÅ”ki Banat. Kad god je Austrija ratovala protiv Turaka, imala je pomoÄ srpskog naroda, koji je bunama i uÄeÅ”Äem u hriÅ”Äanskoj austrijskoj vojsci nastojao zbaciti tursku vlast i vaskrsnuti srpsko carstvo.[66] A posle svakog mira morao je bežati iz postojbine ispred turske osvete. Te seobe su se odvijale u nekoliko pravaca. Majska skupÅ”tina na kojoj je proglaÅ”ena Srpska Vojvodina (3. maja 1848. u Sremskim Karlovcima) Tokom habzburÅ”ke uprave, Srbi su, na osnovu srpskih privilegija, uživali narodnu autonomiju u okviru HabzburÅ”ke monarhije, a ostvarili su i crkvenu samostalnost u okviru KarlovaÄke mitropolije. Tokom revolucije 1848. godine, Srbi su formirali autonomnu Srpsku Vojvodinu, da bi 1849. godine bila formirana jedna posebna habzburÅ”ka krunska oblast nazvana Vojvodstvo Srbija i TamiÅ”ki Banat. Ova oblast je ukinuta 1860. godine. Raspadom HabzburÅ”ke monarhije (Austrougarske) 1918. godine, Srbi sa podruÄja danaÅ”nje Vojvodine ulaze u sastav Kraljevine Srbije, a potom i novoformiranog Kraljevstva Srba i Hrvata i Slovenaca, kasnije nazvanog Kraljevina Jugoslavija. Kraljevina Srbija Glavni Älanak: Kraljevina Srbija Srbija je proglaÅ”ena kraljevinom odlukom Narodne skupÅ”tine i knjaževom proklamacijom 7. marta 1882. godine. Kraljevina Srbija obuhvata istorijski period od 1882. do 1918. godine. U ovom periodu su se oko vlasti nadmetale i smenjivale dve dinastije, Äiji su rodonaÄelnici bili ÄorÄe PetroviÄ ā KaraÄorÄe, voÄa Prvog srpskog ustanka i MiloÅ” ObrenoviÄ, voÄa Drugog srpskog ustanka. Dalji razvoj Srbije je bio obeležen opÅ”tim napretkom u ekonomiji, kulturi i umetnosti, Äemu je pre svega doprinela mudra državna politika, koja je slala mlade ljude na Å”kolovanje u evropske metropole, odakle su donosili novi duh i novi sistem vrednosti. Jedan od spoljnih izraza transformacije kroz koju je sada prolazila nekadaÅ”nja osmanska provincija bilo je i proglaÅ”enje kraljevine, 1882. godine. Kralj Petar I KaraÄorÄeviÄ je uspostavio demokratsku vladavinu i predvodio povlaÄenje tokom Albanske golgote. Majskim prevratom 1903. godine i ubistvom kralja Aleksandra i kraljice Drage, na vlast ponovo dolaze KaraÄorÄeviÄi, potomci KaraÄorÄa PetroviÄa, a za novog kralja je postavljen Petar KaraÄorÄeviÄ. Srbija je znatno proÅ”irila svoju teritoriju na jug posle pobeda u Balkanskim ratovima (Stara Srbija). Uz velike ljudske i materijalne žrtve, Srbija je doprinela velikoj pobedi Saveznika u Prvom svetskom ratu. VeÄina naroda u Crnoj Gori je preko velike Narodne skupÅ”tine u Podgorici, 26. novembra 1918. godine, izglasala bezuslovno sjedinjenje sa Srbijom. Kraljevina Srbija je kao nezavisna država prestala je da postoji 1. decembra 1918. godine kada se ujedinila sa Državom Slovenaca, Hrvata i Srba stvorivÅ”i Kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca pod daljom vladavinom srpske dinastije KaraÄorÄeviÄ. Jugoslovenske države Vidi joÅ”: Jugoslavija Posle 1918. godine Srbija je jedina unoseÄi svoju državnost i suverenost, bila osnivaÄ Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, preimenovanog 1929. godine u Kraljevina Jugoslavija. Pod nemaÄkom okupacijom, posle rata do danas Glavni Älanci: Republika Srbija (1990ā2006) i Raspad SFRJ Vidi joÅ”: Srbija pod nemaÄkom okupacijom, Jugoslavija u Drugom svetskom ratu i SocijalistiÄka Republika Srbija U Drugom svetskom ratu, teritorija danaÅ”nje Srbije je bila pod okupacijom Sila Osovine, odnosno nacistiÄke NemaÄke i njenih saveznika Italije, Bugarske, MaÄarske, Albanije, kao i marionetske profaÅ”istiÄke državne tvorevine pod nazivom Nezavisna Država Hrvatska, dok je u Srbiji vladala Vlada narodnog spasa pod generalom NediÄem do 1944. godine. U Srbiji su tokom okupacije postojala dva suprotstavljena pokreta koji su se borili za vlast u posleratnoj Jugoslaviji: NarodnooslobodilaÄka vojska Jugoslavije i Jugoslovenska vojska u otadžbini. Ustanak protiv okupatora izbio je u leto 1941. godine. Tokom Drugog svetskog rata zabeležena su velika stradanja srpskog naroda. Procenjuje se da je stradalo preko milion i po pripadnika svih naroda, meÄu kojima je najviÅ”e bilo Srba. Partizani i ravnogorci sprovode nemaÄke nacistiÄke zarobljenike u Užicu. Srbi su Äinili natpoloviÄnu veÄinu partizanskog i veÄinu ravnogorskog pokreta. GraÄani Novog Sada prelaze reku skelama, nakon Å”to su sva tri gradska mosta uniÅ”tena u NATO bombardovanju Neposredno posle rata, 1945. godine, kao naslednica Kraljevine Jugoslavije, formirana je država pod imenom Demokratska Federativna Jugoslavija koja je bila pod novom vlaÅ”Äu komunistiÄkog režima na Äelu sa Josipom Brozom Titom. Iste godine 29. novembra proglasom republike država menja ime u Federativna Narodna Republika Jugoslavija, dok je 1963. ustavnim promenama promenila ime u SocijalistiÄka Federativna Republika Jugoslavija. Ustavom SFRJ iz 1974. godine pokrajine u sastavu SR Srbije (SAP Vojvodina i SAP Kosovo) dobile su daleko veÄu autonomiju i prava nego Å”to su imala ranije, dobile su državna i partijska predsedniÅ”tva. Januara 1990. godine na Äetrnaestom kongresu dolazi do raspada do tada vladajuÄeg Saveza komunista Jugoslavije. Od 1992. godine, posle raspada SFRJ, sve do 2003. Srbija je Äinila, zajedno sa Crnom Gorom ā Saveznu Republiku Jugoslaviju. Po raspadu Jugoslavije, Srbija i Srbi su postali predmet negativne propagande, podmetanja i blaÄenja unutar dela srpskog naroda, evropskih država kao i unutar meÄunarodne zajednice.[67] Savremena istorija Glavni Älanci: Kosovski rat, NATO bombardovanje SRJ, Kumanovski sporazum i Rezolucija 1244 Godine 2000. dolazi do smene SocijalistiÄke partije Srbije sa Demokratskom opozicijom Srbije na septembarskim saveznim izborima i decembarskim republiÄkim izborima Äime dolazi do politiÄke tranzicije. Od 2003. godine ustavnom poveljom Srbija je sastavni deo Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Dana 21. maja 2006. godine, održan je referendum na kome su se graÄani Crne Gore izjasnili za nezavisnost. Od 5. juna 2006. godine Republika Srbija deluje kao nezavisna i suverena država (kao naslednica Srbije i Crne Gore). Dana 8. novembra 2006. godine proglaÅ”en je u Narodnoj skupÅ”tini Republike Srbije, posle izvrÅ”enog uspeÅ”nog referenduma, Ustav Republike Srbije. PolitiÄki sistem i ustavno-pravno ureÄenje Glavni Älanci: Spisak Å”efova države Srbije, Ustav Srbije iz 2006. godine i PolitiÄki sistem Srbije Republika Srbija je država srpskog naroda i svih graÄana koji u njoj žive, zasnovana na vladavini prava i socijalnoj pravdi, naÄelima graÄanske demokratije, ljudskim i manjinskim pravima i slobodama i pripadnosti evropskim principima i vrednostima.[12] Republika Srbija funkcioniÅ”e u okviru parlamentarne demokratije, taÄnije kao parlamentarna republika. Vlast je podeljena na tri grane i to:[12] Dom Narodne skupÅ”tine u Beogradu Zakonodavna vlast, Äiji je nosilac Narodna skupÅ”tina Republike Srbije; IzvrÅ”na vlast, Äiji je nosilac Vlada Republike Srbije; Sudska vlast, koja predstavlja nezavisnu granu vlasti. PolitiÄka situacija SadaÅ”nji predsednik Republike Srbije je Aleksandar VuÄiÄ koji je pobedio u prvom krugu predsedniÄkih izbora 2017. godine. Posle izbora Aleksandra VuÄiÄa za predsednika Republike izabrana je 29. juna 2017. godine nova koaliciona Vlada liste okupljene oko Srpske napredne stranke i liste okupljene oko SocijalistiÄke partije Srbije sa nestranaÄkom liÄnoÅ”Äu Anom BrnabiÄ na mestu predsednika Vlade. Trenutni predsednik Narodne skupÅ”tine Republike Srbije je Vladimir OrliÄ iz SNS-a. Narodna skupÅ”tina Republike Srbije je 26. decembra 2007. godine usvojila Rezoluciju o zaÅ”titi suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka Republike Srbije kojom je proglaÅ”ena āvojna neutralnost Republike Srbije u odnosu na postojeÄe vojne saveze do eventualnog raspisivanja referenduma na kojem bi se donela konaÄna odluka o tom pitanjuā.[68] Spoljni odnosi Glavni Älanak: Spoljni odnosi Srbije Zgrada Vlade Republike Srbije Dominantan politiÄki diskurs u zemlji ukljuÄuje pristupanje Evropskoj uniji. Zemlja je status kandidata stekla 2012. godine. Srbija je Älanica Organizacije ujedinjenih nacija (OUN), Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju (OEBS), Saveta Evrope (SE), NATO programa Partnerstvo za mir, MeÄunarodne organizacije za migracije i Organizacije za crnomorsku ekonomsku saradnju i mnogih drugih meÄunarodnih organizacija. Ima status posmatraÄa u Svetskoj trgovinskoj organizaciji i u ODKB. Srbija ima sa Republikom Srpskom potpisan sporazum o specijalnim i paralelnim vezama.[69] Republika Srbija je u dobrim odnosima sa državama kao Å”to su Rusija i GrÄka. Sa pasoÅ”em Srbije može se bez vize putovati u 104 zemlje (2015. godina).[70] Državni simboli Glavni Älanci: Zastava Srbije, Grb Srbije i Himna Srbije Himna Republike Srbije je ujedno i stara himna nekadaÅ”nje Kraljevine Srbije āBože pravdeā, uz neznatno izmenjen tekst. Grb Republike Srbije je stari grb Kraljevine Srbije iz doba ObrenoviÄa iz 1882. godine i Äini ga dvoglavi beli orao sa Å”titom na grudima na kome su krst i Äetiri ocila, a iznad glava orla se nalazi kruna NemanjiÄa. Republika Srbija ima narodnu zastavu koja je trobojka sa vodoravno položenim bojama: crvenom, plavom i belom. Pored narodne, postoji i državna zastava koja je u osnovi ista kao i narodna s tim Å”to na treÄini dužine gledano sleva nadesno na plavom polju stoji i mali grb Srbije. srbija, turizam, kroz srbiju, gradovi srbije, geografija, istorija, stanovniÅ”tvo, umetnost, kultura, mesta... english guide yugoslavia
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Prisutan malo miris vlage nije strasno. Maks Veber Ekonomska etika svetskih religija (Hinduizam i budizam: HinduistiÄki socijalni sistem, Ortodoksna i heterodoksna uÄenja indijskih intelektualaca o spasenju, Azijska sektinska i spasiteljska religioznost). Maksimilijan Karl Emil Veber (nem. Maximilian Carl Emil Weber; Erfurt, 21. april 1864 ā Minhen, 14. jun 1920) bio je nemaÄki pravnik, ekonomista, istoriÄar, sociolog i politiÄar, koji je znaÄajno uticao na socijalnu teoriju i istraživanja, a posebno na sociologiju kao zasebnu disciplinu.[1] Njegova najveÄa dela se bave racionalizacijom i birokratizacijom u vreme ekspanzije kapitalizma i Å”irenja modernosti.[2] Veber je, zajedno sa svojim kolegom Georgom Zimelom, jedna od kljuÄnih figura zaslužnih za uspostavljanje metodoloÅ”kog antipozitivizma, koji sociologiju posmatra kao neempiricistiÄko polje istraživanja u kojem druÅ”tveno delanje treba prouÄavati interpretativnim metodama zasnovanim na razumevanju znaÄenja i svrhe koju pojedinac pridaje svom delanju. Maksa Vebera obiÄno navode, zajedno sa Emilom Dirkemom i Karlom Marksom, kao jednog od tri glavna utemeljivaÄa moderne druÅ”tvene nauke i opisuju ga kao najznaÄajnijeg klasiÄnog mislioca u druÅ”tvenim naukama.[3][4][5] Smatraju ga joÅ” i utemeljivaÄem teorije birokratske organizacije, koja predstavlja preteÄu savremenih teorija druÅ”tvene organizacije. Detinjstvo i mladost[uredi] RoÄen je 1864. godine u Erfurtu u Tiringiji, NemaÄka kao najstariji od sedmoro dece bogatoga službenika. Majka mu je delomiÄno poticala od francuskih hugenota i držala se strogih moralnih apsolutistiÄkih ideja. Otac mu je bio Älan nacionalne liberalne strane, a njihova kuÄa ugoÅ”Äavala je mnoge istaknute javne liÄnosti, politiÄare i nauÄnike. Maks Veber je rastao u intelektualnoj atmosferi. Krajem 1876. godine sa samo 13 godina napisao je dva istorijska eseja. U Å”koli mu je bilo dosadno, pa kriomice Äitao Getea. Pre univerziteta proÄitao je mnoga klasiÄna dela. Studije prava na Univerzitetu u Hajdelbergu upisao je 1882. godine. Nakon jednogodiÅ”nje vojne obaveze preselio se na Univerzitet u Berlinu. Pored studija paralelno je poÄeo da radi kao mladi advokat. Državni pravni ispit položio je 1886. godine. Nastavio je sa postdiplomskim studijima prava i istorije. Doktorat je odbranio 1889. godine disertacijom `Istorija srednjovekovnih poslovnih organizacija`. Oženio se 1893. godine Marijanom. Protestantska etika[uredi] Veber je najpoznatiji po tezi iz ekonomske sociologije koju je obrazložio u svojoj knjizi Protestantska etika i duh kapitalizma. U toj studiji Veber tvrdi da je asketski protestantizam, posebno na Zapadu, bio jedan od glavnih āizbornih afinitetaā povezanih sa usponom kapitalizma, birokratijom i racionalno-pravnom državom-nacijom. IznoseÄi argumente protiv Marksove prenaglaÅ”ene materijalistiÄke interpretacije razvoja kapitalizma, on je naprotiv naglaÅ”avao kulturne uticaje koji su ukorenjeni u religiji.[6] Protestantska etika je najranije delo koje pripada Veberovom Å”irem poduhvatu na polju sociologije religije: nastavio je da ispituje religije Kine i Indije i drevni judaizam, sa posebnim osvrtom na oÄiglednu nerazvijenost kapitalizma u tim druÅ”tvima, kao i na razliÄite vidove druÅ”tvene stratifikacije. Država i vlast[uredi] U drugom znaÄajnijem delu, Politika kao poziv, Veber je definisao državu kao entitet koji ima āmonopol na legitimnu upotrebu nasiljaā. Njegova analiza birokratije u delu Privreda i druÅ”tvo je i danas kljuÄna za prouÄavanje organizacija. Veber je bio prvi koji je prepoznao da postoji nekoliko razliÄitih aspekta vlasti, koje je on podelio na harizmatski, tradicionalni i racionalni. Njegova analiza birokratije naglaÅ”ava da se moderne državne institucije zasnivaju na jednoj vrsti racionalno-pravne vlasti. Veberov doprinos razumevanju racionalizacije i sekularizacije u modernom zapadnom druÅ”tvu (tzv. āVeberova tezaā) doveo je do razvoja kritiÄke teorije, naroÄito u radu kasnijih mislilaca kao Å”to je Jirgen Habermas. PolitiÄki angažman[uredi] Posle Prvog svetskog rata, Veber je bio jedan od osnivaÄa liberalne NemaÄke demokratske partije. BezuspeÅ”no se kandidovao za poslaniÄki mandat u parlamentu. UÄestvovao je u odboru koji je sastavio ustav Vajmarske republike, gde je zastupao ideju jakog predsedniÅ”tva izabranog od strane naroda.[3] Glavne ideje[uredi] Interpretativna i razumevajuÄa sociologija[uredi] Veber je svoje stajaliÅ”te Ävrsto povezivao s ljudskim delovanjem, koje je razgraniÄavao od ponaÅ”anja. Razlika leži u tome da ljudi deluju pridajuÄi znaÄenja tom istom delovanju, a zadatak je sociologije interpretacija tih znaÄenja: āsociologija je nauka koja nastoji interpretativno da razume druÅ”tveno delovanje kako bi doÅ”la do uzoroÄno-poslediÄnih zakljuÄaka o smeru i uÄincima delovanja. Pod ādelovanjemā podrazumeva se ljudsko ponaÅ”anje, s tim da mu individua koja deluje pridaje odreÄeno subjektivno znaÄenje.ā[7] Veberova je interpretativna sociologija delomiÄno pod uticajem tada popularne hermeneutike, odnosno discipline koja se u izvornom obliku odnosi na prouÄavanje znaÄenja u tekstovima. Veber, meÄutim, traži znaÄenje u ljudskom ponaÅ”anju odnosno delovanju. U tom smislu on koristi termin razumijevanja (nem. Verstehen), koji je jedna od glavnih karakteristika sociologije. Bitno je pritom da Veber sociologiju razumevanja ne smatra intuitivnom i subjektivnom; ona za njega podrazumeva racionalnu proceduru, odnosno sistematizovano i rigorozno istraživanje.[8] Sociologija i istorija[uredi] Zbog svog Å”irokog obrazovanja i razliÄitih interesa, Veberova se istraživanja mogu smatrati interdisciplinarnima. MeÄutim, on je nastojao da ocrta konture nove discipline odnosno sociologije usporeÄujuÄi je s drugim disciplinama, poput istorije. Veber ih je vrlo oÅ”tro razlikovao: ā... sociologija kao nauka teži formulisanju koncepata i generalizaciji zajedniÄkih karakteristika empirijskih procesa. Po tome se razlikuje od istorije, koja je usmerena na uzroÄno-poslediÄnu analizu i objaÅ”njavanju individualnog delovanja, struktura i osoba koji su znaÄajni za kulturu.ā[7] Usprkos jasnom razlikovanju, Veber je u svom radu vrlo Äesto kombinovao ta dva pristupa dajuÄi svojim konceptima istorijsku dubinu i obilje specifiÄnih karakteristika. Na tom su tragu njegova istraživanja svetskih religija i protestantske etike. Jednom reÄi, da bi prouÄavali istoriju, sociolozi moraju razvijati teorijske koncepte. MeÄutim, te koncepte ne treba meÅ”ati s empirijskom stvarnoÅ”Äu; oni istovremeno moraju biti dovoljno uopÅ”teni da ih istoriÄari mogu koristiti u svojim specifiÄnim istraživanjima. Idealni tipovi[uredi] U kontekstu njegovog interesa za razvoj koncepata, Veber raspravlja o idealnim tipovima. Idealni su tipovi instrumenti koji predstavljaju glavne karakteristike nekog predmeta istraživanja. Idealni tipovi ne postoje u empirijskoj stvarnosti, veÄ se radi o apstrakcijama koje moraju biti korisne u druÅ”tvenoj analizi. Veber je smatrao da nije dovoljno stvarati teorijske koncepte bez ikakvog temelja u stvarnosti. On drži da se u druÅ”tvenoj analizi treba kretati induktivno, odnosno od stvarnog sveta iz kojeg se pažljivom analizom definiÅ”u odreÄeni koncepti i pravila. Iako se temelje na emprijskoj i istorijskoj stvarnosti, idealni se tipovi ne mogu pronaÄi u Äistom obliku, veÄ služe za daljnja istraživanja i poreÄenja. Tipovi delovanja[uredi] Veber se koristio svojom metodom idealnog tipa kako bi razvio Äetiri glavna tipa ljudskog delovanja: instrumentalno-racionalno, vrednosno-racionalno, afektualno i tradicionalno delovanje. Za instrumentalno-racionalno delovanje karakteristiÄno je da akter procenjuje izmeÄu razliÄitih sredstava za postizanje odreÄenog cilja ili svrhe. Drugi oblik racionalnog delovanja, odnosno vrednosno-racionalno delovanje takoÄe je usmereno na procene moguÄnosti za ostvarivanje odreÄenog cilja. MeÄutim, kod tog su tipa delovanja ograniÄena odreÄenim vrednostima koje su same sebi svrha. Nadalje, afektualno ili emotivno delovanje odreÄeno je neposrednim emocijama prema nekome ili neÄemu, bez razmatranja moguÄnosti delovanja ili moguÄih posledica delovanja. KonaÄno, tradicionalno je delovanje viÅ”e voÄeno navikama i nasleÄem nego sveÅ”Äu i proraÄunatim delovanjem. U skladu s idejama o idealnim tipovima, oblici delovanja za Vebera jesu teorijski konstrukti, koji se u Äistom obliku ne mogu pronaÄi u stvarnosti. U stvarnosti delovanje uvek podrazumeva meÅ”avinu razliÄitih tipova. Oblici vlasti[uredi] Veberova definicija na jasan naÄin identifikuje moÄ kao druÅ”tveni fenomen, odnosno kao fenomen koji nastaje na temelju druÅ”tvenog delovanja i druÅ”tvene interakcije. MoÄ je prema Veberu verovatnoÄa da Äe pojedinac ili odreÄena grupa nametnuti i sprovesti svoju volju usprkos otporu drugih. MoÄ može biti legitimna ili nelegitimna, a Veber se najviÅ”e zanimao za legitimne oblike moÄi, odnosno vlast. Legitimna vlast takoÄe se može podeliti u tri idealna tipa: racionalnu, tradicionalnu i harizmatsku. Racionalna se vlast temelji na verovanju u legalnost pravila te pravu onih koji imaju vlast i da na temelju tih pravila izdaju naredbe. Primeri takvog oblika vlasti jesu ustavne republike i parlamentarne monarhije. Tradicionalna se vlast pak temelji na svetosti tradicije i legitimnosti onih koji vrÅ”e vlast u ime tradicije. Primeri su gerontokracija, patrijarhalizam i patrimonijalizam. Poslednja, harizmatska vlast temelji se na odanosti sledbenika posebnom karakteru, junaÅ”tvu ili posebnim moÄima te normativnom poretku onih koji poseduju te karakteristike. Birokratija[uredi] Iako su birokratije postojale kroz istoriju, Veber je primarno zainteresiran za birokratije u modernim zapadnim druÅ”tvima. Birokratije se mogu pronaÄi u razliÄitim druÅ”tvenim institucijama koje Äine moderna druÅ”tva, poput vlada u nacionalnim državama ili firmi koje Äine temelj kapitalizma. Birokratije karakteriÅ”u brojni Äinioci: 1) organizacija službenih funkcija (ureda) na temelju odreÄenih pravila; 2) svaki ured ima specifiÄnu sferu uticaja, skup obaveza za obavljanje odreÄenih funkcija, autoritet za provoÄenje tih funkcija i sredstva prisile za obavljanje odreÄenog zadatka; 3) uredi su organizovani u hijerarhijski sistem; 4) službenici se odabiraju na temelju tehniÄkih kvalifikacija i prikladnog treninga; 5) službenici ne poseduju sredstva proizvodnje; 6) službenici nisu vlasnici svog položaja jer je položaj deo organizacije; 7) administrativni akti, odluke i pravila se pismeno formuliÅ”u i Äuvaju.[9] Svrha je birokratije delotvorno obavljanje odreÄenih organizacijskih zadataka, Å”to se postiže racionalnim organizovanjem druÅ”tvenih položaja i uloga. MeÄutim, birokratije takoÄe mogu biti iracionalne i nedelotvorne, jer su službenici ograniÄeni apstraktnim pravilima i emocionalno indiferentnim uzorcima ponaÅ”anja. Racionalizacija i āgvozdeni kavezā[uredi] Birokratizacija je za za Vebera deo Å”ireg druÅ”tvenog procesa racionalizacije, koji zahvata sva podruÄja modernih druÅ”tava. Veber nikada nije izneo jedinstvenu i nedvosmislenu definiciju racionalizacije, ali se u njegovim delima može primetiti odreÄena bojazan prema hegemoniji racionalno-legalne vlasti i instrumentalno-racionalnog delovanja. Tu je bojazan opisao u konceptu āgvozdenog kavezaā, odnosno potpuno racionalizovanog druÅ”tva u kojem pojedinci ne mogu izbeÄi snažnim birokratskim organizacijama. Protestantska etika i duh kapitalizma[uredi] Jedna od najuticajnijih Veberovih knjiga je Protestantska etika i duh kapitalizma iz 1905. godine. Ona je deo Å”ireg Veberovog interesa za svetske religije i posebno sociologiju religije. Veber je bio zainteresovan za otkrivanje korena kapitalistiÄkog sistema. U tom je sistemu želja za ostvarivanjem profita i sticanjem bogatstva temeljni pokretaÄ. Veber je korene takvog vrednosnog odreÄenja pronaÅ”ao u protestantskim crkvama, prvenstveno kalvinizmu. Protestantska je etika za razliku od na primer katoliÄke, koja naglaÅ”ava onosvetska bogatstva, naglaÅ”avala ovosvetovne vrednosti poput rada, odricanja, ali i sticanja bogatstva radom i odricanjem od luksuza. Veber smatra da se takav etiÄki svetonazor pojavio u Americi i Europi tokom 18. veka. Za razliku od ostalih druÅ”tava u kojima se na sticanje bogatstva gledalo s moralnom osudom, protestantizam je sticanje profita pretvorio u etiÄku vrednosti samu po sebi. To je odigiralo kljuÄnu ulogu u razvoju kapitalizma na Zapadu. Veberovo shvatanje klasa[uredi] Veber je smatrao da Marksovo pogreÅ”no predviÄanje pokazuje slabost njegove klasne teorije i da se suviÅ”e udsredsredio na vlasniÅ”tvo.S tako pojednostavljenim merilom `vlasnik-nevlasnik` teÅ”ko se može razumeti savremeno druÅ”tvo.Klase ne zavise samo od prozvodnog vlasniÅ”tva, veÄ od položaja na tržiÅ”tu.SpajajuÄi oba merila - vlasniÅ”tvo i struÄnost - doÅ”ao je do originalnog modela Äetvoroklasnog modela druÅ”tvene strukture: gornju klasu, novu srednju klasu, staru srednju klasu i donju klasu. Veber bio svedok da Äe glavna klasa u buduÄnosti biti nova srednja klasa i mislio je da Äe administracija (birokratija) biti glavna poluga nastajuÄeg druÅ”tvenog sistema.Veber nije verovao da se klase nalaze u talnom sukobu, kao Å”to je Marks mislio. Ako nema klasne svesti, ako nema svesti o zajedniÄkom klasnom interesu, onda nema ni klasnog delovanja. Kritika[uredi] Ritcer iznosi Äetiri glavne kritike Veberova rada.[10] Prvo, Veberova metoda razumevajuÄe sociologije teÅ”ko je sprovodljiva. Usprkos tome Å”to se Veber zalaže za rigoroznu interpretativnu sociologiju, povezanost izmeÄu te metode i njegovih Å”irokih uvida teÅ”ko je ponovljiva. Drugo, Veberu nedostaje jasno teoretizovana makrosociologija. Naime, njegova sociologija kreÄe od druÅ”tvenog delovanja, a najveÄim se delom bavi Å”irokim druÅ”tvenim procesima i pojavama poput birokratizacije, racionalizacije i kapitalizma. TreÄe, nedostaje mu kritiÄka teorija, jer Veber ne ostavlja prostor za konstruktivnu promenu. To je vidljivo u konceptu gvozdenog kaveza prema kojemu su pojedinci zarobljeni u sve racionalizovanijem svetu. I konaÄno, Å”to takoÄe proizlazi iz prethodnoga, njegova je teorija pesimistiÄka, jer usprkos naglaÅ”avanja individualnog znaÄenja, Veber smatra da smo zarobljeni u svetu koji sve manje ima smisla. Uticaj na sociologiju[uredi] Veber je znaÄajno uticao na pravo, prouÄavanje religije i ekonomiju. MeÄutim, njegov je uticaj na sociologiju dalekosežan, posebno u prouÄavanju druÅ”tvene stratifikacije, politiÄke, urbane i ruralne sociologije te sociologije kulture. Veber se takoÄe smatra osnivaÄem strukturalne sociologije, zbog interesa za stratifikaciju i institucije te sociologije delovanja. MeÄunarodna je socioloÅ”ka asocijacija za 14. svetski socioloÅ”ki kongres u Montrealu 1998. godine sprovela anketu meÄu svojim Älanovima kako bi utvrdila najuticajnije socioloÅ”ke knjige 20. veka. Veberova postumno objavljena knjiga āPrivreda i druÅ”tvoā (1922) bila je na prvome mestu, a āProtestantska etika i duh kapitalizmaā (1905) na Äetvrtom mestu. U anketi je sudelovalo 455 ispitanika, a prema rezultatima Veber je osvojio prvo mesto, odnosno izabran je za najuticajnijeg autora 20. veka....
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Pecat! Izbor i predgovor Ante MaruÅ”iÄ GLOBUS zagreb 1989 Tvrdi povez 298 str Zbirka Biblioteka Novi svijet Prevod dela: Gesammelte AufsƤtze zur Wissenschaftslehre RETKO U PONUDI! Maksimilijan Karl Emil Veber (nem. Maximilian Carl Emil Weber; Erfurt, 21. april 1864 ā Minhen, 14. jun 1920) bio je nemaÄki pravnik, ekonomista, istoriÄar, sociolog i politiÄar, koji je znaÄajno uticao na socijalnu teoriju i istraživanja, a posebno na sociologiju kao zasebnu disciplinu.[1] Njegova najveÄa dela se bave racionalizacijom i birokratizacijom u vreme ekspanzije kapitalizma i Å”irenja modernosti.[2] Veber je, zajedno sa svojim kolegom Georgom Zimelom, jedna od kljuÄnih figura zaslužnih za uspostavljanje metodoloÅ”kog antipozitivizma, koji sociologiju posmatra kao neempiricistiÄko polje istraživanja u kojem druÅ”tveno delanje treba prouÄavati interpretativnim metodama zasnovanim na razumevanju znaÄenja i svrhe koju pojedinac pridaje svom delanju. Maksa Vebera obiÄno navode, zajedno sa Emilom Dirkemom i Karlom Marksom, kao jednog od tri glavna utemeljivaÄa moderne druÅ”tvene nauke i opisuju ga kao najznaÄajnijeg klasiÄnog mislioca u druÅ”tvenim naukama.[3][4][5] Smatraju ga joÅ” i utemeljivaÄem teorije birokratske organizacije, koja predstavlja preteÄu savremenih teorija druÅ”tvene organizacije. Detinjstvo i mladost[uredi] RoÄen je 1864. godine u Erfurtu u Tiringiji, NemaÄka kao najstariji od sedmoro dece bogatoga službenika. Majka mu je delomiÄno poticala od francuskih hugenota i držala se strogih moralnih apsolutistiÄkih ideja. Otac mu je bio Älan nacionalne liberalne strane, a njihova kuÄa ugoÅ”Äavala je mnoge istaknute javne liÄnosti, politiÄare i nauÄnike. Maks Veber je rastao u intelektualnoj atmosferi. Krajem 1876. godine sa samo 13 godina napisao je dva istorijska eseja. U Å”koli mu je bilo dosadno, pa kriomice Äitao Getea. Pre univerziteta proÄitao je mnoga klasiÄna dela. Studije prava na Univerzitetu u Hajdelbergu upisao je 1882. godine. Nakon jednogodiÅ”nje vojne obaveze preselio se na Univerzitet u Berlinu. Pored studija paralelno je poÄeo da radi kao mladi advokat. Državni pravni ispit položio je 1886. godine. Nastavio je sa postdiplomskim studijima prava i istorije. Doktorat je odbranio 1889. godine disertacijom `Istorija srednjovekovnih poslovnih organizacija`. Oženio se 1893. godine Marijanom. Protestantska etika[uredi] Veber je najpoznatiji po tezi iz ekonomske sociologije koju je obrazložio u svojoj knjizi Protestantska etika i duh kapitalizma. U toj studiji Veber tvrdi da je asketski protestantizam, posebno na Zapadu, bio jedan od glavnih āizbornih afinitetaā povezanih sa usponom kapitalizma, birokratijom i racionalno-pravnom državom-nacijom. IznoseÄi argumente protiv Marksove prenaglaÅ”ene materijalistiÄke interpretacije razvoja kapitalizma, on je naprotiv naglaÅ”avao kulturne uticaje koji su ukorenjeni u religiji.[6] Protestantska etika je najranije delo koje pripada Veberovom Å”irem poduhvatu na polju sociologije religije: nastavio je da ispituje religije Kine i Indije i drevni judaizam, sa posebnim osvrtom na oÄiglednu nerazvijenost kapitalizma u tim druÅ”tvima, kao i na razliÄite vidove druÅ”tvene stratifikacije. Država i vlast[uredi] U drugom znaÄajnijem delu, Politika kao poziv, Veber je definisao državu kao entitet koji ima āmonopol na legitimnu upotrebu nasiljaā. Njegova analiza birokratije u delu Privreda i druÅ”tvo je i danas kljuÄna za prouÄavanje organizacija. Veber je bio prvi koji je prepoznao da postoji nekoliko razliÄitih aspekta vlasti, koje je on podelio na harizmatski, tradicionalni i racionalni. Njegova analiza birokratije naglaÅ”ava da se moderne državne institucije zasnivaju na jednoj vrsti racionalno-pravne vlasti. Veberov doprinos razumevanju racionalizacije i sekularizacije u modernom zapadnom druÅ”tvu (tzv. āVeberova tezaā) doveo je do razvoja kritiÄke teorije, naroÄito u radu kasnijih mislilaca kao Å”to je Jirgen Habermas. PolitiÄki angažman[uredi] Posle Prvog svetskog rata, Veber je bio jedan od osnivaÄa liberalne NemaÄke demokratske partije. BezuspeÅ”no se kandidovao za poslaniÄki mandat u parlamentu. UÄestvovao je u odboru koji je sastavio ustav Vajmarske republike, gde je zastupao ideju jakog predsedniÅ”tva izabranog od strane naroda.[3] Glavne ideje[uredi] Interpretativna i razumevajuÄa sociologija[uredi] Veber je svoje stajaliÅ”te Ävrsto povezivao s ljudskim delovanjem, koje je razgraniÄavao od ponaÅ”anja. Razlika leži u tome da ljudi deluju pridajuÄi znaÄenja tom istom delovanju, a zadatak je sociologije interpretacija tih znaÄenja: āsociologija je nauka koja nastoji interpretativno da razume druÅ”tveno delovanje kako bi doÅ”la do uzoroÄno-poslediÄnih zakljuÄaka o smeru i uÄincima delovanja. Pod ādelovanjemā podrazumeva se ljudsko ponaÅ”anje, s tim da mu individua koja deluje pridaje odreÄeno subjektivno znaÄenje.ā[7] Veberova je interpretativna sociologija delomiÄno pod uticajem tada popularne hermeneutike, odnosno discipline koja se u izvornom obliku odnosi na prouÄavanje znaÄenja u tekstovima. Veber, meÄutim, traži znaÄenje u ljudskom ponaÅ”anju odnosno delovanju. U tom smislu on koristi termin razumijevanja (nem. Verstehen), koji je jedna od glavnih karakteristika sociologije. Bitno je pritom da Veber sociologiju razumevanja ne smatra intuitivnom i subjektivnom; ona za njega podrazumeva racionalnu proceduru, odnosno sistematizovano i rigorozno istraživanje.[8] Sociologija i istorija[uredi] Zbog svog Å”irokog obrazovanja i razliÄitih interesa, Veberova se istraživanja mogu smatrati interdisciplinarnima. MeÄutim, on je nastojao da ocrta konture nove discipline odnosno sociologije usporeÄujuÄi je s drugim disciplinama, poput istorije. Veber ih je vrlo oÅ”tro razlikovao: ā... sociologija kao nauka teži formulisanju koncepata i generalizaciji zajedniÄkih karakteristika empirijskih procesa. Po tome se razlikuje od istorije, koja je usmerena na uzroÄno-poslediÄnu analizu i objaÅ”njavanju individualnog delovanja, struktura i osoba koji su znaÄajni za kulturu.ā[7] Usprkos jasnom razlikovanju, Veber je u svom radu vrlo Äesto kombinovao ta dva pristupa dajuÄi svojim konceptima istorijsku dubinu i obilje specifiÄnih karakteristika. Na tom su tragu njegova istraživanja svetskih religija i protestantske etike. Jednom reÄi, da bi prouÄavali istoriju, sociolozi moraju razvijati teorijske koncepte. MeÄutim, te koncepte ne treba meÅ”ati s empirijskom stvarnoÅ”Äu; oni istovremeno moraju biti dovoljno uopÅ”teni da ih istoriÄari mogu koristiti u svojim specifiÄnim istraživanjima. Idealni tipovi[uredi] U kontekstu njegovog interesa za razvoj koncepata, Veber raspravlja o idealnim tipovima. Idealni su tipovi instrumenti koji predstavljaju glavne karakteristike nekog predmeta istraživanja. Idealni tipovi ne postoje u empirijskoj stvarnosti, veÄ se radi o apstrakcijama koje moraju biti korisne u druÅ”tvenoj analizi. Veber je smatrao da nije dovoljno stvarati teorijske koncepte bez ikakvog temelja u stvarnosti. On drži da se u druÅ”tvenoj analizi treba kretati induktivno, odnosno od stvarnog sveta iz kojeg se pažljivom analizom definiÅ”u odreÄeni koncepti i pravila. Iako se temelje na emprijskoj i istorijskoj stvarnosti, idealni se tipovi ne mogu pronaÄi u Äistom obliku, veÄ služe za daljnja istraživanja i poreÄenja. Tipovi delovanja[uredi] Veber se koristio svojom metodom idealnog tipa kako bi razvio Äetiri glavna tipa ljudskog delovanja: instrumentalno-racionalno, vrednosno-racionalno, afektualno i tradicionalno delovanje. Za instrumentalno-racionalno delovanje karakteristiÄno je da akter procenjuje izmeÄu razliÄitih sredstava za postizanje odreÄenog cilja ili svrhe. Drugi oblik racionalnog delovanja, odnosno vrednosno-racionalno delovanje takoÄe je usmereno na procene moguÄnosti za ostvarivanje odreÄenog cilja. MeÄutim, kod tog su tipa delovanja ograniÄena odreÄenim vrednostima koje su same sebi svrha. Nadalje, afektualno ili emotivno delovanje odreÄeno je neposrednim emocijama prema nekome ili neÄemu, bez razmatranja moguÄnosti delovanja ili moguÄih posledica delovanja. KonaÄno, tradicionalno je delovanje viÅ”e voÄeno navikama i nasleÄem nego sveÅ”Äu i proraÄunatim delovanjem. U skladu s idejama o idealnim tipovima, oblici delovanja za Vebera jesu teorijski konstrukti, koji se u Äistom obliku ne mogu pronaÄi u stvarnosti. U stvarnosti delovanje uvek podrazumeva meÅ”avinu razliÄitih tipova. Oblici vlasti[uredi] Veberova definicija na jasan naÄin identifikuje moÄ kao druÅ”tveni fenomen, odnosno kao fenomen koji nastaje na temelju druÅ”tvenog delovanja i druÅ”tvene interakcije. MoÄ je prema Veberu verovatnoÄa da Äe pojedinac ili odreÄena grupa nametnuti i sprovesti svoju volju usprkos otporu drugih. MoÄ može biti legitimna ili nelegitimna, a Veber se najviÅ”e zanimao za legitimne oblike moÄi, odnosno vlast. Legitimna vlast takoÄe se može podeliti u tri idealna tipa: racionalnu, tradicionalnu i harizmatsku. Racionalna se vlast temelji na verovanju u legalnost pravila te pravu onih koji imaju vlast i da na temelju tih pravila izdaju naredbe. Primeri takvog oblika vlasti jesu ustavne republike i parlamentarne monarhije. Tradicionalna se vlast pak temelji na svetosti tradicije i legitimnosti onih koji vrÅ”e vlast u ime tradicije. Primeri su gerontokracija, patrijarhalizam i patrimonijalizam. Poslednja, harizmatska vlast temelji se na odanosti sledbenika posebnom karakteru, junaÅ”tvu ili posebnim moÄima te normativnom poretku onih koji poseduju te karakteristike. Birokratija[uredi] Iako su birokratije postojale kroz istoriju, Veber je primarno zainteresiran za birokratije u modernim zapadnim druÅ”tvima. Birokratije se mogu pronaÄi u razliÄitim druÅ”tvenim institucijama koje Äine moderna druÅ”tva, poput vlada u nacionalnim državama ili firmi koje Äine temelj kapitalizma. Birokratije karakteriÅ”u brojni Äinioci: 1) organizacija službenih funkcija (ureda) na temelju odreÄenih pravila; 2) svaki ured ima specifiÄnu sferu uticaja, skup obaveza za obavljanje odreÄenih funkcija, autoritet za provoÄenje tih funkcija i sredstva prisile za obavljanje odreÄenog zadatka; 3) uredi su organizovani u hijerarhijski sistem; 4) službenici se odabiraju na temelju tehniÄkih kvalifikacija i prikladnog treninga; 5) službenici ne poseduju sredstva proizvodnje; 6) službenici nisu vlasnici svog položaja jer je položaj deo organizacije; 7) administrativni akti, odluke i pravila se pismeno formuliÅ”u i Äuvaju.[9] Svrha je birokratije delotvorno obavljanje odreÄenih organizacijskih zadataka, Å”to se postiže racionalnim organizovanjem druÅ”tvenih položaja i uloga. MeÄutim, birokratije takoÄe mogu biti iracionalne i nedelotvorne, jer su službenici ograniÄeni apstraktnim pravilima i emocionalno indiferentnim uzorcima ponaÅ”anja. Racionalizacija i āgvozdeni kavezā[uredi] Birokratizacija je za za Vebera deo Å”ireg druÅ”tvenog procesa racionalizacije, koji zahvata sva podruÄja modernih druÅ”tava. Veber nikada nije izneo jedinstvenu i nedvosmislenu definiciju racionalizacije, ali se u njegovim delima može primetiti odreÄena bojazan prema hegemoniji racionalno-legalne vlasti i instrumentalno-racionalnog delovanja. Tu je bojazan opisao u konceptu āgvozdenog kavezaā, odnosno potpuno racionalizovanog druÅ”tva u kojem pojedinci ne mogu izbeÄi snažnim birokratskim organizacijama. Protestantska etika i duh kapitalizma[uredi] Jedna od najuticajnijih Veberovih knjiga je Protestantska etika i duh kapitalizma iz 1905. godine. Ona je deo Å”ireg Veberovog interesa za svetske religije i posebno sociologiju religije. Veber je bio zainteresovan za otkrivanje korena kapitalistiÄkog sistema. U tom je sistemu želja za ostvarivanjem profita i sticanjem bogatstva temeljni pokretaÄ. Veber je korene takvog vrednosnog odreÄenja pronaÅ”ao u protestantskim crkvama, prvenstveno kalvinizmu. Protestantska je etika za razliku od na primer katoliÄke, koja naglaÅ”ava onosvetska bogatstva, naglaÅ”avala ovosvetovne vrednosti poput rada, odricanja, ali i sticanja bogatstva radom i odricanjem od luksuza. Veber smatra da se takav etiÄki svetonazor pojavio u Americi i Europi tokom 18. veka. Za razliku od ostalih druÅ”tava u kojima se na sticanje bogatstva gledalo s moralnom osudom, protestantizam je sticanje profita pretvorio u etiÄku vrednosti samu po sebi. To je odigiralo kljuÄnu ulogu u razvoju kapitalizma na Zapadu. Veberovo shvatanje klasa[uredi] Veber je smatrao da Marksovo pogreÅ”no predviÄanje pokazuje slabost njegove klasne teorije i da se suviÅ”e udsredsredio na vlasniÅ”tvo.S tako pojednostavljenim merilom `vlasnik-nevlasnik` teÅ”ko se može razumeti savremeno druÅ”tvo.Klase ne zavise samo od prozvodnog vlasniÅ”tva, veÄ od položaja na tržiÅ”tu.SpajajuÄi oba merila - vlasniÅ”tvo i struÄnost - doÅ”ao je do originalnog modela Äetvoroklasnog modela druÅ”tvene strukture: gornju klasu, novu srednju klasu, staru srednju klasu i donju klasu. Veber bio svedok da Äe glavna klasa u buduÄnosti biti nova srednja klasa i mislio je da Äe administracija (birokratija) biti glavna poluga nastajuÄeg druÅ”tvenog sistema.Veber nije verovao da se klase nalaze u talnom sukobu, kao Å”to je Marks mislio. Ako nema klasne svesti, ako nema svesti o zajedniÄkom klasnom interesu, onda nema ni klasnog delovanja. Kritika[uredi] Ritcer iznosi Äetiri glavne kritike Veberova rada.[10] Prvo, Veberova metoda razumevajuÄe sociologije teÅ”ko je sprovodljiva. Usprkos tome Å”to se Veber zalaže za rigoroznu interpretativnu sociologiju, povezanost izmeÄu te metode i njegovih Å”irokih uvida teÅ”ko je ponovljiva. Drugo, Veberu nedostaje jasno teoretizovana makrosociologija. Naime, njegova sociologija kreÄe od druÅ”tvenog delovanja, a najveÄim se delom bavi Å”irokim druÅ”tvenim procesima i pojavama poput birokratizacije, racionalizacije i kapitalizma. TreÄe, nedostaje mu kritiÄka teorija, jer Veber ne ostavlja prostor za konstruktivnu promenu. To je vidljivo u konceptu gvozdenog kaveza prema kojemu su pojedinci zarobljeni u sve racionalizovanijem svetu. I konaÄno, Å”to takoÄe proizlazi iz prethodnoga, njegova je teorija pesimistiÄka, jer usprkos naglaÅ”avanja individualnog znaÄenja, Veber smatra da smo zarobljeni u svetu koji sve manje ima smisla. Uticaj na sociologiju[uredi] Veber je znaÄajno uticao na pravo, prouÄavanje religije i ekonomiju. MeÄutim, njegov je uticaj na sociologiju dalekosežan, posebno u prouÄavanju druÅ”tvene stratifikacije, politiÄke, urbane i ruralne sociologije te sociologije kulture. Veber se takoÄe smatra osnivaÄem strukturalne sociologije, zbog interesa za stratifikaciju i institucije te sociologije delovanja. MeÄunarodna je socioloÅ”ka asocijacija za 14. svetski socioloÅ”ki kongres u Montrealu 1998. godine sprovela anketu meÄu svojim Älanovima kako bi utvrdila najuticajnije socioloÅ”ke knjige 20. veka. Veberova postumno objavljena knjiga āPrivreda i druÅ”tvoā (1922) bila je na prvome mestu, a āProtestantska etika i duh kapitalizmaā (1905) na Äetvrtom mestu. U anketi je sudelovalo 455 ispitanika, a prema rezultatima Veber je osvojio prvo mesto, odnosno izabran je za najuticajnijeg autora 20. veka.
OdliÄno stanje Beograd Službeni List 1997 Vladimir IljiÄ Uljanov Lenjin (rus. ŠŠ»Š°Š“ŠøĢŠ¼ŠøŃ ŠŠ»ŃŠøĢŃ Š£Š»ŃŃĢŠ½Š¾Š² ŠŠµĢŠ½ŠøŠ½, O ovoj zvuÄnoj datoteci posluÅ”aj (pomoÄĀ·info); Simbirsk, 22. april 1870 ā BoljÅ”i Gorki, Suhanovska volost, Podolski okrug, Moskovska gubernija, RSFSR, SSSR. 21. januar 1924) bio je ruski revolucionar, državnik, filozof i publicista; predvodnik Oktobarske revolucije 1917. u Rusiji; osnivaÄ prve KomunistiÄke partije i Kominterne; utemeljivaÄ Ruske Sovjetske Federativne SocijalistiÄke Republike i Sovjetskog Saveza.[1] Za vreme njegove vlasti Ruska Imperija je raspuÅ”tena i zamenjena Sovjetskim Savezom, jednopartijskom socijalistiÄkom državom; industrija i druge privredne grane su nacionalizovane i uvedene su Å”iroke druÅ”tvene reforme. Njegovi teorijski doprinosi marksistiÄkoj misli su poznate kao lenjinizam, koji zajedno sa marksistiÄkom ekonomskom teorijom se zajedno naziva marksizam-lenjinizam. Lenjinova filozofija, demagogija i državniÄki sistem Äe imati veliki uticaj na dvadeseti vek Äime se on sam može nazvati jednom od istaknutih politiÄkih figura koje su obeležile tu epohu, svojim revolucionarnim, politiÄkim i filozofskim radom je ostavio dubok znaÄaj za potonje državnike koji Äe gajiti posthumno njegov kult liÄnosti, u nekim sredinama Äak i fanatiÄno. Vladimir Lenjin je jedna od najbitnijih liÄnosti celokupne ruske istorije, kao i jako bitna i kontroverzna figura moderne svetske istorije. Kao prvi sledbenik Marksizma u državnim krugovima i velikim krugovima samoga druÅ”tva, postao je zaÄetnik manifesta ideologije komunizma, koja Äe imati ogroman uticaj na dvadeseti vek i politiÄka previranja u njemu. Vladimir Lenjin je roÄen u bogatoj porodici srednje klase u Simbirsku. Lenjin se zainteresovao za revolucionarne leviÄarske politike nakon pogubljenja brata Aleksandra 1887. Bio je izbaÄen sa državnog kazanjskog univerziteta zbog uÄestvovanja u anticaristiÄkim protestima. Posvetio se sledeÄim godina pravu i radikalnoj politici i postao je marksista. Preselio se u Sankt Peterburg 1893. i postao je visoka figura u Ruskoj socijaldemokratskoj partiji. UhapÅ”en je za podsticanje pobune i proteran u Sibir na tri godine. Oženio se Nadeždom Krupskajom i pobegao je u zapadnu Evropu. Živeo je u NemaÄkoj, Francuskoj, Engleskoj i Å vajcarskoj i postao je poznat kao istaknuti partijski teoretiÄar. U 1903. imao je kljuÄnu ulogu u podeli Ruske socijaldemokratske partije, predvodeÄi boljÅ”eviÄku frakciju protiv menjÅ”evika Julijusa Martova. Na kratko se vratio u Rusiju tokom revolucije 1905. Podsticao je nasilnu pobunu i kasnije je vodio kampanju da se Prvi svetski rat preobrazi u evropsku proletersku revoluciju. Nakon Å”to je Februarskom revolucijom zbaÄen car Nikolaj II, Lenjin se vratio u Rusiju.[2] Lenjin je igrao važnu ulogu u voÄenju Oktobarskoj revoluciji 1917, koja je vodila do zbacivanja Privremene vlade i osnivanja Ruske SocijalistiÄke Federativne Sovjetske Republike, prve socijalistiÄke države na svetu. Odmah nakon toga, nova vlada pod Lenjinovim voÄstvom je krenula da uvodi socijalistiÄke reforme, meÄu kojima je prenos plemiÄkih i krunskih zemalja na radniÄke sovjete. Podržavao je svetsku revoluciju i trenutni mir sa Centralnim silama, pristavÅ”i na teÅ”ki Brest-litovski mir kojim je predao NemaÄkoj znaÄajne delove bivÅ”e Ruske Imperije. Mir je poniÅ”ten nakon Å”to su Saveznici pobedili u ratu. Lenjin je 1921. predložio Novu ekonomsku politiku, kojim je zapoÄeta industrijalizacija i obnova nakon graÄanskog rata. RSFSR je 1922. ujedinila sa bivÅ”im teritorijama Ruske Imperije u Sovjetski Savez, a Lenjin je izabran za njegovog voÄu. Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor] Vladimir IljiÄ Uljanov Lenjin oko 1887. godine Njegovo porodiÄno prezime je Uljanov, a publicistiÄki i revolucionarni pseudonim mu je Lenjin (u poÄetku Volgin, Nikolaj Lenjin, kasnije V. I. Lenjin) po sibirskoj reci Leni. Lenjin potiÄe iz ugledne porodice ā otac Ilja NikolajeviÄ je bio upravnik Å”kolskog odbora u Simbirsku, nosilac Reda Stanislava prve klase i plemiÄ (sa dobijenim pravom nasleÄa) Äetvrtog od Äetrnaest redova ruskog plemstva. Majka Marija Aleksandrovna Blank je bila obrazovana žena, kÄi lekara. Njen otac je bio jevrejskog porekla, ali se preobratio u hriÅ”Äanstvo. Lenjin je imao je dva brata i tri sestre, i svi su, osim jedne sestre, postali profesionalni revolucionari. Lenjinov otac je umro 1886. godine, a stariji brat Aleksandar, kome je deÄji san bio da postane komunistiÄki voÄa, je obeÅ”en 1887. zbog uÄestvovanja u neuspeÅ”nom pokuÅ”aju atentata na cara Aleksandra III. Porodica Uljanov je napustila mesto prebivaliÅ”ta i preselila se u Kazanj, gde je Lenjin iste godine upisao studije prava na Kazanjskom univerzitetu. Nakon uÄestvovanja u studentskim demonstracijama (premda je istraga pokazala da su njegova uloga i znaÄaj u organizaciji i toku demonstracija nepostojeÄi), izbaÄen je sa univerziteta (Å”to su vlasti eksplicitno obrazložile Äinjenicom da se radi o bratu pogubljenog Uljanova) i proteran u selo KokuÅ”kino, gde je proveo oko godinu dana. [3] Å kolovanje revolucionara[uredi | uredi izvor] Lenjin u decembru 1895. godine Godine 1889, porodica Uljanov se preselila u Samaru, gde je Vladimir proveo oko Äetiri godine. U proleÄe 1890. dobio je dozvolu za privatno polaganje prava na SanktpeterburÅ”kom univerzitetu, a veÄ u jesen 1891. diplomirao je kao najbolji student. U jesen 1893. nastanio se u Sankt Peterburgu, gde je 1895. uÄestvovao u ujedinjavanju sanktpeterburÅ”kih marksista u jedinstvenu organizaciju ā Savez borbe za oslobaÄanje radniÄke klase. Organizacija je bila razbijena krajem 1895. godine, a uhapÅ”eni Lenjin je proveo godinu dana u zatvoru, a potom je osuÄen na trogodiÅ”nje progonstvo u sibirsko selo Å uÅ”enskoje u Minusinskom okrugu. Tada je napisao poznatu studiju Razvoj kapitalizma u Rusiji, u kojoj je pokuÅ”ao da dokaže da kapitalizam ubrzano uniÅ”tava seosku opÅ”tinu i stvara seoski proletarijat, koji može postati saveznik malobrojnog industrijskog radniÅ”tva u Rusiji. Emigracija i ruski radniÄki pokret[uredi | uredi izvor] Iz zatvora je puÅ”ten januara 1900. godine, nakon Äega je ubrzo emigrirao u Å vajcarsku. Tamo je, zajedno sa Georgijem Plehanovom i Julijem Martovom, izdavao nedeljnik Iskra. OsnivaÄe ruske socijaldemokratije, marksistiÄke ortodokse Georgija Plehanova i Pavela Akselroda, Lenjin je sreo joÅ” 1895. u Ženevi. U to vreme je bila aktuelna borba s revizionizmom Eduarda BernÅ”tajna, nemaÄkog socijaldemokrate i izvrÅ”ioca Engelsove poruke, koji je savetovao socijalistima orijentaciju na sindikalnu borbu i poboljÅ”anje opÅ”tih životnih uslova radniÄke klase kroz postepene druÅ”tvene reforme i stvaranje Å”irokog saveza radniÄke klase s graÄanskom liberalnom demokratijom. Svi vodeÄi predstavnici tadaÅ”nje socijaldemokratije, koja je Marksovu kritiku politiÄke ekonomije, kao i opÅ”tu druÅ”tveno-istorijsku filozofiju, smatrala teorijskim temeljem svog delovanja (Roza Luksemburg, Georgij Plehanov, Antonio Labriola, Avgust Bebel, Klara Cetkin...) okomili su se na BernÅ”tajnovu revizionistiÄku tezu koja je postala izvor buduÄe umerene zapadnoevropske socijaldemokratije koja se odmakla od Marksove teorije. Prema dostupnim podacima, iako se Lenjin slagao s njima u glavnim teorijskim i strateÅ”kim pitanjima, preko volje je prihvatio zacrtanu strategiju saradnje sa liberalnim strankama. Iskru je ureÄivao zajedno sa veteranima ruskog socijaldemokratskog pokreta (Georgij Plehanov, Pavel Akselrod, Vera ZasuliÄ) i mlaÄim kolegama, od kojih je najznaÄajniji bio Julij Martov, buduÄi voÄa menjÅ”evika i, po miÅ”ljenju mnogih, jedini prijatelj koga je Lenjin ikada imao. Novine su krijumÄarene u zemlju, ali njihov uticaj nije bio veliki. Oblikovanje Lenjinovih teorija[uredi | uredi izvor] MeÄu marksistima su dugo trajali sporovi o prirodi lenjinizma. Prema sovjetskoj službenoj doktrini, to je bio marksizam par excellence. Lenjinovi protivnici su, pak, naglaÅ”avali rusku tradiciju ā prema tim stavovima je Lenjin u ruhu marksizma oživeo rusku voluntaristiÄko-teroristiÄku tradiciju epitomiziranu u Petru TkaÄevu. Uzmu li se Marksovi tekstovi, dela najistaknutijih marksistiÄkih ortodoksa iz doba Druge Internacionale i sporovi izmeÄu Lenjina i ideoloÅ”kih protivnika, vidno je sledeÄe: Lenjinova verzija marksizma dobrim je delom utemeljena u Marksovoj misli i (ako ne u celosti, sasvim sigurno u delovima) Äini jednu od legitimnih varijanti marksizma. Ona nije jedina ni jedino nužna. āKreativnaā je u velikoj meri, i to ponajviÅ”e u taÄkama u kojima se revolucionarni aktivista Lenjinovog kova nije mogao zadovoljiti opÅ”tom i u detaljima nedovoljno preciziranom obradom praktiÄnih pitanja u delu osnivaÄa. BuduÄi da Marksovi tekstovi ne daju odgovore na mnoga konkretna pitanja revolucionarne borbe, Lenjin je inovirao doktrinu uzimajuÄi elemente iz ruske predmarksistiÄke revolucionarne tradicije. MeÄutim, nije time prihvatio nijednu glavnu ideju Herzena, ÄernjiÅ”evskog, NjeÄajeva, Mihajlovskog ili Bakunjina: domorodna ruska buntovniÄka tradicija upregnuta je u marksizam u kojem nije bilo idealizacije seljaÅ”tva, želje da se saÄuva patrijarhalna seoska opÅ”tina, izvedu druÅ”tvene promene preko akata individualnog terora ili āpreskoÄiā kapitalizam (za koji je sam Lenjin ionako tvrdio da je veÄ uvukao Rusku Imperiju u svoj druÅ”tveno-ekonomski sistem). VeÄina istoriÄara marksizma (Leszek Kolakovski, Džon Plamenac, Robert Taker) se slaže u tvrdnji da je Lenjin u razdoblju od 1901. do 1903. oblikovao sopstvenu verziju marksizma, koja se u trima taÄkama razlikuje od glavne teorijske struje u doba Druge internacionale i koja se pokazala izuzetno uspeÅ”nom u borbi za vlast. Prvi znaÄajniji otklon od standardne marksistiÄke teorije onoga doba je Lenjinova teorija partije. U knjizi Å ta da se radi? (rus. Š§ŃŠ¾ Š“ŠµŠ»Š°Ń, 1902) Lenjin je napao doktrinu āekonomizmaā ā rusku varijantu britanskog sindikalizma koja je radniÄki pokret poistovetila sa pokretom radnika. Takva formulacija nije ostavljala prostora za avangardnu ulogu partije (komunistiÄke ā tada se joÅ” zvala socijaldemokratska), niti za svesno preoblikovanje druÅ”tva prema revolucionarnom obrascu Marksove i Engelsove teorije. Lenjin je dobro uoÄio da radniÄka klasa ne haje za grandiozne ideje socijalistiÄkih vizionara, nego je orijentisana pre svega na poboljÅ”anje životnih uslova. Ili, po frazeologiji onoga vremena: āradniÄka klasa može proizvoditi samo buržoasku svestā. Sam je Lenjin u viÅ”e navrata tako ustrojenu avangardu partijskih aktivista uporedio sa isusovcima (āMi smo mladoturci komunistiÄke revolucije s neÄim jezuitskim u sebi...ā), najagilnijim redom katoliÄkog prozelitizma. Istorijske okolnosti koje su dovele do tih formulacija su: na 2. kongresu Partije 1903. doÅ”lo je do raskola na radikalnu levicu ili boljÅ”evike, i na demokratskiji orijentisanu srednju struju ili menjÅ”evike. Glavna taÄka spora je bila upravo uloga Partije i njen uticaj. Dok su menjÅ”evici željeli masovniju, demokratsku, ideoloÅ”ki heterogeniju i Å”ire zasnovanu socijaldemokratsku stranku, nalik veÄ postojeÄima u zapadnoj Evropi ā Lenjin je zamislio socijalistiÄku partiju kao organizaciju profesionalnih revolucionara: ideoloÅ”ki monolitnog posednika āispravneā doktrine i teorijske svesti. Po njemu, buduÄi da je vlasnik i nosilac autentiÄne proleterske svesti, partija je faktiÄki nezavisna u raspoloženju i idejnim previranjima u stvarnom proletarijatu. Tako zasnovana partija je, po Lenjinovom miÅ”ljenju, najbolji i adekvatni tumaÄ autentiÄnih interesa proletarijata ā Å”ta god empirijski proletarijat o tome mislio. Å taviÅ”e: lenjinistiÄka partija ne samo da āispravnoā tumaÄi prave interese proletarijata, nego ih, takoreÄi, stvara i implantira u konfliktnu druÅ”tvenu stvarnost. Lenjin kao filozof[uredi | uredi izvor] MeÄu duhovnim strujanjima na prelazu iz 19. u 20. vek, a koja su izazvala odjek u ruskoj ā najviÅ”e boljÅ”eviÄkoj ā sredini, važan je bio empriokriticizam austrijskih filozofa i fiziÄara Riharda Avenariusa i, u neÅ”to modifikovanom obliku, Ernesta Maha. Dok je ovaj drugi važniji u istoriji nauke kao teorijski uticaj na Alberta AjnÅ”tajna i neke druge fiziÄare, Avenarius je snažnije (i kratkotrajnije) obeležio rusku duhovnu kulturu na poÄetku 20. veka. Osnovni pogled na svet obojice filozofa bio je scijentizam, radikalni antimetafiziÄki stav i odbojnost prema tada snažnom neokantizmu koji se koncentrisao oko analize meÄuigre odnosa pojmova ljudskog iskustva kao skupa psihiÄkih sadržaja i āstvarnogā supstrata empirijske stvarnosti. Empiriokriticizam je odbacivao taj polaritet kao pseudoproblem. MeÄutim, zbog viÅ”e Äinilaca, meÄu kojima su nezanemarljivi bili protivreÄnosti i dvosmislenosti u formulacijama osnivaÄa empiriokriticizma, u ruskoj verziji empiriokriticizam je poprimio neobiÄne oblike. Njegovi glavni protagonisti su bili Aleksandar Bogdanov i Anatolij LunaÄarski, obojica istaknuti boljÅ”eviÄki funkcioneri. Bogdanov (koji je bio jedan od nekolicine najvažnijih boljÅ”evika) je izmeÄu 1904. i 1906. objavio veoma opsežnu knjigu Empiriomonizam, dok je LunaÄarski 1908. uÄestvovao u projektu ābogograditeljstvaā ā esencijalno radikalno humanistiÄkog pokreta s primesama niÄeanstva. U ruskoj emigraciji, osuÄenoj na politiÄku paralizu posle poraza revolucije 1905, doÅ”lo je do raznih eklektiÄkih ideoloÅ”kih strujanja i bujanja spisateljske delatnosti koja je nameravala da upotpuni filozofsku stranu marksizma ā zapravo, poznate tekstove Fridriha Engelsa ā tada popularnim i trendovskim misaonim pokretima i idejama. Lenjin je žestoko reagovao na takve pokuÅ”aje, a rezultat je bila njegova knjiga Materijalizam i empiriokriticizam 1909. godine. On, koji nije imao pravih interesa ni vremena za filozofska pitanja, prihvatio se Äitanja struÄne literature i pisanja polemiÄke knjige uglavnom iz dva razloga: glavni trend boljÅ”eviÄke ideologije je bila rastuÄa idejna uniformnost koja nije dopuÅ”tala nikakvo koketiranje s religijom niti provokativnim, potencijalno skliskim spekulacijama; meÄutim, joÅ” je važnije bilo poimanje marksizma kao sveobuhvatnog i samodovoljnog pogleda na svet, kome na druÅ”tvenim, filozofskim, ekonomskim i politiÄkim poljima nisu potrebne nikakve dopune ni āusavrÅ”avanjaā. Lenjin je napao ruske empiriokritiÄare i njihove nemaÄko-austrijske prethodnike kao protagoniste opskurantizma i ideoloÅ”ke kolaboracioniste s buržoazijom; postavio je princip āpartijnosti u filozofijiā (tj., tražio je monolitnost u pogledu na svet i tvrdio da su filozofska propitivanja znak idejno-politiÄke nepouzdanosti i kompromiserstva); podelio je celu zapadnu filozofiju na materijalizam i idealizam ā materijaliste je proglasio druÅ”tveno naprednima, a idealiste nazadnima. Uz to je iÅ”lo mnoÅ”tvo drugih pojednostavljenja, pokazatelja piÅ”Äeve nezainteresiranosti za filozofsku problematiku kao takvu. Materijalizam i empiriokriticizam je, sudeÄi po eminentno struÄnim kriterijumima, bezvredno amatersko delo.[traži se izvor] MeÄutim, ono je u istoriji ne samo filozofije, nego duhovne kulture uopÅ”te, veoma važan tekst. U sovjetskoj državi je ta knjiga imala kanonski status konaÄnog filozofskoga izraza u istoriji, s daleko zlokobnijim naslednikom u legendarnom Kratkom kursu SKP-B (kolektivnom delu nastalom pod Staljinovim nadzorom). Sam Lenjin nije mario za sudbinu svog filozofskog obraÄuna: buduÄi da je empiriokriticizam nestao joÅ” pre poÄetka Prvog svetskoga rata, Bogdanov napustio politiku, a LunaÄarski se vratio u okrilje ortodoksije ā za Lenjina je cela zavrzlama, Äim viÅ”e nije imala politiÄke reperkusije, prestala da bude interesantna. DoduÅ”e, tokom 1914ā1915, u razdoblju smanjenog politiÄkog manevarskog prostora, Lenjin se prihvatio Äitanja Hegela i zapisivao marginalije uz njegovu Logiku. Te zabeleÅ”ke su kasnije objavljene pod naslovom Filozofske sveske. U Sveskama se ne radi o razraÄenoj filozofskoj doktrini, veÄ je u nizu intrigantnih aforistiÄkih zapažanja i komentara Lenjin revidirao veliki deo svojih grubih i pojednostavljenih stavova iz prethodnog razdoblja; to delimiÄno svedoÄi i o svojevrsnoj fascinaciji hegelovskom dijalektikom. MeÄutim, iako je u Sovjetskom Savezu ta knjiga imala izvesnu ulogu u razdoblju posle Lenjinove smrti, nije mogla da poniÅ”ti razorni uticaj Materijalizma i empiriokriticizma koji je dobio status sume filozofije. Prvi svetski rat i zapeÄaÄeni voz[uredi | uredi izvor] Lenjin tokom Prvog svetskog rata Izbijanje Prvog svetskog rata dovelo je do kraha mnogih iluzija o anacionalnosti proletarijata, Å”to je bila jedna od glavnih Marksovih ideja i socijaldemokratskih dogmi. Stvarnost je pokazala ne samo da radnici imaju domovinu, nego da je Å”taviÅ”e radniÅ”tvo industrijalizovanih zemalja najdelotvornija vojna grupacija u vojskama zaraÄenih zemalja. MeÄutim, Lenjin je odbio da se okrene ruskim interesima, kao Å”to je uÄinila veÄina socijalista (npr. Plehanov). Vodio je politiku tzv. ārevolucionarnog defetizmaā ili Äekanja povoljne situacije da se ratni zanos istroÅ”i u ratnom zamoru, Å”to bi po njemu moglo biti pogodan trenutak za revoluciju. Prekinuo je veze s voÄama Druge internacionale i pokuÅ”ao da okupi socijaliste-internacionaliste na konferencijama u Å”vajcarskim gradovima Cimervaldu 1915. i Kinthalu 1916. godine. Tokom rata Lenjin je napisao i jedan od svojih najvažnijih tekstova, Imperijalizam kao najviÅ”i stadijum kapitalizma, 1917. U toj studiji, utemeljenoj na velikom delu nemaÄkog ekonomiste i politiÄara Rudolfa Hilferdinga, Lenjin istiÄe ulogu monopolizacije i globalizacije finansijskog kapitala i postavlja strategiju revolucionarne borbe u za marksiste novonastalim okolnostima: umesto standardnog oslonca na proletarijat razvijenih zemalja, ruski marksista je ukazao na to da je komunistiÄka revolucija verovatnija u delimiÄno proleterizovanim zemljama u kojima je eksploatacija izuzetno žestoka, i da se revolucija mora temeljiti na vezi proletarijata i seljaÅ”tva i iskoristiti eksplozivnu smesu niza protivreÄnosti, od nacionalnih do socijalnih: sam je proletarijat, posebno zapadnih industrijalizovanih zemalja, iako i dalje (bar u teoriji) glavna nada marksistiÄkih pravovernika, u Lenjinovoj vizuri bio nesposoban i za poÄetak revolucije i za njenu pobedu. Lenjin je veliki deo vremena do ruske revolucije februara 1917. proveo u ideoloÅ”kim nadmetanjima, a katkad i saradnji u pojedinim pitanjima sa starim politiÄkim poznanicima, menjÅ”evicima. U samoj carskoj Rusiji su niz poraza u ratu, veliki gubici u ljudstvu, privredna kriza i osiromaÅ”enje, pad autoriteta vladajuÄih klasa i opÅ”ti kolaps sistema doveli do masovnih Å”trajkova (9. marta preko 200.000 Å”trajkaÄa u Petrogradu) i stvaranja radniÄkih veÄa (āsovjetaā) u martu 1917. (ili u februaru po starom, julijanskom kalendaru). Car Nikolaj II abdicirao je 15. marta i obrazovana je vlada kneza Georgija Lavova pod glavnim uticajem liberalne stranke, kadeta (konstitucionalne demokrate). U zemlji su vladali nestabilnost, politiÄka radikalizacija i previranje, jer su razliÄite druÅ”tvene, nacionalne i politiÄke struje konaÄno doÅ”le do slobode izražavanja.[4] Lenjin je doÅ”ao u Petrograd u specijalnom vozu. Naime, nemaÄke vlasti su želele da izbace Rusiju iz rata, a bilo im je dobro poznato da se Lenjin, kao i njegove pristalice, bori za izlazak iz rata. Tu su nemaÄke imperijalne vlasti imale svoj interes u okonÄanju rata na istoku, da bi prebacili snage na zapadno bojiÅ”te. Lenjin je znao za njihove kalkulacije i iskoristio ih: uspeo je da dogovori da zajedno sa nekoliko desetina pristalica (meÄu njima su bili i buduÄi boljÅ”eviÄki prvaci Grigorij Zinovjev i Karl Radek) dobije finansijsku pomoÄ NemaÄke i obezbeÄen prolaz ekstrateritorijalnog voza, posebne kompozicije koja se, poÅ”avÅ”i iz Å vajcarske, smela zaustaviti u NemaÄkoj samo zbog nabavke namirnica ā voz su pratila dva nemaÄka oficira i nekoliko vojnika. Stigli su na Finsku stanicu u Petrogradu za manje od dva dana. Kao Å”to je napisao austrijski romanopisac i biograf Stefan Cvajg: āMilioni ubilaÄke tanadi ispaljeni su u svetskom ratu... Ali nijedan metak nije bio dalekometniji i nije odluÄnije delovao na sudbinu novije istorije nego taj voz koji je nabijen najodluÄnijim revolucionarima veka, u tom Äasu jurnuo od Å”vajcarske granice preko Äitave NemaÄke da bi stigao u Petrograd i onde razbio poredak vremena.ā KomunistiÄki puÄ, revolucija i graÄanski rat[uredi | uredi izvor] Lenjin je 17. aprila, dan nakon dolaska u Rusiju, vozom punim zlata koje mahom bilo obezbeÄeno od strane bankarske porodice Å if (jednom prilikom se i sam Jakob Å if, glava bogate dinastije hvalio na samrti kako je finansirao pad Ruske imperije) i od strane skandinavskih politiÄkih partija pre svega Å vedske, kao i drugova komunista iz Å vajcarske pred vodeÄim partijskim službenicima proÄitao referat poznat pod nazivom Aprilske teze. Osnovne teme tog slavnog politiÄkog programa su sledeÄe: odbijanje podrÅ”ke privremenoj vladi, traženje da Rusija izaÄe iz rata, projekat vlasti sovjeta i uniÅ”tenja parlamentarizma, ukidanje vojske i policije, obnova Internacionale, promena naziva Socijaldemokratske partije u komunistiÄku, konfiskacija zemlje veleposednika. Osim vidno utopijskih delova, taj program je uglavnom pogodio želju veÄine naroda ā posebno u dve taÄke: izlazak iz rata i podela zemlje. VeÄina menjÅ”evika (a i boljÅ”evika) se protivila veÄini teza koje je interpretirala kao Lenjinov radikalizam, voluntarizam i avanturizam. MeÄutim, u julu je Lenjin povukao poziv za sovjetskom vlaÅ”Äu: u sovjetima su menjÅ”evici i eseri imali premoÄ, pa bi vlast sovjeta bila, esencijalno, neboljÅ”eviÄka. Kasnije su komunisti tvrdili da su u sovjetima imali ādubinsku veÄinuā ā Å”to je, orvelovskim jezikom, priznanje da su bili u manjini. U julu dolazi, pod maskom demonstracija, do prvog neuspelog boljÅ”eviÄkog puÄa. Pod pretnjom hapÅ”enja, Lenjin je pobegao iz Petrograda i skrivao se na selu, emigrirao u Finsku, vodio Partiju iz ilegale i napisao jedan od svojih najpoznatijih tekstova: Država i revolucija, utopijski anarhoidni spis u kojem ocrtava državu buduÄnosti kojom neposredno upravljaju mase i naoružani narod ā u snažnoj suprotnosti sa svim Å”to je napisao o toj temi i pre i posle (sam je Lenjin ubrzo odbacio Državu i revoluciju kao posebno anarho-sindikalistiÄko zastranjenje). Vlada liberala Aleksandra Kerenskoga, nesposobna da donese odluku o izlasku iz rata i izložena pritiscima levih i desnih, caristiÄkih radikala, tonula je u haos zajedno s celom zemljom, Äemu je doprineo i neuspeli puÄ caristiÄkog generala Kornilova. Oktobra 1917, Lenjin je procenio da je dozrelo vreme za odluÄujuÄi udar: boljÅ”evici su imali veÄinu u sovjetima (posebno u najvažnijem, Petrogradskom), njihov uticaj u mornarici i vojsci je rastao tako da su imali efektivnu kontrolu nad znaÄajnim delom oružane sile; nasuprot tome, liberalna, menjÅ”eviÄka i eserska opcija su slabile u vrtlogu dezorijentacije i neodluÄnosti. Pod Lenjinovim voÄstvom boljÅ”evici su 25. oktobra po starom, julijanskom kalendaru (7. novembra po novom, gregorijanskom) izveli puÄ u Petrogradu i preuzeli vlast uz minimalne žrtve. NeÅ”to snažniji otpor nije spreÄio da i Moskva doÄe pod komunistiÄku kontrolu 15. novembra. Relativno lak naÄin preuzimanja vlasti kao da je potvrdio Lenjinova predviÄanja o tome kako se āvlast kotrlja ulicama, samo je treba uzetiā. Drugi sveruski kongres sovjeta sazvan je 8. oktobra 1917. BoljÅ”evici, koji su upravljali radom kongresa i odreÄivali njegov tok, ustanovili su Sovjet narodnih komesara kao vrhovno državno telo, a Lenjin je imenovan za predsednika Sovjeta, postavÅ”i tako poglavar nove države u nastajanju. Prvi Lenjinovi potezi bili su predlozi o tromeseÄnom primirju s NemaÄkom i ukidanju privatnog vlasniÅ”tva nad zemljom. Oba su usvojena, i boljÅ”evici su poÄeli nacionalizaciju i pregovore s carskom NemaÄkom. Lenjin je isto tako ustao protiv tajne diplomatije i objavio mnoge tajne sporazume koji su sklopili zapadni saveznici kao Å”to su Londonski ili Sajks-Pikotov sporazum.[5] MeÄutim, raspad ruske vojske, prodor Nemaca, i okupljanje protivkomunistiÄkih snaga uvukli su ih u vrtlog graÄanskog rata koji su, nemalim delom, i sami izazvali uzurpacijom vlasti. Lenjin je naumio da sklopi mir s Nemcima po svaku cenu: bio mu je potreban manevarski prostor kako bi konsolidovao boljÅ”eviÄku vlast, dok su nacionalni i internacionalno-revolucionarni interesi morali da budu, privremeno, stavljeni u drugi plan. Tome se žestoko protivila veÄina u komunistiÄkom voÄstvu (Buharin, Trocki, Zinovjev..), koji su u tome videli kako izdaju ruskih nacionalnih, tako i meÄunarodnih proleterskih interesa. Ipak, niz vojnih poraza je pokazao da je Lenjin bio u pravu: sovjetski je voÄa na kraju uspeo da slomi otpor veÄine u partiji i prisili ih na, za Ruse, ponižavajuÄi mir u Brest-Litovsku 3. marta 1918, po kojem je NemaÄkoj ustupljena kontrola nad Finskom, Poljskom, Ukrajinom i baltiÄkim zemljama ā Letonijom, Litvanijom i Estonijom. NemaÄka vojna sila je stala, a Lenjin se usredsredio na uÄvrÅ”Äenje boljÅ”eviÄke vlasti u Rusiji. Sam Brest-Litovski sporazum je postao bezvredan nakon poraza carske NemaÄke u Prvom svetskom ratu novembra 1918. Lenjin drži govor U samoj zemlji se sukob zahuktavao. Lenjin je veÄ u novembru 1917. sazvao izbore za Zakonodavnu skupÅ”tinu na kojima su boljÅ”evici dobili tek 25% glasova. To su bili u dotadaÅ”njoj ruskoj istoriji jedini neposredni, opÅ”ti i regularni izbori, i to u trenutku kada su boljÅ”evici bili na vrhuncu popularnosti, koja joÅ” nije bila totalitaristiÄki kontrolisana. Ipak, buduÄi da ta slika stvarnosti, a pogotovo posledice koje bi morale slediti da se poÅ”tovala demokratska praksa, nisu odgovarali komunistima, naoružani mornari u boljÅ”eviÄkoj službi su rasterali skupÅ”tinu i tako okonÄali rusku parlamentarnu demokratiju. To je savrÅ”eno odgovaralo Lenjinovim idejama, formulisanim bar deceniju ranije, o tome kako partija bolje od naroda zna Å”ta su āpraviā narodni interesi ā nezavisno od toga kakav je stav naroda, i sviÄalo mu se to ili ne. Ipak, to ne znaÄi da su boljÅ”evici imali politiÄki artikulisanu veÄinu protiv sebe. PolitiÄke analize pokazuju da su, verovatno, tokom 1917. i u sledeÄim godinama, imali podrÅ”ku aktivne i politiÄki agresivne, relativno brojne manjine, pa su tu podrÅ”ku maksimalno iskoristili u slamanju otpora atomizovanih protivnika na celom spektru, od caristiÄkih generala do leviÄarskih anarhista i umerenijih socijalista. TakoÄe, Lenjinove predstave o prirodi vlasti menjale su se tokom rata i revolucije: od poÄetne zamisli o savezu seljaÅ”tva i radniÅ”tva, preko prebacivanja težiÅ”ta na radniÅ”tvo, obeleženog aluzijama na podreÄivanje seljaÅ”tva industrijskom radniÅ”tvu (ādiktatura proletarijataā), do fokusa na Partiju kao jedinu pouzdanu politiÄku silu nezavisnu i od radnika i od seljaka. I na planu strategije internacionalne revolucionarne borbe praksa je donela otrežnjenje: prvobitno su glavne nade polagane u izbijanje komunistiÄkih revolucija u zapadnoj Evropi (posebno NemaÄkoj), meÄutim, slom nekoliko pokuÅ”aja komunistiÄkih puÄeva (MaÄarska, NemaÄka), i poraz u invaziji na Poljsku, prisilio je boljÅ”evike da se koncentriÅ”u na situaciju u sopstvenoj zemlji. Priroda vlasti je bila jasna: u decembru 1917, Lenjin je potpisao dekret o uspostavljanju Äeke (āŠ§ŃŠµŠ·Š²ŠøŃŠ°ŃŠ½Š°ŃŠ° ŠŗŠ¾Š¼ŠøŃŃŠøŃŠ°ā ā Vanredna komisija), politiÄke policije izuzetno Å”irokih ovlaÅ”Äenja koja je postala glavni instrument terora nad stvarnim i zamiÅ”ljenim protivnicima. U deportacijama u konclogore, streljanjima talaca i odmazdama, rekvizicijama i sliÄno stradali su pripadnici svih slojeva ruskog druÅ”tva: aristokrate, inteligencija, radniÅ”tvo, seljaÅ”tvo. Po razliÄitim procenama Äeka je pogubila od 100.000 do 250.000 ljudi. GraÄanski rat se razmahao od 1918. i u tom haotiÄnom sukobu su se izdvojile dve snage: āCrveniā ili boljÅ”evici i āBeliā, heterogenog sastava u kojem su dominirali caristiÄki ruski nacionalisti, ali su uÄestvovali i socijalistiÄki antiboljÅ”eviÄki revolucionari. āCrveniā su bili organizovani u āCrvenu armijuā, ideologizovanu komunistiÄku vojsku uspostavljenu januara 1918. godine. Razjedinjenost i relativno slaba podrÅ”ka intervencionista iz redova sila pobedniÄke Antante dovele su do poraza āBelihā do 1920. Tokom tog razdoblja, kao i neposredno posle, doÅ”lo je do velikih razaranja i žrtava: masovna smrt od gladi, stradanje u bitkama i represalijama, teror i protivteror odneli su oko 9 miliona života. MeÄu poznatijim posebnim dogaÄajima istiÄu se pogubljenje cele ruske carske porodice jula 1918. (motiv je bila želja boljÅ”evika da obezglave ābeleā protivnike ā smaknuÄe dinastije uÄinilo je borbu za ponovnu uspostavu dinastije besmislenom) i atentat na Lenjina 30. avgusta 1918. godine. Lenjina je gaÄala Dora Kaplan, pripadnica stranke Socijalista-revolucionara. Atentatorka je smaknuta praktiÄno odmah sledeÄeg dana unutar zidina Kremlja; Lenjin, pogoÄen sa dva metka u glavu, se oporavio nakon operacije, ali se smatra da je to ranjavanje ubrzalo njegovo telesno propadanje i doprinelo pojavi paralize. Lenjin i Staljin 1922. godine Nekoliko pojava je snažno obeležilo slom graÄanskog druÅ”tva i uspostavljanje sve snažnijeg totalitarnog komunistiÄkog režima: ironijom sudbine, Lenjin, koji je na vlast doÅ”ao obeÄavajuÄi mir, izlazak iz rata i prestanak krvarenja, bio je uzrok (ili najvažniji izmeÄu viÅ”e uzroka) daleko veÄeg prolivanja krvi i nesrazmerno snažnijih patnji ā broj smrti u periodu njegove vlasti viÅ”estruko je premaÅ”io gubitke carske Rusije u Prvom svetskom ratu; boljÅ”evici su uveli tzv. āratni komunizamā ili nasilni ideologizovani ekonomski sistem koji se svodio na teroristiÄku rekviziciju žita i hrane, organizaciju socijalistiÄke privrede kao potpuno centralizovanog sistema bez tržiÅ”ta i razmene dobara ā taj āeksperimentā je doveo do velikih gladi (od 3 do 5 miliona mrtvih), nasilja u eksploataciji seljaÅ”tva i kolapsa druÅ”tva koji bi verovatno oduvao i boljÅ”evike s vlasti da Lenjin nije uspeo u proleÄe 1921. da napravi zaokret i uvede tzv. āNEPā ili Novu ekonomsku politiku, koja je dopustila ograniÄenu razmenu dobara i dovela do kakvog-takvog oporavka zemlje: predstavljala je i priznanje poraza socijalistiÄke privrede, koja je u svom radikalnom obliku oterala u smrt milione ljudi; iz zemlje je pobeglo i proterano oko 2 miliona ljudi, od autentiÄnih protivnika boljÅ”eviÄkoga režima do imaginarnih sumnjivaca; komunisti su okupirali neruske zemlje u kojima su na vlasti bile neboljÅ”eviÄke stranke i snage (Gruziju, Ukrajinu...) opravdavajuÄi to potrebama āproleterske revolucijeā ā iako se njihova vlast u pogledu nacionalnog pitanja nije, poÄetkom 1920-ih, mogla redukovati na puki produžetak carskog ugnjetavanja, nije sporno da je totalitarni karakter boljÅ”eviÄke vlasti zanemario pravo nacija na samoopredeljenje ā u državi u kojoj nije bilo sloboda za pojedince ili politiÄke stranke iluzorno je bilo govoriti o istinskim nacionalnim slobodama; glavna karakteristika nove države bila je ideoloÅ”ka totalitarna vlast komunistiÄke partije (boljÅ”evika) koja se predstavljala kao ādiktatura proletarijataā ā ali, eksplozija koja je razorila stari poredak stvorila je u mnogim pojedincima, najzad u krugovima umetniÄke avangarde, skoro milenaristiÄki zanos koji se neretko iskazivao u fantazijama o izgradnji potpuno novog druÅ”tva i agresivnoj promociji svih oblika kulture koji su imali neodreÄeno āavangardnuā i ārevolucionarnuā auru. Sovjetska država i Kominterna[uredi | uredi izvor] Sovjetska država je bila novost na politiÄkoj karti sveta: ideoloÅ”ka diktatura temeljena na Lenjinovoj interpretaciji Marksovih postavki o druÅ”tvenom sistemu. BuduÄi da su, u proÅ”losti, svi pokuÅ”aji programatskog uspostavljanja bitno drugaÄijeg socijalnog poretka od veÄ postojeÄih, ili propali ili bili geografski vrlo ograniÄeni ili kratkotrajni ā sovjetska država, kao pobedniÄka utopija, nije imala pravog prethodnika u istoriji. Uprkos pozivanju na baÅ”tinu preÄaÅ”njih revolucionarnih pokreta, od antiÄkog Spartakovog do Francuske revolucije i Pariske komune, sliÄnost je bila prividna: prvi put u zabeleženoj istoriji ÄoveÄanstva levi radikali su pobedili i održali vlast. Lenjin i boljÅ”evici su preduzeli niz mera za uÄvrÅ”Äenje vlasti, od kojih je deo bio pragmatiÄne prirode, a nemali broj je poticao iz ideoloÅ”kog okvira komunistiÄkog pogleda na svet. U Rusiji, boljÅ”eviÄka partija je preimenovana u komunistiÄku, pod imenom āRuska komunistiÄka partija (BoljÅ”evika)ā, Å”to je nedugo potom rezultovalo oÅ”trom terminoloÅ”kom diferencijacijom izmeÄu lenjinistiÄkih ākomunistaā i ostalih levih stranaka marksistiÄke orijentacije. Godine 1919, osnovana je Kominterna, Å”to je skraÄenica za KomunistiÄku Internacionalu koja je trebalo da zameni, u oÄima komunista, diskreditovanu Drugu internacionalu. Po viÄenju boljÅ”evika, komunistiÄka revolucija je trebalo da se proÅ”iri i pobedi u industrijalizovanim zemljama zapadne Evrope, a Kominterna je bila uspostavljena kao baza revolucije. Vidi joÅ”[uredi | uredi izvor] Revolucionarna aktivnost Vladimira Lenjina Spisak marksistiÄkih ekonomista lenjinizam marksizam ruska avangarda staljin
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Dr. Milan KaÅ”anin (PelmonoÅ”tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedaÄ, romansijer, esejist, književni kritiÄar, historiÄar književnosti, likovni kritiÄar, historiÄar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviÄ preÅ”li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. PotiÄe iz siromaÅ”ne seljaÄke porodice. RoÄen je u ubogoj kuÄi u danaÅ”njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviÄa KaradžiÄa), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviÄ i majka Anka KaÅ”anin nisu bili vjenÄani pa su on i stariji brat Radivoj KaÅ”anin bili uvedeni u matiÄne knjige roÄenih pod majÄinim prezimenom KaÅ”anin. Å kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Å”kole. U prvom, drugom i treÄem razredu uÄiteljica mu je bila Katica MaÅ”ireviÄ iz Sombora. U Äetvrtom razredu doÅ”ao je novi uÄitelj Jovan SlavkoviÄ, takoÄer iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaÅ”ao zakon da se ÄetverogodiÅ”nje osnovne Å”kole produžavaju na joÅ” dvije godine i time postaju Å”estogodiÅ”nje. Peti razred je zavrÅ”io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaÄao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veÄ pohaÄao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je uÄitelj SlavkoviÄ, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuÅ”ibrk, opet kao i brata, kao odliÄnog uÄenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluÄa, koja je preÅ”la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poÅ”ao u treÄi razred. Otad se o njima brinula starija majÄina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog uÄeÅ”Äa u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuÄen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariÄem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog `nepodobnosti` (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeÅ”ti poÄeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osjeÄku domobransku regimentu, da bi se poslije suÄenja vratio u vojarnu, u PriÄuvnoj ÄasniÄkoj Å”koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiÅ”ljene lijeÄniÄke dijagnoze te se tri godine povlaÄio po bolnicama Novog Sada, Slavonske Požege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naÅ”ao utoÄiÅ”te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriÄ, Ivo VojnoviÄ, Vladimir ÄoroviÄ, Niko BartuloviÄ). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoÄnika Å”efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, BaÄku i Baranju, a s Jankom PeriÄem radio je u redakciji `Srpskog lista`, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i politiÄar Petar KonjoviÄ (1883-1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV. 1919. novi dnevni list `Jedinstvo` kao organ Demokratske stranke, KaÅ”anin mu se naÅ”ao pri ruci, ali je ubrzo, joÅ” istog mjeseca, otiÅ”ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju književnosti i ruski jezik s književnoÅ”Äu. Kao dopisnik `Jedinstva` iz Pariza viÅ”e je naginjao dopisima književne i umjetniÄke sadržine. I pored mnogih obeÄanja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u `Jedinstvu`. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oženio studentkinjom Katarinom MartinoviÄ Ljaljom, kÄerkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeÄe jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odložio pisanje i, sistematski uÄeÄi i polažuÄi ispite, u proljeÄe 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u UmetniÄkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i živopis. U vrijeme priprema za 100-godiÅ”njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviÄem (1888-1967) - proputuje Vojvodinu i istraži njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio MatiÄine knjige `Srpska umetnost u Vojvodini`, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeÄe godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj dužnosti organizirao je prve velike evropske izložbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureÄivao Äasopis `UmetniÄki pregled` (1937-1941). Objavljivao je likovne kritike u Politici`, `Vremenu`, Äasopisu `ReÄ i slika` i dr. Predavao je historiju umjetnosti u UmetniÄkoj Å”koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izložbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MĆ¼nchenu i u Južnoj Americi. Pozivan je da drži predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveuÄiliÅ”tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u BeÄu, na sveuÄiliÅ”tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naroÄito izražena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. Književnost Pisanjem se poÄeo baviti joÅ” kao uÄenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista `Sloga` dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraÄivao u dnevnom listu `Obzor`, u `Književnom jugu` i u tada najuglednijem književnom Äasopisu `Savremenik`. SuraÄivao je u mnogim Äasopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu književnu kritiku koja je `analitiÄko-nauÄna i umetniÄka u isti mah`. Pisao je pripovijetke o VojvoÄanima i romane iz beogradskog života, unoseÄi u svoju realistiÄku prozu izvjesne stilske i ritmiÄke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio `Srpski književni glasnik`, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upeÄatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraÅ”nja preživljavanja, a i vanjsko okruženje tipiÄne preÄanske sredine. U dvotomnom romanu `Pijana zemlja`, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriÄ (1932), nastojao je `da iz sfere svakodnevnog života dopre do duhovnog horizonta vremena` i kritiÄki progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske književnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka `Jutrenja i bdenja` (1926) i `Zaljubljenici` (1929), a KolarÄeva zadužbina za prvi roman `TrokoÅ”uljnik` (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za književnost. ZnaÄajan je njegov rad iz domena književno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja `Sudbine i ljudi` (1968) o nekim najznaÄajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedaÄima i kritiÄarima 19. i 20. vijeka (Branko RadiÄeviÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliÄ, Jovan DuÄiÄ i dr.), oÅ”trinom zapažanja, upeÄatljivim liÄnim izrazom, polemiÄkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, prožetim donekle i konzervativnom tendencioznoÅ”Äu, dao je jedno od najznaÄajnijih esejistiÄkih djela svoga vremena. Privatni život Sa suprugom Katarinom (1898-1985) imao je Äetvero djece: Mirko, arhitekt (1921-1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiÄ, koja je zavrÅ”ila književnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unuÄadi. Unuka Zoja BojiÄ takoÄer je historiÄar umjetnosti. Bibliografija Knjige `Jutrenja i bdenja`, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviÄem) `Srpska umetnost u Vojvodini`, Novi Sad, 1927. `Zaljubljenici`, pripovijetke, Beograd, 1928. `Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i životopis`, Beograd, 1928. `Sabrana dela I-II`, Beograd, 1929-1932. `TrokoÅ”uljnik`, roman, Beograd, 1930. `Pijana zemlja I, II`, roman, Beograd, 1932. `Jugoslavische hedengasche beldenge kunst`, Amsterdam, 1935. `Srpska umetnost u Vojvodini do velike seobe`, Novi Sad, 1939. `L` art yougoslave des nos origines a nos jours`, Beograd, 1939. `Dva veka srpskog slikarstva`, Beograd, 1942. `Umetnost i umetnici`, Beograd, 1943. `Savremeni beogradski umetnici. Reprodukcije`, Beograd, 1953. `U senci slave`, Novi Sad, 1961. `PronaÄene stvari`, eseji, Beograd, 1961. `UmetniÄke kritike`, Beograd, 1968. `Sudbine i ljudi`, ogledi, Beograd, 1968. `Susreti i pisma`, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviÄ Rebac, Isidora SekuliÄ, Mileta JakÅ”iÄ, Jovan DuÄiÄ, Pero SlijepÄeviÄ, Ivan MeÅ”troviÄ, Toma RosandiÄ, Petar KonjoviÄ, Milan MilovanoviÄ, Sava Å umanoviÄ) `Srpska književnost u srednjem veku`, Beograd, 1975. `SluÄajna otkriÄa`, eseji, Novi Sad, 1977. `Izabrani eseji`, Beograd, 1977. (Branko RadiÄeviÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Bogdan PopoviÄ, Jovan DuÄiÄ) `Pogledi i misli`, eseji, Novi Sad, 1978. `Kamena otkriÄa`, studije o umetnosti, Beograd, 1978. `PriviÄenja` I, Novi Sad, 1981. Milan KaÅ”anin, Svetislav MariÄ: `Prepiska dvojice mladiÄa`, Novi Sad, 1991. `Sudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscima`, Zagreb, 2001. (Branko RadiÄeviÄ, Äura JakÅ”iÄ, Jovan JovanoviÄ Zmaj, Laza KostiÄ, Jakov IgnjatoviÄ, Laza LazareviÄ, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediÄ, Bogdan PopoviÄ, Jovan SkerliÄ, Jovan DuÄiÄ) `Izabrana dela Milana KaÅ”anina` * 1. `Srpska književnost u srednjem veku`, Beograd, 2002. * 2. `Zaljubljenici ; U senci slave : pripovetke`, Beograd, 2003. * `Zaljubljenici`: `PoruÅ”eni dom`, `Preobraženje`, `Ženih`, `GreÅ”nici` * `U senci slave`: `Mrav`, `Udovica`, `UoÄi praznika`, `Zaljubljenik`, `Parbenik božji`, `Vestalka`, `Na meseÄini`, `BraÄa pravoslavna`, `Na pijaci`, `ViÄenje`, `Seljaci`, `Usamljenik`, `NemoÄ`, `U senci slave` * 3. `Pijana zemlja ; TrokoÅ”uljnik`, Beograd, 2003. * 4. `PriviÄenja`, Beograd, 2003. * 5. `Sudbine i ljudi`, Beograd, 2004. * 6. `Susreti i pisma ; PronaÄene stvari ; Misli`, Beograd, 2004. * 7. `Umetnost i umetnici`, Beograd, 2004. * 8. `Kamena otkriÄa ; SluÄajna otkriÄa ; Sa Milanom KaÅ”aninom ; O Milanu KaÅ”aninu`, Beograd, 2004.