edicija REČ I MISAO odlično očuvana JES.20/8

stanje kao na slici

Dobro očuvano sa znakovima starosti i korišćenja 1540 grama 3. Iz njemačke lirike , 399 strana 440 grama 4. Pesme roba , 277 strana 330 grama 5. Djelo Alekse Šantića , 737 strana 770 grama H2

Svojom prvom zbirkom pesama Kora, objavljenom 1953. godine, Vasko Popa najavljuje zaokret u pisanju poezije, koja je tih godina bila veoma konzervativna i uglavnom se zasnivala na motivima ideologije i rata. On uvodi nove teme, objektivno gledano pomalo neobične, ali njihovom analizom dolazimo do zaključka da ih je pisac veoma svesno i racionalno uvrstio u svoju zbirku. Njihov redosled nije slučajan, i sam pogled na sadržaj ove zbirke nam otkriva da svaki ciklus predstavlja jedan neraskidivi lanac, zaokruženu celinu. Ovo je veoma karakteristično za Popinu poeziju, jer se svaka njegova pesma u okviru ciklusa nadovezuje jedna na drugu i beskonačno su isprepletane sličnim motivima.... odlično očuvane kao NOVE PRO.20/4

Bez ostecenja

NOLIT - 176 STRANA, TVRD POVEZ.

odlično očuvana posveta na predlistu

Saljem i kao preporucenu tiskovinu (cena dostave 170 rsd). Najlepše ljubavne pesme: stranih pesnika 100 pesama 70 svetskih pesnika iz 20 zemalja.

Miloje Popovič Kavaja KAD KIŠA PADA PROMETEJ,2011.god,170.str.,ilustr.,29 cm, Tekst na srpskom i engleskom jeziku,, POEZIJA,,POTIS Autora,posveta, ---------------------------- Knjiga ``glanz stanje`` Stanje```10```,najviša moguca ocena,neotvorena,,, ------------------------------------ R1

Lepo ocuvano DRAGAN LUKIĆ - PESME DUGE PLOVIDBE ILUTROVANO IZDAVAČ: NARODNA KNJIGA BEOGRAD STRANA: 114 Dragan Lukić (Beograd, 30. novembar 1928 — Beograd, 1. januar 2006) bio je srpski dečji pisac.[1][2] Dragan Lukić Datum rođenja 30. novembar 1928. Mesto rođenja Beograd Kraljevina SHS Datum smrti 1. januar 2006. (77 god.) Mesto smrti Beograd Srbija i Crna Gora Potpis Dragan Lukić`s signature.jpg Za članak o glumcu, pogledajte Dragan Lukić Omoljac Biografija Uredi Rođen je u Beogradu 1928. od oca Aleksandra i majke Tomanije. Otac mu je bio štamparski mašinista, pa se Dragan već od najranijeg doba družio sa sveže odštampanim knjigama.[2] U jesen 1946. počeo je da objavljuje prve radove, a početkom pedesetih već je postao afirmisani dečji pesnik i 1952. objavljuje svoje prve knjige (poeme-slikovnice): Velika trka i Zveri kao fudbaleri.[2] Godine 1954, završio je studije književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu, a zatim je počeo da predaje dečju književnost u Školi za vaspitače. Posle osam godina zaposlio se kao urednik programa za decu na Radio Beogradu i tu je radio sve do penzionisanja 1989. godine. Pisao je pesme, priče, romane, dramske tekstove, teorijske rasprave o literaturi, vodio emisije na radiju i televiziji. Uređivao je časopis „Zmaj”. Bio je redovni učesnik najznačajnijih manifestacija za decu na prostorima nekadašnje Jugoslavije. Njegovi saputnici u tom misionarenju najčešće su bili: Desanka Maksimović, Branko Ćopić, Duško Radović, Arsen Diklić, Ljubivoje Ršumović, Pero Zubac, Dobrica Erić i drugi. Objavio je preko stotinu knjiga, među kojima su najpoznatije: Kako se kome čini, Moj praded i ja, Ovde stanuju pesme, Vagon prve klase, Fifi, Kako rastu nogavice, Šta tata kaže, Od kuće do škole, Lovac Joca, Vožnja po gradu.[3] Objavio je romane: Neboder C17, Tri gusketara, Bomba u beloj kafi itd. Poznat je i po lektiri za 3. razred učenika osnovne škole, „Nebom grada”. Celokupnim svojim delom, za koje je dobio najviše nagrade i priznanja, bio je i ostao u samom vrhu jugoslovenske i srpske književnosti namenjene mladim naraštajima. Dobio je veliki broj nagrada: Neven, Zmajeva nagrada, Kurirček, Mlado pokolenje, Nagrada Politikinog zabavnika, Nagrada Zlatni ključić, Oktobarska nagrada grada Beograda, Orden rada sa zlatnim vencem. Bio je počasni predsednik Zmajevih dečjih igara od 1993. pa do smrti, pre njega bili su to Veljko Petrović u periodu 1964—1967 i Desanka Maksimović u periodu 1967—1993. Posle duže i teške bolesti preminuo je u Beogradu 1. januara 2006. godine. Po njemu su nazvane Dečija biblioteka „Dragan Lukić” u Beogradu i OŠ „Dragan Lukić“ Novi Beograd. „Ivin voz” i druge pesme Dragana Lukića izveo je Kolibri.

MATICA SRPSKA 1970 II izdanje sa crtežima Miće Mihajlovića odlično očuvana

odlično očuvana kao nova sa posvetom autorke ZIMA.20/10

SVET IZVEZEN STIHOVIMA - Mateja Matejić Izdavac: JOKOVIC,Inc. Mek povez 108 str.

Vaspitno zapustene pesme Poetske reciklaze, Seken hend lektira, Tesi, tesi, tanana Izdavac - Cekic, Novi Sad Godina - 2012. Knjiga u odlicnom stanju,bez podvlacenja ili ostecenja,bez ispisane posvete,tvrd povez,ilustracije,format 19 cm,92 str. (20)

izbor i prev. Vojislav Despotov, odlično stanje, sa posvetom, 41str.,meki povez,20cm, š a55,m50

ODAPNI STRELU put zvezda , Tibor Sekelj , Bagdala Kruševac 1986 ,usmena poezija drevnih naroda , Želeli smo da ova knjiga pokaže koliko ima zejdničkog među ljudima različitih meridijana, onih iz prašume i onih iz pustinje, stanovnika planinskih predela i onih koji žive kraj mora ili na večitom ledu. Ova želja je bila od presudnog značaja za izbor materijala kao i na njegovo grupisanje po temama. Time postaje očigledno koliko zajednica brine za budućnost deteta koje se rađa; koliko ljubav može da ponese mladića i devojku, bez obzira na kom jeziku će to izraziti; koliko je verovanje u natprirodne snage univerzalno u određenom stepenu intelektualnog razvoja, suštastvena ljudska žud za slobodom, strah od smrti ljudi svih rasa u svim životnim uslovima. mek povez, format 14,5 x 23,5 cm , latinica, 203 strane

Na Liparu, Padajte, braco, Ljubav, Kaludjeri, Kroz ponoc, OraoBozji dar, Jednoj nestasnoj devojci, Al` mi sada... Predgovor Djuza Radovic Izdavac - Prosveta, Beograd Godina - 1947. Knjiga u dobrom stanju,sa par stranica blago ostecenih,bez podvlacenja,sa pecatom na prvoj strani,mek povez,format 20 cm,138 str. (14)

Prevod i predgovor Nikola Trajkovic Izdavca - Sloboda, Beograd Godina - 1983. Knjiga u vrlo dobrom stanju,bez podvlacenja ili ostecenja,sa posvetom na prvoj strani,tvrd povez,sa ostecenom omotnicom,ilustracije,format 24 cm,190 str. (05)

PROSVETA, BEOGRAD 2003. PRIREDIO MIROSLAV MAKSIMOVIĆ, IMA POSVETU, UNUTRA KAO NOVA! Psr.

Biblioteka Srpskia književnost u 100 knjiga. Pesme čika Jove Zmaja. 384 strane. Knjiga ima i odličan predgovor, rečnik manje poznatih reči, bibliogrfiju i biografiju pisca. Biblioteka Srpska književnost u 100 knjiga. Udruženi izdavači Matica srpska i Srpska književna zadruga, Novi Sad, 1962.Vrlo dobro očuvana knjige u tvrdom povezu sa zlatotiskom. Ima zaštitni omot u dobrom stanju. Meni su knjige mnogo lepše bez omota, pošto je osnovna korica nežno plave boje sa crvenom bordurom i zlatotiskom, zaista prelepo izdanje.

Zbirka pesama. Mek povez, klasičan format, 72 strane. odlično očuvana knjiga. Beograd, 1999.

139 str brosiran povez ilustrovano ima pecate dobro stanje

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Omot ostecen sama knjiga u dobrom i urednom stanju! Krešimir Mlač (Zagreb, 14. lipnja 1913. – Zagreb, 27. ožujka 1988.) bio je hrvatski[2] prevoditelj, poliglot, pravnik, pjesnik, esejist, fotograf, dramatičar, filmski i kazališni kritičar, etnolog, jezikoslovac, crkveni i svjetovni povjesničar, istaknuti katolički laik i oblikovatelj hrvatske poratne kulture.[1] Životopis Krešimir Mlač rodio se 14. lipnja 1913. u Zagrebu, gdje je završio zagrebačku Klasičnu gimnaziju, a 1939. godine doktorirao na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U poratnim godinama je službovao u Istri i Rijeci, nakon čega je do mirovine više od 20 godine radio u rodnom Zagrebu.[1] Pisati je počeo u gimnazijskim danima. Svoju prvu pjesmu Pod oblokom objavio je u časopisu `Omladina` 1930., a zatim kao i mnogi hrvatski katolički studenti u časopisu `Luči`, kojoj će tijekom 1933. godine biti i glavni urednik. Za časopis je fotografirao, crtao ilustracije i pisao pjesme.[1] Osim pjesama pisao je i dramske i filmske kritike i prikaze te političke osvrte u `Krijesu`, tjedniku `Obitelj` (bio je član uredništva), `Hrvatskoj prosvjeti`, književnom i kulturnom listu `Danici` i `Zagorskom listu`.[1] Tijekom Drugog svjetskog rata pisao je i društvene i političke članke u `Gospodarstvu`, `Spremnosti`, a nakon rata i u `Mariji`, `Maruliću`, `Obnovljenom životu` te u `Zborniku za narodni život i običaje`, gdje je 1980. godine objavio značajan i opažen rad Postanak i razvoj tradicionalnog, a osobito epskog pjesništva.[1][3] O narodnom lirsko-epskom pjesništvu objavio je tri knjige:[1] Ljubavne narodna pjesme (Mladost, 1953.)[4] Putnik marijanski: zbirka hrvatskih narodnih pjesama bistričkih romara (HKD sv. Ćirila i Metoda, 1971.; u povodu Marijinog kongresa)[5] Zlatna Knjiga Hrvatske narodne lirike (Matica Hrvatska, 1972.)[6][7][8] U `Napomeni` knjige Zlatna knjiga Hrvatske narodne lirike navodi da ona sadrži 15.000 lirskih narodnih pjesama `zapisanih na povijesnom hrvatskom području i u krajevima koje nastanjuju Hrvati`, što je bilo vrlo hrabro u vrijeme jugokomunističkog protuhrvatskog i protuvjerskog režima.[1] Pod pseudonimima Petar Mlađ, Petar Krešić i Petar Kreml objavio je kraći roman Mirjana i njen tetak. Tečno je govorio slovenski, njemački i engleski jezik, na koje je prevodio svoja djela i s njih prevodio djela stranih književnika.[1] Tako je 1970. izdao prijevod zbirke poezije i prepjeva duhove lirike U tlocrt urisan na strojopisu uz potpis SKS-a.[9] Nije uspio dovršiti Rilkeov `Život Marijin` koji je ostao u rukopisu.[1] Posebice se bavio jezikoslovnim i povijesnim pitanjima. Rasprave o tome ostale su mu u rukopisu, među njima i najpoznatija Pregled razvitka našeg etnonima, u kojoj iznosi teoriju o postanku i razvoju imena Hrvata od akadskog, preko staroperzijskog i sanskrta do slavenskih inačica iz srednjeg vijeka `dokazuje da je glagoljica nastala izi klinastog pisma`.[1] U članku Mimoiđeni izvori najstarije hrvatske povijesti iz 1977. postavlja pitanje zašto hrvatska arheologija ne otkopava hrvatske starine, `dok su britanski i francuski muzeji puni imperijalističkih i egzotičnih iskopina raznih civilizacija`.[1] Bio je jedan od rijetkih književnih sakuppljača koji su u svojoj zbirci imali djelo Konstantina VII. Porfirogeneta O upravljanju carstvom, prema kojemu je tvrdio da car nije pisao o Tugi i Bugi i petero braće, već o tome da su Hrvati priješli rijeku Bugu. Bavio se crkvenom poviješću na hrvatskihm prostorima i istraživao povijest Zagrebačke nadbiskupije.[1] Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio tiskao je dvije stručne knjige: Javno dobrotvorstvo Oblast `Pomoć` : prikaz razvoja sa svim važećim zakonskim i inim propisima (1944.)[10] i Ustrojstvo državotvorne uprave u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj: prikaz razvoja sa svim važećim zakonskim propisima i inim propsima (također 1944.)[1] Obje knjige izdalo je tadašnje Ministarstvo urudžbe. Kao zauzeti hrvatski katolički laik bio je članom HKAD-a `Domagoj`, a nakon rata Hrvatskog književnog društva Sv. Jeronim.[1] Iako je u zrelijoj dobi napisao mnoštvo pjesama, veći dio njih nije objavio osjećajući da u njima nema veće umjetničkie vrijednosti. Za života je objavio još samo tri zbirke pjesama (iako je imao građe za više njih):[1] Licitarsko srce (zbirka kajkavske lirike, 1934.)[11] Beethovenove simfonije: Pjesme (strojopis, 1970.) Pjesme o meni i za me (strojopis, autobiografska zbirka, 1979.) Nikad nije nametao, ali je uvijek, unatoč komunističkom režimu, isticao svoju pripadnost hrvatskom narodu i katoličkoj vjeroispovijesti o čemu svjedoče stihovi iz njegove pjesme `II. simfonija`: Ja vjerujem, vjerujem u Boga i iz pjesme `Vapaj`: Čuj Bože, čuj brate, čuj neznani svate: / Ta ja se brojim među Hrvate!.[2] Umro je u Zagrebu 27. ožujka 1988., te je tri dana kasnije pokopan za zagrebačkom groblju Mirogoju....

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Prisutna i gramofonska ploca Zafir Hadžimanov (Kavadarci, 25. decembar 1943 — Beograd, 27. mart 2021) bio je jugoslovenski, srpski i makedonski filmski glumac, pevač i kompozitor. Preminuo je 27. marta 2021. godine od posledica kovida 19.[2] Bio je oženjen pevačicom i glumicom Senkom Veletanlić, sa kojom ima sina Vasila Hadžimanova poznatog džez muzičara.