Dodatne informacije Izdavač DRŽAVNA ŠTAMPARIJA KRALJEVINE JUGOSLAVIJE – BEOGRAD Izdanje 1938 Povez MEKI Strana 248 Stanje Vrlo Dobro

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Redje u ponudi! 1934. godina TEORETSKO-PRAKTIČNI KOMENTAR ZAKONA O SUDSKOM VANPARNIČNOM POSTUPKU ZA KRALJEVINU JUGOSLAVIJU.. VANPARNIČNI POSTUPAK S UVODNIM ZAKONOM.. SASTAVIO GODINA DR DIONIS - ADVOKAT

Zbornik radova 150 godina upravnog spora u Srbij 1869 — 2019 Beograd 2019. Tvrd povez, zaštitni omot, ćirilica, ilustrovano, veliki format (28×24 cm), 296 strana. Knjiga je odlično očuvana. Sadržaj: PREDGOVOR GLAVA I: UVOD / Vuk Cucić GLAVA II: ISTORIJSKI RAZVOJ UPRAVNOG SUDSTVA SRBIJE / Jelena Ivanović 1. Uvod 2. Od Sinoda do Državnog saveta (1804-1869) 3. Državni savet — od prvog do Vrhovnog upravnog suda (1869-1941) 4. Posebna veća sudova opšte i posebne nadležnosti (1952-2009) 5. Upravni sud Republike Srbije (2010-2019) GLAVA III: PREDMET UPRAVNOG SPORA / Dobrosav Milovanović 1. Period Kraljevine Srbije 2. Period između dva svetska rata 3. Period posle Drugog svetskog rata 4. Zaključna razmatranja GLAVA IV: POSTUPAK REŠAVANjA UPRAVNIH SPOROVA / Vuk Cucić 1. Pravni izvori pravila upravnosudskog postupka 1.1. Nastanak pravila upravnosudskog postupka 1.2. Shodna primena pravila parničnog postupka u upravnom sporu 2. Stranke u upravnom sporu 2.1. Uvođenje i sticanje ravnopravnosti aktivno legitimisane stranke u upravnom sporu 2.2. Stranačka sposobnost i stranačka legitimacija tužioca 2.3. Tuženi i zainteresovano lice 3. Utvrđivanje činjeničnog stanja 4. Privremena sudska zaštita 5. Troškovi postupka 6. Zaključna razmatranja GLAVA V: VRSTE ODLUKA U UPRAVNOM SPORU / Dejan Vučetić 1. Uvodne napomene 2. Vrste odluka u upravnom sporu do Prvog svetskog rata 2.1. Vrste odluka u doba Kneževine Srbije 2.2. Vrste odluka u doba Kraljevine Srbije 3. Vrste odluka u upravnom sporu između dva svetska rata 4. Vrste odluka u upravnom sporu posle Drugog svetskog rata 5. Vrste odluka u savremenom upravnom sporu Republike Srbije 6. Zaključna razmatranja GLAVA VI: PRAVNA SREDSTVA U UPRAVNOM SPORU / Marko Davinić Uvod 1. Kneževina (Kraljevina) Srbija 2. Kraljevina SHS (Jugoslavija) 3. Socijalistička Jugoslavija (FNRJ, SFRJ) 3.1. Zakon o upravnim sporovima iz 1952. godine 3.2. Zakon o izmenama i dopunama Zakona o upravnim sporovima iz 1965. godine 3.3. Zakon o upravnim sporovima iz 1977. godine 4. Savezna Republika Jugoslavija (i SCG) 4.1. Zakon o upravnim sporovima iz 1996. godine 5. Republika Srbija 5.1. Zakon o upravnim sporovima iz 2009. godine Zaključak HRONOLOGIJA ZAKONODAVNOG UREĐENjA UPRAVNOG SPORA SPISAK KORIŠĆENE LITERATURE I PROPISA

USTAVNO PRAVO KRALJEVINE SRBA, HRVATA I SLOVENACA SLOBODAN JOVANOVIĆ SLUŽBENI LIST SRJ, Beograd 1995. SLOBODAN JOVANOVIĆ Prof. Pravnog fakulteta u Beogradu, Predsednik Srpskog kulturnog kluba, Predsednik izbegličke vlade u Londonu 1941, Učestvovao u oba balkanska rata, U Prvom svetskom ratu šef Pres-biroa Vrhovne komande, Prešao Albaniju... KLASICI JUGOSLOVENSKOG PRAVA/ a) Ustavno pravo - Jugoslavija Predgovor Prof. dr STEVAN K. VRAČAR Vračar, Slika autora, Ćirilica, Tvrde korice, Šiven povez, Obeleživač stranica, 554 str Knjiga je N O V A -------------------------- L4

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Aleksandar Goldstajn Sinisa Triva Aleksandar Goldštajn (pravo ime Simon Šandor Goldstein;[1] Vinkovci, 15. srpnja 1912. – Zagreb, 20. listopada 2010.), ugledni jugoslavenski i hrvatski akademik, sveučilišni profesor, pravni znanstvenik, pisac, glavni osnivač privrednog sudstva u FNR Jugoslaviji, prvi predsjednik Vrhovnog privrednog suda FNR Jugoslavije i sudac Ustavnog suda SR Hrvatske Podrijetlo, školovanje i sudjelovanje u NOB-u Prof. dr. Aleksandar Goldštajn je rođen 15. 7. 1912 u Vinkovcima u židovskoj obitelji Armina i Roze Goldstein.[1][3][4][5] Otac mu je bio staklarski obrtnik koji se u Vinkovce doselio 1907 godine iz Velike Kikinde za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.[1] Prof. Goldštajn je Vinkovcima pohađao i završio pučku školu, te gimnaziju 1930 godine. Nakon srednje školi preselio se u Zagreb gdje je studirao pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doktorirao je 1938 na istom fakultetu. Nakon doktorata počeo je raditi u Osijeku kao pripravnik i odvjetnik.[6] Nakon okupacije Kraljevine Jugoslavije tj. dolaskom ustaša na vlast prof. Goldštajn je prebjegao na Hrvatsko primorje gdje je bio u talijanskom zarobljeništvu u Koncentracijskom logoru Kraljevica. Početkom juna 1943 odveden je u Koncentracijski logor Rab. U logoru na Rabu bio je član ilegalnog logorsokg Izvršnog Narodnooslobodilačkog odbora (NOO). Nakon kapitulacije Italije, 1943 godine, i oslobođenja iz zarobljenštva prof. Goldštajn se pridružio Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije (NOVJ). U NOVJ-u je organizirao civilno sudstvo. Bio je član Komisije za zbrinjavanje židovskih izbjeglica sa Raba u Liku, Kordun i Baniju koju je formiralo Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske (ZAVNOH). Kasnije je bio sekretar Sreskog narodnog suda u Glini, potpredsjednik Okružnog NOO Banije, a od 1945 je radio pri ZAVNOH-u kao načelnik povjereništva za pravosuđe i u vladi NR Hrvatske na zakonodavnim poslovima.[4][6] Prof. Goldštajn je za vrijeme Holokausta izgubio roditelje i brata Vilima koji su 1942 odvedeni u koncentracijski logogor Jasenovac, te ostale mnogobrojne daljnje članove porodice Goldstein.[1] Karijera Nakon rata preselio se je u Beograd gdje je radio slične poslove u Saveznom izvršnom vijeću. U Beogradu mu se iz braka sa Zlatom Goldštajn rodio sin jedinac Milivoj (poznati zagrebački poduzetnik i bankar). Prof. Goldštajn je bio glavni osnivač privrednog sudstva u SFR Jugoslaviji i branitelj načela zakonitosti. 1954 bio je imenovan prvim predsjednikom Vrhovnog privrednog suda SFR Jugoslavije u Beogradu, na toj poziciji je ostao do 1959 godine. Prof. Goldštajn se 1959 vratio u Zagreb gdje je bio izabran za redovitog profesora na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na katedri Trgovačkog prava (kasnije Privredno pravo) na kojoj je predavao do 1982. 1968 u nastavu je uveo predmet `Pravo međunarodne trgovine`. Bio je na brojnim međunarodnim pravnim specijalizacijama u Engleskoj, Francuskoj, Švicarskoj, Americi i Njemačkoj. Uz znanstveni i nastavni rad na fakultetu, prof. Goldštajn je bio sudac Ustavnog suda SR Hrvatske od 1967 do 1973 godine. U međuvremenu je bio angažiran i u međunarodnim pravnim sudovima i arbitražnim institucijama. Prof. Goldštajn je bio član Arbritražnog suda međunarodne trgovačke komore u Parizu (1958), Internacionalnog centra za plaćanje i investicije u Washingtonu (1974), Stalnog tribunala za arbitražu u Haagu (1982) i dr. Znanstveni interes mu je bio na području privrednog prava, međunarodnog trgovačko ugovornog i arbitražnog prava kao i problema pravnog sustava u Jugoslaviji. Objavio je niz knjiga, udžbenika, monografija i stručnih pravnih rasprava u periodičkim publikacijama Ekonomskog instituta u Zagrebu i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), te drugim domaćim i inozemnim publikacijama iz Londona i Züricha. Prof. Goldštajn je bio izvandredni član JAZU-a od 1979, te redoviti član od 1991 (od te godine nazvana Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti - HAZU). Prof. Goldštajn je bio vrlo aktivan na Pravnom fakultetu i u HAZU-u do 2006 godine.[6] Porodica i smrt Prof. Goldštajn je 1934 oženio Zlatu Glied iz Osijeka sa kojom je imao kćer Ruth i sina Milivoja (uglednog ekonomista i bankara).[1] Prof. dr. Aleksandar Goldštajn je preminuo u Zagrebu 20. 10. 2010 godine. Sahranjen je na židovskom djelu zagrebačkog groblja Mirogoj. Siniša Triva (Šibenik, 10. studenog 1919. – Zagreb, 5. prosinca 2004.) je bio istaknuti hrvatski pravnik, redoviti profesor u miru, professor emeritus, prodekan i dekan Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Počasni član Društva hrvatskih sudaca. Postumno je dobitnik Zlatne kune Hrvatske gospodarske komore kao nagradu za životno djelo za doprinos razvitku hrvatskog gospodarstva na području arbitražne prakse. Njegovo glavno djelo Građansko parnično procesno pravo osiguralo mu je autoritet vodećeg hrvatskog civilnog procesualiste. Životopis Siniša Triva rodio se 10. studenog 1919. u Šibeniku. Maturirao je 1938. na gimnaziji u Šibeniku. Pravo je studirao u Beogradu od 1938. do 1941. i u Zagrebu od 1945. do 1947. godine. Doktorat pravnih znanosti stekao je 1956. na Sveučilištu u Zagrebu. Naslovni docent postao je 1958. Na postdiplomskom studiju u Strasbourgu obranio je 1959. diplomsku radnju. Godine 1961. bio je na studijskom boravku na Sveučilištu Harvard u Bostonu. Radio je u pravosudnim tijelima kao tajnik suda, referent u Ministarstvu pravosudja NRH i sudac. Od 1953. pa do umirovljenja koncem 1990. radio je na Katedri za građansko procesno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu, kao asistent (1953.), docent (1959.), izvanredni profesor (1961.) i redovni profesor (1965.). Predstojnik Katedre bio je od 1959. do 1991. Školske godine 1966/67. bio je prodekan, a 1967/68. i 1968/69. dekan Pravnog fakulteta u Zagrebu. Godine 1980. izabran je za člana suradnika razreda za društvene znanosti JAZU; od 1990. izvanredni je član JAZU, a od 1991. redoviti član HAZU. Uz akademika Eugena Pusića bio je koordinator Radne grupe Razreda za društvene znanosti HAZU za izradu Rječnika hrvatskog pravnog i upravnog nazivlja. Triva djelovao je kao mentor u stjecanju naslova magistra i doktora pravnih znanosti do kraja 1990. niza istaknutih suvremenih civilnih procesualista, medju njima su i svi nastavnici gradjanskog procesnog prava na pravnim fakultetima u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Osijeku i Ljubljani. Građansko parnično procesno pravo, sistemsko djelo zasnovano na izučavanju suvremene sudske prakse, osiguralo mu je autoritet vodećeg civilnog procesualiste. Za peto izdanje dobio je 1985. republičku nagradu Sabora Republike Hrvatske Božidar Adžija za istaknuto znanstveno djelo. Triva je koordinirao rad savezne stručne komisije za izradu novog, drugog Zakona o parničnom postupku iz 1976. godine. Bio je tijekom deset godina član stručne komisije Jadranskog instituta JAZU za izradu nacrta Zakona o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi iz 1977. godine. U njegovoj redakciji, i uz njegov autorski doprinos, objavljen je 1981. veliki komentar tog zakona. Uz suradnju članova Katedre Belajca i Dike, Triva je napisao knjigu Sudsko izvršno pravo, teoretsku kritičku obradu sustava novog sudskog izvršnog prava uvedenog Zakonom o izvršnom postupku iz 1978. godine. Angažiranost u izučavanju arbitražnog prava kulminirala je pisanjem, u suradnji s profesorom Aleksandarom Goldštajnom, knjige Međunarodna trgovačka arbitraža, koja je, pored zapaženih inozemnih prikaza i recenzija, dobila i nagradu Službenog lista SFRJ za najbolje djelo iz oblasti pravnih nauka objavljeno 1987. godine. Triva bio je glavni urednik Pravne enciklopedije, isprva Pravnog fakulteta, a od 1988. Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža u Zagrebu. U povodu savjetovanja održanog 1989. u Opatiji, Društvo za građanskopravne znanosti i praksu Hrvatske posvetilo mu je svoj Zbornik radova za njegov izuzetan doprinos znanosti građanskog procesnog prava. Društvo hrvatskih sudaca izabralo ga je 1992. za svog počasnog člana. Triva je bio povremeni sudac Visokog trgovačkog suda. Intenzivna je bila i njegova suradnja s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske. Od 1961. bio je arbitar Vanjskotrgovinske arbitraže pri Privrednoj komori Jugoslavije. Od osnivanja arbitražnog sudišta u Hrvatskoj 1966. godine predsjednik je Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Djelovao je i kao arbitar-predsjednik arbitražnog vijeća Međunarodnog arbitražnog sudišta Međunarodne trgovačke komore u Parizu. Senat Sveučilišta u Zagrebu donio je 2000. godine odluku kojom se Trivi dodjeljuje počasno zvanje i titula professor emeritus. Hrvatska gospodarska komora 2005. godine dodijelila mu je postumno Zlatnu kunu kao nagradu za životno djelo za doprinos razvitku hrvatskog gospodarstva na području arbitražne prakse, te kao utemeljitelju modernog arbitražnog sudišta u Hrvatskoj.