Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
76-100 od 114 rezultata
Prati pretragu "Dela 1-2"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Kao na slikama Retko u ponudi Prvo izdanje 1917. IzdavaÄ: Hrvatski Å”tamparski zavod, Zagreb Godina izdanja: 1917. Broj strana: 196 Povez: Meki Format: 21 cm Pitajte Å”ta vas zanima, knjiga mi lepÅ”e deluje uživo nego na slici. Mogu poslati dodatne slike. ZagrebaÄko izdanje āNeÄista krvā je sa predgovorom Milana OgrizoviÄa Å”tampana u Zagrebu 1917. godine. Godinu dana kasnije postaje referent u Ministarstvu vera, gde je zajedno radio sa Ivom AndriÄem. ... ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (ŠŃŠ°ŃŠµ, 31. Š¼Š°ŃŃ 1876 ā ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 22. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±Š°Ń 1927) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń, ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŃŠµŃ, Š“ŃŠ°Š¼Š°ŃŠøŃŠ°Ń. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŃŠ²Š¾ ŃŠ³Š»Š°Š²Š½Š¾Š¼ ŃŠµ ŃŠ²ŃŃŃŠ°Š²Š° Ń ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š°Š¼, Š°Š»Šø ŠøŠ¼Š° Š¾ŃŠ¾Š±ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ Š½Š°Š³ŠøŃŃ ŠŗŠ° Š½Š°ŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Ń. ŠŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠ° ŃŠ²ŃŃŃŠ°Š²Š° Š³Š° Ń Š·Š°ŃŠµŃŠ½ŠøŠŗŠµ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø.[1] ŠŠµŠ³Š¾Š²Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Šø Šø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Š¾ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Š²Š°ŃŃ Š¶ŠøŠ²Š¾Ń ŃŃŠ“Šø ŃŠ° ŃŃŠ³Š° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. ŠŃŠøŠæŠ°Š“Š° Š³ŃŃŠæŠø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŠøŠ»Šø Š½Š° ŠæŃŠµŠ»Š°Š·Ń Ń 20. Š²ŠµŠŗ, ŠŠ²Šø ŠŠøŠæŠøŠŗŃ, ŠŠµŃŃŃ ŠŠ¾ŃŠøŃŃ, ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½Ń Š£ŃŠŗŠ¾ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŃ Šø Š“ŃŃŠ³ŠøŠ¼Š°. ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Bora StankoviÄ-mlad.jpg ŠŠ¾ŃŃŃŠµŃ ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠŃŠ½Š¾ ŠøŠ¼Šµ ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠŠ°Š“ŠøŠ¼Š°Šŗ ŠŠ¾ŃŠ° ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° 31. Š¼Š°ŃŃ 1876. ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° ŠŃŠ°ŃŠµ, ŠŃŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¼ŃŃŠø 22. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±Š°Ń 1927.ā(51 Š³Š¾Š“.) ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Š° Š”Š„Š” ŠØŠŗŠ¾Š»Š° ŠŃŠ°ŃŃŠŗŠ° Š½ŠøŠ¶Š° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠ°, ŠŃŠ°ŃŃŠŗŠ° Š²ŠøŃŠ° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠ°, ŠŠøŃŠŗŠ° Š²ŠøŃŠ° Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠ° Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃ ŠŃŠ°Š²Š½Šø ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠ°Š½ŠøŠ¼Š°ŃŠµ ŠæŠøŃŠ°Ń, ŠæŠ¾ŃŠµŠ·Š½ŠøŠŗ, ŃŠ°ŃŠøŠ½ŠøŠŗ Š”ŃŠæŃŃŠ¶Š½ŠøŠŗ ŠŠ½Š³ŠµŠ»ŠøŠ½Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ (ŃŠ¾Ń. ŠŠøŠ»ŃŃŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃ) ŠŠµŃŠ° ŠŠµŃŠ°Š½ŠŗŠ°, Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ° Šø Š ŃŠ¶ŠøŃŠ° Š Š¾Š“ŠøŃŠµŃŠø Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½ Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠŠµŃŠøŠ¾Š“ ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š°Š¼, Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Š° ŠŠµŠ·ŠøŠŗ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠ° ŃŃŠæŃŠŗŠø Š£ŃŠøŃŠ°ŃŠø Š¾Š“ ŠŠø Š“Šµ ŠŠ¾ŠæŠ°ŃŠ°Š½, ŠŠ»ŃŠ¾Š½Ń ŠŠ¾Š“Šµ, ŠŠ²Š°Š½ Š¢ŃŃŠ³ŠµŃŠµŠ², Š¤ŃŠ¾Š“Š¾Ń ŠŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠµŠ²ŃŠŗŠø ŠŠ°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŠ° Š“ŠµŠ»Š° ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ² ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° Š¢Š°ŃŠ°Š½Š° ŠŠ¾Š¶ŃŠø ŃŃŠ“Šø Š”ŃŠ°ŃŠø Š“Š°Š½Šø ŠŠ¾Š“ Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ· ŃŃŠ°ŃŠ¾Š³ ŃŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ° ŠŃŠ°Š²Š½Šø ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ 1902. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Šø ŃŠ»ŃŠ¶Š±ŠµŠ½ŠøŠŗ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠµ 1904. ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°ŃŠøŠ½ŠøŠŗ, Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠµŠ·Š½ŠøŠŗ Šø ŃŠøŠ½Š¾Š²Š½ŠøŠŗ ŠŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ. Š”ŃŠ²Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŗŠ°Š“ ŃŠµ Š¼Š»Š°ŃŠ° Š³ŠµŠ½ŠµŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ° Š²ŠøŃŠµ Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠøŃŠ°Š»Š° ŠæŃŠµŠ¼Š° Š·Š°ŠæŠ°Š“ŃŠ°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ·Š¾ŃŠøŠ¼Š°, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ Š¾Š½ Š¾ŃŃŠ°Š¾ ŠæŃŠøŠ²ŃŠ¶ŠµŠ½ ŃŠµŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠ°Š¼Š°, ŃŠ° ŃŠøŠ¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼ Š·Š° ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Š°Š»Š½Šø ŃŠ²ŠµŃ ŃŃŠ°ŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. ŠŠæŠøŃŃŃŃŃŠø ŃŃŠ°Š³ŠøŃŠ½Šµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŃŃŠ½Š°ŠŗŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŃŠ¾ŠæŠ°Š“Š°ŃŃ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠ¾ŠµŃŠøŃŠ½Šµ Š¶ŃŃŠ²Šµ ŃŃŠ±Š°Š²Šø, Š“Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠæŠµŃŠ°ŃŃŠøŠ²Ń ŃŠ»ŠøŠŗŃ Š·Š°Š²ŠøŃŠ°ŃŠ½Š¾Š³ ŠŃŠ°ŃŠ°, ŃŠ°ŃŠ»Š¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ Šø Š“ŠµŠ³ŠµŠ½ŠµŃŠ°ŃŠøŃŃ ŃŃŠ°ŃŠøŃ ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŠøŃ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ°, ŠæŃŠ¾Š“ŠøŃŠ°ŃŠµ ŃŠµŠ¾ŃŠŗŠ¾Š³ ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠ° Ń Š³ŃŠ°Š“. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń ŃŃŃŠ°ŃŠ½ŠøŃ ŃŃŠŗŠ¾Š±Š° Šø Š½Š¾ŃŃŠ°Š»Š³ŠøŃŠµ Š·Š° Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŃ, ŠæŃŠ¾Š·Š° Š¼Ń ŃŠµ Š½Š°Š“Š°Ń Š½ŃŃŠ° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŃŠ°ŃŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š° Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŃŠ°ŃŠŗŠµ ŃŃŠ»Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ° Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°, Š¾ŠŗŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Šø ŠŗŠ°Š¾ Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń.[2] Š”Š²Š¾ŃŃ Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŃ Š“ŃŠ°Š¼Ń ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ 1902. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š³Š“Šµ ŠæŃŠ²Šø ŠæŃŃ Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š¼ Š“ŠµŠ»Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠø Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠø ŠøŠ·Š³Š¾Š²Š¾Ń, ŃŃŠ¾ ŠøŠ·Š°Š·ŠøŠ²Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠµ. ŠŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠøŃ ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°, ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ², Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ 1910. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ° Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° Š±ŠøŠ²Š° Š·Š°ŃŠ¾Š±ŃŠµŠ½ Šø ŃŃŠ°Š½ŃŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š²Š°Š½ Ń Š»Š¾Š³Š¾Ń ŠŠµŃŠ²ŠµŠ½ŃŠ°. Š£Š· ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ°, ŠæŃŠµŠ±Š°ŃŠµŠ½ ŃŠµ ŠøŠ· ŠŠµŃŠ²ŠµŠ½ŃŠµ Š·Š° ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŠŗŠ°Š¾ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Ń. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠ°ŃŠ° ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Ń ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šµ Š”ŃŠ±Š°, Š„ŃŠ²Š°ŃŠ° Šø Š”Š»Š¾Š²ŠµŠ½Š°ŃŠ°. Š£Š¼ŃŠ¾ ŃŠµ 1927. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. Š”Š°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø Š Š°Š½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŃŃŠ° ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° Ń ŠŃŠ°ŃŃ. ŠŠ·Š³Š»ŠµŠ“ ŠµŠ½ŃŠµŃŠøŃŠµŃŠ° ŠŗŃŃŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Ń ŠŠ°Š±Š° ŠŠ»Š°ŃŠøŠ½Š¾Ń ŃŠ»ŠøŃŠø Ń ŠŃŠ°ŃŃ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠ²Š¾ Š¼ŃŃŠŗŠ¾ Š“ŠµŃŠµ Š¾ŃŠ° Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½Š° Šø Š¼Š°ŃŠŗŠµ ŠŠ°ŃŠŗŠµ, ŃŠ¾ŃŠµŠ½ 31. Š¼Š°ŃŃŠ° 1876. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŃŠ°ŃŃ,[3] ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Š“Š°ŃŠø Š¾ ŃŠ°ŃŠ½Š¾Š¼ Š“Š°ŃŃŠ¼Ń ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° ŃŠ°Š·Š»ŠøŠŗŃŃŃ. ŠŠµŠ³Š¾Š² Š¾ŃŠ°Ń Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½, ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š¾Š±ŃŃŠ°Ń, Š° Š¼Š°ŃŠŗŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµŃŠŗŠ° Š±Š¾Š³Š°ŃŠ¾Š³ Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠ³Š¾Š²ŃŠ° ŠæŠ¾ ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń Š ŠøŃŃŠ° ŠŃŠŗ. ŠŠµŠ“Š° ŠæŠ¾ Š¾ŃŃ, ŠŠ»ŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š“Š¾ŃŠ°Š¾ ŃŠ° ŃŠµŠ»Š°, Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Š¾Š±ŃŃŠ°Ń Ń ŠŃŠ°ŃŃ, Š¾Š¶ŠµŃŠµŠ½ ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š¼, ŠøŠ· Š½ŠµŠŗŠ°Š“ ŃŠ³Š»ŠµŠ“Š½Šµ ŠŗŃŃŠµ ŠŠ¾Š²ŃŠøŃŠ°. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŠŠ»ŠøŃŠøŠ½Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø, ŠŠ»Š°ŃŠ° ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠ“Š°Š»Š°, Š°Š»Šø ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š“ŃŃŠ³Šø Š¼ŃŠ¶, ŃŃŠ³Š¾Š²Š°Ń, ŃŠ±ŃŠ·Š¾ ŃŠ¼ŃŠ¾. ŠŠ“ Š½Š°ŃŠ»ŠµŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ŠøŠ³Š»Š° ŠŗŃŃŃ Šø Š“Š°Š»Š° ŃŠøŠ½Š° Š½Š° Š¾ŃŠµŠ² Š·Š°Š½Š°Ń. Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š½, Š¾Š±ŃŃŠ°Ń Ń ŠŠ¾ŃŃŠ¾Ń Š¼Š°Ń Š°Š»Šø, Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Šø ŃŃŠ²ŠµŠ½Šø ŠæŠµŠ²Š°Ń.[4] ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŠæŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°Š“Š° Š¼Ń ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾ Š¾ŃŠ°Ń, 21. ŃŠµŠæŃŠµŠ¼Š±ŃŠ° 1881. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š° ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠµŠ“Š°Š¼, ŠæŃŠµŠ¼ŠøŠ½ŃŠ»Š° ŃŠµ Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š¼Š°ŃŠŗŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ° 1. Š¼Š°ŃŃŠ° 1883.[4] ŠŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ Š¼Š»Š°ŃŠµŠ³ Š±ŃŠ°ŃŠ° Š¢ŠøŠ¼Š¾ŃŠøŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾ Ń Š“ŃŃŠ³Š¾Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø.[3] ŠŃŠøŠ³Ń Š¾ ŃŠµŠ¼Ń ŠæŃŠµŃŠ·ŠµŠ»Š° ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š±Š°Š±Š° ŠŠ»Š°ŃŠ°. ŠŠ°Š±Š° ŠŠ»Š°ŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š° ŠøŠ· ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ³Š»ŠµŠ“Š½Šµ, Š°Š»Šø Š¾ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŠµŠ½Šµ Š²ŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ Šø ŃŠµŃŃŠ¾ Š¼Ń ŃŠµ ŠæŃŠøŃŠ°Š»Š° Š¾ āŃŃŠ°ŃŠ¾Š¼ā ŠŃŠ°ŃŃ.[5] ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŠ½Šø, Š±Š°Š±Š° ŠŠ»Š°ŃŠ° ŃŠµ ŃŠŗŠ°ŃŠµŠ¼, ŠæŃŠµŠæŃŠ¾Š“Š°ŃŠ¾Š¼ ŃŃŠ°ŃŠøŃ ŃŃŠ²Š°ŃŠø, ŠæŠ»ŠµŃŠµŃŠµŠ¼ Šø Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŃŃŠæŠµŠ²Š°Š»Š° Š“Š° Š¾Š±ŠµŠ·Š±ŠµŠ“Šø ŃŠµŠ±Šø Šø ŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠ½ŃŠŗŃ Š½Š¾ŃŠ¼Š°Š»Š°Š½ Š¶ŠøŠ²Š¾Ń. ŠŃŠ²Šø Šø ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ½Šø Š“Š°Š½Šø Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ ŠøŃŠæŃŃŠµŠ½Šø ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŃŠ²Š¾Š¼, Š½Š° ŃŠ²Šµ ŃŠ¾ Š½Š°Š“Š¾Š²ŠµŠ·ŠøŠ²Š°Š»Š¾ ŃŠµ Šø Š¾Š“ŃŃŃŃŠ²Š¾ Š¾Š±Š° ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š² Š¶ŠøŠ²Š¾Ń ŃŠøŠ½ŠøŠ»Š¾ ŃŠ¾Ń ŃŠµŠ¶ŠøŠ¼.[6] Š ŃŠ²Š¾Š¼ Š“ŠµŃŠøŃŃŃŠ²Ń, ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠø ŠæŠøŃŠ°Ń ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Ń Š“Š° Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø, Šø Ń Š½ŠµŠŗŠøŠ¼ Š¾Š“ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ° (`Š£Š²ŠµŠ»Š° ŃŃŠ¶Š°`, `ŠŠ° Š¾Š½Š°Ń ŃŠ²ŠµŃ`, `Š¢ŠµŃŠŗŠ° ŠŠ»Š°ŃŠ°`). ŠŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š“Š° Š¶ŠøŠ²Šø ŃŠ° ŠŠ»Š°ŃŠ¾Š¼, Š° ŃŠµŠ½ Š±ŃŠ°Ń ŠŠ¾Š²ŃŠ° ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ Š±ŃŠøŠ½ŃŠ¾ Š¾ ŠŠ¾ŃŠø Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ ŃŠ°Š·Š²Š¾ŃŃ.[4] ŠØŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŃŃŠ° ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠØŠŗŠ¾Š»ŃŠŗŠµ 1883/84. ŃŠæŠøŃŠ°Š½ ŃŠµ Ń ŠæŃŠ²Šø ŃŠ°Š·ŃŠµŠ“ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Šµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ Šø ŃŠ²ŠøŃ ŠæŠµŃ ŃŠ°Š·ŃŠµŠ“Š° Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ¾Š»ŠøŠ“Š°Š½ ŃŃŠµŠ½ŠøŠŗ. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1888/1889. ŃŠæŠøŃŃŃŠµ ŃŠµ Ń ŠæŃŠ²Šø ŃŠ°Š·ŃŠµŠ“ ŠŃŠ°ŃŃŠŗŠµ Š½ŠøŠ¶Šµ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1892/93. ŃŠæŠøŃŃŃŠµ ŃŠµ Ń ŠæŠµŃŠø ŃŠ°Š·ŃŠµŠ“ Š²ŠøŃŠµ ŠŃŠ°ŃŃŠŗŠµ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ Šø Š·Š°Š²ŃŃŠ°Š²Š° ŃŠµ Š“Š²Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ. Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠµ Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŃŃŠµŠ½ŠøŠŗ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾ŠæŃŃ: ŠŠ»ŠøŃŠµ ŠŃŠŗŠøŃŠµŠ²ŠøŃŠ°, ŠŃŠ°Š¶Šµ ŠŠ°Š²Š»Š¾Š²ŠøŃŠ°, ŠŠøŠ»ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Š”ŠøŠ¼ŠøŃŠ° Šø Š“ŃŃŠ³Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š·Š½Š°ŃŠ½Š¾ ŃŃŠøŃŠ°Š»Šø Š½Š° ŃŠµŠ³Š°. ŠŠøŠ»ŠøŠ²Š¾ŃŠµ Š”ŠøŠ¼ŠøŃ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Š“ŠøŃŠµŠŗŃŠ¾Ń ŃŠŗŠ¾Š»Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŃ Šø Š½Š¾Š²ŃŠ°Š½Š¾ ŠæŠ¾Š¼Š°Š³Š°Š¾, ŃŠ°Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°Š¾ Š³Š° Šø Ń ŃŠ°Š±ŃŠøŠ¾ Š“Š° Š½Š°ŃŃŠ°Š²Šø ŃŠ° ŃŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°ŃŠµŠ¼, ŃŠµŃ ŃŠµ ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŃŠŗŠøŃ Š¼Š°ŃŠµŃŠøŃŠ°Š»Š½ŠøŃ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ° ŃŠ°Š·Š¼Š°ŃŃŠ°Š¾ Š“Š° Š¾Š“ŃŃŃŠ°Š½Šµ.[6] Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ Š“Š° ŠæŠøŃŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ ŃŠ¾Ń Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠø, ŠæŠµŃŠ¼Šµ ŠæŃŠ½Šµ ŠæŠµŃŠøŠ¼ŠøŠ·Š¼Š°, Š±ŠµŠ· ŃŃŠæŠµŃ Š°. Š£Š±ŃŠ·Š¾ ŃŠµ Š¾ŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŠæŠøŃŠ°ŃŠµ ŠæŠµŃŠ°Š¼Š°, Š°Š»Šø ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š“Š° ŃŠøŃŠ°. ŠŠ½Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠ°Š»Š°Ń Š¾ŃŠµŃŠøŠ¾, Š²ŠøŠ“ŠµŠ¾, ŃŃŠ¾, ŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š² ŠŗŠ°ŠæŠøŃŠ°Š» Š·Š° ŃŠøŃŠ°Š² Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµ. ŠŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1895. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŃŠµŠ½ŠøŠŗ Š¾ŃŠ¼Š¾Š³ ŃŠ°Š·ŃŠµŠ“Š° ŠŠøŃŠŗŠµ Š²ŠøŃŠµ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŃŠµŃŠµ ŃŠ° ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŠ¾Š¼ ŠŠøŠ»ŠøŠ²Š¾ŃŠµŠ¼ ŠŠ°ŃŠøŃŠµŠ¼, ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŃŠµŃŠ·ŠøŠ¼Š° Š¾ŃŠøŠ½ŃŠŗŃ ŃŠ»Š¾Š³Ń ŠŠøŠ»ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Š”ŠøŠ¼ŠøŃŠ°, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Š³Š° Š”ŠøŠ¼ŠøŃ ŠæŃŠ°ŃŠøŃŠø Š“Š¾ ŠŗŃŠ°ŃŠ° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°. Š£ ŠŠøŃŠŗŠ¾Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠø Š¼Š°ŃŃŃŠøŃŠ°.[7][5] Š”Š¾Š¼Š±Š¾ŃŃŠŗŠø ŠŠ¾Š»ŃŠ± Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ `ŠŠµŃŠ°` Šø `ŠŠ°ŃŠŗŠ° Š½Š° Š³ŃŠ¾Š±Ń ŃŠ²Š¾Š³Š° ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŠ°`, ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠæŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ¾ŃŠŗŠ¾.[4] ŠŃŠµŠ»Š°Š·Š°Šŗ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŠ° 1896. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š±Š°Š±Š° ŠŠ»Š°ŃŠ° ŃŠ¼ŠøŃŠµ. Š ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ»ŠµŠ“ŠµŃŠµ: ā ŠŠ°ŠŗŠ»Šµ, ŃŠ¼ŃŠ»Š° ŃŠµ! ŠŠ¾ŃŠµ Šø ŃŠ°Ń ŃŠ°Ń... ŠŠ½Š°, Š¾Š½Š°! ŠŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠ° Š“ŃŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠ°ŃŠµ Š·Š° Š¼Šµ. ŠŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠø ŠŗŃŃŠ°Šŗ Š¼Š¾Š³Š° ŃŃŠ°Š½Š°, ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠø Š¾Š³ŃŠ°Š½Š°Šŗ Š¼Š¾ŃŠµ ŃŠ¾Š“Š±ŠøŠ½Šµ, Š±Š°Š±Š° Š¼Š¾ŃŠ°, ŃŠ¼ŃŠ»Š° ŃŠµ! ŠŠø Š¾ŃŠ°, Š½Šø Š¼Š°ŃŠŗŠµ, Š½Šø Š±ŃŠ°ŃŠ°, Š½Šø ŃŠµŃŃŃŠµ, Š½ŠøŠ³Š“Šµ Š½ŠøŠŗŠ¾Š³Š°. Š”ŠµŠ¼ ŃŠµ. Š Š¾Š½Š° Š¼Šµ ŃŠµ Š¾Š“ `Š¼ŃŠ²Ń Š¼ŃŠ²ŠŗŃ` Š¾ŃŃŠ²Š°Š»Š°. ŠŠµ Š½ŠµŠ¼Š° Š²ŠøŃŠµ. ā āāŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŠ° Š¾Š½Š°Ń ŃŠ²ŠµŃ, 1896[8] ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŃŠæŠøŃŃŃŠµ ŃŠµ Š½Š° ŠŃŠ°Š²Š½Šø ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠø Š¾Š“ŃŠµŠŗ.[3] Š£ ŠŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²Š¾Š¼ ŠŗŠ¾Š»Ń (1896) ŠøŠ·Š»Š°Š·Šø ŠæŠµŃŠ¼Š° `ŠŠ¾ŃŃŃ ŠæŠµŃŠ¼Ń`. ŠŠ° Š“ŃŃŠ³Š¾Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŠæŠøŃŠµ ŠæŃŠ¾Š·Ń Šø 1898. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ° ŠæŃŠ²Šµ ŠæŃŠøŃŠµ. ŠŠ±Š¾Š³ ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠøŃ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ¾ŃŠ°, ŠæŃŠ¾Š“Š°ŃŠµ ŠŗŃŃŃ Š»Š¾ŠŗŠ°Š»Š½Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŠŗŃ.[3][5] ŠŠ¾ŃŠµŃŠ½Šµ Šø ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠ°Š“Š¾Š²Šµ ŃŃŃŠ“ŠµŠ½Š°ŃŠ° ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ½Š“ŃŠ° ŠŠ°Š²ŃŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š“Š¾ŠæŃŠøŠ½ŠµŠ¾ Š“Š° ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ²Š° Š“ŠµŠ»Š° ŠæŃŠ¾Š½Š°ŃŃ Ń Š·Š±ŠøŃŃŠø ŠŠ· ŃŃŠ°ŃŠ¾Š³ ŃŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ° (`ŠŃŃŃŠµŠ² Š“Š°Š½`, `ŠŃŠ²Š° ŃŃŠ·Š°`, `Š£ Š½Š¾ŃŠø`, `Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµ`, Šø `Š£Š²ŠµŠ»Š° ŃŃŠ¶Š°`). Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠ»ŠøŠ¾ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠ°ŠŗŃŠøŠŗŠ°Š½Ń ŠŃŠ¶Š°Š²Š½Šµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠµ 1897. Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŃŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š“Š¾Šŗ Š½ŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŠæŃŠ°ŠŗŃŠøŠŗŠ°Š½Ń Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ. Š£Š±ŃŠ·Š¾ Š·Š°ŃŠøŠ¼, ŠæŃŠµŠ»Š°Š·Šø Ń ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š¾ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠµ, Š³Š“Šµ Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ²Šµ Š“Š¾ Š¼Š°ŃŠ° 1901. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŃŠ²Š¾Š³ ŃŃŠ½Š° ŃŠµ Š·Š°ŃŠ²ŠµŠŗ Š½Š°ŠæŃŃŃŠøŠ¾ ŠŃŠ°ŃŠµ.[7] ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1900, ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ, Ń ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŃ ŠŠ²ŠµŠ·Š“Š° ŃŃŠµŃŠø ŃŠøŠ½ Š“ŠµŠ»Š° ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼ ŃŠµŃŠøŠ¼Š° ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Š° ŠøŠ³ŃŠ° Ń ŃŠµŃŠøŃŠø ŃŠøŠ½Š°. Š¦ŠµŠ»Š° Š“ŃŠ°Š¼Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½Š° ŃŠµ Ń Š”ŃŠæŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š¼ Š³Š»Š°ŃŠ½ŠøŠŗŃ 1902. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Š²ŠøŃŠµ ŠæŃŃŠ° ŠæŃŠµŠæŃŠ°Š²ŃŠ°Š¾ ŃŠ²Šµ Š“Š¾ ŠŗŠ¾Š½Š°ŃŠ½Šµ Š²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµ 1904.[9] ŠŠµŠ²ŠµŃŠ¾Š³ Š¼Š°ŃŠ° 1901. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ Š·Š° ŠæŃŠ°ŠŗŃŠøŠŗŠ°Š½ŃŠ° Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° ŠøŠ½Š¾ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃ Š“ŠµŠ»Š°, Š³Š“Šµ Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ Š“Š²Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1902. Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š“ŠµŠ»Š°: Š”ŃŠ°ŃŠø Š“Š°Š½Šø, ŠŠ¾Š¶ŃŠø ŃŃŠ“Šø, ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°. ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠµ Š¶ŠµŠ½Šø Ń ŠŠ½Š³ŠµŠ»ŠøŠ½Š¾Š¼. ŠŠ“ ŃŃŠ»Š° 1903. Š“Š¾ ŃŃŠ»Š° 1904. Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ½ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠøŃŠ°Ń ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠµ ŃŠæŃŠ°Š²Šµ, Š“Š° Š±Šø Š¾ŃŠøŃŠ°Š¾ Šø Ń ŠŠ°ŃŠøŠ· Š½Š° ŃŠæŠµŃŠøŃŠ°Š»ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŃ, Š·Š° ŃŃŠ° ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŃŃŠøŠæŠµŠ½Š“ŠøŃŃ. ŠŠ°ŃŃŠ°Š¶ŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š° Š¾ŃŃŠ°Š½Šµ ŃŠ¾Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń Š“Š°Š½Š° Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń, ŃŃŠ¾ Š¼Ń Š½ŠøŃŠµ Š¾Š“Š¾Š±ŃŠµŠ½Š¾, Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ³Š° ŃŠµ ŃŠæŃŃŠøŠ¾ ŃŠ°Š²Š½Š¾ ŠæŠøŃŠ¼Š¾ ŠŠøŠŗŠ¾Š»Šø ŠŠ°ŃŠøŃŃ. ŠŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, ŠæŠ¾Š“Š½Š¾ŃŠø Š¾ŃŃŠ°Š²ŠŗŃ, ŠøŠ¼Š° Š½ŠµŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠµ Ń ŃŠ»ŃŠ¶Š±Šø Šø ŠæŃŠøŠ“ŃŃŠ¶ŃŃŠµ ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠµ, ŠøŠ· ŃŠ»ŠøŃŠ½ŠøŃ ŃŠ°Š·Š»Š¾Š³Š°, Š¾ŃŠµŃŠ°Š»Šø `ŃŃŠ²ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø`. Š Š°Š“Š¾ŃŠµ ŠŠ¾Š¼Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ ŃŠ¾ Š·Š°Š¼ŠµŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŃ Šø ŃŠ²Š»Š°ŃŠø Š³Š° Ń ŠæŠ¾Š»ŠµŠ¼ŠøŠŗŃ. Š£ Š±Š¾Š¶ŠøŃŃŠµŠ¼ Š±ŃŠ¾ŃŃ ŠŃŠ°Š²Š“Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ `Š ŠøŃŃŠ° Š±Š¾ŃŠ°ŃŠøŃŠ°`, ŠæŃŠ²Ń ŃŠ° Š½Š°Š“Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ ŠŠ· Š¼Š¾Š³Š° ŠŗŃŠ°ŃŠ°.[10] Š”Š²Šµ Š“Š¾ 1913. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š½ Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ Š½Š° Š“ŃŠ¶Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠøŠ½Š¾Š²Š½ŠøŠŗŠ° Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ.[11] Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Ń ŠæŠ¾Š·Š½ŠøŃŠøŠ¼ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°Š¼Š°. Š¤Š¾ŃŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ°Š½Š¾ Ń ŠŃŠ°ŃŃ. Š£ ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŃ 1903. Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠ²Š¾ Š“ŠµŃŠµ, ŃŠµŃŠŗŃ ŠŠµŃŠ°Š½ŠŗŃ, Š° Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń Šø ŠæŠ¾ Š“Š°Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Šø Š“ŃŃŠ³Ń ŃŠµŃŠŗŃ, Š”ŃŠ°Š½ŠŗŃ.[12] ŠŠµŃŠ¾ŠæŠøŃ Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠøŠ¾ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ²Ń ŠæŠ¾Š½ŃŠ“Ń Šø ŠæŠøŃŠ°Ń ŃŠ°Š¼ Š¾Š“Š»ŃŃŃŃŠµ Š“Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²Šø ŃŠ²Š¾Ń Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½, ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ². ŠŠµŠ“Š°Š½ Š“ŠµŠ¾ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° Š²ŠµŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š¾Š“ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š½ ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°ŃŠøŠ¾ ŠŠ“Š±Š¾ŃŃ ŠŠ¾Š»Š°ŃŃŠµŠ²Šµ Š·Š°Š“ŃŠ¶Š±ŠøŠ½Šµ Š·Š° ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń, ŠæŃŠøŠ»Š°Š¶ŃŃŠø Š³Š¾ŃŠ¾Š²Šµ ŃŠ°Š±Š°ŠŗŠµ ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ `Š±Šø ŃŠµ Š¼Š¾Š³Š»Š° ŠæŃŠ¾Š²ŠµŃŠøŃŠø Š²ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃ Š“ŠµŠ»Š°`. ŠŠ¾Š¼Š¾Ń Š½ŠøŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ Šø Š“Š°ŃŠµ `ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø Š¾Š³Š»Š°Ń` Š·Š° ŠŠµŃŠøŃŃŃ ŠŗŃŠ². Š”ŃŠæŃŠŗŠø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø Š³Š»Š°ŃŠ½ŠøŠŗ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŠæŃŠ²Šø ŃŠøŠ½, Š° ŠŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠ° Š¾Š“Š»Š¾Š¼Š°Šŗ Š“ŃŃŠ³Š¾Š³ ŃŠøŠ½Š° Š¢Š°ŃŠ°Š½Šµ.[13] Š£ ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŃ 1913. ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ Š·Š° ŃŠµŃŠµŃŠµŠ½ŃŠ° ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ Š¾Š“ŠµŃŠµŃŠ° Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ, Š³Š“Šµ Š³Š° Š·Š°ŃŠøŃŠµ Šø ŃŠ°Ń, Š° Š“Š¾Š±ŠøŃŠ° Šø ŃŃŠµŃŠµ Š“ŠµŃŠµ, ŠæŠ¾ ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń Š ŃŠ¶ŠøŃŠ°.[14] ŠŠ¾ŃŃŠµŃŠµŠ½ `Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃŃŠ²Š° Šø ŃŃŠµŃŃŠ° Ń ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠ¼ Š½Š°ŠæŠ¾ŃŠøŠ¼Š°` Š½Š°Š»Š°Š·Šø ŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Š¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Ń ŠŃŠ°ŃŃ, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š“Š¾Š»Š°Š·Šø Ń ŠŠøŃ, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŠæŃŠµŃŠ»Š° Š²Š»Š°Š“Š° ŃŠ° ŃŠøŃŠ°Š²Š¾Š¼ Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½Š¾Š¼ Š°Š“Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼. ŠŠ°Š¾ ŃŠµŃŠµŃŠµŠ½Ń Š¦ŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ Š¾Š“ŠµŃŠµŃŠ° Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½ ŃŠµ Š“Š° ŃŠ»ŃŠ¶Š±ŠµŠ½Š¾ ŠæŃŠ°ŃŠø Š²Š¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŠø, Ń ŠæŠ¾Š²Š»Š°ŃŠµŃŃ, ŠæŃŠµŠ½Š¾ŃŠø Š¼Š¾ŃŃŠø ŠŗŃŠ°ŃŠ° Š”ŃŠµŃŠ°Š½Š° ŠŃŠ²Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠ°Š½Š¾Š³, ŠøŠ· Š”ŃŃŠ“ŠµŠ½ŠøŃŠµ ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠŠµŃŠø.[14] ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1915. Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŃ Ń ŠŃŠ°ŃŠµŠ²Ń.[15] Š£ ŠŠµŃŠø Š½Š°ŠæŃŃŃŠ° Š²Š¾ŃŃŠŗŃ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ»Š° ŠæŃŠµŠŗŠ¾ ŠŠ»Š±Š°Š½ŠøŃŠµ Šø Š¾Š“Š»Š°Š·Šø Ń ŠŠ¾Š“Š³Š¾ŃŠøŃŃ, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š½Š° Š¦ŠµŃŠøŃŠµ. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŠŗŠ°ŠæŠøŃŃŠ»Š°ŃŠøŃŠµ Š¦ŃŠ½Šµ ŠŠ¾ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠµŠŗŠ¾ ŠŠ¾ŃŠ½Šµ Š·Š° ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š°Š»Šø ŃŠµ Š½Š° ŠæŃŃŃ Š·Š°ŃŠ¾Š±ŃŠµŠ½ Šø `ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠ¾Š»ŃŠøŠ½ŃŠµŃŠ½ŠøŃŠ°Š½Šø` Š·Š°Š“ŃŠ¶Š°Š½ Ń ŠŠµŃŠ²ŠµŠ½ŃŠø. ŠŠ²Š“Šµ ŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠŗŠøŃŃ `ŠŃŠ“Šø Š ŠøŃŃŠ°` ŠøŠ· ŃŠøŠŗŠ»ŃŃŠ° ŠŠ¾Š¶ŃŠø ŃŃŠ“Šø.[12] ŠŠ°Ń Š²Š°ŃŃŃŃŃŠø ŠŠ¾ŃŃŠø Š„ŠµŃŠ¼Š°Š½Ń, Š½ŠµŠŗŠ°Š“Š°ŃŃŠµŠ¼ ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŃ ŃŠ°ŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠŗŠµ ŠŠ°Š“Šµ, ŃŠ°Š“Š° Š·Š°Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗŃ Š²Š¾ŃŠ½Š¾Š³ ŠŃŠ²ŠµŃŠ½ŠµŠ¼Š°Š½Š° Š·Š° Š¾ŠŗŃŠæŠøŃŠ°Š½Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŃ, Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ, ŠæŠ¾ŃŃŠµŃŠµŠ½ ŠøŠ½ŃŠµŃŠ½Š°ŃŠøŃŠµ, Š²ŃŠ°ŃŠøŠ¾ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“. ŠŠ¾ŃŠøŃŠµ Š“Š° ŠæŠøŃŠµ Š·Š° Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠ¾ŃŃŠŗŠµ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Šµ `ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠµ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Šµ`, Š¾ ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠµŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° ŃŃŠ“Šø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠ°Š“ŠøŠ»Šø Š·Š° Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠ¾ŃŠµ, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø ŠæŃŠµŃ ŃŠ°Š½ŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŃ.[12][15] Š”Š°ŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š¾ ŃŠµ Š¾Š“ 1916. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š¾ Š·Š°Š²ŃŃŠµŃŠŗŠ° ŃŠ°ŃŠ°.[14] Š£ ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±Ń ŠøŠ·Š»Š°Š·Šø ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ² 1917. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° `Š½Š¾Š²ŠµŠ»Š°` ŠæŠ¾Š“ Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ `ŠŃŠµŠ»Š° ŠŗŃŠ²` Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° Ń Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Ń. Š”Š»ŠµŠ“ŠµŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ² ŠøŠ·Š»Š°Š·Šø Ń ŠŠµŠ½ŠµŠ²Šø, ŠŗŠ°Š¾ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ `ŠŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠµ ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø`. Š£ ŠŗŠ°Š»ŠµŠ½Š“Š°ŃŃ Š¦ŠŠ, ŠŠ¾ŃŠ½Šµ Š³Š»Š°Š²Š½Šµ Š³ŃŠ±ŠµŃŠ½ŠøŃŠµ Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ `Š¦ŃŠ²ŠµŠ½Šø ŠŗŃŃŃ`. ŠŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š½Š° ŠøŃŃŠ¾Ń Š“ŃŠ¶Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠµŃŠµŃŠµŠ½ŃŠ° Šø Ń Š½Š¾Š²Š¾Š¼ Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Ń Š²ŠµŃŠ° ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šµ Š”Š„Š”.[12] ŠŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠ°ŃŠ½Šø Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Šø ŃŠ¼ŃŃ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1919. Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŃŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ `ŠŠ¾Š“ Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼` Ń Š»ŠøŃŃŃ ŠŠ°Š½. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Ń Š“Š°Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠøŠ½Š¾Š²Š½ŠøŠŗ ŠŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ Ń Š£Š¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Š¾Š“ŠµŃŠµŃŃ, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š·Š° Š°Š“Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ°ŃŠ¾ŃŠ° ŠøŠ½ŃŠæŠµŠŗŃŠ¾ŃŠ° Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠ²Š°.[16] ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1921. Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ `ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠŠµŠ»ŠŗŠ°`, Š° ŃŠ»ŠµŠ“ŠµŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŠ¾Š²Š¾ŃŃŠø Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŃ Ń Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŃŠøŠ¼Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ²Šµ ŃŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ `ŠŠ¾Š“ Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼` Šø `ŠŠ°Š±ŃŃŠ°Š½ŃŠø`.[17] Š£ Š°ŠæŃŠøŠ»Ń 1924. ŃŠ»Š°Š²Šø ŃŃŠøŠ“ŠµŃŠµŃŠ¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠøŃŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š³ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŃŠ²Š° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š“ŃŠ°Š¼Š° ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° ŃŠµ Š¾ŠæŠµŃ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ° Šø ŠøŠ³ŃŠ°.[15] ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŃŃŠµ Šø ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ `ŠŠ¾ŃŠø Š·ŠµŠ¼ŃŠ°ŃŠø`.[17] Š”Š»ŠµŠ“ŠµŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š“ Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠµ Š¾ŠæŃŃŠøŠ½Šµ Š“Š¾Š±ŠøŃŠ° ŠæŠ»Š°Ń Š½Š° ŠŗŠ¾Š¼ Š·ŠøŠ“Š° ŠŗŃŃŃ.[12] Š”Š²Šµ Š²ŠøŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾Š²Š»Š°ŃŠø ŠøŠ· ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Šø ŃŠ°Š²Š½Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°, ŃŃŠ¾ Š·Š±Š¾Š³ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø, ŃŃŠµŠ¼ŠøŃŠµ, ŃŃŠ¾ Š·Š±Š¾Š³ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠ½ŠøŃ Š½Š°ŠæŠ°Š“Š° Š½Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Ń Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ Ń ŃŃŠ°Š¼ŠæŠø. Š Š°Š“Š¾ ŃŠµ Š“ŃŃŠ¶Šø ŃŠ° Š³Š»ŃŠ¼ŃŠøŠ¼Š° ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠ°, ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ Š§ŠøŃŠ°-ŠŠ»ŠøŃŠ¾Š¼ Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃŠµŠ¼. Š£Š¼ŠøŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Ń ŠŗŃŃŠø Š½Š° ŠŠ¾ŃŃŠ¾Š»Ń 21. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±ŃŠ° 1927. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. Š”Š°Ń ŃŠ°ŃŠµŠ½ ŃŠµ Š“Š²Š° Š“Š°Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń.[18] ŠŠ“ 1928. Š“Š¾ 1930. ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŃ ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š“ŠµŠ»Š° Ń ŃŠµŠ“Š°ŠŗŃŠøŃŠø ŠŃŠ°Š³ŃŃŠøŠ½Š° ŠŠ¾ŃŃŠøŃŠ°, ŃŠ²Šµ Š¾Š½Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°.[12] ŠŠøŃŠ½Š¾ŃŃ Š£ŃŠµŠ“Šø Š Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ¾Š³ ŠæŠøŃŃŠ° ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š¼Š°Š»Š¾ Š·Š½Š°. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° ŃŠ½ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŃŠ° Š¾ ŃŠµŠ¼Ń ŃŠµ ŠæŃŠøŃŠ°Š»Š° Ń ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠøŠ½ŃŠµŃŠ²ŃŃŃ:[19] ā ŠŠøŃŠ»ŠøŠ¼ Š“Š° ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ ŠæŠ»Š°Š²Šµ Š¾ŃŠø, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š³Š° ŃŠµ ŃŠµŃŠ°Š¼ ŠøŠ· ŠæŃŠøŃŠ°. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŃŠ¾Š³, ŃŠµŃ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŃŠø ŃŠµŃŠŗŠµ Šø Š¾Š½Š“Š° ŃŠµ ŃŠ°Ń Š½Š°ŃŠøŠ½ Š²Š°ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠ° Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š° ŃŠ°Šŗ Š½Šø Š¼Š¾ŃŠ° Š¼Š°ŃŠŗŠ° Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š½ŠµŠŗŠµ ŃŃŠ²Š°ŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠµ Š±Šø Š±ŠøŠ»Šµ Š·Š°Š½ŠøŠ¼ŃŠøŠ²Šµ ŠæŠ° Š“Š° Š¾Š“ ŃŠ¾Š³Š° ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ¼Š¾ ŠæŃŠøŃŃ. Š§ŃŠ»Š° ŃŠ°Š¼ Š“Š° Š±Šø ŠæŃŠµ Š½ŠµŠ³Š¾ Š¾Š“Šµ Š“Š° ŠæŠøŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š¾Š±ŠøŃŠ°Ń Š“Š° Ń ŃŠ°Š·Š³Š¾Š²Š¾ŃŃ ŃŠ° ŃŠŗŃŃŠ°Š½ŠøŠ¼Š° ŃŠ°Š¼Š¾ ŠæŃŠ¾ŃŃŃŠ° ŃŃŠŗŠµ Šø ŠŗŠ°Š¶Šµ āŠ¾Š“Š¾Ń ā, Šø Š¾Š½Š“Š° Š¾Š“Šµ Ń ŃŠ²Š¾ŃŃ ŃŠ¾Š±Ń. ŠŠ° Š»Šø ŃŠµ ŃŠ¾ Š±ŠøŠ¾ Š·Š½Š°Šŗ Š“Š° ŃŠµ Š¾ŃŠµŃŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Ń Š“Š° Š½ŠµŃŃŠ¾ Š½Š°ŠæŠøŃŠµ , ŃŠ¾ ŃŠµ Š²ŃŠ»Š¾ Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾. ŠŠ½Š°Š»Š¾ ŃŠµ ŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾ Š“Š° Š¼Ń ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ±Š½Š° ŠŗŠ°ŃŠ° Ń ŃŠ¾Š±Šø Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾, Š° ŃŠ²Šµ Š¾ŃŃŠ°Š»Šµ ŠæŃŠøŃŠµ ŃŃŠ“Šø ŠøŠ·Š¼ŠøŃŃŠ°ŃŃ, Š¼ŠøŃŠ»ŠøŠ¼ Š“Š° Š²Š¾Š»Šµ Š“Š° ŠøŠ·Š¼ŠøŃŃŠ°ŃŃ, ŃŠµŃ Š±Šø ŃŠ²Šø Š²Š¾Š»ŠµŠ»Šø Š“Š° Š²ŠøŃŠµ Š·Š½Š°Š¼Š¾. ā āāŠŠ¾ŃŠ° ŠŠøŠ²Š°Š“ŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃ ŠŠ°Š²ŠøŠ“Š¾Š²ŠøŃ, ŃŠ½ŃŠŗŠ° ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ° Š¼Š°ŃŠŗŠ° Ń Š»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, Š“ŠµŠ¾ ŃŠµŃŠøŃŠµ Š¼Š°ŃŠ°ŠŗŠ° ŠæŠ¾Š“ ŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š¼ āŠŠµŠ»ŠøŠŗŠ°Š½Šø ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠøā ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠøŠ·Š“Š°Š»Š° Š”ŃŠ±ŠøŃŠ°Š¼Š°ŃŠŗŠ°, ŠŠ¢Š¢ Š”ŃŠ±ŠøŃŠ°, 2010. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. Š£ ŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ ŃŠ²ŠøŠ¼ Š¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š° ŠŃŠ°ŃŠ° ā ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠøŠ¼, ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŠøŠ»Šø ŠæŃŃŠ¾ŠæŠøŃŠ½ŠøŠ¼, ŠøŃŃŠøŃŠµ ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠæŃŠ¾ŃŠ»Š¾ŃŃ ŠøŃŠæŃŃŠµŠ½Š° Š±ŃŃŠ½ŠøŠ¼ Š“Š¾Š³Š°ŃŠ°ŃŠøŠ¼Š°, ŃŠµŃ ŃŠµ Š³ŃŠ°Š“ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Š½Š° ŃŠ°ŃŠŗŃŃŠ½ŠøŃŠø Š²Š°Š¶Š½ŠøŃ ŠæŃŃŠµŠ²Š° Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½ŠøŃ Š“Š¾Š“ŠøŃŠ°. ŠŃŠ°ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ²Šµ Š“Š¾ 1878. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŠæŠ¾Š“ Š²Š»Š°ŃŃŃ ŠŃŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠµ ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠøŃŠµ. ŠŠ¾Š²Š¾ŃŠ°Š½ Š³ŠµŠ¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠø ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°Ń Š³ŃŠ°Š“Š° ŠæŃŠøŠ²Š»Š°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š¾ŃŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠµ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗŠµ ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠøŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Ń ŃŠµŠ¼Ń Š½Š°ŃŃŠ°Š½Šµ Šø Š“Š° ŠøŠ·Š³ŃŠ°Š“Šµ Š¼Š½Š¾Š³Š¾Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŃŠ°Š¼ŠøŃŠµ, ŠŗŠ¾Š½Š°ŠŗŠµ Šø Ń Š°Š¼Š°Š¼Šµ. ŠŃŠ°ŃŃŠŗŠø ŃŃŠ³Š¾Š²ŃŠø Š³Š¾Š²Š¾ŃŠøŠ»Šø ŃŃ ŃŃŃŃŠŗŠø Šø Š°ŃŠ°ŠæŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ, ŠæŃŃŠ¾Š²Š°Š»Šø ŠæŃŠµŠŗŠ¾ Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Šø Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šø Š½Š°ŃŠøŠ½Š° Š“Š° ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š¾ŃŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠµ Š²Š»Š°ŃŃŠø Š±Š»ŠøŃŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŠ°ŃŃŃŃ. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ 1878. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŃŠµŃŠ°Š²Š°ŃŠµ Š¼ŃŃŠ»ŠøŠ¼Š°Š½Š° Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š¼Š°ŃŠ¾Š²Š½Š¾, Š° ŃŠ°Š¼ŠøŃŠµ Šø Š“ŃŃŠ³Šø Š¾Š±ŃŠµŠŗŃŠø ā ŃŠ²ŠµŠ“Š¾ŃŠø ŃŃŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Š° Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ ŠøŠ·Š»Š¾Š¶ŠµŠ½Šø ŃŠ°Š·Š°ŃŠ°ŃŃ. Š£Š³Š»ŠµŠ“Š½Šµ Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠµ ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ ŠæŃŠ¾ŠæŠ°Š“Š°Š»Šµ ŃŃ Ń ŃŃŠ“Š°ŃŃ ŃŃŠ°ŃŠøŃ Šø Š½Š¾Š²ŠøŃ Š²ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠø. Š£ŠæŃŠ°Š²Š¾ ŃŠ°Ń ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“, Š¾Š“ 1878. Š“Š¾ 1910. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š½Š° ŃŠ°Š·Š¼ŠµŃŃ Š²ŠµŠŗŠ¾Š²Š°, ŠŗŠ°Š“Š° ŃŃ ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ¾ŃŠ¼Šµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŃŃŃŠµŠ½Šµ Šø Š·Š°Š¼ŠµŃŠøŠ²Š°Š½Šµ Š½Š¾Š²ŠøŠ¼, Šø ŠŗŠ°Š“Š° ŃŃ ŃŠµ Ń Š¾ŃŃŃŠøŠ¼ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ°ŃŃŠøŠ¼Š° ŃŃŠ“Š°ŃŠ°Š»Šø ŃŃŠ°ŃŠ¾ Šø Š½Š¾Š²Š¾, ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·Š°Š¾ ŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ Š“ŠµŠ»ŠøŠ¼Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠŗ ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ.[20] ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Š³Š¾ŃŠ¾Š²Š¾ ŃŠµŠ»Š¾ŠŗŃŠæŠ½Š¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° Š²ŠµŠ·Š°Š½Š¾ Š·Š° ŠŃŠ°ŃŠµ, Š¾Š½ ŃŠµ Ń ŠŃŠ°ŃŠµ ŃŠµŃŠŗŠ¾ Š¾Š“Š»Š°Š·ŠøŠ¾. ŠŠ½ ŃŠµ Š·Š° ŠŃŠ°ŃŠµ Š¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠ½Š°Š¶Š½Š¾ ŠµŠ¼Š¾ŃŠøŠ²Š½Š¾ Š²ŠµŠ·Š°Š½ Šø ŃŠ° Š¾ŃŠøŠ³Š»ŠµŠ“Š½Š¾Š¼ Š½Š¾ŃŃŠ°Š»Š³ŠøŃŠ¾Š¼ Š¾ŠæŠøŃŠøŠ²Š°Š¾ ŃŠµ Š¼ŠøŠ½ŃŠ»Š° Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° Šø āŃŃŠ°ŃŠµ Š“Š°Š½Šµā (ŃŠµŠ“Š½Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° 1900. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š½Š¾ŃŠø Š½Š°Š·ŠøŠ² āŠ”ŃŠ°ŃŠø Š“Š°Š½Šøā). ŠŠµŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š½ŠŗŃŠµŃŠ½Šµ ŃŠøŃŠµŠ½ŠøŃŠµ Š½ŠøŃŠµ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š²Š°Š¾, ŠŗŠ°Š¾, Š½Š° ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃ, Š³ŠµŠ¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠø ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°Ń Š¾ŠŗŠ¾Š»Š½ŠøŃ Š¼ŠµŃŃŠ°, Š¼Š°ŃŠµŃŠøŃŠ°Š»Š½ŠøŃ Š¾Š±ŃŠµŠŗŠ°ŃŠ° Ń ŃŠ°Š¼Š¾Š¼ Š³ŃŠ°Š“Ń, ŠøŠ»Šø ŠæŠ°Šŗ ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠµ Š¾Š±ŠøŃŠ°ŃŠ½Šµ ŠæŃŠ°ŠŗŃŠµ. Š ŃĆ¢Š¼ ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Ń ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°ŃŃ Š¾Š±ŃŠ°ŃŃŠ°Š²Š°Š¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šµ Š¾Š±Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š¾ Š½Š° Š¾ŃŠ½Š¾Š²Ń ŠæŃŠøŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ»ŃŃŠ°Š¾, ŠøŠ½ŃŠµŠ³ŃŠøŃŃŃŠø ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠµ Š²ŠøŃŠµ ŃŃŠ“ŃŠŗŠøŃ ŃŃŠ“Š±ŠøŠ½Š° Ń ŃŠµŠ“Š½Ń, Š“Š° Š±Šø ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠøŠ³Š»Š° ŃŠøŃ Š¾Š²Š° ŠæŃŠ½Š¾ŃŠ° Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ° Š·Š°Š¾ŠŗŃŃŠ¶ŠµŠ½Š¾ŃŃ Š“ŠµŠ»Š°. ŠŠµŠ· Š¾Š±Š·ŠøŃŠ° Š½Š° ŃŠ²Šµ ŃŠ¾, Ń Š¼Š½Š¾Š³ŠøŠ¼ ŠµŃŠ½Š¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠøŠ¼ Šø ŃŠ¾Š»ŠŗŠ»Š¾ŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š²ŠøŠ¼Š°, ŃŠ°Š“ŃŠ¶ŠøŠ½Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š³ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š³ Š“ŠµŠ»Š° ŠøŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠøŠŗŃŃŠµ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š½ŠµŠ¾ŃŠæŠ¾ŃŠ½Š° Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠ° ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠ°. ŃŃ. ŃŠµŠ°Š»Š°Š½ Š¾ŠæŠøŃ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Šø Š¾Š±ŠøŃŠ°ŃŠ° Ń ŠŃŠ°ŃŃ Š½Š° ŠæŃŠµŠ»Š¾Š¼Ń Š“Š²Š° Š²ŠµŠŗŠ°.[20][21] Š Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŃ ŠæŠøŃŠµ ŠŠ¾Š²Š°Š½ Š”ŠŗŠµŃŠ»ŠøŃ Ń ŠŗŃŠøŠ·Šø ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° Š½Š¾Š²Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŃŠµŠ¼Š° Š”ŠŗŠµŃŠ»ŠøŃŃ, Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Š²ŠøŃŠµ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ Š½ŠµŠ³Š¾ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń, `Š²ŠøŃŠµ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ Š½Š¾ Š¾Š³ŃŠ¾Š¼Š½Š° Š²ŠµŃŠøŠ½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠøŃ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŠæŠµŠ²Š°Š»Šø Š“Š¾ Š“Š°Š½Š°Ń`. ŠŠ°Š²Š¾Š“Šø Š“Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠøŠ¼Š° ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ Š¼Š°Š½Š° Šø Š½ŠµŠ“Š¾ŃŃŠ°ŃŠ°ŠŗŠ°. ŠŠ° ŃŠµ ŠæŃŠµ ŃŠ²ŠµŠ³Š° ŃŠµŠ“Š½Š¾Š»ŠøŠŗ, Š“Š¾ŃŃŠ° ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š²ŠøŠ“ŠøŠŗŠ°, ŃŠ²Š¾Š“Šø ŃŠ²ŠµŃ Šø ŃŃŠ“Šµ Š½Š° ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠµ, Š½Š° ŃŃŠ±Š°Š², Šø Ń ŃŠ²ŠµŃŃ Š²ŠøŠ“Šø ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŃŠ±Š°Š²Š½ŠøŠŗŠµ Šø ŃŃŠ±Š°Š²Š½ŠøŃŠµ, ŃŠµŠ²Š“Š°Š»ŠøŃŠµ Šø Š±Š¾Š»Š½ŠøŠŗŠµ Š¾Š“ ŃŃŠ±Š°Š²Šø. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ ŃŃ Š½ŠµŠ²ŠµŠ·Š°Š½Šµ, Š½ŠµŃŠ°Š·Š²ŠøŃŠµŠ½Šµ, ŃŠµŃŃŠ¾ Š±ŠµŠ· ŃŠŗŠ»Š°Š“Š°, ŠµŠæŠøŠ·Š¾Š“Šµ ŃŃ ŃŠ°Š·Š²ŠøŃŠ°Š½Šµ Š½Š° ŃŃŠµŃŃ ŃŠµŠ»ŠøŠ½Šµ, Š¾ŠæŠøŃŠø Š³ŃŃŠ°ŃŃ ŃŠ°Š“ŃŃ, Š“ŠøŃŠ°Š»Š¾Š³ ŃŠµŠ¶Š°Šŗ Šø ŠøŃŠæŃŠµŃŠµŃŠ°Š½, ŃŠµŃŃŠ¾ ŠøŠ·Š³Š»ŠµŠ“Š° Š½Š° Š¼ŃŃŠ°ŃŠµ, ŃŠøŠ½ŃŠ°ŠŗŃŠ° ŃŠµ Š½ŠµŃŠøŠ³ŃŃŠ½Š°, Š¾ŠæŃŃŠ° ŠæŠøŃŠ¼ŠµŠ½Š¾ŃŃ Š½ŠµŠ“Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š°. ŠŠ»Šø, ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠøŃ Š½ŠµŠ“Š¾ŃŃŠ°ŃŠ°ŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š²ŠøŃŠµ ŃŠøŃŃ ŃŠ¾ŃŠ¼Šµ, Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠøŠ¼Š° ŃŠµŠ“Š½Ń Š²ŃŠ»ŠøŠ½Ń ŠŗŠ¾ŃŠ° Š½Š°Š“Š¾ŠŗŠ½Š°ŃŃŃŠµ Š·Š° ŃŠ²Šµ: ŃŠøŠ»Š°Š½, ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠ½Š¾, Š½ŠµŃŠ²ŠµŃŠ½Š¾ ŃŠøŠ»Š°Š½ Š»ŠøŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ¼ŠæŠµŃŠ°Š¼ŠµŠ½Ń. Š¢Š¾ ŃŠµ Š¼Š¾Š¶Š“Š° Š½Š°ŃŃŠ°ŃŠø ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠŗŠø ŃŠ°Š»ŠµŠ½Š°Ń ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠøŠŗŠ°Š“Š° Š±ŠøŠ¾ Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø.[22] Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Š½ŠøŃŠµ Š¾Š±Š°Š·ŠøŃŠ°Š¾ Š½Š° ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠµ. ŠŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµ ŃŠµŠŗŠ°Š¾: ā ŠŠ¾ ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š° ŃŠ°Š¼ Š“Š¾ŃŠ°Š¾ ŃŠæŠ¾Š½ŃŠ°Š½Š¾, Š½Šµ ŃŠ°Š·Š¼ŠøŃŃŠ°ŃŃŃŠø Š¾ ŃŠ¾Š¼Šµ. Š£ ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š½ŠøŃŠ°Š¼ Š·Š½Š°Š¾ ŃŃŠ° ŃŠµ ŃŠ¾ Š½Š°ŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ·Š°Š¼, ŠøŠ»Šø ŠøŠ“ŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š°Š¼. ŠŠ° ŃŠ°Š¼ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š½Šµ Š·Š°Š½ŠøŠ¼Š° ŃŠµŠ¾ŃŠøŃŠ°Š¼Š° Š½Šø ŠøŠ½ŃŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠ°Š»Š½ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŃŃŠŗŃŠøŃŠ°Š¼Š°. ŠŠ½ŃŠµŠ»ŠøŠ³ŠµŠ½ŃŠøŃŠ° Š½Šµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ° ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠ° Š“ŠµŠ»Š°, Š¾Š½Š° Š¼Š¾Š¶Šµ Š“Š° ŃŠ°Š·ŃŠ¼Šµ ŠøŠ»Šø Š“Š° ŃŠ³Š»Š°ŃŠ° ŃŃŠ¾ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠø ŃŃŠ²Š¾ŃŠµ. ŠŠ¾ŃŠ° ŠŗŠ¾Š½ŃŠµŠæŃŠøŃŠ° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŃŠ°: ŃŠµŠ“Š½Š° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Š°ŠŗŠ¾ Š½Šµ ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŠ½Šµ Š½ŠµŠŗŠ° ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠ° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ° Ń Š²Š°Š¼Š°, Š½ŠøŃŠµ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ. ŠŃŃŠ³Š¾, ŃŃŠµŠ±Š° Š“Š° ŃŠøŠ½Šø Š“Š° Š·Š°Š²Š¾Š»ŠøŃŠµ ŃŠ²Š¾Š³Š° Š±Š»ŠøŠ¶ŃŠµŠ³. ā āāŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Ń ŠøŠ½ŃŠµŃŠ²ŃŃŃ ŃŠ° ŠŃŠ°Š½ŠøŠ¼ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ¾ŃŠøŃŠµŠ¼[23] ŠŃŠ²Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š“ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŠæŃŠ²Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š“ Ń ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŃ ŠŠ¾Š»ŃŠ±. Š¢Š¾ ŃŃ Š±ŠøŠ»Šµ Š“Š²Šµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ: ŠŠ°ŃŠŗŠ° Š½Š° Š³ŃŠ¾Š±Ń ŃŠ²Š¾Š³ ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŠ° Šø ŠŠµŃŠ°.[24] Š ŃŠ²Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŃ, Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾: ā ŠŃŠ²Šµ Š¼Š¾ŃŠµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Š½ŠøŃŠµ Ń ŃŠµŠ¾ Š½ŠøŃŠµŠ“Š°Š½ Š»ŠøŃŃ Š“Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°. ŠŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠŠ½Š“ŃŠ° ŠŠ°Š²ŃŠøŠ»Š¾Š²ŠøŃ ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠŃŠŗŃŃ, ŠæŃŠ²Šø ŃŠµ Š¾Š½ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š¾ Š“Š²Šµ Š¼Š¾ŃŠµ ŃŃŠ²Š°ŃŠø. ŠŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŠ¾, Š½ŠµŠ³Š¾ Š¼Šµ ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š²Š°Š¾ Šø Š¾Š±Š¾Š“ŃŠøŠ¾ Š½Š° Š“Š°ŃŠø ŃŠ°Š“. Š Š¾Š±ŠµŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š·Š° ŠæŃŠ²Ń Š¼Š¾ŃŃ Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ° Š½Š°ŠæŠøŃŠ°ŃŠø ŠæŃŠµŠ“Š³Š¾Š²Š¾Ń. ŠŠ° ŃŠ°Š¼ Š“Š°Š¾ Š¾Š³Š»Š°Ń Šø ŠŗŠ¾Š“ ŠŃŠµ Š. Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃŠ°, ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š¾ ŠæŃŠ²Ń Š¼Š¾ŃŃ Š·Š±ŠøŃŠŗŃ ŠŠ· ŃŃŠ°ŃŠ¾Š³ ŃŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ°. ŠŠ° Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŗŃŠæŃŠµŃŠ° ŠæŃŠµŃŠæŠ»Š°ŃŠµ, ŃŃŠ¾ Š³Š¾Š“ Š½Š¾Š²ŃŠ° Š“Š° ŃŠ°Š¼ Š“ Š¾Š±ŠøŃŠ°Š¾, ŃŠ° ŃŠ°Š¼ Š“Š°Š²Š°Š¾ Š³. ŠŠ½Š“ŃŠø ŠŠ°Š²ŃŠøŠ»Š¾Š²ŃŃŃ, Š“Š° Š¾Š½ ŃŠ¾ ŃŃŠ²Š°, Š±Š¾ŃŠµŃŠø ŃŠµ Š“Š° Š½Šµ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠøŠ¼, Š“Š° Š±ŠøŃ ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠøŠ¼Šµ Š“Š° ŠæŠ»Š°ŃŠøŠ¼ ŠŗŠ°Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ Š³Š¾ŃŠ¾Š²Š° ŠŗŃŠøŠ³Š°. ŠŠ»Šø, ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·Š°Š»Š¾ ŃŠµ Š¾Š½Š¾ ŃŃŠ°ŃŠ¾ ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ»Š¾, Š“Š° ŃŠµ Š¼Š¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø Š¾ŃŠ°Ń Šø ŠæŠøŃŠ°Ń ŠæŃŠµŠ“Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ° Š¼Š¾ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°Š¼Š°, ŠŗŠ°Š¾ Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±ŠøŃ, ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠøŠ¾ Š¾Š½Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠ°Š¼ Š¼Ń Š“Š°Š²Š°Š¾ Š½Š° ŃŃŠ²Š°ŃŠµ (Š¾ŠŗŠ¾ ŃŃŠ¾ŃŠøŠ½Ń Š“ŠøŠ½Š°ŃŠ°) Š° Š¾Š½ Š¾Š±ŠøŃŠ°Š½, ŠæŃŠ¾ŃŃ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Ń, ŠŃŠ° Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·Š° ŃŠµ Š²ŠµŃŠø ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š²Š°Š»Š°Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, ŃŠµŃ Š¼Šø ŃŃŃŃŠæŠø ŠŗŃŠøŠ³Šµ Š½Š° ŠæŃŠ¾Š“Š°ŃŃ, Š“Š° Š¼Ń ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ Š¾ŃŠæŠ»Š°ŃŃŃŠµŠ¼ ŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š¼Š¾Š³Ń. ā āāŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, 1919.[25] ŠŠ¾Š“ŠµŃŠ½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠ° ŠæŃŠ¾Š·Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ»Š° ŃŠµ Š“Š° Š¶ŠøŠ²Šø ŠæŃŠ½ŠøŠ¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ Ń Š“ŠµŠ»Ń ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°. ŠŠ½ ŃŠµ ŃŠµŠ½ ŠæŃŠ²Šø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŠµŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠ¾Ń, ŃŠ²Š¾ŃŠ°Ń Š½Š¾Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ, Š·Š°ŃŠµŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠøŠ»Š° Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠø. Š”ŃŠ°ŃŠ° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠŗŠ° ŃŠµŃŠµŠ½ŠøŃŠ° Š·Š°ŃŃŠµŠæŠµŃŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼ Š“ŃŃŠ³Š°ŃŠøŃŠøŠ¼ Š·Š²ŃŠŗŠ¾Š¼, ŃŠ·Š“ŠøŠ³Š»Š° ŃŠµ Ń Š“Š¾ŃŠ°Š“ Š½ŠµŠ“Š¾ŃŠµŠ³Š½ŃŃŠµ Š²ŠøŃŠøŠ½Šµ, Šø Š“Š¾ŠæŃŠ»Š° Š“Š¾ ŃŠµŠ·Š³ŃŠ° Š“ŃŃŠµŠ²Š½Šµ Š³Š°Š»Š°ŠŗŃŠøŃŠµ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ°. Š£ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼ ŠæŃŠ¾Š·Š°Š¼Š°, ŃŠµŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠ° ŃŠµ Š½Š°Š³Š»Š¾ ŠæŃŠµŠŗŠøŠ“Š° Šø Š¾ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŃŃŃŠµ Š¾Š±Š»ŠøŃŠøŠ¼Š° Šø ŠøŠ“ŠµŃŠ°Š¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠ²Š¾ŃŃŃŠ²ŠµŠ½Šµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŃŃ Š²Š°ŃŠ°ŃŠøŠ¼Š° Š½Š¾Š²Š¾Š³ Š“Š¾Š±Š°. Š¤Š¾Š»ŠŗŠ»Š¾ŃŠ½Šø ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š°Š¼ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŠæŃŠøŠ²ŠøŠ“, Š¼Š°ŃŠŗŠ°, Š³Š¾Š»Šø Š¾ŠŗŠ²ŠøŃ ŃŠ½ŃŃŃŠ°ŃŃŠµ Š“ŃŠ°Š¼Šµ.[26] Š¦ŃŃŠµ ŠæŃŠøŃ Š¾Š»Š¾ŃŠŗŠ¾Š³, ŠæŠ¾ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ Šø ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š»ŠøŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠµŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š° Š½Š¾Š²Šµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ ŠµŠæŠ¾Ń Šµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šµ ŃŃ ŃŠµ ŃŠøŠŗ ŠøŃŠæŠ¾Š“ ŠæŠ¾Š²ŃŃŠøŠ½Šµ ŃŠ°Šŗ Šø Š¾Š½ŠøŃ ŃŠ°Š½ŠøŃ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ²ŠøŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ°, Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŃ ŃŠµ Š½Š¾ŃŃŠ°Š»Š³ŠøŃŠ½Š¾ Šø ŃŠµŃŠ½Š¾ ŠµŠ²Š¾ŃŠøŃŠ°Š»Šµ Š“ŠµŃŃŠµ ŃŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ Š½Š° Š¾Š“Š½Š¾ŃŠµ Ń ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Š°Š»Š½Š¾Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø. ŠŠ°Š» Š·Š° Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŃ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š° Š¾Š“ Š±ŠøŃŠ½ŠøŃ ŠøŠ“ŠµŃŠ½ŠøŃ Šø ŠµŃŃŠµŃŃŠŗŠøŃ Š¾Š“ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ²Šµ ŠæŃŠ¾Š·Šµ, ŃŃ Š²Š°ŃŠµŠ½ ŃŠµ Šø Š“Š°Ń ŠŗŠ°Š¾ Š¾Š“Š»ŠøŠŗŠ° Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø, Š° Š½Šµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠµ ŠøŠ»Šø Š“ŃŃŃŃŠ²Š°, ŠŗŠ°Š¾ Š»ŠøŃŠ½Šø Š½ŠµŠ¼ŠøŃ Šø Š»ŠøŃŠ½Š¾ ŠæŃŠ¾ŠŗŠ»ŠµŃŃŃŠ²Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŠ°, Š½ŠµŠæŃŠøŠ»Š°Š³Š¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃ Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠŗŠ°Š¾, Š¾ŃŃŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“Š° Š¶ŠøŠ²Šø Ń ŃŃŠæŃŠ¾ŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŃŠ° Š½Š°ŃŠ“ŃŠ±ŃŠøŠ¼ ŃŠµŠ¶ŃŠ°Š¼Š° ŃŠ²Š¾Š³ Š±ŠøŃŠ°, Š¼Š°ŃŃŠ°ŃŠ° Šø Š·Š¾Š²Š° ŠŗŃŠ²Šø. ŠŠ°Š» Š·Š° Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŃ ŠŗŠ¾Š“ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŠ²ŠµŠŗ Š±Š¾Š» Š·Š° ŠøŠ·Š³ŃŠ±ŃŠµŠ½ŠøŠ¼, Š½ŠµŠæŃŠ¾Š¶ŠøŠ²ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Šø ŠæŃŠ¾Š¼Š°ŃŠµŠ½ŠøŠ¼.[26] ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ² Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠµŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ: ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ² ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø Š¾Š³Š»Š°Ń ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠŠµŃŠ¾ŠæŠøŃ Š¾Š“Š±ŠøŠ¾ Š“Š° Š¼Ń ŃŃŃŃŠæŠø ŠæŠ¾Š¼Š¾Ń Š·Š° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°.[13] Š Š¾Š¼Š°Š½ ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ² (1910) Š¾ŃŠµŃŃŃŠµ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ¼ŠµŠŗ-Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Šø ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ°Šŗ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½Šµ. Š”Ć¢Š¼ ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ ŃŠ»Š°Š±Š¾ ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š²Š°Š¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ ŃŠµŠ¾ŃŠøŃŠµ Šø ŠæŃŠ°Š²ŃŠµ, Šø ŠøŠ¼Š°Š¾ ŃŠµ ŠøŠ·ŃŠ°Š·ŠøŃŠ¾ Š½ŠµŠ³Š°ŃŠøŠ²Š°Š½ ŃŃŠ°Š² ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠøŠ½ŃŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠ°Š»Š½ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŃŃŠŗŃŠøŃŠ°Š¼Š° Š±ŠøŠ»Š¾ ŠŗŠ¾ŃŠµ Š²ŃŃŃŠµ. ŠŠ½ ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠø Š³Š¾Š²Š¾Ń (Š“ŠøŃŠ°Š»ŠµŠŗŠ°Ń) ŃŠ²ŠµŠ¾ Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŃŠµŃŠŗŠ¾ Šø ŃŠæŠ¾ŃŠ¾, Š“ŃŠ±Š¾ŠŗŠ¾ ŠæŃŠ¾Š¶ŠøŠ²ŃŠ°Š²Š°ŃŃŃŠø Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Šµ Š“ŃŠ°Š¼Šµ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŃŃŠ½Š°ŠŗŠ°. ŠŠ¾Š²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŠ²Š°ŠŗŃ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ Š¾Š“Š±Š¾Š»ŃŃŠµ. ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šø ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠø ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŠµŠ·ŠøŠŗ Šø ŃŃŠøŠ» ŠæŠøŃŠ°ŃŠ°, Š½Š°Š³Š»Š°ŃŠ°Š²Š°ŃŃŃŠø Š“Š° Š¾Š½ Š½ŠøŃŠµ Š“Š¾ ŠŗŃŠ°ŃŠ° ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŃŠ°Š½Š“Š°ŃŠ“Š½Šø ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ, ŃŠµ Š“Š° ŠøŠ¼Š° ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼Š° ŃŠ° ŠŗŠ¾Š½ŃŃŃŃŠŗŃŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠµŃŠµŠ½ŠøŃŠµ Šø ŃŠøŠ½ŃŠ°ŠŗŃŠ¾Š¼. ŠØŠŗŠ¾Š»Š¾Š²Š°Š½Šø Š½Š° ŠŠ°ŠæŠ°Š“Ń ŠøŠ»Šø Š½Š° ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŠ¼Š° Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Šµ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ, Š¾Š½Šø ŃŃ ŃŠµ Š“ŠøŃŃŠ°Š½ŃŠøŃŠ°Š»Šø ŠøŠ»Šø ŃŠ°Šŗ Š¾ŃŃŃŠ¾ Š½Š°ŠæŠ°Š“Š°Š»Šø Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ²Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, Š¾Š·Š½Š°ŃŠ°Š²Š°ŃŃŃŠø ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š½ŠµŠæŠøŃŠ¼ŠµŠ½Ń Šø Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½Ń, ŠøŃŃŠøŃŃŃŠø ŠæŃŠø ŃŠ¾Š¼ ŃŠ²Š¾ŃŃ āŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠŗŃā ŃŃŠæŠµŃŠøŠ¾ŃŠ½Š¾ŃŃ Š½Š°Š“ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½Š¾Š¼ `Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š»Š¾ŃŃŃ`. Š” Š¾Š±Š·ŠøŃŠ¾Š¼ Š½Š° Š¾ŃŠøŠ³ŠøŠ½Š°Š»Š½Š¾ŃŃ Šø Š²ŠøŃŠ¾ŠŗŠµ ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŠµ Š“Š¾Š¼ŠµŃŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š³ Š“ŠµŠ»Š° ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°, Š¾Š½ ŃŠµ Š¾ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠøŃŠ°Š½ ŠŗŠ°Š¾ Š“ŠøŠ²ŃŠø Šø ŃŠøŃŠ¾Š²Šø ŃŠ°Š»ŠµŠ½Š°Ń, Š° ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŃŠøŠ» ā ŠŗŠ°Š¾ āŠ¼ŃŃŠ°Š²Š¾ŃŃ Š³ŠµŠ½ŠøŃŠ°ā. Š£ Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ Š¼Š°Š½ŠøŃŃ (Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°Š»ŠøŠ·Š°Š¼ ā ŃŠµŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠø ŠŗŠ¾Š½ŃŠµŠæŃ ŠŠ“Š²Š°ŃŠ“Š° Š”Š°ŠøŠ“Š°) Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½Ń ŃŠ»ŠøŠŗŃ ŃŠæŠ¾ŃŠ°ŃŃŠµŠ³ ŠøŠ·Š³Š»ŠµŠ“Š° ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° Š¾ŃŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠµŠ»ŠøŠ±Š¾Ń ŠŠ»ŠøŠ³Š¾ŃŠøŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ Š¼Š»Š°Š“ ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠ° Š“Š¾ŃŠ°Š¾ ŠæŠ¾ ŠøŠ½ŃŠµŃŠ²ŃŃ ŠŗŠ¾Š“ Š²ŠµŃ ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ¾Š³ ŠæŠøŃŃŠ°:[20] ā ŠŃŠµŠ“Š° Š¼Š½Š¾Š¼ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° Š³Š»Š°Š²Š° ŃŠøŠæŠøŃŠ½Š° Š·Š° ŠŃŠ³, ŠæŠµŃŠ°Š»Š±Š°ŃŃŠŗŠ°, Ń Š“ŃŠ±Š¾ŠŗŠ¾ ŃŃŠøŃŠ½ŃŃŠøŠ¼ Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°Š»ŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾Š¼ ŃŠøŃŠ¾Š²Š¾ŃŃŠø, ŃŠ²ŃŠ“Š¾ŃŠµ Šø ŠæŃŠøŠ²ŠøŠ“Š½Š¾ Š¾ŠæŠ¾ŃŠµ Š“ŠøŠ²ŃŠøŠ½Šµ. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š¾Š“ŠµŠ»Š¾, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ āŠµŠ²ŃŠ¾ŠæŃŠŗŠ¾ā, ŃŠøŠ½ŠøŠ»Š¾ Š¼Šø ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š“ Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠŗŠ½Š°, ŃŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š²ŠµŠ·Š°Š½Š¾ŃŃ Š·Š° Š·ŠµŠ¼ŃŃ Šø ŃŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŃ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠæŠ¾Š½Š°ŃŠ°ŃŠµ, ŠŗŃŠµŃŠ°ŃŠµ Šø ŃŃŠ°Š² ŠæŃŠµŠ¼Š° ŃŠ¾Š“Š±ŠøŠ½Šø Šø Š³Š¾ŃŃŠøŠ¼Š° Š±ŠøŠ»Šø ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Š°Š»Š½Šø [ā¦] ŠŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š³ ŠøŠ½ŃŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠ°Š»ŃŠ° Š½ŠøŃŠ°Š¼ ŠøŠ¼Š°Š¾ ŠæŃŠµŠ“ ŃŠ¾Š±Š¾Š¼, Š²ŠµŃ ŃŠøŃŠ¾ŃŠ¾Š³ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ° ŠøŠ· Š½Š°ŃŠ¾Š“Š°, Š°Š»Šø ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ Š¾Š“ Š¾Š½ŠøŃ ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃ , Š°ŃŃŠµŠ½ŃŠøŃŠ½ŠøŃ . ā āāŠŠµŠ»ŠøŠ±Š¾Ń ŠŠ»ŠøŠ³Š¾ŃŠøŃ[8] ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŠæŠøŃŠµ Š”ŠŗŠµŃŠ»ŠøŃ, ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠ²ŠøŠ¼ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°Š¼Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠµŠ±Šø ŃŠµŠ“Š½Š¾ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠ²ŠµŃŠøŃ Š¼ŠµŃŃŠ° Ń ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. Š£ ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¼Š°Ń , ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŠæŃŠ²ŠøŃ ŃŃŠæŠµŃ Š°, ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠøŠ·Š½ŠµŠ¾ ŃŠ¾ŠæŠ»Š° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ° Šø ŃŠ°ŠŗŠµ ŃŃŠøŃŠŗŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŠø, Š¼ŠøŃŠ»ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ ŠŗŠ°Š·Š°Š¾ ŃŠ²Šµ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š“Š° ŠŗŠ°Š¶Šµ, Š“Š° Š½Šµ Š¼Š¾Š¶Šµ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š±Š½Š°Š²ŃŠ° Šø Š“Š° ŠøŠ·Š»Š°Š·Šø ŠøŠ· ŃŠµŠ±Šµ, Š“Š° ŃŠµ ŠøŃŠæŠµŠ²Š°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠµŃŠ¼Ń. ŠŠ»Šø Š¾Š½ ŃŠµ ŃŠ²Ń ŃŃ Š±Š¾ŃŠ°Š·Š°Š½ ŃŠ°Š·Š±ŠøŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š¾Š¼ ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ², Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ Š¾ŃŠµŃŠøŠ»Š° Š½ŠµŠøŃŃŃŠæŠ½Š° ŃŠ½Š°Š³Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š°, Š·ŃŠµŠ»ŠøŃŠø ŃŠ°Š»ŠµŠ½Š°Ń, Š²ŠµŃŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ ŠøŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾, ŃŠøŃŠµ ŃŃ Š²Š°ŃŠ°ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, ŃŠøŠ³ŃŃŠ½ŠøŃŠ° ŃŃŠŗŠ°. Š¢Š¾ Š½ŠøŃŠµ Š½ŠøŠ· ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ°Š½ŠøŃ Šø ŃŠ»Š°Š±Š¾ Š²ŠµŠ·Š°Š½ŠøŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°, Š½Š¾ ŃŠøŃŠ¾ŠŗŠ¾ ŃŃ Š²Š°ŃŠµŠ½ Šø ŃŠ½Š°Š¶Š½Š¾ ŠøŠ·Š²ŠµŠ“ŠµŠ½ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ°Š½ ŃŠ¾Š¼Š°Š½, ŃŠµŠ“Š°Š½ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠøŃ Šø Š½Š°ŃŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½ŠøŃŠøŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼, ŃŠøŠ·ŠøŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŠ° Š“ŠµŠ³ŠµŠ½ŠµŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŠµŠ“Š½Šµ ŃŃŠ°ŃŠµ Š±Š¾Š³Š°ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ, ŠæŠ¾ŃŠ»ŃŠ¶ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°, Š°Š»Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½ Š½Šµ Š²ŃŠµŠ“Šø ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠ¾Š±Š»ŠµŠ¼Š¾Š¼, ŠŗŠ¾ŃŠø Š½ŠøŃŠµ Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ ŃŠ°Š·Š²ŠøŃŠµŠ½, Š½Š¾ Š¾Š±ŠøŃŠµŠ¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°, Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠøŠæŠ¾Š²Š°, Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŗŠ¾ŃŠ¾Š¼ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Š·Š°Š»ŠøŠ²Š° ŃŠ²Šµ ŃŃŠ¾ ŃŠ·Š¼Šµ Š“Š° ŃŠ°Š“Šø.[22] ŠŃŠµŠ¼Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń ŃŠµŃŠŗŠø, Š”ŃŠ°Š½Šø, Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ²Š° Š¶ŠµŠ½Š° ŠŠ½Š³ŠµŠ»ŠøŠ½Š° ŠæŠ¾Š¼Š°Š³Š°Š»Š° Š¼Ń ŃŠµ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠøŠ·ŃŠ°Š“Šµ ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š°. ŠŠ°ŃŠ¼Š°ŃŠµ Š“Š²Š° ŠøŠ»Šø ŃŃŠø ŠæŃŃŠ°, ŠæŃŠµŠæŠøŃŠøŠ²Š°Š»Š° ŃŠµ Š¾Š²Š¾ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾ Š“ŠµŠ»Š¾, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š±Šø Š»Š°ŠŗŃŠµ Ń ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠø Š¼Š¾Š³Š»Šø Š“Š° ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŃ. ŠŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ¾ Š“Š° Š»Šø ŃŠµ Šø Š¾Š½Š° ŃŠ°Š¼Š° ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠøŃŠ°ŃŠ° Š“Š¾Š“Š°Š»Š° Šø ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠµŃŠø Šø Š¼ŠøŃŠ»Šø.[27] Š Š¾Š¼Š°Š½ ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ² Š°Š“Š°ŠæŃŠøŃŠ°Š½ ŃŠµ Ń ŠøŃŃŠ¾ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń Š¢Š ŃŠµŃŠøŃŃ. ŠŠ“ 4. Š“ŠµŃŠµŠ¼Š±ŃŠ° 2021. ŃŠµ ŠæŃŠµŠ¼ŠøŃŠµŃŠ½Š¾ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŠøŠ²Š°Š»Š° Š½Š° Š Š¢Š” 1.[28] ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠµŃŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ: ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° (Š“ŃŠ°Š¼Š°) ŠŃŠ°Š³Š° Š”ŠæŠ°ŃŠøŃ ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°, 1914. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠøŃŠµŠ²ŠøŃ Ń ŠŗŠ¾ŃŃŠøŠ¼Ń ŠŠ°ŃŠµ, ŠøŠ· ŠŗŠ¾Š¼Š°Š“Š° ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°, 1902. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. āŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°ā ŃŠµ ŠæŃŠ²Šø ŠæŃŃ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° 1900. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠøŠ·Š²ŠµŠ“ŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½Š° ŃŃŠµŠ½Šø ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŠµŠŗŃŃ Š²ŠøŃŠµ ŠæŃŃŠ° ŠæŃŠµŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š¾, Š¼ŠµŃŠ°ŃŃŃŠø ŠøŠ·Š±Š¾Ń Šø ŃŠ°ŃŠæŠ¾ŃŠµŠ“ ŠæŠµŃŠ°Š¼Š°, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø Š²ŠµŃŠø Š±ŃŠ¾Ń Š²ŠµŃŠ·ŠøŃŠ°. āŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°ā ŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Š° Š¾Š“ Š½Š°ŃŃŠµŃŃŠµ ŠøŠ³ŃŠ°Š½ŠøŃ Šø Š½Š°ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠµ Š³Š»ŠµŠ“Š°Š½ŠøŃ ŠŗŠ¾Š¼Š°Š“Š° Ń ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠøŠ¼Š° Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø. ŠŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠ¾Ń ŠŠµŃŠ°Ń ŠŠ¾ŃŠ¾Š²ŠøŃ ŃŃŠ°Š½ŃŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠµŠŗŃŃ āŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Šµā Ń ŠøŃŃŠ¾ŠøŠ¼ŠµŠ½Ń Š¾ŠæŠµŃŃ, ŃŠøŃŠµ ŃŠµ ŠæŃŠ²Š¾ ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠµŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ 1931. Ń ŠŠ°Š³ŃŠµŠ±Ń.[20] ŠŃŠ°Š¼Š° āŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°ā Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Š° Š½Š° ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠµŠ½Š°Š¼Š° Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø (ŃŠ½ŠøŠ¼ŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Šø Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŃŠøŠ»Š¼Š¾Š²Š°), Š° Š±ŃŠ¾Ń ŠæŠµŃŠ°Š¼Š° Ń ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š°Š¼Š° Š¾Š±ŠøŃŠ½Š¾ ŃŠµ Š·Š½Š°ŃŠ½Š¾ ŠæŠ¾Š²ŠµŃŠ°Š²Š°Š½ Ń Š¾Š“Š½Š¾ŃŃ Š½Š° ŠŠ¾ŃŠøŠ½ ŃŠµŠŗŃŃ. Š£ ŃŠøŠ»Š¼Š¾Š²ŠøŠ¼Š° Šø ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š°Š¼Š° ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ¼Š°ŃŠøŠ·Š¾Š²Š°Š½Š¾, ŃŠøŠ¼ŠæŠ»ŠøŃŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½Š¾ Šø Š¾Š±Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½Š¾ Ń Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ ŠŗŠ°Š»ŃŠæŠµ ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŃŃŃ Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šø Šø ŃŠ°Š“ŃŠ°. Š£ ŠæŃŠ²Šø ŠæŠ»Š°Š½ ŃŠµ ŃŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŃ ŃŠæŠ¾ŃŠ°ŃŃŠø ŠµŃŠµŠŗŃŠø (ŃŠ°ŃŠŗŠ¾ŃŠ½Š° Š¾Š“ŠµŃŠ°, ŠæŠµŃŠ¼Š°, ŠøŠ³ŃŠ°ā¦), Š° Š½Šµ Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŃŠµŠŗŃŃ. Š ŃĆ¢Š¼ ŠŠ¾ŃŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š·Š¾ŃŠ°ŃŠ°Š½ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŠŗŠ¾Š¼ āŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Šµā Ń Š±ŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŃ, ŃŠµŃ ŃŠµ Š“ŃŠ°Š¼Š° ŃŠ° ŃŃŠ°Š³ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠ“Š±ŠøŠ½Š°Š¼Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° ŠŗŠ°Š¾ Š²ŠµŃŠµŠ»Š° ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Š° ŠøŠ³ŃŠ°. ŠŠ½ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š½ŠµŠ·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š½ Šø Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ¾Š³Š° ŃŃŠ¾ ŃŃ Š°ŠŗŃŠµŃŠø Š½Š° ŃŃŠµŠ½Šø Š±ŠøŠ»Šø Š½ŠµŠ°Š“ŠµŠŗŠ²Š°ŃŠ½Š¾ Š¾Š“ŠµŠ²ŠµŠ½Šø. Š ŃŠøŃ Š¾Š²ŠøŠ¼ ŠŗŠ¾ŃŃŠøŠ¼ŠøŠ¼Š° ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠøŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š½ŠµŃŃŠ¾ Š½ŠøŠŗŠ°Š“Š° Š½ŠøŃŠµ Š²ŠøŠ“ŠµŠ¾ Ń ŠŃŠ°ŃŃ.[20] ŠŠ¾ŃŠµŠ“ŠøŠ½Šµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ ŠøŠ· āŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Šµā Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŃŠ°Š²Š°ŃŃ Ń ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š°, Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ 60-ŠøŃ Šø 70-ŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° 20. Š²ŠµŠŗŠ°, Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŃ ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Š¾ŃŃ, Š°Š»Šø Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŃŠŗŃ Š¾Š±ŃŠ°Š“Ń Šø ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ²ŃŃŠ½Ń ŃŠµŠ½Š·ŃŃŃ. ŠŠ½Šµ Š±ŠøŠ²Š°ŃŃ ŃŠŗŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š½Šµ, ŠøŠ· ŃŠøŃ ŃŠµ ŠøŠ·Š±Š°ŃŃŃŃ, ŠæŃŠµŠ¼Š° ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠøŠ¼ ŠŗŃŠøŃŠµŃŠøŃŃŠ¼ŠøŠ¼Š°, Š½ŠµŠæŠ¾Š¶ŠµŃŠ½Šø ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠø, ŃŠ¾ŃŠ¼ŃŠ»Š°ŃŠøŃŠµ, Š¼Š°ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠø ŃŃŃŃŠøŠ·Š¼Šø, ŃŃŠøŃ Š¾Š²Šø ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾ŠæŠµŠ²Š°ŃŃ ŃŃŠ±Š°Š² Š¼Š»Š°Š“ŠøŃ ŃŠ°Š·Š»ŠøŃŠøŃŠµ Š²ŠµŃŠµā¦ ŠŠ½Šµ ŃŠµ Š¼Š¾Š“ŠµŠ»ŃŃŃ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š½Ń ŃŠ°Š·ŃŠ¼ŃŠøŠ²ŠøŃŠµ ŃŠøŃŠ¾Ń ŠæŃŠ±Š»ŠøŃŠø, Š° Š¾ŠæŠµŃ Š“Š° Š¾ŃŃŠ°Š½Ń ŠæŃŠµŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŃŠøŠ²Š¾ āŠ²ŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŠŗŠµā. Š¤Š¾Š»ŠŗŠ»Š¾ŃŠ½Š° Š“ŃŃŃŃŠ²Š°, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŃ Ń Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Ń ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š° ŠøŠ¼Š°Š»Š° ŃŃŠ½ŠŗŃŠøŃŃ ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š»ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ Šø ŃŠ»Š°Š²ŃŠµŃŠ° ŠæŃŠ¾ŠŗŠ»Š°Š¼Š¾Š²Š°Š½Š¾Š³ āŠ±ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š° Šø ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŃŠ²Š°ā, ŠæŃŠøŠŗŠ°Š·ŃŃŃ Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠø ŠŗŃŠ°Ń ŠŗŃŠ¾Š· ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŃ Šø ŠŗŠ¾ŃŃŠøŠ¼Šµ Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°Š»Š½Š¾Š³ ŃŠøŠæŠ°. ŠŠ²Š°ŠŗŠ²Š° ŠŗŠ¾Š½ŃŃŃŃŠøŃŠ°Š½Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ° Š¾ ŠŃŠ°ŃŃ Š“Š°ŃŠµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŃŃŃŃŠµ Š“Š¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾Š³ ŃŃŠµŃŠµŠ¾ŃŠøŠæŠ°. Š£ ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š° Šø ŃŠ»ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ°Š¼Š°, Š¾ ŠŃŠ°ŃŃ ŃŠµ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø ŠøŃŠŗŃŃŃŠøŠ²Š¾ ŠŗŃŠ¾Š· ŃŠøŠ½ŃŠ°Š³Š¼Ń āŠŠ¾ŃŠøŠ½Š¾ ŠŃŠ°ŃŠµā. Š£Š· ŃŠ²Šµ ŃŠ¾, Š°Š“Š°ŠæŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŠŠ¾ŃŠøŠ½ŠøŃ Š¾ŃŃŠ²Š°ŃŠµŃŠ° Ń ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠøŃ ŠæŠµŃŠ½Š°ŠµŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, ŃŠµŠŗŠ»Š°Š¼ŠøŃŠ°ŃŃŃŠø ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ āŠ½Š¾Š²Š¾ ŃŠøŃŠ°ŃŠµ ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°ā, ŃŠ²Š¾Š“Šµ ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠøŃ ŃŠ¾ŠæŃŃŠµ Šø Š½ŠµŠ¼Š° Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ Š“ŠµŠ»Ń, Š“Š¾Š“Š°ŃŠ½Š¾ ŠµŠ³Š·Š¾ŃŠøŠ·ŃŃŃŃŠø ŠŃŠ°ŃŠµ Šø Š“Š¾Š“Š°ŃŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ°Š²Š°ŃŃŃŠø ŃŃŠµŃŠµŠ¾ŃŠøŠæŠµ ŠŗŃŠ¾Š· ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š¾Š½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŃŠ°.[20] ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° ŃŠµ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø ŃŃŠæŠµŃ Šø ŠŗŠ¾Š“ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°Š½ŠøŃ ŃŃŠ“Šø, ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Š“Š¾ŠæŠ°Š»Š° ŃŠµŠ½Š° ŠæŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Š° Šø Š±Š¾Š»Š½Š° ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ° Ā»Š“ŠµŃŃŠ°Ā«, Ā»ŃŠµŠ²Š“Š°Ń Š°Ā« Šø Ā»Š¶Š°Š»Š° Š·Š° Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃĀ«, Šø ŠŗŠ¾Š“ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠµ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° Š²Š¾Š»Šø Š¾Š½Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃŠ½Š¾ Šø Ń ŃŃŠ½Š¾ Ń ŃŠ¾Ń. Š¢Š¾ ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ° ŃŃŠ±Š°Š²Š½Š° ŠæŠµŃŠ¼Š° ŃŠµŠ¶ŃŠµ, ŃŃŃŠ°ŃŃŠø Šø ŃŃŠ³Šµ, ŠæŃŠ½Š° Š½Š¾ŃŃŠ°Š»Š³ŠøŃŠ½Šµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ Š±Š¾ŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŃ ŃŠµŠ²Š“Š°Š»ŠøŠ½ŠŗŠø, ŃŠ° Š½ŠµŃŠøŠ¼ Š¾ŠæŠ¾ŃŠ½ŠøŠ¼ Šø Š·Š°Š½Š¾ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Ń Š²Š°ŃŠ° Š¾ŠŗŠ¾ ŃŃŃŠ° Šø Š“ŃŃŠµ. ŠŠ°Š¾ Š“ŃŠ°Š¼Š°, ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° ŃŠµ ŃŠ»Š°Š±Š°, ŃŠµŃ ŃŠµ Š½ŠµŠ²ŠµŃŃŠ¾ ŠæŠøŃŠ°Š½Š°, Š½ŠµŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½Š°, Š°Š»Šø ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ Š²ŠøŃŠ¾ŠŗŠøŠ¼ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ Š¾ŃŠ¾Š±ŠøŠ½Š°Š¼Š°, ŠæŠ°ŃŠ¾ŠŗŃŠøŠ·Š¼Š¾Š¼ ŃŃŠ±Š°Š²Š½Šµ ŃŃŃŠ°ŃŃŠø, ŠæŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠµŃŠøŠ¼Š° Šø ŃŠ½Š°Š¶Š½ŠøŠ¼ Š°ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾Š¼, Š¾Š½Š° ŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Š° Š¾Š“ Š½Š°ŃŠæŠ¾ŠµŃŠøŃŠ½ŠøŃŠøŃ ŃŃŠ²Š°ŃŠø Ń ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, ŠæŠøŃŠµ ŠŠ¾Š²Š°Š½ Š”ŠŗŠµŃŠ»ŠøŃ.[22] ā ŠŠ°Š¼ŠµŃŠ°Š»Š¾ Š¼Šø ŃŠµ ŃŃŠ¾ ŃŠ°Š¼ Š¾Š½Šµ ŃŠøŠæŠ¾Š²Šµ Š½Š°Š·Š²Š°Š¾ Š±Š°Š»ŠŗŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ Š° Š½Šµ ŃŃŠæŃŠŗŠøŠ¼. ŠŠ° ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµŠ¼ Š“Š° ŃŠ°Š¼ Š¾Š“ ŃŠ²ŠµŠŗ, Š° Š½Šµ ŃŠ°Š“Š°, Š¾ŃŠµŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŃ Ń Š¼Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š²ŠøŠ¼Š° Š½Š°ŃŠ²ŠøŃŠµ ŃŃŃŠµŠ“ŃŃŠµŃŠµŠ½Šµ Š¾ŠæŃŃŠµ ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠ½Šµ ŃŃŃŠµ ŃŃŠ“Šø Šø ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ° ŠŠ°Š»ŠŗŠ°Š½Š°. ŠŠµŃ Š“Š° Š½ŠµŠ¼Š° Ń ŃŠøŠ¼Š° Š½ŠµŃŠµŠ³Š° Š¾ŠæŃŃŠµŠ³Š°, Š±Š°Š»ŠŗŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³Š° Š° Š½Šµ ŃŠ°ŃŠ²ŠøŠ¼ ŠæŃŠ¾Š²ŠøŠ½ŃŠøŠ°Š»Š½Š¾Š³, Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµŠ“Š½Š°ŠŗŠ¾ ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠø Š½Š°Š³Š»Š°ŃŠ°Š²Š°ŃŃ, Š¾ŃŠŗŃŠ“Š° Š“Š° ŃŠµ ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Šø ŃŠ° ŠøŃŃŠøŠ¼ Š¾Š“ŃŃŠµŠ²ŃŠµŃŠµŠ¼ Šø ŃŠ°Š·ŃŠ¼ŠµŠ²Š°ŃŠµŠ¼, Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŃŃŠø Ń ŃŠ¾Ń Š½ŠµŃŃŠ¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ, ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š¾, ŠæŃŠµŃŠŗŠ° ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø Ń Š”Š¾ŃŠøŃŠø, Š”ŠŗŠ¾ŠæŃŃ, ŠŠ¾ŃŃŠ°ŃŃ, Š”Š°ŃŠ°ŃŠµŠ²Ń, ŠæŠ° ŃŠ°Šŗ Šø Ń Š”ŠæŠ»ŠøŃŃ? ā āāŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ[29] ŠŃŠøŠŗŠ°Š· ŠŃŠ°ŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°ŃŠ°Š²Š° ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Šµ ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°. ŠŠ¾ŠæŠøŃŠ½ŠøŃŠ° ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠøŠ· 1899. ŠŠµŠ¾ ŠŗŠ¾Š»ŠµŠŗŃŠøŃŠµ ŠŠ“Š»ŠøŠ³Š°ŃŠ°. Š”ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ ŠŠ¾ŃŠø Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŃ Ń Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ°ŃŠŗŃ Ń ŠŃŠ°ŃŃ. ŠŠ¾ ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š²Š° Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŃŃŠæŃŠŗŠ° ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° Š¾Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŠµŠ½Š° ŃŠ°Š¼Š¾ Š½Š° ŃŠµŠ²ŠµŃŠ½Šµ Šø Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Šµ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²Šµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠæŃŠ²Šø ŃŠ²Š¾Š“Šø Ń ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ ŃŃŠ³Š¾ŠøŃŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²Šµ, Š½Š¾Š²Š¾Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾ŃŠµŠ½Šµ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²Šµ, Š“ŠµŠ¾ Š”ŃŠ°ŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠ° Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“ŠøŠ»Š° 1877. Šø 1878. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ½ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠ¾Š³Š° Š½Š¾Š²Š¾Š³, Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃŠ½Š¾Š³ Šø Š·Š°Š½ŠøŠ¼ŃŠøŠ²Š¾Š³ ŠµŠ³Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŠ°, ŃŠ²Š¾Š³Š° ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ Š¼ŠµŃŃŠ° ŠŃŠ°ŃŠ°, Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ Š“ŠµŃŠøŃŃŃŠ²Š¾, ŠøŠ· ŠŗŠ¾ŃŠµŠ³ ŃŠµ ŠøŠ·Š½ŠµŠ¾ Š½Š°ŃŃŠ°ŃŠµ Šø Š½ŠµŠøŠ·Š³Š»Š°Š“ŠøŠ²Šµ ŃŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½Šµ, Šø ŠøŠ· ŠŗŠ¾Š³Š°, Ń ŃŠ²Š¾Š¼Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°Š“Ń, Š½Šµ Š¼Š¾Š¶Šµ Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š¼ŠµŃŠø. ŠŠ½ ŠæŠøŃŠµ Š¾ ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠµŠ¼ ŠŃŠ°ŃŃ, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŠ·ŃŃŠµ, Š½ŠµŠ³Š¾ ŠŃŠ°ŃŃ Ā»ŃŃŠ°ŃŠøŃ Š“Š°Š½Š°Ā«, ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Š°Š»Š½Šµ ŃŃŠ“Šµ, ŃŠøŃ Š¾Š²Šµ ŃŃŠŗŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¼Š¾Š²Šµ Š°Š»Šø ŃŃŠ“Š°ŃŠ°Š½ Š¶ŠøŠ²Š¾Ń. ŠŠ½ Š¾ŠæŠøŃŃŃŠµ Š¾Š½Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š²ŠøŠ“ŠµŠ¾ Šø Š¾ŃŠµŃŠøŠ¾, Š²ŃŠ»Š¾ ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŃŠ“Šµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š¾Š“ŠøŃŃŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠ°Š»Šø Šø Š“Š¾Š³Š°ŃŠ°ŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠµ Š¾Š“ŠøŃŃŠ° Š“ŠµŃŠøŠ»Šø, Š½Š°Š»Š°Š·ŠµŃŠø Ń ŃŠµŠ“Š½Š¾Ń ŠæŠ¾Š»ŃŠøŃŃŠ¾ŃŃŠ°ŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ°Š»Š°Š½ŃŠø ŃŠµŠ¾ Ā»Š¾ŃŠ°ŃŠ°Š½Šø Š²ŃŃĀ« ŃŃŠ±Š°Š²Šø, ŠæŃŠµŠ»ŠøŠ²Š°ŃŃŃŠø ŃŠ¾ ŃŠ²Šµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠ²Š¾Š³Š° ŃŃŃŠ°, Š“Š¾ŠŗŠ°Š·ŃŃŃŃŠø Š½Šµ ŃŠµŃŃŃ Š²ŠµŃ Š“ŠµŠ»Š¾Š¼ Š“Š° Š·Š° ŠæŃŠ°Š²Š¾Š³ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗŠ° Š½ŠµŠ¼Š° Š±Š°Š½Š°Š»Š½Š¾ŃŃŠø Ń Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŃ.[30] Š£ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼ Š¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š° Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŠøŠ¼Š° Š²ŃŠ»Š¾ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³, Š»Š¾ŠŗŠ°Š»Š½Š¾Š³, ŠæŠ¾ŃŠµŠ² Š¾Š“ Š·Š°Š½ŠøŠ¼ŃŠøŠ²Š¾Š³ Š°ŃŃ Š°ŠøŃŠ½Š¾Š³ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š³ Š“ŠøŃŠ°Š»ŠµŠŗŃŠ° ŠæŠ° Š“Š¾ ŃŃŠ°ŃŠøŠ½ŃŠŗŠøŃ ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Š° Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š¼ŠµŃŠ°Š»Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŃŠ°ŃŠŗŠ° ŃŃŠ»Š½Š¾ŃŃ Šø ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠ° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾ŃŃ. ŠŠ»Šø Ń ŃŠ²ŠµŠ¼Ń ŃŠ¾Š¼ ŃŠµŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠ½Š¾Š¼ Š¾ŠæŠøŃŠøŠ²Š°ŃŃ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³Š° ŠŗŃŃŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŠ°ŃŃŠ²Š°Š»Š¾ ŃŠ¾Ń Š¼Š½Š¾Š³Š¾ ŃŃŠ°ŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š³ Šø ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Š°Š»Š½Š¾Š³, ŠøŠ¼Š° Š²ŃŠ»Š¾ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š»ŠøŃŠ½Š¾Š³, ŠøŠ¼ŠæŃŠµŃŠøŠ¾Š½ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ¾Š³, Š»ŠøŃŃŠŗŠ¾Š³. Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Š½Šµ Š·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠ°Š²Š° Š“Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ° ŃŠæŠ¾ŃŠ½Šø ŃŠ²ŠµŃ, Š½Š¾ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š“ŠµŠ»Š¾ Šø Ń ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŃŠ½Š¾ŃŠø Š»ŠøŃŠ½Š¾ ŃŠµŠ±Šµ, ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š½Š¾ŃŃŠ°Š»Š³ŠøŃŠ½Š¾ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°, ŠæŠ»Š°Ń Š¾Š²ŠøŃŃ ŃŃŃŠ°ŃŃ Šø Š±Š¾Š»Š½Ń ŃŠµŠ¶ŃŃ. Š£ ŃŠ²ŠøŠ¼ ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠ°Š¼Š°, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š±ŠøŃŠµ Š±Š¾ŃŠ±Š° ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ ŠŃŃŠ¾ŠŗŠ° Šø ŠŠ°ŠæŠ°Š“Š°, ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø Šø ŃŠµŠ»ŠøŠ½Šµ, ŃŃŃŠ°ŃŃŠø Šø Š¼Š¾ŃŠ°Š»Š°, ŃŠ½Š¾Š²Š° Šø ŃŠ°Š²Šµ, ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ Šø ŠæŃŠ¾Š·Šµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°, Ń ŃŠ²ŠøŠ¼ ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Š¾Š½ ŃŠ¼ŠµŠ¾ Š“Š°ŃŠø Š²ŠµŠ»ŠøŃŠøŠ½Šµ Šø ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ, Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŠµ ŃŠ²ŠµŠŗ ŠæŃŠøŃŃŃŠ°Š½, ŃŠ° ŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠøŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š“ŃŃŠ¾Š¼. ŠŠµŃŃ ŃŠ²ŠøŠ¼Š° ŃŃŠæŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŠøŠ¼Š° Š½ŠøŠŗŠ¾ Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŃŠ±ŃŠµŠŗŃŠøŠ²Š½ŠøŃŠø Šø ŠæŠ¾ŠµŃŠøŃŠ½ŠøŃŠø, Š½ŠøŠŗŠ¾ Š½ŠøŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ°Š² ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½ ŠøŠ¼ŠæŃŠµŃŠøŠ¾Š½ŠøŃŃŠ°.[31] ŠŃŠ¾ŃŠµŃ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŃŃŠøŃŠ°ŃŠ° ŠøŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠµŃŠ° ŠŃŠ°ŃŠ° Šø ŠŃŠ°ŃŠ°Š½Š°ŃŠ° ŠæŠ¾Š¼Š¾ŃŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ° Šø ŃŠøŠ¼Š±Š¾Š»Š° ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½ŠøŃ ŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ Š“ŠµŠ»Š¾Š¼ ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾ ŃŠµ āŃŠæŠ¾ŃŠ°ā, Š¾Š“ ŃŃŃŠ°Š½Šµ ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠµ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Šµ ŠµŠ»ŠøŃŠµ Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠø, Š“Š° Š±Šø Š¾Š½Š“Š° Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠµŠ½ Šø ŠæŠ¾Š“ŃŠ¶Š°Š½ ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠ¾Š¼ Š½Š¾Š²ŠøŃ -ŃŃŠ°ŃŠøŃ ŃŠ»ŠøŠŗŠ° āŠøŠ·Š½ŃŃŃŠ°ā, Ń ŃŠ°Š¼Š¾Š¼ ŠŃŠ°ŃŃ. ŠŠ¾ŃŠøŠ½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š·Š°ŠøŠ½ŃŠµŃŠµŃŠ¾Š²Š°Š»Š¾ ŃŠµ Šø ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠøŃŠ°Š»Š¾ Š¼Š½Š¾Š³Šµ ŠøŃŃŃŠ°Š¶ŠøŠ²Š°ŃŠµ, ŃŠ¼ŠµŃŠ½ŠøŠŗŠµ Šø Š°Š²Š°Š½ŃŃŃŠøŃŃŠµ Š“Š° ŠæŠ¾ŃŠµŃŠµ ŠŃŠ°ŃŠµ, Š½Šµ Š±Šø Š»Šø Š·Š°Š“Š¾Š²Š¾ŃŠøŠ»Šø ŃŠ²Š¾ŃŃ ŃŠ°Š“Š¾Š·Š½Š°Š»Š¾ŃŃ ŠæŃŠµŠ¼Š° Š¾Š½Š¾Š¼Šµ ŃŃŠ¾ ŃŃ Š¾Š½Šø Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŠ»Šø ŠŗŠ°Š¾ ŠŃŠøŃŠµŠ½Ń, ŠŃŃŠ³Š¾ŃŃ, ŃŠ°Š¼ŠøŠ¼ ŃŠøŠ¼ Šø ā ŠµŠ³Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Š¾ŃŃ, Šø ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š¾Š±Š¾Š³Š°ŃŠøŠ»Šø ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŃŠ²Š¾.[20] ŠŠ°Š²ŃŠ°ŃŃŃŠø ŃŠµ Ń Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¼Š»Š°ŃŠ° Š³ŠµŠ½ŠµŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŠ²Šµ ŠøŠ½ŃŠµŠ½Š·ŠøŠ²Š½ŠøŃŠµ Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠøŃŠµ ŠæŃŠµŠ¼Š° Š·Š°ŠæŠ°Š“ŃŠ°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ·Š¾ŃŠøŠ¼Š°, Š¾ŃŃŠ°ŃŠµ ŠæŃŠøŠ²ŃŠ¶ŠµŠ½ ŃŠµŠ°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠ°Š¼Š°; Š“ŠµŠ»Š° ŃŃ Š¼Ń ŠæŃŠ¾Š¶ŠµŃŠ° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š½Š°ŠŗŠ»Š¾Š½Š¾ŃŃŠø ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠ°ŃŃ Š°Š»Š½Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŃ ŃŃŠ°ŃŠµ Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ. ŠŠæŠøŃŃŃŃŃŠø ŃŃŠ°Š³ŠøŃŠ½Šµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŃŃŠ½Š°ŠŗŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŃŠ¾ŠæŠ°Š“Š°ŃŃ ŠŗŠ°Š¾ āŠæŠ¾ŠµŃŠøŃŠ½Šµ Š¶ŃŃŠ²Šµ ŃŃŠ±Š°Š²Šøā, Š“Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠæŠµŃŠ°ŃŃŠøŠ²Ń ŃŠ»ŠøŠŗŃ Š·Š°Š²ŠøŃŠ°ŃŠ½Š¾Š³ ŠŃŠ°ŃŠ°, ŃŠ°ŃŠ»Š¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ Šø Š“ŠµŠ³ŠµŠ½ŠµŃŠ°ŃŠøŃŃ ŃŃŠ°ŃŠøŃ ŃŃŠ³Š¾Š²Š°ŃŠŗŠøŃ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ°, ŠæŃŠ¾Š“ŠøŃŠ°ŃŠµ ŃŠµŠ¾ŃŠŗŠ¾Š³ ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠ° Ń Š³ŃŠ°Š“. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ»ŠøŠŗŠ°Ń ŃŃŃŠ°ŃŠ½ŠøŃ ŃŃŠŗŠ¾Š±Š° Šø Š½Š¾ŃŃŠ°Š»Š³ŠøŃŠµ Š·Š° Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŃ. ŠŃŠ¾Š·Š° Š¼Ń ŃŠµ Š½Š°Š“Š°Ń Š½ŃŃŠ° Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŃŠ°ŃŠ°Š»ŠøŠ·Š¼Š° Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŃŠ°ŃŠŗŠµ ŃŃŠ»Š½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ° Šø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š° Š¾ŠŗŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Šø ŠŗŠ°Š¾ Š“ŃŠ°Š¼ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń. ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠµ Š·Š° Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° Š¾ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń Š¼ŠµŠ¼Š¾Š°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ Š“ŠµŠ»Ń ŠŠ¾Š“ Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼.[32] ŠŠøŃŠµŠ“Š°Š½ ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃ Š½ŠøŃŠµ ŃŠ°ŃŃŠ²Š°Š½.[3] ŠŃŠµŃŃŠ°Š½Š°Šŗ Š±Š°Š²ŃŠµŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŃ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠæŃŠµŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š“Š° ŠæŠøŃŠµ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠ°ŃŠ°. Š£ ŃŠ¾ŠŗŃ ŠŃŠ²Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ°, Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń Š»Š¾Š³Š¾ŃŃ Ń ŠŠµŃŠ²ŠµŠ½ŃŠø, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŃŠµ ŠæŃŠµŠ±Š°ŃŠµŠ½ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¾ ŠŗŠ°Š¾ Š½Š¾Š²ŠøŠ½Š°Ń. Š¢ŃŠ°ŃŠ¼Šµ ŠøŠ· ŃŠ°ŃŠ° ŃŃ Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŃŃŠøŃŠ°Š»Šµ Š½Š° ŃŠµŠ³Š° Šø Š¾ ŃŠ²Š¾Š¼ ŠæŃŠµŃŃŠ°Š½ŠŗŃ, ŠæŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń ŠøŠ½ŃŠµŃŠ²ŃŃŃ ŃŠ° ŠŃŠ°Š½ŠøŠ¼ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ¾ŃŠøŃŠµŠ¼: ā ŠØŃŠ° ŃŠ° ŠøŠ¼Š°Š¼ Š“Š° Š²Š°Š¼ ŠŗŠ°Š¶ŠµŠ¼? ŠØŃŠ¾ Š½Šµ ŠøŠ“ŠµŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ Š“ŃŃŠ³ŠøŃ ? ŠŠ° Š½Šµ ŃŠ°Š“ŠøŠ¼ Š²ŠøŃŠµ, Š½Šµ ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°Š¼; Š¶ŠøŠ²ŠøŠ¼ ŠæŠ¾Š²ŃŃŠµŠ½Š¾. Š”ŃŠ²Š°Ń ŃŠµ Ń Š¾Š²Š¾Š¼Šµ: Š°ŠŗŠ¾ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Š½Šµ Š¼Š¾Š¶Šµ Š“Š° Š“Š°ŃŠµ ŃŠ²ŠµŠŗ Š½ŠµŃŃŠ¾ Š±Š¾ŃŠµ Šø ŃŠ°ŃŠµ Š½ŠµŠ³Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Š“Š°Š²Š°Š¾, Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµ ŃŠµ Š“Š° Š½Šµ Š“Š°ŃŠµ Š½ŠøŃŃŠ°. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ, Š²Šø ŃŃŠµ Š¼Š»Š°Š“Šø, Š²Šø ŃŠ¾ Š½Šµ Š¼Š¾Š¶ŠµŃŠµ ŃŠ°Š·ŃŠ¼ŠµŃŠø, Š°Š»Šø ŃŠµ ŠæŠ¾ ŃŃŠµŠ“Šø Šø ŃŠ°Ń. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š¾Š²ŠøŃ Š³ŃŠ¾Š·Š¾ŃŠ°, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š¼Š¾ŃŠ° Š¾Š½Š¾Š¼Šµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š²ŠøŠ“ŠµŠ¾ ŃŠ²Ń Š½ŠµŃŃŠµŃŃ Šø ŃŠ°Š·ŃŠ¼ŠµŠ¾ ŃŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š²ŠøŠ“ŠµŠ¾ ŠŗŃŠ², ŃŃŃŃŠµŠ½Šµ Š²Š°ŃŠ¾ŃŠø, ŠæŠ¾Š¼ŃŠ»Ń Š“ŠµŃŃ, ŠæŠ¾ŃŠ±ŠøŃŠ°Š½Šµ Š¼ŃŠ¶ŠµŠ²Šµ, ŃŠæŃŠ¾ŠæŠ°ŃŃŠµŠ½Šµ Š¶ŠµŠ½Šµ, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š¼Š¾ŃŠ° Š¾Š½Š¾Š¼Šµ Š“Š° ŠøŠ·Š³Š»ŠµŠ“Š° Š½ŠøŃŃŠ°Š²Š°Š½ ŃŠ°Š² ŃŠ¾Š²ŠµŠŗŠ¾Š² Š½Š°ŠæŠ¾Ń. ŠŠ°ŠŗŠ²Š° ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ, ŠŗŠ°ŠŗŠ²Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ! ŠØŃŠ° Š¾Š½Š° ŃŃ Š¼Š¾Š¶Šµ Š“Š° ŃŃŠøŠ½Šø, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š° Š¾ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½Šø Š¾Š½Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š½Šµ Š“Š° Š¾ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠø: ŠøŃŠŗŠ°ŃŠ°ŠæŃŠµŠ½Šµ ŃŃŠ“Šµ, ŠæŃŠ¾ŃŃŃŠ° ŃŃŠµŠ²Š°, ŠŗŃŠ²? Š Š¼Šø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠ¼Š¾ Š±ŠøŠ»Šø ŃŃ Šø Š²ŠøŠ“ŠµŠ»Šø Š½Šµ Š¼Š¾Š¶ŠµŠ¼Š¾ Š“Š° ŠøŠ“ŠµŠ¼Š¾ Š“Š°ŃŠµ Šø Š“Š° ŠæŠøŃŠµŠ¼Š¾ Š¾ Š“ŃŃŠ³Š¾Š¼Šµ: ŃŠ²Š° ŃŠ° Š³ŃŠ¾Š·Š¾ŃŠ° ŃŠµ ŠæŃŠøŃŃŃŠ½Š°. ŠŠ¾Š¶Š“Š° ŃŠµŠ¼Š¾ Š¼Š¾ŃŠø Š“Š° ŃŠµ ŃŠµ Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“ŠøŠ¼Š¾ Š·Š° Š“ŠµŃŠµŃŠøŠ½Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. ŠŠ¾Š¶Š“Š° ŃŠµŃŠµ Š²Šø Š¼Š»Š°ŃŠø ŠæŃŠ¾Š½Š°ŃŠø Ń ŃŠ²ŠµŠ¼Ń ŃŠ¾Š¼Šµ, ŃŠ°Š¼Š¾ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠ°ŃŠøŃŃ, Š°Š»Šø Š·Š° Š½Š°Ń, Š“Š° ŃŠµ ŃŠ“Š°ŃŠøŠ¼Š¾ Š¾Š“ ŃŠ²ŠµŠ³Š° ŃŠ¾Š³Š° ŃŃŠµŠ±Š° Š±Š°Ń Š“ŠµŃŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°... ŠŠµ, ŃŠ²ŠµŠ¼Ń ŃŠ¾Š¼Šµ ŃŠµ ŠŗŃŠøŠ² ŃŠµŠ“Š°Š½ ŃŃŠ°Š²Š¾ ŃŃ Š²Š°ŃŠµŠ½ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»ŠøŠ·Š°Š¼! ŠŠ½Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š·Š¾Š²Šµ: Š±ŃŠ³Š°ŃŠ¾ŃŠøŠ»ŃŃŠ²Š¾, ŃŃŠ±Š¾ŃŠøŠ»ŃŃŠ²Š¾! Š Š·Š°ŃŃŠ¾? Š§ŠµŠ¼Ń? ā āāŠŠ¾ŃŠøŃŠ°Š² Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Ń ŠøŠ½ŃŠµŃŠ²ŃŃŃ ŃŠ° ŠŃŠ°Š½ŠøŠ¼ŠøŃŠ¾Š¼ ŠŠ¾ŃŠøŃŠµŠ¼[23] ŠŠ°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Š° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠøŃŃŠ° Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń ŠŗŃŃŠø Ń ŠŃŠ°ŃŃ ŠŠøŃŃŠ° Ń ŠŠ°Š»ŠµŠ¼ŠµŠ³Š“Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ°ŃŠŗŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠøŠ³ŃŠ° ŠŗŃŃŃŠ½Ń ŃŠ»Š¾Š³Ń Ń ŠæŃŠøŃŠø ŠŗŠ¾ŃŃ ŠŃŠ°ŃŠ°Š½ŃŠø ŠæŃŠøŃŠ°ŃŃ Š¾ ŃŠµŠ±Šø ŃŠ°Š¼ŠøŠ¼Š°. ŠŠ½ ŃŠµ āŠ½Š°Ń ŠŠ¾ŃŠ°ā, Š¼Š½Š¾Š³Šø ŠŗŠ¾Š“ ŠŗŃŃŠµ ŠøŠ¼Š°ŃŃ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŃŠ°Š±ŃŠ°Š½Š° Š“ŠµŠ»Š° Šø Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŃŃ Š¾ŃŠµŃŃŠøŠ²Šø Š½Š° Š½Š¾Š²ŠøŃŠµ Šø ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Š½ŠøŃŠµ ŠøŠ½ŃŠµŃŠæŃŠµŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ Š¾ŃŃŠ²Š°ŃŠµŃŠ°. ŠŠ½Š¾Š³Šµ Š²Š°Š¶Š½Šµ ŠøŠ½ŃŃŠøŃŃŃŠøŃŠµ Ń Š³ŃŠ°Š“Ń Š½Š¾ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠøŠ¼Šµ, ŠøŠ»Šø ŠøŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ ŃŃŠ½Š°ŠŗŠ° (ŠŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠ°, Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š½Š° 1881. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š“ 1959. Š½Š¾ŃŠø ŠæŠøŃŃŠµŠ²Š¾ ŠøŠ¼Šµ, ŠŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŃŠµ, ŠŃŠ°Š“ŃŠŗŠ° Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠ°, ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š° Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠ° Š¾Š“ 1992. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š¾Š“ŠµŃŃŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń ŃŠ° ŠŠ¾ŃŠøŠ½ŠøŠ¼ ŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š¼ Š·Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŃ ŠŗŃŠøŠ³Ń ŠæŃŠ¾Š·Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Ń Š½Š° ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ Ń ŠŗŠ°Š»ŠµŠ½Š“Š°ŃŃŠŗŠ¾Ń Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šø, Š¤Š°Š±ŃŠøŠŗŠ° Š¾Š±ŃŃŠµ āŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°ā, ŠæŠ¾ŃŠ»Š°ŃŃŠøŃŠ°ŃŠ° āŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°ā Ń ŃŠµŠ½ŃŃŃ Š³ŃŠ°Š“Š° Šø ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š°ŃŠµ).[20] ŠŠ°Š¾ Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠ°Š½Š¾ŃŃ Ń ŃŠ°ŃŃ ŠæŠøŃŃŠ° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·ŃŃŠµ ŃŠµ āŠŠ¾ŃŠøŠ½Š° Š½ŠµŠ“ŠµŃŠ°ā (ŃŃŃŠ°Š½Š¾Š²ŃŠµŠ½Š° 1967, Š° Š¾Š“ 1976. ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµ 23. Š¼Š°ŃŃŠ°, Š½Š° Š“Š°Š½ ŠæŠøŃŃŠµŠ²Š¾Š³ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ°), ŠæŠ¾ŃŠ¾Š¼ āŠŠ¾ŃŠøŠ½Šø ŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ½Šø Š“Š°Š½Šøā Šø Š“ŃŃŠ³Šµ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Šµ Š¼Š°Š½ŠøŃŠµŃŃŠ°ŃŠøŃŠµ, ŃŠ²Šµ ŃŠ° Š·Š°ŃŃŠøŃŠ½ŠøŠ¼ Š·Š½Š°ŠŗŠ¾Š¼ ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ°. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1954. ŠæŠ¾Š“ŠøŠ³Š½ŃŃ ŃŠµ Ń Š³ŃŠ°Š“ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ°ŃŠŗŃ ŃŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ ŠŠ¾ŃŠø Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŃ, Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Ń ŠŗŃŃŃ ŃŠµ 1964. Š¾ŠæŃŃŠøŠ½Š° Š¾ŃŠŗŃŠæŠøŠ»Š° Š¾Š“ Š½Š¾Š²ŠøŃ Š²Š»Š°ŃŠ½ŠøŠŗŠ° Šø 1967. Š·Š²Š°Š½ŠøŃŠ½Š¾ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ»Š° ŠŗŠ°Š¾ Š¼ŃŠ·ŠµŃ-ŠŗŃŃŃ. Š”ŠøŠ¼Š±Š¾Š»ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ° Š»Š¾ŠŗŠ°Š»Š½Š¾Š³ ŠøŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠµŃŠ° ŠæŠ¾Š¼Š¾ŃŃ ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° Š“Š¾Š±ŠøŃŠ° Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠø Š·Š°Š¼Š°Ń Š¾Š“ Š¼Š¾Š¼ŠµŠ½ŃŠ° ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŃŃŃŠ°Š½Š¾Š²ŃŠµŠ½Š° āŠŠ¾ŃŠøŠ½Š° Š½ŠµŠ“ŠµŃŠ°ā.[20][33] ŠŠøŠ±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š“ŠµŠ²ŠµŠ“ŠµŃŠµŃŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, 1898, ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŃŠŗŃŠø ŃŠ° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ°, Š¾ ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ ŃŃŠ°Š»Š¾ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠøŃŠø Šø ŠæŠøŃŠ°ŃŠø ŃŠµŠŗ ŠŗŠ°Š“Š° ŃŃ ŠøŠ·ŠøŃŠ»Šµ Ń Š·Š±ŠøŃŃŠø ŠŠ· ŃŃŠ°ŃŠ¾Š³Š° ŃŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ° (ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1899). ŠŠ°ŃŠøŠ¼ ŃŃ ŠøŠ·ŠøŃŠ»Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ ŠŠ¾Š¶ŃŠø ŃŃŠ“Šø (ŠŠ¾Š²Šø Š”Š°Š“, 1902; Š“ŃŃŠ³Š¾ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1913). ŠŠ·Š±Š¾Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠøŃ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ°, Š”ŃŠ°ŃŠø Š“Š°Š½Šø, ŠøŠ·ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń ŠøŠ·Š“Š°ŃŃ Š”ŃŠæŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š·Š°Š“ŃŃŠ³Šµ, 1902. ŠŠ¾Š¼Š°Š“ ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š° ŠøŠ·Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń Š“Š²Š° ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ°, Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń 1902, Ń ŠŠ°ŃŠ»Š¾Š²ŃŠøŠ¼Š° 1905. ŠŠ“ ŠŗŠ¾Š¼Š°Š“Š° Š¢Š°ŃŠ°Š½Š° Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŃ ŃŠ°Š¼Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ŠøŠ½Šø ŃŠøŠ½Š¾Š²Šø, ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾Š±ŠµŃŠ°Š²Š°ŃŃ Š“ŃŠ°Š¼Ń ŃŠ°ŠŗŠµ ŃŃŃŠ°ŃŃŠø Šø ŠøŠ½ŃŠµŠ½Š·ŠøŠ²Š½Šµ ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠµ. Š Š¾Š¼Š°Š½ ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ² ŠøŠ·ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ 1910. Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ¾Š³Š° ŠøŠ¼Š° Š¾Š“ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŃŠ¾Ń ŠøŠ·Š²ŠµŃŃŠ°Š½ Š±ŃŠ¾Ń ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŠŗŠ° ŃŠ°ŃŃŃŃŠµŠ½ŠøŃ ŠæŠ¾ ŃŠ°Š·Š½ŠøŠ¼ Š»ŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š° Šø ŃŠ°ŃŠ¾ŠæŠøŃŠøŠ¼Š°.[34] ŠŃŠøŠ³Šµ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ° Š½Š° Š³ŃŠ¾Š±Ń ŃŠ²Š¾Š³Š° ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŠ°, ŠæŃŠ²Šø Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Šø ŃŠ°Š“, ŠæŠµŃŠ¼Š°. āŠŠ¾Š»ŃŠ±ā, 1. XI 1894. ŠŠ· ŃŃŠ°ŃŠ¾Š³ ŃŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1899. ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°, āŠŠ¾Š¼Š°Š“ ŠøŠ· Š²ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Ń ŃŠµŃŠøŃŠø ŃŠøŠ½Š° Ń ŠæŠµŠ²Š°ŃŠµŠ¼ā, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1902. ŠŠ¾Š¶ŃŠø ŃŃŠ“Šø, ŠŠ¾Š²Šø Š”Š°Š“, 1902. Š”ŃŠ°ŃŠø Š“Š°Š½Šø, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1902. ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°, ŠŃŠ°Š¼ŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŃŠµ, Š”ŃŠµŠ¼ŃŠŗŠø ŠŠ°ŃŠ»Š¾Š²ŃŠø, 1905. ŠŠ¾ŠŗŠ¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ¾Š²Š° Š¶ŠµŠ½Š°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1907. ŠŠµŃŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠ², ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1910. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠŠµŠ»ŠŗŠ°, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1921. ŠŃŠ°Š¼Šµ. (ŠŠ¾ŃŃŠ°Š½Š°. ā Š¢Š°ŃŠ°Š½Š°. ā ŠŠ¾Š²ŃŠ°. ā ŠŃŠ°Š¼Š°ŃŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ° ŠŠµŃŠøŃŃŠµ ŠŗŃŠ²Šø), ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1928. ŠŠ¾Š“ Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, 1929. Š”Š°Š±ŃŠ°Š½Š° Š“ŠµŠ»Š°, IāII, ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, āŠŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠ°ā, 1956. ŠŠ°Š·Š“Š° ŠŠ»Š°Š“ŠµŠ½, 1928. ŠŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŠµ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°Š±Š° Š”ŃŠ°Š½Š° (1907) ŠŠµŠŗŃŠµ (1901) ŠŠøŃŠ°ŃŠøŃŠ° (1902) Š¦Š¾ŠæŠ° (1902) Š§`Š° ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ (1902) ŠŃŃŃŠµŠ²Š“Š°Š½ (1898) ŠŠ¾Š²Š°Š½ (1902) ŠŠ¾Š²ŃŠ° (1901) ŠŠ¾Š²Š¾-ŃŠ¾ (1909) ŠŃŠ“Šø Š”ŃŠµŠ²Š°Š½ (1902) ŠŃŠ±Š° Šø ŠŠ°Š·Š° (1902) ŠŠ°ŃŠµ (1902) ŠŠ°Š½Š°ŃŠøŃŠµ (1902) ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ (1902) ŠŠµŠ½ŠŗŠ¾ (1902) ŠŠøŃŠŗŠ° (1902) ŠŠ¾Ń Š·ŠµŠ¼ŃŠ°Šŗ (1909) ŠŠ°Ń ŠŠ¾Š¶ŠøŃ (1900) ŠŃŃŠŗŠ° (1899) ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠŠµŠ»ŠŗŠ° (1920) ŠŠ½Šø (1901) ŠŠ°ŃŠ°ŠæŃŃŠ° (1902) ŠŠ¾ŠŗŠ¾ŃŠ½ŠøŠŗŠ¾Š²Š° Š¶ŠµŠ½Š° (1902) Š ŠøŃŃŠ° ŠŗŃŠøŃŃŠ¼ŃŠ°Ń (1905) Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾ āŠ§ŠøŃŃŠ¾ Š±ŃŠ°ŃŠ½Š¾ā (1902) Š”ŃŠ°Š½Š¾ŃŠ° (1898) Š”ŃŠ°ŃŠø Š“Š°Š½Šø (1900) Š”ŃŠ°ŃŠø ŠŠ°ŃŠøŠ»ŠøŃŠµ (1906) Š”ŃŠµŠ²Š°Š½ Š§ŃŠŗŃŠ° (1906) Š¢Š°ŃŠ° (1901) Š¢ŠµŃŠŗŠ° ŠŠ»Š°ŃŠ° (1909) Š£ Š½Š¾ŃŠø (1899) Š£Š²ŠµŠ»Š° ŃŃŠ¶Š° (ŠøŠ· Š“Š½ŠµŠ²Š½ŠøŠŗŠ°) (1899) Š£ Š²ŠøŠ½Š¾Š³ŃŠ°Š“ŠøŠ¼Š° (1899) ŠŠ°Š“ŃŃŠ½ŠøŃŠ° (1902) Š£ ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Š¾Ń ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠø Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾ŃŠ° ŠæŠ¾Š“ Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠøŃŠ¾Š¼, ŃŠµŠ»ŠµŠ²ŠøŠ·ŠøŃŃŠŗŠø ŃŠøŠ»Š¼ Š·Š°ŃŠ½Š¾Š²Š°Š½ Š½Š° Š±ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠø ŠŠ¾ŃŠµ Š”ŃŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Ń ŃŠµŠ¶ŠøŃŠø ŠŠøŃŠŗŠ° ŠŠøŠ»Š¾ŃŠµŠ²ŠøŃŠ°, Š° ŠæŠ¾ ŃŃŠµŠ½Š°ŃŠøŃŃ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° Š Š°Š“ŃŠ»Š¾Š²ŠøŃŠ°, ŃŠ½ŠøŠ¼ŃŠµŠ½ ŃŠµ 2007. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠø Š Š¢Š”-Š°.[35][36] Prva izdanja srpskih pisacs first edition izdanja iz prvog svetskog rata antikvarne knjige ...
Kao na slikama PodvuÄeno je na poÄetku (uslikano) Ostatak je Äist Mjesto izdanja: Zagreb Godina izdanja: 1932 Format: 14Ć20 Uvez: meki Broj stranica: 219 Miroslav Krleža (Zagreb, 7. jul 1893 ā Zagreb, 29. decembar 1981) bio je jugoslovenski i hrvatski književnik i enciklopedista.[1] Biografija[uredi | uredi izvor] RoÄen je 1893. u Zagrebu, gde je zavrÅ”io osnovnu Å”kolu i nižu gimnaziju. SrednjoÅ”kolsko i viÅ”e obrazovanje dovrÅ”io je u domobranskoj kadetskoj Å”koli u PeÄuju i vojnoj akademiji u BudimpeÅ”ti.[1] JoÅ” kao uÄenik gimnazije, Krleža se interesovao za druÅ”tvena i politiÄka pitanja svoga vremena, i iz tog perioda poÄinje njegova naklonost prema radniÄkom pokretu. āKao nižegimnazijalciā, kaže Krleža, āmi smo zalazili u onu za dobre purgere tako straÅ”nu dvokatnicu u Ilici pedeset i pet, na kojoj se prvoga maja vijao crveni barjak i iz koje je stranka sa tamburaÅ”kim zborom iÅ”la na prvomajsku proslavu u Pivovaruā. OpÅ”ti talas nacionalnog i opÅ”tejugoslovenskog raspoloženja uoÄi oslobodilaÄkih balkanskih ratova poneo je i mladog Krležu, i on je, kao i pod krovom austro-maÄarskih vojnih Å”kola, ubeÄeno oÄekivao nacionalni prevrat koji Äe ostvariti ideju jugoslovenskog ujedinjenja. Sa takvim oseÄanjima on je preÅ”ao u Srbiju[1] s namerom da kao dobrovoljac stupi u njenu vojsku. Ali srpske vojne vlasti nisu razumele mladog nacionalistu, pa su ga posle hapÅ”enja i mnogih sumnjiÄenja predale austrijskim vlastima u Zemunu. OsumnjiÄen, posle toga, da je srpski Å”pijun, Krleža je ponovo uhapÅ”en, liÅ”en Äina i, kad je otpoÄeo Prvi svetski rat, poslat na IstoÄni front kao obiÄan vojnik. Njegova liÄna drama, kao i tragiÄni dogaÄaji u svetskoj ratnoj katastrofi, razvejali su njegove mladiÄke iluzije, i on otada pokuÅ”ava da sudbinu južnoslovenskih naroda sagleda u idealima socijalistiÄke ideologije. Nekada strasni obožavalac āDuÅ”anovih Äetaā, ābelih orlovaā i pijemontske uloge Srbije u ostvarivanju nacionalnog sna i ujedinjenju, postao je pesnik āsvete komuneā koja je uz trijumfalnu huku zvona obarala krune i prestole. Književna aktivnost[uredi | uredi izvor] Spomenik Miroslavu Krleži u Zagrebu. Krležina književna aktivnost poÄinje tokom Prvog svetskog rata, kada je joÅ” uvek bio naivni materijalista, oduÅ”evljeni ÄetrdesetosmaÅ” i koÅ”utovac koji je s radosnim nemirom osluÅ”kivao požare na prostorima Jugoslavije. U tom periodu i nekoliko godina posle rata, on je svoje pesniÄke nemire oblikovao āromantiÄnim slikama i likovimaā. U tim delima je odslikana i tadaÅ”nja književna i politiÄka atmosfera koju su stvarale patriotske omladinske generacije. Iz tog perioda potiÄu drame Legenda, Zaratustra i mladiÄ, MikelanÄelo Buonaroti, Kristifor Kolumbo, Maskerata, Adam i Eva i ratna lirika. Miroslav Krleža je ostavio najveÄi opus u hrvatskoj književnosti do danas. Za 88 godina života i 66 godina književnog rada napisao je pedesetak zbirki pesama, pripovedaka, romana, drama, eseja, politiÄke publicistike, polemika, putopisa, dnevnika, memoara, enciklopedijskih Älanaka: u njegovom stvaralaÅ”tvu možemo naÄi sve oblike književnog izražavanja. Rat je bezuslovno jedna od prvih i najopsesivnijih Krležinih tema, kojom se intenzivno bavi i u pesmama, i u prozi, i u dramama. Njegovu ratnu liriku (āPjesmeā I i II, 1918; āPjesmeā III, 1919) Äesto prožimaju motivi Golgote i Velikog Petka, ali iz njih, katkad i prenaglaÅ”eno, progovara zagovornik lenjinistiÄke ideologije, koji buÄnim akordima pronosi jeku ruskog Oktobra 1917. Zbirka pripovedaka āHrvatski bog Marsā (1922; potpuna i konaÄna varijanta 1933), svakako jedna od najsnažnijih, umetniÄki najvrednijih antiratnih knjiga u evropskim književnostima, kao i drama āU logoruā (u prvobitnoj varijanti, pod naslovom āGalicijaā zabranjena na sam dan zakazane premijere, 30. decembra 1920, u beogradskom Narodnom pozoriÅ”tu prikazana 1937[2]), sakupile su u svojim likovima svu tragiku i sve rane hrvatskih ljudi, koji veÄ vekovima ratuju i krvare, uvek zarad tuÄe koristi, ākao veleizdajnici svoje vlastite narodnostiā. Ali veÄ i u ideoloÅ”ki obojenoj ratnoj lirici ima pesama s diskretnim, lirski cizeliranim motivima i intimistiÄkim ugoÄajima (āJesenja pjesmaā), najavljujuÄi konaÄnu zbirku āPjesme u tminiā (1937), zbirku nadahnutu humanim graÄanskim sauÄestvovanjem nad socijalnom bedom, ali bez ideoloÅ”ke patetike, kao Å”to odmah posle prvog izdanja āHrvatskog boga Marsaā izlaze najpre āNoveleā (1924), zatim āHiljadu i jedna smrtā (1932), pa opet āNoveleā (1937), s prozom Ävrsto usidrenom u hrvatskom, naroÄito zagrebaÄkom, (malo)graÄanskom životu posle Prvog svetskog rata: potvrda da Krležina literatura ne živi samo od jednostranog politiÄkog angažmana, nego se hrani i nadahnjuje totalitetom životnih ideja i motiva, koji se meÄusobno dramatiÄno sukobljavaju; i upravo tada ona se objavljuje kao velika umetnost (novele āVeliki meÅ”tar sviju huljaā; āCvrÄak pod vodopadomā). PotvrÄuju to i āBalade Petrice Kerempuhaā (1936), velelepno pesniÄko delo pisano (re)konstrukcijom starog kajkavskog jezika prema jeziku HabdeliÄa i Vramca, Belostenca, MiklouÅ”iÄa, BrezovaÄkog i LovrenÄiÄa, jezikom prema kome je pokazivao trajnu nostalgiju. U dvadesetak pesama ove zbirke odvija se danse macabre hrvatskih kajkavaca kroz vekove, u stilu BoÅ”a i Brojgela. Motivi svih bitnih Krležinih tema, kojima je ispunjen najvredniji deo njegovog pesniÄkog, proznog i dramskog dela, opravdavaju misao da on, iako nije bio matoÅ”evac, nastavlja MatoÅ”evim putem. Grmeo je protiv gluposti, kao i MatoÅ”, koju je prepoznavao i u novim druÅ”tvenim okolnostima, ali je njegova retorika bila pritom bitno drukÄija. U vreme druÅ”tvenih promena i permanentne nestabilnosti, izazvanih sve zaoÅ”trenijim politiÄkim suprotnostima dvadesetih i tridesetih godina, koje sve viÅ”e dobijaju ideoloÅ”ku boju, predviÄa slom graÄanskog poretka, rastoÄenog i obezvreÄenog malograÄanskim mentalitetom hrvatske inteligencije i moralnom neosetljivoÅ”Äu vladajuÄeg sloja. Nakon mladalaÄkog ciklusa poetsko-ekspresionistiÄkih dramskih vizija āLegendeā, koji obuhvata poznate drame āKraljevoā (1915), āKristifor Kolumboā (1917) i āMikelanÄelo Buonarotiā (1918), zatim drame āVuÄjakā (1924), koja tematski i stilski stoji uz novele āHrvatski bog Marsā, tri drame iz glembajevskog ciklusa (āGospoda Glembajeviā, 1929; āU agonijiā, 1928; āLedaā, 1930), sledeÄi metodu ibzenovske graÄanske dramaturgije, raÅ”Älanjuju kompleksne odnose u jednoj imaginarnoj zagrebaÄkoj porodici iz kruga vodeÄe finansijske oligarhije. Ne može se reÄi da je to druÅ”tvena drama u pravom smislu reÄi. U tadaÅ”njem Zagrebu tako velikih finansijskih magnata nije bilo. Krleža je izmislio Glembajeve i glembajevsku lozu da bi mogao da demonstrira ne samo svoje životne poglede, nego joÅ” viÅ”e literarnu metodu napregnutog psihologiziranja, Å”to ovaj ciklus, a posebno prve dve drame, stilski obeležava kao reprezentativne primere naÅ”eg psiholoÅ”kog ekspresionizma. Romani[uredi | uredi izvor] Krležini romani se odlikuju sledeÄim karakteristikama: pisani bujnim, baroknim stilom i jezikom koji vrvi novokovanicama i složenicama, bogati esejistiÄkim odlomcima u tradiciji srednjoevropskog intelektualistiÄkog romana (Robert Musil, Rajner Marija Rilke), ali i ruskog romana ideja karakteristiÄnog za Dostojevskog, nabijeni su radnjom i dramskim scenama koje se prepliÄu s kontemplativnim pasažima o prirodi ljudskog postojanja, umetnosti, politici i istoriji. Dominira egzistencijalistiÄka vizija ljudske sudbine, izreÄena poviÅ”enom retorikom, Äesto prenapregnutim i isprekidanim dijalozima, kao i bujicom slika, zvukova i asocijacija u kojima se meÅ”aju glasovi likova i autorov implicitni komentar. Kao esejistiÄki romani ideja, Krležina dela su bliska romanesknoj struji modernizma prevladavajuÄoj u književnosti nemaÄkog jezika (Tomas Man, Robert Musil), ali se od njih razlikuju po dramatiÄnosti radnje i silovitim vrtlogom politiÄkih zbivanja koji ne dopuÅ”ta detaÅ”irano intelektualiziranje, po Äemu je Krleža sliÄan Arturu Kestleru ili Malrou. Uz poneÅ”to zanemarene romane āTri kavalira frajle Melanijeā i āVražji otokā, za Krležinu romanesknu umetnost reprezentativna su Äetiri dela: āPovratak Filipa LatinoviÄaā, āNa rubu pametiā, āBanket u Blitviā i āZastaveā. āPovratak Filipa LatinoviÄaā je roman o umetniku, Äesto dovoÄen u vezu s prustovskim ciklusom (Krleža je Prusta izuzetno cenio), ali bliže je istini miÅ”ljenje da se radi o protoegzstencijalistiÄkom delu senzibiliteta stranog francuskom romanopiscu: otuÄenje i muÄnina, incestuozni seksualni porivi i frustracije, ideoloÅ”ko-politiÄki dijalozi voÄeni na rubu histerije, rastakanje svesti izraženo u gongoristiÄki iskrivljenim reÄenicama koje neretko krÅ”e pravila konvencionalne sintakse. To je joÅ” vidljivije u satiriÄno-politiÄkim romanima. āNa rubu pametiā je joÅ” dinamiÄniji spoj dramske radnje izražene u groteskno hipertrofiranim scenama i dijaloÅ”kim dvobojima, lirsko-metafiziÄkih solilokvijuma i naglog upada kajkavskog vernakulara kao moralnog sudije cele kafkijanske more, koja za temu ima najotporniju ljudsku osobinu: glupost. SledeÄi u nizu velikih romana koji su nastajali uoÄi Drugog svetskog rata (iako je poslednju knjigu dovrÅ”io posle rata) je āBanket u Blitviā, smeÅ”ten u imaginarnoj baltiÄkoj državi i baveÄi se temom teme totalitarizma i borbe protiv njega. Ta, kako su ju neki nazvali, āpoema o politiciā, nije samo izuzetan politiÄki roman, nego sadrži i bitne autorove uvide i miÅ”ljenja o determinizmu i slobodi u tkanju ljudskog života i sudbine, prikazanim u nezaboravnoj sceni marioneta lutkarskog pozoriÅ”ta - joÅ” jedan piÅ”Äev dug srednjovekovnoj i renesansnoj plebejskoj kulturi. Äetvrti, najopsežniji od istaknutih Krležinih romana, āZastaveā, istovremeno je i najhrvatskiji i najteži za prevoÄenje, i najteže uspostavlja komunikaciju s potencijalnim stranim Äitaocem. Taj hrvatski āRat i mirā ili summa krležiana (kako su ga kritiÄari nazvali), panorama je hrvatskog druÅ”tva uoÄi i posle Prvog svetskog rata, koje daje konaÄnu autorovu presudu o zanosima i zabludama mladosti: najviÅ”e o raspadu Austrougarske, hrvatskom nacionalnom pitanju, stvaranju i održivosti Jugoslavije, a sadrži i Krležinu filozofiju istorije. Dok prethodni romani ne zahtevaju od Äitaoca uranjanje u ideoloÅ”ko-istorijski okvir iz koga je nastala jugoslovenska država, āZastaveā su pisane kao veliki solilokvijum u kome pisac viÅ”e uopÅ”te ne haje za žanrovske konvencije ni za efekat kod Äitalaca. Posednji veliki roman je Krležin obraÄun, ali sa samim sobom. Kao bujica teÄe radnja koja poÄinje arhetipskim sukobom oca i sina EmeriÄkih, i koja u svom toku guta konvencije, žanrove i stilove - sve sa ciljem Å”to plastiÄnijeg prikaza jugoslovenske ideologije i hrvatske sudbine u presudnim momentima prve dve decenije 20. veka. Krležu su Äesto (naravno, dok je imao status državnog pisca u SFRJ) prozivali Å”to se nije javno distancirao od komunistiÄkog totalitarizma i Å”to se stalno vraÄa na āaustrougarske temeā. Ta ocena je nepravedna i povrÅ”na. Autor se obraÄunao s totalitarizmom, bilo koje boje, u politiÄkim romanima. No, njegov uvid da je za hrvatsku nacionalnu sudbinu važnija Jugoslavija (kao ideja) od komunizma (kao ideje)- nedavna proÅ”lost, kao i sadaÅ”njost s raznorodnim zapadnobalkanskim kombinacijama svetskih politiÄkih manipulatora, i nakon propasti komunizma, viÅ”e je nego dovoljno potvrdila. U āZastavamaā je bilo kakva ideja jugoslovenstva temeljno razorena, pa su nagrade koje je taj roman dobio u vreme SFRJ samo znak piÅ”Äevog statusa nedodirljive veliÄine - a, valja reÄi, i meÅ”avine gluposti i nezainteresovanosti jugoslovenske politiÄke i kulturne elite, koja nije ni primetila svu subverzivnu snagu āZastavaā. (Godine 1966, je roman āZastaveā dobio NjegoÅ”evu nagradu.) Nabijene politiÄkom istorijom, nezaboravnim likovima i situacijama, problematiziranjem hrvatske, srpske, makedonske i albanske nacionalne sudbine - āZastaveā su istovremeno i nadgrobni spomenik jugoslovenstvu i predviÄanje sudbine naroda koji su Äinili tu zajednicu. Politika[uredi | uredi izvor] Bio je od pisaca kojima je politika jedna od magistralnih tema. Politika je u pozadini i onih njegovih dela koja se ne bave politikom. To su i putopis āIzlet u Rusijuā (1926), koji je do danas izaÅ”ao u viÅ”e izdanja, uvek menjan u duhu aktualnog politiÄkog trenutka, i eseji āEuropa danasā (1935) i āDeset krvavih godinaā (1937). PolitiÄku težinu imaju i njegovi Äasopisi, od āPlamenaā, āKnjiževne republikeā (1923) i āDanasaā (1934), do āPeÄataā (1939),[3] u kome je izaÅ”ao i njegov veliki polemiÄki esej āDijalektiÄki antibarbarusā. Njegov Predgovor āPodravskim motivimaā Krste HegeduÅ”iÄa (1933) doveo je do razilaženja s politikom komunistiÄkih partija u umetnosti i književnosti, sadržanom u āteoriji odrazaā Todora Pavlova, a sada je, ovim tekstom u āPeÄatuā, taj āsukob na ljeviciā dosegao kulminaciju. Ni njegovo liÄno prijateljstvo s Josipom Brozom nije pomoglo da se spor prevlada, pa kad je 1941. doÅ”lo do sloma Jugoslavije, stvaranja Nezavisne Države Hrvatske i komunistiÄke oružane pobune nakon nemaÄkog napada na Sovjetski Savez, Krleža se nije pridružio svojim ideoloÅ”kim drugovima, nego je ceo period graÄanskog rata 1941ā1945. proveo u Zagrebu, u strogoj tiÅ”ini, pod zaÅ”titom vlasti Nezavisne Države Hrvatske, koje su mu predlagale i saradnju, ali ju je on u dva razgovora sa PaveliÄem izbegao, bojeÄi se osvete komunista. U Äetvrtom broju Äasopisa āRepublikaā, Äasopisa za književnost i umetnost, za mesec april 1954. godine, Å”tampani su njegovi zapisi iz godina 1916, 1919, 1920, 1921. i 1933. u kojima vrlo pogrdno piÅ”e o Srbima nazivajuÄi ih āuÅ”ljivim balkanskim Ciganimaā i ābagrom za veÅ”alaā.[4] Enciklopedista[uredi | uredi izvor] Leksikografski zavod u Zagrebu koji nosi njegovo ime. Pojavio se u javnosti tek u leto 1945, kao jedan od urednika novog Äasopisa āRepublikaā, u kome je obelodanio i uvodni esej āKnjiževnost danasā, koji u najboljoj Å”enoinskoj tradiciji ocenjuje puteve i zadatke hrvatske književnosti u novom vremenu. Ali ovim joÅ” nije postigao punu reafirmaciju. JoÅ” neko vreme bio je izolovan od vlasti kojoj je želeo da se pokajniÄki približi, pa se Älankom āStaljinska pobjeda pred Moskvomā (u āBorbiā 1946) pridružio legiji poniznih pisaca koji su slavili Staljinov genij, a odmah posle Rezolucije Informbiroa 1948. istupao je u osudi svega Å”to je samo godinu dana ranije uzdizao do zvezda. PokazavÅ”i tako spremnost da služi vladajuÄoj partijskoj politici, stekao je naklonost i onih ljudi u vlasti, koji su dotad prednjaÄili u osudi njegovog āizdajstvaā. To ga je dovelo na Äelo Leksikografskog zavoda u Zagrebu. Uz pomoÄ Mate UjeviÄa, nastavljajuÄi UjeviÄevu āHrvatsku enciklopedijuā (1940ā1945), organizovao je plodnu enciklopedijsku proizvodnju u nekoliko opÅ”tih i specijalizovanih viÅ”eknjižnih enciklopedija, i sa nekoliko desetina zamaÅ”nih tomova dostojno razvio tradiciju hrvatske enciklopedistike, ali ipak zavisnu od ideoloÅ”kog barometra. Memoari[uredi | uredi izvor] Istovremeno i plodan pisac, objavio je, izmeÄu ostalog, izvrsnu memoarsku knjigu āDavni daniā (1956), refleksivnu dramsku legendu āAretejā (1959) i opÅ”iran roman u pet tomova āZastaveā (1969). āDavni daniā su Krležin povratak samom sebi i svojim korenima, poetska evokacija vlastite životne drame. Njom se potvrdio i kao pesnik Zagreba, zadobivÅ”i opravdano mesto u trolistu najzagrebaÄkijih pisaca, uz Å enou i MatoÅ”a. Zanimljivosti[uredi | uredi izvor] Krleža je bio kum sa srpskim piscem DragiÅ”om VasiÄem (ubijen u logoru Stara GradiÅ”ka od strane ustaÅ”a). PisaÄa maÅ”ina koju je Krleža poklonio VasiÄu danas je u vlasniÅ”tvu ÄaÄanskog vajara Živorada MaksimoviÄa. Književna dela[uredi | uredi izvor] āPjesmeā I i II, (1918) āPjesmeā III, (1919) āHrvatski bog Marsā (1922; potpuna i konaÄna varijanta 1933) āPjesme u tminiā (1937) āNoveleā (1924) āHiljadu i jedna smrtā (1932) āPovratak Filipa LatinoviÄaā (1932) āNoveleā (1937) āBalade Petrice Kerempuhaā (1936) āNa rubu pametiā (1938) āBanket u Blitviā (1938), (1939), (1962) āZastaveā (1969) Drame[uredi | uredi izvor] āKraljevoā (1915) āKristifor Kolumboā (1917) āMikelanÄelo Buonarotiā (1918) āU logoruā (1920) āVuÄjakā (1924) āGospoda Glembajeviā (1929) āU agonijiā (1928) āLedaā (1930, u Beogradu prikazana 1937[5]) āAretejā (1959)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ivo Äipiko (13. januar 1869 ā 23. septembar 1923)[1] bio je istaknuti srpski pripovedaÄ iz Dalmacije, italijanskog porekla. Iako nije pisao pod neposrednim uticajem svog zemljaka Sime Matavulja, on mu je po nizu svojih književnih obeležja i težnji vrlo blizak. NaroÄito ih vezuje naklonost prema prostom svetu i veliÄanje prirodne snage koju otkrivaju u malom Äoveku. Äipiko, poput Matavulja, opisuje dalmatinski život ili, taÄnije, dva dalmatinska podruÄja koja se geografski i kulturno veoma razlikuju ā Primorje i Zagore.[2] Äipiko je mnogo viÅ”e od Matavulja ostao veran zaviÄajnom regionalizmu. Biografija SliÄno Medu PuciÄu, Matiji Banu, Valtazaru BogiÅ”iÄu, Marku Caru i nekim drugim srpskim književnim i kulturnim radnicima iz zapadnih krajeva, Ivo Äipiko je bio Srbin katolik.[3] On potiÄe iz italijanske patricijske porodice Äipiko (Cippico) poreklom iz Rima, u kojoj su od davnina negovani humanistiÄka tradicija i književni rad. Jedan od njegovih predaka bio je Äuveni Koriolan Äipiko (lat. Coriolanus Ceppio), humanista i novolatinski pisac 15. veka.[4] U āÄipikovoj palatiā u Trogiru pronaÄena je sredinom 16. veka āTrimalhionova gozbaā, jedini saÄuvani deo iz romana āSatirikonā rimskog pisca Petronija. Iz te porodice su italijanski pesnik Alvizo i splitski nadbiskup Äipiko. Predak Lujo Äipiko se nadaleko proÄuo boreÄi se protiv turskih galija. S padom MletaÄke republike porodica Äipiko poÄela je siromaÅ”iti i približavati se obiÄnom narodu, pa je majka Iva Äipika bila puÄanka. RoÄen u KaÅ”tel Novom, izmeÄu Splita i Trogira, Äipiko je joÅ” iz detinjstva poneo duboku privrženost slobodnom, nesputanom životu u prirodi i snažnu simpatiju prema težacima i težaÄkom životu.[2] Obe sklonosti su odigrale znaÄajnu ulogu u životu i u delu ovog pisca. Kad su ga kao deÄaka dali u fratarsku gimnaziju u Sinju, on je, ne mogavÅ”i da izdrži krutost i stegu Å”kolskog režima, pobegao iz semeniÅ”ta i opredelio se, ne sluÄajno, za Å”umarski poziv. SemeniÅ”te ga je odvajalo od prirode, zatvaralo ga u mrtve dogme i beživotni moral, a Å”umarski poziv ga je vratio prirodi i omoguÄio mu da živi s narodom. ZavrÅ”io je 1890. godine struÄnu Å”kolu u Križevcima i postao Å”umar.[1] Kasnije je unapreÄen u nadÅ”umara na ostrvu Hvaru, u Vrlici i Dalmatinskoj Zagori. U dodiru sa narodom Ivo menja svoja uverenja i od romantiÄara postaje realista, koji iskustva pretaÄe u književnu formu. ZapoÄeo je književni rad pod snažnim uticajem srpskih pisaca romantiÄara: Janka VeselinoviÄa, Paje MarkoviÄa Adamova, Milorada PopoviÄa Å apÄanina, Milana MiliÄeviÄa i Laze LazareviÄa. Äipiko Äe ubrzo krenuti svojim putem jer ga je na to gonilo njegovo bogato poznavanje života, umjetniÄka iskrenost i odvažnost, osjeÄanje potrebe da rekne istinu o tom životu. U Kraljevinu Srbiju je preÅ”ao 1912. godine i primio `srpsko podanstvo`.[5] Njegovo opredeljenje za srpsku književnost i kasniji prelazak u Srbiju, gde je kao ratni dopisnik uÄestvovao u balkanskim ratovima, a za vreme Prvog svetskog rata pratio srpsku vojsku u izgnanstvo, bilo je prouzrokovano, osim nacionalnim oduÅ”evljenjem i naklonoÅ”Äu jednog zapadnjaka, razoÄaranog u evropsku civilizaciju, prema zemlji koja je u njegovim oÄima nosila neÅ”to od onog iskonskog, pravog, prirodnog života kome je težio. Ogroman ugled Srbije na Äitavom jugoslovenskom prostoru i privlaÄnost srpske književnosti delovali su u istom pravcu. Prve podsticaje je naÅ”ao u istoj onoj Å”koli koja ga je u svemu drugom odbijala, u fratarskom semeniÅ”tu u Sinju. MeÄu njegovim profesorima, fratrima, nalazio se i jedan istinski ljubitelj književnosti i jugoslovenski nacionalista. On je buduÄem piscu donosio dela srpskih pripovedaÄa i narodne pesme. Iako sin Italijana i Hrvatice, Ivo je nadahnut srpskim narodonosnim pokretom u Dubrovniku osamdesetih godina 19. veka, naÅ”ao sebe meÄu Srbima. Novi identitet je uÄvrstio tokom veliÄanstvene srpske epopeje, uÄestvujuÄi i sam u oslobodilaÄkim ratova Srbije 1912-1918. godine. Zanesoh se i postadoh Srbinom, napisao je kasnije Äipiko. StvaralaÅ”tvo Prvi, mladalaÄki pokuÅ”aji, nekoliko pesama i jedna crtica, bez stvarne vrednosti, izaÅ”li su 1885, a zatim niÅ”ta nije objavljivao viÅ”e od deset godina, sve do 1897, kada se s priÄom āPogibe k`o od Å”aleā predstavio kao zreo pripovedaÄ. Ona je nastala, kao Å”to je sam pisac izneo, pod neposrednim uticajem Janka VeselinoviÄa i njegovih seoskih pripovedaka. Prvu knjigu, zbirku pripovedaka āPrimorske duÅ”eā (1899) objavio je u Zagrebu. Kad je hrvatska kritika pozdravila u njemu novu zvezdu hrvatske književnosti, on je dao izjavu da nije hrvatski, nego srpski pisac[6]. Njegova ostala dela izlazila su u srpskim kulturnim centrima, i to Äirilicom. Objavio je joÅ” Äetiri knjige pripovedaka, āSa jadranskih obalaā (1900), āSa ostrvaā (1903), āKraj moraā (1913), āPreljubā (1914), dva romana, āZa kruhomā (1904) i āPauciā (1909), dva dramska pokuÅ”aja, āNa Graniciā i āVolja narodaā, oba bez stvarne vrednosti, potom memoarsku, ratnu prozu, inspirisanu Balkanskim i Prvim svetskim ratom, āUtisci iz rataā, āNa pomoluā, āIz ratnih danaā 1912ā1917, āIz solunskih borbiā, āIz ratnog dnevnikaā, Äija je vrednost pretežno dokumentarna i žurnalistiÄka. Okrenutost socijalnoj tematici karakteristiÄna za ceo srpski realizam dobila je u Äipiku svog najizrazitijeg i najdoslednijeg protagonistu. U nizu pripovedaka i u oba romana on je prikazao surovu borbu seljaka za hleb i goli život, prikazao je poslodavce koji iskoriÅ”Äavaju seljaÄku radnu snagu kao životinjsku, njihovu ravnoduÅ”nost pred težaÄkim patnjama. Prvi njegov književni obraÄun s temom socijalne bede nalazimo u pripoveci āNa povratku s radaā, iz zbirke āPrimorske duÅ”eā: surove prirodne okolnosti, suÅ”a koja sažiže sve i kiÅ”a Å”to prodire do kože, plavi naselja, odnosi plodove rada, kao da se udružuju sa bezduÅ”noÅ”Äu gazda koji hoÄe iz svojih nadniÄara da isisaju poslednje kapi znoja i krvi. Socijalna tema ostvarena je s najviÅ”e doslednosti u āPaucimaā, delu koje je Jovan SkerliÄ nazvao ānovim socijalnim romanomā.[7] Njegov junak, mladi planinac Rade SmiljaniÄ, uzaludno pokuÅ”ava da se iÅ”Äupa iz duga koji mu je otac ostavio u nasledstvo. On se oseÄa nemoÄnim i nezaÅ”tiÄenim pred zlom kojem nema leka. Naime, da bi se oslobodio jednog duga, on upada u drugi, joÅ” veÄi, i to uvek kod istog zelenaÅ”a. Å to se viÅ”e vraÄa, dug, umesto da opada, neprestano raste dostižuÄi na kraju takve razmere da je celo imanje jedva dovoljno da ga otplati. ZelenaÅ” liÄi na ogromno ÄudoviÅ”te, na aždaju razjapljenih Äeljusti, Äijoj nezasitosti nema leka, koja uvek traži nove žrtve. Na kraju romana, Rade se obraÄunava s gazdom ā krvopijom, na naÄin junaka starih legendi, on poteže nož i ubija ga. Äipikova socijalna tematika povezana je s njegovom osobenom filozofijom života. U osnovi njegovog pogleda na svet je suprotnost izmeÄu prirode i kulture. Rusoovski zaljubljen u prirodu, Äipiko je bio neprijatelj svih ograniÄenja koja graÄanski moral nameÄe Äoveku. Istinski život jeste život u krilu prirode, u skladu s njenim zakonima, sve izvan toga je laž. Takvim životom žive prosti ljudi, seljaci i ribari. Za njih nema zamrÅ”enih problema u životu: raÄa se, živi i umire po prirodnom zakonu, onako kako se to zbiva sa svim Å”to postoji u prirodi, s biljkama i životinjama, bez duÅ”evnih potresa i druÅ”tvenih sukoba, sve se reÅ”ava prirodnim putem, nagonskim zadovoljavanjem liÄnih potreba. Takvim životom mogu živeti i istinski intelektualci. Nevolje poÄinju onda kad se u život Äoveka umeÅ”a tzv. civilizovano druÅ”tvo svojim neprirodnim zahtevima i stegama. Zlo koje dolazi iz civilizacije, iz grada na selo, u svom primarnom obliku javlja se kao socijalno zlo, kao ekonomsko iskoriÅ”Äavanje, a od njega poÄinju sve druge nevolje. Prirodnim i jednostavnim seljacima nisu suprotstavljeni intelektualci, nego gospoda, āpauciā, tj. svi oni koji parazitski žive od tuÄeg rada. Tako je Äipikova panteistiÄka filozofija života dobila izrazito socijalnu interpretaciju. Ta dvostruka osnova njegovog dela, panteizam i socijalni realizam, najpotpunije je doÅ”la do izražaja u istoriji mladog studenta Iva PoliÄa, u romanu āZa kruhomā. Povratak iz grada u zaviÄaj, na more, za njega znaÄi dvostruko vraÄanje životu: ponovno buÄenje u njemu zdravog nagonskog života, koji je grad zaguÅ”io, i otkrivanje surove stvarnosti primorskog sela, gde teÅ”ke prirodne okolnosti i bezduÅ”no izrabljivanje od zelenaÅ”a i vlasti dovode siromaÅ”ne seljake do āprosjaÄkog Å”tapaā i prisiljavaju ih da napuste sve i otisnu se u strani svet ātrbuhom za kruhomā. Po mnogim svojim crtama dvojnik svog autora, Ivo PoliÄ, taj modernizovani romantiÄni junak, dobro vidi bedu sveta koji ga okružuje i duboko saoseÄa s nevoljama obespravljenih seljaka, ali ga to saznanje ne pokreÄe na akciju, on se povlaÄi u sebe i sav se predaje svojim snovima, kosmiÄkim Äežnjama i melanholiÄnim razmiÅ”ljanjima. U ovom romanu postoje joÅ” dva tipiÄna Äipikovska motiva: ljubav i more. Ljubav je kod Äipika uvek slobodno prepuÅ”tanje nagonu, bez ikakvog oseÄanja krivice, bez sentimentalnosti. KarakteristiÄan oblik ljubavi jeste preljuba, tj. krÅ”enje zabrana koje nameÄe graÄanski brak (pripovetka āPreljubā, koja je dala naslov Äitavoj zbirci). U āAnticiā, jednoj od najtipiÄnijih Äipikovskih pripovedaka, junakinja, poÅ”to ju je sluÄaj spasao neželjenog braka, živi sama na Å”kolju i podaje se slobodno mornarima koji navraÄaju. Deca koja se raÄaju kao plod tih slobodnih ljubavi, Äim odrastu, odlaze u svet i viÅ”e se ne vraÄaju (āBaÅ” kao lastavice... Kad mladi narastu, izlete iz gnijezda i nestane ih, bog zna kuda, daleko preko mora... Zar oni poslije pitaju za majku?ā). Ljubav je u ovoj pripoveci, kao i u romanu āZa kruhomā, neodvojiva od mora. āI kad potražih ženu, mogao sam se za nju samo uz more zagrijatiā, kaže Ivo PoliÄ. More kod Äipika nije samo prostor u kojem se odigravaju drame njegovih junaka, ono se doživljava kao živo biÄe, u kome se oseÄa āzadah vaseljeneā, prisutnost āslobode, sjaja i istinskog daÅ”ka životaā. Äar mora poÄinje veÄ od naslova nekih Äipikovih pripovedaka (āKraj moraā, āNa moruā, āNa dogledu moraā), a nastavlja se u opisima primorskih pejzaža, u kojima je Äipiko pravi pesnik, i slikanju slobodne ljubavi, gde se erotika stapa sa žarom sunca i mirisom mora. Najizrazitiji socijalni pisac meÄu srpskim realistima, Äipiko je ujedno pesnik prirode, mora i ljubavi, koji je u svom delu dao modernu književnu interpretaciju drevnog mita o veÄnom vraÄanju izvorima, san o izgubljenom i ponovo naÄenom raju u krilu prirode. Pokraj mora Ivo je živeo u Beogradu do 1922. godine. Tada se teÅ”ko razboleo i nakon bezuspeÅ”ne operacije u BeÄu, otiÅ”ao je u svoj zaviÄaj. Beograd je smatrao za dragu zemlju svoje književne slave i lepih sutonskih dana svoga života.[8] Umro je naÅ”avÅ”i smirenje u rodnom KaÅ”tel Novom 1923. godine, na obali mora. U KaÅ”telu Novom je 1926. godine po nalogu jugoslovenskog kralja Aleksandra II KaraÄorÄeviÄa, Ivu podignut dostojan mermerni nadgrobni spomenik.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Neke stranice su se odvojile od tabaka, zanci nisu pocepane samo su se odvojile, sve su na broju. 1895. godina Stamparija Karla Albrehta Prvo izdanje! Retko !!! Prota Nikola BegoviÄ (1821-1895) bio je verouÄitelj, pesnik, prevodilac, istoriÄar i etnograf. Autor je viÅ”e priruÄnika, Älanaka, beseda, zbornika, uglavnom bogoslovske tematike, a okuÅ”ao se i kao pisac istorijskih radova. U BegoviÄeva najznaÄajnija dela se ubrajaju āIstorija Srpske Crkveā i āŽivot i obiÄaji Srba graniÄaraā. Kao pripadnik duhovnog staleža, nekoliko puta je zatvaran, ali je i dalje ostajao nepokolebljiv u svojim ubeÄenjima vaskolikog srpstva. Smatra se jednim od autora āHimne svetom Saviā. Bio je i duhovni uÄitelj Nikole Tesle koji za vreme svoga gimanzijskog Å”kolovanja u Karlovcu (1870-1873. godine) beÅ”e redovan u Srpskoj crkvi svetog Nikole. āNarodi bivaju veliki samo po velikim ljudima svojim. A ljudi postaju veliki ā ugledanjem na velike ljude. A Nikola BegoviÄ bijaÅ”e veliÄanstvena pojava u ovom svetu patuljaka i sitnih duÅ”a. Äitavih 50 godina bio je on putevoÄ prevcedavac Srpstvu na Krajini, a to pola stoljeÄa junaÄkog srbovanja sjajno je zaslužilo da se Äuje i vidi po svemu Srpstvu. Pa evo i zagrobna sjen njegova Å”ÄaÅ”e nam biti pouzdan kažiput na putevima ljudske vrline i Srpske Misli.ā Sima Lukin LaziÄ Sima LaziÄ Lukin (Bosanski Brod, 15. avgust 1863 ā RajiÄ, Slavonija, 19. jul 1904) bio je srpski publicista, novinar i književnik. Biografija Sima LaziÄ Lukin rodio se u trgovaÄkoj porodici, u Bijeljini[1]. Zbog antiturske delatnosti otac mu je prebegao u Srbiju, a majka ga je kao odojÄe prenela tamo. LaziÄ je zavrÅ”io osnovnu Å”kolu u Å apcu, a u Beogradu 1876. godine okonÄao treÄi razred gimnazije. Od mladosti vatreni rodoljub, kao mladiÄ se prijavljuje u dobrovoljce u srpsko-turskom ratu, ali je odbijen zbog bolesti. Gimnaziju nije zavrÅ”io, te je živeo kao glumac u putujuÄim družinama. Od 1886. do 1889. godine glumio je u Srpskom narodnom pozoriÅ”tu u Novom Sadu. Živeo je u Beogradu i Zagrebu, objavljujuÄi novinske tekstove, nacionalno-politiÄke Älanke, popularno istorijske, književne, humoristiÄko-satiriÄne, pamfletske i druge radove u stihovima i prozi. SaraÄivao je u mnogim listovima i Äasopisima. U Beogradu je ureÄivao humoristiÄki list BiÄ, radio na `Odjeku` i pisao rodoljubive pesme. Kada je preÅ”ao u Zagreb, prvo je bio saradnik pa ureÄivao zagrebaÄki āSrbobranā (1891ā1893), posle āVraÄ pogaÄaÄā (1896ā1904). Posle `septembarskih izgreda` 1902. godine u Zagrebu, preÅ”ao je u Novi Sad gde je produžio ureÄivanje `VraÄa pogaÄaÄa` i saraÄivao u radikalskoj `Zastavi`.[2] Neumorni radnik sa perom u ruci, navodno je 25.000 primeraka svojih knjiga raÅ”irio po srpstvu. Bio je oženjen sa književnicom Zorkom MiletiÄ, sinovicom Svetozara MiletiÄa. Mnogo je pretrpeo tokom svog kratkog i burnog života, zbog Äega je bio stalno boleÅ”ljiv. Na sprovodu Jovana JovanoviÄa Zmaja Simo je izgovorio svoju poslednju pesmu posveÄeno pokojniku. Umro je ubrzo 19. jula 1904. godine u RajiÄu u Slavoniji, gde je doÅ”ao u goste kod brata Petra. U nekrologu je istaknuto: `Pokojni Simo bio je sav Srbin`.[2] Vodio je žustre polemike sa frankovaÄkom Å”tampom u Hrvatskoj (koja nije imala nauÄnu vrednost), napisao je viÅ”e istorijskih radova. Prikaz knjige Divlji Äovjek je objavljen u dubrovaÄkom srpskom književnom listu SrÄ. [3] U knjizi Kratka povjesnica Srba od postanja Srpstva do danas je naveo netaÄan podatak, da su vladika Vasilije PetroviÄ i Sveti Vasilije OstroÅ”ki ista osoba. Isto ime dvojice Vasilija i ista vladiÄanska titula, uz manjak obrazovanja autora, rezultirala je tvrdnjom da je cetinjski mitropolit Vasilije umro u Petrogradu 1766., da bi mu telo Crnogorci preneli na Ostrog, pa se naziva i OstroÅ”ki.[4] Knjiga je pisana u rodoljubivom duhu, za Å”iroke narodne mase i zavrÅ”ava se ovim reÄima: Eto tako je Srpstvo prevjekotilo 10 hiljada godina i preživilo 100 hiljada zlotvora svojih. A preživiÄe ih joÅ” toliko, samo - i prije svega - budimo vrijedni i složni.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Trebnik je pravoslavna bogoslužbena knjiga koja sadrži izloženje sveÅ”tenodejstava i molitvoslovlja koja se obavljaju za potrebu i po zahtevu jednog ili viÅ”e lica, u odreÄenim okolnostima. U takva sveÅ”tenodejstva spadaju pre svega Äinovi svih Svetih Tajni, zatim Äinovi pogrebenja upokojenih, osveÄenja vode, monaÅ”enje, osveÄenja hramova i mnogi drugi koji se tiÄu razliÄitih sluÄajeva hriÅ”Äanskog života. Postoje Veliki, Mali i Dopunski Trebnik. Veliki trebnik Veliki trebnik se sastoji iz dva dela: prvi deo sadrži poredak Svetih Tajni i drugih sveÅ”tenodejstava koja prate Äoveka od roÄenja pa do smrti i nakon toga. Drugi deo sadrži kratka molitvoslovlja za razliÄite potrebe. Kao dopuna u Trebnik ulazi joÅ” i Mesecoslov i āSpisak hriÅ”Äanskih imena po azbuÄnom reduā. Crkvenoslovenski jezik (crksl. ŃŠ»Š°Š²ŠµĢŠ½ŃŠŗŃŠ¹ ѧŅŠ·ŃĢŠŗŃ; poznat i kao novocrkvenoslovenski jezik) je liturgijski jezik u slovenskim pravoslavnim crkvama. Crkvenoslovenski se poÄeo upotrebljavati nakon misija Äirila i Metodija i sve do modernog doba je bio najvažniji slovenski književni jezik. Jezik u onom obliku u kojem je stvoren za vreme Äirila i Metodija naziva se kanonski crkvenoslovenski jezik. Danas je u svim slovenskim pravoslavnim crkvama u upotrebi ruska redakcija crkvenoslovenskog jezika. Zbog nedostatka Å”tamparija i turske okupacije balkanski narodi uvoze ruske bogoslužbene knjige koje su i danas u upotrebi. Do kraja 18. veka ruske knjige su zamenile āsrbuljskeā. Izgovor ruske redakcije crkvenoslovenskog varira, te se u SPC Äita sa srpskim akcenatskim sistemom, u Makedoniji se jat izgovara kao e itd.[1] ZajedniÄki crkveni jezik i zajedniÄka azbuka u Makedonaca, Bugara, Srba i Rusa omoguÄili su lako prelaženje književnih i uÄenih dela iz jedne sredine u drugu, tako da se u znatnoj meri može govoriti o zajedniÄkoj književnosti. Tokom vremena jezici tih naroda razvijali su se divergentno, ali je jezik bogosluženja i književnosti ostajao u osnovi isti. DoduÅ”e, pojavile su se i u njemu izvesne razlike i u izgovoru, kao u srednjovekovnom latinskom u zapadnoevropskim zemljama, ali su se kod Slovena te razlike odrazile i u pisanju. Zamena izvesnih vokala drugima u živom govoru bila je praÄena odgovarajuÄom zamenom slovnih znakova. BuduÄi da same glasovne promene nisu bile svuda jednake to je stvorilo nekoliko tzv. redakcija crkvenoslovenskog (sada viÅ”e ne staroslovenskog) jezika - makedonsku, rusku, bugarsku, srpsku. Tim intervencijama malog dometa nije oÅ”teÄena uzajamna razumljivost tekstova niti je umanjena ogromna prednost prostranog kulturnog tržiÅ”ta[2]. Miroslavljevo jevanÄelje (12. vek) Razumljivost PriÄa o bogataÅ”u i Lazaru iz JevanÄelja po Luki, glava 16-a Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. jun 2013). Za razliku od latinskog, crkvenoslovenski jezik nije bio sasvim nerazumljiv onima koji ga nisu posebno uÄili. Odstupanja srpskog, ruskog i bugarskog narodnog jezika od crkvenoslovenskog rasla su tokom vremena ali su u srednjem veku samo u ograniÄenoj meri smanjivala razumljivost. Ta Äinjenica nije bila samo prednost. Ona je doprinela da zakasni pojava književnosti na domaÄem jeziku, koja je znatno ranije i s neodoljivom snagom probila sebi put u zemljama gde je sakralni jezik bio latinski. Pozajmljenice iz ovog jezika nazivaju se crkvenoslovenizmi. Narodni jezik Ipak, postoji domen u kojem je narodni jezik bio Å”iroko zastupljen i u srednjovekovnoj pismenosti u srpskim zemljama. To su povelje vladara i magnata i drugi svetovni pravni dokumenti, takvi kao zakonici. Svrha tih spisa zahtevala je da oni budu savrÅ”eno jasni svakome, kako bi se izbegli nesigurnost i sporovi oko tumaÄenja. Uz to su ti tekstovi bili puni pojedinosti iz životne svakidaÅ”njice koje se nisu mogle dobro iskazati crkvenim jezikom, siromaÅ”nim upravo u toj znaÄenjskoj oblasti. Pravni tekstovi otkrivaju iznenaÄujuÄe razuÄenu terminologiju pravnog, druÅ”tvenog i privrednog života. Oblasti u kojima su dominirale reÄi domaÄeg porekla i one u kojima su preovlaÄivale pozajmljenice bile su jasno razgraniÄene. Pravni izrazi, ukljuÄujuÄi terminologiju feudalnog druÅ”tvenog ustrojstva, bili su po pravilu slovenski, nasleÄeni iz davnina ili nastali na srpskom tlu. Pozajmljenice iz grÄkog gospodarile su u terminologiji crkvenog života, kontrastirajuÄi tako s terminologijom same religije, dosledno slovenskom. U privrednom domenu bilo je, osim grÄkih reÄi, i dosta romanskih, naroÄito meÄu nazivima mera i monetarnih jedinica. Izrazit je i kontrast izmeÄu trgovine, Äiji je internacionalni karakter vidljiv i u terminologiji, i poljoprivrede, u kojoj osim domaÄih gotovo i nije bilo drugih reÄi. U rudarstvu, kojim su se u ono vreme bavili naseljeni Nemci, tzv. Sasi, preovlaÄivali su nemaÄki izrazi. U mnogim poveljama, naroÄito u darovnicama manastirima, nalazimo uvodne odeljke ispisane crkvenim jezikom, u kojima se biranim reÄima izlaže i motiviÅ”e ktitorova intencija da uÄini bogougodno delo. O Bogu ste mogli govoriti, i Bogu ste se smeli obraÄati, samo posveÄenim crkvenim jezikom. Profani jezik bio je prihvatljiv samo kada je reÄ o profanim temama. U stvari upotreba oba jezika u istom tekstu pokazuje da se oni nisu smatrali razliÄitim jezicima, veÄ funkcionalnim varijantama istog jezika. Äesto se dogaÄalo i da se reÄ ili oblik iz crkvenog jezika unese u kontekst narodnog jezika. Oko 1400. godine pravopisna norma u srpskim knjigama znatno je izmenjena u težnji da se arhaizira i približi grÄkim uzorima. Iza tog nagoveÅ”taja humanizma ipak nije doÅ”lo do Å”ireg usvajanja tog pokreta; puteve k njemu uskoro je presekla turska invazija. Pojava narodne književnosti Sve do 15. veka jedini druÅ”tveni sloj sa Å”irim obrazovanjem bilo je sveÅ”tenstvo. U njegovim rukama nalazila se ne samo religijska književnost nego i erudicija, Älanovi klera su se u svakodnevnoj bogoslužbenoj praksi služili crkvenim jezikom i bili su jedini koji su potpuno i neusiljeno vladali tim jezikom. To je uÄvrÅ”Äivalo njihovu nadmoÄ na polju kulture i njihov snažan uticaj u druÅ”tvu uopÅ”te. Kad je reÄ o književnom jeziku, osnovnu orijentaciju kod Srba u srednjem veku davala je crkva . Pa ipak, u tom razdoblju se javila i književnost na narodnom jeziku. To su bili prevodi viteÅ”kih romana, namenjeni zabavi feudalaca. Takva je lektira bila privlaÄnija za svoje Äitaoce ako je izložena na jeziku koji Äe oni razumeti bez napora. Od 15. veka romanima se pridružuju i letopisi, istorijski spisi laiÄke sadržine. Najzad, narodni jezik je bez sumnje bio izražajni medij usmene književnosti, za koju imamo dokaza da je u srednjem veku cvetala iako ne raspolažemo zapisanim tekstovima....
Retko Nevesinjski ustanak u pesmi i prozi - Savo J. OroviÄ, major Primerak sa posvetom pisca, Zagreb 1936, meki povez, stanje vrlo dobro, str. 113, cirilica. Savo OroviÄ (Lijeva Rijeka, 30. januar 1888 ā Beograd, 22. jun 1974), uÄesnik Prvog svetskog rata, pukovnik Jugoslovenske vojske, uÄesnik Aprilskog rata i NarodnooslobodilaÄke borbe i general-pukovnik JNA. Prvi je naÄelnik Vojne akademije u posleratnoj Jugoslaviji, od 1944. do 1947. godine.[1] Savo OroviÄ Savo OroviÄ LiÄni podaci Datum roÄenja 30. januar 1888. Mesto roÄenja Lijeva Rijeka, Knjaževina Crna Gora Datum smrti 22. jun 1974.ā(86 god.) Mesto smrti Beograd, SR Srbija, SFR Jugoslavija Profesija vojno lice Porodica Supružnik JoÅ”ka Ämelarova OroviÄ Delovanje Älan KPJ od 1943. UÄeÅ”Äe u ratovima Prvi svetski rat Aprilski rat NarodnooslobodilaÄka borba Služba Vojska Kraljevine Crne Gore Jugoslovenska vojska NOV i PO Jugoslavije Jugoslovenska narodna armija JNA 1915 ā 1916. 1919 ā 1941. 1941 ā 1952. Äin general-pukovnik JNA U toku NOB naÄelnik GÅ NOV i PO Vojvodine NaÄelnik Vojne akademije Period 1944 ā 1947. Prethodnik UroÅ” TeÅ”anoviÄ (Kraljevina Jugoslavija) Naslednik Ratko MartinoviÄ Odlikovanja odlikovanja SFR Jugoslavije: Orden narodnog osloboÄenja Orden partizanske zvezde sa zlatnim vencem Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem Orden narodne armije sa lovorovim vencem Orden za hrabrost Partizanska spomenica 1941. odlikovanja Kraljevine Jugoslavije: Orden Belog orla Medalja za vojniÄke vrline inostrana odlikovanja: Orden Kutuzova drugog stepena Orden belog lava prvog reda Ratni krst 1939ā1945. Biografija uredi RoÄen je 30. januara 1888. godine u Lijevoj Rijeci. PeÅ”adijsku Å”kolu zavrÅ”io je na Cetinju 1910. godine, a potom je od 1914. godine živeo u Južnoj Americi, gde je emigrirao iz politiÄkih razloga. Godine 1915. se vratio u Crnu Goru i uÄestvovao u Prvom svetskom ratu kao oficir Crnogorske vojske. Bio je komandir izviÄaÄkog voda u DonjovasojeviÄkoj brigadi. Posle kapitulacije Vojske Crne Gore, januara 1916. godine, uÄestvovao je kao komita u borbi protiv austrougarskog okupatora. UhapÅ”en je nakon Å”to je potkazan od strane jataka i osuÄen na deset godina robije, koju je izdržavao u Podgorici, u zatvoru āJusovaÄaā. Iz zatvora je izaÅ”ao 1918. godine.[2] Posle zavrÅ”etka Prvog svetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, stupio je u Vojsku Kraljevine SHS, jula 1919. godine, u Äinu peÅ”adijskog potporuÄnika, da bi u decembru iste godine bio proizveden u poruÄnika. Godine 1933. zavrÅ”io je Informativni teÄaj PeÅ”adijske oficirske Å”kole u Sarajevu. U Jugoslovenskoj kraljevskoj vojsci imao je Äin pukovnika i bio na dužnosti komandanta bataljona u 151. peÅ”adijskom puku u Boki kotorskoj. Kapetan druge klase postao je 1923, kapetan prve klase 1926. godine, potpukovnik 1936. ā u to vreme nalazio se na mestu komandanta detaÅ”ovanog bataljona u Nevesinju ā i konaÄno pukovnik 1940. godine.[3] Posle Aprilskog rata i kapitulacije Kraljevske vojske, izbegao zarobljavanje i vratio se u rodni kraj, gde je aktivno uÄestvovao u pripremama za Trinaestojulski ustanak. U NikÅ”iÄki partizanski odred stupio je 17. jula 1941. godine. Bio je meÄu retkim viÅ”im oficirima Kraljevske vojske koji su stupili u partizane. Kada su maja 1943. godine uvedeni Äinovi u NOVJ, odlukom Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita, Savu OroviÄu je prvom dodeljen Äin general-lajtnanta, drugi je bio Jakob AvÅ”iÄ. U toku NarodnooslobodilaÄkog rata (NOR) bio je na funkcijama: vojnog savetnika Operativnog Å”taba NOP odreda Hercegovine; komandanta NikÅ”iÄkog NOP odreda, od 1941; Älana Glavnog Å”taba NOP odreda Crne Gore i Boke i Älan Vrhovnog Å”taba NOV i POJ, od 1942; komandanta Oficirske Å”kole Vrhovnog Å”taba NOV i POJ, od maja 1942; vojnog savetnika Prve, Druge i TreÄe divizije; naÄelnika Glavnog Å”taba NOV i PO Vojvodine, od 1943; komandanta PeÅ”adijskog vojnog uÄiliÅ”ta (kasnije Vojne akademije JNA), od decembra 1944. do 1947. godine.[4] General-lajtnant Savo OroviÄ je za vreme bitke na Sutjesci svojim fotoaparatom slikao Josipa Broza Tita ranjenog ispred jedne peÄine sa Ivanom Ribarom. Älan KomunistiÄke partije Jugoslavije (KPJ) postao je 1943. godine. Tokom NOR-a uÄestvovao u mnogim borbama: na Kupresu, na Sutjesci, u FruÅ”koj gori, kod BrÄkog i Bijeljine i u desantu na Drvar. Bio je Älan AntifaÅ”istiÄkog veÄa narodnog osloboÄenja Jugoslavije (AVNOJ). Posleratni period uredi Posle osloboÄenja Jugoslavije, vrÅ”io razne dužnosti u Jugoslovenskoj narodnoj armiji (JNA), u GeneralÅ”tabu. Penzionisan je 1952. godine u Äinu general-pukovnika JNA. Biran je za poslanika Savezne narodne skupÅ”tine i Narodne skupÅ”tine Narodne Republike Crne Gore. Preminuo je 22. juna 1974. godine u Beogradu. Sahranjen je u porodiÄnoj grobnici na Novom groblju u Beogradu. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja, meÄu kojima su ā Orden narodnog osloboÄenja, Orden partizanske zvezde prvog reda, Orden zasluga za narod prvog reda, Orden bratstva i jedinstva prvog reda, Orden narodne armije prvog reda i Orden za hrabrost.[5] Od odlikovanja Kraljevine Jugoslavije, istiÄu se Orden Belog orla i Medalja za vojniÄke vrline, a od inostranih odlikovanja sovjetski Orden Kutuzova drugog stepena, ÄehoslovaÄki Orden belog lava i francuski Ratni krst 1939ā1945. Dela uredi Objavio je sledeÄa dela: āNevesinjski ustanak u pesmi i proziā, Zagreb, 1936; āÄetnici i partizaniā, Vis, 1944; āAlbum fotografija iz narodnooslobodilaÄkog rataā, Beograd, 1951; āIznenaÄenje u ratuā, Beograd, 1954; āMoralno vaspitanjeā, Beograd, 1962; āRatni dnevnik 1941ā1945ā, Beograd, 1972.[6] Godine 1960. sa ÄeÅ”kog jezika preveo je knjigu āMarko Miljanovā, autora Jozefa HoleÄeka.[6 epske pesme sadržaj : Moba bega LjuboviÄa ogovor o ustanku Kosa IvkoviÄa Ustanak Slava Knjaza Nikole Prikupljanje vojske Boj na Muratovcu
Prvo izdanje prve zbirke pesama Miodraga PavloviÄa ā87 pesamaā iz 1952, koja se uz Popinu āKoruā smatra prekretnicom u posleratnoj srpskoj poeziji. Korice kao na slikama, unutra dobro oÄuvano, bez pisanja, podvlaÄenja, peÄata. Kompletno. Retko u ponudi! Autor - osoba PavloviÄ, Miodrag, 1928-2014 = PavloviÄ, Miodrag, 1928-2014 Naslov 87 pesama / Miodrag PavloviÄ Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1952 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Novo pokolenje, 1952 (Beograd : Omladina) FiziÄki opis 224 str. ; 18 cm Zbirka Savremena poezija (BroÅ”.) Napomene Tiraž 2.000. Prva pesniÄka knjiga Miodraga PavloviÄa 87 pesama (1952) postala je manifest moderne poezije na poÄetku Å”este decenije 20. veka. Ona je donela promene u sadržini, formi, stilu i miÅ”ljenju lirskog pevanja. Kao izraz Äoveka koji je doživeo strahote rata i dalje strepi od novih ratnih kataklizmi koje su se slutile, ova knjiga je donela nova raspoloženja i novo sagledavanje stvarnosti: unela je atmosferu usamljenosti, straha, oÄajanja; njeni dominantni motivi su rat i ratna stradanja, tamnice, bekstva, bombardovanja, leÅ”evi, prolaznost, smrt. Promovisala je racionalan intelektualni stil bez snažnih emocija i āmekog Å”timungaā; lirsko kazivanje odlikuje bogata asocijativnost, metaforiÄke slike, ediptiÄan jezik, gnomiÄan izraz, hermetiÄna sintaksa, paradoks u sadržini i znaÄenju. Izrazita misaonost, eruditnost i filozofska refleksija stalni su pratilac pevanja u ovoj knjizi pesama. U njoj ima teÅ”kih i naturalistiÄkih slika i sumorne atmosfere destrukcije ljudskih vrednosti. Ove pesme se odupiru zlu i haosu nadom i humanoÅ”Äu: prvi stihovi knjige glase: āProbudim se / nad krevetom blujaā; poslednji stih knjige poruÄuje - I ÄeznuÄi za krilima, krenuti na putā. Ova knjiga prolazi put od beznaÄa do nade. Kompozicija knjige potpuno izražava trenutak u kome se pojavila, piÅ”Äevu poetiÄku situaciju, dominante sadržine i misaoni akcenat. Sadrži ukupno 80 pesama rasporeÄenih u tri celine: I ā Slobodni stihovi II ā U prozi III ā Rime Prva pesniÄka knjiga Miodraga PavloviÄa 87 pesama objavljena je 1952. godine. U njoj je joÅ” uvek Äujan i saglediv odjek rata, razaranja, vremena sve prisutne nasilne smrti. Ali rat tu nema svoje mehaniÄke oznake, nema svoju klasiÄnu ikonografiju; on je neÅ”to preteÄe, užasno, nevidljivo ali naslutivo, Å”to stoji iza svih upola vidljivih nagoveÅ”taja. OseÄanje ugroženosti koje boji sve stihove ove knjige unekoliko je i Å”ire od doživljaja rata: mi nasluÄujemo da iza njega stoji svest o svim oblicima represije, kojima je tako bogato bila prožeta prva polovina naÅ”eg veka i koji su kulminirali u ratnim danima. Nepravedno bi bilo reÄi da se ove pesme odigravaju iskljuÄivo u predelima loÅ”ih snova; iza odlomaka mraÄnih dogaÄaja, u stihovima ove knjige stoje preteÄe senke stvarnih strahova kojima je obilovalo vreme koje nije tako daleko za nama. Naravno, ova poezija je daleko od prostog doÄaravanja svakidaÅ”njice i realnih dogaÄaja ali, mada ponekad izgleda da opisuje zbivanja sa povrÅ”ine neke druge realnosti, ona u svom emotivnom registru i u fundusu svojih slika donosi i odjeke onoga Å”to se zaista deÅ”avalo u svetu koji je okruživao pesnika. Miodrag PavloviÄ (Novi Sad, 28. novembar 1928 ā Tutlingen, 17. avgust 2014) bio je srpski književnik, pesnik i esejista, akademik SANU i dugogodiÅ”nji urednik Prosvete. RoÄen je 1928. u Novom Sadu. Osnovnu i srednju Å”kolu je zavrÅ”io u Beogradu, kao i Medicinski fakultet koji je studirao u periodu 1947-1954. On je pesnik, pripovedaÄ, esejista, dramski pisac, prevodilac i antologiÄar. 1952. je objavio svoju prvu zbirku pesama pod nazivom ā87 pesamaā. Ova zbirka pesama se smatra prekretnicom u novijoj srpskoj poeziji i ona je u potpunosti opredelila dalji životni put Miodraga PavloviÄa. Nakon njegove znamenite knjige ā87 pesamaā, koja je, nasuprot socrealizmu, proklamovala neonadrealistiÄki protest, PavloviÄ je, onda kada je to bila ideoloÅ”ko-politiÄka jeres, posegao za revalorizacijom naÅ”e nepravedno zapostavljene pesniÄke proÅ”losti. Miodrag PavloviÄ je u duhovnom sazvuÄju balkanske tradicije i živog preplitanja mitskih i istorijskih nanosa ustanovio nov tip srpskog pesniÅ”tva. Imao je vodeÄe mesto u modernoj srpskoj poeziji poÄev od veÄ kultne knjige ā87 pesmaā Äije je objavljivanje 1952. oznaÄilo definitivni raskid njega i njegove generacije sa nametnutim dogmama, estetskim i ideoloÅ”kim, u stvaralaÅ”tvu. Izvanredan znalac srpske i evropske poezije, sjajan esejista. Jedan od najuticajnijih pesnika posleratne srpske književnosti. Njegova poezija i eseji su objavljeni na svim evropskim jezicima i nekoliko orijentalnih jezika. Njegova dela su naroÄito prevoÄena na nemaÄki jezik i vrlo visoko ocenjivana u najuglednijim nemaÄkim listovima, Äemu je znatno doprineo nemaÄki prevodilac Peter Urban, PavloviÄev dugogodiÅ”nji prijatelj. Zastupljen je u prvoj antologiji moderne srpske poezije na nemaÄkom jeziku koja je izaÅ”la 2004. godine. Ova antologija se zove āPesma pomera brdaā prema jednom stihu Miodraga PavloviÄa, antologija sadrži 260 pesama od 82 pesnika. 1960. je postao dramaturg u Narodnom pozoriÅ”tu u Beogradu. Radio je 12 godina kao urednik u izdavaÄkom preduzeÄu āProsvetaā. Bio je redovni Älan Evropske akademije za poeziju. Dopisni Älan Srpske akademije nauka i umetnosti postao je 1978, a redovni Älan 1985. godine. Bio je jedan od akademika koji su potpisali Apel protiv rata, ovaj apel je objavljen 18. novembra 1991. Bio je i jedan od izvrÅ”ilaca poslednje volje Isidore SekuliÄ. Umro je u Tutlingenu 17. avgusta 2014. godine, gde je živeo sa suprugom Marlenom, sa kojom je imao Äerke Kristinu i Jasminu. NajznaÄajnija dela MeÄu najznaÄajnija njegova dela spadaju zbirke poezije ā87 pesamaā (1952), āStub seÄanjaā (1953), āHododarjeā (1971), āUlazak u Kremonuā (1989), āKosmologija profanataā (1990), āS Hristom netremiceā (2001), romani āDrugi dolazakā (2000), āAfroditina uvalaā itd. Napisao je viÅ”e knjiga eseja. Sastavio je nekoliko antologija poezije, meÄu njima se posebno istiÄe āAntologija srpskog pesniÅ”tva od XIII do XX vekaā (1964, a potom veliki broj izdanja). Ova antologija je ponovo vratila na poetsku scenu neke zaboravljene pisce kao Å”to je na primer Milica StojadinoviÄ Srpkinja. Poezija 87 pesama, Novo pokolenje, Beograd, 1952. Stub seÄanja, Novo pokolenje, Beograd, 1953. Oktave, Nolit, Beograd, 1957. Mleko iskoni, Prosveta, Beograd, 1963. 87 pesama (izbor poezije), Nolit, Beograd, 1963. Velika Skitija, Svjetlost, Sarajevo, 1969. Nova Skitija, izd. Äasopisa āKnjiževnostā, Beograd, 1970. Hododarje, Nolit, Beograd, 1971. Svetli i tamni praznici, Matica srpska, Novi Sad, 1971. Velika Skitija i druge pesme (izabrane i nove pesme), SKZ, Beograd, 1972. Zavetine, Rad, Beograd, 1976. Karike, Svetlost, Kragujevac, 1977. Pevanja na Viru, Slovo ljubve, Beograd, 1977. Bekstva po Srbiji, Slovo ljubve, Beograd, 1979. 87 pesama, DeÄje novine, Gornji Milanovac, 1979 (treÄe izdanje). Izabrane pesme, Rad, Beograd, 1979. Vidovnica, Narodna knjiga, Beograd, 1979. Poezija I i Poezija II, u okviru Izabranih dela Miodraga PavloviÄa, āVuk KaradžiÄā, Beograd, 1981. Divno Äudo, Nolit, Beograd, 1982. Zlatna zavada, Gradina, NiÅ”, 1982. Sledstvo, SKZ, Beograd, 1985. Poezija, Prosveta, Beograd, 1986. Svetogorski dani i noÄi, Jedinstvo, PriÅ”tina, 1987. Odbrana naÅ”eg grada, Smederevska pesniÄka jesen, NaÅ” glas, Smederevo, 1989. Ulazak u Kremonu, Nolit, Beograd, 1989. Knjiga staroslovna, SKZ, Beograd, 1989; 1991 (drugo izdanje). Bezazlenstva, MiliÄ RakiÄ, Valjevo, 1989. On, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1989. Divno Äudo, NIRO āKnjiževne novineā, Beograd, 1989 (drugo izdanje). Cosmologia profanata, Grafos, Beograd, 1990. Esej o Äoveku, KOV, VrÅ”ac, 1992. Pesme o detinjstvu i ratovima, SKZ, Beograd, 1992. Knjiga horizonta, Prosveta, Beograd, 1993. Nebo u peÄini, Krajinski književni krug, Negotin, 1993. MeÄustepenik, KOV, VrÅ”ac, 1994. Ulazak u Kremonu, GNB āŽarko Zrenjaninā i Zenitā, Zrenjanin, 1995 (drugo izdanje). Bekstva po Srbiji i Sledstva, āValjevska Å”tamparijaā, Valjevo, 1995. Nebo u peÄini, Disovo proleÄe, ÄaÄak, 1996 (drugo izdanje). Izabrane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1996. Novo ime kletve, SKC, Beograd, 1996. PosveÄenje pesme (izbor iz poezije), Prosveta, NiÅ”, 1996. Izabrane pesme, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1996. Velika Skitija i druge pesme (izabrane i nove pesme), SKZ, Beograd, 1996 (drugo izdanje). Srbija do kraja veka (izabrane pesme), Zadužbina Desanke MaksimoviÄ, Narodna biblioteka Srbije i SKZ, Beograd, 1996. Proza Most bez obala, Matica srpska, Novi Sad, 1956, 1982. Bitni ljudi, Prosveta, Beograd, 1995. Eseji Rokovi poezije, SKZ, Beograd, 1958. Osam pesnika, Prosveta, Beograd, 1964. Dnevnik pene, Slovo ljubve, Beograd, 1972. Poezija i kultura, Nolit, Beograd, 1974. Poetika modernog, Grafos, Beograd, 1978. (Nagrada āÄorÄe JovanoviÄā) NiÅ”titelji i svadbari, BIGZ, Beograd, 1979. Nove slikarske godine MiÄe PopoviÄa, āMerkurā, Apatin, 1979. Eseji o srpskim pesnicima i Poetika modernog, u okviru Izabranih dela Miodraga PavloviÄa, āVuk KaradžiÄā, Beograd, 1981. (pogovor Nikole MiloÅ”eviÄa). Prirodni oblik i lik, Nolit, Beograd, 1984. Slikarstvo Mladena SrbinoviÄa, SANU, Beograd, 1985. Obredno i govorno delo, Prosveta, Beograd, 1986. Poetika žrtvenog obreda, Nolit, Beograd, 1987. (Nolitova nagrada) Govor o niÄem, Gradina, NiÅ”, 1987. Hram i preobraženje, Sfairos, Beograd, 1989. Äitanje zamiÅ”ljenog, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1990. Eseji o srpskim pesnicima, SKZ, Beograd, 1992. Ogledi o narodnoj i staroj srpskoj poeziji, SKZ, Beograd, 1993. Poetika žrtvenog obreda, SKC, Beograd, 1996 (drugo izdanje). Drame Igre bezimenih, Prosveta, Beograd, 1963. Koraci u podzemlju, Matica srpska, Novi Sad, 1991. Putopisi Kina ā oko na putu, izd. Äasopisa āGradinaā, NiÅ”, 1982, SKC, Beograd, 1995 (drugo izdanje). Putevi do hrama, Prosveta, NiÅ”, 1991. Otvaraju se hilandarske dveri, Prosveta, Beograd, 1997. Antologije Antologija moderne engleske poezije (sa Sv. BrkiÄem), Nolit, Beograd, 1957. i 1975. Antologija srpskog pesniÅ”tva od XIII do XX veka, SKZ, Beograd, 1964, 1984. (sa novim predgovorom), 1994 (sedmo izdanje). PesniÅ”tvo evropskog romantizma, Prosveta, Beograd, 1969, 1979. Antologija lirske narodne poezije, Vuk KaradžiÄ, Beograd, 1982.; drugo izdanje āKnjiževne novineā, Beograd, 1989. Boj na Kosovu, Narodne pesme, Prosveta, NiÅ”, 1989. Predgovori Radomir ProdanoviÄ: Glas, SKZ, Beograd, 1962. (sa Svetozarom BrkiÄem) Velimir ŽivojinoviÄ Massuka: Pesme. Izbor i predgovor. Prosveta, Beograd, 1965. Poezija od Vojislava do BojiÄa, Nolit, Beograd, 1966. Isidora SekuliÄ: Eseji I, Prosveta, Svjetlost, Naprijed, Beograd, Sarajevo, Zagreb, 1967. Vladislav PetkoviÄ-Dis: Utopljene duÅ”e, Prosveta, Beograd, 1968. Jovan JovanoviÄ-Zmaj: Pevanija, Prosveta, Beograd, 1968. Stanislav Vinaver: Evropska noÄ i druge pesme, SKZ, Beograd, 1973. Sima PanduroviÄ: Pesme, Rad, Beograd, 1975. Jovan Sterija PopoviÄ: Pesme, Rad, Beograd, 1976. Petre Andreevski: Pesme, Narodna knjiga, Beograd, 1977. Despot Stefan LazareviÄ: Slova i natpisi, Slovo ljubve, Beograd, 1979. Rober Marto: Na Kirkinom ostrvu, Gradina, NiÅ”, 1984. Å arl Bodler: Odabrana proza, Nolit, Beograd, 1957. Aleksandar Blok: Ni snovi ni java, SKZ, Beograd, 1959. Moris BlanÅ”o: Eseji, Nolit, Beograd, 1960. Vilijem Fokner: Rekvijem za iskuÅ”enicu, SKZ, Beograd, 1960. Petrus Borel, esej. Predgovor knjizi Petrus Borel: Å ampaver, Prosveta, Beograd, 1962. Horhe Luis Borhes: MaÅ”tarije, Nolit, Beograd, 1963. Sen-Džon Pers, predgovor knjizi Morekazi od Sen-Džon Persa, Prosveta, Beograd, 1963. Od kamena do sveta, predgovor knjizi Vaska Pope NepoÄin polje. Prosveta, Beograd, 1963. Vlada UroÅ”eviÄ: Usnuli grad, Slovo ljubve, Beograd, 1977. Jovan JovanoviÄ Zmaj: ÄuliÄi ÄuliÄi uveoci, DeÄje novine, Gornji Milanovac, 1979. Petar PetroviÄ NjegoÅ”: LuÄa mikrokozma, Rad, Beograd, 1979. Ljubomir SimoviÄ: Hleb i so, SKZ, Beograd, 1987. Matija BeÄkoviÄ: Kaža, SKZ, Beograd, 1988. ÄorÄe Sp. RadojiÄiÄ: Staro srpsko pesniÅ”tvo, Bagdala, KruÅ”evac, 1988. T. S. Eliot: Pusta zemlja, Prosveta, NiÅ”, 1988. Knjige o poeziji Miodraga PavloviÄa Radoman KordiÄ: Govor s dna, Vuk KaradžiÄ, Beograd, 1976. Äaslav ÄorÄeviÄ: Miodrag PavloviÄ pesnik humanistiÄke etike, Svetlost, Kragujevac, 1974. Bogdan A. PopoviÄ: Epski rasponi Miodraga PavloviÄa, Grafos, Beograd, 1985. Zlata KociÄ: Rtanjska svetila, Prosveta, NiÅ”, 1996. Äaslav ÄorÄeviÄ: Pesnikovo svevideÄe oko, Prosveta, Beograd, 1997. Temati u Äasopisima posveÄeni kritiÄko-teorijskom radu Miodraga PavloviÄa Savremenik, br. 6, 1981. sa prilozima Ljiljane Å op, Nenada LjubinkoviÄa, Slavka GordiÄa, Predraga ProtiÄa i Mirka MagaraÅ”eviÄa. Gradina, br. 5, 1988. AntropoloÅ”ka mislenica Miodraga PavloviÄa sa prilozima Sretena PetroviÄa, Vladete JerotiÄa, Bojana JovanoviÄa, Dejana AjdaÄiÄa, Novaka Kilibarde i Äaslava ÄorÄeviÄa. Raskovnik, jesenāzima 1988. Uz 60-godiÅ”njicu Miodraga PavloviÄa, Narodno stvaralaÅ”tvo ā tema i nadahnuÄe, sa prilozima Dragana KoÄiÅ”eviÄa, Ljubomira SimoviÄa, Äaslava ÄorÄeviÄa, Zorana GluÅ”ÄeviÄa, Bogdana A. PopoviÄa, Nenada LjubinkoviÄa, Snežane Samardžije, Ljubinka RadenkoviÄa i Žarka TrebjeÅ”anina. BraniÄevo, br. 1ā2, 1990. Mitotvorstvo i mitoruÅ”ilaÅ”tvo sa prilozima Radomana KordiÄa, Miroslava LukiÄa i Aleksandra M. PetroviÄa. Književnost, 5ā6-7, 1992. sa prilozima DraÅ”ka ReÄepa, Pavla ZoriÄa i Vojina MatiÄa. KC (L)
Vidici br. 1/2 1981. Veliki format. Lepo oÄuvan Äasopis. Presavijan dvaput, na prvom listu na tom predseku ima rupice (prikazano na slici) i to je jedino oÅ”teÄenje. TakoÄe na toj prvoj strani ima peÄat. ReÄnik tehnologije objavljen je u junu 1981. godine u okviru Äasopisa Vidici. U pitanju je filozofsko delo pisano u najboljoj tradiciji āpevanja i miÅ”ljenjaā odnosno filozofije izreÄene na naÄin jezika koji nije diskurzivan i analitiÄan veÄ je poetski. Mnogi ovo delo vide kao prvi postmoderni tekst jugoslovenske i srpske kulture. ReÄnik najbolje govori sam o sebi pa bi, stoga, pre nastavka Äitanja daljeg izlaganja valjalo proÄitati ReÄnik u celosti ili bar neke od njegovih odrednica. Ova knjiga napisana je u formi reÄnika. To je njena struktura. NeobiÄno je, za poÄetak, da jedna filozofska knjiga bude napisana u tom obliku. Ta forma nama je bliska posredstvom romana Hazarski reÄnik Milorada PaviÄa, meÄutim, treba uzeti u obzir da se ReÄnik pojavio 1981, tri godine pre velikog postmodernog romana naÅ”e kulture. Odrednice unutar ReÄnika tehnologije izabrane su proizvoljno ili je bolje reÄi da one izneveravaju ÄitalaÄko oÄekivanje, jer Äitalac veÄinu odrednica u ReÄniku isprva ne može da poveže sa tehnologijom. Na primer, neke od njih su: amnezija, apokalipsa, Balkan, budala, Bulgakov, Vavilon, varvari, Vergilije, delanje, DeÄaci, Enciklopedija, život, igra, Mesec, mnoÅ”tvo, napredak, objava, odricanje, patnja, prikaze, stanovanje, strast, strah, Sfinga, telo, Tehnolog, Troja, tu, um, FrankenÅ”tajn, Hegel, hleb, Äekanje, Å ekspir. Sve odrednice unutar ReÄnika, a ima ih 162, predstavljene su na sledeÄi naÄin: prvo je istaknuta etimologija date reÄi, zatim njeno znaÄenje, zatim njeno tumaÄenje, onda sinonim te reÄi i, na kraju, primer. Sve ovo istiÄe izuzetnu zanimljivost ove filozofske knjige. Kroz naÄin obrade odrednica vide se snaga i autentiÄnost miÅ”ljenja autora knjige. Äitalac mu mora priznati erudiciju i originalnost pri upotrebi analogija koje odlikuju ovo delo. Knjiga je predstavljena kao spis anonimnog autora. Objavljena je 1981, u vreme kada je urednik Vidika bio Aleksandar Ž. PetroviÄ koji na svom imenu, na svom Ja, nije insistirao, ali nije tajna da je on, zapravo, autor ove filozofske knjige, i ne samo njenog sadržaja, veÄ i koncepta njenog izgleda koji je kaligrafski uobliÄila Tamara JerkoviÄ. Knjiga koja se bavi tehnologijom izgleda kao srednjevekovni rukopis. Naslovna strana tog ārukopisaā je ruÄno pisana i bojena, tekst na njoj ispisan je ÄiriliÄnim pismom. UnutraÅ”njost knjige je, takoÄe, ruÄno bojena i pisana kaligrafski izvrsnim rukopisom koji tekst donosi na latinici. JoÅ” jedan vizuelni kuriozitet ove knjige je bitno pomenuti. Neke od odrednica ReÄnika tehnologije praÄene su slikama. ZnaÄenjska veza slika i odrednica je naroÄit zadatak za tumaÄe. Na primer, reÄ āBalkanā praÄena je slikom Lude sa nulte tarot karte. Odrednica āDanteā stoji uz crtež grupe Idoli na kojoj su KrstiÄ, Divljan i Å aper sa ispruženim rukama u pravcu posmatraÄa. Odrednica āKantā praÄena je slikom na kojoj Kant i Smrt igraju Å”ah. Odrednica āPatnjaā praÄena je reprodukcijom Gojine grafike āSan razuma stvara ÄudoviÅ”taā. Odrednica āUmā ilustrovana je slikom āCrni kvadratā Kazimira MaljeviÄa, a odrednica āHegelā velikom belom piramidom u Äijem srediÅ”tu je jedno oko. Intertekstualnost i citatnost su bitne odlike ReÄnika tehnologije. Svojim sadržajem ReÄnik predstavlja imaginarni muzej i vavilonsku biblioteku citata. Oni su morali ostaviti utisak i izvrÅ”iti uticaj na pisca ReÄnika: Platon, Aristotel, Heraklit, Demokrit, Empedokle, Zenon, Vergilije, Toma Akvinski, Dante, Å ekspir, Dekart, Luter, Paskal, Volter, Kant, Fihte, Gete, Hegel, Blejk, Adam Smit, Marks, Kjerkegor, NiÄe, Kropotkin, Dostojevski, Tolstoj, Å estov, Å pengler, BerÄajev, Poenkare, Haksli, Prust, Maler, Po, Bulgakov, Frojd, MaljeviÄ, Kafka, Breht, Justin PopoviÄ, Veselin ÄajkanoviÄ, Bloh, Horkhajmer, Hajdeger, BaÅ”lar, Grejvs, Kolakovski, i drugi. Ovaj spisak, uz mnoÅ”tvo korisnih informacija, može se pronaÄi u tekstu āRazjasnica tehno-ujdurmi. Misloslovlje o ReÄniku tehnologijeā Äiji je autor MiloÅ” KneževiÄ. Tekst je objavljen u zborniku Povratak iz zemlje zmajeva. ReÄnik tehnologije ā 33 godine posle. Recepcija ReÄnika tehnologije u naÅ”oj kulturi nije bila jednostavna. ReÄnik je izazvao oÅ”tre reakcije, negodovanja, smene, zabrane i medijsku prozivku autora. TakoÄe, napisana je i ideoloÅ”ka analiza tog rukopisa koju je moguÄe pronaÄi i Äitati na sajtu posveÄenom ovoj knjizi. Analiza i njene posledice neÄe biti tema ovog teksta jer autorka ovih redova smatra da je toj temi dato isuviÅ”e prostora u zbornicima koji su, u meÄuvremenu, prireÄivani, a da je sam sadržaj i filozofski znaÄaj knjige potpuno stavljen na stranu. Treba joÅ” reÄi o Äemu i o kome je ova knjiga. Ona je o domovini njenog autora, o socijalistiÄkoj federativnoj republici Jugoslaviji. Jugoslavija je, prema autoru, istroÅ”ila svoja znaÄenja i svoju tehnologiju, misaonu i radnu. Sve se pretvorilo u jednoumlje Tehnologa i teror Institucije. Ova knjiga zapravo je o utopiji Jugoslaviji, o njenoj neodrživosti, zastareloj tehnologiji ideologije i nemoguÄnosti prevazilaženja problema u kojima je. (Izvor A.A.A) Jugoslovenska filozofska postmoderna
Korice kao na slikama Unutra sve lepo oÄuvano, mogu poslati dodatne slike pre kupovine 1914. Cvijanovic, Beograd PRVO IZDANJE! RETKO!!!! Sveti Nikolaj Ohridski i ŽiÄki ili vladika Nikolaj (svetovno Nikola VelimiroviÄ; LeliÄ, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881 ā Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i žiÄki,[1] istaknuti teolog i besednik. Zbog svog oratorskog umeÄa bio je nazivan āNovi Zlatousti.ā On je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i ŽiÄki. Njegovo roÄeno ime je Nikola. U mladosti je teÅ”ko oboleo od dizenterije i zakleo se da Äe posvetiti svoj život Bogu, ako preživi. Preživeo je i zamonaÅ”io se pod imenom Nikolaj. VelimiroviÄ je Å”kolovan na Zapadu. U mladosti je bio i zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. TakoÄe je primljen u sveÅ”tenstvo i brzo je postao važna liÄnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U meÄuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. Kada su u Drugom svetskom ratu NacistiÄka NemaÄka i FaÅ”istiÄka Italija izvrÅ”ile agresiju i okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, episkop Nikolaj je stavljen u internaciju i na kraju odveden u logor Dahau, gde je bio zatoÄen zajedno sa patrijarhom Gavrilom od 25. septembra 1944. godine do poÄetka novembra 1944. godine. Po zavrÅ”etku rata, episkop Nikolaj je odluÄio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast doÅ”li komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956. Centralno mesto u VelimiroviÄevim razmiÅ”ljanjima Äinila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalistiÄkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba Äuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko oÄaran srpskom proÅ”loÅ”Äu nemanjiÄkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. VelimiroviÄ je snažno podržavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i upostavio je dobre odnose sa anglikanskom i AmeriÄkom episkopalnom crkvom. UvrÅ”ten je meÄu 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Biografija[uredi | uredi izvor] Detinjstvo i Å”kolovanje[uredi | uredi izvor] Poreklo Vladike Nikolaja Nikolaj je roÄen 23. decembra 1880, po julijanskom, tj. 4. januara 1881. po gregorijanskom kalendaru. Rodio se u selu LeliÄu, nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. Njegovi roditelji, Dragomir i Katarina, bili su prosti zemljoradnici i pobožni hriÅ”Äani, naroÄito majka. Na krÅ”tenju je dobio ime Nikola. O poreklu porodice VelimiroviÄ postoje dva stanoviÅ”ta. Jedno je da su oni poreklom iz ZagaraÄa iz Katunske nahije, a drugo je da su oni poreklom iz Banjana, starohercegovaÄkog plemena. Poznato je da se porodica doselila u LeliÄ krajem 18. veka iz Osata u Bosni.[2] Svoje obrazovanje Nikola je otpoÄeo u manastiru Äelije, gde ga je otac odveo da se opismeni makar toliko āda zna Äitati pozive od vlasti i na njih odgovaratiā, pa da ga onda zadrži na selu kao hranitelja i āÅ”kolovanogā Äoveka. Od prvih dana pokazivao je svoju izuzetnu revnost u uÄenju. Njegovu darovitost zapazio je i njegov uÄitelj Mihajlo StupareviÄ i preporuÄio mu nastavak Å”kolovanja u valjevskoj gimnaziji, gde se Nikola pokazao kao dobar Äak, iako je, da bi se Å”kolovao, služio u varoÅ”kim kuÄama, kao i veÄina Äaka u to vreme. Manastir LeliÄ, u selu LeliÄ pokraj Valjeva Po zavrÅ”etku Å”estog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao u Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila, jer je bio āsitanā i nije imao dovoljan obim grudi. Odmah po odbijanju ove komisije, Nikola podnosi dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je bio primljen, iako opet ne bez teÅ”koÄa, navodno zbog slabog sluha za pevanje. Kao uÄenik Bogoslovije je bio uspeÅ”an. Njegovo isticanje u naukama bilo je rezultat sistematskog rada. U svome Å”kolskom uÄenju nije se držao samo skripti i udžbenika, nego je Äitao i mnoga druga dela od opÅ”teobrazovnog znaÄaja. Do svoje 24. godine veÄ je bio proÄitao dela NjegoÅ”a, Å ekspira, Getea, Voltera, Viktora Igoa, NiÄea, Marksa, PuÅ”kina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih. Posebno je u bogosloviji bio zapažen svojim mislima o NjegoÅ”u, koga je kao pesnika i mislioca voleo i joÅ” u valjevskoj gimnaziji dobro prostudirao. UÄitelj[uredi | uredi izvor] Za vreme Å”kolovanja u Beogradu Nikola je zbog stanovanja u memljivom stanu i slabe ishrane dobio tuberkulozu od koje je godinama patio. Po svrÅ”etku bogoslovije je kraÄe vreme bio uÄitelj u selima DraÄiÄu i Leskovicama, viÅ”e Valjeva, gde je izbliza upoznao život i duÅ”evno raspoloženje srpskog seljaka i gde se sprijateljio sa sveÅ”tenikom Savom PopoviÄem, izbeglim iz Crne Gore, sa kojim je iÅ”ao po narodu i pomagao mu u parohijskim poslovima. Letnje raspuste Nikola je, po savetu lekara, provodio na moru, tako da je tada upoznao i sa ljubavlju opisao život Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca. VeÄ u bogosloviji pomagao je proti Aleksi IliÄu u ureÄivanju lista āHriÅ”Äanski vesnikā, u kome je i nekoliko godina objavljivao svoje prve dopise i radove. Studiranje[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviÄ tokom studentskih dana. Posle toga, Nikola je bio izabran od strane Crkve da sa drugim pitomcima, državnim stipendistima, poÄe na dalje Å”kolovanje u Rusiju ili Evropu. Izabrao je tada radije studiranje u Evropi, na starokatoliÄkom fakultetu u Bernu, a zatim je proÅ”ao studirajuÄi i NemaÄku, Englesku i Å vajcarsku, a neÅ”to kasnije i Rusiju. Svoje studije u Bernu Nikolaj je, u svojoj 28. godini, okonÄao doktoratom iz teologije, odbranivÅ”i disertaciju pod naslovom āVera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkveā.[3] SledeÄu 1909. godinu Nikola je proveo u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filozofije i zatim ga u Ženevi, na francuskom, i odbranio (āfilozofija Berklijaā). Bolest i monaÅ”enje[uredi | uredi izvor] Vladika Nikolaj, umetniÄko delo Ljubomira SimonoviÄa VrativÅ”i se iz Evrope Nikolaj se, u jesen 1909, razboleo od dizenterije i u bolnici ležao oko 6 nedelja. On se uskoro i monaÅ”i u manastiru Rakovici i postaje jeromonah Nikolaj (20. XII 1909). Po povratku sa studija trebalo je, po tadaÅ”njem zakonu, nostrifikovati svoje diplome, ali kako nije imao punu svrÅ”enu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred i veliku maturu, da bi tek onda mogao predavati u Bogosloviji. Ipak, pre no Å”to je postao suplent u Bogosloviji, upuÄen je od mitropolita Srbije Dimitrija u Rusiju, gde je proveo godinu dana, najviÅ”e putujuÄi po Å”irokoj Rusiji i upoznajuÄi njen crkveni život, duÅ”u ruskog Äoveka i njegove svetinje. Za to vreme napisao je i svoje prvo veÄe delo ā studiju āReligija NjegoÅ”evaā. Suplent Bogoslovije[uredi | uredi izvor] Kao suplent Bogoslovije Sv. Save u Beogradu Nikolaj je predavao filozofiju, logiku, psihologiju, istoriju i strane jezike. No on nije mogao ostati u okvirima Bogoslovije. On zato poÄinje da piÅ”e, govori i objavljuje. PoÄinje sa besedama po beogradskim i drugim crkvama Å”irom Srbije, pa onda drži i predavanja na KolarÄevom univerzitetu i drugim mestima. Govorio je uglavnom na teme iz života. Istovremeno, Nikolaj objavljuje u crkvenim i književnim Äasopisima svoje Älanke, besede i studije: o NjegoÅ”u, o NiÄeu i Dostojevskom i na druge filozofsko-teoloÅ”ke teme.[4] Besednik[uredi | uredi izvor] Godine 1912. pozvan je u Sarajevo na proslavu lista āProsvetaā, gde se upoznao sa najviÄenijim predstavnicima tamoÅ”njih Srba: ÄoroviÄem, DuÄiÄem, Å antiÄem, GrÄiÄem, LjubibratiÄem i drugima. Poznate su tadaÅ”nje njegove reÄi da su āsvojom velikom ljubavlju i velikim srcem Srbi Bosanci anektirali Srbiju Bosniā, Å”to je u eri austrijske aneksije bilo izazovno, pa je pri povratku u Beograd skinut sa voza u Zemunu i zadržan nekoliko dana. Iste austrijske vlasti nisu mu dozvolile da sledeÄe godine otputuje u Zagreb i govori na tamoÅ”njoj proslavi NjegoÅ”a, no njegova je beseda ipak u Zagreb dospela i bila proÄitana. Narodni rad Nikolajev nastavlja se joÅ” viÅ”e kada je uskoro Srbija stupila na put ratova za osloboÄenje i ujedinjenje Srpskog i ostalih Jugoslovenskih naroda. U sudbonosnim danima ratova, od 1912. do 1918. godine, Nikolaj aktivno uÄestvuje. Nikolaj je živo i aktivno uÄestvovao i u tadaÅ”njem crkvenom životu, mada je imao kritiÄkih primedbi na rad i ponaÅ”anje izvesnih crkvenih ljudi. Njegova je, meÄutim, kritika bila pozitivna (on se ubrzo raziÅ”ao sa protom Aleksom iz āHriÅ”Äanskog vesnikaā zbog negativnih pogleda ovoga na stanje u Srpskoj Crkvi) i takva je ostala do kraja života. Misija za vreme Prvog svetskog rata u Americi i Engleskoj[uredi | uredi izvor] Aprila meseca 1915. godine Srpska vlada je uputila Nikolaja iz NiÅ”a u Ameriku i Englesku (gde je ostao do aprila 1919) u cilju rada na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari. On je po Americi, i zatim Engleskoj, držao brojna predavanja: u crkvama, univerzitetima, hotelima i po drugim ustanovama, boreÄi se na taj naÄin za spas i ujedinjenje Srba i Južnoslovenskih naroda. VeÄ avgusta 1915. godine on je na velikom zboru u Äikagu objedinio i pridobio za jugoslovensku stvar (program Jugoslovenskog odbora) veliki broj naroda i sveÅ”tenstva, i to ne samo pravoslavnog, nego i rimokatoliÄkog, unijatskog i protestantskog, koji su tada javno izrazili želju za osloboÄenjem i ujedinjenjem sa Srbijom. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike otiÅ”ao je tada na Solunski front, tako da zaista nije neosnovano ono izneto miÅ”ljenje (od engleskog NaÄelnika armije) da je āotac Nikolaj bio treÄa armijaā za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos tada zaista bio veliki. Nikolaj je u ovo vreme iznosio i ideju o ujedinjenju svih HriÅ”Äanskih crkava. I od tada se on posebno sprijateljio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. TakoÄe je u to vreme pomagao i grupu naÅ”ih studenata u Oksfordu, gde je jedno vreme i predavao. Episkop žiÄki i ohridski[uredi | uredi izvor] ŽiÄa Po zavrÅ”etku rata, dok je joÅ” bio u Engleskoj, izabran je (12/25. marta 1919) za episkopa žiÄkog, odakle je ubrzo, krajem 1920, premeÅ”ten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je uÄestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama HriÅ”Äanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama. No naroÄito treba istaÄi njegovu pastirsku službu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine[5], a zatim i u njegovoj prvobitnoj ŽiÄkoj eparhiji gde Äe biti konaÄno vraÄen 1936. godine, po želji Arhijerejskog sabora i naroda. Tek kao episkop ohridski i žiÄki, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog života, ne zanemarujuÄi pritom ni svoj bogoslovsko-književni rad. On je takoÄe mnogo doprineo i ujedinjenju naÅ”ih pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene države (od koje Äesto nije imao ni razumevanja ni naroÄite podrÅ”ke). Vladika Nikolaj VelimiroviÄ u Ohridu sa druÅ”tvom knjeginje Ljubice iz PanÄeva, 1928. Posebno je na Vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je veÄ bila izvrÅ”ila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada je taj uticaj nastavio i upotpunio Ohrid i Sveta gora, koju je Vladika svakog leta redovno poseÄivao. Sveta gora i dela Svetih Otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naroÄito mnogo Äitao i prouÄavao, izvrÅ”ili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je saraÄivao sa suplentom bogoslovije svetim Jovanom Å angajskim i Justinom PopoviÄem. Drugi je Äesto pomagao i pisao pohvalno o bogomoljaÄkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima ispred Oktobarske revolucije. Duhovna delatnost[uredi | uredi izvor] Iz ovog perioda potiÄu mnoga važna dela Vladike Nikolaja. Ovde treba makar spomenuti i ona druga ne manje znaÄajna opÅ”tenarodna dela kao Å”to su njegov rad sa narodom i posebno sa bogomoljcima,[6] Nikolaj je iz Ohrida i ŽiÄe razvio i mnogostranu meÄucrkvenu delatnost. Tako je uÄestvovao 1930. godine na Predsabornoj konferenciji Pravoslavnih Crkava u manastiru Vatopedu. Zatim je radio na obnovi opÅ”težiteljnog naÄina života u manastiru Hilandaru. Bivao je Äesto na meÄunarodnim susretima mladih hriÅ”Äana u svetu i na viÅ”e ekumenskih susreta i konferencija u svetu. TakoÄe je nastojao da održava dobre odnose sa Bugarina i Grcima, kao i dobre meÄuverske odnose u predratnoj Jugoslaviji. Nikolaj je bio umeÅ”an i u poznatu ā Konkordatsku borbuā kada je iznenada i misteriozno preminuo Patrijarh srpski Varnava. Ostao je izmeÄu ostaloga poznat Nikolajev telegram i Otvoreno pismo āGospodinu dr Antonu KoroÅ”ecu, Ministru unutraÅ”njih poslovaā (avgust 1937) u kojem se žali na āpandurski kurjaÄki napad 19. jula na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom crkvom u Beograduā i na gonjenje i hapÅ”enje mnogih nedužnih pravoslavnih sveÅ”tenika i vernika Å”irom Jugoslavije. Uprkos sliÄnosti politiÄkih stavova VelimiroviÄa i LjotiÄa, izmeÄu njih je do kraja 1930-ih i poÄetka 1940-ih postojala razlika. VelimiroviÄ je osuÄivao nemaÄki imperijalizam, dok je LjotiÄ ostao poÅ”tovalac nacizma, koji je smatrao vrednim saveznikom u borbi protiv komunizma i navodne jevrejske zavere. Ipak, VelimiroviÄ nikada nije javno osudio LjotiÄev pronemaÄki stav.[7] Nikolaj je, uz Patrijarha Gavrila, imao svoj udeo i u obaranju antinarodnog pakta vlade CvetkoviÄ-MaÄek, zbog Äega je od naroda bio pozdravljen, a od okupatora Nemaca posebno omražen.[8][9] ZarobljeniÅ”tvo za vreme Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor] NemaÄka obaveÅ”tajna služba je Nikolaja VelimiroviÄa registrovala kao izrazitog anglofila, uprkos tome Å”to je VelimiroviÄ bio blizak voÄi pokreta Zbor Dimitrije LjotiÄem.[10] Vladika Nikolaj kod Srpskih dobrovoljaca u Ilirskoj Bistrici 1945. godine. AÄutant LjotiÄev i generala DamjanoviÄa. Aprilski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekli su VelimiroviÄa u manastiru ŽiÄi. PoÅ”to je VelimiroviÄ u VrnjaÄkoj Banji održao javnu propoved protiv partizana, agenti Ziherhajtsdinsta i LjotiÄev ministar u NediÄevoj vladi Mihailo OlÄan su posetili VelimiroviÄa sa ciljem da ga privole da saraÄuje sa Nemcima. Od ove namere se odustalo jer su Nemci smatrali da je VelimiroviÄ povezan sa Dragoljubom MihailoviÄem. Harald Turner i Milan NediÄ su doÅ”li do zakljuÄka da bi VelimiroviÄa trebalo internirati u okolinu Beograda, ali do toga nije doÅ”lo. Ipak, januara 1942. VelimiroviÄ je obavestio Gestapo da je spreman za saradnju u borbi protiv partizana. ZahvaljujuÄi ovoj ponudi i LjotiÄevoj intervenciji, VelimiroviÄ je ostao u manastiru Ljubostinji sve do 18. novembra 1942, kada je prebaÄen i stavljen pod stražu u manastir Vojlovicu kod PanÄeva zbog sumnje za saradnju sa Äetnicima. Maja 1943. tamo je prebaÄen iz Rakovice i patrijarh Gavrilo DožiÄ.[11] SaÄuvan je iz tih dana, u jednoj svesci, Nikolajev āMolbeni kanon i Molitvaā Presvetoj Bogorodici VojlovaÄkoj, kao i kasnije napisane, u BeÄu januara 1945. veÄ poznate āTri molitve u senci nemaÄkih bajonetaā, zabeležene na koricama JevanÄelja u Srpskoj crkvi u BeÄu. Dana 14. septembra 1944. godine Nemci su vladiku Nikolaja i patrijarha Gavrila sproveli iz Vojlovice u koncentracioni logor Dahau. Tamo su oni zatvoreni u posebnom delu za visoke oficire i sveÅ”tenstvo (Ehrenbunker), tretirani bolje od ostalih i imali status posebnih zatoÄenika (EhrenhƤftling).[12] U Dahauu su ostali tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaÄaju na intervenciju Hermana Nojbahera, kao deo pogodbe sa LjotiÄem i NediÄem.[12] Putovali su zajedno sa Milanom NediÄem i Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde se LjotiÄ i NediÄ sa drugim srpskim nacionalistima (MomÄilom ÄujiÄem, Dobroslavom JevÄeviÄem) pripremali da vode bitku protiv partizana. Za vreme boravka u Sloveniji, VelimiroviÄ je blagosiljao ljotiÄevce i Äetnike. Na LjotiÄevoj sahrani održao je posmrtni govor. Nakon LjotiÄeve pogibije, VelimiroviÄ je napustio Sloveniju i otiÅ”ao za Austriju, gde su ga zadržali Amerikanci. Po puÅ”tanju, otiÅ”ao je u Englesku, pa potom u Ameriku, dok se patrijarh Gavrilo DožiÄ vratio u Beograd. Amerika[uredi | uredi izvor] Prvobitni grob vladike Nikolaja Nikolaj je doÅ”ao u Ameriku tokom 1946. godine, gde je od tada ÄeÅ”Äe poboljevao. U Jugoslaviji je smatran saradnikom faÅ”ista i izdajnikom. Državljanstvo mu je oduzeto, a ime stavljeno na listu autora Äija se dela nisu mogla objavljivati u zemlji. U Americi je Nikolaj nastavio svoj crkveni rad, pa je putovao po Americi i Kanadi. Nikolaj je i u Americi nastavio svoju spisateljsku i bogoslovsku delatnost, kako na srpskom tako i na engleskom jeziku. Iz ovoga vremena potiÄu njegova dela āKasijanaā, āZemlja NedoÄijaā, āŽetve Gospodnjeā, āDivanā i njegovo poslednje, nedovrÅ”eno delo āJedini Äovekoljubacā. Iz Amerike je stizao da koliko može pomogne i naÅ”im manastirima i pojedincima u starom kraju, Å”aljuÄi skromne pakete i priloge, naroÄito u crkvenim stvarima i potrebama. Vladika Nikolaj je u Americi i povremeno predavao: u privremenoj srpskoj bogosloviji u manastiru Sv. Save u Libertivilu, u njujorÅ”koj Akademiji Sv. Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete Trojice u Džordanvilu i Sv. Tihona u Saut Kananu, u Pensilvaniji. U ovoj poslednjoj ga je i smrt zatekla. Iz manastira Sv. Tihona prenet je zatim u manastir Svetog Save u Libertivil i sahranjen kraj oltara crkve, na južnoj strani 27. marta 1956, uz prisustvo velikog broja pravoslavnih Srba i drugih vernika Å”irom Amerike. Prenos moÅ”tiju u Srbiju[uredi | uredi izvor] Kivot sa moÅ”tima u hramu manastira LeliÄ Mnogo godina posle smrti njegove moÅ”ti su prenete iz Libertivila u LeliÄ 12. maja 1991. godine. One su izložene u hramu manastira LeliÄ, koji je njegova zadužbina. Kanonizacija[uredi | uredi izvor] Sveti Nikolaj ŽiÄki Crkva Svetog Nikolaja ŽiÄkog u TreÅ”njevici kod Arilja Patrijarh srpski Pavle bio je veliki protivnik brzih kanonizacija. Protivio se svakoj brzopletosti, posebno kada je reÄ o buduÄim svetiteljima. Godinama je odlagao dodeljivanje oreola Vladiki Nikolaju i Justinu PopoviÄu, iako ih je veoma cenio i uvažavao. Na proleÄnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u maju 2003. Nikolaj VelimiroviÄ kanonizovan je za svetitelja. SveÄana kanonizacija obavljena je u Hramu Svetog Save na VraÄaru, u Beogradu, 24. maja 2003. VeÄ sledeÄe godine, episkop Å”abaÄko-valjevski Lavrentije je svoju zadužbinu, manastir Soko blizu Ljubovije i Krupnja, posvetio Sv. Nikolaju. Manastir Soko je osveÅ”tan 8. maja 2004. godine. U ovom manastiru postoji i muzej posveÄen Sv. Nikolaju, njegova velika bista u dvoriÅ”tu manastira i joÅ” jedna velika zgrada koja se zove āDom Sv. vladike Nikolajaā i u kojoj preko leta borave uÄesnici āMobeā. U ariljskom selu TreÅ”njevica 2016. godine osveÅ”tana je Crkva Svetog Nikolaja ŽiÄkog. U crkvenoj literaturi se citiraju reÄi Justina PopoviÄa koji ga smatra ātrinaestim apostolomā, āsvetim srpskim jevanÄelistomā i ānajveÄim Srbinom posle svetog Saveā, dok ga u verskim krugovima redovno uporeÄuju sa svetim Jovanom Krstiteljem i svetim Jovanom Zlatoustim. Po njemu se zove OÅ āVladika Nikolaj VelimiroviÄā u Valjevu. Nikolaj VelimiroviÄ i Nikola Tesla[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviÄ i Nikola Tesla su se upoznali 1916. godine u Njujorku, preko Teslinog prijatelja, profesora Paje RadosavljeviÄa. Tada jeromonah, Nikolaj je pokuÅ”ao da objedini Srbe u Americi, da daju podrÅ”ku Srbiji, koja je vojevala protiv Austrougarske imperije. U tom pravcu, Nikolaju su Pupin i Tesla bili obavezni sagovornici. Zategnuti odnosi Tesle i Pupina i jako kritiÄan stav RadosavljeviÄa prema Pupinu su uÄinili da zajedniÄki proglas Tesle, Pupina i RadosavljeviÄa nije potpisan. Nikolaj je kasnije pisao RadosavljeviÄu da žali Å”to je pokuÅ”ao da uvede Teslu u stvari narodne te da bi bio greh odvraÄati ga od njegovog posla. Usmenim predanjem je saÄuvana anegdota o razgovoru Tesle i Nikolaja u pogledu sliÄnosti (nevidljivost) struje i sile Božije.[13] Kontroverze[uredi | uredi izvor] Glavni Älanak: Svetosavski nacionalizam U knjizi āKroz tamniÄki prozorā, napisanom tokom zarobljeniÅ”tva u Dahau, za rat optužuju se nehriÅ”Äanske ideologije Evrope, poput: demokratije, komunizma, socijalizma, ateizma i verske tolerancije. U osnovi ovih pojava VelimiroviÄ vidi jevrejsko delovanje:[14][15] To Evropa ne zna, i u tome je sva oÄajna sudba njena, sva mraÄna tragedija njenih naroda. Ona niÅ”ta ne zna osim onog Å”to joj Židovi pruže kao znanje. Ona niÅ”ta ne veruje osim onog Å”to joj Židovi zapovede da veruje. Ona ne ume niÅ”ta da ceni kao vrednost dok joj Židovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti. Njeni najuÄeniji sinovi su bezbožnici (ateisti), po receptu Židova. Njeni najveÄi nauÄnici uÄe da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. Njeni politiÄari kao meseÄari u zanosu govore o jednakosti svih verovanja i neverovanja. Sva moderna gesla evropska sastavili su Židi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i Å”trajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopÅ”tu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Židova, odnosno oca njihova Äavola. Za ÄuÄenje je da su se Evropejci, potpuno predali Židovima, tako da židovskom glavom misle, židovske programe primaju, židovsko hristoborstvo usvajaju, židovske laži kao istine primaju, židovska gesla kao svoja primaju, po židovskom putu hode i židovskim ciljevima služe. Nikolaj je ovaj rad napisao u zarobljeniÅ”tvu i on je objavljen u Lincu, u Austriji, 1985. godine.[16] Prisutno je uverenje da je VelimiroviÄ aktivno pomagao Jevreje u vreme rata, mada je samo jedna takva epizoda zabeležena. Ela TrifunoviÄ roÄena Nojhaus (Neuhaus) je 2001. godine pisala Srpskoj pravoslavnoj crkvi tvrdeÄi da je nju i njenu porodicu 18 meseci VelimiroviÄ skrivao od Nemaca u manastiru Ljubostinji.[17] Pojedini izvori navode da nema osnova za optužbe o antisemitizmu vladike Nikolaja i navode da je Njegov āantisemitizamā biblijski, teoloÅ”ki, kakav je u Svetom pismu Starog i Novog zaveta.[18] NasleÄe[uredi | uredi izvor] Spasovdanska litija u Beogradu (2023.) sa moÅ”tima Svetog vladike Nikolaja VelimiroviÄa Spomenik vladici Nikolaju u porti crkve u Å apcu Po njemu su nazvane OÅ āNikolaj VelimiroviÄā Å abac i OÅ āVladika Nikolaj VelimiroviÄā Valjevo. O životu vladike Nikolaja snimljen je dokumentarni film Sveti Nikolaj Srpski.[19] Na obodu Arhiepiskopije Beogradsko-karlovaÄke u naselju Resnik pod Avalom podignut je hram Svetom Vladici Nikolaju ŽiÄkom. Hram je graÄen u periodu od 2017. do 2019. godine. StareÅ”ina hrama je sveÅ”tenik Aleksandar MilutinoviÄ a ktitor gospoÄa Sanja JakovljeviÄ vlasnik firme `Beorol`. Od 2021. godine izlazi Äasopis āNikolajeve studijeā posveÄen istraživanju njegovog bogoslovskog i crkvenog doprinosa.[20] Britanska spisateljica Rebeka Vest je o vladici Nikolaju napisala: Najizuzetnije ljudsko biÄe koje sam ikada srela. [21] Sveti Justin Äelijski je smatrao da je vladika Nikolaj najveÄi Srbin posle Svetog Save.[22] Patrijarh srpski gospodin Porfirije smatra da je Sveti Nikolaj Ohridski i ŽiÄki, uz episkopa Atanasija i Svetog oca Justina Äelijskog, najznaÄajni srpski teolog u svetu.[23] Književna dela[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviÄ objavio je veliki broj književnih dela duhovne sadržine. U periodu posle Drugog svetskog rata njegova dela su bila zabranjena za Å”tampanje u Jugoslaviji. Tek kasnih osamdesetih godina ona poÄinju ovde ponovo da se Å”tampaju, pre toga su uglavnom Å”tampana u dijaspori zaslugom episkopa Lavrentija, a zatim ovamo prenoÅ”ena. Njegova dela su: Uspomene iz Boke, 1904. [2] Francusko-slovenska borba u Boki kotorskoj 1806-1814 (?) (nem. Franzƶsisch-slawische KƤmpfe in der Bocca di Cattaro 1806-1814), 1910. Religija NjegoÅ”eva, 1911. Iznad greha i smrti, 1914. Mesto Srbije u svetskoj istoriji (eng. Serbias place in human history), 1915. Srbija u svetlosti i mraku (engl. Serbia in light and darkness), 1916. Paterik Manastira svetog Nauma, 1925. Ohridski prolog, 1928.[3] Rat i Biblija, 1932. Emanuil: tajne neba i zemlje: Äudesni doživljaji iz oba sveta, 1937. [4] Tri molitve u senci nemaÄkih bajoneta, 1945. Pobedioci smrti: pravoslavna Äitanja za svaki dan godine, 1949. Zemlja NedoÄija: jedna moderna bajka, 1950. Pesme molitvene, 1952. Kasijana; nauka o hriÅ”Äanskom pojimanju ljubavi, 1952. Divan: nauka o Äudesima, 1953. Žetve Gospodnje: od poÄetka do naÅ”eg vremena i do kraja, 1953. Posthumno objavljena[uredi | uredi izvor] Jedini Äovekoljubac: život Gospoda Isusa Hrista, 1958. Prvi božji zakon i rajska piramida, 1959. O herojima naÅ”eg vremena: beseda govorena jednog neobiÄnog mutnog i maloduÅ”nog dana 1914., 1976. Omilije na nedeljna i prazniÄna jevanÄelja episkopa ohridskog Nikolaja, 1976. Misionarska pisma, 1977. Srpski narod kao Teodul, 1984. [5] Pustinjak Ohridski, 1986. Rad na oslobaÄanju otadžbine, 1986. Kosovo i Vidovdan, 1988. Molitve na jezeru, 1988. [6] ReÄi o sveÄoveku, 1988. Vera svetih: katihizis IstoÄne pravoslavne crkve, 1988. [7] Nebeska liturgija, 1991. Tri aveti evropske civilizacije, 1991. O Bogu i o ljudima, 1993. Nacionalizam svetog Save, 1994. Divno Äudo: priÄe i pouke, 1995. DuÅ”a Srbije, 1995. Govori srpskom narodu kroz tamniÄki prozor, 1995. Indijska pisma; [8] Iznad Istoka i Zapada [9], 1995. Nove besede pod Gorom, 1995. San o slovenskoj religiji, 1996. Knjiga o Isusu Hristu, 1997. Ustanak robova, 1997. Duhovna lira: prazniÄne pesme, 1998. OÄe naÅ” kao osnova druÅ”tvenog života, 1998. Simvoli i signali, 1998. Carev zavet, 1999. Ljubostinjski stoslov, 1999. Život svetog Save, 1999. Cvetnik, 2001. Nauka o zakonu, 2003. O Evropi; Duhovni preporod Evrope, 2003. Agonija crkve Nekrolozi Tragedija Srbije O Svetom Savi Religiozni duh Slovena Slovenski revolucionarni katolicizam Evropska civilizacija ugrožena zbog bolesti duÅ”e Vera i nacija Novi ideal u vaspitanju Božije zapovesti Srednji sistem Srbija je mala Amerika O Pravoslavlju Mali misionar RoÄenje Hristovo Vaskrsenje Hristovo
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Dve knjige ukoricene u jednu. - Stevan Jevtic - Milutin, Spev iz vremena pred Srpski ustanak za oslobodjenje u sest pesama, 1894. godina (Delo je kompletno, fali samo zadnja korica) - Knez MiloÅ” u priÄama - Milan Ä. MiliÄeviÄ, Prvo Izdanje! 1891. godina. Listovi se odvojili od tabaka, ali svi su na broju. SADRŽAJ: Predgovor Pristup Knez MiloÅ” u pisanoj biografiji MILOÅ U KUÄI MaÄka na glavi Srna prokazuje begunce Ā»Ala su puba krompiri! ZaÅ”to Äupa presalja jelo? Äupino pitanje KokoÅ”inja pogibija Å to si dužan - plati! Lunjevica Urednost Kneza MiloÅ”a Nenasete vode UdovaÄka nevolja Ā»Gde je vrljika u Petroburgu?Ā« Nadnica za opanke SreÄa Å”to nije za ženidbu! Ā»Ko nagrdi sobu u konaku?Ā« Trgovina kroz Beg OvÄja pastrma Blagoslov snasi Pritiskati Plata Ā»Zar bacaÅ” pet, a govoriÅ” jedan?Ā« SunÄanik Ā»Nije moj konj kobila tovaruÅ”a!Ā« Ā»NeÅ”to je Mijailo ljut! Ā« MILOÅ PREMA ŽENAMA Ljubica na belilu Petrija Kneginja Ljubica o Petrijinoj smrti Dugmence na koÅ”ulji Å ta se od koga krije Lepi mata Knez MiloÅ” i komandir redovne vojske Živ. DavidoviÄ Nije joÅ” za opeloe Dar gospoÄi Meternikovici Pred d-rom Rikordom Milkina plata S kim igrati as kim vragovati? Lepe ÄaÄanke MILOÅ U TEKOVINI Kako se teklo u ono vreme Uzdanje u Peketu Knez MiloÅ” i gospodar Vasa Postanje velike beogradske kasarne Za jedno ždrebe dvanaest volova Podivljali bik Kako treba gledati konja Muzika u Äast knezu MiloÅ”u Valjda je maÄak oborio drvas Da viÅ”ā snaho, Å”to je krmaÄa Trakter u konaku Vodenica u Kragujevcu ÄinovniÄka plata Knez MiloÅ” prorokuje Å”to Äe biti sa njegovom tekovinom nakon njegove smrti MILOÅ EVA OKOLINA ZaÅ”to se buni narod? VuÄiÄeve ÄakÅ”ire Ciganska pomoÄ Knez MiloÅ” i surudžija ÄiÄko Knez MiloÅ” i zaselak BezboÄe Knez MiloÅ” o UžiÄanima Knez MiloÅ” i njegov trgovac Rista PrendiÄ Äaja poharan Kom Äaja ne veruje Kako je ŽivanoviÄ postao iguman Pretvaranje Ā»Dobar za surudžijuā Knez MiloÅ” i Mladen ŽujoviÄ Nikodije PopoviÄ Knez MiloÅ” i oficir Jovan VugkoviÄ Knez MiloÅ” i oficiri: Jevrem GavriloviÄ i Jovica NikolajeviÄ Knez MiloÅ” i Atanasije MilojeviÄ Skupoceni Äurak Knez MiloÅ” i slepac Zdravko iz Lužnice Äevap-efendija Gospodarski luk ZaÅ”to se knez MiloÅ” naljutio na D. DavidoviÄa Knez MiloÅ” i kuga godine 1837. Strah od grmljavine Knez MiloÅ” i Äupa kuvar Ko Äe komu suditi Ā»Sveti MiloÅ” . Tatar-Bogdan i knez MiloÅ” MiloÅ”evi protivnici NeÅ”to ka dolasku kneza MiloÅ”a (1839.) Strah od kneza MiloÅ”a Knez MiloÅ” i Stevan Brka Na gaju u kneza Meternika Knez MiloÅ” i vlaÅ”ki bogataÅ” u kartanju Panta iz BrÄana MiÄa VukomanoviÄ i kiseli kupus Knez MiloÅ” i Anastas JovanoviÄ Knez MiloÅ” i knez Mihailo Knez MiloÅ” i Ilija Äurgija Knez MiloÅ” i dr. Äoka pokrÅ”tenjak Kneževi pisari Ā»Kuma ponuÄena ka i poÄaÅ”Äena Hat Mladen Najbolji prijatelj Svak na svoje mesto Otuz bir (31) Smrt kneza MiloÅ”a Kneginja Ljubica ByÄuħev cat MILOÅ U RATU Na Rasnici Na Ravnju Na Zabrežju Sulepman-paÅ”a Skopljak GlavaÅ”eva glava U CrnuÄu 1815. Arhimandrit-doboÅ”ar Sret sa delibaÅ”om Na Požarevcu Na Ratarima Na Valjevu Na Dublju Ali-paÅ”a MaraÅ” K boju na Dublju 1815. Pred KurÅ”idom Pred KurÅ”idom (u Bosni) Sa MaraÅ”lijom na Moravi Turski ajani i srpsko roblje O katanskoj buni NiÅ”an Pored LjubiÄa 1859. Turci prema LjubiÄu PoÅ”ta LjubiÄu MILOÅ U POLITICI Kako se knez MiloÅ” umeo pretvarati MiloÅ” i Asane Sastanak sa KurÅ”idom Pred MaraÅ”lijom Dok dim proÄe kroz odžak Å ta Äe jesti toliki svet? ÄarapiÄeva mehana ZaÅ”to knez MiloÅ” dugo nije hteo dolaziti u Beograd (od 1820. do 1830.) Knez MiloÅ” i Abduraman-paÅ”a PremeÅ”taj iz Kragujevca u Beograd Beogradski vezir i zvona na beogradskoj crkvi LiÅ”anin pred vezirom Drugo je pred TurÄina, a drugo za TurÄinom Mihailo German Knez MiloÅ” udeljuje TurÄinu Prvi glas o Stevanu PetroviÄu Andrija JokiÄ Kurban na dolazak veziru Gde su Amicine kalgine Jogurt Knez MiloÅ” i Turci Sarajevci Kurlagina krajina Nove spahije Bar plemiÄi Knez MiloÅ” i plemiÄi sa grbovima Ilija Hadži-MilutinoviÄ Mijat iz Sitarica NeobiÄan orden Srbi nemaÄkari Brza naplata KragujevaÄki vinogradi Odgovor VaÅ”Äenku Knez MiloÅ” i peÅ”kiraÅ”i UtiÅ”anje turskoga strahovanja Knez MiloÅ” piÅ”e velikom veziru ZaÅ”to se knez MiloÅ” naljutio na VuÄiÄa i na svoga brata Jevrema Knez MiloÅ” i sultan Mahmud Knez MiloÅ” i prepiska s Ali-paÅ”om Tepedenlijom Ko je nezadovoljan VodeniÄar d-ra Äoke Neokopani kukuruzi Kletva na ustavu Da li je bolje mrtav ili proteran? Vladalac vladalaÄki Opasnost za Srbiju Zec Zlatiborac Protivnici MiloÅ”evi i protivnici Meternikovi Å ta bi radio, da je u Srbiji Knez MiloÅ” o patrijarhu RajagiÄu Knez MiloÅ” o Vlasima NedaÄa u Majdan-Peku VuÄiÄ i Vule približuju se knezu MiloÅ”u Ka pokretu 1848. Kako je MiloÅ” postupao sa Turcima Vila ili Å”aput Kosta CukiÄ Najpre sovetnici posle sovesni ljudi Knez MiloÅ” i ustav od godine 1838. Na Å”to je MiloÅ”u blago i vlast Äija molba pomaže PožeÅ”ka kapetanija U kneževu dvoru Kod paÅ”e u gradu Drugo lice kneza MiloÅ”a Konzulski stanovi Ā»Sluge smo, brate! Å esti talir Ā»Sedi uza me! Vlast se ne puÅ”ta lasno Å ta govek ne da dok je živ? Knez MiloÅ” o ulozi Srbije MILOÅ U SUÄENJU I U UPRAVI Ko ukrade kupicu? Senjak naÅ”ao sekiru Sudiska veÅ”tina KogijaÅ” ubilac Ovan Äuvar-kuÄa Trgovac i burgijaÅ” Az sam Bogdan! Jedno streljanje Äiga-SreÄkova snaha Kako se Demir brani na sudu Knez MiloÅ” i prvi sudovi Kako je Petar Kozeljac pogeo trgovati Na moravskom prevozu Knez MiloÅ” o ciganskom haragliji OtmiÄari MagazinoviÄeva penzija Jedno reÅ”enje na molbenicu Presuda popu SuÅ”iÄu BraÄna parnica Kojim se sužnjima daje milost Knez MiloÅ” u sužnjari SvedoÄanstvo o Veljku TrgovaÄka roba i kneza MiloÅ”a oko Laže Miljko! Za ženinu krivicu trpeo Äovek PomoÄ bolesniku Knez MiloÅ” na poslu Knez MiloÅ” i Filip StankoviÄ Knez MiloÅ” i kragujevagki Cigani MILOÅ PREMA VERI I PREMA OBIÄAJIMA Crkva na Savincu TopÄiderska crkva Velika Hristova crkva u Carigradu RaÅ”ta se prota oženio Beogradski Grci i Sveti Sava Hristos se rodi! RaÅ”ta neÄe da bude mitropolit Vseja Serbiji metropolit! Knez MiloÅ” uÄi mitropolita Petra Knez MiloÅ” i ÄaÄanski pop Vasa VukoviÄ Od koga se MiloÅ” boji Spor popa Knez MiloÅ” i mitropolitov Äak u crkvi O hlebu svi živimo NajslaÄe jelo Ā»Å ta radi preosveÄeni beogradski?Ā« Dužina molitve Post u konaku Knez MiloÅ” i krsno ime Kumstvo nije Å”ala SuÅ”a Starac udovac Ko mu se starao za duÅ”u, neka se pobrine i za telo! Zamerka kaluÄerima Razvod braka MILOÅ PREMA NAUCI I NAUÄNICIMA Joksina poslanica Vukov pasoÅ” Poruka Vuku KaradžiÄu Knez MiloÅ” i Vukov kaput Knez MiloÅ” i Vukov Ā»cuge Knez MiloÅ” Vuku KaradžiÄu Ženidba Jakova ŽivanoviÄa Doktori i babe Knez MiloÅ” i vladika Rade Ā»Ili on, ili ja?Ā« Ā»Hajde Vuge, da gonimo TurkeĀ« Ispovest o Dositiju D-r Vuk MarinkoviÄ Zastava na dvoru Kosta NikolajeviÄ Kritika na Vukov Kad se Äitaju novine Tvoje naredbe neÄu da kvarim Osobita pamtilja Gde je Malta MILOÅ PREMA PROTIVNICIMA Knez MiloÅ” i gospodar Mladen Å ta hoÄeÅ” iÅ”ti, samo se miri VuÄiÄ pred sudom Dar VuÄiÄu PraÅ”tanje sa knezom MiloÅ”em na Savi 1839. Stamenka ÄarapiÄka o knezu MiloÅ”u Å ta bi radio? KaraÄorÄeve kÄeri PraÅ”tati ili svetiti se? VeÅ”t prota O VuÄiÄu kao sužnju Otkivanje okovana VuÄiÄa Ceħam ce Knez MiloÅ” i Jovan LukaÄeviÄ Knez MiloÅ” i Milivoje Blaznavac G`uzu u guzu - pa da se branimo! Knez MiloÅ” u pismima Poklon VuÄiÄu Milan Ä. MiliÄeviÄ (Ripanj, 4. jun 1831 ā Beograd, 4/17. novembar 1908) bio je srpski književnik, publicista, etnograf i akademik.[1] Bio je redovni Älan Srpskog uÄenog druÅ”tva, Älan Akademije nauka u Petrogradu, Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Älan Srpske kraljevske akademije u Beogradu, predsednik Srpskog arheoloÅ”kog druÅ”tva i jedan od osnivaÄa Srpske književne zadruge. Biografija Milan MiliÄeviÄ Milan Ä. MiliÄeviÄ sa suprugom na kalemegdanskoj klupi Portret MiliÄeviÄa iz 1866, rad Stevana TodoroviÄa Milan je roÄen u Ripnju kod Beograda, od roditelja Jovana i Mitre 1831. godine. MiliÄeviÄi potiÄu iz Starog Vlaha, odakle su se doselili `pre tri veka`. PohaÄao je osnovnu Å”kolu u rodnom selu, a Å”kolovanje nastavio u Beogradu.[2] Posle gimnazije zavrÅ”io je Bogosloviju u Beogradu i zatim radio kao državni Äinovnik u raznim zvanjima: kao uÄitelj osnovne Å”kole u LeÅ”nici, pa u Topoli, sudski praktikant u Valjevu, a zatim je bio premeÅ”ten u Beograd gde je službovao do kraja života i kao pisar. Mnogo je putovao po Srbiji, staroj i novoosloboÄenim krajevima, uz srpsko-bugarsku granicu, po Crnoj Gori i Rusiji. Bio je sekretar srpskog Ministarstva prosvete 1861-1874. godine[3], kada vrÅ”i svoja opsežna ispitivanja u narodu. Proputovao je gotovo celu Srbiju i kao Å”kolski nadzornik, i skupio graÄu za svoja dela. Objavio je preko 100 književnih naslova, razliÄite tematike.[4] Glavno mu je delo `Kneževina Srbija` iz 1876. godine. Javlja se 1867. godine i kao sekretar Srpskog uÄenog druÅ”tva u Beogradu. Bio je i jedan od Älanova osnivaÄa i Älan prve Uprave Srpskog arheoloÅ”kog druÅ”tva 1883. godine.[5] Bio je i osnivaÄ i Älan Odbora DruÅ”tva Svetog Save 1886. godine.[6] KraÄe vreme ureÄivao je službene Srpske novine, bio je bibliotekar Narodne biblioteke[7] i državni savetnik. UreÄivao je Äasopis āÅ kolaā. Bio je jedan od sekretara SkupÅ”tine 1864. i SkupÅ”tine 1867. u Beogradu. Dodeljen mu je Orden Takovskog krsta i Orden Svetog Save.[8] Po njemu je nazvana osnovna Å”kola u Beogradu. Bibliografija PutniÄka pisma BeleÅ”ke kroz put pet okružja po Srbiji Iz svojih uspomena Život Srba seljaka Slave u Srba Iz svojih uspomena Zadružna kuÄa na selu Manastiri u Srbiji Pedagogijske pouke Kako se uÄi knjiga Å kolska higijena, 1870. Å kolska disciplina Pogled na narodno Å”kolovanje u Srbiji Moralna žena Zimnje veÄeri Selo Zloselica i uÄitelj Milivoje Jurmus i Fatima Omer Äelebija Pomenik znamenitih ljudi u srpskog naroda novijega doba, 1888. Dodatak pomeniku od 1888. Znameniti ljudi u srpskoga naroda koji su preminuli do kraja 1900. g. Pomenik znamenitih ljudi u srpskom narodu, Beograd 1901. Knez MiloÅ” u priÄama, 1891. Knez MiloÅ” u priÄama II. 1900. Knez MiliÅ” u spomenicima svog nekadaÅ”njeg sekretara, Beograd 1896. Žena XX veka, napisala Žil SImon i Gustav Simon, Beograd 1894. Kneževina Srbija, Beograd, 1876. Kraljevina Srbija ÄupiÄ Stojan i Nikola, Beograd 1875. Život i dela veikih ljudi iz svih naroda I, Beograd 1877. Život i dela veikih ljudi iz svih naroda II, Beograd 1877. Život i dela veikih ljudi iz svih naroda III, Beograd 1879. KaraÄorÄe u govori u stvoru, Beograd 1904.
odliÄno stanje 1894 JAGATIÄ, Andrija, publicist i prevoditelj (Luka kraj Martinske Vesi, 11. XI. 1850 ā Zagreb, 24. V. 1901). U Zagrebu zavrÅ”io gimnaziju 1871, diplomirao 1875. te 1876. doktorirao na Bogoslovnom fakultetu. ZareÄen je za sveÄenika 1875. i služio u Požegi kao prefekt u sirotiÅ”tu i suplent za hrvatski i njemaÄki jezik u gimnaziji. U Zagrebu je 1876. postao pomoÄnikom J. Riegera, urednika KatoliÄkoga lista, a od travnja 1877. do kraja sijeÄnja 1882. bio urednik. Istodobno je bio vjerouÄitelj u djevojaÄkoj preparandiji, ViÅ”oj djevojaÄkoj Å”koli u Zagrebu i od 1878. u Nadbiskupskom sjemeniÅ”tu, a 1880. imenovan je suplentom na Bogoslovnom fakultetu. Od 1882, kao kanonik prvostolnoga Kaptola novoosnovane Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu, pomagao je nadbiskupu J. Stadleru; s njim je 1885. objavio Put u nebo. Molitvenik za odraslu katoliÄku mladež. S A. B. JegliÄem i F. K. Hammerlom bio je Älan odbora za promicanje jedinstva Crkava te 1887ā96. ureÄivao Vrhbosnu (s J. PuÅ”ekom uredio i godiÅ”te 1897). Za zasluge ga je Sveta stolica 1896. imenovala apostolskim protonotarom. U lipnju te godine premjeÅ”ten je u Zagreb za superiora Sestara milosrdnica. Zaslužan je za proÅ”irenje crkve sv. Vinka te podizanje viÅ”e Å”kola, a bio je i predsjednik karitativne udruge, DruÅ”tva sv. Vinka. Na njegov poticaj organiziran je i 1900. održan Prvi hrvatski katoliÄki kongres u Zagrebu te veliko hrvatsko hodoÄaÅ”Äe u Rim. SuraÄivao je u periodicima i listovima: Narodni list (1874ā75), PuÄki prijatelj (1874), Velebit (1874), Hrvatska lipa (1875), Hrvatski dom (1876), KatoliÄki list (1880ā82, 1888, 1894ā96), Vrhbosna (1887ā88, 1890, 1895ā96, 1900ā01, posmrtno 1911), Obzor (1890), Balkan ā jedinstvu i bratskoj slogi (1896ā97), GodiÅ”nje izvjeÅ”Äe o djelovanju DruÅ”tva sv. Vinka Paulskoga u Zagrebu (1896ā98, 1900), KrÅ”Äanska Å”kola (1899, 1901). Pokrenuo je i ureÄivao Marijin cvjetnjak (1900ā01). Preveo je s njemaÄkoga i tiskao 1886. Katekizam ženitbenog prava J. Webera priloživÅ”i mu svoje Älanke o toj temi iz KatoliÄkoga lista (1880ā82). ZapoÄeo je prevoditi roman Ben Hur L. Wallacea, koji je u nastavcima izlazio u Vrhbosni od 1895 (prijevod su nastavili J. Å aÅ”el i I. Å ariÄ). Potpisivao se inicijalima A. J. i pseudonimom Lector. DJELA: Putne crtice iz Svete Zemlje. Sarajevo 1891. LIT.: I. KoÅ”Äak: Put u nebo. Vrhbosna, 1(1887) 23, str. 378ā380. ā (J. PuÅ”ek): Dr. Andrija JagatiÄ odilazi. Ibid., 10(1896) 15, str. 228ā230. ā I. E. Å ariÄ: Dvojici. (Prigodom Njihova imenovanja za apostolske protonotare.). Ibid., 7, str. 99. ā (E. Å ah): (Andriji JagatiÄu prigodom 25 godiÅ”njice njegova misniÄtva 8. kolovoza 1900). Ibid., 14(1900) 16, str. 269. ā V.: Dr. Andrija JagatiÄ. Bog i Hrvati (kalendar), 7(1900) str. 86ā87. ā (Nekrolozi): Agramer Tagblatt, 16(1901) 120, str. 4ā5; Balkan ā jedinstvu i bratskoj slogi, 6(1901) 2, str. 3ā4; Glasnik sv. Josipa, 29(1901) 7, str. 97ā98, 105, 107ā110; Hrvatski branik, 9(1901) 42, str. 2; KatoliÄki list, 52(1901) 22, str. 249ā250, 258ā259; Marijin cvjetnjak, 2(1901) 7, str. 97ā101; Narodne novine, 67(1901) br. 120; Obzor, 42(1901) 120, str. 2; Prijatelj naroda, 14(1901) 11, str. 1; Prosvjeta, 9(1901) 11, str. 353ā354; Vrhbosna, 15(1901) 11, str. 161ā165, 173ā174. ā I. Horat, KrÅ”Äanska Å”kola, 5(1901) 13, str. 200ā203. ā L., Ibid., 11, str. 165ā169; 12, str. 181ā185; 13, str. 197ā200; 14, str. 213ā216. ā A. Puntigam, Croatia, 3(1901) 79, str. 3. ā S. Å ., Napredak, 42(1901) 31, str. 504ā506. ā G. TuÅ”kan, Hrvatska, 1901, 120, str. 1; 121, str. 2. ā Ā»VrhbosnaĀ« kroz 25 godina. Vrhbosna, 25(1911) 24, str. 422ā423. ā J. PredragoviÄ: Zbornik ā prelat. Andrija dr. JagatiÄ. Glasnik Presvetoga Srca Isusova, 23(1914) 10, str. 314ā315. ā S. F. Äekada (Dr. Ins): Dr. Andrija JagatiÄ. KatoliÄki tjednik, 7(1931) 22, str. 6ā7. ā P. Grgec (P. G.): Dr. Andrija JagatiÄ. Hrvatska straža, 3(1931) 112, str. 4. ā KatoliÄka crkva u Bosni i Hercegovini u XIX i XX stoljeÄu. Sarajevo 1986, 72ā73, 83, 153, 164ā165. ā Josip Stadler. Sarajevo 1989, 35, 65, 145ā148. ā Vrhbosanska katoliÄka bogoslovija 1890ā1990. SarajevoāBol 1993, 241, 353. ā StoljeÄe Vrhbosne 1887ā1987. Sarajevo 1996, 35ā36, 40ā42, 46, 51, 64ā65, 68, 82, 85. ā P. PranjiÄ: Vrhbosanski kaptol u vrijeme Äedomila Äekade. U: Život u službi RijeÄi ā Äedomil Äekada. Sarajevo 1997, 59ā71. ā Papinski zavod svetog Jeronima (1901ā2001), zbornik. Rim 2001, 103, 409. ā Z. Grijak: PolitiÄka djelatnost vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Zagreb 2001. Vrhbosna je naziv za mesto i župu u srednjovekovnoj Bosni. Samo mesto Vrhbosna nalazilo se na mestu danaÅ”njeg Sarajeva, a istoimena župa približno je obuhvatala podruÄje Sarajevskog polja. Kao naselje, Vrhbosna se smatra preteÄom Sarajeva. Rasprostranjenost hriÅ”Äanskih hramova u srednjovekovnoj Bosni i Zahumlju, sa naznaÄenim položajem Brhbosne Prodor Turaka kroz RaÅ”ku prema Bosni sredinom 15. veka Istorija Uredi Vrhbosna se pominje sredinom 13. veka kao jedno od glavnih mesta u tadaÅ”njoj Bosanskoj banovini. ZnaÄaj mesta i župe proisticao je iz njihovog srediÅ”njeg položaja u srcu srednjovekovne Bosne. NajznaÄajnija mesta na podruÄju župe Vrhbosne bila su: Äuveni grad HodiÄed, stari Gradac (Kotorac), kao i Tornik i Bulog. Župa Vrhbosna se prostirala oko gornjeg, izvoriÅ”nog toka reke Bosne, odnosno u slivovima njenih pritoka Miljacke i Željeznice. Sa gotovo svih strana bila je omeÄena planinskim vencima Romanije, Jahorine, TrebeviÄa, BjelaÅ”nice i Igmana, pružajuÄi se do prevoja KobiljaÄe i reke VogoÅ”Äe. Pomenute meÄe odvajale su župu Vrhbosnu od susednih župa: VogoÅ”Äe, Bosne, Lepenice, Krivaje, Neretve, Komske, Zagorja, PraÄe i Bistrice. PoÄetkom 15. veka, župu Vrhbosnu držali su velikaÅ”i PavloviÄi. U to vreme zapoÄinju stalni upadi Turaka u srediÅ”nje bosanske oblasti. Nakon od 1416. godine, Vrhbosna je bila izložena stalnom turskom pritisku sa ciljem uspostavljanja trajnih uporiÅ”ta u samom srediÅ”tu Bosne.[1] Sredinom 15. veka, pomenuti cilj je konaÄno ostvaren. Na podruÄju župe Vrhbosne Turci stvorili najzapadniju ispostavu Bosanskog krajiÅ”ta, stvorivÅ”i vilajet HodiÄed. KonaÄnim padom Bosne (1463) i osnivanjem Bosanskog sandžaka, zapoÄelo je novo razdoblje u istoriji Vrhbosne, oko koje se razvilo novo mesto - Sarajevo. Izvorni naziv mesta i župe nastavio je da živi joÅ” neko vreme i njegova upotreba je potvrÄena izvorima iz 16. veka.[2] U kasnijim razdobljima, pojam Vrhbosne su negovali uglavnom bosanski letopisci i on je kao književna starina doÄekao 1878. godinu i uspostavljanje austrougarske uprave, nakon Äega je pokrenut postupak za stvaranje Vrhbosanske nadbiskupije, Äime je pojam Vrhbosne ponovo oživeo usred Sarajeva.
BOKA KOTORSKA - MiloÅ” Crnjanski - 1. izdanje 1928 godina -UNUTRASNJOST dobro oÄuvana ,IMA SAMO potpis sa datumom na najavnoj stranici , a korice su malo izlizane na rubovima ,fali donji ÄoÅ”ak hrbata ,oko pola cm - retko u ponudi , prvo izdanje putopisa MiloÅ”a Crnjanskog `Boka Kotorska. Autor - osoba Crnjanski, MiloÅ” Naslov Boka Kotorska = Boka KotorskĆ” / MiloÅ” Crnjanski Jezik srpski, nemaÄki Godina 1928 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Jadranska straža, 1928 (U Ljubljani : Jugoslovenska tiskarna) FiziÄki opis 52, 64 str. + 2 karte : ilustr. ; 16 cm Zbirka Jadranska biblioteka ; 4 Napomene Tekst uporedo na srp. i nem. jeziku. Predmetne odrednice Boka Kotorska ā Putopisi Bedeker s potpisom velikog srpskog pisca āBoka Kotorskaā MiloÅ”a Crnjanskog žanrom je bedeker ā priruÄna knjiga za turiste, nastala po porudžbini, u vremenima kada je turizam na naÅ”im prostorima joÅ” uvijek bio u povoju. Ali se radi i o tekstu u kome se vidi putopisna ruka majstora. Kritika je opazila da je u ovom djelu Crnjanski obogatio srpsku književnost mediteranskim bojama i neobiÄnim verbalnim slikama:. āUnutraÅ”njost hrama je rumeno polumraÄnaā, āMesec izlazi kao bela koza na vrh steneā. Izdanje donosi iste 64 fotografije, do kojih je izdavaÄ doÅ”ao zahvaljujuÄi najpoznatijem hercegnovskom gradonaÄelniku, poslaniku u SkupÅ”tini Kraljevine Jugoslavije, potom ministru, Mirku KomnenoviÄu. RijeÄ je o fotografijama Äuvenog kotorskog Laforesta. Na njima se vidi cijela Boka, od austrougarske tvrÄave na rtu OÅ”tro, preko hercegnovskih panorama, vrtova i hotela, gradske luke i manastira Savina, onda Zelenike, BaoÅ”iÄa, Bijele, Tivatskog zaliva, tjesnaca Verige, Risanskog zaliva, Perasta sa otocima, Stoliva, PrÄanja, Dobrote, te dobro foto-dokumentovanog Kotora. Laforest je izdavaÄu ustupio i fotografije fjorda s lovÄenskih visina, te svjetlopise Budve i Svetog Stefana. Ljiljana ÄurÄiÄ istiÄe da je MiloÅ” Crnjanski obiÅ”ao Boku, ali kada ā teÅ”ko je sasvim utvrditi. āZna se da je 1923. godine, po nalogu Politike, proputovao Dalmaciju i u istom listu objavio niz putopisnih reportaža. Da li je tada posetio i Boku? Sigurnija je pretpostavka da je tek 1925. na putu za Krf , obiÅ”ao i Boku Kotorsku. No, ono Å”to je sasvim izvesno je da se prvi susret MiloÅ”a Crnjanskog sa morem zbio u Rijeci na severnom Jadranu, gde je 1912. upisao Eksportnu akademiju. On, tipiÄni kontinentalac, odmah je podlegao Äarima ogromne zemaljske vode. āOpÄinjenost Crnjanskog morem može se pratiti i kroz njegovu biografiju i kroz njegovo delo. Pasionirani putnik, on Äe prokrstariti mora od Krfa do Å picbergena i od Mediterana do Severnog ledenog okeana. Sticajem okolnosti, treÄinu života Äe provesti na ostrvu u Engleskoj, prskan dosadnim severno atlantskim kiÅ”ama.ā Gde ima mora ima i Boga, kaže veliki srpski pisac. āNarodi koji ne znaÄahu za more, nit su plovili njim, izgledaju Äesto kao stoka grdna, a narodi koji su imali mora i krstarili njime, Äesto se Äine kao skup divovaā ā piÅ”e u āNaÅ”im plažama na Jadranuā, prvom od svoja dva jadranska bedekera. Jedna od namjera slavnog pisca bila je da publika nakon Äitanja āBoke Kotorskeā obiÄe potaknuta, vanredno lijep, Äudesan i slavan Zaliv. I da ne prestane da mu dolazi na geografsko i kulturno poklonjenje. MiloÅ” Crnjanski je roÄen 1893. godine u Äongradu, Å”kolovao se kod fratara pijarista u TemiÅ”varu, studirao u Rijeci i BeÄu, zavrÅ”io komparativnu književnost, istoriju i istoriju umetnosti u Beogradu. U meÄuratnom periodu bio je profesor i novinar, istaknuta figura modernistiÄke književnosti, polemiÄar u nizu raznorodnih pravaca, urednik antikomunistiÄki orijentisanog lista Ideje. Kao niži diplomatski službenik, kao ataÅ”e za Å”tampu i dopisnik Centralnog presbiroa, boravio je u Berlinu (1929ā1931, 1935ā1938) i Rimu (1938ā1941). Kao novinar, specijalni dopisnik i reportažni pisac reprezentativnih beogradskih listova Politika i Vreme, izveÅ”tavao je iz Å panskog graÄanskog rata i iz skandinavskih zemalja. Drugi svetski rat ga je zatekao u Rimu, odakle je ā posle nemaÄke okupacije i rasparÄavanja Kraljevine Jugoslavije 1941. godine ā sproveden, poput ostalih diplomatskih službenika, za Madrid i Lisabon. U 1941. godini prikljuÄio se emigrantskoj vladi Kraljevine Jugoslavije u Londonu. BuduÄi da je bio novinar izrazito antikomunistiÄke orijentacije, otpuÅ”ten je iz diplomatske službe 1945. godine. Ostao je u emigraciji, u Londonu, u periodu izmeÄu 1945. i 1966. godine. OznaÄen kao predratni simpatizer pronemaÄke politike nije mogao dobiti prikladno zaposlenje ā radio je kao knjigovoÄa u obuÄarskoj radnji i prodavac knjiga, ostajuÄi Äesto bez posla i u krajnjoj životnoj oskudici. Tek 1966. godine dozvoljeno mu je da se vrati u Beograd, u kojem je umro 1977. godine. Kao romansijer, pesnik, putopisac, dramski pisac, pripovedaÄ, novinar, on je obeležio i istorijsku i književnu pozornicu srpskog jezika. U svojoj životnoj i umetniÄkoj sudbini spojio je neka od najznaÄajnijih svojstava srpske i evropske istorije: visoku umetniÄku vrednost, samotniÅ”tvo i siromaÅ”tvo, apatridsku sudbinu koja je postala evropska sudbina pisca, nepoznatost i privatnost egzistencije kao sadržaj savremenog duhovnog lika. VrativÅ”i se u Beograd, svom lutalaÅ”tvu pripojio je povratak u zaviÄaj. I premda nikada nije u javnoj svesti imao onaj znaÄaj i ono mesto koje je zasluživao kako po oseÄajnosti i duhovnosti svojih dela tako i po savrÅ”enstvu njihovog umetniÄkog izraza, MiloÅ” Crnjanski ostaje najveÄi srpski pisac u dvadesetom veku. (u sobi bela ,donja mala ladnica)
Retko OdliÄno stanje S posvetom DuÅ”ana MatiÄa Ilustrovao Vladimir VeliÄkoviÄ DuÅ”an MatiÄ (Äuprija, 31. avgust 1898 ā Beograd, 12. septembar 1980) bio je srpski pesnik, prevodilac, pisac i univerzitetski profesor.[1] Jedan je od pokretaÄa nadrealizma u srpskoj književnosti i jedan od trinaest osnivaÄa beogradske grupe nadrealista.[2] Bio je pesnik sa intelektualnim i filozofskim težnjama. Radio je kao profesor gimnazije pre rata i profesor Akademije za pozoriÅ”te, film i televiziju Beograd posle rata. Kratko vreme, odmah posle rata, radio je u redakciji izdavaÄkog preduzeÄa āProsvetaā. Kao gimnazijski profesor predavao je 13 godina, a onda posle dva politiÄka hapÅ”enja biva bez osude penzionisan. Biografija[uredi | uredi izvor] Å kolovao se u Francuskoj - Grenoblu i Nici, Filozofski fakultet zapoÄeo u Parizu, zavrÅ”io u Beogradu. Kao mladiÄ preživeo je povlaÄenje preko Albanije.[3] Godine 1922. diplomira na Filozofskom fakultetu u Beogradu i objavljuje prve tekstove u Äasopisu āPuteviā. VraÄa se u Francusku, zatim putuje u NemaÄku (Drezden, Vajmar, Berlin), Austriju, Belgiju, Holandiju i Dansku.[3] On je bio saradnik u avangardnim Äasopisima āZenitā i āPuteviā. Bio je jedan od osnivaÄa grupe beogradskih nadrealista i potpisnik manifesta i jedan od osnivaÄa, pokretaÄa i urednika almanaha āNemoguÄe-L`Impossible`. Tu je objavio fotokolaž Mutan lov u bistroj vodi. Sa Oskarom DaviÄom i ÄorÄem KostiÄem napisao knjigu āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā. PoÄetkom rata je uhapÅ”en i neko vreme proveo u BanjiÄkom logoru.[3] Bio je saradnik Radio-Beograda od 1944. do 1948, od 1952. do 1953. jedan od urednika lista SvedoÄanstva, od 1955 do 1968. sa Eli Fincijem ureÄuje Književnost.[4] Godine 1945. je kratko vreme bio urednik u izdavaÄkom preduzeÄu āProsvetaā.[3] Bio je Älan redakcije bibliotke Srpska književnost u sto knjiga.[4] Postavljen je za direktora Akademije za pozoriÅ”nu umetnost u Beogradu 1948. godine gde je i predavao savremenu književnost sve do odlaska u penziju 1966. godine.[3] SaraÄivao je sa Aleksandrom VuÄom - fotomontaže i roman Gluvo doba. ZnaÄajna je njihova saradnja na VuÄovoj poemi za decu Podvizi družine āPet petliÄaā, za koju je MatiÄ napisao predgovor i uradio naslovnu stranu i ilustracije - pet tabli narativnih kolaža. U ovom predgovoru praktiÄno je dao definiciju tehniÄke i semantiÄke logike kolaža beogradskih nadrealista.[5] Nakon nadrealistiÄkog eksperimenta, MatiÄ je svoj poetski izraz pronaÅ”ao u misaonoj i intelektualnoj poeziji. Njegovi eseji odlikuju se preciznoÅ”Äu izraza, Å”irokom erudicijom i stilskom jasnoÄom. Prvu samostalnu knjigu, zbirku eseja āJedan vid francuske književnostiā (1952), objavio je tek u pedesetÄetvrtoj godini života. Prvu pesniÄku knjigu, `Bagdala` (1954), u pedesetÅ”estoj. Kasnije, sve do smrti, bio je plodan u obe oblasti, i u poeziji i u esejistici. Kao nadrealista, proÅ”ao je kroz sve faze, od nadrealistiÄke preko socijalno-aktivistiÄke do neomodernistiÄke. U prvoj fazi obeležja njegove poezije su: antitradicionalizam, destrukcija pesniÄke forme, eksperimentalizam. RazraÄunavao se ne samo s odreÄenim vidovima tradicije nego s poezijom kao takvom, s pesmom, s pesniÄkim jezikom. Tako su nastale njegove najpoznatije, āantipesmeā ā GodiÅ”nja doba, DomaÄi zadatak, Zarni vlaÄ i dr, u kojima se pesnik igra jezikom i smislom, pravi duhovite obrte i verbalne dosetke, izobliÄava reÄi.[6] Godine 1969. je izabran za profesora emeritus Akademije za pozoriÅ”te, film, radio i televiziju u Beogradu.[3] Za dopisnog Älana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) izabran je 16. decembra 1965, a za redovnog Älana 28. maja 1970.[1] 12. septembra 1980. godine umire u 82. godini na internoj B klinici u Beogradu.[3] Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor] DuÅ”an MatiÄ je dobitnik viÅ”e nagrada i priznanja:[3] Nagrade Udruženja književnika NR Srbije (1953., 1957.). Sedmojulske nagrade IzvrÅ”nog veÄa NR Srbije za zbirku pesama āBuÄenje materijeā (1960.), Zmajeve nagrade Matice srpske u Novom Sadu (1965.), Zlatne znaÄke Sterijinog pozorja u Novom Sadu (1965.), Sedmojulske nagrade IzvrÅ”nog veÄa SR Srbije za životno delo (1966.). Orden zasluga za narod sa zlatnim vencem (1968.), Plakete Univerziteta umetnosti u Beogradu (1974.), Nagrade AVNOJ-a (1975.), Ordena Republike sa zlatnim vencem (1978. Oktobarske nagrade grada Beograda za zbirku pesama āMunjevit mirā (1978.) NasleÄe[uredi | uredi izvor] U Ulici Vojvode Dobrnjca u Beogradu postavljena je spomen-ploÄa na zgradi u kojoj je DuÅ”an MatiÄ dugo živeo.[3] Obeležje je postavljeno u sklopu velike akcije āVratimo dug piscimaā koju vode Ministarstvo kulture i āVeÄernje novostiā āZavojitim stepeniÅ”tem koje vodi do drugog sprata zgrade u Vojvode Dobrnjca 26, gde je stolovao, sanjao, pisao i razgovarao DuÅ”an MatiÄ, znameniti srpski i evropski pesnik, romansijer, esejista, prevodilac, na prstima su se uspinjali, gotovo ritualno, mladi pesnici, glumci, putnici namernici, boemi i mondeni... Dolazili su u ovu jedinstvenu priÄaonicu sa uzbuÄenjem iÅ”ÄekujuÄi taj neopisivi razgovorni dril jer - ovde se uÄilo razgovoru...ā Rekao je dr DraÅ”ko ReÄep, prilikom otkrivanja spomen-ploÄe na ulazu zgrade u kojoj je MatiÄ proveo 39 godina, od 1941. do smrti 1980. godine. Gradska biblioteka u njegovom rodnom gradu, Äupriji, nosi njegovo ime.[7] U Äuprijskoj biblioteci se nalazi Legat ā spomen-soba DuÅ”ana MatiÄa, u kojoj se Äuvaju liÄni predmeti velikog pesnika.[8] MatiÄevi dani[uredi | uredi izvor] U Äupriji se godinama održavaju āMatiÄevi daniā. U okviru ove tradicionalne manifestacije od 8. do 15. septembra odvijaju se mnogobrojna zanimljiva kulturna deÅ”avanja, okrugli stolovi, pozoriÅ”ne predstave, izložbe slika, kao i dodela nagrade āMatiÄev Å”alā. Cilj manifestacije je promocija i afirmacija mladih literarnih stvaraoca kao i seÄanje na delo i rad DuÅ”ana MatiÄa.[3] Zanimljivosti[uredi | uredi izvor] Belgijska rok grupa T.C. Matic u svom nazivu nosi prezime ovog književnika. Dela[uredi | uredi izvor] āPoložaj nadrealizma u druÅ”tvenom procesuā sa Oskarom DaviÄom i Ä. KostiÄem āGluvo dobaā sa Aleksandrom VuÄom (1940) āJedan vid francuske književnostiā (1952) Knjiga pesama āBagdalaā (1954) āBuÄenje materijeā - pesme (1959) āLaža i paralažaā (1962) Izbor ranije objavljenih tekstova (1966) āKnjiga rituala` āProÅ”lost dugo trajeā (1977) Veliki broj eseja, filozofskih rasprava, kritika i scenarija za radio emisije Nadrealizam mediala avangarda
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Fali rikna. Branislav NuÅ”iÄ - Devetsto petnaesta - Tragedija jednog naroda, Imprimerie `Edition Slave`, Wien 1921 godine Prvo izdanje! Branislav NuÅ”iÄ je najveÄi srpski komediograf i po tome je uglavnom i poznat ÄitalaÄkoj publici. MeÄutim, tokom Prvog svetskog rata NuÅ”iÄ se zajedno sa vojskom i narodom povlaÄio prema Albaniji. Sustigla ga je i velika porodiÄna tragedija, poginuo mu je sin jedinac. Svoja, kao i oseÄanja celokupnog naroda, opisao je u knjizi Devetstopetnaesta: tragedija jednog naroda. Kroz sudbine malih, obiÄnih ljudi, Å”to knjizi daje životnost kakve nema u suvoparnim istorijskim delima, NuÅ”iÄ je neponovljivo prikazao ovu nepojamnu tragediju srpskog naroda, u spomen svima koji su izgubili svoje živote i za nauk buduÄim generacijama. Branislav NuÅ”iÄ (Beograd, 20. oktobar 1864 ā Beograd, 19. januar 1938) bio je srpski književnik, pisac romana, drama, priÄa i eseja, komediograf, zaÄetnik retorike u Srbiji i istaknuti fotograf amater. TakoÄe je radio kao novinar i diplomata. NajznaÄajniji deo njegovog stvaralaÅ”tva su pozoriÅ”na dela, od kojih su najpoznatije komedije: GospoÄa ministarka, Narodni poslanik, Sumnjivo lice, OžaloÅ”Äena porodica i Pokojnik. Osim Å”to je pisao za pozoriÅ”te, radio je kao dramaturg ili upravnik u pozoriÅ”tima u Beogradu, Novom Sadu, Skoplju i Sarajevu. Branislav NuÅ”iÄ je u svojim delima ovekoveÄio svakodnevicu srpskog druÅ”tva u XIX i XX veku, a njegove socioloÅ”ke analize su aktuelne i u XXI veku. Branislav NuÅ”iÄ je roÄen 20. oktobra (8. oktobra po julijanskom kalendaru) 1864. u Beogradu, nedaleko od Saborne crkve (danaÅ”nja ulica Kralja Petra I), u kuÄi na Äijem je mestu danas Narodna banka Srbije, kao Alkibijad NuÅ”a (cinc. Alchiviadi al NuÅa) od oca ÄorÄa (Georgijasa) Cincarina, i majke Ljubice Srpkinje. Njegov otac je bio ugledni trgovac žitom, ali je ubrzo posle NuÅ”iÄevog roÄenja izgubio bogatstvo. Porodica se preselila u Smederevo, gde je NuÅ”iÄ proveo svoje detinjstvo i pohaÄao osnovnu Å”kolu i prve dve godine gimnazije. Maturirao je u Beogradu. JoÅ” kao gimnazijalac zavrÅ”nog razreda postao je Älan ÄaÄke družine `Nada`. Njegov prvi književni rad predstavljale su pesme, od kojih su dve objavljene u `Nadinom` almanahu.[3] Svoje pesme kasnije je objavljivao i u `Golubu` - listu za srpsku mladež 1879. godine.[4] Kada je napunio 18 godina, zakonski je promenio svoje ime u Branislav NuÅ”iÄ. JoÅ” kao mlad postao je Älan opozicione Radikalne stranke. Tada je prvi put osetio snagu vladajuÄeg režima. Godine 1883, u 19 godini, napisao je prvu svoju komediju Narodni poslanik koja Äe biti postavljena na scenu trinaest godina kasnije, 1896. godine. Ovaj komad ismeva politiÄku borbu, izbore, narodne poslanike i vladinu stranku. Iako je dobio povoljnu ocenu recenzenata, Milovana GliÅ”iÄa i Laze LazareviÄa, i stavljen na repertoar, upravnik Kraljevskog srpskog narodnog pozoriÅ”ta Milorad Å apÄanin je u poslednjem trenutku uputio rukopis u ministarstvo policije s molbom za miÅ”ljenje, jer treba da bude postavljen na državnu pozornicu. MeÄutim, tamo Äe zbog ābirokratijeā ostati godinama. Studije pravnih nauka zapoÄeo je u Gracu (gde je proveo godinu dana)[5], a zatim nastavio u Beogradu, gde je i diplomirao na Velikoj Å”koli 1886. godine. Branislav NuÅ”iÄ (desno) kao kaplar u srpsko-bugarskom ratu 1886. godine Sa dvanaest godina NuÅ”iÄ beži od kuÄe, kako bi se pridružio srpskoj vojsci u Srpsko-turskom ratu, ali ga gradski pandur ubrzo vraÄa kuÄi. Kasnije je uÄestvovao u kratkom dvonedeljnom Srpsko-bugarskom ratu 1885. godine, kao dobrovoljac. Tada je kao kaplar 15. puka dobio u Jagodini jedan vod dobrovoljaca za obuku. U tom vodu je bio i pesnik Vojislav IliÄ,[6][7] sa kojim NuÅ”iÄ ostaje nerazdvojan prijatelj sve do IliÄeve smrti, 1894. godine.[8] Bugarska je u ovom ratu dobila ujedinjenje, dok je Srbija dobila ratnog junaka, majora Mihaila KataniÄa, koji je tokom borbi na NeÅ”kovom visu opkoljen oÄajniÄki branio pukovsku zastavu. TeÅ”ko ranjen i zarobljen prebaÄen je na leÄenje u Sofiju po nalogu samog bugarskog kneza Aleksandra I Batenberga, koji je posmatrao bitku. Prva knjiga koju je NuÅ”iÄ objavio bile su Pripovetke jednog kaplara 1886 godine, zbirka kratkih priÄa i crtica nastalih na osnovu priÄa iz rata. Zatvor PoÅ”to mu je prvi rukopis bio āuhapÅ”enā, kako je mnogo godina kasnije naveo u svojoj autobiografiji, tada najverovatnije dobija inspiraciju za sledeÄu svoju komediju u kojoj se āpozabavio policijskim Äinovnicimaā. Komediju Sumnjivo lice napisao je 1887/88. godine, koja Äe biti postavljena na scenu 35 godina kasnije 29. maja 1923. godine. U ovom delu ismeva policijski aparat, u kome vladaju korupcija, ksenofobija i karijerizam, Äiji je glavni zadatak borba protiv onih Å”to deluju protiv dinastije, koja se u tekstu spominje nekoliko puta, i to ne na mnogo pažljiv i lojalan naÄin, a tokom ovakve borbe obiÄno stradaju nedužni. Scena iz predstave Protekcija B. NuÅ”iÄa, Sekcija za Dunavsku banovinu (NP, Beograd), Novi Sad, 1934, PozoriÅ”ni muzej Vojvodine Godine 1887,, u Beogradu su se dogodile dve sahrane. Prva sahrana je bila starije žene i majke pukovnika Dragutina FranasoviÄa, koji je bio ljubimac kralja Milana jer je oteo revolver nakon pucnja od Jelene ā Ilke MarkoviÄ tokom neuspelog atentata u Sabornoj crkvi 1882. godine. Ovoj sahrani su pored rodbine prisustvovali kralj, visoki oficiri i svi Älanovi Vlade. Druga sahrana na groblju, nekoliko dana kasnije, bila je junaka KataniÄa, koji je nakon puÅ”tanja iz zarobljeniÅ”tva preminuo od posledica ranjavanja. Ovoj sahrani prisustvovala je cela prestonica. Revoltiran ovim dogaÄajem mladi NuÅ”iÄ je napisao politiÄko-satiriÄnu pesmu pod naslovom āDva rabaā i podelio je na dva dela. U prvom delu opisuje prvu sahranu kojoj su prisustvovali ākite i mundiriā kao āi joÅ” neko, ali to je tajnaā (ovde se misli na kralja). U drugom delu pesme NuÅ”iÄ je stihovao o sahrani hrabrog junaka. Pesma je objavljena u āDnevnom listuā i izazvala je veliku pažnju kod naroda. MeÄutim, publikovana pesma silno je uvredila i razbesnela kralja Milana koji je naredio da se NuÅ”iÄ uhapsi i osudi. NuÅ”iÄ je do tada veÄ stekao reputaciju mladog Äoveka āpoganog jezika i joÅ” poganijeg pera.... te da Äe mu Požarevac dobro doÄi da se malo rashladiā. NuÅ”iÄ je 1888. godine osuÄen na dve, a pomilovan je na molbu svog oca, posle godinu dana provedenih u Požarevcu.[9] Na robiji je pisao priÄe docnije okupljene u knjigu ListiÄi i komediju Protekcija. U ovoj komediji NuÅ”iÄ je u satiriÄnim aluzijama daleko obazriviji. U Protekciji, takoÄe, ismeva birokratiju ali ima znatno blaži stav. Ministar je tu prikazan kao dobroduÅ”an Äovek koji je gotov da svakom pomogne, Äak pokazuje razumevanje i Å”irokogrudosti prema ljudima koji su ga oÅ”tro napadali u Å”tampi. Po izlasku iz zatvora, odlazi na prijem kod kralja Milana, nakon Äega mu ministar inostranih dela dodeljuje službu u diplomatiji. SledeÄih deset godina službuje u konzulatima u Osmanskom carstvu (Bitolju, Skoplju, Solunu, Serezu i PriÅ”tini). Njegov poslednji napisan komad Protekcija biÄe postavljen prvi put na scenu Kraljevskog pozoriÅ”ta uoÄi polaska na službu u inostranstvu 1889. godine. Srednje doba Milivoje ŽivanoviÄ (Ivo KneževiÄ) i Vasa NikoliÄ (Petronije Å iÅ”o) u predstavi Knez Ivo od Semberije B. NuÅ”iÄa (Srpsko narodno pozoriÅ”te, predstava za vojsku u Kasarni āKralja Aleksandra Iā u Novom Sadu, 1924. Fotografija je muzejska graÄa PozoriÅ”nog muzeja Vojvodine) Kao zvaniÄnik Ministarstva spoljnih poslova, postavljen je za pisara konzulata u Bitolju, gde se i oženio 1893. godine, Darinkom, Äerkom trgovca Božidara ÄorÄeviÄa i Ljubice Äiji je brat Dimitrije Bodi u to vreme bio konzul u Bitolju.[10] Iste godine je postavljen za konzula u PriÅ”tini, gde mu je Vojislav IliÄ pisar. Tokom službovanja u Srpskom konzulatu u PriÅ”tini bio je svedok stradanja srpskog stanovniÅ”tva, Å”to je opisivao u svojim pismima koja su postala poznata kao Pisma konzula.[11] Godine 1900, NuÅ”iÄ je postavljen za sekretara Ministarstva prosvete, a ubrzo posle toga postao je dramaturg Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu. 1902. je postavljen za poÅ”tansko-telegrafskog komesara prve klase u PoÅ”tansko-telegrafskom odeljenju Ministarstva graÄevina. [12] Godine 1904. postavljen je za upravnika Srpskog narodnog pozoriÅ”ta u Novom Sadu.[13] Zajedno sa uÄiteljem Mihajlom SretenoviÄem osnovao je prvo deÄje pozoriÅ”te, u kom su uloge tumaÄile iskljuÄivo deca, a meÄu njima i NuÅ”iÄeva. Ovo deÄje pozoriÅ”te je predstave održavalao u kafanama i restoranima, pa se brzo i ugasilo. 1905. godine, napustio je ovu funkciju i preselio se u Beograd, gde se bavio novinarstvom. Osim pod svojim imenom, pisao je i pod pseudonimom āBen Akibaā. Vratio se 1912. godine u Bitolj kao državni službenik. Bio je jedno vreme naÄelnik okruga, kada se povukao na tu poziciju je doÅ”ao DuÅ”an Ä. AlimpiÄ. Tokom 1913. godine osnovao je pozoriÅ”te u Skoplju, gde je živeo do 1915. Napustio je zemlju sa vojskom tokom Prvog svetskog rata i boravio u Italiji, Å vajcarskoj i Francuskoj do kraja rata. Vojvoda Simo PopoviÄ navodi podatak da je NuÅ”iÄ hteo biti u Ulcinju za vreme rata, i da je hvalio kralja Nikolu kako je uspeo saÄuvati Crnu Goru od rata i Austrije. Tokom Prvog svetskog rata deo rukopisa je ostavio u PriÅ”tini, jer nije mogao da ih nosi peÅ”ke dalje prema Prizrenu. Ti rukopsii su saÄuvani. Deo rukopisa koji su bili u Skoplju je izgoreo.[14] Starije doba Posle rata, NuÅ”iÄ je postavljen za prvog upravnika āUmetniÄkog odsekaā ministarstva za prosvetu. Na ovoj poziciji je ostao do 1923. godine. Posle toga je postao upravnik Narodnog pozoriÅ”ta u Sarajevu, da bi se 1927. godine vratio u Beograd. Bio je izabran za predsednika Udruženja jugoslovenskih dramskih autora. Njegov 60. roÄendan je sveÄano proslavljen 6. novembra 1924. u Beogradu.[15] Izabran je za redovnog Älana Srpske kraljevske akademije 10. februara 1933. Branislav NuÅ”iÄ je bio plodan pisac, poznat po svom upeÄatljivom humoru. Pisao je o ljudima i njihovoj, Äesto duhovitoj, prirodi. Pred kraj života NuÅ”iÄ je doprineo da se u Beogradu osnuje Rodino pozoriÅ”te, preteÄu danaÅ”njeg pozoriÅ”ta BoÅ”ko Buha koje je 1950. godine osnovala njegova Äerka Margita PrediÄ-NuÅ”iÄ. Operisan je u jesen 1937. godine, o Äemu su izvestile tadaÅ”nje novine.[16] Preminuo je 19. januara 1938, a tog dana fasada zgrade beogradskog Narodnog pozoriÅ”ta bila je uvijena u crno platno.[17] O njegovom burnom životu snimljena je televizijska drama Neozbiljni Branislav NuÅ”iÄ 1986. godine. Privatni život Tokom službovanja u Bitolju NuÅ”iÄ je upoznao Darinku ÄorÄeviÄ, kojom se oženio 1893. godine. Prva izjava ljubavi upuÄena Darinki bila je pesma ispisana na lepezi. Kao diplomata Äesto je sa porodicom menjao mesto stanovanja, Å”to je služba zahtevala od njega. Kada je postao poznat pisac konaÄno se skrasio kao dramaturg i upravnik Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu.[18] U braku su dobili troje dece: Margitu, Strahinju Bana i Oliveru. NajmlaÄe dete, Äerka Olivera, umrla je sa samo dve godine. NuÅ”iÄ je bio privržen svojoj deci, o Äemu svedoÄe i reÄi njegove Äerke Margite: āNi Bana ni mene nikada nije udario. Vodio nas je u slikarska ateljea i u pozoriÅ”te. Tamo nas je uÄio da gledamo slike i da pažljivo posmatramo Å”ta se deÅ”ava na pozoriÅ”nim daskama.ā[18] Margita i Strahinja su kao deca Äesto igrali deÄje uloge u oÄevim pozoriÅ”nim komadima.[13] Strahinja Ban (1896ā1915), NuÅ”iÄev jedini sin, poginuo kao srpski vojnik u Prvom svetskom ratu. Umro je 12. oktobra 1915, od rana zadobijenih u bici,[1] ubrzo po povratku na front posle prisustva na Margitinoj svadbi u Skoplju.[19] O sinu je NuÅ”iÄ kasnije retko priÄao.[20] Romanom Devetstopetnaesta podigao mu je svojevrstan spomenik. Posle sinovljeve smrti trebalo mu je skoro deset godina da ponovo poÄne da stvara. Tada su nastali njegovi najbolji pozoriÅ”ni komadi: GospoÄa ministarka, Mister dolar, OžaloÅ”Äena porodica, Dr, Pokojnik i drugi. U to vreme je bio najpopularniji jugoslovenski pisac.[18] Odlikovanja Branislav NuÅ”iÄ u sveÄanom odelu sa odlikovanjima SRB-SHS-YUG Orden Svetog Save VKrst BAR.svg Orden Svetog Save, I stepena (Kraljevina SHS).[21][22] ME Order of Danilo I Knight RIBBON BAR.svg Orden knjaza Danila I, IV stepena (Kraljevina Crna Gora).[21] SRB-SHS-YUG Orden Svetog Save Komandir BAR.svg Orden Svetog Save, IV stepena (Kraljevina Srbija).[21] SRB-SHS-YUG Orden Belog Orla Kavalir BAR.svg Orden belog orla, V stepena (Kraljevina SHS).[21] Književna dela Spomenik Branislavu NuÅ”iÄu na Trgu republike u Beogradu (1993) Komedije āNarodni poslanikā (1883) āSumnjivo liceā (1887) āProtekcijaā (1889) āObiÄan Äovekā (1899) āSvetā (1906) āPut oko svetaā (1910) āGospoÄa ministarkaā (1929) āMister Dolarā (1932) āUJEŽ - Udruženje jugoslovenskih emancipovanih ženaā (1933) āOžaloÅ”Äena porodicaā (1935) āDrā (1936) āPokojnikā (1938) āNe oÄajavajte nikad!ā āVlastā (nezavrÅ”ena[23]) Plakat za predstavu Branislava NuÅ”iÄa u PanÄevu iz 1942. godine Prva ljubav (komedija za decu) Romani āOpÅ”tinsko deteā (u Sarajevu izdano kao āOpÄinsko dijeteā) (1902) āHajduciā (svoj doživljaj iz detinjstva) (1933) COBISS.SR 18077703 āDevetsto petnaestaā (1920) [24] Autobiografska proza āAutobiografijaā (1924) Drame āPuÄinaā (1901) āTako je moralo bitiā āJesenja kiÅ”aā (1907) āIza Božjih leÄaā (1910) āKirijaā āAnalfabetaā Pripovetke NuÅ”iÄev grob na beogradskom Novom groblju āPolitiÄki protivnikā āPosmrtno slovoā āKlasaā āPripovetke jednog kaplaraā Tragedije āKnez Ivo od Semberijeā āHadži-Lojaā āNahodā Rasprave i udžbenici āRetorikaā Putopisi Kosovo, Opis zemlje i naroda Ostale umetnosti PoÅ”tanska marka s likom Branislava NuÅ”iÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine Doprinos srpskoj fotografiji Bavio se fotografijom i pre konzulovanja u PriÅ”tini (jun 1893). Jedan je od najranijih srpskih stereofotografa. Ostavio je trag i kao pisac o srpskoj fotografskoj istoriji (prvi je zabeležio delovanje putujuÄih dagerotipista Kapilerija i DajÄa), i nekim tada novim tehnikama (npr. o rentgenskoj fotografiji). Svojim fotografskim radovima ilustrovao je svoje tri putopisne knjige. UÄesnik je Prve izložbe fotoamatera u Beogradu, 1901. Objavio je u listu āPolitikaā i jednu pripovetku na fotografske teme koju je posvetio svom kumu, dvorskom fotografu Milanu JovanoviÄu. NuÅ”iÄeva fotografska dela se Äuvaju u njegovom legatu u Muzeju grada Beograda. Opere āNa urankuā, 1903. COBISS.SR 512765114 Knez Ivo od Semberije (opera), 1911. Stripovi JoÅ” za NuÅ”iÄevog života, njegova dela su stripovana u najtiražnijim meÄuratnim listovima, a autori su bili najpoznatiji umetnici tog doba. āPut oko svetaā, scenaristiÄka adaptacija Branko VidiÄ, crtež Äuka JankoviÄ, Mika MiÅ”, Beograd 1937. āHajduciā, adaptacija i crtež Aleksije Ranhner, Mika MiÅ”, 1938. āOpÅ”tinsko deteā, adaptacija i crtež MomÄilo Moma MarkoviÄ, OÅ”iÅ”ani jež, Beograd. U popularnoj kulturi NuÅ”iÄeva dela su od 1950. do danas adaptirana u pedesetak bioskopskih i televizijskih filmova. Narodni poslanik, igrani film zasnovan na komediji iz 1883. godine Branislava NuÅ”iÄa u režiji Stoleta JankoviÄa snimljen je 1964. godine u produkciji Bosna filma.[25] Narodni poslanik (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene komedije u režiji Slavenka SaletoviÄa snimljen je 1990. godine u produkciji RTB-a.[26][27] Sumnjivo lice, igrani film zasnovan na komediji iz 1887. godine Branislava NuÅ”iÄa u režiji Soje JovanoviÄ, prve žene reditelja u Jugoslaviji i Balkanu, snimljen je 1954. godine u produkciji Avala filma.[28] Sumnjivo lice (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene komedije u režiji Arse MiloÅ”eviÄa snimljen je 1989. godine u produkciji RTB-a.[29][30] GospoÄa ministarka, igrani film zasnovan na komediji iz 1929. godine Branislava NuÅ”iÄa u režiji Žorža Skrigina snimljen je 1958. godine u produkciji UFUS-a.[31][32] Svetislav SaviÄ (1892-1958) i R. NikoliÄeva (dete) u komadu: `Put oko sveta` Branislava NuÅ”iÄa, Srpsko narodno pozoriÅ”te, gostovanje u VrÅ”cu, 1927. Fotografija je muzejska graÄa PozoriÅ”nog muzeja Vojvodine. GospoÄa ministarka (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene komedije u režiji Zdravka Å otre snimljen je 1989. godine u produkciji RTB-a.[33][34] OžaloÅ”Äena porodica, televizijski film prema motivima komedije iz 1935. godine Branislava NuÅ”iÄa snimljen je 1960. u produkciji RTB-a (dve godine ranije ista TV kuÄa otpoÄela je sa emitovanjem TV programa).[35] OžaloÅ”Äena porodica (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene komedije u režiji Milana KaradžiÄa snimljen je 1990. godine u produkciji RTB-a.[36] Dr, igrani film zasnovan na istoimenoj komediji Branislava NuÅ”iÄa u režiji Soje JovanoviÄ snimljen je 1962. godine u produkciji Avala filma.[37] Dr (rimejk), televizijski film prema motivima istoimene NuÅ”iÄevoj komedije u režiji Aleksandra ÄorÄeviÄa snimljen je 1984. godine u produkciji RTB-a.[38] Put oko sveta, igrani film zasnovan na istoimenoj komediji Branislava NuÅ”iÄa iz 1931. godine u režiji Soje JovanoviÄ snimljen je 1964. godine u produkciji Avala filma.[39] Pre rata, igrani film zasnovan na dve NuÅ”iÄeve komedije, āPokojnikā i āOžaloÅ”Äena porodicaā, u režiji Vuka BabiÄa snimljen je 1966. godine u produkciji Avala filma.[40] NuÅ”iÄijada, festival filmske komedije u Ivanjici postojao je od 1968. do 1972. godine, a ponovo je obnovljena 2010. godine kao kolaž razliÄitih umetniÄkih formi.[41][42] NuÅ”iÄevi dani, pozoriÅ”ni festival osnovan je 1984. godine u Smederevu u Äast Branislava NuÅ”iÄa, a od 1990. godine na ovom festivalu dodeljuje se Nagrada Branislav NuÅ”iÄ. Pokojnik, televizijski film prema motivima istoimene NuÅ”iÄeve komedije u režiji Aleksandra MandiÄa snimljen je 1990. godine u produkciji RTB-a.[43][44] U TV miniseriji Kraj dinastije ObrenoviÄ iz 1995. godine, lik Branislava NuÅ”iÄa glumio je Milenko Pavlov.[45] Položajnik, televizijski film zasnovan prema priÄama Branislava NuÅ”iÄa scenario je napisala Mirjana LaziÄ snimljen je 2005. godine u režiji MiloÅ”a RadoviÄa, u produkciji RTS-a.[46] U televizijskom filmu Albatros iz 2011. godine, lik Branislava NuÅ”iÄa glumio je Milan VraneÅ”eviÄ. [47][48] Mister Dolar (film) i rimejk Mister Dolar (film) Svet (film) Ljubavni sluÄaj sestre jednog ministra (film) Vlast (film) Tuce svilenih Äarapa (film) OpÅ”tinsko dete (film iz 1953) Zvezdara teatar je producirao nisko-budžetsku vodvilju āRoÄendan gospodina NuÅ”iÄaā u kojoj glavnu ulogu tumaÄi Branislav LeÄiÄ. KuÄa Branislava NuÅ”iÄa KuÄa Branislava NuÅ”iÄa, koju je sagradio pred kraj svog života (1937) godine u Å ekspirovoj ulici br. 1 u Beogradu, proglaÅ”ena je za kulturno dobro (kao spomenik kulture), reÅ”enjem Zavoda za zaÅ”titu spomenika kulture grada Beograda br. 1046/2 od 28. 12. 1967.
MK 7 59445) BUKVAR ZA SAMOUKE , Stevan M. OkanoviÄ , Državna Å”tamparija Beograd 1911 , Zadužbina dr Ljubomira RadivojeviÄa, izdanja za narod VI ; Osnovi ovoga bukvara PoÄetak: Za samouke je najteži poÄetak: da vide vezu optiÄkih predstava slova s akustiÄkim predstavama glasova. Za to se mogu upotrebiti dva naÄina. Prvi je analitiÄki, kad se za poÄetak uzme slika stvari i ispod nje reÄ. Tada se slika cele Å”tampane reÄi shvata kao složena predstava i vezuje s akustiÄkom predstavom izgovorene reÄi u jedan psihiÄki kompleks. U poznijem radu dolaze slike i reÄi, koje su sa po jednim slovom drukÄije od prethodne, te se tako postupno dolazi do svesti, da je ukupna optiÄka predstava sastavljena od elemenata - slova, kojima u ukupnoj akustiÄkoj predstavi izgovorene reÄi odgovaraju njezini elementi - glasovi. Drugi je put sintetiÄki. Taj put ide od pojedinih elemenata ka celim reÄima. S toga je potrebno da se u poÄetku utvrdi asocijacija makar jednog slova s njegovim glasom, na onda, pomoÄu slika, idu reÄi, u kojima postupno dolaze nova slova. Za taj poÄetak (da se utvrdi prvo asocijacija, makar jednog, slova i glasa) najpogodnija je i najprirodnija ona metoda, koja se upotrebljava u gluvonemim zavodima, jer je samouk, koji bez tuÄe pomoÄi otpoÄinje uÄiti da Äita, u istom položaju kao i gluvonemi t. j. on vidi slovo, ali nema akustiÄke predstave za nj, dakle, ne zna da ga proÄita. Prvi, analitiÄki, put je odveÄ težak za poÄetak, jer se odmah moraju asocirati složene i optiÄke i akustiÄke predstave. S toga je ovde izabran analitiÄki, i to: za poÄetak uzeti su oni glasovi, koji i u prirodi postoje kao samostalni (a ne samo u kompleksima s drugim), a to su Äisti samoglasnici. Asocijacija tih slova sa njihovim glasom postiže se pomoÄu slika) otvora usta, koje samouka, Äim vidi dotiÄnu sliku, nagone, da i on sam proizvede dotiÄan glas. Osobito su markantni i za podražavanje pogodni otvori usta za a, i o. Za u se dobija otvor modifikacijom otvora za o, a za e i i modifikacijom otvora za a. S time je glavna samouÄka teÅ”koÄa poÄeta savladana. To poglavito vredi za one samouke, koji nemaju nikoga svoga pismenoga, ili se stide da pitaju pismene, a za te se i piÅ”u ovakvi bukvari. A za one, kojima pismeni mogu kazati izgovor ovih prvih slova tim bolje. Å Äitavanje. Sintezovanje suglasnika s veÄ nauÄenim samoglasnicima biva na taj naÄin, Å”to posle poÄetka idu slike, uz koje dolaze reÄi sve sa po jednim novim slovom viÅ”e; a to je novo slovo za nov glas joÅ” i istaknuto bojom. Time se Å”iri prvobitni obim slova sve viÅ”e i viÅ”e i to, razume se, u asocijacijama s njihovim glasovima. Kod svakog novog slova postoje vežbanja za Å”Äitavanje i to postupno, Å”to se kod sva kog novog slova oÄigledno vidi. Usvojeno je slogovno, a ne reÄno Å”Äitavanje, jer je reÄno Å”Äitavanje dužih reÄi tek posledica vežbanja u Å”Äitavanju. Namerno nisu uzete reÄenice za Å”Äitavanje na kraju svake kombinacije s novim slovima ,te bi reÄenice bile skovane i nategnute te i ne bi imale druge vrednosti do one, Å”to ih imaju i pojedine reÄi, t.j. kao materijal, na kome se vrÅ”i Å”Äitavanje. Mesto tih neprirodnih i skovanih reÄenica, uzete su, na kraju velikih i malih slova, poslovice, u kojima se obnavljaju sva velika i mala slova. Velika slova. Da se ne bi nagomilale teÅ”koÄe, uzeta su prvo Å”tampana slova, a potom pisana, i to u svakom delu prvo mala, a posle velika. Å tampana su slova uzeta prvo s toga, Å”to za njih nije potrebno i proizvoÄenje slova rukom, te je manje teÅ”koÄa. Sem toga za izabrani naÄin bolje je poÄeti s reÄima naÅ”tampanim, Å”to su u njima slova pro- stija i nemaju saveznih prta, koje spreÄavaju shvatanje elemenata. Šada se pak nauÄe mala Å”tampana slova, to se velika uÄe samo uporeÄivanjem s malim. To je moguÄno s toga, Å”to se veÄina velikih slova samo veli- Äinom razlikuju od malih (25), sliÄna su samo 2, a razliÄna 3. S toga je za to dovoljan samo uporedni pregled velikih i malih slova. Dovde je svrÅ”en bukvarski rad, u koliko se tiÄe Äitanja Å”tampanoga teksta. Pisanje. Asocijacija optiÄke predstave napisanoga slova s akustiÄkom predstavom izgovorenoga glasa njegovoga izvrÅ”ena je veÄ u prvom delu ovog Bukvara. Mnogo je teže samo pisanje. Za taj posao je takoÄe upotrebljen sintetiÄni put. Sva su mala pisana slova podeljena u 4 grupe po srodnosti sastavnih im delova. I tada na blagoj linijaturi, kojom je obeležena granica trupova i repova slova, pravac redova i pravac uspravnih debelih crta, izvuÄeni su crno prvo elementi (crte), onda slova i najposle reÄi i reÄenice za Äitanje i prepisivanje. Kod elemenata obeležen je pravac kretanja pera pri pisanju strelicama druge boje. Gradivo je podeÅ”eno tako, da se mogu upotrebljavati pisanke za osnovnu Å”kolu. Velika pisana slova su izneta u pregledu opet po srodnosti s malim. Na kraju ovog dela dolazi rukopisno pismo, i to bez linijature, u kome se obnavljaju sva velika i mala slova. Brojevi. I pisanje brojeva spada u Bukvar, naroÄito u Bukvar za samouke. Pisanje brojeva je izneto u pregledu posle Å”tampanih reÄi za pojedine brojeve i to od 1-20. Zatim dolaze sami brojevi do 100. Oni Äe se Äitati po analogiji s brojevima do 20. Pretpostavlja se, da samouk inaÄe veÄ zna brojati, i ovde uÄi samo da brojeve napiÅ”e. Å tivo. Na kraju je Å”tivo o Srpskom narodu, Srpskim zemljama, Srpskoj ProÅ”losti, GraÄanskim pravima i Dužnostima. Älanci su pisani za shvatanje odraslijih i ako neÅ”kolovanih lica. RETKOST ! , mek povez, format 14 x 21 cm , ilustrovano, Äirilica, 55 strana ,
Pripovetke Laze KostiÄa 1 (nije izaÅ”ao broj 2 samo 1) Novi Sad : S. F. OgnjanoviÄ bez godine izdanja poÄetak xx veka po svemu sudeÄi 64 str. ; 14 cm. extra retko u ponudi verovatno prvo izdanje, ne mogu da naÄem viÅ”e podataka RoÄen je 1841. godine u Kovilju, u BaÄkoj, u vojniÄkoj porodici. Otac mu se zvao Petar KostiÄ, a majka Hristina JovanoviÄ. Imao je i starijeg brata Andriju, ali njega i svoju majku nije upamtio jer su oni preminuli dok je Laza joÅ” bio beba. Petar KostiÄ, Lazin otac, preminuo je 1877. godine. Osnovnu Å”kolu je uÄio u mestu roÄenja, gde mu je uÄitelj bio Gligorije GliÅ”a KaÄanski.[1] Gimnaziju je zavrÅ”io u Novom Sadu, PanÄevu i Budimu, a prava i doktorat prava 1866. na PeÅ”tanskom univerzitetu.[2][3][4][5] Službovanje je poÄeo kao gimnazijski nastavnik u Novom Sadu; zatim postaje advokat, veliki beležnik i predsednik suda. Sve je to trajalo oko osam godina, a potom se, sve do smrti, iskljuÄivo bavi književnoÅ”Äu, novinarstvom, politikom i javnim nacionalnim poslovima. Dvaput je dopao zatvora u PeÅ”ti: prvi put zbog lažne dostave da je uÄestvovao u ubistvu kneza Mihaila i drugi put zbog borbenog i antiaustrijskog govora u Beogradu na sveÄanosti prilikom proglaÅ”enja punoletstva kneza Milana.[6] Kad je osloboÄen, u znak priznanja, bio je izabran za poslanika Ugarskog sabora, gde je, kao jedan od najboljih saradnika Svetozara MiletiÄa, živo i smelo radio za srpsku stvar. Potom živi u Beogradu i ureÄuje āSrpsku nezavisnostā, ali pod pritiskom reakcionarne vlade morao je da napusti Srbiju. Na poziv kneza Nikole odlazi u Crnu Goru i tu ostaje oko pet godina, kao urednik zvaniÄnih crnogorskih novina i politiÄki saradnik knežev. No i tu doÄe do sukoba, pa se vrati u BaÄku. U Somboru je proveo ostatak života relativno mirno. Tu je deset godina bio predsednik Srpske narodne Äitaonice koja se danas po njemu naziva. U PeÅ”ti se 1892. godine susreo sa Nikolom Teslom kome je 1895. preporuÄio za ženidbu Lenku DunÄerski, u koju je i sam bio potajno zaljubljen. Interesantno je da je Tesla pored Lenke DunÄerski odbio i slavnu glumicu Saru Bernar.[7] Umro je 1910. god. u BeÄu, a sahranjen je na Velikom Pravoslavnom groblju u Somboru. OstaÄe zapamÄen kao jedan od najznaÄajnijih književnika srpskog romantizma. Izabran je za Älana Srpskog uÄenog druÅ”tva 27. februara 1883, a za redovnog Älana Srpske kraljevske akademije 26. januara 1909. Književni rad PoÅ”tanska marka s likom Laze KostiÄa, deo serije maraka pod imenom āVelikani srpske književnostiā koju je izdala Srbijamarka, PTT Srbija, 2010. godine Kao politiÄki Äovek i javni radnik KostiÄ je vrÅ”io snažan uticaj na srpsko druÅ”tvo svoga vremena. On je jedan od osnivaÄa i voÄa āUjedinjene omladineā, pokretaÄ i urednik mnogih književnih i politiÄkih listova, intiman saradnik Svetozara MiletiÄa. On se u Austriji borio protiv klerikalizma i reakcije, a u Srbiji protiv birokratske stege i dinastiÄara. Kad je zaÅ”ao u godine, napustio je svoju raniju borbenost i slobodoumlje, pa je to bio razlog Å”to se i njegov književni rad stao potcenjivati. KostiÄ je svoje književno stvaranje poÄeo u jeku romantizma, pored Zmaja, JakÅ”iÄa i drugih vrlo istaknutih pisaca. Pa ipak, za nepunih deset godina stvaranja on je stao u red najveÄih pesnika i postao najpoznatiji predstavnik srpskog romantizma. Napisao je oko 150 lirskih i dvadesetak epskih pesama, balada i romansi; tri drame: Maksim CrnojeviÄ, (napisana 1863, objavljena 1866) COBISS.SR 138395143 Pera Segedinac (1882) Uskokova ljuba ili Gordana (1890); Pismo književnika Laze KostiÄa prijatelju Jovanu MiliÄiÄu, Sombor, 14. jula 1908. g. Pismo je muzejska graÄa PozoriÅ”nog muzeja Vojvodine estetiÄku raspravu: Osnova lepote u svetu s osobenim obzirom na srpske narodne pesme (1880), filosofski traktat: Osnovno naÄelo, KritiÄki uvod u opÅ”tu filosofiju (1884), i veliku monografiju: O Jovanu JovanoviÄu Zmaju (Zmajovi), njegovom pevanju, miÅ”ljenju i pisanju, i njegovom dobu (1902).[8] Pored veÄeg broja Älanaka polemiÄnog karaktera, predavanja, skica i feljtona. Od prevodilaÄkog rada najznaÄajniji su njegovi prevodi Å ekspira: āHamletā, āRomeo i Julijaā i āRiÄard IIIā. U prozi je napisao i nekoliko pripovedaka (āÄedo vilinoā, āMaharadžaā, āMuÄenicaā). Jedna od najpoznatijih dela su mu programska pesma āMeÄu javom i med snomā, kao i āSanta Maria della Saluteā jedna od najvrednijih lirskih pesama srpske umetniÄke književnosti. Preveo je udžbenik rimskog prava āPandektaā sa nemaÄkog jezika 1900. godine,[9][10] u to vreme veliki deo vremena je provodio u manastiru KruÅ”edolu.[11][12] NasleÄe Jedna novobeogradska Å”kola od 2005. nosi ime po Lazi KostiÄu. Osnovna Å”kola u Kovilju, rodnom mestu Laze KostiÄa, takoÄe nosi njegovo ime. Od 2000. godine u Novom Sadu postoji gimnazija koja nosi ime po Lazi KostiÄu i verovatno je jedina srednja Å”kola u Srbiji koja poseduje pravu Å”kolsku pozoriÅ”nu salu sa 215 sediÅ”ta i modernom prateÄom opremom za profesionalan rad [13]. Njemu u Äast ustanovljene su Nagrada Laza KostiÄ i Nagrada Venac Laze KostiÄa, a u Äast pesme āSanta Marija dela Saluteā organizovana je u Somboru manifestacija Dan Laze KostiÄa, na kojoj se svakog 3. juna odabranom pesniku se dodeljuje Venac Laze KostiÄa. Prvi dobitnik je Pero Zubac, a 2016. godine DuÅ”ko NovakoviÄ i Stojan Berber. Nagradu je 2017. godine dobio novosadski pesnik Jovan Zivlak.[14] O njemu je 1985. snimljen film SluÄaj Laze KostiÄa. Po njemu se zove Biblioteka āLaza KostiÄā Äukarica. Rekvijem Laze KostiÄa Srpski novinar i publicista Ivan KalauzoviÄ Ivanus napisao je marta 2017. godine lirsku, elegiÄnu pesmu āRekvijem Laze KostiÄaā, zamiÅ”ljenu kao nastavak poeme āSanta Maria della Saluteā i omaž Lazi KostiÄu. Stihove āRekvijema...ā javnost je prvi put Äula u Äikagu, pre projekcije filma āSanta Maria della Saluteā Zdravka Å otre u bioskopu āCentury Centreā. Pred punom salom, govorila ih je novinarka nekadaÅ”njeg Radio Sarajeva Milka FiguriÄ.[15] Vokalno izvoÄenje āRekvijema Laze KostiÄaā emitovano je u okviru emisije āVeÄeras zajednoā Prvog programa Radio Beograda aprila 2017.[16] U ulozi oratora ponovo je bila Milka FiguriÄ, Äiji se glas tada Äuo na talasima Radio Beograda prvi put nakon raspada JRT sistema. aza KostiÄ je srpski pesnik, pisac, novinar, kritiÄar, mislilac i estetiÄar. RoÄen je 12. februara 1841. godine u Kovilju kod Novog Sada, a preminuo je 26. novembra 1910. godine u BeÄu. Smatra se jednim od najveÄih srpskih pesnika. Napisao je najlepÅ”u srpsku ljubavnu pesmu XX veka Äiji je naziv āSanta Maria della Saluteā. Otac Petar je bio graniÄarski podoficir, a majka Hristina je bila poreklom iz trgovaÄke porodice. Prva dva razreda osnovne Å”kole je zavrÅ”io u rodnom mestu, a poduÄavao ga je Gligorije KaÄanski. Posle majÄine smrti se preselio kod roÄaka u ÄurÄevo gde je nastavio Å”kolovanje. Gimnaziju je pohaÄao u Novom Sadu, PanÄevu i Budimu. 1864. godine je diplomirao, a 1866. godine je doktorirao na Univerzitetu Lorand EtvoÅ” u PeÅ”ti. Odmah je postao profesor u Srpskoj gimnaziji u Novom Sadu. Iste godine je uÄestvovao u stvaranju politiÄkog pokreta āUjedinjena omladina srpskaā Äije je geslo bilo āSrpstvo sve i svudaā. Pokret je bio aktivan do 1871. godine. 1867. godine je posetio izložbe u Parizu i Moskvi. Izabran je za beležnika u Novosadskom magistratu gde je radio pet godina. Posle toga je poÄeo da se bavi književnoÅ”Äu, novinarstvom i politikom. 1869. godine je lažno optužen da je uÄestvovao u ubistvu kneza Mihaila zbog Äega je bio uhapÅ”en. Drugi put je zavrÅ”io u zatvoru zbog antiaustrijskog govora na proslavi na kojoj je obeleženo punoletstvo kneza Milana. 1873. godine je izabran za poslanika u Ugarskom saboru i bio je jedan od najbližih saradnika Svetozara MiletiÄa, predsednika Družine za ujedinjenje i osloboÄenje Srbije. 1878. godine je bio sekretar Jovana RistiÄa na berlinskom kongresu. 1880. godine je postao sekretar srpskog poslanstva u Petrogradu, ali se posle Äetiri meseca vratio u Beograd. 1881. godine je poÄeo da ureÄuje novine Srpska nezavisnost. 1884. godine, zbog pritiska vlade, se preselio u Crnu Goru. Bio je saradnik kneza Nikole I PetroviÄa NjegoÅ”a i ureÄivao je Glas Crnogorca na Cetinju. Nakon sedam godina se vratio u Sombor. Radio je kao upravnik Srpske narodne Äitaonice koja danas nosi njegovo ime. U prilog Äinjenici da je Laza KostiÄ bio cenjen i priznat u druÅ”tvu u kome je živeo i stvarao, govori to Å”to je 1883. godine postao Älan Srpskog uÄenog druÅ”tva, a 1909. godine Älan Srpske kraljevske akademije. 1910. godine je otiÅ”ao u BeÄ na leÄenje, ali 26. novembra se upokojio. 11. decembra je sahranjen na Svetouspenskom groblju u Somboru. Nagrada Laza KostiÄa se dodeljuje za najbolje književno ostvarenje u okviru manifestacije Dani Laze KostiÄa koja se održava svakog 3. juna u Somboru. Književni rad Laza KostiÄ je jedan od najznaÄajnijih predstavnika srpskog romantizma. Njegov opus se sastoji od 150 lirskih pesama: tragedije āMaksim CrnojeviÄā (1863.); drame āPera Segedinacā (1882.); drame āUskokova ljubaā / āGordanaā (1890.); estetiÄke rasprave āOsnova lepote u svetu s osobenim obzirom na srpske narodne pesmeā (1880.); filosofskog traktata āOsnovno naÄelo, KritiÄki uvod u opÅ”tu filosofijuā (1884.); velike monografije āO Jovanu JovanoviÄu Zmaju, njegovom pevanju, miÅ”ljenju i pisanju, i njegovom dobuā (1902.); pripovedaka: āÄedo vilinoā, āMaharadžaā i āMuÄenicaā. PoÅ”to je govorio latinski, grÄki, engleski, nemaÄki, francuski, ruski i maÄarski, Laza KostiÄ je preveo mnoga dela. NajznaÄajnije su drame engleskog pisca i pesnika Vilijama Å ekspira: āRomeo i Julijaā, āRiÄard IIIā i āHamletā, kao i Homerova āIlijadaā. Dobro je poznavao filozofiju i antiÄku književnost koju je Äitao u originalu. Lazine najvrednije lirske pesme su: āMeÄu javom i med snomā (1863.) i āSanta Maria della Saluteā (1909.). 1879. godine je napisao pesmu āDužde se ženiā u kojoj je osudio seÄenje borova u Dalmaciji koji su bili namenjeni za izgradnju crkve Gospa od Spasa. U delu āSanta Maria della Saluteā se pokajao zbog toga i zamolio je Bogorodicu za oproÅ”taj. 1909. godine Matica Srpska je objavila sve njegove pesme. Privatni život Laza KostiÄ je bio poznat po tome Å”to je prkosio odevanjem, stavovima, kritikama i poezijom zbog Äega su ga zvali āLudi Lazaā. 1884. godine je zaprosio bogatu miradžiku Julijanu PalanaÄki, ali se nisu venÄali jer njena majka to nije dozvolila. Ubrzo je otiÅ”ao u Crnu Goru gde se zadržao sedam godina. U leto 1891. godine pesnik je doÅ”ao u dvorac āSokolacā na prijem kod porodice DunÄerski. Tada je upoznao 30 godina mlaÄu Lenku DunÄerski i odmah se meÄu njima rodila ljubav. Pristao je da mu njen otac Lazar postane dobrotvor i narednih godinu dana je boravio kod njih. Lenka i Laza su Äesto zajedno Å”etali, a jednom prilikom ona mu je rekla da bi mogla da se uda jedino za Äoveka kao Å”to je on. Pesnik je bio svestan da njena porodica, zbog njegove materijalne situacije i razlike u godinama, to neÄe dozvoliti. Zato je 1892. godine otiÅ”ao u manastir KruÅ”edol. Tada je napisao pesmu āGospoÄici L. D. u spomeniciā. Iste godine Laza je sreo Nikolu Teslu u PeÅ”ti i postali su prijatelji. U jednom pismu koje mu je poslao, pesnik je napisao da želi da ga oženi Lenkom. Za nju je rekao: āDevojka koju sam vam namenio može da savlada svakog ženomrscaā, ali Tesla je odriÄno odgovorio. PoÅ”to je bio uveren da Äe je zaboraviti samo ako se fiziÄki udalje, Laza se 1895. godine oženio Julijanom PalanaÄki i preselio se kod nje u Sombor. Lazar DunÄerski mu je bio kum. Dva meseca nakon njegovog venÄanja, Lenka je umrla u BeÄu od tifusa. Sahranjena je na pravoslavnom groblju u Srbobranu. Laza je to saznao dok je bio na medenom mesecu u Veneciji. U crkvi Gospa od Spasa se pomolio za Lenku i poÄeo je da piÅ”e svoju najlepÅ”u pesmu. Od Sime Matavulja je tražio da mu poÅ”alje Petrarkine pesme koje je posvetio Lauri, kao i prideve kojima ju je opisivao. Delo āSanta Maria della Saluteā je stvarao viÅ”e od deset godina. Pesma je objavljena 1909. godine, a pesnik je umro godinu dana kasnije. Na osnovu ove ljubavne priÄe je snimljen film āSanta Maria della Saluteā koji je premijerno prikazan u decembru 2016. godine. ProÄitaj viÅ”e na: https://www.biografija.org/knjizevnost/laza-kostic/
Narodne igre IV Ljubica i Danica JankoviÄ Prosveta 1948g mek povez 340 strana dobro oÄuvano ŠŠ£ŠŠŠ¦Š Š ŠŠŠŠŠ¦Š ŠŠŠŠŠŠŠŠ Š”Š ŠŠ”ŠŠ ŠŠŠŠŠ Š”Š²Š¾ŃŃ ŃŃŠ±Š°Š² ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠøŠ³ŃŠø, ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾Š¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾Š¼ ŃŠøŃŃ, Š¾Š½Šµ ŃŠµ ŠøŃŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŃŠø Š½Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø Š¼Š¾Š³ŃŃŠø Š½Š°ŃŠøŠ½: ŠæŃŠøŠŗŃŠæŠøŃŠµ Šø Š½Š°ŃŃŠ½Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š“ŠøŃŠø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Š¾ Š½Š°ŃŠ»ŠµŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Šµ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠøŃ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠøŃ Š³ŃŠ°Š½Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø Š ŠµŃŠŗŠø ŃŃ ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŠø Ń ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠø Š½Š°ŃŠŗŠµ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŠŗŠ¾Š“ Š½Š°Ń ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø Ń ŃŠ²ŠµŃŃ, Š“Š° ŃŠµ Š“Š²Šµ ŃŠ¾ŃŠµŠ½Šµ ŃŠµŃŃŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠøŃŃŠ¾Ń Š½Š°ŃŃŠ½Š¾Ń Š¾Š±Š»Š°ŃŃŠø Šø Š“Š° Ń ŃŠ¾Ń Š“Š¾ŃŃŠøŠ³Š½Ń Š²ŃŃ ŃŠ½Š°Ń. Š”ŠµŃŃŃŠµ ŠŃŠ±ŠøŃŠ° Šø ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŃ Š½Š°Ń ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃ. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ¾Š³Š° ŃŃŠ¾ ŃŃ Š±ŠøŠ»Šµ ŠæŃŠ²Šµ Š¶ŠµŠ½Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠµ Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø Š±Š°Š²ŠøŠ»Šµ ŠµŃŠ½Š¾Š¼ŃŠ·ŠøŠŗŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ¾Š¼, ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° Š½Š°ŃŠŗŠµ ŠøŠ¼ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµ Š“Š° ŃŃ Š¾Š½Šµ Šø Š·Š°ŃŠµŃŠ½ŠøŃŠµ Š½Š¾Š²Šµ Š½Š°ŃŃŠ½Šµ Š“ŠøŃŃŠøŠæŠ»ŠøŠ½Šµ ā ŠµŃŠ½Š¾ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠµ. Š”ŠµŃŃŃŠµ ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠæŠ¾ŃŠøŃŃ ŠøŠ· ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŃŠæŃŠŗŠ¾Ń Š½Š°ŃŃŠø Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠø Š“Š°Š»Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃ ŠøŠ¼ŠµŠ½Š°. Š”Š° Š¼Š°ŃŃŠøŠ½Šµ ŃŃŃŠ°Š½Šµ ŃŠ¾ ŃŃ Š¼ŠøŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃ ŠŠøŃ Š°ŠøŠ»Š¾ (ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ), ŠæŠøŃŠ°Ń ŠŃŠ°Š½Š°ŃŠøŃŠµ Š”ŃŠ¾ŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń ŠŠøŠ¼ŠøŃŃŠøŃŠµ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š¾Š²ŠøŃ, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠ°Š¼Š° Š¼Š°ŃŠŗŠ° ŠŃŠ°Š³Š°, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š±Š°Š²ŠøŠ»Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼. ŠŃŠ°Ń Š”ŃŠ°Š½ŠøŃŠ»Š°Š² Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŃŠ»ŃŠ¶Š±ŠµŠ½ŠøŠŗ, Š° ŠŃŠ±ŠøŃŠøŠ½ Šø ŠŠ°Š½ŠøŃŠøŠ½ Š±ŃŠ°Ń Š¾Š“ ŃŃŃŠøŃŠ° Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ ŠŠ°Š½ŠøŠ»Š¾ ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ. ŠŠµŃŃŠ¼ŃŠøŠ²Š¾ Š½Š°ŃŠ²ŠµŃŠø ŃŃŠøŃŠ°Ń Š“Š° ŃŠµ ŠŃŠ±ŠøŃŠ° Šø ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ½Š¾Š¼ ŃŠ°Š“Ń ŠøŠ¼Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ¾ŃŠµŠ½Šø ŃŃŠ°ŃŠø, Š·Š½Š°Š¼ŠµŠ½ŠøŃŠø Š¢ŠøŃ Š¾Š¼ŠøŃ Šø ŠŠ»Š°Š“ŠøŠ¼ŠøŃ ŠŠ¾ŃŃŠµŠ²ŠøŃ, ŠæŃŠ²Šø Š²ŃŃŠ½Šø ŠµŃŠ½Š¾Š»Š¾Š³, Š° Š“ŃŃŠ³Šø ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠ¾Ń Šø Š¼ŃŠ·ŠøŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń. ŠŠ ŠŠ ŠŠŠŠŠ¢: Š”ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ±ŠøŃŠ° ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š° ŃŠµ 26. ŃŃŠ½Š°/8. ŃŃŠ»Š° 1894. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠ»ŠµŠŗŃŠøŠ½ŃŃ, Š° ŃŠµŃŠøŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¼Š»Š°ŃŠ° ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° (ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š° 7/19. Š¼Š°ŃŠ° 1898) Ń ŠŠµŃŠ½ŠøŃŠø, Ń ŠŠ¾Š“ŃŠøŃŃ. ŠŠ¼Š°Š»Šµ ŃŃ Šø ŃŠµŃŃŃŃ ŠŠøŠ»ŠøŃŃ, Š°Š»Šø Š¾ ŃŠ¾Ń Š½ŠµŠ¼Š° Š±Š»ŠøŠ¶ŠøŃ ŠæŠ¾Š“Š°ŃŠ°ŠŗŠ°. ŠŠµŠ¼Š° ŃŠ°ŃŠ½ŠøŃ ŠæŠ¾Š“Š°ŃŠ°ŠŗŠ° Š½Šø ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ»ŃŠ¶Š±ŠµŠ½ŠøŠŗŠ° Š”ŃŠ°Š½ŠøŃŠ»Š°Š²Š° ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠ° ŠæŃŠµŃŠµŠ»ŠøŠ»Š° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“, Š°Š»Šø ŠøŠ· Š ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ½Šµ Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Šµ ŃŠµŃŃŠ°ŃŠ° ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŃŠ²Š° Ń ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Ń Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŃŠø Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ, ŃŠ°Š·Š½Š°ŃŠµŠ¼Š¾ Š“Š° ŃŃ Š¾Š±Šµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ»Šµ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ Ń ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠø. ŠŃŠ±ŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š»Š° Š½Š° Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŃ ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŃ Šø ŃŠæŠ¾ŃŠµŠ“Š½Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, ŃŃŠæŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ, ŃŃŠæŃŠŗŃ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃ Šø Š³ŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ (ŃŃŠ°ŃŠø Šø Š½Š¾Š²Šø). ŠŠøŠæŠ»Š¾Š¼ŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ 1920, Šø ŠøŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š½Š¾Š²ŠµŠ¼Š±ŃŃ Š±ŠøŠ»Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° Š·Š° ŃŃŠæŠ»ŠµŠ½ŃŠ° Š§ŠµŃŠ²ŃŃŠµ Š¼ŃŃŠŗŠµ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ. ŠŠ°ŃŠµŠ“Š½Šµ, 1921. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŃŠ±ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠø Ń ŠŃŃŠ³Ń Š¶ŠµŠ½ŃŠŗŃ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃ, ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠøŃŠø ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾ŃŃŠŗŠø ŠøŃŠæŠøŃ (1922) Šø ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°Ń Š¾ŃŃŠ°ŃŠø ŃŠ²Šµ Š“Š¾ 1939. ŠŠ²Š¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠø ŠæŃŠµŠŗŠøŠ“ Ń Š½Š°ŃŃŠ°Š²Šø (1922ā1923) ŠøŠ¼Š°ŃŠµ Š·Š±Š¾Š³ Š“Š¾Š“Š°ŃŠ½Š¾Š³ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°ŃŠ° Ń ŠŃŃŃŃŠøŃŠø, ŠŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠ¾Ń, ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Ń Šø Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń. Š ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š»Š° Š½Š° Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŠŗŃŠ»ŃŠµŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š°Š»Šø Š½Š° Š³ŃŃŠæŠø ŠæŃŠµŠ“Š¼ŠµŃŠ°: ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠ° Šø ŃŠæŠ¾ŃŠµŠ“Š½Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ ŃŠ° ŃŠµŠ¾ŃŠøŃŠ¾Š¼, ŃŃŠæŃŠŗŠ° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°, ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø Šø ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ. ŠŠ¾ Š“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼ŠøŃŠ°ŃŃ (1922), ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ Š“Š²Šµ Š½Š°ŃŠµŠ“Š½Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŃŠ¾Š²ŠµŃŃŠø Š½Š° ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š¼Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø Ń ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Ń (ŠŠŗŃŃŠ¾ŃŠ“), Š° ŠæŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ Ń Š·ŠµŠ¼ŃŃ ŠæŃŠ²Š¾ ŃŠµ ŃŠ°Š“ŠøŃŠø ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠæŠ»ŠµŠ½Ń Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŠµ Ń Š¢ŠµŃŠ¾Š²Ń (1925ā1926), Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠ¾Ń Ń ŠŠµŠ½ŃŠŗŠ¾Ń ŃŃŠøŃŠµŃŃŠŗŠ¾Ń ŃŠŗŠ¾Š»Šø Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Š° Š¾Š“ 1931. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŃŠŗŠ¾Ń Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŃŠø. ŠŠµŠ½Š·ŠøŠ¾Š½ŠøŃŠ°Š½Š° ŃŠµ 1951. Š£Š· Š½Š°Š²ŠµŠ“ŠµŠ½Š¾ Š³ŠøŠ¼Š½Š°Š·ŠøŃŃŠŗŠ¾ Šø ŃŠ½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŃŠŗŠ¾ Š·Š½Š°ŃŠµ, Š½Š° ŠøŠ½ŃŠøŃŃŠøŃŠ°ŃŠµ ŃŃŠ°ŠŗŠ° Š¢ŠøŃ Š¾Š¼ŠøŃŠ° Šø ŠŠ»Š°Š“ŠøŠ¼ŠøŃŠ° ŃŠµŃŃŃŠµ ŃŃ ŃŃŠµŠŗŠ»Šµ Šø Š“Š¾Š“Š°ŃŠ½Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°ŃŠµ; ŠŃŠ±ŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŃŠøŠ»Š° Š²ŠøŠ¾Š»ŠøŠ½Ń Šø ŠŗŠ»Š°Š²ŠøŃ, Š° ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° Š²ŠøŠ¾Š»ŠøŠ½Ń, ŃŠµŠ»Š¾ Šø ŠŗŠ»Š°Š²ŠøŃ, Š“Š¾Šŗ ŃŃ Š¾Š±Šµ ŃŃŠøŠ»Šµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠøŠ³ŃŠµ. ŠŠ°Š¶Š°Š»Š¾ŃŃ, Š¾Š±Šµ ŃŠµŃŃŃŠµ ŃŃ ŃŠµ ŃŠ°Š½Š¾ ŃŠ°Š·Š±Š¾Š»ŠµŠ»Šµ (ŠŃŠ±ŠøŃŠ° Š¾Š“ ŠŠ°Š·ŠµŠ“Š¾Š²Šµ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø, Š° ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° Š¾Š“ Š“ŠøŃŠ°Š±ŠµŃŠµŃŠ°), ŠæŠ° ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŃŃŠ±Š°Š² ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠøŠ³ŃŠø, ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾Š¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾Š¼ ŃŠøŃŃ, ŠøŃŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŃŠø Š½Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø Š¼Š¾Š³ŃŃŠø Š½Š°ŃŠøŠ½: ŃŠ· ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ»Š½Ń Š¾ŃŠøŃŠµŠ½ŃŠ°ŃŠøŃŃ, ŠøŃŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ° Š½Š°Š“Š³Š»ŠµŠ“Š°Š½Ń Š¾Š“ ŠøŃŠŗŃŃŠ½ŠøŃ ŃŃŠ°ŠŗŠ°, ŠæŃŠøŠŗŃŠæŠøŃŠµ Šø Š½Š°ŃŃŠ½Š¾ Š¾Š±ŃŠ°Š“ŠøŃŠø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Š¾ Š½Š°ŃŠ»ŠµŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Šµ Š¾Š“ Š½Š°ŃŠøŃ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠæŃŠøŃ Š³ŃŠ°Š½Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø, ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠø Š²ŃŃ ŃŠ½ŃŠŗŠø ŠµŃŠ½Š¾Š¼ŃŠ·ŠøŠŗŠ¾Š»Š¾Š·Šø Šø Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠø Š½Š¾Š²Šµ Š½Š°ŃŃŠ½Šµ Š“ŠøŃŃŠøŠæŠ»ŠøŠ½Šµ ā ŠµŃŠ½Š¾ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠµ. ŠŠŠ ŠŠŠŠ ŠŠŠ Š: ŠŠ¾ŃŠµŃŠ°Šŗ Š½Š°ŃŃŠ½Š¾Š³ Š±Š°Š²ŃŠµŃŠ° ŠµŃŠ½Š¾Š¼ŃŠ·ŠøŠŗŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠµŃŃŠ°ŃŠ° ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Š²ŠµŠ·ŃŃŠµŠ¼Š¾ Š·Š° 1934. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń, ŠŗŠ°Š“Š° ŃŃ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Šµ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŠæŃŠ²Š¾ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠ¾ Š“ŠµŠ»Š¾ ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠøŠ³ŃŠµ Š Šø ŠæŃŠ¾Š¼Š¾Š²ŠøŃŠ°Š»Šµ Š¾ŃŠøŠ³ŠøŠ½Š°Š»Š½Šø ŃŠøŃŃŠµŠ¼ Š¾ŠæŠøŃŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠøŠ³Š°ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠ»ŃŠ¶Šø ŃŃŠµŃŃ. ŠŠ· Š½Š¾Š²ŠøŃ Š¾ŠæŠøŃŠ° Š²ŠøŠ“Šø ŃŠµ Š¾Š“Š½Š¾Ń ŠŗŠ¾ŃŠ°ŠŗŠ° ŠæŃŠµŠ¼Š° Š¼ŠµŠ»Š¾Š“ŠøŃŠø, Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š½Š°ŃŃŠ°ŃŠ°ŃŠµ, ŃŠ¾Šŗ Šø Š·Š°Š²ŃŃŠµŃŠ°Šŗ ŠŗŠ¾ŃŠ°ŠŗŠ° Šø ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃŠ°, ŃŠøŃ Š¾Š²Š° ŃŃŠ°Š½ŃŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠ° Ń Š“ŃŃŠ³Šµ ŠŗŠ¾ŃŠ°ŠŗŠµ Šø ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃŠµ, ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾ ŃŃŠ°ŃŠ°ŃŠµ Šø ŠæŠ°ŃŠ·Šµ. ŠŠæŠøŃ Š“Š°ŃŠµ Šø ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°Ń Šø ŠæŃŃŠ°ŃŠµ ŠøŠ³ŃŠ°ŃŠ°, ŠŗŠ°Š¾ Šø ŃŠøŃ Š¾Š² Š¾Š“Š½Š¾Ń Ń ŃŠ²ŠøŠ¼ ŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠ°Š¼Š° Šø ŃŃŠ°Š½ŃŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠ°Š¼Š°. Š”ŠøŃŃŠµŠ¼ Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠµŃŠ° Šø Š¾ŠæŠøŃŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠøŠ³Š°ŃŠ° ŃŠµŃŃŠ°ŃŠ° ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Š¾ŃŠµŃŠµŠ½ ŃŠµ Ń ŃŃŃŃŃŠ½Š¾Ń ŃŠ°Š²Š½Š¾ŃŃŠø ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠæŃŠµŃŠøŠ·Š½ŠøŃŠø Šø Š“Š° ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ° āŠ¼Š¾Š“ŠµŠ» ŃŠ°ŃŠ½Š¾ŃŠµā (Journal of the International Folk Music Council, vol. III, London 1951, strana 124). ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠæŃŠ²Šµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ, ŃŠµŃŃŃŠµ ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŃ Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Šµ ŃŠøŃŃŠµŠ¼Š°ŃŃŠŗŠ¾ ŠøŃŃŃŠ°Š¶ŠøŠ²Š°ŃŠµ, ŃŠ°ŠŗŃŠæŃŠ°ŃŠµ, ŠæŃŠ¾ŃŃŠ°Š²Š°ŃŠµ Šø Š¾ŠæŠøŃŠøŠ²Š°ŃŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ°, Š¼ŠµŠ»Š¾Š“ŠøŃŠ° Šø ŠæŠµŃŠ°Š¼Š°. ŠŠ“Š»Š°Š·ŠøŠ»Šµ ŃŃ ŃŠµŠ“Š¾Š²Š½Š¾ Š½Š° ŃŠµŃŠµŠ½ (Š¾ ŃŠ²Š¾Š¼ ŃŃŠ¾ŃŠŗŃ) Šø Š¾Š“ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠøŃ ŠøŠ³ŃŠ°ŃŠ°, ŃŠ²ŠøŃŠ°ŃŠ° Šø ŠæŠµŠ²Š°ŃŠ° ŃŃŠøŠ»Šµ Šø Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠøŠ»Šµ ŠøŠ³ŃŃ, Š¼ŠµŠ»Š¾Š“ŠøŃŠµ Šø ŠæŠµŃŠ¼Šµ. Š Š¾Š²Š“Šµ ŃŃ ŃŠ²ŠµŠ»Šµ ŃŠ²Š¾Ń ŃŠøŃŃŠµŠ¼ ŃŠ°Š“Š°: ā1) ŃŠ²Š°ŠŗŃ ŠøŠ³ŃŃ ŠæŃŠ²Š¾ Š»ŠøŃŠ½Š¾ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŠµŃŠø, ŃŃ. Š½Š°ŃŃŠøŃŠø ŃŠµ, ŠæŠ° ŃŠµ Š¾Š½Š“Š° Š·Š°Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠøŃŠø Šø Š¾ŠæŠøŃŠøŠ²Š°ŃŠø; 2) Ń ŃŠ²Š°ŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŃŠ°ŃŃ ŠøŃŠæŠøŃŠ°ŃŠø ŠæŃŠ²Š¾ ŠŗŠ°ŠŗŠ°Š² ŃŠµ Š¾Š“Š½Š¾Ń ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ ŠøŠ³ŃŠ°ŃŠ° Šø Š¼ŃŠ·ŠøŃŠŗŠµ ŠæŃŠ°ŃŃŠµ, ŠæŠ° Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠøŃŠø ŠøŃŃŠ¾Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ ŃŠ²Šµ ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š½ŠµŠ½ŃŠµ ŠøŠ³ŃŠµ; 3) ŠøŠ³ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŃŠøŃŠø Ń Š²ŠµŠ·Šø ŃŠ° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŠ¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ Šø ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠ¾Š·Š°Š“ŠøŠ½Š¾Š¼; 4) ŃŠ²Š°ŠŗŃ Š·Š°Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠµŠ½Ń ŠøŠ³ŃŃ, Š¼ŠµŠ»Š¾Š“ŠøŃŃ Šø ŠæŠµŃŠ¼Ń ŠæŃŠ¾Š²ŠµŃŠøŃŠøā (Š ŃŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ½Š° Š·Š°Š¾ŃŃŠ°Š²ŃŃŠøŠ½Š° ŃŠµŃŃŠ°ŃŠ° ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ). Š ŠµŠ·ŃŠ»ŃŠ°Ń ŃŠ°ŠŗŠ²Š¾Š³ ŃŠ°Š“Š° Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°ŃŠµ ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ° II 1937. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Šø ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ° III Š“Š²Šµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ. ŠŠ“Š¼Š°Ń Š·Š°ŃŠøŠ¼, ŃŠæŃŠ°Š²Š° ŠŃŠ½Š¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¼ŃŠ·ŠµŃŠ° Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń ŠæŠ¾Š·Š²Š°Š»Š° ŃŠµ ŠŃŠ±ŠøŃŃ Š“Š° Š¾ŃŠ½ŃŃŠµ ŠŠ“ŃŠµŠŗ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ° Šø Š“Š° Š²Š¾Š“Šø ŠŠ“ŠµŃŠµŃŠµ Š·Š° Š¼ŃŠ·ŠøŃŠŗŠø ŃŠ¾Š»ŠŗŠ»Š¾Ń, Š·Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š²ŠµŃ ŠæŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŃŠµŃŃŃŠ° ŠŠ°Š½ŠøŃŠ°, ŠŗŠ°Š¾ ŃŠæŠ¾ŃŠ½Šø ŃŠ°ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗ, ŠæŃŠøŠŗŃŠæŃŠ°Š»Š° Šø Š±ŠµŠ»ŠµŠ¶ŠøŠ»Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ Š¼ŠµŠ»Š¾Š“ŠøŃŠµ. ŠŃŠ±ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾Š½ŃŠ“Ń ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠøŠ»Š° Šø Š½Š° ŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠ»Ń Š¾ŃŃŠ°Š»Š° Š½Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃ 11 Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1947. ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š° Š·Š° Ń Š¾Š½Š¾ŃŠ°ŃŠ½Š¾Š³ Š½Š°ŃŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ°ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠ½Š¾Š³ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠøŠ½ŃŃŠøŃŃŃŠ° Š”ŃŠæŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ Š½Š°ŃŠŗŠ°, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ ŠŃŠ±ŠøŃŠ° 1963. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š±ŠøŃŠø ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½Š° Š·Š° Š“Š¾ŠæŠøŃŠ½Š¾Š³ ŃŠ»Š°Š½Š° Š”ŃŠæŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ Š½Š°ŃŠŗŠ° Šø ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃŠø. ŠŠ°ŃŠ°Š»ŠµŠ»Š½Š¾ ŃŠ° Š¼ŃŠ·ŠµŃŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼ ŠŃŠ±ŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŠ° ŠŠ°Š½ŠøŃŠ¾Š¼ Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠ° Š¾Š±ŠøŠ»Š°Š¶ŠµŃŠµŠ¼ ŃŠµŃŠµŠ½Š°, ŃŃŠµŃŠøŠ²Š°ŃŠµŠ¼ Š³ŃŠ°ŃŠµ Šø Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠøŠ²Š°ŃŠµŠ¼ Š½Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃ ŃŠ¾Š¼Š¾Š²Š° ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŃ ŠøŠ³Š°ŃŠ°. ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠøŠ³ŃŠµ ŠŠ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Šµ ŃŃ 1948. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠæŠµŃŠø ŃŠ¾Š¼ 1949, ŃŠµŃŃŠø ŃŠ¾Š¼ 1951, ŃŠµŠ“Š¼Šø 1952. Šø Š¾ŃŠ¼Šø 1964. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. Š£ŠŗŃŠæŠ½Š¾ ŃŃ, Ń Š¾Š²Š¾Ń Š“ŃŠ°Š³Š¾ŃŠµŠ½Š¾Ń Š·Š±ŠøŃŃŠø Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°Š»Š°ŃŃŠ²Š° Š¾Š±ŃŃ Š²Š°ŃŠøŠ»Šµ Š²ŠøŃŠµ Š¾Š“ 900 ŠøŠ³Š°ŃŠ°. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ Š¾Š±ŠøŠ¼Š½Š¾Š³ ŃŠ°Š“Š° Š½Š° ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŠ¼ ŠøŠ³ŃŠ°Š¼Š°, ŃŠ²Š°ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠøŃ Š¾Š²Š¾Š¼ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ½Š¾Š¼ Š“ŠµŠ»Ń, ŃŠµŃŃŃŠµ ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŃ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Šµ Šø Š½ŠøŠ· Š½Š°ŃŃŠ½ŠøŃ ŃŠ°Š“Š¾Š²Š° ŠøŠ· ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š¾Š±Š»Š°ŃŃŠø, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŃŃŠæŠµŃŠ½Š¾ Š±Š°Š²ŠøŠ»Š° Šø ŠæŃŠµŠ²Š¾Š“ŠøŠ»Š°ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š¾Š¼ (ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ»Š° Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š“ŠµŠ»Š° Š·Š½Š°Š¼ŠµŠ½ŠøŃŠøŃ ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠøŃ Šø ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠøŃ ŠæŠøŃŠ°ŃŠ°). Š”ŠµŃŃŃŠµ ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŃŃ Š±ŠøŠ»Šµ Šø ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Šø Š²ŠøŃŠµ ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃ Šø Š¼ŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½ŠøŃ ŃŃŃŃŃŠ½ŠøŃ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ°. ŠŃŠ±ŠøŃŠ° Šø ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŃŃ Š±ŠøŠ»Šµ Š“Š¾ŠæŠøŃŠ½Šø ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Šø ŠŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ Š°ŃŃ ŠøŠ²Š° Š·Š° ŠøŠ³ŃŃ Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń (ŠæŃŠµ ŠŃŃŠ³Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ°), ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠŠµŃŃŠ½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š³ ŃŠ°Š²ŠµŃŠ¾Š“Š°Š²Š½Š¾Š³ Š¾Š“Š±Š¾ŃŠ° Š·Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń Š¼ŃŠ·ŠøŠŗŃ Ń ŠŠ¾Š½Š“Š¾Š½Ń Šø ŠŠ°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾Š³ ŠŗŠ¾Š¼ŠøŃŠµŃŠ° Š·Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Ń ŃŠ¼ŠµŃŠ½Š¾ŃŃ Š”ŃŠµŠ“ŠøŃŠµŠ½ŠøŃ ŠŠ¼ŠµŃŠøŃŠŗŠøŃ ŠŃŠ¶Š°Š²Š°, Š“Š¾Šŗ ŃŠµ ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° Š±ŠøŠ»Š° Šø ŃŠ»Š°Š½ ŠŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠ¾Š³ Š“ŃŃŃŃŠ²Š° Š·Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŠøŠ³ŃŠµ. Š£ŠŠŠ ŠŠŠŠŠŠŠ: Š¦ŠµŠ¾ Š¶ŠøŠ²Š¾Ń ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ»Šµ ŃŃ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Š¾Š¼ Š“Š¾Š¼Ń Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń, Ń Š½ŠµŠŗŠ°Š“Š°ŃŃŠ¾Ń ŠŠ¾Š“ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Ń ŃŠ»ŠøŃŠø Š±ŃŠ¾Ń 2. ŠŠ±Šµ ŃŃ Š“ŃŠ³Š¾ Š±Š¾Š»Š¾Š²Š°Š»Šµ Šø ŃŠµŠ“Š½Š° Š“ŃŃŠ³Š¾Ń ŠæŠ¾Š¼Š°Š³Š°Š»Šµ (ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠæŃŠ½ŠøŃ ŃŃŠøŠ“ŠµŃŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š²Š°Š»Š° ŠøŃŠµŠŗŃŠøŃŠ°Š¼Š°). ŠŠ°Š½ŠøŃŠ° ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ»Š° Ń ŃŃŠ±Š¾ŃŃ 18. Š°ŠæŃŠøŠ»Š° 1960, ŃŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ Š¼Š°ŃŠŗŠ° ŠŃŠ°Š³Š°, Š° ŠŃŠ±ŠøŃŠ° Ń ŠæŠµŃŠ°Šŗ 3. Š¼Š°ŃŠ° 1974. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ¾ŃŠøŠ²Š°ŃŃ Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ½Š¾Ń Š³ŃŠ¾Š±Š½ŠøŃŠø Š½Š° ŠŠ¾Š²Š¾Š¼ Š³ŃŠ¾Š±ŃŃ Ń ŠŠµŠ¾Š³ŃŠ°Š“Ń. ŠŃŃŠ¾Ń: ŠŠ¾ŃŠøŃŠ° ŠŠ°Š½ŠŗŠ¾Š²ŠøŃ, ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń Šø ŠŗŃŃŃŠ¾Ń ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¼ŃŠ·ŠµŃŠ° Š”ŃŠ±ŠøŃŠµ ŠŠ·Š²Š¾Ń: ŠŃŠµŠ¼Šµ
Kao na slikama originalna antikvarna knjiga iz prve polovine 19. veka izdata u Beogradu ŠŠ°ŃŠŗŠ¾-ŠŠ²ŃŠµŠ»ŠøŃ, Š½Š°Š¹Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š“Ń£ŃŠµŠ»ŃŠ½ŃŠø ŃŠ°ŃŃ ŃŠøŠ¼ŃŠŗŃŠ¹ Š¤ŠµŃŠ»ŠµŃ, ŠŠ³Š½Š°Ń ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŃ, 1756-1839 = FeĆler, Ignaz Aurel, 1756-1839 Š£ ŠŃ£Š¾Š³ŃŠ°Š“Ń : ŠŠµŃŠ°ŃŠ°Š½Š¾ Ń ŠŠ½ŃŠ¶ŠµŃŃŠ²Š° Š”ŃŠ±ŃŠŗŠ¾Š³Ń ŠŠ½ŃŠøŠ³Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŠ½ŃŠø, 1844 ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ (Š»Š°Ń. Marcus Annius Catilius Severus; Š¾Š“ 130. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ: M. Annius Verus; ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŃŠøŠ½Š¾Š²ŃŠµŃŠ° 138. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ: M. Aelius Verus Aurelius Caesar; ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°Ń: Imp. Caesar M. Aurelius Antoninius Augustus) - (ŃŠ¾ŃŠµŠ½ 26. Š°ŠæŃŠøŠ»Š° 121. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń Š ŠøŠ¼Ń, ŃŠ¼ŃŠ¾ 17. Š¼Š°ŃŃŠ° 180. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Ń ŠŠøŠ½Š“Š¾Š±Š¾Š½Šø - Š“Š°Š½Š°Ń ŠŠµŃ) Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Š¾Š“ 161. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š“Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠ¼ŃŃŠø ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠø ŃŠ°Ń. Š Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ°ŃŠŗ ŠŠ°ŃŠøŠ»ŠøŃŠµ Š”ŠµŠ²ŠµŃ, Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ Š³Š° ŃŠµ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠ°Ń ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ ŠŠøŃŠµ, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŃŠµ Š“Š¾Š±ŠøŠ¾ ŠøŠ¼Šµ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ»ŠøŃŠµ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠŠµŃ, Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠæŃŠ½Š¾ ŠøŠ¼Šµ ŃŠµ Š³Š»Š°ŃŠøŠ»Š¾: ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ ŠŠ²Š³ŃŃŃ. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ L`Image et le Pouvoir - Buste cuirassĆ© de Marc AurĆØle agĆ© - 3.jpg ŠŠøŃŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ°, ŠŃŠ·ŠµŃ Š”ŠµŠ½-Š Š°ŃŠ¼Š¾Š½, Š¢ŃŠ»ŃŠ· ŠŃŠ½Š¾ ŠøŠ¼Šµ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ½ŠøŃŠµ ŠŠµŃ (ŠæŠ¾ ŃŠ¾ŃŠµŃŃ) ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ½ŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŠøŠ»ŠøŃŠµ Š”ŠµŠ²ŠµŃ (ŃŠ¾ŃŠµŃŠµ Š“Š¾ Š±ŃŠ°ŠŗŠ°) ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ»ŠøŃŠµ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠŠµŃ (Š±ŃŠ°Šŗ Š“Š¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠ° Š¾Š“ ŃŃŃŠ°Š½Šµ ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½Š° ŠŠøŃŠ°) ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ»ŠøŃŠµ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠŠµŃ Š¦ŠµŠ·Š°Ń (ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠ“Š½ŠøŠŗ) ŠŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾Ń Š¦ŠµŠ·Š°Ń ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ ŠŠ²Š³ŃŃŃ (ŠŗŠ°Š¾ ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾Ń) ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° 26. Š°ŠæŃŠøŠ» 121. ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ° Š ŠøŠ¼ Š ŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ ŠŠ°ŃŃŠ¼ ŃŠ¼ŃŃŠø 17. Š¼Š°ŃŃ 180.ā(58 Š³Š¾Š“.) ŠŠµŃŃŠ¾ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠŠøŠ½Š“Š¾Š±Š¾Š½Š° ŠøŠ»Šø Š”ŠøŃŠ¼ŠøŃŃŠ¼ Š ŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ ŠŃŠ¾Š± Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½Š¾Š² Š¼Š°ŃŠ·Š¾Š»ŠµŃ ŠŠøŠ½Š°ŃŃŠøŃŠ° ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½Šø ŠŃŠ°Ń ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ½ŠøŃŠµ ŠŠµŃ ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŠ¾Š¼ŠøŃŠøŃŠ° ŠŃŃŠøŠ»Š° Š”ŃŠæŃŃŠ¶Š½ŠøŠŗ Š¤Š°ŃŃŃŠøŠ½Š° ŠŠ»Š°ŃŠ° ŠŠ¾ŃŠ¾Š¼ŃŃŠ²Š¾ ŠŠ¾Š¼Š¾Š“ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ½ŠøŃŠµ ŠŠµŃ ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ ŠŃŃŠøŠ»Š° Š ŠøŠ¼ŃŠŗŠø ŃŠ°Ń ŠŠµŃŠøŠ¾Š“ 8. Š¼Š°ŃŃ 161. ā 169. (ŃŠ° ŠŃŃŠøŃŠµŠ¼ ŠŠµŃŠ¾Š¼) 169. ā 177. (ŃŠ°Š¼Š¾ŃŃŠ°Š»Š½Š¾) 177. ā 17. Š¼Š°ŃŃ 180. (ŃŠ° ŠŠ¾Š¼Š¾Š“Š¾Š¼) (19 Š³Š¾Š“.) ŠŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½ŠøŠŗ ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ ŠŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŠ»ŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŠŠ¾Š¼Š¾Š“ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ 16. Šø ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠø ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠø ŃŠ°Ń ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠ¾ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµŠ¼. ŠŠ½ ŃŠµ Š¼Š¾ŃŠ°Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ Š“ŃŠ³Š¾ŃŃŠ°ŃŠ½Š¾Š³ Š¼ŠøŃŠ½Š¾Š³ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Š° Ń ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠø Š ŠøŠ¼Š° Š“Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠø ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š°. ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š½ŠµŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠø ŃŃ Š¼Ń Š±ŠøŠ»Šø ŠŠ°ŃŃŠø Š½Š° ŠøŃŃŠ¾ŃŠ½Š¾Ń Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŠø, Š° Š½Š° Š“ŃŃŠ³Š¾Š¼ ŠŗŃŠ°ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠ°, Š ŠøŠ¼ ŃŃ Š½Š°ŠæŠ°Š“Š°Š»Šø Š²Š°ŃŠ²Š°ŃŠø, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼Š°Š½Šø ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ ŃŠ³ŃŠ¾Š¶Š°Š²Š°Š»Šø Š“ŃŠ½Š°Š²ŃŠŗŠø Š»ŠøŠ¼ŠµŃ. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š²Š»Š°Š“Š°Š¾ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ Š±ŃŠ°ŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ ŃŃŠ²Š¾ŃŠµŃŃ, ŠŃŃŠøŃŠµŠ¼ ŠŠµŃŠ¾Š¼ ŃŠ¼ŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ ŠæŠ¾Ń Š¾Š“Š° ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠŠµŃŠ¼Š°Š½Š°. ŠŠ±Š¾Š³ ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ āŠ Š°Š·Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ° ŃŠ° ŃŠ°Š¼ŠøŠ¼ ŃŠ¾Š±Š¾Š¼ā, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š·Š½Š°Ń ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°Ń-ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾Ń. Š”Š°Š“ŃŠ¶Š°Ń ŠŠ·Š²Š¾ŃŠø Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ½Š°ŃŠ°ŃŠ½Šø ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠø ŠæŠ¾Š“Š°ŃŠ°Šŗ Š¾ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŃ Šø Š²Š»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ° ŃŠµŃŃŠ¾ ŃŃ ŠæŃŠ½Šø Š½ŠµŃŠµŠ“Š½Š°ŠŗŠ¾ŃŃŠø Šø Š½ŠµŠæŠ¾ŃŠ·Š“Š°Š½Šø. ŠŠ°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŠ° Š³ŃŃŠæŠ° ŠøŠ·Š²Š¾ŃŠ°, Š±ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŃŠ°Š“ŃŠ¶Š°Š½Šµ Ń Historia Augusta ŃŃ Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š½Šµ Ń IV Š²ŠµŠŗŃ, Š°Š»Šø ŃŃ Š·Š°ŠæŃŠ°Š²Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ ŃŠµŠ“ŠøŠ½Š¾Š³ Š°ŃŃŠ¾ŃŠ°, ŠøŠ· ŠŗŠ°ŃŠ½Š¾Š³ ŃŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š³ Š²ŠµŠŗŠ° (Š¾ŠŗŠ¾ 395). ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š¾ Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ ŠŠøŃŠµ, ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠø ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾Ń Ń ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń Š¾Š“ 138ā161. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²Š° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ ŠøŠ· Š¼ŠµŃŃŠ° Š£ŠŗŃŠ±Šø, Š¼Š°Š»Š¾Š³ Š³ŃŠ°Š“Š° ŃŃŠ³Š¾ŠøŃŃŠ¾ŃŠ½Š¾ Š¾Š“ ŠŠ¾ŃŠ“Š¾Š±Šµ Ń ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Ń ŠæŃŠ¾Š²ŠøŠ½ŃŠøŃŠø ŠŠ°ŠµŃŠøŃŠø, Š“Š°Š½Š°ŃŃŠ° ŠØŠæŠ°Š½ŠøŃŠ°. ŠŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° ŃŠµ ŠøŃŃŠ°ŠŗŠ»Š° Ń ŠŗŠ°ŃŠ½Š¾Š¼ I Š²ŠµŠŗŃ Š½Š¾Š²Šµ ŠµŃŠµ, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š² ŠæŃŠ°Š“ŠµŠ“Š°, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ½ŠøŃŠµ ŠŠµŃ ŠŃŠ²Šø, Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ½Š°ŃŠ¾Ń Šø Š±ŠøŠ²ŃŠø ŠæŃŠµŃŠ¾Ń; Š¾ŠŗŠ¾ 73./74. Š½.Šµ., ŃŠµŠ³Š¾Š² Š“ŠµŠ“Š°, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ½ŠøŃŠµ ŠŠµŃ ŠŃŃŠ³Šø, ŃŃŠøŃŠµŠ½ ŃŠµ ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠøŃŠµŠ¼. ŠŠµŃŠ¾Š² ŃŃŠ°ŃŠøŃŠø ŃŠøŠ½ - Š¾ŃŠ°Ń ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ° - ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ½ŠøŃŠµ ŠŠµŃ Š¢ŃŠµŃŠø, Š¾Š¶ŠµŠ½ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ¾Š¼ŠøŃŠøŃŃ ŠŃŃŠøŠ»Ń. ŠŃŃŠøŠ»Š° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŠŗŃŠµŃ ŠæŠ°ŃŃŠøŃŠøŃŠ°, ŠŠ°Š»Š²ŠøŃŠøŃŠ° Š¢ŃŠ»Š° Šø ŠŠ¾Š¼ŠøŃŠøŃŠµ ŠŃŃŠøŠ»Šµ Š”ŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠ“ŠøŠ»Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾ Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š¾ (ŠæŠ¾Š“ŃŠ¾Š±Š½Š¾ Š¾ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾Š³ Ń ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ Š¾Š“ ŠŠ»ŠøŠ½ŠøŃŠµŠ²ŠøŃ ŠæŠøŃŠ°Š¼Š°) Š¾Š“ ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“ŠµŠ“Šµ ŠæŠ¾ Š¼Š°ŃŃŠø Šø ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š“ŠµŠ“Šµ ŠæŠ¾ Š¾ŃŃ ŠæŃŃŠµŠ¼ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠ°. ŠŠ»Š°ŃŠ° ŠŃŃŠøŃŠ° Š“Š¾Š±ŠøŃŠµ Š²ŠµŃŠø Š“ŠµŠ¾ Š¼Š°ŃŃŠøŠ½Š¾Š³ Š±Š¾Š³Š°ŃŃŃŠ²Š°, ŃŠŗŃŃŃŃŃŃŃŠø Šø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŃ ŃŠøŠ³Š»Š°Š½Ń Ń ŠæŃŠµŠ“Š³ŃŠ°ŃŃ Š ŠøŠ¼Š°, ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š±ŠøŠ»Š°Š½ ŠæŠ¾ŃŠ°Š¾ Ń ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Ń Š¾Š±Š·ŠøŃŠ¾Š¼ Š“Š° ŃŠµ Š³ŃŠ°Š“ Š“Š¾Š¶ŠøŠ²ŃŠ°Š²Š°Š¾ ŠæŃŠ¾ŃŠ²Š°Ń Š³ŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½ŃŠŗŠµ Š“ŠµŠ»Š°ŃŠ½Š¾ŃŃŠø. ŠŃŃŠøŠ»Š° Šø ŠŠµŃ Š¢ŃŠµŃŠø ŠøŠ¼Š°Š»Šø ŃŃ Š“Š²Š¾ŃŠµ Š“ŠµŃŠµ: ŃŠøŠ½Š° ŠŠ°ŃŠŗŠ°, ŃŠ¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ 26. Š°ŠæŃŠøŠ»Š° 121., Šø ŠŗŃŠµŃ ŠŠ½ŠøŃŃ ŠŠ¾ŃŠ½ŠøŃŠøŃŠøŃŃ Š¤Š°ŃŃŃŠøŠ½Ń, Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ ŃŠ¾ŃŠµŠ½Ń 122. ŠøŠ»Šø 123. ŠŠµŃ ŃŠµ Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ ŠæŃŠµŠ¼ŠøŠ½ŃŠ¾ 124., ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠŠ°ŃŠŗŃ Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. ŠŠ°ŠŗŠ¾ Š³Š° ŃŠµ ŃŠµŠ“Š²Š° ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š²Š°Š¾, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ Š¼ŠµŠ“ŠøŃŠ°ŃŠøŃŠ°Š¼Š° Š“Š° ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠøŠ¾ ŃŠŗŃŠ¾Š¼Š½Š¾ŃŃ Šø Š¼ŃŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, ŠæŠ¾ ŃŠ·Š¾ŃŃ Š½Š° ŃŠ²Š¾ŃŠ° ŃŠµŃŠ°ŃŠ° Š¾ŃŠ° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń ŠæŠ¾ŃŃŃ ŃŠ¼Š½Š¾Ń ŃŠµŠæŃŃŠ°ŃŠøŃŠø. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²Š° Š¼Š°ŃŠŗŠ°, ŠŃŃŠøŃŠ°, Š½ŠøŃŠµ ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠ“Š°Š»Š°. ŠŠ¾ ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠ¾Š¼ Š°ŃŠøŃŃŠ¾ŠŗŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Ń ŠæŃŠ°ŠŗŃŠø, ŠŃŃŠøŃŠ° Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠ¾Š²Š¾Š“ŠøŠ»Š° Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŠ° ŃŠøŠ½Š¾Š¼. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠµŠ“Š°Ń Š½Š° Š±ŃŠøŠ³Ń Š½ŠµŠ³Š¾Š²Š°ŃŠµŃŠøŃŠ°Š¼Š°. ŠŠæŠ°Šŗ, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Š¾Š“Š°ŃŠµ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Ń Š¼Š°ŃŃŠø Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ¾Š³Š° ŃŃŠ¾ Š³Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠøŠ»Š° ŃŠµŠ»ŠøŠ³ŠøŠ¾Š·Š½Š¾ŃŃŠø Šø ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŃŠ°Š²Š½Š¾Ń ŠøŃŃ ŃŠ°Š½Šø Šø Š½Š°ŃŠøŠ½ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ Š“Š° ŠøŠ·Š±ŠµŠ³Š½Šµ āŠŠ°Š²ŠøŠŗŠµ Š±Š¾Š³Š°ŃŠøŃ ā. Š£ ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŠæŠøŃŠ¼ŠøŠ¼Š°, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Š½Š°Š²Š¾Š“Šø ŃŠµŃŃŠµ Šø Š½ŠµŠ¶Š½Šµ ŃŠµŃŠµŃŠµŠ½ŃŠµ Š¾ ŃŠ¾Ń, Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Š·Š°Ń Š²Š°Š»Š°Š½ ŃŠµŃ: āŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŃŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠ¼ŃŠµ Š¼Š»Š°Š“Š°, ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ»Š° ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń ŃŠ° Š¼Š½Š¾Š¼.ā ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠ¼ŃŃŠø Š¾ŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŃŠµ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠµŠ³Š¾Š² Š“ŠµŠ“Š°, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŠ½ŠøŃŠµ ŠŠµŃ ŠŃŃŠ³Šø. ŠŠ¾Ń ŃŠµŠ“Š°Š½ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ, ŠŃŃŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŠøŠ»ŠøŃŠµ Š”ŠµŠ²ŠµŃ, ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š¼ Š¾Š“Š³Š°ŃŠ°ŃŃ. Š”ŠµŠ²ŠµŃ ŃŠµ Š¾ŠæŠøŃŠ°Š½ ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š² ŠæŃŠ°Š“ŠµŠ“Š° ŠæŠ¾ Š¼Š°ŃŃŠø. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŃŠµ Š¾Š“ŃŠ°ŃŃŠ°Š¾ Ń Š“Š¾Š¼Ń ŃŠ²Š¾ŃŠøŃ ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµŃŠ°, Š½Š° ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Š¼ Š±ŃŠµŠ¶ŃŃŠŗŃ Š¦ŠµŠ»ŠøŃŃ, Š“ŠµŠ¾ ŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š½ŠµŠ¶Š½Š¾ Š½Š°Š·ŠøŠ²Š°ŃŠø āŠŠ¾Ń Š¦ŠµŠ»ŠøŃā. Š£ŃŠæŠ¾Š½ ŠŗŠ° Š²Š»Š°ŃŃŠø Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŃŃŠøŃŠµ ŠŠµŃ, ŃŠ°Ń Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµŠ¼ Š¾Š“ 161. Š“Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠ¼ŃŃŠø 169. ŠŃŠ·ŠµŃ ŠŠµŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠµŠ½, ŠŃŃŠ¾ŃŠŗ. ŠŠ°ŃŠ½Šµ 136., ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾Ń Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½ ŃŠ¼Š°Š»Š¾ ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾ ŃŃŠ»ŠµŠ“ ŠŗŃŠ²Š°ŃŠµŃŠ°. ŠŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŃŃŠø ŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Ń Š²ŠøŠ»Šø Ń Š¢ŠøŠ²Š¾Š»ŠøŃŃ, Š¾Š“Š°Š±ŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠŃŃŠøŃŠ° Š¦ŠµŠ¾Š½ŠøŃŠ° ŠŠ¾Š¼Š¾Š“Š° (ŠŃŃŠøŃŠ° ŠŠ»ŠøŃŠ° ŠŠµŃŠ°) Š·Š° ŃŠ²Š¾Š³ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ°, Šø ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ Š³Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŠøŠ½Š°. ŠŠ·Š±Š¾Ń ŃŠµ ŠøŠ·Š²ŃŃŠµŠ½ invitis omnibus, ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² Š¶ŠµŃŠ° ŃŠ²ŠøŃ Š° Š¾Š±ŃŠ°ŃŃŠµŃŠµ ŃŠµ Šø Š“Š°ŃŠµ Š½ŠµŃŠ°ŃŠ½Š¾. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠ¾Š³ Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠŗŠ° Š½Š° Š“ŃŠ½Š°Š²ŃŠŗŠ¾Ń Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŠø, ŠŃŃŠøŃŠµ ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠøŠ¾ Ń Š ŠøŠ¼ Š“Š° Š±Šø ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°ŃŠøŠ¾ ŃŠµŠ½Š°ŃŃ, ŠæŃŠ²Š¾Š³ Š“Š°Š½Š° 138. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. Š£ Š½Š¾ŃŠø ŠæŃŠµ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ° ŃŠ°Š·Š±Š¾Š»ŠµŠ¾ ŃŠµ Šø ŃŠ¼ŃŠ¾ Š¾Š“ ŠŗŃŠ²Š°ŃŠµŃŠ° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠøŃŃŠ¾Š³ Š“Š°Š½Š°. 24. ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŠ° 138. Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½ ŃŠµ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ° ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½Š° Š·Š° ŃŠ²Š¾Š³ Š½Š¾Š²Š¾Š³ Š½Š°ŃŠ»ŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ°. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š“Š°Š½Š° ŃŠ°Š·Š¼ŠøŃŃŠ°ŃŠ° ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ ŃŠµ ŠæŃŠøŃ Š²Š°ŃŠøŠ¾ Šø ŃŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ 25. ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŠ°. ŠŠ°Š¾ Š“ŠµŠ¾ Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½Š¾Š²ŠøŃ ŃŃŠ»Š¾Š²Š°, ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ ŃŠµ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŠŠ°ŃŠŗŠ° Šø ŠŃŃŠøŃŠ° ŠŠµŃŠ°, ŃŠøŠ½Š° ŠŠ»ŠøŃŠ°. ŠŠ° Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½Š¾Š² Š·Š°Ń ŃŠµŠ², ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½Š¾Š²Š° ŠŗŃŠµŃ Š¤Š°ŃŃŃŠøŠ½Š° Š²ŠµŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š·Š° ŠŃŃŠøŃŠ°. ŠŠ°ŠæŠ°ŃŠµŠ½ ŃŠ°Š·Š½Š°ŃŠµŠ¼ Š“Š° Š³Š° ŃŠµ Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŃŠµ Š½ŠµŠ¾Š“Š»ŃŃŠ½Š¾ ŠæŃŠµŃŠµŠ»ŠøŠ¾ ŠøŠ· ŠŗŃŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š¼Š°ŃŠŗŠµ Š½Š° ŃŠµŠ»ŠøŃŃ Ń Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½Š¾Š² ŠæŃŠøŠ²Š°ŃŠ½Šø Š“Š¾Š¼. Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ 138. Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½ ŃŠµ Š·Š°Ń ŃŠµŠ²Š°Š¾ Š¾Š“ ŃŠµŠ½Š°ŃŠ° Š“Š° ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Š±ŃŠ“Šµ ŠøŠ·ŃŠ·ŠµŃ Š¾Š“ Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š·Š°Š±ŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š¾ ŠøŠ·Š±Š¾Ń Š½Š° ŃŃŠ½ŠŗŃŠøŃŃ ŠŗŠ²ŠµŃŃŠ¾ŃŠ° ŠæŃŠµ Š“Š²Š°Š“ŠµŃŠµŃŃŠµŃŠ²ŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ°. Š”ŠµŠ½Š°Ń ŃŠµ ŃŠ»Š¾Š¶ŠøŠ¾ Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠ»ŃŠ¶ŠøŠ¾ ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ¾Š½Š·ŃŠ» ŠæŠ¾Š“ ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½Š¾Š¼, Š·Š° 139. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Ń. ŠŠ»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Š°, 161ā180. Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠøŃŠµŠ² ŃŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Šø ŃŠøŠ½ Šø Š½Š°ŃŠ»ŠµŠ“Š½ŠøŠŗ, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ Š²Š»Š°Š“Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾Š¼ Š¾Š“ 161. Š“Š¾ 180. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ“ 161. Š“Š¾ 169., Š·Š²Š°Š½ŠøŃŠ½Š¾ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Šø ŠŃŃŠøŃŠµ ŠŠµŃ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠø ŃŃ Š²Š»Š°Š“Š°Š»Šø ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾Š¼ (ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠ²Šø ŠæŃŃ Š“Š° Š ŠøŠ¼ ŠøŠ¼Š° Š“Š²Š° ŃŠ°ŃŠ°), Š¼ŠµŃŃŃŠøŠ¼, Š¾Š“ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠ°ŃŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š²ŠµŃŃ Š²Š»Š°ŃŃ ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃ Š¾Š±Š° ŃŠ°ŃŠ° Š½Š¾Š¼ŠøŠ½Š°Š»Š½Š¾ Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµŠ“Š½Š°ŠŗŠ°. Š£Š±ŃŠ·Š¾ ŠæŠ¾ Š“Š¾Š»Š°ŃŠŗŃ Š½Š° ŠæŃŠµŃŃŠ¾, ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµŠ²Š° ŃŠµŠ“Š°Š½Š°ŠµŃŃŠ¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠ° ŃŠµŃŠŗŠ°, ŠŠ½ŠøŃŠ° ŠŃŃŠøŃŠ°, Š²ŠµŃŠµŠ½Š° ŃŠµ Š·Š° ŠŃŃŠøŃŠ° ŠŠµŃŠ°. ŠŠ±Š° ŃŠ°ŃŠ° Š±ŠøŠ»Š° ŃŃ Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Š°. ŠŠ“ 161. Š“Š¾ 166. ŠŃŃŠøŃŠµ ŠŠµŃ ŠæŃŠµŠ“Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠµ ŃŠ½Š°Š³Šµ Ń ŃŠ°ŃŃ ŃŠ° ŠŠ°ŃŃŠ°Š½ŠøŠ¼Š°. ŠŠ¾Š²Š¾Š“ ŃŃŠŗŠ¾Š±Š° ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŠŠµŃŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠ°, ŃŠ°Š“Š° Š“ŃŠ¶Š°Š²Š° ŠæŠ¾Š“ ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŃŠ¾ŃŠµŠŗŃŠ¾ŃŠ°ŃŠ¾Š¼. ŠŠ°ŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŠŗŃŠ°Ń, ŠŠ¾Š»Š¾Š³ŠµŠ· IV, ŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń ŠŠµŃŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŃ Šø Š¾ŃŠµŃŠ°Š¾ ŠŗŃŠ°ŃŠ° ŃŠ° ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š»Š°, Š·Š°Š¼ŠµŠ½ŠøŠ²ŃŠø Š³Š° ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŠŗŠ°Š½Š“ŠøŠ“Š°ŃŠ¾Š¼, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŃŠøŠæŠ°Š“Š°Š¾ Š²Š»Š°Š“Š°ŃŃŃŠ¾Ń ŠæŠ°ŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠø ŠŃŃŠ°ŠŗŠøŠ“Š°. ŠŠ“Š»ŃŃŠµŠ½Š¾ ŃŠµ Š“Š° ŠŃŃŠøŃŠµ ŠæŃŠµŃŠ·Š¼Šµ ŠŗŠ¾Š¼Š°Š½Š“Ń Ń ŃŠ°ŃŃ, Š±ŃŠ“ŃŃŠø ŃŠ°ŃŠø Šø Š·Š“ŃŠ°Š²ŠøŃŠø Š¾Š“ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ° Šø ŃŠøŠ¼Šµ ŠæŠ¾Š³Š¾Š“Š½ŠøŃŠø Š·Š° Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃŠŗŃ Š°ŠŗŃŠøŠ²Š½Š¾ŃŃ. Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ Š²ŠµŃŠµŠ³ Š“ŠµŠ»Š° ŃŠ°ŃŠ°, ŠŃŃŠøŃŠµ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ¾ Ń ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŠø Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŠµŃŠµŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Ń Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ Š»ŃŠŗŃŃŠ·Ń. Š”ŃŠ°ŃŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ° Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŃ, ŠŃŠ°ŃŠ° Š“ŠµŠ» ŠŠ°Š¼ŠæŠøŠ“Š¾ŃŠ¾, Š ŠøŠ¼. ŠŃŃŠøŃŠµ ŠŠµŃ, ŃŠ°Ń Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµŠ¼ Š¾Š“ 161. Š“Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠ¼ŃŃŠø 169. ŠŃŠ·ŠµŃ ŠŠµŃŃŠ¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠµŠ½, ŠŃŃŠ¾ŃŠŗ. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ¾Šŗ ŃŠ°ŃŠ° ŠæŃŠµŠ¾ŠŗŃŠµŠ½ŃŠ¾ Ń ŃŠøŠ¼ŃŠŗŃ ŠŗŠ¾ŃŠøŃŃ, Š° ŃŠµŃŠ¼ŠµŠ½ŃŠŗŠ° ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠ° Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Š° 163. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ[2], ŠŃŃŠøŃŠµ - ŠøŠ°ŠŗŠ¾ Š·Š°ŠæŃŠ°Š²Š¾ Š½ŠøŠŗŠ°Š“Š° Š»ŠøŃŠ½Š¾ Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Ń Š±Š¾ŃŠ±Šø - ŃŠ·ŠµŠ¾ ŃŠµ ŃŠøŃŃŠ»Ń Armeniacus (Š¾ŃŠ²Š°ŃŠ°Ń ŠŠµŃŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠµ). ŠŠ° ŠæŃŠµŃŃŠ¾ ŠŠµŃŠ¼ŠµŠ½ŠøŃŠµ Š“Š¾Š²ŠµŠ“ŠµŠ½ ŃŠµ ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠø ŃŠµŠ½Š°ŃŠ¾Ń Š°ŃŃŠ°ŠŗŠøŠ“ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š°. ŠŠ°ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠŗŃ ŃŠµ ŃŠ°Ń Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾Š±ŠµŠ“Š¾Š¼, ŠæŠ°ŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ° ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠ° ŠŃŠµŃŠøŃŠ¾Š½ ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŃŠµ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½Š°. ŠŠ° ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠŗŃ Ń Š ŠøŠ¼, ŠŃŃŠøŃŠµ ŃŠµ Š½Š°Š³ŃŠ°ŃŠµŠ½ ŃŃŠøŃŃŠ¼ŃŠ¾Š¼, ŠæŃŠ²Š¾Š¼ Ń ŠŗŠ¾Š¼Šµ ŃŃ ŃŃŠµŃŃŠ²Š¾Š²Š°Š»Š° Š“Š²Š° ŃŠ°ŃŠ°. ŠŠµŃŃŃŠøŠ¼, Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃŠø ŃŃ ŃŠ° ŠøŃŃŠ¾ŠŗŠ° Š“Š¾Š½ŠµŠ»Šø ŠŗŃŠ³Ń (ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ½ŃŠŗŠ° ŠŗŃŠ³Š°), ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Ń ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ 165. Šø 180. ŠæŃŠ¾ŃŠøŃŠøŃŠø ŃŠŗŠ¾ŃŠ¾ ŃŠøŃŠ°Š²ŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾Š¼ Šø ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°ŃŠø ŃŠ¼ŃŃ Š¾Š³ŃŠ¾Š¼Š½Š¾Š³ Š±ŃŠ¾ŃŠ° ŃŃŠ“Šø Š¼ŠµŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŠµ Šø ŃŠ°Š¼ ŠŃŃŠøŃŠµ ŠŠµŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾ 169. ŠŠµŠ²ŠµŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, Š±Š¾Š»ŠµŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŠøŠ·Š±ŠøŠ»Š° Š° ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠŠ°ŃŠøŃŃ ŠŠøŠ¾Š½Ń, Š“Š½ŠµŠ²Š½Š¾ ŃŠµ ŃŠ¼ŠøŃŠ°Š»Š¾ 2.000 ŃŃŠ“Šø Š“Š¾Šŗ ŃŠµ ŃŠŗŃŠæŠ°Š½ Š±ŃŠ¾Ń ŃŃŃŠ°Š“Š°Š»ŠøŃ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŠµŠ½ Š½Š° Š¾ŠŗŠ¾ ŠæŠµŃ Š¼ŠøŠ»ŠøŠ¾Š½Š°. ŠŠøŃŃŠ° Š¤Š°ŃŃŃŠøŠ½Šµ ŠŠ»Š°ŃŠµ, ŃŃŠæŃŃŠ³Šµ ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ°, ŠŃŠ²Ń. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠæŠµŃŠ½Š¾Š³ Š¾ŠŗŠ¾Š½ŃŠ°Š½Š¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° ŃŠ° ŠŠ°ŃŃŠ°Š½ŠøŠ¼Š°, Š½Š¾Š²Š° ŠæŃŠµŃŃŠ° ŠæŠ¾ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾ Š“Š¾ŃŠ»Š° ŃŠµ ŃŠ° ŃŠµŠ²ŠµŃŠ°. Š£ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń Š¾Š“ 166. Š“Š¾ 180. ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŃŠµ Š²Š¾Š“ŠøŃŠø ŃŠµŃŠøŃŃ ŠŗŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠ° ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½Š° Š”Š°ŃŠ¼Š°ŃŃŠŗŠøŃ ŠŠ°Š·ŠøŠ³Š° Šø ŠŠµŃŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠøŃ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼Š°Š½Š° Šø ŠŠ²Š°Š“Š°, ŃŃŠŗŠ¾Š±Ń ŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠ¾Š¼ ŠŗŠ°Š¾ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠŗŠø ŃŠ°Ń. ŠŠ¾ŃŠ±Šµ ŃŃ ŃŠµ Š²Š¾Š“ŠøŠ»Šµ ŃŠøŃŠ°Š²ŠøŠ¼ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŠŃŠ½Š°Š²Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµŠ²ŠµŃŠ¾ŠøŃŃŠ¾ŃŠ½Ń Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŃ ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠµ ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠøŃŠµ. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŃ Š½Š°ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠŗŃ Š ŠøŠ¼ŃŠ°Š½Šø Š¾Š“Š½ŠµŠ»Šø ŠæŠ¾Š±ŠµŠ“Ń, Š¾Š²Š°Ń ŃŠ°Ń Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾Š“ Ń ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠøŠ½Š²Š°Š·ŠøŃŠµ ŠŠµŃŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠøŃ ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š½Š° ŠŗŃŠ°ŃŃ Š“Š¾Š²ŠµŃŃŠø Š“Š¾ ŠæŠ°Š“Š° Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Šµ ŠæŠ¾Š»ŠøŠ²ŠøŠ½Šµ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š°. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠŗŠø ŃŠ°ŃŠ¾Š²Šø ŠæŠ¾ŠŗŠ°Š·Š°Š»Šø ŃŃ ŃŠ»Š°Š±Š¾ŃŃ ŃŠµŠ²ŠµŃŠ½ŠøŃ Š³ŃŠ°Š½ŠøŃŠ° Šø Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ¾Š³Š° ŃŠµ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠ¾Š³Š° ŃŠ°Šŗ ŠæŠ¾Š»Š¾Š²ŠøŠ½Š° ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠøŃ Š»ŠµŠ³ŠøŃŠ° (16 Š¾Š“ 33) Š±ŠøŃŠø ŃŃŠ°ŃŠøŠ¾Š½ŠøŃŠ°Š½Š¾ Š½Š° ŠŃŠ½Š°Š²Ń Šø Š Š°ŃŠ½Šø. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š“ŠµŠ¾ ŃŠ°ŃŠ° Š½Š° ŠŃŠ½Š°Š²Ń, ŃŃŠŗŠ¾Š²Š¾Š“ŠµŃŠø Š²Š¾ŃŠ½ŠøŠ¼ Š¾ŠæŠµŃŠ°ŃŠøŃŠ°Š¼Š°. Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠŗŠøŃ ŃŠ°ŃŠ¾Š²Š°, Ń ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ 170. Šø 180. ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠµ ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š”Š°Š¼Š¾Š¼Šµ Š”ŠµŠ±Šø (Meditations) ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾ Š½Š° Š³ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ. ŠŠ²Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ Š·Š°ŃŠµŠ¼ŠµŠ½ŃŠøŃŠ°Š»Š¾ ŃŠµ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµŠ² ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°Ń ŠŗŠ°Š¾ Š½Š°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŠµŠ³ ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠ° ŠæŠ¾Š·Š½Š¾ŃŃŠ¾ŠøŃŠŗŠµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ Š°Š»Šø Šø Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠ·ŃŠ¾Šŗ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠ»Š°Š²Šµ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø. ŠŠµ ŃŠ°Š¼Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµŠ²Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾ ŃŠ°ŃŠ½Šø Š½Š¾ŃŠøŠ»Š°Ń ŃŃŠ¾ŠøŃŠŗŠµ ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠøŃŠµ Šø Š“ŃŃ Š¾Š²Š½Š¾ŃŃŠø, Š¾Š½Š¾ ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š¶ŠµŃŠ¾ ŃŠ°ŠŗŠøŠ¼ Š¾ŃŠµŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŃŠ°Š²ŠµŃŃŠø Šø Š“ŃŠ¶Š½Š¾ŃŃŠø ŠŗŠ¾ŃŠøŃ ŃŠµ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Šø ŠŗŠ°Š¾ Š²Š»Š°Š“Š°Ń Šø Š¾ŃŠ¾Š±Š° ŃŠ²ŠµŠŗ Š“ŃŠ¶Š°Š¾. ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š“ŃŠ³Š¾ŃŃŠ°ŃŠ½ŠøŃ Š±Š¾ŃŠ±Šø, ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠøŃŠ½ŃŠ¾ Š³ŠµŃŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠ° ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŠøŃŃŠ°ŃŠøŃŠ° Š½Š° ŠøŃŃŠ¾ŠŗŃ ŃŠµ Š²ŠµŠ¾Š¼Š° Š·Š°ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ»ŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š»Š°. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 175., ŠŠ²ŠøŠ“ŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŠøŃŠµ, ŠæŠ¾Š±ŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š½Š°Š“ ŠŠ°ŃŃŠøŠ¼Š° Ń ŃŠ°ŃŃ 161ā166., ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŠæŠ¾Š³ŃŠµŃŠ½ŠøŃ Š²ŠµŃŃŠø Š¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµŠ²Š¾Ń ŃŠ¼ŃŃŠø, ŠæŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠøŠ¾ Š·Š° ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾ŃŠ°. ŠŠ·Š²Š¾ŃŠø Š½Š°Š²Š¾Š“Šµ Š“Š° Š³Š° ŃŠµ Š½Š° Š¾Š²Š°Ń ŠæŠ¾ŃŃŃŠæŠ°Šŗ Š¾Ń ŃŠ°Š±ŃŠøŠ»Š° ŃŃŠæŃŃŠ³Š° ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ°, Š¤Š°ŃŃŃŠøŠ½Š° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° Š·Š°Š±ŃŠøŠ½ŃŃŠ° Š·Š±Š¾Š³ Š»Š¾ŃŠµŠ³ Š·Š“ŃŠ°Š²ŃŠ° ŃŠ²Š¾Š³ Š¼ŃŠ¶Š°, Š²ŠµŃŃŃŃŃŠø Š“Š° ŃŠµ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Š±Š»ŠøŠ·Ń ŃŠ¼ŃŃŠø Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ³Š° ŃŠµ Š¾ŃŠµŃŠ°Š»Š° ŠæŠ¾ŃŃŠµŠ±Ń Š“Š° ŠŠ°ŃŠøŃŠµ Š“ŠµŠ»ŃŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ½ Š·Š°ŃŃŠøŃŠ½ŠøŠŗ, Š±ŃŠ“ŃŃŠø Š“Š° ŃŠµ ŃŠµŠ½ Šø ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµŠ² ŃŠøŠ½, ŠŠ¾Š¼Š¾Š“, ŃŠ° ŃŃŠøŠ½Š°ŠµŃŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, ŃŠ¾Ń Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠµŠ¼Š»Š°Š“ Š·Š° Š“Š¾Š»Š°Š·Š°Šŗ Š½Š° Š²Š»Š°ŃŃ. ŠŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾Ń ŃŠµ Š¾ŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŠøŠ¾, Š½Š¾, Ń Š¼ŠµŃŃŠ²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Ń ŠµŠ³ŠøŠæŠ°ŃŃŠŗŠµ Š»ŠµŠ³ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°Š»Šµ ŃŃ ŠŠ°ŃŠøŃŠ° Š·Š° ŃŠ°ŃŠ°. ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŃŠµ ŠæŃŠ²Š¾Š±ŠøŃŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Š¾ Š“Š° ŃŠ°ŠŗŃŠøŃŠµ Š²ŠµŃŃŠø Š¾ ŠæŠ¾Š±ŃŠ½Šø, Š°Š»Šø ŠŗŠ°Š“Š° Ń ŃŠ¾Š¼Šµ Š½ŠøŃŠµ ŃŃŠæŠµŠ¾, Ń Š¾Š±ŃŠ°ŃŠ°ŃŃ Š²Š¾ŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° (ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŃŠµ Ń ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠæŃŠµŠ“Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ Š»ŠµŠ³ŠøŃŠµ Šø ŠæŠ¾Ń Š¾Š“Ń ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠæŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½Š° Š½Š° ŃŠµŠ²ŠµŃŃ) Šø Š³Š¾Š²Š¾ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń ŠŠ°ŃŠøŃŠµ ŠŠøŠ¾Š½ ŠæŃŠøŠæŠøŃŃŃŠµ ŠŠ°ŃŠŗŃ, ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾Ń Š¶Š°Š»Šø Š½Š°Š“ ŠøŠ·Š“Š°ŃŠ¾Š¼ āŠŃŠ°Š³Š¾Š³ ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ°ā ŠøŃŃŠ¾Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾ ŠøŠ·ŃŠ°Š·ŠøŠ²ŃŠø Š½Š°Š“Ń Š“Š° ŠŠ°ŃŠøŃŠµ Š½ŠµŃŠµ Š±ŠøŃŠø ŃŠ±ŠøŃŠµŠ½ Š½ŠøŃŠø ŠøŠ·Š²ŃŃŠøŃŠø ŃŠ°Š¼Š¾ŃŠ±ŠøŃŃŠ²Š¾, Š“Š° Š±Šø Š¼Ń Š¼Š¾Š³Š°Š¾ ŃŠŗŠ°Š·Š°ŃŠø Š¼ŠøŠ»Š¾ŃŃ. Š”ŠµŠ½Š°Ń ŃŠµ Ń Š¼ŠµŃŃŠ²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Ń ŠæŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠøŠ¾ ŠŠ°ŃŠøŃŠ° Š·Š° ŃŠ°Š²Š½Š¾Š³ Š½ŠµŠæŃŠøŃŠ°ŃŠµŃŠ°. ŠŠ°ŃŠøŃŠµ ŃŠµ Š½Š° ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŃ ŠæŠ¾Š±ŃŠ½Šµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ¾ Ń Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŃ, Š±ŃŠ“ŃŃŠø Š“Š° ŃŠµ ŃŃŠæŠµŃŠ½Š¾ Š¾ŠŗŠ¾Š½ŃŠ°Š¾ ŠŗŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŃ ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠŠ°ŃŃŠ° ŃŃŠ»ŠµŠ“ ŃŠµŠ³Š° ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š“Š¾Š±ŃŃ Š±Š°Š·Ń ŠæŠ¾Š“ŃŃŠŗŠµ. Š Š°ŃŠæŠ¾Š»Š°Š³Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠ° ŃŠµŠ“Š°Š¼ Š»ŠµŠ³ŠøŃŠ°, ŃŃŠø ŠøŠ· Š”ŠøŃŠøŃŠµ, Š“Š²Šµ ŠøŠ· ŠŠ°Š»ŠµŃŃŠøŠ½Šµ, ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠøŠ· ŠŃŠ°Š±ŠøŃŠµ Šø ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠøŠ· ŠŠ³ŠøŠæŃŠ°. ŠŠæŠ°Šŗ, ŠŠ°ŃŠøŃŠµ Š½ŠøŃŠµ ŃŃŠæŠµŠ¾ Š“Š° Š¾Š±ŠµŠ·Š±ŠµŠ“Šø ŃŠøŃŃ ŠæŠ¾Š“ŃŃŠŗŃ Š·Š° ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š°Š¼Š±ŠøŃŠøŃŠµ, Š³ŃŠ²ŠµŃŠ½ŠµŃ ŠŠ°ŠæŠ°Š“Š¾ŠŗŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŃŠøŃŠµ ŠŠµŃ, Š¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š»Š¾ŃŠ°Š»Š°Š½ ŠŠ°ŃŠŗŃ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŃ ŃŃŠ¾Š³Š° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š¾ ŃŠ°ŃŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµ Ń Š±Š¾ŃŠ¾Ń ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠø. ŠŠ°ŃŠøŃŠ° ŃŠµ Š½Š°ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŃŠŗŃ ŃŠ±ŠøŠ¾ ŃŠµŠ½ŃŃŃŠøŠ¾Š½, ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š³Š»Š°Š²Š° ŠæŠ¾ŃŠ»Š°ŃŠ° ŃŠµ ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾Š“Š±ŠøŠ¾ Š“Š° ŃŠµ Š²ŠøŠ“Šø Šø Š½Š°ŃŠµŠ“ŠøŠ¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ°Ń ŃŠ°Š½Šµ. ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŃŠµ ŃŠ°Š·Š±Š¾Š»ŠµŠ¾ 180. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Šø ŃŠ¼ŃŠ¾ 17. Š¼Š°ŃŃŠ° Ń ŠŠøŠ½Š“Š¾Š±Š¾Š½Šø (Š“Š°Š½Š°ŃŃŠø ŠŠµŃ). ŠŠ“Š¼Š°Ń ŃŠµ Š“ŠµŠøŃŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½ Š° ŃŠµŠ³Š¾Š² ŠæŠµŠæŠµŠ¾ Š²ŃŠ°ŃŠµŠ½ Ń Š ŠøŠ¼ Šø ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŠ½ Ń Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½Š¾Š²Š¾Š¼ ŠŠ°ŃŠ·Š¾Š»ŠµŃŃ. ŠŠ° ŠŗŃŠ°ŃŃ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š²Šµ Š²Š»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Šµ, ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Ń ŠŠ°ŃŠøŃŠµ ŠŠøŠ¾Š½, Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Ń Š²Š°Š»Š½Šø Š³Š¾Š²Š¾Ń Š¾ ŠæŠ¾ŠŗŠ¾ŃŠ½Š¾Š¼ ŠøŠ¼ŠæŠµŃŠ°ŃŠ¾ŃŃ, Š¾ŠæŠøŃŃŃŃŃŠø ŃŃŠ°Š½Š·ŠøŃŠøŃŃ ŠæŃŠµŠ¼Š° ŠŠ¾Š¼Š¾Š“Š¾Š²Š¾Ń Š²Š»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Šø, ŃŠøŃŠø ŃŠµ ŃŠ°Š¼ Š±ŠøŠ¾ ŃŠ²ŠµŠ“Š¾Šŗ: ā...(ŠŠ°ŃŠŗŠ°) Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠ°ŃŠøŠ»Š° Š“Š¾Š±ŃŠ° ŃŃŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ Š·Š°ŃŠ»ŃŠ¶ŠøŠ¾, ŃŠµŃ Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠøŠ·ŠøŃŠŗŠø ŃŠ°Šŗ Šø Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŠ¾ŃŠµŠ½ ŃŠ° Š½ŠµŠ²Š¾ŃŠ°Š¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ Š½ŠøŃŃ ŠæŃŠµŃŃŠ°ŃŠ°Š»Šµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠøŃŠ°Š²Šµ Š²Š»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Šµ. ŠŠ»Šø, ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š¼ŠµŠ½Šµ ŃŠøŃŠµ, ŃŠ¾Ń Š²ŠøŃŠµ Š¼Ń ŃŠµ Š“ŠøŠ²ŠøŠ¼ ŃŠæŃŠ°Š²Š¾ Š·Š±Š¾Š³ ŃŠ¾Š³Š°, ŃŠµŃ, Š½Š°ŃŠ°Š²ŃŠø ŃŠµ ŃŃŃŠµŠ“ Š½ŠµŠ¾Š±ŠøŃŠ½ŠøŃ Šø Š²Š°Š½ŃŠµŠ“Š½ŠøŃ Š¾ŠŗŠ¾Š»Š½Š¾ŃŃŠø, ŃŃŠæŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŠ°Š¼ ŠæŃŠµŠ¶ŠøŠ²Šø Šø ŃŠ¾Ń Š¾ŃŃŠ²Š° Šø ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š¾. Š”Š°Š¼Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š° ŃŃŠ²Š°Ń ŃŠæŃŠµŃŠøŠ»Š° Š³Š° ŃŠµ Š“Š° Š±ŃŠ“Šµ ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŃŃŠµŃŠ°Š½, Š½Š°ŠøŠ¼Šµ, ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ ŃŠµ Šø Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š½ŠµŠ³Š¾Š²Š°ŃŠ° Šø Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°ŃŠ° ŃŠøŠ½Š° Š½Š° Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠø Š¼Š¾Š³ŃŃŠø Š½Š°ŃŠøŠ½, Š±ŠøŠ¾ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ ŃŠ°Š·Š¾ŃŠ°ŃŠ°Š½ Ń ŃŠµŠ³Š°. ŠŠ²Š° ŃŃŠ²Š°Ń Š¼Š¾ŃŠ° Š±ŠøŃŠø Š½Š°ŃŠ° ŃŠ»ŠµŠ“ŠµŃŠ° ŃŠµŠ¼Š°; ŃŠµŃ Š½Š°ŃŠ° ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¾Š“ ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŃŠ²Š° Š·Š»Š°ŃŠ°, ŠæŃŠµŃŠ²Š°ŃŠ° Ń ŠŗŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŃŠ²Š¾ ŃŃŠµ Šø ŃŠµŠ»ŠøŠŗŠ°...ā Š£ŃŠ»ŠµŠ“ Š¾Š²Š°ŠŗŠ²Š¾Š³ ŠŗŠ¾Š¼ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠ°, Š½ŠµŠŗŠø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠø, ŠæŃŠµŠ“Š²Š¾ŃŠµŠ½Šø ŠŠ“Š²Š°ŃŠ“Š¾Š¼ ŠŠøŠ±Š¾Š½Š¾Š¼, ŃŠ·ŠøŠ¼Š°ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ°Šŗ ŠŠ¾Š¼Š¾Š“Š¾Š²Šµ Š²Š»Š°Š“Š°Š²ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ½Ń ŃŠ°ŃŠŗŃ ŠæŃŠ¾ŠæŠ°Š“Š°ŃŠ° Š ŠøŠ¼ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŃŃŠ²Š°. Š”Š¼ŃŃ Šø ŃŠ»Š°Š²Š° ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŃŠµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ 3. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 178. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠøŠ½Š¾Š¼ ŠŠ¾Š¼Š¾Š“Š¾Š¼ Š“ŃŃŠ³Šø ŃŠ°Ń ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼Š°Š½Š°. Š¢Š¾ŠŗŠ¾Š¼ Š¾Š²Š¾Š³ ŠæŠ¾Ń Š¾Š“Š°, ŃŠ°Ń ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾, Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Ń ŠŠøŠ½Š“Š¾Š±Š¾Š½Šø, Š“Š°Š½Š°ŃŃŠµŠ¼ ŠŠµŃŃ. ŠŃŃŠ³Šø ŠøŠ·Š²Š¾Ń ŠŗŠ°Š¾ Š¼ŠµŃŃŠ¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠæŠ¾Š¼ŠøŃŠµ Š”ŠøŃŠ¼ŠøŃŃŠ¼, Š“Š°Š½Š°ŃŃŃ Š”ŃŠµŠ¼ŃŠŗŃ ŠŠøŃŃŠ¾Š²ŠøŃŃ. ŠŠµŠ³Š¾Š² ŠæŠµŠæŠµŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠµŠ½ŠµŃ Ń Š ŠøŠ¼ Šø ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŠ½ Ń Š¼Š°ŃŠ·Š¾Š»ŠµŃ ŃŠ°ŃŠ° Š„Š°Š“ŃŠøŃŠ°Š½Š°. Š”Š¼Š°ŃŃŠ° ŃŠµ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ¼ŃŠ¾ Š¾Š“ ŠŗŃŠ³Šµ. Š£ ŃŠ°ŃŃ ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ°, Š”ŠµŠ½Š°Ń ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ŠøŠ³Š°Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŃŃŠ±. ŠŠ½ ŃŠµ Šø Š“Š°Š½Š°Ń Š½Š°Š»Š°Š·Šø Ń Š ŠøŠ¼Ń. ŠŠ°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠ° ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š° ŠŠ°ŃŠŗŠ° ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠ° ŃŠµ Š±ŃŠ¾Š½Š·Š°Š½Š° ŃŃŠ°ŃŃŠ° ŃŠ°ŃŠ° Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŃ Ń Š ŠøŠ¼Ń. ŠŠ½Š° ŃŠµ Š¾Š“ ŃŠµŠ½ŠµŃŠ°Š½ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·Šø Š½Š° ŃŃŠ³Ń ŠŠ°Š¼ŠæŠøŠ“Š¾ŃŠ¾, ŃŠøŃŠø ŃŠµ Š½Š°ŃŃŃ Š½Š°ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŠŠøŠŗŠµŠ»Š°Š½ŃŠµŠ»Š¾. ŠŠ±Š¾Š³ Š¾ŃŃŠµŃŠµŃŠ° Š¾Š“ Š°ŃŠ¼Š¾ŃŃŠµŃŠøŠ»ŠøŃŠ°, Š“Š°Š½Š°Ń ŃŠµ ŃŃŠ°ŃŃŠ° Š½Š°Š»Š°Š·Šø ŃŠ½ŃŃŠ°Ń Š¼ŃŠ·ŠµŃŠ° Š½Š° ŠøŃŃŠ¾Š¼ ŃŃŠ³Ń. Š”ŃŠ°ŃŃŠ° ŃŠµ ŠæŃŠµŠ¶ŠøŠ²ŠµŠ»Š° Š”ŃŠµŠ“ŃŠø Š²ŠµŠŗ Š·Š°Ń Š²Š°ŃŃŃŃŃŠø ŃŠ¾Š¼Šµ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Ń ŃŠ¾Š¼ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń ŠæŠ¾ŃŃŃŠµŃŠøŃŠ°Š½Šø ŃŠ°Ń ŠøŠ“ŠµŠ½ŃŠøŃŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½ ŃŠ° ŠæŃŠ²ŠøŠ¼ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°ŃŠµŠ¼ ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŠ½Š¾Š¼ ŠŠµŠ»ŠøŠŗŠøŠ¼. ŠŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø Š”Š° ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ Š¶ŠµŠ½Š¾Š¼ Š¤Š°ŃŃŃŠøŠ½Š¾Š¼, ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š²ŠøŃŠµ Š“ŠµŃŠµ, Š¼ŠµŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° Šø ŠŠ¾Š¼Š¾Š“Š°, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š¾ ŃŠ°Ń Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ Š¾ŃŠµŠ²Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø. Š¦Š°Ń ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾Ń Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŃŠµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠøŃŠ°Š²Š¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Š±Š°Š²ŠøŠ¾ ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠøŃŠ¾Š¼. Š ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°Ń ŠæŠ¾Ń Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŠ° ŠæŃŠµŠ“Š°Š²Š°ŃŠ°. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾, Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾ Š½Š° Š³ŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ, Š”Š°Š¼Š¾Š¼Šµ ŃŠµŠ±Šø (Meditations), ŃŠ°ŃŃŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾Š“ Š¼ŠøŃŠ»Šø Šø ŃŠæŠ¾Š·Š¾ŃŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŠ°Ń ŃŠ°Š¼Š¾Š¼ ŃŠµŠ±Šø ŃŠæŃŃŠøŠ¾ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ“Š½Š¾Š³ ŃŠ°ŃŠ½Š¾Š³ ŠæŠ¾Ń Š¾Š“Š° ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼Š°Š½Š°. Š¦Š°Ń ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ ŃŠµŠ“Š°Š½ ŃŠµ Š¾Š“ Š³Š»Š°Š²Š½ŠøŃ ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗŠ° ŠæŠ¾Š·Š½Š¾ŃŃŠ¾ŠøŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŠµŃŠ°. ŠŠµŠ»Š¾ Š”Š°Š¼Š¾Š¼Šµ ŃŠµŠ±Šø Š½ŠøŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Š“Š¾Šŗ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š¶ŠøŠ² Š½ŠµŠ³Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠ¾Š½Š°ŃŠµŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø Šø Ń ŃŠµŠ¼Ń ŃŠµ ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŠæŠµŃŠøŠ¼ŠøŃŃŠøŃŠ½Š¾ Š¾ Š½ŠøŃŃŠ°Š²Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŠ³Š°.[1] ŠŠ°Š¾ Š²Š»Š°Š“Š°Ń, ŠæŠ¾Š¼Š°Š³Š°Š¾ ŃŠµ Š½ŠµŠ³Š¾Š²Š°ŃŠµ ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠøŃŠµ. Š£ ŠŃŠøŠ½Šø, 176. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š½Š¾Š²Šµ ŠµŃŠµ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠµ ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŃŠŗŃ ŃŠŗŠ¾Š»Ń ŃŠ° ŃŠµŃŠøŃŠø ŠŗŠ°ŃŠµŠ“ŃŠµ (ŠæŠ»Š°ŃŠ¾Š½Š¾Š²ŃŠŗŠ°, Š°ŃŠøŃŃŠ¾ŃŠµŠ»Š¾Š²ŃŠŗŠ°, ŃŃŠ¾ŠøŃŠŗŠ° Šø ŠµŠæŠøŠŗŃŃŠµŃŃŠŗŠ°) Š° ŃŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š±ŠøŠ»Šø Š½Š° ŃŠµŠ»Ń ŃŠøŃ ŠŗŠ°ŃŠµŠ“ŃŠø Š¾Š“ŃŠµŠ“ŠøŠ¾ ŃŠµ Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½Šµ ŠæŠ»Š°ŃŠµ.[2] ŠŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ° Š£ŃŠµŠ“Šø ŠŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠŃŃŠµŠ»ŠøŃŠµ Šø ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŠøŠ½ ŠŠ¾Š¼Š¾Š“ ŃŃ ŃŠµŠ“Š½Šø Š¾Š“ Š³Š»Š°Š²Š½ŠøŃ ŠæŃŠ¾ŃŠ°Š³Š¾Š½ŠøŃŃŠ° Ń ŃŠøŠ»Š¼Ń ŠŠ»Š°Š“ŠøŃŠ°ŃŠ¾Ń. tags: antikvarna knjiga antikvarne knjige stare srpske knjige izdanja iz prve polovine 19. veka xix vek beograd beogradska izdanja
ŠØŠ°ŃŠŗŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠæŠøŃŠ°ŃŠµ / Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŠŠ¾ŃŃŠµ Š¢Š°ŠæŠ°Š²ŠøŃŠ° Š£ ŠŠ¾Š²Š¾Š¼Šµ Š”Š°Š“Ń : Š”ŃŠæŃŠŗŠ° ŃŃŠ°Š¼ŠæŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŃŠ° Š”Š²ŠµŃŠ¾Š·Š°ŃŠ° ŠŠøŠ»ŠµŃŠøŃŠ°, 1909 195 ŃŃŃ. ; 22 cm dobro oÄuvano kao na slikama RETKO!!! Å ajkaÅ”ka je geografski region u Srbiji. To je jugoistoÄni deo BaÄke, lociran u srediÅ”njem delu Autonomne Pokrajine Vojvodine. Teritorija Å ajkaÅ”ke je podeljena izmeÄu Äetiri opÅ”tine: Titel, Žabalj, Novi Sad i Srbobran. SrediÅ”te Å ajkaÅ”ke je grad Titel. Å ajkaÅ”ka je dobila ime po Å”ajkaÅ”ima. Å ajkaÅ”i su bili specifiÄan rod austrijske vojske, koji se kretao u uskim, dugaÄkim brodovima, poznatim kao Å”ajke. Ove vojne jedinice su operisale na Dunavu, Tisi, Savi i MoriÅ”u. U Starom veku, podruÄje danaÅ”nje Å ajkaÅ”ke je bilo pod kontrolom Ilira, Kelta i DaÄana. Kasnije se nalazilo uz granicu Rimskog carstva, a nastanjivali su ga Sarmati (Jazigi). U doba seobe naroda, ovaj prostor dolazi pod kontrolu Huna, Gepida, Avara, Bugara, Moravskih Slovena i MaÄara. Sloveni su se naselili na ovo podruÄje u vreme avarske prevlasti, tokom 6. i 7. veka. U vreme bugarske vlasti, u 9. veku, Å ajkaÅ”ka a i ostatak BaÄke su bili pod upravom vojvode Salana, lokalnog vladara Äije se sediÅ”te nalazilo u Titelu. U vreme ugarske vlasti, ovo podruÄje je bilo u sastavu BaÄke županije, da bi u 16. veku postalo deo Srpskog carstva Jovana Nenada, a potom deo Osmanskog carstva. U vreme osmanske vlasti, prostor danaÅ”nje Å ajkaÅ”ke se nalazio u sastavu Segedinskog sandžaka, a na njemu je organizovana Titelska nahija. Krajem 17. veka, ovaj prostor ulazi u sastav HabzburÅ”ke monarhije, koja ga u administrativnom smislu deli na vojni (Vojna krajina) i civilni deo (BodroÅ”ka županija). Ukidanjem ovog dela vojne krajine 1750. godine, u celoj Å ajkaÅ”koj se uvodi civilna uprava, a deo regije ulazi u sastav Potiskog okruga, koji je bio deo BaÄko-bodroÅ”ke županije. Å ajkaÅ”ki bataljon, kao deo Vojne granice, formiran je 1763. godine. U poÄetku, stanovniÅ”tvo regiona su u potpunosti saÄinjavali Srbi, koji su bili hrabri i veÅ”ti ratnici. Å ajkaÅ”i su uÄestvovali u mnogim bitkama protiv Turaka, a njihovo uÄeÅ”Äe je bilo od velike važnosti. Tokom revolucija iz 1848/1849. godine, Å ajkaÅ”ka je bila u sastavu autonomne Srpske Vojvodine, ali je 1849. godine ponovo doÅ”la pod nadležnost vojne krajine. 1852. godine, Å ajkaÅ”ki bataljon je transformisan u Titelski peÅ”adijski bataljon. Ova vojna jedinica je ukinuta 1873. godine, a region je prikljuÄen BaÄko-BodroÅ”koj županiji. [1] Administrativno, regija je bila podeljena na dva sreza, titelski i žabaljski, a prema popisu iz 1910. godine u oba sreza su veÄinsko stanovniÅ”tvo Äinili Srbi. 1918. godine, Å ajkaÅ”ka ulazi u sastav Kraljevine Srbije, a zatim u sastav Kraljevstva Srba Hrvata i Slovenaca (potonje Jugoslavije). Do 1922. godine, ovo podruÄje se nalazilo u sastavu pokrajine Banat, BaÄka i Baranja, od 1922. do 1929. u sastavu Beogradske oblasti, a od 1929. do 1941. u sastavu Dunavske banovine. 1941. godine, Å ajkaÅ”ku, sa ostatkom BaÄke, okupira Hortijeva MaÄarska i ukljuÄuje je u sastav BaÄko-bodroÅ”ke županije. Za vreme maÄarske okupacije u Drugom svetskom ratu, januara 1942. izvrÅ”ena je racija koja je obuhvatala celu Å ajkaÅ”ku, Novi Sad i BeÄej. Okupacione snage su pod izgovorom spreÄavanja podizanja ustanka u južnoj BaÄkoj izvrÅ”ile genocid, pobivÅ”i najmanje 12.763[osporeno ā razgovor] Srba, Roma i Jevreja, kao i izvestan broj lokalnih Nemaca i MaÄara koji su se suprotstavljali okupaciji. Žrtve su potom bacane pod led Dunava, Tise i JegriÄke. [2] Nakon Drugog svetskog rata, Å ajkaÅ”ka ulazi u sastav autonomne pokrajine Vojvodine i socijalistiÄke Srbije, u okviru nove socijalistiÄke Jugoslavije. Demografija Prema popisu iz 2002. godine, na podruÄju Å ajkaÅ”ke je živelo 67.355 stanovnika, od kojih: Srbi = 57.418 (85,25%) MaÄari = 3.170 (4,71%) Rusini = 1.474 (2,19%) Romi = 1.166 (1,73%) Jugosloveni = 987 (1,47%) Hrvati = 511 (0,76%) Slovaci = 228 (0,34%) U svim naseljima Å ajkaÅ”ke veÄinsko stanovniÅ”tvo Äine Srbi. Od drugih etniÄkih grupa, MaÄari Äine brojnu manjinu u Budisavi, a Rusini u ÄurÄevu. Kultura U regiji postoji srpski pravoslavni manastir Kovilj, koji je, prema predanju, osnovao prvi srpski arhiepiskop Sveti Sava u 13. veku. Privreda Danas je Å ajkaÅ”ka uglavnom poljoprivredni kraj, sa razvijenom prehrambenom industrijom. Å ajkaÅ”i (nem. Tschaikisten) su bili deo dunavskih mornariÄkih snaga u sastavu reÄne flotile Ugarske, a potom i carske Austrije. Kao vojnici, Å ajkaÅ”i su imali poseban status. Glavni brodovi Å ajkaÅ”a bile su Å”ajke, veslaÄki brodovi ili laÄe sliÄne malim galijama, sa jednim jarbolom ili bez jarbola, i obiÄno sa jednim topom naoružane. Å ajkaÅ”i dobijaju na znaÄaju u vremenu kada Turci poÄinju da upadaju na podruÄje tadaÅ”nje južne Ugarske. To je navelo ugarskog kralja Matiju Korvina da preduzme korake u pravcu reorganizacije Å”ajkaÅ”ke flotile. Njen sastav pojaÄalo je srpsko stanovniÅ”tvo posle pada srpske despotovine. UvažavajuÄi njihov naÄin života u staroj postojbini, Matija Korvin organizuje Å ajkaÅ”e po naÄelu porodiÄne zadruge ili družine. Zadruzi su pripadale one porodice Äiji su Älanovi služili na rekama āsa maÄem ili veslomā pod zastavom Å”ajkaÅ”kog kapetana. Crtež Å”ajkaÅ”a (1849) Å ajkaÅ”ima je bilo dozvoljeno da sa porodicama žive u logorima, pa su ih i u ratovima pratile žene i deca. U miru, Å ajkaÅ”i su bili gospodari u svojim naseljima, autonomno upravljajuÄi poslovima i uživajuÄi odreÄene plemiÄke povlastice. Najpoznatije Å”ajkaÅ”ke stanice su bile na Dunavu i Savi: Komoran, Požun, Estergom, Äur, Sentandreja, Slankamen, Å abac i Beograd. GovoreÄi o Å ajkaÅ”ima, istoriÄar Gavrilo VitkoviÄ je naglasio: āJunaÅ”tvom i duraÅ”noÅ”Äu nadmaÅ”ili su i same Å partance.ā Matiji Korvinu je dobro doÅ”la pomoÄ ratobornih Srba, ākoji su se odlikovali graÄenjem ubojnih laÄa i veÅ”tinom vojevanja na vodiā. U bici kod Petrovaradina 1526. godine, uoÄi MohaÄke bitke, Å ajkaÅ”i su pod komandom despota RadiÄa BožiÄa uspeÅ”no pobedili otomansku flotilu. Smatra se da je jedan od razloga turskog osvajanja Beograda 1521. godine taj Å”to su Å ajkaÅ”i pod komandom Petra OvÄareviÄa odbili da se bore zato Å”to im godinama nisu bile isplaÄivane plate. Posle osvajanja Ugarske od strane Turaka, Austrija, koja je nasledila deo Ugarske, preselila je znatan broj Å ajkaÅ”a u SlovaÄku i sa njima pokrenula svoju dunavsku flotilu. Å ajkaÅ”i su bili u sastavu austrijske reÄne flote na Dunavu sve do 19. veka. Zanimljivosti Po Å ajkaÅ”ima je oblast Å ajkaÅ”ka u danaÅ”njoj BaÄkoj dobila ime. Po jednom predanju, Å”ajkaÄa potiÄe od Å ajkaÅ”a i prvo je bila njihova kapa.
Kao na slikama Trebalo bi je odneti kod knjigovesca da se sredi Stoga dosta niža cena nego realna Retko u ponudi 1882 Zmajeve pesme strana 612 + sadržaj, Äirilica. IzdavaÄ: Knjižara BraÄe M. PopoviÄa, Novi Sad Celokupne umotvorine kroz pesme sa opÅ”irnim životom pesnikovim Poezija Zmaj Jovana JovanoviÄa Jovan JovanoviÄ Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 ā Sremska Kamenica, 14. jun 1904) bio je jedan od najveÄih liriÄara srpskog romantizma.[1] Po zanimanju je bio lekar, a tokom celog svog života bavio se ureÄivanjem i izdavanjem književnih, politiÄkih i deÄjih Äasopisa. Njegove najznaÄajnije zbirke pesama su āÄuliÄiā i āÄuliÄi uveociā, prva o sreÄnom porodiÄnom životu, a druga o bolu za najmilijima. Pored lirskih pesama, pisao je satiriÄne i politiÄke pesme, a prvi je pisac u srpskoj književnosti koji je pisao poeziju za decu. Jovan JovanoviÄ Zmaj Jova Jovanovic Zmaj.jpg Datum roÄenja 6. decembar 1833. Mesto roÄenja Novi Sad, Austrijsko carstvo Datum smrti 14. jun 1904.ā(70 god.) Mesto smrti Sremska Kamenica, Austrougarska Supružnik Ruža LiÄanin Roditelji Pavle JovanoviÄ Najvažnija dela ÄuliÄi ÄuliÄi uveoci Svetli Grobovi Potpis Jovan JovanoviÄ Zmaj je izabran za prvog potpredsednika Srpske književne zadruge i izradio je njenu oznaku (amblem).[2] Biografija Uredi Jovan JovanoviÄ Zmaj je roÄen u Novom Sadu 6. decembra (24. novembra po julijanskom kalendaru) 1833. godine u uglednoj plemiÄkoj porodici.[3] Po jednoj verziji, pesnikov pradeda bio je Cincarin, a od 1753. godine živi i posluje u Novom Sadu; bio je bakalin, krÄmar, dželebdžija, trgovac hranom i brodovlasnik. Po drugom, pouzdanijem izvoru, druga osoba (istog imena i prezimena) je pradeda Kosta JovanoviÄ `trgovac iz Makedonije` primljen je 15. januara 1767. godine za graÄanina Novog Sada.[3] Deda Jovan poznat kao `KiÅ”janoÅ”` je bio manje viÄan ekonomiji, ali iako se bavio ÄinovniÄkim poslovima, tražio je 1791. godine i poÄekao, da bi stekao je plemiÄku titulu.[4] Otac Zmajev bio je āblagorodni gospodin Pavle ot JoannoviÄā, senator, pa gradonaÄelnik Novog Sada, a majka Marija kÄi Pavla Gavanskog bila je iz Srbobrana.[5] Mali Jova je roÄen i prve godine života proveo u novosadskoj Äuvenoj ulici `Zlatna greda`. Njihov porodiÄni dom bio je inspirativno mesto; kao steciÅ”te novosadske elite i kulturnih radnika. Osnovnu Å”kolu je pohaÄao u Novom Sadu, a gimnaziju u Novom Sadu, HalaÅ”u i Požunu. Iz gimnazijskih dana su njegovi prvi pesniÄki pokuÅ”aji; `ProleÄno jutro` je spevao 1849. godine.[6] Posle zavrÅ”ene gimnazije upisao je, po oÄevoj želji, studije prava u PeÅ”ti, a studirao joÅ” i u Pragu i BeÄu. Ali bio je naklonjen prirodnim naukama, i to Äe kasnije prevladati kao životno opredeljenje, od kada je izuÄio medicinu. Za njegovo književno i politiÄko obrazovanje od posebnog znaÄaja je boravak u BeÄu, gde je upoznao Branka RadiÄeviÄa, koji je bio njegov najveÄi pesniÄki uzor. TakoÄe u BeÄu upoznao se i sa Svetozarom MiletiÄem i Äurom JakÅ”iÄem. Za vreme gimnazijskog Å”kolovanja i potom studija, upoznao je u originalu prvo maÄarsku, a zatim i nemaÄku književnost. Bavio se tada mnogo prevoÄenjem na srpski jezik, pesama Petefija, Cucorija, Garaija, Äulaija. Izdao je 1857. godine knjigu `Toldiju` od Aranjija, zatim 1860. godine `Viteza Jovana` od Petefija, te deceniju kasnije 1870. godine, Aranjijevu `Toldijinu starost`.[7] Bio je naklonjen maÄarskim pesnicima, a i MaÄari su ga javno i iskreno poÅ”tovali. Tako su maÄarski prijatelji u BudimpeÅ”ti, okupljeni u `KiÅ”faludijevom druÅ”tvu`[8] (Äiji je on bio Älan)[9], u dvorani MaÄarske uÄene akademije, 17/29. maja 1889. godine, sa bogatim kulturnim sadržajima, obeležili 40. godiÅ”nji Zmajev `pesniÄki rad`.[10] Ali zbog te svoje ne samo mladiÄke `slabosti` prema `srpskim duÅ”manima`, on je meÄu Srbima (liberalima), podrugljivo (kao i deda mu, ali sa viÅ”e prava) nazivan `KiÅ” JanoÅ”`. Posle prekida studija - ne zavrÅ”enih[11] studija prava, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad, i kao jedan od najbližih MiletiÄevih saradnika postao službenik - podbeležnik u novosadskom magistratu. Pisao je poeziju sa mnogo uspeha u novosadskoj `Danici`. Tu se upoznao sa svojom buduÄom suprugom Eufrozinom - Rozinom. koju je `prekrstio` Ružom, - postala Ružica LiÄanin. Ružini roditelji su bili Pavle LiÄanin, sin novosadskog trgovca Mihaila, i Paulina, Äerka Pavla ot Duka.[12] Svadba je bila upriliÄena o Sv. Savi 1862. godine.[13] Ljubav i sreÄan porodiÄan život nadahnuli su Zmaja da napiÅ”e ciklus (zbirku) pesama ÄuliÄi (od turske reÄi GĆ¼l, Å”to znaÄi ruža). Spomenik Jovanu JovanoviÄu Zmaju u Novom Sadu u Zmaj Jovinoj ulici Ipak, služba u magistratu nije mu odgovarala, pa ju je napustio i posvetio se književnom radu. Tada je pokrenuo književni Äasopis Javor i preuzeo od ÄorÄa RajkoviÄa, satiriÄni list Komarac. Godine 1863. preselio se u PeÅ”tu, gde je radio u Matici srpskoj i kao nadzornik Tekelijanuma. Prihvatio se nadzorniÅ”tva `Tekelijanuma`, da bi mogao da zavrÅ”i medicinu u PeÅ”ti. Godine 1864. pokrenuo je satiriÄni list Zmaj (igra reÄima, poÅ”to je 3. maj po julijanskom kalendaru bio dan održavanja Majske skupÅ”tine 1848), Äiji Äe naziv postati sastavni deo njegovog imena. Pored ovog, Zmaj je imao joÅ” 398 pseudonima, od kojih su mnogi bili likovi iz njegovih dela, ali i imena Äasopisa koje je objavljivao.[14] Godine 1870. Zmaj je zavrÅ”io studije medicine, vratio se u Novi Sad, gde je zapoÄeo svoju lekarsku praksu. Na poziv PanÄevaca, preselio se u PanÄevo gde je radio kao opÅ”tinski lekar i pokrenuo humoristiÄki list Žižu. Navodno je viÅ”e živeo od pisanja (honorara) nego od leÄenja. Ovde ga je ubrzo zadesila porodiÄna tragedija, umrla su mu deca, a potom i žena Ruža. Iz ove porodiÄne tragedije proiziÅ”ao je niz elegiÄnih pesama objavljene pod zajedniÄkim nazivom ÄuliÄi uveoci. OÄajan i `gonjen` vratio se Zmaj u zaviÄaj; posle neuspelog angažmana u Karlovcima, poÄinje jednogodiÅ”nju lekarsku praksu u Futogu. Ali tu umire jedina kÄerka Smiljka. Put ga dalje vodi preko Kamenice i Beograda, do BeÄa. U Kamenicu se doselio 1875. godine, i tu doÄekuje izbijanje hercegovaÄkog ustanka. Bio je sreski lekar za Kamenicu, Ledince i Rakovac. U Beogradu je dva puta radio kao lekar; prvi put je i privatni lekar i dramaturg Narodnog pozoriÅ”ta. PokreÄe u Novom Sadu Äasopis `Ilustrovanu ratnu hroniku`, u kojoj je publikovati graÄu tog srpskog ustanka. U BeÄu je radio deset godina kao privatni lekar i ureÄivao humoristiÄki list `Starmali`. U Zagrebu se bavio od 1898. godine, uz put svojim deÄijim listom `Nevenom`, a otiÅ”ao je tamo (kako je sam govorio) sa misijom da poradi na zbližavanju Srba i Hrvata. Bavio se on politikom i nekoliko puta bi biran u VrÅ”cu, za poslanika srpskog crkveno-narodnog sabora u Karlovcima. Tokom života se puno selio, radeÄi kao lekar meÄu Srbima, i nije se mogao skuÄiti, sve dok nije od srpske Narodne skupÅ”tine u Beogradu, dobio `narodno priznanje` - penziju od 4.000 dinara. On je do tada bio opÅ”tinski lekar u srpskoj prestonici, a u isto vreme se osetio `nemoÄan da viÅ”e juri kvartovima beogradskim`. Kupio je tada malu kuÄu zvanu `Zmajevac` u Sremskoj Kamenici. Druga strana medalje Uredi Spomen ploÄa na zgradi turske ambasade u Beogradu, na uglu Krunske i Kneza MiloÅ”a Zgrada ambasade Turske u Beogradu je na mestu gde je ranije bila Zmajeva kuÄa JovanoviÄ je za života bio i slavljen i hvaljen u svom narodu. Srpski akademici su ga primili u svoje redova za `pravog Älana` 1896. godine.[15] Ali zbog nekih svojih postupaka, doživljavao je i osporavanja. Na primer, zamerano mu je zbog prevoda `Harfe Siona`, bogoslužbene zbirke pesama nazarenske zajednice, za koju se u to vreme smatralo da je sekta koja je nanela veliku Å”tetu pravoslavlju i srpskoj crkvi.[16] Prijatelj pesnik Laza KostiÄ, tada na suprotnim politiÄkim pozicijama, ga je neoÄekivano osporio lucidnim opaskama, tokom svog predavanja 1899. godine, na jubilarnom skupu posveÄenom Zmaju, od strane Književnog odeljenja Matice srpske u Novom Sadu. Jova i njegova trojica braÄe Äura, Mita i Kornel bili su poznati po sklonosti piÄu, kao uostalom i Svetozar MiletiÄ i mnogi drugi tadaÅ”nji `narodnjaci` - pežorativno nazivani `nerednjaci`. KaluÄer istoriÄar Ilarion Ruvarac je zapisao da je: Zmaj nekad prezirao novac, zato je u tartanj straÄio onih 100 lanaca, Å”to mu ih je otac ostavio, kojih da je saÄuvao, ne bi danas morao biti radikal, no danas ga ne prezire. Ruvarac je pogreÅ”io samo utoliko, da se radilo od majÄinom mirazu - kapitalu Gavanskih u Srbobranu (175 lanaca) i porodiÄnoj kuÄi u Novom Sadu. JovanoviÄi, sinovi na Äelu sa ocem Pavlom su lagodnim životom rano `spiskali` dedovinu. Dr JovanoviÄ je `Äetvrt veka` bio lekar, menjajuÄi Äesto nameÅ”tenje. Ali nema sumnje da je pesnik Å”kodio lekaru; on je bio isuviÅ”e cenjen kao pesnik da bi mu se verovalo kao lekaru. Jedan liÄni Zmajev prijatelj i sam lekar je napisao ono Å”to su mnogi upuÄeni znali: Zmaju nije bilo u prirodi da bude lekar. Nije umeo ni u lakÅ”im sluÄajevima da postavi dijagnoze, pokazivao se vrlo Äesto neodreÄen, i u propisima neodluÄan. Bio je dobar Äovek, naklonjen pacijentu, ali sa druge strane nije mu se mnogo verovalo te je bio malo tražen. Äestiti lekar nije znao ni da naplati svoj uÄinak[11] Vratio se 1902. godine iz Zagreba, u svoj dom u Kamenici, i mada je bio star i bolestan nije ispuÅ”tao pero do svog kraja. Preminuo je 14. juna (1. juna po julijanskom kalendaru) 1904. u Sremskoj Kamenici, gde je i sahranjen. Književni rad Uredi Dve najbolje zbirke njegovih pesama su āÄuliÄiā i āÄuliÄi uveociā. Veliki broj njegovih Å”aljivih i deÄjih pesama, Å”tampanih po raznim listovima i Äasopisima, izaÅ”ao je u dva izdanja celokupnih dela: āPevanijaā i āDruga pevanijaā. Jovan JovanoviÄ Zmaj je prvi pisac u srpskoj književnosti koji je pisao pesme za decu, riznica `Smilje`[17] sadrži pesme sa bogoljubivim i rodoljubivim temama, koje su pravi dar u srpskoj književnosti za decu. Deca Äe iz njih saznati kako valja podnositi nevolje, pomagati bližnjima, radovati se životu, prirodi, potoku i cvetu, blagodariti za sve, poÅ”tovati starije, voleti svoju otadžbinu, kako se moliti i uzdati u Boga. Sigurno je Äika Jova imao na umu svoju decu dok je pisao ove pesme, jer se njegova najmlaÄa kÄi zvala Smiljka, a ceo naziv je pod imenom `Smilje`. Poznata je i njegova rodoljubiva oda āSvetli Groboviā (1879). Poslednje su Å”tampane zbirke: āSnohvaticeā i āDevesiljeā. U prozi je napisao jednu pesniÄku legendu (āVidosava BrankoviÄā) i jedan Å”aljivi pozoriÅ”ni komad (āÅ aranā) 1866. godine. Prikupljao je graÄu za ReÄnik srpskog jezika u kasnijem izdanju SANU.[18] PrevodilaÄki rad Uredi Zmaj je i prevodio, naroÄito iz maÄarske književnosti. Najbolji su mu prevodi maÄarskog pesnika srpskog porekla Å andora Petefija. Pored ostalih pesama, od njega je preveo spev āVitez Jovanā. Iz nemaÄke poezije prevodio je Getea (āHerman i Dorotejaā, āIfigenija u Tavridiā) i s uspehom podražavao Hajneovu ljubavnu liriku i epigram i orijentalsku poeziju Fridriha BodenÅ”teta (āPesme Mirca Shafijeā) 1871. godine. Preveo je sa nemaÄkog i objavio 1861. godine knjigu `IstoÄni biser`. Od ostalih prevoda iz strane književnosti najpoznatiji su āDemonā od Ljermontova i āEnoh Ardenā od engleskog pesnika Tenisona. Pored Zmaja, ureÄivao je satiriÄne listove Žižu i Starmali. Od 1880. pa do smrti izdavao je deÄji list Neven, najbolji srpski deÄji list tog vremena. Fotogalerija Antikvarne knjige stara srpska knjiga srpske knjige devetnaestog 19. Xix veka stare
Prvo izdanje treÄe knjige pesama Svetislava StefanoviÄa iz 1905. godine. Ekstremno retko u ponudi s originalnim koricama. Vinjeta na prednjoj korici Beta VukanoviÄ. Spolja kao na fotografijama, unutra veoma dobro oÄuvano. Izdato u Mostaru u okviru Äuvene āMale bibliotekeā Å tamparsko umjetniÄkog zavoda Pahera i KisiÄa. Autor - osoba StefanoviÄ, Svetislav Naslov Pesme : originalne i prevedene. Knj. 3 / Svetislav StefanoviÄ Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1905 Izdanje [posebno izd.] Izdavanje i proizvodnja U Mostaru : Å tamparsko-umjetniÄki zavod Pahera i KisiÄa, 1905 FiziÄki opis 160 str. ; 16 cm. Zbirka Mala biblioteka SVETISLAV STEFANOVIÄ (Novi Sad, 01. 11. 1877 ā Beograd, novembar 1944) Svetislav StefanoviÄ je bio pesnik, kritiÄar, prevodilac, esejist, dramski pisac, lekar. Svetislav StefanoviÄ je po profesiji bio lekar, osnivaÄ je Katedre za patologiju, a bio je predsednik i osnivaÄ Jugoslovenskog lekarskog druÅ”tva. UÄestvovao je u Balkanskim ratovima i u Prvom svetskom ratu, viÅ”e je puta odlikovan. Bio je predsednik Srpske književne zadruge. Posle Drugog svetskog rata optužen je kao klevetnik sovjetskih vlasti u vezi sa zloÄinom u Vinici, dok su kasnija istraživanja potvrdila njegovo svedoÄenje. Optužen je i kao savetodavac Velibora JoniÄa u progonu književnika, ali u optužnici nisu navedeni dokazi koji bi potkrepili ovakve tvrdnje. Zameralo mu se i to Å”to je 1937. godine preveo Musolinijevu knjigu O korporativnoj državi. 1944. godine je streljan kao neprijatelj naroda i ratni zloÄinac. Bio je modernista i avangardista. Poeziju je objavljivao u sledeÄim listovima i Äasopisima: Stražilovo (1893), Brankovo kolo (1911ā1914), Bosanska vila (1911ā1914), Hrvatskosrpski almanah (1911), Letopis Matice srpske (1913, 1926, 1928), Srpski glasnik (1916ā1917), Srpski književni glasnik (1914), Delo (1914), Vihor (1914), Srpske novine (1916), Zabavnik (1917ā1918), Dan (1919), Kritika (1921ā1922), Misao (1919, 1922, 1923), Republika (1922, 1923, 1924), Vreme (1926), itd. Tri knjige njegovih Pesama izaÅ”le su u Mostaru (1903, 1904. i 1905) i iz tih ranijih zbirki stihova (1902ā1912) probrao je njihovu malu antologiju pod nazivom Sunca i senke (1912. u Beogradu), a nakon toga je objavio joÅ” dve knjige poezije Strofe i ritmovi (1919) i Granice (1928). Kasnije je nastala njegova Antologija Laze KostiÄa (1923) i Nova antologija srpske lirike. Svetislav StefanoviÄ je pored poezije pisao i prozna dela: zbirku pripovedaka Skice (1904), drame Sukobi (1911) i KuÄa tamnih senki (1927), kao i književne eseje Iz engleske književnosti (1907. ā o Å ekspiru, Danteu, Gabrielu Rosetiju). Gojko TeÅ”iÄ kaže da je od StefanoviÄeve poezije znatno važniji njegov kritiÄki angažman u odbrani koncepcije modernog srpskog pesniÅ”tva. Branio je Disovo pesniÅ”tvo u programskom Älanku Äast i sloboda tvorcima! (Brankovo kolo, 15. IX 1911), znaÄajni su eseji u Bosanskoj vili (1912ā1913), ViÅ”e slobode stiha, Stih ili pesma?, a u meÄuratnom periodu brani modernistiÄko pesniÅ”tvo, naroÄito u eseju Uzbuna kritike i najmlaÄa moderna (Misao, 1921) i u polemici sa Markom Carom (Misao i Politika). StefanoviÄ je bio poznat kao kritiÄar svojih savremenika. Smatrao je da se previÅ”e energije troÅ”i na rat sa starom umetnoÅ”Äu, umesto na oslobaÄanje nove. Kritikovao je veÅ”taÄku konstruisanost i nedostatak intuitivnosti i spontanosti u avangardnoj poeziji. Verovao je u pobunu, obnoviteljsku misiju, ali i u povratak varvarstva i primitivizma u književnost, smatrajuÄi da predstavljaju osveženje za umetnosti. MeÄutim, tridesetih godina Svetislav StefanoviÄ napuÅ”ta koncepciju za koju se zalagao, odriÄe se modernizma, postaje konzervativan i prelazi na književnu desnicu. Beta VukanoviÄ (1872ā1972). Beta VukanoviÄ, ili kako je njeno pravo ime, Babet Bahmajer, je roÄena 18. aprila 1982. godine u Bambergu, NemaÄka. UÄila je slikarstvo u Minhenu i Parizu. Udala se za kolegu sa Akademije, Ristu VukanoviÄa i promenila ime u ono po kome je danas poznata u Srbiji. Ona je zaslužna za uvoÄenje u domaÄu umetnost mnogih likovnih vrsta, koje pre nje kod nas nisu postojale. Preselila se u Beograd i prvi put ovde izlagala 20. septembra 1898. godine. Izložbi je prethodilo sveÄano otvaranje, Å”to je u to vreme bila prava retkost, kao i izlaganje u prostoru kao Å”to je sala Narodne skupÅ”tine. Izložbi je prisustvovao i kralj Milan ObrenoviÄ i tom prilikom pozvao nju i drugih dvojicu izlagaÄa (Rista VukanoviÄ, Simeon RoksandiÄ) da izlažu na Dvoru. Ona je uticala na tadaÅ”nje umetnike da izaÄu iz ateljea i stvaraju u prirodnom okruženju, otud termin āplain airā, koji se vezuje za njeno ime. Preminula je u Beogradu, nakon Äitav vek duge životne priÄe, 31. oktobra 1972. godine. U trenutku kada su, aprila mjeseca 1899. godine Paher i KisiÄ dali prvu, temeljno pripremljenu objavu da pokreÄu āMalu Bibliotekuā, oni su istovremeno bili u prilici da ponude petnaestak dotad objavljenih knjiga u vlastitom izdanju. Svoj izravni uzor izdavaÄka knjižarnica i Å”tamparija Pahera i KisiÄa i izriÄito je naznaÄila u oglasu o pokretanju, objavljenom u posebnoj, nultoj svesci (āsveska za prikazā), gdje se kaže da Äe ova biblioteka ābiti u srpskoj književnosti sliÄna Reklamovoj `Univerzalnoj biblioteci` u NjemaÄkojā. U dvanaestogodiÅ”njem životu mostarske āMale Bibliotekeā (1899ā1910) objavljeno je ukupno 110 naslova, tj. djela, u 185 numerisanih sveski (neka djela izlazila su u viÅ”e sveski), na kraju uvezanih u 36 knjiga. Iako treba imati na umu da se radi o malim sveskama, sa Äetiri do Å”est tabaka džepnog formata, u cjelini se može govoriti o zaista impozantnom izdavaÄkom poduhvatu za to vrijeme. Kada se govori o odnosu broja i kvaliteta knjiga, u kome je sadržana trajna potreba za usaglaÅ”avanjem umjetniÄke vrijednosti literarnih djela sa brojnoÅ”Äu ÄitalaÄke publike, a koju su osnivaÄi i vlasnici āM. B.ā nastojali da zadovolje na optimalan naÄin, taj odnos doveden je u onaj omjer koji je omoguÄio dosta dug vijek edicije i njen opstanak na tržiÅ”tu knjige u jednom reprezentativnom periodu srpske književnosti. To je podrazumijevalo da se biblioteka prvenstveno i u veÄoj mjeri morala oslanjati na kraÄe forme i lakÅ”e, zabavno Å”tivo satiriÄno-humoristiÄkog karaktera, pa tek onda na poznata i provjerena djela i pisce domaÄe i strane književnosti. Iz istih razloga, a i zbog toga Å”to je bila dominantna u tadaÅ”njoj srpskoj književnosti, najviÅ”e je zastupljena pripovijetka, ali znaÄajno mjesto imala je i dramska književnost, neÅ”to viÅ”e komadi humoristiÄkog karaktera, mada je bilo dosta djela i sa melodramskim sadržajem i tragiÄnim ishodom, Å”to je sve, opet, u vezi sa standardima i praktiÄnim kulturnim potrebama toga doba. Mnogo manje je poezije, a najmanje književnih studija, ali sama Äinjenica da ih je uopÅ”te i bilo dovoljno svjedoÄi o potrebi da se zadovolje i neki ekskluzivniji zahtjevi književnog ukusa. Mada su, dakle, u veÄoj mjeri bili zastupljeni manje poznati pisci sa radovima viÅ”e primijenjenog karaktera, bilo je i mnogo najpoznatijih pisaca tog vremena, a neki od njih su objavili i po nekoliko knjiga. Svetozar ÄoroviÄ i Branislav NuÅ”iÄ, na primjer, imali su po pet naslova, Simo Matavulj i Svetislav StefanoviÄ po Äetiri, Stevan Sremac tri, Milan BegoviÄ dva, dok su po jednim naslovom bili zastupljeni neÅ”to manje ili viÅ”e znaÄajni pisci kao Å”to su Ilija VukiÄeviÄ, Ivo Äipiko, Mileta JakÅ”iÄ, Milorad P. Å apÄanin, Janko VeselinoviÄ, Äedomir MijatoviÄ, Marko Car, Dragutin IliÄ, Ksaver Å andor Äalski, Milan BudisavljeviÄ, Pera S. Taletov, Vojislav JovanoviÄ, Milutin UskokoviÄ, Jovan SkerliÄ, Sima PanduroviÄ, Grigorije BožoviÄ, i drugi. Ranije je veÄ reÄeno da su ÄeÅ”Äe objavljivana manje znaÄajna djela poznatih pisaca, Å”to je valjda i normalno, jer takvih djela je mnogo viÅ”e nego onih drugih. Ali ni to ne umanjuje znaÄaj ove edicije, jer su u njoj objavljena i neka važna djela srpske književnosti tog doba, kao Å”to su: āŽenidba Pere Karantanaā, āStojan MutikaÅ”aā i zbirka priÄa āMoji poznaniciā Svetozara ÄoroviÄa, drama āKnez od Semberijeā Branislava NuÅ”iÄ, āPoÅ”ljednji vitezoviā i āSvrzimantijaā Sime Matavulja, āSa jadranskih obalaā Ive Äipika, āMoje simpatijeā i āNiz rodno Primorjeā Marka Cara, āVitae fragmentaā Milutina UskokoviÄa, prva zbirka poezije āPosmrtne poÄastiā Sime PanduroviÄa, prva zbirka priÄa āIz Stare Srbijeā Grigorija BožoviÄa, kao i Äetiri knjige Svetislava StefanoviÄa, itd. Biblioteka je imala veliki ugled i kod najznaÄajnijih pisaca toga doba. A. G. MatoÅ” koji u to vrijeme ākao vojni bjegunac živi u potkrovljima Pariza, traži da mu se āÅ”alju izdanja `Male Biblioteke`ā, a Bora StankoviÄ ākaže da bi voleo da mu `KoÅ”tana` izaÄe u izdanjima `Male Biblioteke` viÅ”e nego i u jednom preduzeÄu Beogradaā. āMala Bibliotekaā ugasila se kada viÅ”e nije mogla da opstane na tržiÅ”tu knjige. U Bosanskoj vili 1909. godine uz obavijest da je obustavljen njen Äasopis Prijegled, data je i prognoza da Äe do kraja te godine morati da se āobustavi izlaženje same bibliotekeā. Prema podacima sa tog mjesta u tom periodu do Äitalaca je stizalo svega 329 primjeraka njenih knjiga, pri Äemu je 115 primjeraka iÅ”lo po osnovu godiÅ”nje, 39 polugodiÅ”nje, a 4 tromjeseÄne pretplate, dok su 92 primjerka iÅ”la za razmjenu i saradnicima. Druga, veÄa polovina tiraža praktiÄno je zavrÅ”avala kod neurednih platiÅ”a i tu se zapravo i krije razlog Å”to je iduÄe 1910. godine biblioteka morala da se ugasi. Koliki je znaÄaj i ugled imala āMala Bibliotekaā svjedoÄi i podatak da ju je ākupio Iso ÄurÄeviÄ, knjižar iz Sarajeva, i 1918. godine nastavio da Å”tampa knjige od 186. sv. nadalje, a istovremeno da doÅ”tampa i brojeve od 1. do 185. sv., kako bi stvorio svoju, novu bibliotekuā. Preuzetu biblioteku novi izdavaÄ je izdavao do 1931. godine, ali kontinuitet od 1ā185 sveske nije uspio popuniti svojim knjigama. Ideja āMale Bibliotekeā ponovo je oživjela sedamdesetih godina ovog vijeka kada je Ihsan (Ico) MuteveliÄ u Mostaru osnovao Prvu književnu komunu, koja je bila inspirisana davnim Paher ā KisiÄevim izdavaÄkim poduhvatom. U okviru te kulturno veoma Å”iroko zasnovane izdavaÄko-knjižarske institucije, koja je umnogome podsjeÄala na āÅ tamparsko-umjetniÄki zavod Pahera i KisiÄaā bila je pokrenuta i jedna edicija pod imenom āMala Bibliotekaā, koja, meÄutim, nije dostigla znaÄaj svog uzora i prethodnika KNjIGE OBJAVLjENE U āMALOJ BIBLIOTECIā 1899. 0. Ljubav prema knjizi po Edmondu de Amicisu. Sa napomenama nekoliko srpskih književnika (sveska za prikaz); 1. Jovan ProtiÄ: Å areni Å”ljunci. HumoristiÄne crtice; 2. Damjan Ä. OmÄikus: Disjekta. Slike, crtice i pripovijetke. I svezak; 3. Antun P. Äehov: Pripovetke. Preveo Velja MirosavljeviÄ. I sveska; 4. Simo Matavulj: Tri pripovijetke; 5. Svetozar ÄoroviÄ: Dvije Å”aljive igre. I. PoremeÄen plan. II. Izdaje stan pod kiriju; 6ā7. Od srpskih pripovjedaÄa: BožiÄne priÄe. # zastupljeni: Jovan MaksimoviÄ, Ilija I. VukiÄeviÄ, Svetozar ÄoroviÄ, Ivan IvaniÄ, Milan BudisavljeviÄ, Marko Car; 8. Ilija I. VukiÄeviÄ: Arnautske slike; 1900. 9. Stevan Sremac: Dve pripovetke; 10. Ivo Äipiko: Sa jadranskih obala. Kratke priÄe; 11ā12. Jovan ProtiÄ: Seoske fotografije; 13. Damjan Ä. OmÄikus: Disjekta. Slike, crtice i pripovijetke. II svezak; 14. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Knez od Semberije. Istoriska scena; 15. Mileta JakÅ”iÄ: PriÄe; 16. Antun P. Äehov: Pripovetke. Preveo Velja MirosavljeviÄ. II sveska; 1901. 17ā18. Svetozar ÄoroviÄ: Crtice; 1902. 19. Od srpskih pisaca: Humoristikon. I sveska; # zastupljeni: Branislav Ä. NuÅ”iÄ, Milorad M. PetroviÄ, Dr. Branislav StojanoviÄ, ÄiÄa Ilija StanojeviÄ, Jovan ProtiÄ. 20. Jovan ProtiÄ: Pripovetka kako se pokojni Avram NestoroviÄ svadio sa pokojnim Nestorom AvramoviÄem; 21ā22. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika, I sveska; 23ā24. Nikolaj V. Gogolj: Ženidba. Sasvim neobiÄan dogaÄaj. Komedija u dva Äina. Prevela Vukosava IvaniÅ”eviÄ ÄukoviÄ; 25. Luka GrÄiÄ BjelokosiÄ: Stotina Å”aljivih priÄa. Iz srpskog narodnog života u Hercegovini; 26ā27. Milan BudisavljeviÄ: PriÄe. Nova zbirka. āBijedni ljudiā; 28ā29. Milorad P. Å apÄanin: Posljednje pripovetke. Predgovor Dimitrije GligoriÄ; 30. Jovan Fil. IvaniÅ”eviÄ: Vragolije Vuka ZloÄeviÄa. Pripovijetke iz crnogorskog života; 31ā32. Od srpskih pisaca: Humoristikon. Kozerije IIāIII sveska; # zastupljeni: Milovan Ä. GliÅ”iÄ, Stevan Sremac, Dragomir M. JankoviÄ, Jevta UgriÄiÄ, Radoje D. DomanoviÄ, Ilija I. VukiÄeviÄ, S. H., O. 33ā34. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika, II sveska; 35. Nikolaj V. Gogolj: Å injel. Preveo Ljubomir MiljkoviÄ; 36. Vladoje S. JugoviÄ: Sjene. Male pripovijesti; 37. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Å openhauer. Humoreska u jednom Äinu; 38. Edgar Allan Poe (Edgar Alan Po): Dve pripovetke. S engleskog preveo Svetislav StefanoviÄ; 39. Joanikije PamuÄina: Å aljive srpske narodne pripovijetke. I sveska; 40. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika. III sveska; 41ā42. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Julije Cezar. Tragedija. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 1903. 43. Simo Matavulj: PoÅ”ljednji vitezovi; 44. Jean Baptiste Racine (Žan Batist Rasin): Fedra. Tragedija u pet Äinova. S francuskog preveo Dr. Nikola ÄoriÄ. 45. Simo Matavulj: Svrzimantija; 46ā47. MiloÅ” P. ÄirkoviÄ: Iz mojih uspomena; 48. Gyy de Maupassant (Gi de Mopasan): Orla. S francuskog preveo Veljko M. MiliÄeviÄ. Predgovor M. MiliÄeviÄ; 49. Jovan ÄorÄeviÄ: ÄuÄuk-Stana. Biografijska crta; 50. Brankovinski (Äoka NenadoviÄ): Pripovetke. I sveska; 51ā52ā53. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Hamlet kraljeviÄ danski. S engleskog preveo Dr. Laza KostiÄ; 54ā55. Dr. Jovan SubotiÄ: MiloÅ” ObiliÄ. Tragedija u pet Äinova; 56. Maksim Gorki: ÄelkaÅ”. S ruskog preveo Nikola NikolajeviÄ; 57ā58ā59. Janko M. VeselinoviÄ: CiganÄe. Iz zbirke sitih i gladnih; 60. Ferenc Herceg: Å est priÄica. S maÄarskog preveo Jovan GrÄiÄ; 61ā62. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Magbet. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 63. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Malo PozoriÅ”te. I. Pod starost. II. NaÅ”a deca. I sveska; 64ā65. Franz Grillparzer (Franc Grilparcer): Jevrejka ToleÄanka. Istoriska žalosna igra u pet Äinova. S njemaÄkog preveo Jovan GrÄiÄ; 66. Stevan Sremac: ÄiÄa-Jordan. Jedna slika; 1904. 67ā68. Äeda MijatoviÄ: Siromah Marko; 69. Matilda Serao ā Enriko Kastelnuovo ā Äovani Verga: Iz Italije. Pripovetke. S talijanskog preveo Svetolik A. PopoviÄ; 70. Dr. Svetislav StefanoviÄ: Skice; 71ā72ā73. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): RiÄard III. Tragedija u pet Äinova. S engleskog preveo Dr. Laza KostiÄ; 74. Marko Car: S bojnog i ljubavnog polja. Prigodne priÄe; 75. Luka GrÄiÄ BjelokosiÄ: Moje crtice; 76ā77. I. E. Poricki: NaliÄje života. Skice iz anatomije. S njemaÄkog preveo Gerasim P. IveziÄ; 78. Stevan Sremac: Jeksik-adžija. Pripovetka; 79ā80. Camille Debans (Kamil Deban): Prepreka. S francuskog preveo Vladimir T. SpasojeviÄ; 81ā82ā83. Milan PribiÄeviÄ: U mraku i magli; 84ā85. Lav NikolajeviÄ Tolstoj: Jutro jednog spahije. S ruskog preveo Nikola NikolajeviÄ; 86ā87. Svetislav StefanoviÄ: Pesme. Originalne i prevedene. II knjiga; 88. Ivan Vazov: Kratke priÄe. S bugarskog preveo Svetolik A. PopoviÄ; 89. Jovan ProtiÄ: U Zavetrincima; 90. Evripid: Alkesta. AntiÄka drama u tri Äina sa prologom. Preradio Ž. Rivole. Preveo Risto J. OdaviÄ; 1905. 91. Dragutin J. IlijÄ: Pripovetke. I sveska; 92. Jeremije Obrad KaradžiÄ: Srpske narodne pripovijetke; 93ā95. Johann Wolfang Goethe (Johan Volfgang Gete): Stradanje mladoga Vertera. S nemaÄkog preveo Branko MuÅ”icki; 96ā97. Ksaver Å andor Äalski (Ljubomir BabiÄ): Pripovijetke. I sveska;112 98ā99. Vaclav Steh (Vaclav Å teh): Zvoni treÄi put. Vesela igra u tri Äina. S ÄeÅ”kog preveo Dr. Ilija BajiÄ; 100. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Malo pozoriÅ”te. I. Greh za greh. II. Pod oblacima, II sveska; 101. Stevan Sremac: Skice; 102ā103. Petar J. OdaviÄ: Novele. I sveska; 104ā105. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): MletaÄki trgovac. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 106. Nikola T. JankoviÄ: Pripovetke. I sveska; 107. GĆ©za Gardonui (Geza Gardonji): Male priÄe. S maÄarskog preveo Jovan ProtiÄ; 108. Milan BegoviÄ: Vojislav IlijÄ. Studija; 109ā110. Svetislav StefanoviÄ: Pesme. Originalne i prevedene. III sveska; 111ā112. Henrik Ibsen (Henrik Ipsen): Rosmersholm. Drama u Äetiri Äina. Preveo Vojislav JovanoviÄ; 113ā114. Svetozar ÄoroviÄ: Ženidba Pere Karantana; 1906. 115. Simo Matavulj: Car Duklijan; 116ā118. Milan BudisavljeviÄ: Tmurni dnevi. Pripovijesti; 119. Svetozar Hruban-Vajanski: Bura u zatiÅ”ju. Novela. Sa slovaÄkoga preveo Jovan VuÄeriÄ. Predgovor od prevodioca; 120. Detlev Liliencron (Detlev Lilienkron): Ratne novele. S nemaÄkog Mirko DamnjanoviÄ; 121. Ž. M. RomanoviÄ: Psihodrame; 122ā123. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Mnogo vike ni oko Å”ta. S engleskog Dr. Svetislav StefanoviÄ; 124. Milan BegoviÄ: Meniet. Kaprisa u jednom Äinu; 125. Aleksandar ValentinoviÄ Amfiteatrov: Stara vrlina. Dramska kaža u jednom Äinu. S. Ruskog preveo Risto J. OdaviÄ; 126ā132. Pera S. Taletov: Novac. Roman iz beogradskog života; 133. Edgar Allan Poe (Edgar Alan Po): Tri pripovetke. S engleskog preveo Dr. DuÅ”an RajiÄiÄ; 134ā135. Jovan ProtiÄ: Iz seoskog albuma; 1907. 136ā138. Svetislav StefanoviÄ: Iz engleske književnosti. Eseji. I knjiga; 139ā140. Vojislav JovanoviÄ: NaÅ”i sinovi. Komad u Äetiri Äina s epilogom; 141ā147. Svetozar ÄoroviÄ: Stojan MutikaÅ”a. Roman; 148ā149. Maksim Gorki: Na dnu. Dramska slika u Äetiri Äina. S ruskog prevela Maga MagazinoviÄ; 1908. 150. Aleksa Å antiÄ: Pod maglom. Slika iz Gornje Hercegovine; 151ā152. Grigorije BožoviÄ: Iz Stare Srbije. Pripovetke. I sveska; 153. Milutin UskokoviÄ: Vitae fragmenta . Knjiga za umorne ljude; 154ā155. Milutin JovanoviÄ: Pjesme; 156. Jean Baptiste Moliere (Žan Batist Molijer): SmijeÅ”ne precioze. Komedija. S francuskog preveo DuÅ”an L. ÄukiÄ. Predgovor P. PopoviÄa; 157. Jovan SkerliÄ: Francuski romantiÄari i srpska narodna poezija;114 158ā160. Aleksandar VasiljeviÄ Družinjin: Paulina Sasovica. Pripovetka. S ruskog preveo Stojan NovakoviÄ; 161ā162. Sima PanduroviÄ: Posmrtne poÄasti; 1909. 163. Branislav NuÅ”iÄ: Danak u krvi. Dramski fragment u jednom Äinu; 164ā165. Svetozar ÄoroviÄ: Moji poznanici; 166ā168. MaÄarski pripovjedaÄi. Dvadeset pripovjedaka. S maÄarskog preveo Slavko M. KosiÄ; #Zastupljeni: Äula Sini, Zoltan Turi, Äula VarteÅ”i, Geza Gardonji, Adi Endre, Ferenc Herceg, LajoÅ” Biro, Žigmond SeleÅ”i, Jene Heltai, Zoltan AmbruÅ”, Å andor Brodi, Viktor RakoÅ”i, TomaÅ” Kobor, Bela Tot, Ferenc Molnar, Äula Krudi, Marton Zoldi, Geza LenÄel, IÅ”tvan BarÅ”ol, Kalman Miksat; 169ā170. Jovan ProtiÄ: Perom i olovkom. Äeretanja; 171ā174. Johann Wolfang Goethe (Johan Volfgang Gete): GvozdenÅ”aka Gec od Berlihingena. PozoriÅ”na igra u pet Äinova. S njemaÄkog originala od 1773 g. Preveo Ivan Vasin PopoviÄ; 175. Mita DimitrijeviÄ: PriÄe; 176ā177. Maksim Gorki: Konovalov. Pripovetka. S ruskog prevela Ljuba A. MarjanoviÄa; 1910. 178ā181. Andre Theuriet (Andre Terije): Žerarova ženidba. Roman. S francuskog preveo Mihailo S. DojÄinoviÄ; 182ā185. Aleksa Å antiÄ: Iz njemaÄke lirike. KC
Ivan Ivanovic - Crveni kralj Nezavisna izdanja, Slobodan Masic, Beograd, 1972. Mek povez, korice kao na slici, 111 strana. Nazalost, ugao knjige je bio u dodiru s nekom tecnoscu, ostale su fleke, vidi se na slikama. Nedostaje naslovna strana. Ovo je primerak s niskom numeracijom, nosi broj 11. EKSTREMNO RETKO, ZVANICNO ZABRANJENA KNJIGA U SFRJ, CIJI JE NAJVECI DEO TIRAZA ZAPLENJEN I UNISTEN! Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa: autoportret poslednjeg srpskog književnika - disidenta (2) Crveni kralj na sudu U svim režimima nepodoban, ugledni srpski književnik, Ivan IvanoviÄ, pisac kultnog disidentskog dela `Crveni kralj` (i joÅ” petnaest romana!), sumirajuÄi rezultate epohe u kojoj je stvarao, doÅ”ao je do zakljuÄka da je, kao Hemingvejev ribar, svoj ulov dovukao do obale, ali da je njegova lovina oglodana do kosti. Å ta se stvarno deÅ”avalo sa romanima Ivana IvanoviÄa, tokom trajanja socijalistiÄke Jugoslavije i nakon njenog pada i kako su ga (ne)veÅ”to zaobilazili, kad god bi se smenjivali razni režimi? Komunistima je smetalo Å”to mu je otac, Boža IvanoviÄ, bio komandant topliÄkih ravnogoraca, `demokratskim vlastima` je smetao Å”to je naklonjen tradicionalnoj Srbiji i njenim vrednostima, a novim desniÄarima je smetao zbog toga Å”to im se nije pridružio i Å”to ima kritiÄki stav prema svakoj nadri-ideologiji. O svemu tome, piÅ”e u eseju `Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa`, koji Magazin Tabloid objavljuje u nekoliko nastavaka Ivan IvanoviÄ Profesor je tražio od nas da vodimo liÄni dnevnik. To dotad nismo radili. Ja sam taj posao shvatio krajnje ozbiljno. U stvari, u dnevniku sam neprekidno pisao onaj fatalni pismeni zadatak iz petog razreda koji nisam uspeo da napiÅ”em. Tako su nastale moje prve priÄe. Opisao sam sve ono Å”to se nisam usudio da stavim u pismeni zadatak. (Te motive sam kasnije iskoristio za roman āVreme sporta i razonode`.) Äak sam opisao i onu koÄiÄevsku epizodu sa zadružnim i seoskim bikom. Zadružnom biku sam dao ime BuÄoni! (Na jednoj književnoj veÄeri u Pirotu, jedan Äitalac moje literature, inaÄe posleratni javni tužilac, rekao mi je da sam ga duboko uvredio. Pitao sam kako. - Dali ste biku ime sovjetskog generala BuÄonija, komandanta Crvene konjice. ZaÅ”to? Rekao sam: - Zato Å”to je taj Staljinov general posekao sabljom negde u sibirskom logoru pisca `Crvene konjice`, Isaka Babelja, jer je bio nezadovoljan naÄinom na koji je opisan.) Na kraju prvog polugodiÅ”ta profesor je pokupio naÅ”e dnevniÄke sveske da ih pregleda. Kad ih je u drugom polugodiÅ”tu doneo, nije krio nezadovoljstvo njihovim uÄinkom. Ali - izdvojio je moj dnevnik. JoÅ” mi je rekao da doÄem posle Äasova kod njega u kancelariju da porazgovaramo. Jedva sam doÄekao da se zavrÅ”e ti Äasovi. A onda - ulazim u Å”kolu na profesorski ulaz! Famulus me zaustavlja i pita Å”ta tražim, kažem da idem kod direktora. On me odvodi do kancelarije i prijavljuje direktoru. Äujem kako Buda viÄe: - Neka uÄe. Profesor me doÄekuje stojeÄi, drži moju svesku u rukama. Pruža mi ruku, pozdravlja se sa mnom kao sa sebi ravnim. Zbunjen sam, da ne kažem inhibiran. Profesor mi kaže da sednem, pita me pijem li kafu. Verovatno nisam umeo niÅ”ta da kažem, tek on zove onog famulusa i naruÄuje dve turske kafe. Raspituje se o mom poreklu, kaže da je Äuo za mog oca kapetana Božu. Za moju majku kaže da je najbolji uÄitelj u srezu! Kad famulus donese kafe, Buda me nudi cigaretom, pita me da li puÅ”im. Nisam puÅ”io, a bila je to prva kafa u mom životu! - SluÅ”aj, konaÄno Buda prelazi na stvar, pozvao sam te da ti kažem da ÄeÅ” biti pisac. ImaÅ” talenat! Samo ako istrajeÅ”. Onda mi priÄa kako je on celog života pisao, ali nije imao mnogo uspeha. (U prokupaÄkom pozoriÅ”tu, koje je tada bilo profesionalno, izvedene su tri njegove drame. Ja sam u TopliÄkim sveskama objavio dve, treÄa je izgleda izgubljena. Objavio je i sedam priÄa, i njih sam preÅ”tampao. Bio je prestrog prema sebi, nije bio bez talenta.) Otpratio me je do vrata kao buduÄeg pisca. Ne znam kako sam uspeo da izaÄem na ulicu, ali tog trenutka sam postao pisac. U tom sedmom razredu sam se usudio da odem na literarni sastanak. Bez kompleksa inferiornosti! Vrhovni književni autoritet na literarnoj sekciji bio je uÄenik osmog razreda, Predrag MiliÄeviÄ. (Kasnije Äe zavrÅ”iti književnost, ureÄivati neke zabavne listove, ali, koliko znam, književnoÅ”Äu se nije ozbiljno bavio. I danas mislim da je to Å”teta!) Na tom sastanku je Äitao pesme neki Dragoljub MarkoviÄ (ako sam ime dobro zapamtio, za njega viÅ”e nisam Äuo); bio je krupan, uobražen, imitirao je Branka RadiÄeviÄa. Pesme su mu bile patetiÄne, srceparatelne, romantiÄarske. Usudio sam se da uzmem reÄ i da raspalim po pesniku! Napao sam lažni romantizam u srpskoj poeziji! (Bio sam proÄitao Pevanje i miÅ”ljenje Svetozara MarkoviÄa.) ÄitajuÄi kao SkerliÄ! Za diskusiju sam bio napadnut od nekih devojaka, ali sam dobio podrÅ”ku Predraga MiliÄeviÄa. Postao sam istaknuti Älan literarne sekcije! Posle toga sam se prijavio da na literarnoj sekciji proÄitam jedan svoj rad. Prijavio sam priÄu `Nikad nije kasno`, iz sveske koju je Buda podržao. I tu nastaju prve peripetije oko moje literature. Å ta se stvarno deÅ”avalo u pozadini saznao sam mnogo kasnije od tadaÅ”njeg osmaka, a potom poznatog advokata i politiÄara, Galje MilanoviÄa. Galja je u to vreme bio predsednik Omladinske organizacije Å”kole i Älan gradske Omladinske organizacije. Na gradskom forumu postavilo se pitanje da li da se uopÅ”te dozvoli sinu Bože IvanoviÄa da nastupi na literarnom sastanku. Rukovodstvo gradske organizacije, podržano od partijskog komiteta, bilo je protiv moje literarne promocije. Galja, koji je bio liberalni omladinac (kao liberal je politiÄki stradao u partijskoj Äistki poÄetkom sedamdesetih godina Dvadesetog veka), zastupao je stav da Omladinska organizacija ne sme da bude cenzor, zbog Äega je dobio nekakvu opomenu. Ipak, posle dosta neizvesnosti, dobio sam dozvolu da proÄitam priÄu na Å”kolskom literarnom sastanku. Odluku mi je saopÅ”tio upravo Galja MilanoviÄ, pod uslovom da prihvatim neke sugestije gradskog omladinskog Komiteta. Izvesno je da ne bih proÅ”ao da iza mene nije stao direktor Gimnazije Buda IliÄ. Ne možemo mi spreÄiti ÄetniÄku decu da se bave umetnoÅ”Äu, samo zato Å”to su im oÄevi bili na drugoj strani! - navodno je rakao je Buda na sastanku Komiteta. Taj moj prvi literarni nastup u maju 1954. godine bio je senzacionalan! Kasnije sam imao mnogo lomova u literaturi, uspona i padova, pohvala i pokuda, ne može se reÄi da nisam doživeo izvesnu afirmativnost i popularnost, ali se sve to ne može meriti sa tim mojim literarnim debijem u prokupaÄkoj Gimnaziji. Razlog je bio u samoj pripoveci, u njenoj sadržini. Postavio sam moralno pitanje svoje generacije. Nažalost, priÄu nisam saÄuvao, kao ni dnevniÄku svesku. SeÄam se da je priÄa imala naziv `Nikad nije kasno` i bila je tipiÄna moraleska. Bila jedna gimnazijalka Maja i imala dva udvaraÄa. Jedan je bio student MiÅ”a, tih i neupadljiv, pesnik; drugi je bio sportista Boban, atraktivan i razmetljiv, fudbaler. Devojka se u svojoj naivnosti i lakomislenosti opredeljuje za fudbalera, ali kad je on uskoro izigra shvati Å”ta je izgubila. (Tako je veÄ ova gimnazijska priÄa inicirala osnovnu temu moje literature, etiÄko pitanje.) Pripovetka je u potpunosti podelila, kako uÄesnike literarnog sastanka, tako i Äitavu Å”kolu. Cela Å”kola je samo o tome priÄala, svaki gimnazijalac je smatrao da treba da se opredeli prema problemu koji sam postavio. (SliÄnu situaciju sam ponovio sa `Crvenim kraljem`.) Pogotovo je polemiku izazvala scena slobodne ljubavi na Hisaru. (Bio sam proÄitao Lorensa, `Ljubavnik ledi Äeterli`.) Diskutanti su se polarizovali. MeÄu onima koji su me hvalili bio je Predrag MiliÄeviÄ, glavni književni autoritet Gimnazije, arbitar eleganciorum. On je rekao: Ljudi, ovo je veliki dan za prokupaÄku Gimnaziju! Danas smo dobili topliÄkog Hemingveja! Izneti dileme generacije na tako jasan naÄin, pa to može samo istinski talenat! MeÄu onima koji su me napali bio je jedan uÄenik, koji je tek bio prispeo u prokupaÄku Gimnaziju iz Novog Sada, Petar MilosavljeviÄ (kasnije profesor univerziteta). On je rekao: Ova pripovetka nema nikakvu umetniÄku vrednost, jer sam je u potpunosti razumeo! Književnost, dakle, ne sme da bude razumljiva! Poruke ne smeju biti jasne. (Ova dva stava u pogledu moje literature pratiÄe me do danaÅ”njeg dana!) Poslednji pismeni zadatak u sedmom razredu bio je nagradni. Tema je bila ponovo slobodna, kao u petom razredu. Nagradu je dodeljivao Savez književnika Jugoslavije a sastojala se od `Almanaha` Saveza. Sad je moj zadatak ocenjen kao najbolji u Å”koli, dobio sam knjigu sa potpisom predsednika Saveza književnika Jugoslavije Josipa Vidmara. Pola NastavniÄkog veÄa je bilo za mene, a pola protiv. Moj rad je bio dosta slobodan, a to je okrenulo konzervativne profesore protiv mene. Ipak, prevladali su liberali! Tako sam izravnao raÄune sa odlikaÅ”ima iz petog razreda. RaÄunam da sam ta dva meseca (maj i jun 1954. godine) bio pravi pisac. O meni se u Gimnaziji neprestano priÄalo, Äak su i gradske devojke poÄele da se u mene zaljubljuju! (Samo mi se joÅ” jednom to desilo, kad sam objavio `Crvenog kralja`! I tad su u pitanju bila samo dva meseca, septembar i oktobar 1972. godine. Ali to je druga priÄa.) JoÅ” kad mi je Buda u osmom razredu gimnazije objavio U TopliÄkim novinama priÄu iz one sveske, `Gaga`, umereno modernistiÄku, mogao sam da upiÅ”em Svetsku književnost. Ovaj moj gimnazijski uspon, dolaskom u Beograd bio je u potpunosti poniÅ”ten. Za Äetiri godine studiranja nisam uspeo da objavim nijedan redak, iako sam pisao roman! Ako sam u Prokuplju doživeo uzlet, u Beogradu sam doživeo pad. Beograd me je, jednostavno, pojeo. To sam opisao u dve novele, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Ova dogaÄanja u Prokuplju su u potpunosti odredila moj životni put. Lokalni uspeh priÄe āNikad nije kasno` za uvek me je otrgnuo od matematike i gurnuo u literaturu u kojoj sam se proveo kao, da upotrebim narodski izraz u Srba, bos po trnju. Ne znam Å”ta bih uradio kao graditelj, kao pisac sam bio uvek u problemu. Moj drugi uzlet vezan je za āCrvenog kralja`. To je bio let Ikara u bekstvu iz Lavirinta. Ja sam provinciju doživeo kao Lavirint na Kritu. Kao svaki mladiÄ, Ikar je poleteo pravo na sunce. Senzacionalni uspeh āCrvenog kralja` u svemu je podsetio na Ikarov let. Äinilo se dva meseca 1972. godine da sam uzleteo u neviÄene visine, da sam zauvek pobegao iz Lavirinta. Gotovo da sam postao slavan pisac (ovo mi zvuÄi degutantno, ali u Beogradu je taj termin bio u opticaju), sa izgledom da postanem svetski pisac! (aluzija na moj studij Svetske književnosti). Ali, uskoro je doÅ”ao pad. KomunistiÄka država mi nije dala da letim, odluÄila je da me strmoglavi. Jednostavno je zabranila āCrvenog kralja`, odsekla mi je krila, priredila mi je zabranu romana. Ako je moj uzlet bio senzacionalan, pad je bio katastrofalan! ProÅ”ao sam kao legendarni Ikar. PoÅ”to su se prvom letaÄu u ljudskom rodu krila od voska, pod toplotom sunca, otopila, Ikar je doživeo strmoglavi pad. Iz Lavirinta je uspeo da pobegne Ikarov otac Dedal, arhitekta koji je sagradio ovo Äudnovato zdanje, jer ga je životno iskustvo nauÄilo da leti neposredno iznad mora i stalno prska krila od voska da se ne otope. Postao sam zabranjeni pisac sa neizleÄivim posledicama. Ja nisam umeo da letim kao Dedal. Dedala je za svog književnog junaka uzeo Džems Džojs, to je Stiven Dedalus. Upotrebio sam ovo poreÄenje, jer sam napisao dve novele o Ikaru, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Sa āCrvenim kraljem` mi se desio u stvari Ikar. No da vidimo kako mi se dogodio āCrveni kralj`. Evo Å”ta sam rekao o tome Dragoljubu TodoroviÄu u knjizi āAntipolitiÄar`, 2004. godine... āRoman sam napisao u martu i aprilu 1969. godine. Smislio sam ga znatno ranije, ali nisam se usuÄivao da literarno uobliÄim banalnu temu kakva je fudbal. Uz to, tema je zahtevala za govor uliÄni žargon, kojim je moj zamiÅ”ljeni junak jedino mogao da govori, jer sam se bojao da taj jezik nije književno legitiman. (Bilo mi je jasno da se fudbalska priÄa ne može ispriÄati otmeno i uzviÅ”eno, nego grubo i sirovo.) Nalazio sam se u dilemi da li je fudbal dozvoljena tema i da li je žargon kljiževno dopustiv? Pojava MihailoviÄevih `Tikava` i pohvale koje je ovaj roman dobio dali su mi legitimitet da ispriÄam fudbalsku priÄu kako sam je zamislio. Roman sam mogao da napiÅ”em za tako kratko vreme, jer sam ga dugo pre toga nosio u sebi. Tad sam bio na bolovanju (zarazna žutica) i bio sam osloboÄen od Å”kolskih poslova. Prvi put sam odlomke iz romana Äitao u stanu pesnika i nastavnika Aleksandra Äernova u Maloj Plani. SluÅ”aoci su bili Äernov, moj kolega iz kurÅ”umlijske Gimnazije MiloÅ” CvejiÄ i student književnosti na PriÅ”tinskom univerzitetu Spasoje Å ejiÄ. SeÄam se da se CvejiÄ mrÅ”tio (Nije to književno dopustivo!), Äernov se kolebao (Äavo bi ga znao!), ali Å ejiÄ je bio oduÅ”evljen. (Takav āraspored snaga` Äe ostati do kraja!) Bio je to u svemu Å”ezdesetosmaÅ”ki roman. Pokrenuo je iste probleme kao studentski protest u junu Å”ezdeset osme. `Crveni kralj` je u rukopisu, nemam izdavaÄa, Å”tampam odlomke. Ovde je bitan odlomak iz romana Å”tampan u listu niÅ”kih studenata List mladih 68. pod naslovom Zoran JugoviÄ, centarfor na radu u Ameriki. Urednik kulture u ovom Å”ezdesetosmaÅ”kom glasilu bio je pesnik Zoran MiliÄ, koga sam poznavao sa DrainÄevih susreta. Kad sam mu odneo priÄu, rekao mi je da je to pravi tekst za revolucionarni studentski list. Ali bio je u neprilici, prethodni broj je prvo bio zabranjen pa posle osloboÄen, zato Å”to je preneo odlomak iz romana `Äangi` hrvatskog pisca Alojza MajetiÄa. Taj roman, Äija se radnja deÅ”ava na radnoj akciji, bio je svojevremeno zabranjen, ali je upravo bio ponovo Å”tampan. Zoran mora da pokaže tekst glavnom uredniku. SiÅ”li smo u bife, gde je glodur zasedao sa joÅ” nekim drugovima. Bio je to LjubiÅ”a IgiÄ, kasniji MiloÅ”eviÄev visoki zvaniÄnik i bankar. IgiÄ je, dozvoljavam na brzinu i ne udubljujuÄi se preterano, proÄitao tekst i klimnuo glavom. (Kasnije je tvrdio da tekst uopÅ”te nije video, pa je sva krivica pala na Zorana MiliÄa!) Tekst je objavljen u septembru 1969. godine. To je bila poslednja glava `Crvenog kralja`, ona koja Äe me kasnije odvesti na sud. Objavljivanje teksta izazvalo je veliku gužvu, najpre u NiÅ”u a potom u KurÅ”umliji. Zoran MiliÄ mi je paniÄno telefonirao preko Å”kolskog telefona (svoj nisam imao, naravno) i rekao mi da je tužilac podneo zahtev za zabranu broja. Tražio je da dam izjavu da je reÄ o romanu i da je radnja izmiÅ”ljena. No do zabrane nije doÅ”lo, tužilac je povukao prijavu. (Å ta se onda deÅ”avalo u NiÅ”u saznao sam mnogo kasnije od Veselina IliÄa, koji je u to vreme bio sekretar niÅ”kog Komiteta i predsednik IdeoloÅ”ke komisije pri CK Saveza komunista Srbije. Veselin IliÄ je napisao studiju o `Crvenom kralju`, pa smo se tako upoznali.) Kad je tužilac podneo prijavu, Veselin je odmah sazvao Komisiju na kojoj je zakljuÄeno da je u pitanju umetniÄko delo i da Partija ne stoji iza zabrane. Tužilac NiÅ”a je posluÅ”ao svoju Partiju. Ako sam se spasio NiÅ”a, KurÅ”umlije nisam mogao! U nastalim partijskim podelama, Toplica je dobrim delom podržavala tvrdi kurs koji je predvodio Draža MarkoviÄ. Najpre me je pozvao direktor Gimnazije da dam pismenu izjavu o tekstu i ja sam napisao ono Å”to sam rekao Zoranu MiliÄu. Onda se sastao Komitet SK, na kojem je partizanski borac, direktor najveÄe radne organizacije u gradu Å IK Kopaonik, KorÄagin, udario pesnicom o sto i izrekao Äuvenu reÄenicu, koja Äe tri godine kasnije postati partijska maksima: S neprijatelji treba raÄistiti! Komitet je naredio svim partijskim organizacijama da raspravljaju o mom sluÄaju. Tako se o mom tekstu u studentskom listu govorilo u najudaljenijim selima opÅ”tine, kao Å”to su ŽuÄ ili Merdare. ZakljuÄak je svuda bio isti: da kolektiv Gimnazije u KurÅ”umliji preispita dalji opstanak u nastavi neprijateljski raspoloženog profesora Ivana IvanoviÄa. Ali u samoj Gimnaziji nije otvoren proces. Kako? PoÅ”to su 69. liberali bili na vlasti, u Srbiji jaÄi od konzervativaca, spasila ma je Partija, taÄnije Veselin IliÄ, koji je kao predsednik IdeoloÅ”ke komisije CK Srbije, mogao da zaustavi proces. āCrvenog kralja` sam ipak uspeo da objavim, ali tek 1972. godine, poslednjeg dana avgusta, kod nezavisnog (privatnog) izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. TroÅ”kove Å”tampanja smo podelili. Komotno se može reÄi da je to bilo senzacionalno otkriÄe. Za dva meseca, koliko je roman bio na slobodi, napisano je viÅ”e veoma pohvalnih kritika i novinskih tekstova; sklopio sam ugovor za snimanje filma i TV serije; roman je stavljen na okvirni repertoar beogradskog pozoriÅ”ta Atelje 212; bili su u izgledu prevodi. ReÄju, bio sam na putu da postanem slavan pisac! A onda, poslednjeg dana oktobra 1972. godine, doÅ”ao je nokaut! Okružni javni tužilac PanÄeva (mesno nadležan poÅ”to je MaÅ”iÄ konaÄno naÅ”ao Å”tampariju u PanÄevu) pokrenuo je postupak za zabranu `Crvenog kralja`, samo dan kasnije poÅ”to je palo srpsko liberalistiÄko rukovodstvo. Stvoren je politiÄki okvir za seÄu knezova, Å”to Äe reÄi progon liberalnih ljudi. MoguÄe je da sam ja tu bio kolaterarna Å”teta, da je sa prljavom vodom iz korita izbaÄeno i dete. Jednom piscu se teža stvar od zabrane nije mogla dogoditi! Okružni javni tužilac PanÄeva, Vladeta NedeljkoviÄ, optužio je moj roman da vreÄa javni moral, a mog junaka da je povredio ugled SFRJ, jer zemlju posprdno naziva Jugom i Jugovinom. MaÅ”iÄ se dogovorio sa advokatom SrÄom PopoviÄem, koji je tada branio gotovo sve disidente, da zastupa odbranu pred Okružnim sudom u PanÄevu. Odbrana je predložila veÅ”taÄenje, da se utvrdi da li roman povreÄuje javni moral. Za veÅ”take smo predložili profesora Pravnog fakulteta Radomira LukiÄa i profesora Filozofskog fakulteta Vuka PaviÄeviÄa. Sud je, na veliko iznenaÄenje SrÄe PopoviÄa, kome su dotad svi sudovi odbijali veÅ”taÄenje, prihvatio za veÅ”taka Vuka PaviÄeviÄa, koji je predavao etiku i bio Älan CK SK Jugoslavije! Äinilo se da se stvari odvijaju povoljno po nas i da Äe sud da donese oslobaÄajuÄu odluku. Kako je postupio sudija Antonije StojkoviÄ? On je Vukovu ekspertizu delimiÄno uvažio, onaj deo koji se odnosio na moral, pa je knjigu oslobodio od optužbe da vreÄa javni moral. Ali je odbacio onaj deo koji se odnosio na politiku, profesor tu nije struÄan. (A Älan je CK!) `Crveni kralj` je, bez sumnje, politiÄka diverzija i Sud je jedini nadležan da to utvrdi! Tako je Okružni sud u PanÄevu zabranio `Crvenog kralja` iz politiÄkih razloga, a Vrhovni sud Vojvodine je tu presudu potvrdio. Nevidljiva strana mog sluÄaja izgledala je ovako. (PriÄu je ispriÄao direktor Å”tamparije, u kojoj je `Crveni kralj` Å”tampan, Slobodanu MaÅ”iÄu, a ovaj je preneo meni. Ne znam da li je priÄa istinita, ali veoma je ubedljiva.) Kad je u Okružni sud stigao zahtev za zabranu romana, predsednik Suda je predmet poverio svom najobrazovanijem sudiji, Antoniju StojkoviÄu. Ovaj je proÄitao roman i bio njime oduÅ”evljen. Ali sudija ipak nije taj koji može da donosi takve dalekosežne odluke kao Å”to je sloboda umetniÄkog stvaralaÅ”tva. Stoga je uÄinio ono Å”to bi uradio svaki vojnik Partije, otiÅ”ao je u Novi Sad predsedniku vojvoÄanskih komunista, Mirku ÄanadanoviÄu, da od njega Äuje svoje miÅ”ljenje. ÄanadanoviÄ je bio u liberalistiÄkom timu, ali je važio za ÄvrstorukaÅ”a (kao i predsednik beogradskih komunista Bora PavloviÄ). Zvali su ga ÄanadaÅ”vili. Ali bio je magistar književnosti, Å”to znaÄi neko ko zna kako su u istoriji prolazili oni koji su nasrtali na umetniÄka dela. Stoga je njegov odgovor bio da ne treba zabraniti roman. Zato je sudija prihvatio predlog za veÅ”taÄenje da bi u ekspertizi imao pokriÄe za oslobaÄajuÄu presudu, kakvu u to vreme nije bilo lako doneti. MeÄutim, za mesec dana, dok je Vuko PaviÄeviÄ napisao ekspertizu, stvari su se bitno promenile. Mirko ÄanadanoviÄ, koji se pominjao kao naslednik Marka NikeziÄa na položaju predsednika srpskih komunista, i sam je doÅ”ao pod udar, nabeÄen je da je liberal. Da bi pokazao da to nije taÄno, da je na liniji Partije i kursa druga Tita, predsednik vojvoÄanskih komunista je instruirao panÄevaÄkog sudiju da zabrani roman. MoguÄe da je raÄunao da Äe se time spasiti. (Nije. OtiÅ”ao je sa vlasti neopravdano svrstan u libarale, kao i Bora PavloviÄ u Beogradu.) Antonije StojkoviÄ, kao posluÅ”an Äak, odnosno sudija, revnosno je izvrÅ”io domaÄi zadatak. Žrtva te politike bio sam ja!` Dakle, bio je to moj drugi uspon i pad. Zabrana romana znaÄila je zabranu mene kao pisca.` O ovome je dosta pisano, a ja Äu ovde Äu da govorim o Dragoljubu TodoroviÄu. TodoroviÄ je bio advokat ljudskih prava i književnoÅ”Äu se bavio samo uzgred. Ali, po oseÄanju umetnosti, po dubini prodora u književnost, po argumentaciji u odbrani slobodne reÄi, po jasnoÄi kazivanja te odbrane - u potpunosti je nadmaÅ”io univerzitetske profesore književnosti, koji su se bavili književnom kritikom u vidu profesije. Ovoga puta amater je bio iznad profesionalaca. TodoroviÄeve knjige su do danas, nažalost, ostale neproÄitane, da ih ovde navedem: āKnjiga o ÄosiÄu` 2005. godine; āBoja Äavola` 2006. godine; āBilans srpskog termidora` 2010. godine. Ja znam joÅ” za rukopis o Branku V. RadiÄeviÄu, na kojem je advokat najduže radio, koji je ostao nepublikovan. Vidim da ga Marinko ArsiÄ Ivkov citira - to znaÄi da ga je TodoroviÄ pokazivao i drugima. Tekst kojim Äu da se bavim u ovom poglavlju, Dragoljub TodoroviÄ je objavio prvi put u maju 2002. godine, u listu Republika, glasilu graÄanskog samoosloboÄenja, koje je ureÄivao NebojÅ”a Popov. I prodavao na ulicama Beograda, kao Å”to je Andre Žid prodavao svoje knjige na mostovima na Seni u Parizu. Kasnije je ovaj tekst viÅ”e puta preÅ”tampavan, a konaÄnu verziju je dobio kao predgovor knjige āSluÄaj Crveni kralj`, 2005. godine. Kad god je neko pisao o meni, po pravilu je citirao ovaj tekst, tako da se može reÄi da je to jedan od najznaÄajnijih eseja o meni. Na poÄetku eseja, pod taÄkom 1, TodoroviÄ eksplicitno istiÄe da se moj proces dosta razlikuje od drugih: āU bogatoj tradiciji montiranih, politiÄkih, sudskih procesa, suÄenja za verbalni delikt, delikt miÅ”ljenja, zabrana umetniÄkih i nauÄnih dela, sudskih progona politiÄkih neistomiÅ”ljenika (...) procesi Ivanu IvanoviÄu pre viÅ”e od Äetvrt veka odlikuju se nizom specifiÄnosti i posebnosti sa velikim brojem karakteristiÄnih detalja, koji sluÄaj Ivana IvanoviÄa Äine izuzetnim, osobenim i drukÄijim od svih progona ljudskog miÅ”ljenja koje traje skoro 60 godina. Te originalnosti IvanoviÄeve golgote i, Äak i za Srbiju, nezapamÄenog i nezabeleženog progona, tema su ovog teksta.` Na Äemu zasniva TodoroviÄ ovu tvrdnju? ā...Ivan IvanoviÄ je kao profesor gimnazije u najdubljoj srpskoj provinciji, 1969. godine napisao roman Crveni kralj i objavio ga 1972. godine kod privatnog i nezavisnog izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. Prijem romana kod kritike, Äitalaca i najÅ”ire javnosti bio je izuzetan, moglo bi se reÄi briljantan. O kakvim relacijama i razmerama pohvala i visokog vrednovanja romana se radilo dovoljno je, primera radi, podsetiti da su dvojica znaÄajnih i vrlo uglednih beogradskih književnih kritiÄara ocenila da je Crveni kralj bolja knjiga od romana Dragoslava MihailoviÄa Kad su cvetale tikve.` Zatim TodoroviÄ daje ocenu mog romana. āCrveni kralj je autentiÄno i po svim merilima i kriterijumima potpuno nesporno umetniÄko delo koje podleže samo estetskim ocenama, vrednovanjima i tumaÄenjima. Glavni junak romana Crveni kralj Zoran JugoviÄ plod je autorove imaginacije i predstavlja romansijerski lik par ekselans, koji je autor stvorio i umetniÄkim sredstvima u njega ugradio život, karijeru i sudbinu stvarno postojeÄih fudbalera toga doba: OstojiÄa, MilutinoviÄa, BeÄejca, Lamze, Å ekularca i drugih.` Kao komentar, ja bih ovde mogao da dodam istinitu anegdotu sa suÄenja u PanÄevu kad je zabranjen moj roman. PriteÅ”njen znalaÄkom ekspertizom sudskog veÅ”taka, profesora etike na Filozofskom fakultetu u Beogradu, dr Vuka PaviÄeviÄa, Okružni javni tužilac PanÄeva, da bi opovrgao profesora, izaÅ”ao je sa tvrdnjom da taj moj izmiÅ”ljeni junak Zoran JugoviÄ King nije otiÅ”ao u Ameriku da igra fudbal nego da radi za CIJU protiv Jugoslavije! Pri tom je mahao nekakvim papirom koji je dobio od Službe državne bezbednosti o Å”pijunskoj delatnosti reÄenog fudbalera. ZaÄas je sudnica pretvorena u teatar apsurda. Junak romana koji je izmiÅ”ljen, koji ne postoji, koji je plod piÅ”Äeve fikcije, proizveden je od strane tajne policije u istinskog Å”pijuna! U teatru apsurda jedini se snaÅ”ao moj izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ i obratio se Sudskom veÄu: āMogu da izjavim da ja nisam znao za takvu delatnost junaka IvanoviÄevog romana, sad to prvi put Äujem. Da sam znao, ne bih Å”tampao roman. A uveren sam da ni pisac to nije znao. Da je znao, svakako ne bi ni napisao roman!` Svejedno, u tom teatru apsurda, moja knjiga je stradala. Dragoljub TodoroviÄ je dalje napisao da sam ja za kratko vreme bio žrtva tri procesa. āNikome nije organizovano toliko procesa i to u intervalu od dve godine (oktobar 1972 - oktobar 1974.) koji su svi bili zasnovani na eklatantnom i vrlo otvorenom i bahatom krÅ”enju zakona. U drugim sluÄajevima, makar je fingirana primena zakona, primenjivane su, inaÄe vrlo rastegljive, a bezobalne zakonske norme. Kod IvanoviÄa ni takav napor podvoÄenja dela pod nekakav zakonski tekst, makar nasilno, nije uÄinjen.` Pod taÄkom 2 TodoroviÄ govori o mom radnom procesu na kojem sam udaljen s posla gimnazijskog profesora. āOd sva tri procesa najteži, najnemoralniji i najmonstruozniji bio je onaj u kome su IvanoviÄu presudile njegove kolege, profesori gimnazije RadoÅ” JovanoviÄ - Selja u KurÅ”umliji. Po tadaÅ”njim komplikovanim i birokratskim pravilima samoupravnog socijalizma, predlog Disciplinskog suda o IvanoviÄevom iskljuÄenju iz Å”kole trebalo je da potvrdi Radna zajednica gimnazije. Svi profesori, njih 24, prisustvovali su sednici Radne zajednice i na tajnom glasanju Äak 18 izjasnilo se za iskljuÄenje Ivana IvanoviÄa, samo dvoje je bilo protiv, a Äetvoro su se uzdržali od glasanja. Ivan IvanoviÄ nije napravio nikakav propust, prekrÅ”aj ili bilo Å”ta nedozvoljeno kao profesor. Naprotiv, bio je jedan od najuglednijih profesora, posebno omiljen kod uÄenika. Sa svim kolegama bio je u dobrim, korektnim i kolegijalnim odnosima. MeÄutim, sve to, kao ni tajnost glasanja, nije pomoglo. Kod profesora je prevladao strah koji ledi krv u žilama, atavizam, malograÄansko poimanje sveta, tipiÄno provincijsko licemerje i hipokrizija, podaniÄki mentalitet, beskrajna proseÄnost, neinventivnost, moralna tupost i ravnoduÅ”nost, karakteristiÄni za provincijske prosvetne radnike i, u poslednjoj instanci, zavisti, poÅ”to je IvanoviÄ potpuno neoÄekivano visoko uzleteo i vinuo se do, za njih, nedostižne i nezamislive visine.` Ja bih dodao da je to bila slika Srbije toga vremena. U taÄki 3. TodoroviÄ istiÄe da je u svemu tome bilo dobro to Å”to su sudovi priznali da se radi o romanu, dakle o umetniÄkom delu. āU svim ostalim sluÄajevima suÄenja umetniÄkom ili nauÄnom delu tužioci i sudije su se trudili da izbegnu eksplicitno priznanje da se kriviÄno delo vrÅ”i umetniÄkom ili nauÄnom tvorevinom, jer nauka i umetnost mogu se procenjivati samo nauÄnim i umetniÄkim metodama i za njih važe samo estetiÄka i nauÄna merila. U tom izbegavanju koriÅ”Äeni su termini Å”tampana stvar, spis, materijal, tekst i tako je stvoren privid da se ne sudi umetniÄkom ili nauÄnom delu. Kod IvanoviÄa otvoreno se priznaje da je u pitanju književno delo i da se sudi piscu za književno delo.` Problem je bio u tome Å”to po Ustavu SFRJ umetniÄka i nauÄna delatnost je slobodna, dakle, nije podložna sudskom gonjenju. Sudovi su sudeÄi meni krÅ”ili Ustav SFRJ! Ivan IvanoviÄ (NiÅ”, 19. decembar 1936) srpski je književnik.[1] Njegov legat deo je Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā. Život RoÄen je 19. decembra 1936. godine u NiÅ”u. Otac Božidar, Boža IvanoviÄ, oficir, poginuo je u Drugom svetskom ratu boreÄi se u sastavu Jugoslovenske vojske u Otadžbini Dragoljuba MihailoviÄa, a majka Milja bila je uÄiteljica u selu Žitnom Potoku u Pustoj reci, odakle su IvanoviÄi i poreklom. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Žitnom Potoku, gimnaziju u Prokuplju[1]. Diplomirao je svetsku književnost na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu.[1] Deset godina je radio kao srednjoÅ”kolski profesor književnosti u Aleksandrovcu i KurÅ”umliji, a onda otpuÅ”ten iz službe. Posle toga se preselio u Beograd, gde se bavi pisanjem u vidu profesije. U vreme SFRJ su mu knjige zabranjivane, a on suÄen zbog njih. U to doba su ga branili poznati advokati SrÄa PopoviÄ i Milivoje PeroviÄ, pa je izbegao zatvorsku kaznu. Nastankom viÅ”estranaÄja u Srbiji, postaje aktivni opozicionar kao Älan Demokratske stranke i aktivno uÄestvuje u svim protestima protiv MiloÅ”eviÄa devedesetih godina. Iz Demokratske stranke se iÅ”Älanio 6. oktobra 2000. godine. Kao Älan Srpskog pokreta obnove bio je na dužnosti pomoÄnika ministra kulture od 2004. do 2006. godine. Književni rad i sudski progon vlasti U literaturu je uÅ”ao 1972. godine romanom āCrveni kraljā[2] koji je Å”tampan u hiljadu primeraka. Knjigu je napisao 1969. u KurÅ”umliji u vreme kada su sa politiÄke scene uklanjane nepodobne struje u partiji - liberali. Prvobitno nije mogao da pronaÄe izdavaÄa i bio je odbijen nekoliko puta. Godine 1972. knjigu je objavio jedan od retkih nezavisnih izdavaÄa u Srbiji tog perioda, Slobodan MaÅ”iÄ.[3] Glavni lik u romanu je fudbaler Zoran JugoviÄ (Zoka King), koji emigrira u Ameriku gde uspeÅ”no igra fudbal. Za lika je pisac imao inspiraciju u popularnim fudbalerima Dragoslavu Å ekularcu, Jovanu MiladinoviÄu i Veliboru VasoviÄu. Za vlast problematiÄan deo u romanu je bio kada glavni lik kaže: āMa ta Jugoslavija je zemlja u kojoj ne želim da živim, majke joj ga...ā [3] Javni tužilac u Prokuplju je smatrao da roman ānapada Jugoslaviju i socijalizamā. KomunistiÄka vlast je roman zabranila svega dva meseca nakon izlaska, pisca osudila na dve godine zatvor i otpustila ga s posla kao moralno i politiÄki nepodobnog da vaspitava omladinu. Na suÄenju za zabranu knjige IvanoviÄev izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ je za veÅ”take izabrao profesora etike Vuka PaviÄeviÄa i profesora prava Radomira LukiÄa. PaviÄeviÄ je govorio je da se oni nisu izborili za revoluciju da bismo zabranjivala knjige, da i ÄetniÄka deca imaju pravo da piÅ”u kao i svi drugi... Javni tužilac je u jednom trenutku rekao PaviÄeviÄu: āProfesore, svaka Vama Äast, ja znam da ste Vi veliki znalac i komunista, Älan CK, ali ja imam podatke od Udbe da je taj glavni junak, Zoran JugoviÄ radio za CIA.ā[3] VeÄina intelektualaca je podržavala IvanoviÄa, posebno Borislav PekiÄ, Dragoslav MihailoviÄ i Branko ÄopiÄ. Drugi pisci i intelektualci držali su se po strani, poput Miodraga PavloviÄa, Vaska Pope, Mirka KovaÄa i Danila KiÅ”a.[3] Tokom progona književnika, njegovu kuÄu je u viÅ”e navrata pretresala UDBA. Glavni povod za to je bio sluÄaj kada su mu navodno pronaÅ”li emigrantski ÄetniÄki list, koji mu je ispao iz pisma koje mu je predao i zahtevao da pismo otvori, sekretar Å”kole gde je bio zaposlen.[3] Prvobitnu presudu su preinaÄili, zbog pritiska javnosti i procene da ne bi ostavljala dobar utisak u narodu.[3] Iako je presuda bila poniÅ”tena, IvanoviÄ nikada nije bio rehabilitovan niti je dobio obeÅ”teÄenje.[3] Sedamdesetih i osamdesetih godina biva suoÄen sa velikim problemima oko izdavanja svojih drugih dela, da bi tek krajem devedesetih njegova dela dobila na znaÄaju i konaÄno bio priznat kao znaÄajan srpski savremeni pisac.[3] Roman āCrveni kraljā je ponovo objavio BIGZ 1984. godine.[3] Legat Ivana IvanoviÄa Ivan IvanoviÄ, književnik, u udruženju `Adligat` daje intervju Ranku Pivljaninu, novinaru dnevnog lista `Blic` (28.02.2019.) Dela Romani Crveni kralj (1972) Vrema sporta i razonode (1978) Arizani (1982) Živi pesak ā živo blato (1986) NiÅ”ki gambit (1988) Jugovac ili Kako uÄi u istoriju (1989) Fudbalska generacija (1990) BraÄa JugoviÄi ili Kako izaÄi iz istorije (1990) Ukleti Srbijanac (1993) Vojvoda od Leskovca (1994) Crni dani Rake Drainca (1997) Drainac izmeÄu Äetnika i partizana (2003) Narodna buna; Äetnici (Prvi deo trilogije) (2006) Narodna buna; TopliÄka država (Drugi deo trilogije) (2007) Portret umetnika u starosti: roman bez laži (2007) Drainac (2011) Narodna buna; Partizani (TreÄi deo trilogije) (2014) `Ivanov gambit` (vodiÄ kroz opus pisca), izdavaÄi `Adligat` i biblioteka `Milutin BojiÄ` Beograd, 2020. Zbirke novela Ikarov let / Razgovor sa Lujom (1968) Novele - male (1997). Ova knjiga sadrži 7 novela[5]: āMedved u južnoj Srbijiā, āIkarov let ili izmeÄu oca i ujakaā, āIkarov pad ili povratak u zaviÄajā, āRazgovor sa Lujomā, āKuÄka i njeni sinoviā, āÅ eÄer deteā, āÅ opska ambasadaā. Novele - velike (1997). Ova knjiga sadrži 8 novela[6]: To su: āDva mrtva pesnikaā, āGarinÄaā, āKozja krvā, āOrlovi noktiā, āDžika iz Džigoljā, āLopta je okruglaā, āVampirā, āBeli anÄeoā, āHolanÄanin lutalicaā. Kako upokojiti Drainca - AntropoloÅ”ke novele (2011). Ova knjiga se sastoji od deset novela[7]: āEvropa u Srbijiā, āVampiri su meÄu namaā, āMirakulum na pravnom fakultetu u Beograduā, āSrpske akademijeā, āUpokojen Drainacā, āRat romanima u Topliciā, āPosle pesedet godina u Župiā, āDon Vito Korleoneā, āSrbija neÄe da Äuje za Vlastu iz Å arkamenaā, āMrtav pisacā. Drame Crveni pevac, crni rak (2001) NiÅ” na krstu: tri drame iz politiÄkog života NiÅ”a [UdbaÅ”; Crveni pevac; NiÅ”ki tribunal] (2005) Zbirka poezije Äitanka srpske politiÄke poezije (sa Marinkom ArsiÄem Ivkovim) PolitiÄki spisi Srpska priÄa: Äetnici i partizani Nisam kriv AntipolitiÄar (2004) Draža MihailoviÄ na sudu istorije - esej-rasprava (2012) Roman o njemu Dragoljub TodoroviÄ - SluÄaj āCrveni kraljā: (osuda i izgon Ivana IvanoviÄa) (2005)[8]
odliÄno stanje extra retka knjiga 1879. Katolicizam ili rimokatolicizam (grÄ. ĪŗĪ±ĪøĪæĪ»Ī¹ĪŗĪ¹ĻĪ¼ĻĻ; lat. catholicismus ā katolicizam) je pojam koji oznaÄava hriÅ”Äansku vjeroispovijest, odnosno denominaciju organizovanu u vidu KatoliÄke crkve. Pojam katolicizam obuhvata sve aspekte postojanja i delovanja KatoliÄke crkve, poÄevÅ”i od njenih teoloÅ”kih uÄenja i eklesioloÅ”kih doktrina, preko liturgijske i obredne prakse, do raznih organizacionih, religijsko-politiÄkih i religijsko-socijalnih aspekata i moralnih naÄela.[1] Katolicizam je nastao kao rezultat Velikog raskola (1054),[2] odnosno odvajanja Rimske crkve od vaseljenske Pravoslavne crkve. Osnovni uzrok raskola bilo je zapadno uÄenje o dvostrukom ishoÄenju Svetog Duha (Filiokve).[3] Nakon konaÄnog raskola, Pravoslavna crkva je zadržala izvornu katoliÄnost, dok je Rimska crkva postala poznata pod nazivom KatoliÄka crkva. Pojam katolicizam ne treba meÅ”ati sa pojmom katoliÄnost koji se odnosi na sabornost kao jedno od Äetiri obeležja Crkve.[4] Sadržaj 1 KatoliÄka crkva 2 Doktrina 2.1 Osnovne odlike 2.2 Obredi 2.3 Odlike latinskog obreda 3 Rasprostranjenost 4 Kritika pravoslavnih 5 Vidi joÅ” 6 Reference 7 Literatura 8 SpoljaÅ”nje veze KatoliÄka crkva[uredi | uredi izvor] Za viÅ”e informacija pogledajte: KatoliÄka crkva KatoliÄka crkva se sastoji iz 23 zasebne crkve ā Zapadne crkve i 22 istoÄne katoliÄke crkve. Na Äelu KatoliÄke crkve se nalazi rimski biskup ā papa. On ima nad Crkvom apsolutnu vlast. Pri upravljanju Crkvom pomažu mu nadleÅ”tva Rimske kurije. Istu vlast imaju i svi biskupi sazvani na ekumenskom saboru. Osnovna administrativna podjela svih autonomnih crkava je podjela na biskupije, koje se kod istoÄnih katoliÄkih crkava nazivaju eparhije. Biskup u svojoj biskupiji ima uglavnom svu vlast, ograniÄenu jedino crkvenim pravom i papskom vlaÅ”Äu. Doktrina[uredi | uredi izvor] Doktrina katolicizma zasniva se na Bibliji i Svetom predanju, koje ukljuÄuje odreÄena pravila vaseljenskih sabora. Osnovna pravila su izložena u Katihizisu KatoliÄke crkve (lat. Catechismus Catholicae Ecclesiae), a sve ostalo kanonsko pravo je sistematizovano i izloženo u Kodeksu kanonskog prava. Osnovne odlike[uredi | uredi izvor] KatoliÄka crkva ima razna doktrinalna pravila od kojih su neka zajedniÄka sa drugim hriÅ”Äanskim vjeroispovijestima, a neka specifiÄna za katolike: vjera u direktno i neprekinuto organizaciono nasleÄe od prvobitne Crkve koju je osnovao Isus Hristos; vjera da je Crkva nosilac jedinstva i sveukupnosti uÄenja Isusa i njegovih apostola; koriÅ”Äenje svetih slika, sveÄa, muzike i svete vode u obredima; vera da je evharistija istinski tijelo i krv Hristova; razlikovanje dve vrste divljenja prema svetima: latria je klanjanje Bogu, a dulia svecima; vera u moguÄnost āisterivanja duhovaā (egzorcizam); vera u nepogreÅ”ivost pape (dogmat o papskoj nezabludivosti); dogmat o bezgreÅ”nom zaÄeÄu Djeve Marije; veliko poÅ”tovanje Djeve Marije (hyperdulia); neraskivost svete tajne braka; postoji samo moguÄnost priznanja o nevaženju braka; poÅ”tovanje muÄenika, svetaca i blaženika razlikujuÄi naÄin obožavanja; uÄenje o ÄistiliÅ”tu; uÄenje o indulgencijama; uÄenje o dvostrukom ishoÄenju Svetog duha filiokve; centralizovana crkvena organizacija, nasuprot pravoslavnim autokefalnim i autonomnim crkvama; monarhistiÄka vlast rimskog pape nad cijelom Crkvom. Obredi[uredi | uredi izvor] KatoliÄka misa U KatoliÄkoj crkvi postoji sedam svetih tajni: krÅ”tenje; brak; miropomazanje (konfirmacija); evharistija; ispovijed; osveÄenje ulja; sveÅ”tenstvo. Postoji nekoliko bogoslužbenih obreda: latinski obred, drugi zapadni obredi i istoÄni liturgijski obredi. Latinski obred koristi Zapadna crkva. Odlike latinskog obreda[uredi | uredi izvor] Odlike latinskog obreda su: obavezni celibat sveÅ”tenstva; krÅ”tenje, u veÄini sluÄajeva, obavlja se polijevanjem vode na glavu, a ne pogruženjem glave u vodu; miropomazanje može vrÅ”iti jedino biskup (sveÅ”tenik može vrÅ”iti tu svetu tajnu samo u izuzetnim sluÄajevima, npr. u sluÄaju neÄije smrtne opasnosti); pri evharistiji se, po pravilu, koristi beskvasni hljeb; priÄeÅ”Äivanje mirjana ili tijelom, ili tijelom i krvlju Hrista ā i prvo i drugo se smatra za potpuno priÄeÅ”Äe; priÄeÅ”Äivanje sveÅ”tenstva se vrÅ”i uvijek tijelom i krvlju; dodavanje āi od Sinaā (filiokve) u Simbol vjere. KatoliÄko uÄenje uÄi da Sveti duh ishodi i od Oca i od Sina, nasuprot pravoslavnom uÄenju da Sveti duh ishodi samo od Oca; naglaÅ”ava se znaÄenje rijeÄi Hrista u anafori umjesto epiklezi; krsti se slijeva nadesno, a ne zdesna nalijevo kako je u vizantijskom obredu (pravoslavlju); i s pet prstiju kao simbol pet rana Hristovih. Rasprostranjenost[uredi | uredi izvor] Rasprostranjenost katolicizma u svijetu Katolicizam je najveÄa (po broju vjernika) hriÅ”Äanska vjeroispovijest. Prema podacima iz 2011, u svijetu postoji oko 1,18 milijardi katolika. Katolicizam je osnovna religija u mnogim evropskim državama (Francuska, Italija, Å panija, Portugal, Austrija, Belgija, Poljska, ÄeÅ”ka, MaÄarska, SlovaÄka, Slovenija, Hrvatska, Irska, Malta i dr). U 21 državi Evrope, katolici Äine veÄinu stanovniÅ”tva, a u NjemaÄkoj, Holandiji i Å vajcarskoj ā polovinu. Na zapadnoj hemisferi, katolicizam je rasprostranjen u cijeloj Južnoj i Centralnoj Americi, u Meksiku, na Kubi, u Kanadi i SAD. U Aziji, katolici preovlaÄuju na Filipinima i u IstoÄnom Timoru, a veliki broj katolika je i u Vijetnamu, Južnoj Koreji i Kini. Na Bliskom istoku, katolici su prisutni u Libanu (maroniti i dr.). U Africi, prema raznim ocjenama, živi od 110 do 175 miliona katolika. Grkokatolicizam (ili katolicizam vizantijskog obreda) rasprostranjen je meÄu Bjelorusima, Slovacima, MaÄarima, Rumunima, Ukrajincima, Zakarpatskim Rusinima itd.; a takoÄe manjim dijelom i meÄu Albancima, Grcima, Bugarima, Srbima i Rusima. Katolici drugih istoÄnih obreda žive u Indiji, na Bliskom istoku, Egiptu, Etiopiji, Eritreji, Iraku itd. Kritika pravoslavnih[uredi | uredi izvor] Kritika pravoslavnih teologa najbolje je iskazana reÄima svetog Jovana KronÅ”tatskog u njegovom delu āMisli o crkviā:[traži se izvor] āUzrok svih laži rimokatoliÄke crkve je gordost i priznanje pape za stvarnu glavu Crkve, i to joÅ” nepogreÅ”ivu. Odatle sve ropstvo zapadne crkve. Ropstvo misli i vere, liÅ”enost istinske slobode u veri i životu, jer je papa na sve stavio svoju teÅ”ku ruku: odatle - lažni dogmati, odatle - dvoliÄnost i lukavstvo u miÅ”ljenju, reÄima i delovanju, odatle - razna lažna pravila i ustanove prilikom ispovedanja greha, odatle indulgencije; odatle - unakažavanje dogmata; odatle - fabrikovanja svetaca u zapadnoj crkvi, kao i nepostojeÄih moÅ”tiju, Bogom neproslavljenih; odatle - ustajanje na poznanje Božje (II Kor. 10, 5) i sve vrste protivljenja Bogu pod vidom borbe za veÄu slavu Božju.` āPape i papisti su se tako pogordili i poneli da su umislili da kritikuju samoga Hrista, Samu Ipostasnu Premudrost Božju i (pod izgovorom razvoja dogmata) u svojoj gordosti, tako daleko doÅ”li da su promenili neke od Njegovih reÄi, zapovesti i ustanova, koje ne smeju biti promenjene do kraja sveta i veka, na primer, reÄ o Duhu Svetom, zapovest o ÄaÅ”i PreÄiste Krvi Njegove, Koje su liÅ”ili mirjane, ni u Å”ta ne raÄunajuÄi reÄi apostola Pavla: āJer kad god jedete ovaj hljeb i ÄaÅ”u ovu pijete, smrt Gospodnju objavljujete, dokle ne doÄeā (I Kor. 11, 26); umesto kvasnog hleba koriste presanā. tags: stari katolicizam katoliÄanstvo katoliÄka vera crkva katolici
Prvo izdanje iz 1908. Izuzetno retko u ponudi s originalnim mekim koricama, nedostaje zadnja korica. Spolja kao na fotografijama, unutra veoma dobro oÄuvano. Vinjeta na prednjoj korici Beta VukanoviÄ. Izdato u Mostaru u okviru Äuvene āMale bibliotekeā Å tamparsko umjetniÄkog zavoda Pahera i KisiÄa. Autor - osoba JovanoviÄ, Vojislav M. Naslov NaÅ”i sinovi : komad u Äetiri Äina, sa epilogom / Vojislav M. JovanoviÄ Vrsta graÄe drama Jezik srpski Godina 1907 Izdavanje i proizvodnja U Mostaru : Å tamparsko-umjetniÄki zavod Pahera i KisiÄa, 1907 FiziÄki opis 184 str. ; 15 cm Zbirka Mala biblioteka ; Ēknj. Ē28 ; Ēsv. Ē139-140 Drama āNaÅ”i sinoviā je priÄa o sudaru svetova, tradicionalnog i modernog. O krizi autoriteta oca, o pobuni sina pesnika podjednako netrpeljivog, kako prema patrijarhalnim okvirima tako i prema bogatim skorojeviÄima, priÄa o Äovekovoj zavisnosti od socijalne sredine, o degradirajuÄoj bedi. To je drama jarkih likova i situacija, žestokog humora, dokumentaristiÄki natopljena životom. Život u njoj pulsira u smehu i oÄaju... Sve su to razlozi zbog kojih je rediteljka Tanja MandiÄ-Rigonat, kako je upravo navela, bez dvoumljenja odluÄila da na sceni āRaÅ”a PlaoviÄā Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu postavi dramu Vojislava JovanoviÄa Maramboa: āNaÅ”i sinoviā. Premijera je u petak uveÄe, 24. januara, u 20.30 Äasova. Dramaturg je Slavko MilanoviÄ, scenograf Aleksandar DeniÄ, kostimograf Olja MrÄenoviÄ. U brojnoj glumaÄkoj ekipi su: Miodrag KrivokapiÄ, Olga OdanoviÄ, NataÅ”a NinkoviÄ, Milutin MiloÅ”eviÄ, Nenad StojmenoviÄ, Branko VidakoviÄ, Predrag VasiÄ, Marko JanketiÄ, Vjera MujoviÄ, Branka PetriÄ, Zoran ÄosiÄ, Bojana BambiÄ, Ljuma Penov i Jelena BlagojeviÄ. Marambo je dramu āNaÅ”i sinoviā pisao izmeÄu 1905. i 1907. u Londonu. PriÄa se deÅ”ava u Beogradu, s poÄetka 20. veka na Äuburi koja je tada bila van varoÅ”kog rejona, i u prostoru trgovaÄkog kraja Savamale, koji veÄ tada naseljavaju bogati beogradski trgovci. Drama priÄa i o beogradskim miljeima, o tome kako oni koji su doÅ”li u Beograd putem braka udružuju svoje snage. Jedni znanje i ugled, drugi svoj imetak, da bi u novom modernom vremenu opstali i unapredili svoj socijalni, druÅ”tveni i materijalni status. Nepravedno zapostavljeni Vojislav JovanoviÄ Marambo renesansna liÄnost, erudita, istoriÄar književnosti, dramski pisac, bibliofil, arhivista, na poÄetku 20. veka ponaÅ”anjem i izgledom provocirao je sredinu. Zato su o njemu govorili kao o: āBelosvetskoj sakaludi Å”to perja u džak po Kalimegdanā, jer je redengot saÅ”io od materijala od kojeg se prave džakovi. Drama āNaÅ”i sinoviā, delimiÄno zaboravljeni biser naÅ”e dramaturgije, imala je praizvedbu poÄetkom 20. veka na sceni Narodnog pozoriÅ”ta. Reditelj Miroslav BeloviÄ je postavio, 1966. godine, u Jugoslovenskom dramskom pozoriÅ”tu, a JagoÅ” MarkoviÄ 1995. godine u Zvezdara teatru. Vojislav JovanoviÄ roÄen je u Beogradu 12. oktobra 1884; gimnaziju zavrÅ”io u rodnom gradu 1903. Studirao književnost u Lozani, Ženevi i Londonu; doktorirao u Grenoblu 1911. Godine 1912. izabran je za docenta Beogradskog univerziteta za uporednu književnost. Tokom prvog svetskog rata bio je Älan ratnog Presbiroa srpske Vrhovne komande i Å”ef Presbiroa srpske vlade u Londonu i VaÅ”ingtonu. Za vanrednog profesora izabran 1919. da bi samo godinu dana kasnije zauvek napustio univerzitetsku karijeru. UreÄivao Srpski književni glasnik 1920 -1921. Godine 1924. postavljen je za naÄelnika istorijskog odeljenja Ministarstva inostranih dela i na tom je poslu, s kraÄim prekidima, ostao do 1950. Od 1950-1962. radi u Srpskoj akademiji nauka kao nauÄni savetnik i nauÄni saradnik. Umro je u Beogradu 1968. JovanoviÄev književni rad zapoÄinje 1903. godine saradnjom u Malom žurnalu gde pod pseudonimom Marambo objavljuje izmeÄu ostalog i pozoriÅ”ne kritike. Prvu dramu pod naslovom Tako reÄe Zaratustra napisao je te iste godine i poslao na anonimni konkurs Matice srpske (drama je odbijena uz obrazloženje da je `predmet koji se tu obraÄuje vrlo neobiÄan i tugaljive prirode u moralnom pogledu`). Prema podacima koje daje sam JovanoviÄ 1914. u `Napomeni` uz knjigu drama pod zajedniÄkim naslovom Karijera ostali pozoriÅ”ni komadi nastali su sledeÄim redom: NaÅ” zet 1905, NaÅ”i oÄevi 1905ā1906, NaÅ”i sinovi 1906, Karijera 1907. NaÅ”i sinovi i NaÅ”i oÄevi dobili su drugu nagradu na konkursu Narodnog pozoriÅ”ta 1906. Jedan deo JovanoviÄevog tematski vrlo raznorodnog nauÄnog rada vezan je za prouÄavanje naÅ”e narodne književnosti. NajveÄi doprinos u toj oblasti predstavlja njegova doktorska disertacija āGusle` Prospera Merimea, u kojoj je, služeÄi se obimnom dokumentacijom, reÅ”io pitanje postanka i izvora ove poznate književne mistifikacije i tako prikazao i ulogu naÅ”e narodne poezije u evropskom romantizmu. Ovome treba dodati i Äuvene antologije: Srpske narodne pesme (1922) i Srpske narodne pripovetke (1925). JovanoviÄevo interesovanje za politiÄku istoriju dalo je takoÄe dragocene rezultate: uredio je zbirku dokumenata o pitanjima granice s Albanijom, o Rapalskom ugovoru, o Londonskom paktu i knjigu o jugoslovenskim arhivima iz drugog svetskog rata. U tom poslu posebno važno mesto zauzima Engleska bibliografija o istoÄnom pitanju u Evropi (prvo izdanje iz 1908; drugo dopunjeno i ispravljeno izdanje, objavljeno 1978, priredila Marta Frajnd). Prevodio je Voltera i Ibzena. Beta VukanoviÄ (1872ā1972). Beta VukanoviÄ, ili kako je njeno pravo ime, Babet Bahmajer, je roÄena 18. aprila 1982. godine u Bambergu, NemaÄka. UÄila je slikarstvo u Minhenu i Parizu. Udala se za kolegu sa Akademije, Ristu VukanoviÄa i promenila ime u ono po kome je danas poznata u Srbiji. Ona je zaslužna za uvoÄenje u domaÄu umetnost mnogih likovnih vrsta, koje pre nje kod nas nisu postojale. Preselila se u Beograd i prvi put ovde izlagala 20. septembra 1898. godine. Izložbi je prethodilo sveÄano otvaranje, Å”to je u to vreme bila prava retkost, kao i izlaganje u prostoru kao Å”to je sala Narodne skupÅ”tine. Izložbi je prisustvovao i kralj Milan ObrenoviÄ i tom prilikom pozvao nju i drugih dvojicu izlagaÄa (Rista VukanoviÄ, Simeon RoksandiÄ) da izlažu na Dvoru. Ona je uticala na tadaÅ”nje umetnike da izaÄu iz ateljea i stvaraju u prirodnom okruženju, otud termin āplain airā, koji se vezuje za njeno ime. Preminula je u Beogradu, nakon Äitav vek duge životne priÄe, 31. oktobra 1972. godine. U trenutku kada su, aprila mjeseca 1899. godine Paher i KisiÄ dali prvu, temeljno pripremljenu objavu da pokreÄu āMalu Bibliotekuā, oni su istovremeno bili u prilici da ponude petnaestak dotad objavljenih knjiga u vlastitom izdanju. Svoj izravni uzor izdavaÄka knjižarnica i Å”tamparija Pahera i KisiÄa i izriÄito je naznaÄila u oglasu o pokretanju, objavljenom u posebnoj, nultoj svesci (āsveska za prikazā), gdje se kaže da Äe ova biblioteka ābiti u srpskoj književnosti sliÄna Reklamovoj `Univerzalnoj biblioteci` u NjemaÄkojā. U dvanaestogodiÅ”njem životu mostarske āMale Bibliotekeā (1899ā1910) objavljeno je ukupno 110 naslova, tj. djela, u 185 numerisanih sveski (neka djela izlazila su u viÅ”e sveski), na kraju uvezanih u 36 knjiga. Iako treba imati na umu da se radi o malim sveskama, sa Äetiri do Å”est tabaka džepnog formata, u cjelini se može govoriti o zaista impozantnom izdavaÄkom poduhvatu za to vrijeme. Kada se govori o odnosu broja i kvaliteta knjiga, u kome je sadržana trajna potreba za usaglaÅ”avanjem umjetniÄke vrijednosti literarnih djela sa brojnoÅ”Äu ÄitalaÄke publike, a koju su osnivaÄi i vlasnici āM. B.ā nastojali da zadovolje na optimalan naÄin, taj odnos doveden je u onaj omjer koji je omoguÄio dosta dug vijek edicije i njen opstanak na tržiÅ”tu knjige u jednom reprezentativnom periodu srpske književnosti. To je podrazumijevalo da se biblioteka prvenstveno i u veÄoj mjeri morala oslanjati na kraÄe forme i lakÅ”e, zabavno Å”tivo satiriÄno-humoristiÄkog karaktera, pa tek onda na poznata i provjerena djela i pisce domaÄe i strane književnosti. Iz istih razloga, a i zbog toga Å”to je bila dominantna u tadaÅ”njoj srpskoj književnosti, najviÅ”e je zastupljena pripovijetka, ali znaÄajno mjesto imala je i dramska književnost, neÅ”to viÅ”e komadi humoristiÄkog karaktera, mada je bilo dosta djela i sa melodramskim sadržajem i tragiÄnim ishodom, Å”to je sve, opet, u vezi sa standardima i praktiÄnim kulturnim potrebama toga doba. Mnogo manje je poezije, a najmanje književnih studija, ali sama Äinjenica da ih je uopÅ”te i bilo dovoljno svjedoÄi o potrebi da se zadovolje i neki ekskluzivniji zahtjevi književnog ukusa. Mada su, dakle, u veÄoj mjeri bili zastupljeni manje poznati pisci sa radovima viÅ”e primijenjenog karaktera, bilo je i mnogo najpoznatijih pisaca tog vremena, a neki od njih su objavili i po nekoliko knjiga. Svetozar ÄoroviÄ i Branislav NuÅ”iÄ, na primjer, imali su po pet naslova, Simo Matavulj i Svetislav StefanoviÄ po Äetiri, Stevan Sremac tri, Milan BegoviÄ dva, dok su po jednim naslovom bili zastupljeni neÅ”to manje ili viÅ”e znaÄajni pisci kao Å”to su Ilija VukiÄeviÄ, Ivo Äipiko, Mileta JakÅ”iÄ, Milorad P. Å apÄanin, Janko VeselinoviÄ, Äedomir MijatoviÄ, Marko Car, Dragutin IliÄ, Ksaver Å andor Äalski, Milan BudisavljeviÄ, Pera S. Taletov, Vojislav JovanoviÄ, Milutin UskokoviÄ, Jovan SkerliÄ, Sima PanduroviÄ, Grigorije BožoviÄ, i drugi. Ranije je veÄ reÄeno da su ÄeÅ”Äe objavljivana manje znaÄajna djela poznatih pisaca, Å”to je valjda i normalno, jer takvih djela je mnogo viÅ”e nego onih drugih. Ali ni to ne umanjuje znaÄaj ove edicije, jer su u njoj objavljena i neka važna djela srpske književnosti tog doba, kao Å”to su: āŽenidba Pere Karantanaā, āStojan MutikaÅ”aā i zbirka priÄa āMoji poznaniciā Svetozara ÄoroviÄa, drama āKnez od Semberijeā Branislava NuÅ”iÄ, āPoÅ”ljednji vitezoviā i āSvrzimantijaā Sime Matavulja, āSa jadranskih obalaā Ive Äipika, āMoje simpatijeā i āNiz rodno Primorjeā Marka Cara, āVitae fragmentaā Milutina UskokoviÄa, prva zbirka poezije āPosmrtne poÄastiā Sime PanduroviÄa, prva zbirka priÄa āIz Stare Srbijeā Grigorija BožoviÄa, kao i Äetiri knjige Svetislava StefanoviÄa, itd. Biblioteka je imala veliki ugled i kod najznaÄajnijih pisaca toga doba. A. G. MatoÅ” koji u to vrijeme ākao vojni bjegunac živi u potkrovljima Pariza, traži da mu se āÅ”alju izdanja `Male Biblioteke`ā, a Bora StankoviÄ ākaže da bi voleo da mu `KoÅ”tana` izaÄe u izdanjima `Male Biblioteke` viÅ”e nego i u jednom preduzeÄu Beogradaā. āMala Bibliotekaā ugasila se kada viÅ”e nije mogla da opstane na tržiÅ”tu knjige. U Bosanskoj vili 1909. godine uz obavijest da je obustavljen njen Äasopis Prijegled, data je i prognoza da Äe do kraja te godine morati da se āobustavi izlaženje same bibliotekeā. Prema podacima sa tog mjesta u tom periodu do Äitalaca je stizalo svega 329 primjeraka njenih knjiga, pri Äemu je 115 primjeraka iÅ”lo po osnovu godiÅ”nje, 39 polugodiÅ”nje, a 4 tromjeseÄne pretplate, dok su 92 primjerka iÅ”la za razmjenu i saradnicima. Druga, veÄa polovina tiraža praktiÄno je zavrÅ”avala kod neurednih platiÅ”a i tu se zapravo i krije razlog Å”to je iduÄe 1910. godine biblioteka morala da se ugasi. Koliki je znaÄaj i ugled imala āMala Bibliotekaā svjedoÄi i podatak da ju je ākupio Iso ÄurÄeviÄ, knjižar iz Sarajeva, i 1918. godine nastavio da Å”tampa knjige od 186. sv. nadalje, a istovremeno da doÅ”tampa i brojeve od 1. do 185. sv., kako bi stvorio svoju, novu bibliotekuā. Preuzetu biblioteku novi izdavaÄ je izdavao do 1931. godine, ali kontinuitet od 1ā185 sveske nije uspio popuniti svojim knjigama. Ideja āMale Bibliotekeā ponovo je oživjela sedamdesetih godina ovog vijeka kada je Ihsan (Ico) MuteveliÄ u Mostaru osnovao Prvu književnu komunu, koja je bila inspirisana davnim Paher ā KisiÄevim izdavaÄkim poduhvatom. U okviru te kulturno veoma Å”iroko zasnovane izdavaÄko-knjižarske institucije, koja je umnogome podsjeÄala na āÅ tamparsko-umjetniÄki zavod Pahera i KisiÄaā bila je pokrenuta i jedna edicija pod imenom āMala Bibliotekaā, koja, meÄutim, nije dostigla znaÄaj svog uzora i prethodnika KNJIGE OBJAVLJENE U āMALOJ BIBLIOTECIā 1899. 0. Ljubav prema knjizi po Edmondu de Amicisu. Sa napomenama nekoliko srpskih književnika (sveska za prikaz); 1. Jovan ProtiÄ: Å areni Å”ljunci. HumoristiÄne crtice; 2. Damjan Ä. OmÄikus: Disjekta. Slike, crtice i pripovijetke. I svezak; 3. Antun P. Äehov: Pripovetke. Preveo Velja MirosavljeviÄ. I sveska; 4. Simo Matavulj: Tri pripovijetke; 5. Svetozar ÄoroviÄ: Dvije Å”aljive igre. I. PoremeÄen plan. II. Izdaje stan pod kiriju; 6ā7. Od srpskih pripovjedaÄa: BožiÄne priÄe. # zastupljeni: Jovan MaksimoviÄ, Ilija I. VukiÄeviÄ, Svetozar ÄoroviÄ, Ivan IvaniÄ, Milan BudisavljeviÄ, Marko Car; 8. Ilija I. VukiÄeviÄ: Arnautske slike; 1900. 9. Stevan Sremac: Dve pripovetke; 10. Ivo Äipiko: Sa jadranskih obala. Kratke priÄe; 11ā12. Jovan ProtiÄ: Seoske fotografije; 13. Damjan Ä. OmÄikus: Disjekta. Slike, crtice i pripovijetke. II svezak; 14. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Knez od Semberije. Istoriska scena; 15. Mileta JakÅ”iÄ: PriÄe; 16. Antun P. Äehov: Pripovetke. Preveo Velja MirosavljeviÄ. II sveska; 1901. 17ā18. Svetozar ÄoroviÄ: Crtice; 1902. 19. Od srpskih pisaca: Humoristikon. I sveska; # zastupljeni: Branislav Ä. NuÅ”iÄ, Milorad M. PetroviÄ, Dr. Branislav StojanoviÄ, ÄiÄa Ilija StanojeviÄ, Jovan ProtiÄ. 20. Jovan ProtiÄ: Pripovetka kako se pokojni Avram NestoroviÄ svadio sa pokojnim Nestorom AvramoviÄem; 21ā22. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika, I sveska; 23ā24. Nikolaj V. Gogolj: Ženidba. Sasvim neobiÄan dogaÄaj. Komedija u dva Äina. Prevela Vukosava IvaniÅ”eviÄ ÄukoviÄ; 25. Luka GrÄiÄ BjelokosiÄ: Stotina Å”aljivih priÄa. Iz srpskog narodnog života u Hercegovini; 26ā27. Milan BudisavljeviÄ: PriÄe. Nova zbirka. āBijedni ljudiā; 28ā29. Milorad P. Å apÄanin: Posljednje pripovetke. Predgovor Dimitrije GligoriÄ; 30. Jovan Fil. IvaniÅ”eviÄ: Vragolije Vuka ZloÄeviÄa. Pripovijetke iz crnogorskog života; 31ā32. Od srpskih pisaca: Humoristikon. Kozerije IIāIII sveska; # zastupljeni: Milovan Ä. GliÅ”iÄ, Stevan Sremac, Dragomir M. JankoviÄ, Jevta UgriÄiÄ, Radoje D. DomanoviÄ, Ilija I. VukiÄeviÄ, S. H., O. 33ā34. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika, II sveska; 35. Nikolaj V. Gogolj: Å injel. Preveo Ljubomir MiljkoviÄ; 36. Vladoje S. JugoviÄ: Sjene. Male pripovijesti; 37. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Å openhauer. Humoreska u jednom Äinu; 38. Edgar Allan Poe (Edgar Alan Po): Dve pripovetke. S engleskog preveo Svetislav StefanoviÄ; 39. Joanikije PamuÄina: Å aljive srpske narodne pripovijetke. I sveska; 40. Dragomir Brzak: U komisiji. Svakojake slike i prilike iz mojeg beležnika. III sveska; 41ā42. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Julije Cezar. Tragedija. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 1903. 43. Simo Matavulj: PoÅ”ljednji vitezovi; 44. Jean Baptiste Racine (Žan Batist Rasin): Fedra. Tragedija u pet Äinova. S francuskog preveo Dr. Nikola ÄoriÄ. 45. Simo Matavulj: Svrzimantija; 46ā47. MiloÅ” P. ÄirkoviÄ: Iz mojih uspomena; 48. Gyy de Maupassant (Gi de Mopasan): Orla. S francuskog preveo Veljko M. MiliÄeviÄ. Predgovor M. MiliÄeviÄ; 49. Jovan ÄorÄeviÄ: ÄuÄuk-Stana. Biografijska crta; 50. Brankovinski (Äoka NenadoviÄ): Pripovetke. I sveska; 51ā52ā53. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Hamlet kraljeviÄ danski. S engleskog preveo Dr. Laza KostiÄ; 54ā55. Dr. Jovan SubotiÄ: MiloÅ” ObiliÄ. Tragedija u pet Äinova; 56. Maksim Gorki: ÄelkaÅ”. S ruskog preveo Nikola NikolajeviÄ; 57ā58ā59. Janko M. VeselinoviÄ: CiganÄe. Iz zbirke sitih i gladnih; 60. Ferenc Herceg: Å est priÄica. S maÄarskog preveo Jovan GrÄiÄ; 61ā62. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Magbet. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 63. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Malo PozoriÅ”te. I. Pod starost. II. NaÅ”a deca. I sveska; 64ā65. Franz Grillparzer (Franc Grilparcer): Jevrejka ToleÄanka. Istoriska žalosna igra u pet Äinova. S njemaÄkog preveo Jovan GrÄiÄ; 66. Stevan Sremac: ÄiÄa-Jordan. Jedna slika; 1904. 67ā68. Äeda MijatoviÄ: Siromah Marko; 69. Matilda Serao ā Enriko Kastelnuovo ā Äovani Verga: Iz Italije. Pripovetke. S talijanskog preveo Svetolik A. PopoviÄ; 70. Dr. Svetislav StefanoviÄ: Skice; 71ā72ā73. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): RiÄard III. Tragedija u pet Äinova. S engleskog preveo Dr. Laza KostiÄ; 74. Marko Car: S bojnog i ljubavnog polja. Prigodne priÄe; 75. Luka GrÄiÄ BjelokosiÄ: Moje crtice; 76ā77. I. E. Poricki: NaliÄje života. Skice iz anatomije. S njemaÄkog preveo Gerasim P. IveziÄ; 78. Stevan Sremac: Jeksik-adžija. Pripovetka; 79ā80. Camille Debans (Kamil Deban): Prepreka. S francuskog preveo Vladimir T. SpasojeviÄ; 81ā82ā83. Milan PribiÄeviÄ: U mraku i magli; 84ā85. Lav NikolajeviÄ Tolstoj: Jutro jednog spahije. S ruskog preveo Nikola NikolajeviÄ; 86ā87. Svetislav StefanoviÄ: Pesme. Originalne i prevedene. II knjiga; 88. Ivan Vazov: Kratke priÄe. S bugarskog preveo Svetolik A. PopoviÄ; 89. Jovan ProtiÄ: U Zavetrincima; 90. Evripid: Alkesta. AntiÄka drama u tri Äina sa prologom. Preradio Ž. Rivole. Preveo Risto J. OdaviÄ; 1905. 91. Dragutin J. IlijÄ: Pripovetke. I sveska; 92. Jeremije Obrad KaradžiÄ: Srpske narodne pripovijetke; 93ā95. Johann Wolfang Goethe (Johan Volfgang Gete): Stradanje mladoga Vertera. S nemaÄkog preveo Branko MuÅ”icki; 96ā97. Ksaver Å andor Äalski (Ljubomir BabiÄ): Pripovijetke. I sveska;112 98ā99. Vaclav Steh (Vaclav Å teh): Zvoni treÄi put. Vesela igra u tri Äina. S ÄeÅ”kog preveo Dr. Ilija BajiÄ; 100. Branislav Ä. NuÅ”iÄ: Malo pozoriÅ”te. I. Greh za greh. II. Pod oblacima, II sveska; 101. Stevan Sremac: Skice; 102ā103. Petar J. OdaviÄ: Novele. I sveska; 104ā105. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): MletaÄki trgovac. S engleskog preveo Dr. Svetislav StefanoviÄ; 106. Nikola T. JankoviÄ: Pripovetke. I sveska; 107. GĆ©za Gardonui (Geza Gardonji): Male priÄe. S maÄarskog preveo Jovan ProtiÄ; 108. Milan BegoviÄ: Vojislav IlijÄ. Studija; 109ā110. Svetislav StefanoviÄ: Pesme. Originalne i prevedene. III sveska; 111ā112. Henrik Ibsen (Henrik Ipsen): Rosmersholm. Drama u Äetiri Äina. Preveo Vojislav JovanoviÄ; 113ā114. Svetozar ÄoroviÄ: Ženidba Pere Karantana; 1906. 115. Simo Matavulj: Car Duklijan; 116ā118. Milan BudisavljeviÄ: Tmurni dnevi. Pripovijesti; 119. Svetozar Hruban-Vajanski: Bura u zatiÅ”ju. Novela. Sa slovaÄkoga preveo Jovan VuÄeriÄ. Predgovor od prevodioca; 120. Detlev Liliencron (Detlev Lilienkron): Ratne novele. S nemaÄkog Mirko DamnjanoviÄ; 121. Ž. M. RomanoviÄ: Psihodrame; 122ā123. Wiliame Shakespeare (Viljem Å ekspir): Mnogo vike ni oko Å”ta. S engleskog Dr. Svetislav StefanoviÄ; 124. Milan BegoviÄ: Meniet. Kaprisa u jednom Äinu; 125. Aleksandar ValentinoviÄ Amfiteatrov: Stara vrlina. Dramska kaža u jednom Äinu. S. Ruskog preveo Risto J. OdaviÄ; 126ā132. Pera S. Taletov: Novac. Roman iz beogradskog života; 133. Edgar Allan Poe (Edgar Alan Po): Tri pripovetke. S engleskog preveo Dr. DuÅ”an RajiÄiÄ; 134ā135. Jovan ProtiÄ: Iz seoskog albuma; 1907. 136ā138. Svetislav StefanoviÄ: Iz engleske književnosti. Eseji. I knjiga; 139ā140. Vojislav JovanoviÄ: NaÅ”i sinovi. Komad u Äetiri Äina s epilogom; 141ā147. Svetozar ÄoroviÄ: Stojan MutikaÅ”a. Roman; 148ā149. Maksim Gorki: Na dnu. Dramska slika u Äetiri Äina. S ruskog prevela Maga MagazinoviÄ; 1908. 150. Aleksa Å antiÄ: Pod maglom. Slika iz Gornje Hercegovine; 151ā152. Grigorije BožoviÄ: Iz Stare Srbije. Pripovetke. I sveska; 153. Milutin UskokoviÄ: Vitae fragmenta . Knjiga za umorne ljude; 154ā155. Milutin JovanoviÄ: Pjesme; 156. Jean Baptiste Moliere (Žan Batist Molijer): SmijeÅ”ne precioze. Komedija. S francuskog preveo DuÅ”an L. ÄukiÄ. Predgovor P. PopoviÄa; 157. Jovan SkerliÄ: Francuski romantiÄari i srpska narodna poezija;114 158ā160. Aleksandar VasiljeviÄ Družinjin: Paulina Sasovica. Pripovetka. S ruskog preveo Stojan NovakoviÄ; 161ā162. Sima PanduroviÄ: Posmrtne poÄasti; 1909. 163. Branislav NuÅ”iÄ: Danak u krvi. Dramski fragment u jednom Äinu; 164ā165. Svetozar ÄoroviÄ: Moji poznanici; 166ā168. MaÄarski pripovjedaÄi. Dvadeset pripovjedaka. S maÄarskog preveo Slavko M. KosiÄ; #Zastupljeni: Äula Sini, Zoltan Turi, Äula VarteÅ”i, Geza Gardonji, Adi Endre, Ferenc Herceg, LajoÅ” Biro, Žigmond SeleÅ”i, Jene Heltai, Zoltan AmbruÅ”, Å andor Brodi, Viktor RakoÅ”i, TomaÅ” Kobor, Bela Tot, Ferenc Molnar, Äula Krudi, Marton Zoldi, Geza LenÄel, IÅ”tvan BarÅ”ol, Kalman Miksat; 169ā170. Jovan ProtiÄ: Perom i olovkom. Äeretanja; 171ā174. Johann Wolfang Goethe (Johan Volfgang Gete): GvozdenÅ”aka Gec od Berlihingena. PozoriÅ”na igra u pet Äinova. S njemaÄkog originala od 1773 g. Preveo Ivan Vasin PopoviÄ; 175. Mita DimitrijeviÄ: PriÄe; 176ā177. Maksim Gorki: Konovalov. Pripovetka. S ruskog prevela Ljuba A. MarjanoviÄa; 1910. 178ā181. Andre Theuriet (Andre Terije): Žerarova ženidba. Roman. S francuskog preveo Mihailo S. DojÄinoviÄ; 182ā185. Aleksa Å antiÄ: Iz njemaÄke lirike. KC
Lav Tolstoj ā Vaskrsenije, prevod Jovana MaksimoviÄa Drugo izdanje iz 1916. godine je identiÄno prvom. Objavljeno je u Novom Sadu / Ujvideku tokom Prvog svetskog rata. Izuzetno je retko u ponudi. Postoji po jedan primerak u Matici srpskoj i biblioteci Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Tvrd povez, korice i rikna kao na slici (valjalo bi prekoraÄiti u neki lep povez), 582 stranice, kompletno. Interesantno je da su na poslednjim stranicama datumi i potpisi Äitalaca koji su zavrÅ”ili Äitanje. Prvo srpsko izdanje i prvi prevod u svetu poslednjeg romana Lava Tostoja āVaskrsenjeā, publikovan je na srpskom jeziku krajem 1899. i poÄetkom 1900. godine, samo nekoliko meseci nakon originalnog prvog izdanja na ruskom jeziku 1899. Prevodilac Jovan MaksimoviÄ, 1904. godine poslao je u Jasnu Poljanu svoje prevode pripovedaka i romana āVaskrsenjeā, objavljene u Novom Sadu i Sremskim Karlovcima. Kasnije, on Äe posetiti pisca i opisati taj susret. Važno je istaÄi da je MaksimoviÄ prvi u svetu preveo roman āVaskrsenjeā 1899 . godine, objavljujuÄi ga u nastavcima u karlovaÄkom āBrankovom koluā, gotovo paralelno sa ruskom publikacijom romana, koji je prvobitno izlazio takoÄe u nastavcima u ruskom Äasopisu āNjivaā. Prvih 6 svezaka izaÅ”lo je 1899. godine, dok su sveske 7ā12 publikovane 1900. godine. Na knjizi je naslovna strana sa godinom 1900. kada je izaÅ”la poslednja sveska. āVaskrsenjeā je roman pisca Lava Nikolajevica Tolstoja koji je izazvao pravu buru u druÅ”tveno-politiÄkom životu tadaÅ”nje Rusije i koji je dao povoda reakcionarnim krugovima da Tolstoj bude ekskomuniciran iz pravoslavne crkve. Glavni likovi romana su Dmitrije IvanoviÄ Nehljudov i KatjuÅ”a Maslova. Autor - osoba Tolstoj, Lav Naslov Vaskrsenije / roman Lava Tolstoja ; s ruskog preveo Jovan MaksimoviÄ Vrsta graÄe knjiga Jezik srpski Godina 1916 Izdavanje i proizvodnja U Ujvideku : IzdavaÄka knjižarnica Svet, 1916 FiziÄki opis 582 str. : ilustr. ; 21 cm Drugi autori - osoba MaksimoviÄ, Jovan = MaksimoviÄ, Jovan Lav NikolajeviÄ Tolstoj (rus. Lev NikolaeviÄ TolstoŠ¹; Jasna Poljana, 9. septembar 1828 ā Astapovo, 20. novembar 1910) bio je grof, ruski pisac svrstan u najveÄe ruske realiste toga doba. Poznat po svoja dva najveÄa dela, Ana Karenjina i Rat i mir, koja olikavaju duboku, psiholoÅ”ku i druÅ”tvenu pozadinu Rusije i njenog druÅ”tva u 19. veku. Bio je esejista, dramaturg, kritiÄar i moralni filozof, a pored svega pacifista i leviÄar. Svojim naprednim idejama o nenasilnom otporu je uticao na liÄnosti, koje su se pojavile kasnije, meÄu kojima su najpoznatije Martin Luter King[1] i Gandi.[2] ProglaÅ”en je za najboljeg pisca u poslednjih 200 godina i to od strane 125 ameriÄkih i britanskih književnika koji su uÄestvovali u anketi koja je trajala viÅ”e godina. Tolstoj je roÄen u Jasnoj Poljani, porodiÄnom imanju 12 km (7.5 mi) južno od Tule, i 200 km (120 mi) južno od Moskve. Tolstoji su dobro poznata familija starog ruskog plemstva, Äiji su preci poznati joÅ” od plemiÄa po imenu Indris iz Litvanskog carstva u 1353;[3][4] preciznije, on je zapamÄen po uzviku āiz zemlje Cezara, od Germanaā kad je za Ruse takva generalna formula oznaÄavala sve tipove stranaca.[5] On je bio Äetvrto od petoro dece grofa Nikolaja IliÄa Tolstoja, veterana Domovinskog rata iz 1812, i grofice Marije Tolstoj (roÄena kneginja Volkonskaja). Tolstojevi roditelji su umrli kad je on bio veoma mlad, tako da su njega i njegovu braÄu i sestre odgajili roÄaci. Godine 1844, on je poÄeo da studira pravo i orijentalne jezike na Kazanskom univerzitetu. Njegovi uÄitelji su ga opisali sa ānesposoban i nevoljan da uÄiā.[6] Tolstoj je napustio univerzitet u sred svojih studija, vratio se u Jasnu Poljanu i zatim proveo najveÄi deo svog vremena u Moskvi i Sankt Peterburgu. Godine 1851, nakon Å”to je nakupio teÅ”ke kockarske dugove, on je otiÅ”ao sa svojim starijim bratom na Kavkaz i pristupio armiji. U to vreme je poÄeo da piÅ”e. Njegov preobražaj iz autora raskalaÅ”nog i privilegovanog druÅ”tva u nenasilnog i duhovnog anarhistu njegovog kasnijeg doba je uzrokovan njegovim iskustvima u vojsci. Tome su takoÄe doprinela i dva putovanja po Evropi 1857. i 1860ā61. Drugi koji su sledeli istim putem su Aleksandar Hercen, Mihail Bakunjin i Petar Kropotkin. Tokom svoje posete iz 1857. godine, Tolstoj je prisustvovao javnom pogubljenju u Parizu, Å”to je bilo traumatiÄno iskustvo koje je obeležilo ostatak njegovog života. On napisao u pismu svom prijatelju Vasiliju Botkinu: āIstina je da je država zavera namenjena ne samo eksploataciji, nego pre svega da korumpira svoje graÄane ... Od sada, nikada neÄu služiti bilo kojoj vladi bilo gde.ā Tolstojev koncept nenasilja ili Ahimsa je bio ojaÄan nakon Å”to je proÄitao nemaÄku verziju Tirukurala. On je kasnije doprineo usaÄivanju tog koncepta kod Mahatme Gandi putem svog Pisma indusu kad je mladi Gandi korespondirao s njim tražeÄi savet.[8] Njegovo evropsko putovanje tokom 1860ā61 oblikovalo je njegov politiÄki i književni razvoj. Imao je priliku da se sretne sa Viktorom Igom, Äije literarne talente je Tolstoj veliÄao nakon Äitanja Igove tek zavrÅ”ene Les MisĆ©rables. SliÄne evokacije scena bitki u Igovoj noveli i Tolstojevom Ratu i miru indicaraju taj uticaj. Na Tolstojevu politiÄku filozofiju je isto tako uticala njegova poseta francuskom anarhisti Pjeru Žozefu Prudonu iz marta 1861, koji je u to vreme živeo u egzilu u pod lažnim imenom u Briselu. Osim pregleda Prodonove predstojeÄe publikacije, La Guerre et la Paix (Rat i mir na francuskom), Äiji naslov je Tolstoj pozajmio za svoje remek-delo, njih dvoje su diskutovali obrazovanje, kao Å”to je Tolstoj napisao u svojem obrazovnim zapisima: āAko spominjem ovaj razgovor s Prudonom, to je da bi pokazao da je u mom liÄnom iskustvu, on bio jedini Äovek koji je razumeo znaÄaj obrazovanja i Å”tampe u naÅ”e vreme. Ispunjen entuzijazmom, Tolstoj se vratio u Jasnu Poljanu i osnovao 13 Å”kola za decu ruskih seljaka, koji su upravo bili emancipovani od kmetstva 1861. Tolstoj je opisao Å”kolske principe u svom eseju iz 1862. godine āÅ kola u Jasnoj Poljaniā. Tolstojevi obrazovni eksperimenti su bili kratkog veka, delom zbog uznemiravanja od strane carske tajne policije. MeÄutim, kao direktna pretaÄa A. S. Nilovog Samerhila, Å”kola u Jasnoj Poljani se može opravdano smatrati prvim primerom koherentne teorije demokratskog obrazovanja. LiÄni život Dana 23. septembra 1862, Tolstoj je oženio Sofiju Andreevnu Bers, poreklom Nemicu, koja je bila 16 godina mlaÄa od njega i Äerka uglednog dvorskog lekara Andreja Bersa, a praunuka grofa Petra Zavadovskog, prvog ministra obrazovanja u carskoj Rusiji. Familija i prijatelji su je zvali Sonja, Å”to je ruski deminutiv imena Sofija. Oni su imali 13 dece, osam od kojih je preživelo detinjstvo. Brak od samog poÄetka bio obeležen seksualnom straÅ”Äu i emocionalnom neosetljivoÅ”Äu imajuÄi u vidu da je Tolstoj, neposredno uoÄi njihovog braka, dao Sofiji svoje dnevnike s detaljima njegove ekstenzivne seksualne proÅ”losti i Äinjenicom da mu je jedna kmetkinja na njegovom imanju rodila sina. Uprkos toga, njihov rani braÄni život je bio sreÄan i pružio je Tolstoju mnogo slobode i sistem podrÅ”ke da napiÅ”e Rat i mir i Anu Karenjinu pri Äemu je Sonja radila kao sekretarica, editor i finansijski menadžer. Sonja je ruÄno prepisivala njegove epiÄke radove s vremena na vreme. Tolstoj je nastavljao da ureÄuje Rat i Mir, i bile su mu potrebne Äiste finalne verzije da se isporuÄe izdavaÄu. MeÄutim, njihov kasniji zajedniÄki život je A. N. Vilson opisao kao jedan od najnesreÄnijih u književnoj istoriji. Tolstojev odnos sa njegovom suprugom je pogorÅ”an, jer su njegova verovanja postajala sve radikalnija. On je želeo da se odrekne svog nasleÄenog i zaraÄenog bogatstva, ukljuÄujuÄi odricanje od autorskih prava nad njegovim ranijim radovima. Tolstojeva porodica je napustila Rusiju nakon Ruske revolucije iz 1905. i naknadnog uspostavljanja Sovjetskog Saveza, i stoga njegovi potomci i rodbina danas žive u Å vedskoj, NemaÄkoj, Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i Sjedinjenim Državama. MeÄu njima je Å”vedski pevaÄ Viktorija Tolstoj i Å vedski zemljoposednik Kristofer Paus, Heresta. Novele i fikcija Tolstoj je jedan od velikana ruske književnosti; njigovi radovi obuhvataju romane Rat i mir i Ana Karenjina i novele kao Å”to su Hadži Murat i Smrt Ivana IliÄa. Njegovi savremenici su mu odali visoka priznanja. Fjodor Dostojevski ga je smatrao najveÄim od svih živih romanopisaca. Gistav Flober, nakon Äitanja i prevoÄenja Rata i mira, je izjavio, āKakav umetnik i kakav psiholog!ā Anton Äehov, koji je Äesto poseÄivao Tolstoja na njegovom seokom imanju, je napisao, āKada literatura poseduje Tolstoja, lako je i prijatno biti pisac; Äak i kada znate da niste niÅ”ta postigli i joÅ” uvek ne ostvarujete niÅ”ta, to nije tako straÅ”no kako bi inaÄe bilo, jer Tolstoj postiže za sve. Ono Å”to on radi služi da opravda sve nade i težnje uložene u književnost.ā Britanski pesnik i kritiÄar iz 19. veka Matju Arnold je smatrao da āTolstojev roman nije umetniÄko delo, veÄ deo životaā. Kasniji kritiÄari i romanopisci nastavljaju da veliÄaju Tolstojevu umetnost. Virdžinija Vulf ga je proglasila ānajveÄim romanopiscem od svih.ā Džejms Džojs je zapazio, āOn nikad nije dosadan, nikad glup, nikad umoran, nikad pedantan, nikad teatralan!ā. Tomas Man je pisao o Tolstojevoj naizgled bezgreÅ”noj umetnost: āRetko je umetnost radila tako mnogo poput prirodeā. Takve stavove su delile i javne figure poput Prusta, Foknera i Nabokova. Nabokov je imao visoko miÅ”ljenje o Smrti Ivana IliÄa i Ani Karenjinoj; on je meÄutim preispitivao je reputaciju Rata i mira, i oÅ”tro je kritikovao Vaskrsenje i Krojcerovu sonatu. Tolstojevi najraniji radovi, autobiografske novele Detinjstvo, DeÄaÅ”tvo, i Mladost (1852ā1856), govore o sinu bogatog zemljoposednika i njegovoj sporoj realizaciji o postojanju jaza izmeÄu sebe i njegovih seljaka. Iako ih je kasnije odbacio kao sentimentalne, oni otkrivaju znatan deo Tolstojevog života. Oni zadržavaju svoj znaÄaj kao primeri univerzalne priÄe o odrastanju. Tolstoj je služio kao potporuÄnik u artiljerijskom puku tokom Krimskog rata, Å”to je opisano u njegovim Sevastopoljskim priÄama. Njegova iskustva u bici pomogla su u formiranju njegovog kasnijeg pacifizma i dala su mu materijal za realistiÄan opis strahota rata u njegovom kasnijem radu. Njegova fikcija konzistentno pokuÅ”ava da realistiÄno prikaže rusko druÅ”tvo u kojem je živeo. Roman Kozaci (1863) opisuje kozaÄki život i ljude kroz priÄu o ruskom aristokrati koji je zaljubljen u kozaÄku devojku. Ana Karenjina (1877) sadrži paralelne priÄe o preljubnoj ženi zarobljenoj konvencijama i lažnoÅ”Äu druÅ”tva i filozofkog zemljoposednika (sliÄnog Tolstoju), koji radi uz seljake u poljima i pokuÅ”ava da reformiÅ”e njihove živote. Tolstoj ne samo da je koristio sopstvena životna iskustava veÄ i stvorio likove po sopstvenom imidžu, kao Å”to su Pjer Bezukov i princ Andrej u āRatu i miruā, Levin u āAni Karenjinojā i u izvesnoj meri princ Nehludov Vaskrsenju. MoÄ tame Rat i mir se generalno smatra jednim od najveÄih romana ikad napisanih, izuzetan po svojoj dramatiÄnoj Å”irini i jedinstvu. Njegova ogromna slika sadrži 580 likova, mnogi su istorijski uz niz drugim fiktivnih. PriÄa se kreÄe od porodiÄnog života do glavnog Å”taba Napoleona, od dvora Aleksandara I PavloviÄa do bojnih polja Austerlica i Borodina. Tolstojeva originalna ideja za roman je bila da istraži uzroke ustanka dekabrista, Äime se bavi samo u zadnjih nekoliko poglavlja, iz Äega se može zakljuÄiti da Äe sin Andreja Bolkonskog postati jedan od dekabrista. Roman istražuje Tolstojevu teoriju istorije, a posebno beznaÄajnost osoba kao Å”to su Napoleon i Aleksandar. Donekle je iznenaÄujuÄe da Tolstoj nije smatrao da je Rat i mir roman (niti je smatrao mnoga druga velika dela ruske proze tog vremena romanima). Takvo glediÅ”te postaje manje iznenaÄujuÄe ako ima u vidu da je Tolstoj bio romanopisac realistiÄke Å”kole koji je smatrao da je roman okvir za ispitivanje druÅ”tvenih i politiÄkih pitanja u životu devetnaestog veka. Rat i mir (koji je za Tolstoja zapravo ep i prozi) stoga se nije kvalifikovao. Tolstoj je smatrao da je Ana Karenjina bila njegov prvi roman. Nakon Ane Karenjine, Tolstoj se koncentrisao na hriÅ”Äanske teme, i njegovi kasniji romani kao Å”to su Smrt Ivana IliÄa (1886) i Å ta treba uraditi? razvijaju radikalnu anarho-pacifistiÄku hriÅ”Äansku filozofiju, Å”to je dovelo do njegovog izopÅ”tenja iz Ruske pravoslavne crkve 1901. godine. Uprkos svih pohvala koje je dobio za Anu Karenjinu i Rat i mir, Tolstoj je odbacio ta dva rada tokom svog kasnijeg života kao neÅ”to Å”to nije istinska realnost. U svom romanu Vaskrsenje, Tolstoj pokuÅ”ava da izloži nepravdu ljudskih zakona i licemerje institucionalizovane crkve. Tolstoj isto tako istražuje i objaÅ”njava ekonomsku filozofiju Džordžizma, Äiji je postao predani zagovaraÄ pri kraju svog života. Kritike i prihvaÄenost Engleska književnica Virdžinija Vulf tvrdi da je Tolstoj najveÄi romanopisac svih vremena. I sam Džejms Džojs je zapisao: āOn nije nikad dosadan, niti glup, nikad umoran, pedantan ili teatralan.ā Tomas Man je pisao o Tolstojevoj bezazlenosti: āRetko je radio kao umetnik, viÅ”e kao prirodnjak.ā Veliku reputaciju su mu doneli dela āRat i mirā, āAna Karenjinaā. Njegov književni rad sastojao se iz pokuÅ”aja napada na rusko druÅ”tvo, koje je verno slikao, a i sam mu je pripadao. U delu āKozakā(1863) opisuje kozaÄki život i ljubav jednog aristokrate, zaljubljenog u seosku devojku. Delo āAna Karenjinaā (1877) ima za temu život uzorne majke i supruge u atmosferi licemerja visokog plemstva, koja razbija okove i protiv pravila zapoÄinje život sa Äovekom koga voli. Na sasvim drugoj strani je lik Ljevina, seoskog vlastelina, koji je u potrazi za verom u SveviÅ”njeg i filozofskim motivima za život. On živi i radi sa seljacima, pokuÅ”avajuÄi da sprovede reformu njihovog postojeÄeg stanja. Tolstoj kao pedagog Lav NikolajeviÄ Tolstoj poznat je i kao pedagoÅ”ki entuzijasta, najviÅ”e poznat po svom neobiÄnom radu u Jasnoj Poljani, kojim pozitivno utiÄe na nove pedagoÅ”ke koncepcije. Celokupan književni i pedagoÅ”ki rad posvetio je razobliÄavanju teÅ”kog druÅ”tvenog stanja u Rusiji i ukazivao da se problemi mogu reÅ”iti samo mirnim putem kroz prosvetiteljski i vaspitni rad. Bogata pedagoÅ”ka aktivnost Tolstoja može se podeliti u tri perioda. Prvi period (1859ā1862) obeležava otvaranje Å kole u Jasnoj Poljani i pokretanje Äasopisa ā Jasna Poljanaā, drugi period (1870ā1876) odnosi se na njegovu izdavaÄku pedagoÅ”ku aktivnost, kada objavljuje ā Azbukuā, āNovu azbukuā i ā Rusku knjigu za Äitanjeā, bavi se i praktiÄnim problemima vaspitanja. TreÄi period odnosi se na njegov sadržajan rad do kraja života, kada prelazi na pozicije religioznog misticizma, pa i pitanja vaspitanja tretira u duhu religioznog mistiÄkog shvatanja sveta. PraktiÄan rad Tolstoja poÄinje 1859. godine, kada je u Jasnoj Poljani otvorio svoju prvu Å”kolu, a Rusija dobija prvu Å”kolu za decu seljaka (kmetova) u Tolstojevoj kuÄi. Želja za prouÄavanjem obrazovanja odvodi Tolstoja na put po Evropi (NemaÄka, Engleska, Francuska), gde se upoznaje sa organizacijom Å”kolstva, sa istorijom pedagogije i najpoznatijim pedagozima praktiÄarima. ObilazeÄi Å”kole od kojih je odreÄen broj bio otvoren za svu decu, viÅ”e je upoznao mane nego prednosti Å”kolskog obrazovanja. U uÄionicama je vladao strah, autoritet uÄitelja se zasnivao na zaplaÅ”ivanju, fiziÄka kažnjavanja su bila redovna, a gradivo je bilo potpuno odvojeno od života i stvarnih potreba onih koji uÄe. Na osnovu steÄenih zapažanja izradio je kritiku tih Å”kola, Äija je suÅ”tina da Å”kola ne brine o prirodi deteta, da ga želi pasivizirati, zaplaÅ”iti i tako njime bezbrižnije vladati. O tome je Tolstoj pisao u svom pedagoÅ”kom Äasopisu āJasna Poljanaā, koji je poÄeo da izdaje 1861. godine. Tolstoj dolazi do zakljuÄka da obrazovanje mora da bude usklaÄeno sa životnim iskustvom ljudi i da se razvija u okvirima života, pa takav princip primenjuje u radu se decom iz Jasne Poljane. U ovoj Å”koli, u kojoj je vladala sloboda i želja za znanjem koja nije nametnuta, uÄitelji su bili studenti iz Moskve ali i sam veliki Tolstoj. Razume se, da je Tolstojeva aktivnost izazvala nepoverenje vlasti, pa je posle policijske racije 1862. godine, Å”kola u Jasnoj Poljani prestala s radom, da bi rad nastavila tek 70-ih godina. PedagoÅ”ki pogledi Tolstoja javljaju se kao protest i optužba protiv tadaÅ”njeg birokratskog obrazovnog i vaspitnog sistema i protiv āprinudne Å”koleā, kako naziva Å”kole na Zapadu. Njegovo zalaganje usmereno je ka Å”koli koja Äe motivisati decu za veÄim znanjem, koja Äe razvijati ljubav prema životu, odnosno pristalica je teorije slobodnog vaspitanja. Izuzetno negativan stav prema vaspitanju, kome u poÄetku nije pridavao nikakav životni smisao, Tolstoj obrazlaže Äinjenicom kako državna Å”kola unapred odreÄuje u Äemu Äe pouÄavati svoje uÄenike i kako Äe postupati sa decom. U njegovoj Å”koli deca su u uÄionicama mogla da sede kako god žele, a Äasove su Äesto imali u prirodi okruženi divnim pejzažima. Nije postojao strogo odreÄen plan rada i raspored pa su deca mogla da odu kuÄi kada god požele, ali su ipak Äesto ostajala dugo tražeÄi joÅ” znanja zbog naÄina na koji su im ih uÄitelji prenosili. LiÄnost uÄenika je bila poÅ”tovana i uÄiteljima je uvek bilo najvažnije Å”ta deca žele da nauÄe i Å”ta im je potrebno, a domaÄih zadataka nije bilo jer su decu kmetova kod kuÄe Äekali teÅ”ki poslovi. Roditelji su u poÄetku bili protivnici Å”kole u kojoj uÄitelji ne tuku decu jer su smatrali da tako niÅ”ta neÄe nauÄiti, ali su mogli decu da ispiÅ”u iz Å”kole ako žele. MeÄutim pobedilo je zadovoljstvo koje su deca oseÄala u Å”koli u kojoj je uvek vladala sloboda ali nikada anarhija. Äasovi su se sastojali od velikog broja eksperimenata i izuÄavanja prirode na licu mesta. Deca seljaka su prvi put uÄila matematiku, geografiju, crtanje, pevanje i istoriju koju je im Tolstoj priÄao kao bajku. Osim toga, u ovoj Å”koli su uspeÅ”no spajana znanja iz prirodnih nauka i religije, sticala su se znanja o narodnim umotvorinama i ruskoj tradiciji, a naglasak je naravno bio na književnosti. U ovoj Å”koli uÄenje nikada nije bilo obaveza jer je uÄitelj Tolstoj smatrao da ako je znanje dobro, želja za njim Äe nastati prirodno kao glad. Tako je i bilo. Njegovi uÄenici su uvek bili gladni novih saznanja i priÄa. BojeÄi se bilo kakvog Å”ablona Tolstoj odlazi u drugu krajnost u jasnopoljanskoj Å”koli. Å kolu je organizovao bez nastavnog plana i rasporeda Äasova, bez obaveze da uÄenici redovno poseÄuju nastavu i bez obaveze da nauÄe lekcije. Ali je zato od uÄitelja zahtevao da dobrim pripovedanjem kod dece pobuÄuju interesovanje za nastavu. Njegova Å”kola bila je suprotstavljena formalistiÄkoj staroj Å”koli. Njegova teorija slobodnog vaspitanja, koju je preuzeo od Rusoa, dovela ga je do odvajanja vaspitanja i obrazovanja, sa objaÅ”njenjem da je vaspitanje prinudno uticanje na drugog Äoveka i da ono kvari, a ne popravlja Äoveka. Neposredno pred kraj svog života napustio je ovakav stav i priznao neodrživost teorije slobodnog vaspitanja. Njene pozitivne strane su bile svakako individualno postupanje sa decom, ljubav i poÅ”tovanje, upoznavanje i razvijanje liÄnosti deteta. Danas, posle 150 godina, Tolstojev naÄin rada i spisi o pedagogiji priznati su kao znaÄajan doprinos razvoju obrazovanja i rada se decom. Smrt Veruje se da je Tolstoj umro od zapaljenja pluÄa u Astapovu, na železniÄkoj stanici 1910. godine, nakon Å”to je usred zimske noÄi napustio dom. Imao je 82 godine. Dugo je bolovao, pa su brigu o njemu preuzele supruga i kÄerke. Na mesto smrti odmah su doÅ”li lekari, dajuÄi mu injekcije morfija. Policija je pokuÅ”ala da ograniÄi pristup posmrtnoj ceremoniji, ali hiljade seljaka je bilo u koloni na njegovoj sahrani. Neki su, doduÅ”e, znali samo da je āneki aristokrata preminuoā. Tako se ispostavilo da nisu dovoljno znali o životu i delu ovog ruskog realiste. Jovan MaksimoviÄ (Ruma, 2. januar 1864 ā Beograd, 28. avgust 1955) bio je jedan od najznaÄajnijih prevodilaca sa ruskog na srpski jezik. Posebno se bavio prevoÄenjem dela Fjodora MihailoviÄa Dostojevskog, Lava NikolajeviÄa Tolstoja, Antona PavloviÄa Äehova i Ivana SergejeviÄa Turgenjeva. Pored ruskog prevodio je i sa nemaÄkog, latinskog i starogrÄkog jezika. Sa nemaÄkog je izmeÄu ostalog preveo NajlepÅ”e priÄe iz klasiÄne starine od Gustava Å vaba. Jovan MaksimoviÄ je roÄen 2. januara 1864. u Rumi. ZavrÅ”io je gimnaziju u Sremskim Karlovcima. Za vreme Å”kolovanja u Sremskim Karlovcima bio je saradnik u Äasopisu za decu Neven Jovana JovanoviÄa Zmaja, sa kime se do kraja njegovog života družio. Studirao je slavistiku u BudimpeÅ”ti i BeÄu, gde je i doktorirao kod Vatroslava JagiÄa. Radio je kao profesor TreÄe muÅ”ke gimnazije u Beogradu. Pored prevoÄenja pisao je oglede o ruskoj i srpskoj književnosti. Jovan MaksimoviÄ je bio oženjen Ljubicom, Äerkom Ignjata StanimiroviÄa, rektora i jednog od prvih profesora beogradskog liceja. Sa Ljubicom je imao Äetiri sina i jednu Äerku i od njih osmoro unuÄadi: Radivoja (Petra i Jovana), Branka (Milana i Rajka), Ljubomira i Milutina (Svetlanu i Tijanu) te Äerku Vidosavu (ÄorÄa i Emiliju). Umro je u Beogradu 28. avgusta 1955. godine. Zanimljivosti Jovan MaksimoviÄ je posetio Lava NikolajeviÄa Tolstoja 1909. u Jasnoj Poljani. Poznati ruski slikar Stepan Kolesnikov, koji je oslikao plafon iznad gledaliÅ”ta u zgradi Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu, je portretisao Jovana MaksimoviÄa sredinom Äetrdesetih godina dvadestog veka u dvoriÅ”tu porodiÄne kuÄe na Dedinju. Udruženje književnih prevodilaca Srbije svake druge godine dodeljuje Nagradu iz fonda āDr. Jovan MaksimoviÄā za najbolji prevod ruske književne proze na srpski jezik. KC (N)