Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-25 od 43 rezultata
1-25 od 43 rezultata
Prati pretragu "Dela 1-2"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Retro garnisle Imam 2 iste, duzina je 145cm, sirina ukrasnog prednjeg dela je 5,5cm, cena je za 1 kom, a za obe 2500 din
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
gra STRUCTATOR za modelovanje i maketarstvo sa oznakom D.R.G.M. ( Patent zaÅ”tiÄen od vlade Rajha ) sastoji se od 4 kutije sa mnoÅ”tvom drvenih delova.Velika drvena kutija je sa poklopcem koji viÅ”e nije priÄvrÅ”Äen za kutiju dimenzija 385 x 335 mm ( moguÄa restauracija ) , katalozi su iz dva dela numerisani brojevima Nr. 0-1 i No.2-4 i sadrže mnogo skica kuÄa , kranova, vagona itd. Igra je proizvedena u NemaÄkoj 1930tih godina i namenjena je kreativnom razvoju dece. Cena je iskazana u RM ( Reichmark)
PRVI DAN EMPIRE CENTRAFRICAIN 1OOe ANNEE DELA MORT DE SIR ROWLAND HILL 1879-1979 1 9 7 8 KOVERAT + SLIKA SIR ROWLAND HILL 1795-187 + ŽIGOSANE MARKE U KOLORU (4) + 2 ŽIGA, 9.12.78 .................................................................. NEKORIÅ ÄENO GARANCIJA PERFEKT KOLEKCIONARSKI, 1978 R e t k o ********** Ekstra ******** dspljk60
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Jedna od veoma retkih snimaka nekoga grada ili varoÅ”i sa aeroplanom u prvom planu (osim kada je u poseti tom mestu iÅ”lo NJ.K.V. Aleksandar K.). Smatram da je slika pravi biser toga kraja U donjem desnom delu manje oÅ”teÄenje u dužini 1-2 mm Ista nije pohabana, markica stoji gde i treba da joj bude mesto, peÄat ne razliven. PeÄat T poÅ”te isto takodje nije razliven ili izbledeo UveÄajte slike i procenite
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Grafitna olovka sa debljim grafitnim delom (možda stolarska?) L & C Hardtmuth No 360 Made in Czechoslovakia Dužina 18 cm, preÄnik 1 cm, preÄnik srca 0,6 cm M K 2
Liga sampiona - champions league,dobro (osrednje,za `trojku`) ocuvan album (sezona 2009/2010 ili 09/10),popunjen skroz. Korice su izlomljene,hrbat je malo pohaban i pukao dole 2 cm. Ima listova koji su malo cepnuti dole 1-2 cm (od brzog prelistavanja najcesce),rezultati su delom pisani (plus je neko hemijskom da kazem `otkacio` klubove koji su prosli dalje),sredina drzi (na sve tri spajalice),ima slicica koje su blago ukrivo lepljene. Retko se ovi albumi nalaze sad popunjeni (posle skoro 15 godina).
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Na prodaju dosta dobro oÄuvan strip Snežana i 7 patuljaka na 52 strane, koji je izaÅ”ao kao specijalno izdanje Mikijevog zabavnika 1988. Korica malo zacepana u donjem delu 1-2cm, na zadnjoj korici sa unutraÅ”nje strane malo bojeno, unutraÅ”njost je dosta dobro oÄuvana bez Å”aranja, izuzev par stranica gde su malo krajevi savijeni, i jedne stranice koja se malo jednim delom odvojila, sve je kompaktno, i fale 2 lista tj 4 strane koje su pocepane 41-44. Stanje kao na slikama.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
filmski plakat: FELLINIJEV CASANOVA italijanski film iz 1976. godine Plakat je iz perioda 1977 - 1980 godina Distribucija: VESNA FILM Ljubljana dimenzije: dužina: 69,9 cm Å”irina: 48,8 cm plakat presavijen 2 puta na pola, po 1 rupica od pribadaÄe ili rajsengle u uglovima plakata, po dva minimalna zacepljenja na donjoj ivici i na gornjem delu desne ivice, TROÅ KOVI SLANJA: preporuÄena tiskovina + tuba + deo troÅ”kova pakovanja ------150 dinara preporuÄena tiskovina + deo troÅ”kova pakovanja -------------125 dinara Plakat Å”aljem kao preporuÄenu tiskovinu urolan u tubi ili presavijen 2 puta na pola
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Panoramska fotografija (stampa), stranacka propaganda. Veliki manifestacioni zbor Jugoslovenske radikalne zajednice u Beogradu 27. septembra 1936. Trideset hiljada Beogradjana odusevljeno pozdravlja dr Milana Stojadinovica 50x13 cm, stanje kao na slici, na sredini gotovo razdvojeno, od savijanja. EKSTREMNO RETKO! tags: jereza, milan stojadinovic, demokratska stranka, radikalna stranka, zbor, dimitrije ljotic, jugoslovenska akcija ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠ° ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š½Š° Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠ° (ŠŠ Š; Jugoslavenska radikalna zajednica, Jugoslovanska radikalna skupnost, ŠŗŠ¾Š»Š¾Šŗ.: ŠŠµŃŠµŠ·Š°) Š±ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ° ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠ° Ń ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šø ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š°Š²ŠøŃŠø. Š”ŃŃŠ°Š½ŠŗŠ° ŃŠµ ŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°Š½Š° Š¾Š“ ŃŃŃŠ°Š½Šµ ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŠµŠ¼ŠøŃŠµŃŠ° ŠŠøŠ»Š°Š½Š° Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š“ŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃŠ° 1935. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŃŠ²Š° Š·ŠµŠ¼Š°ŃŃŠŗŠ° ŃŠŗŃŠæŃŃŠøŠ½Š° ŃŠµ Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š½Š° 1 - 2. ŃŃŠ½Š° 1936.[1] ŠŠ Š ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŠæŠ¾Š“ŠµŃŠµŠ½Š° de facto Š½Š° ŃŃŠø Š“ŠµŠ»Š°: Ń Š”ŃŠ±ŠøŃŠø ŠŠ Š ŃŃ ŃŠøŠ½ŠøŠ»Šø Š²ŠµŃŠø Š“ŠµŠ¾ ŃŠ»Š°Š½Š¾Š²Š° ŠŠ°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŃŠ°Š“ŠøŠŗŠ°Š»Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ Šø Š¼Š°ŃŠø Š“ŠµŠ»Š¾Š²Šø ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠµ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ; Ń Š”Š»Š¾Š²ŠµŠ½ŠøŃŠø, ŠŠ Š ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° Š·Š°ŃŃŃŠæŃŠµŠ½Š° Š¾Š“ ŠŗŠ°Š“ŃŠ¾Š²Š° Š”Š»Š¾Š²ŠµŠ½Š°ŃŠŗŠµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° Š¾ŃŃŠ²Š°Š»Š° ŃŠ²Š¾ŃŃ ŃŠ½ŃŃŃŠ°ŃŃŃ ŃŃŃŃŠŗŃŃŃŃ. ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠ° Š¼ŃŃŠ»ŠøŠ¼Š°Š½ŃŠŗŠ° Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ»Š° ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²Š½ŠøŃŠ° Š¼ŃŃŠ»ŠøŠ¼Š°Š½Š°Š½Š° Šø ŃŠøŠ½ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŃŠµŃŠø ŠµŠ»ŠµŠ¼ŠµŠ½Ń ŠŠ Š. ŠŠ Š ŃŠµ ŠøŃŃŠøŃŠ½ŃŠ»Š° ŠøŠ· ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŃ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Ń ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŃ, Š¾ŃŠ»Š°Š±ŃŠµŠ½Ń ŠæŠ¾ŃŠ»Šµ ŠŠ°ŃŃŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ Š°ŃŠµŠ½ŃŠ°ŃŠ° Š½Š° ŠŗŃŠ°ŃŠ° ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠ°.[2]ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŃŠæŠ°Š»Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŃŠ²ŠµŠ½Š° ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠ° ŃŠ¾ŃŠ¼Š°ŃŠøŃŠ°, Š“ŠµŠ»Š¾Š²Šø ŠŠ Š ŃŠ°ŠŗŃŠøŃŠŗŠø Š½ŠøŃŃ Š³ŃŠ±ŠøŠ»Šø ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠøŠ½Š“ŠøŠ²ŠøŠ“ŃŠ°Š»Š½Š¾ŃŃ.[3] ŠŠø Ń ŃŠµŠ“Š½Š¾Š¼ ŠæŠµŃŠøŠ¾Š“Ń Š¼ŠµŃŃŃŠ°ŃŠ½Šµ ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠµ Š·Š°Š¾ŠŗŃŃŠ¶ŠøŠ²Š°ŃŠµ ŠøŠ»Šø Š¾ŠæŠŗŠ¾ŃŠ°Š²Š°ŃŠµ Š„ŃŠ²Š°ŃŠ° Š½ŠøŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠ°ŃŠ½Š¾ ŠøŠ·ŃŠ°Š¶ŠµŠ½ ŠŗŠ°Š¾ Š·Š° Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š²Š»Š°Š“Šµ ŠŠøŠ»Š°Š½Š° Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š“ŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃŠ°.[3] ŠŠøŠ»Š°Š½ Š”ŃŠ¾ŃŠ°Š“ŠøŠ½Š¾Š²ŠøŃ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š½Š° ŃŠµŠ»Ń ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ Š“Š¾ 1939. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠ²Šµ Š“Š¾Šŗ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š²Š»Š°Š“Šµ ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŠøŠ½Šµ ŠŃŠ³Š¾ŃŠ»Š°Š²ŠøŃŠµ. ŠŠ° ŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Š°ŃŃ Š³Š° ŃŠµ Š·Š°Š¼ŠµŠ½ŠøŠ¾ ŠŃŠ°Š³ŠøŃŠ° Š¦Š²ŠµŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ Š²Š»Š°Š“Š° Š¾Š“ 1939. Š“Š¾ 1941. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ. ŠŠ¾Š“ ŠŃŠ°Š³ŠøŃŠ¾Š¼ Š¦Š²ŠµŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃŠµŠ¼ ŃŠµ Š·Š°ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ° ŃŠøŃ Š° Š»ŠøŠŗŠ²ŠøŠ“Š°ŃŠøŃŠ° ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ. ŠŠ½Š° ŃŠµ ŠæŃŠ°ŠŗŃŠøŃŠ½Š¾ ŠæŃŠµŃŃŠ°Š»Š° Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠø ŃŠ¾ŃŠ¼ŠøŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š²Š»Š°Š“Šµ Š¦Š²ŠµŃŠŗŠ¾Š²ŠøŃ-ŠŠ°ŃŠµŠŗ, Š¼Š°Š“Š° ŃŠ¾ŃŠ¼Š°Š»Š½Š¾ Š½ŠøŃŠµ ŃŠŗŠøŠ½ŃŃŠ° ŠøŠ»Šø ŃŠ°ŃŃŃŃŠµŠ½Š°.[4] ŠŃŠ¾Š³ŃŠ°Š¼ ŠŠ Š ŃŠµ Š“Š¾Š½ŠµŃ ŠæŃŠøŠ»ŠøŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°ŃŠ° 1935. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Šø ŃŠøŠ½ŠøŠ»Š° ŃŃ Š³Š° ŃŠµŃŠøŃŠø Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š½Š° Š½Š°ŃŠµŠ»Š°: ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŃŃŠ²Š¾ Š“ŃŠ¶Š°Š²Šµ Šø Š½Š°ŃŠ¾Š“Š°, Š¼Š¾Š½Š°ŃŃ ŠøŃŠ° Šø Š“ŠøŠ½Š°ŃŃŠøŃŠ° ŠŠ°ŃŠ°ŃŠ¾ŃŃŠµŠ²ŠøŃ. [4]
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stara keramiÄka posuda/Äasa veÄih dimenzija sa vidljivom oznakom proizvoÄaÄa na dnu SAAR Annemarie Villeroy i Bosch. RuÄno oslikana, unikat. Nedostaci: sitni tragovi koriÅ”Äenja u unutraÅ”njosti posude, jedan okrnjen deo na spoljaÅ”njem delu posude u unutraÅ”njem delu ruba manjih dimenzija o,5 x 1 cm. Stanje kao na fotografijama. Dimezije približno: težina 96o gr, gornji preÄnik 25 cm, donji preÄnik 1o cm, visina 1o,7 cm, zapremina 2 l. Za sva dodatna pojaÅ”njenja i fotografije predmeta pre eventualne kupovine slobodno me kontaktirajte putem kupindo/limundo poruke.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
U dobrom stanju! Na donjoj desnoj levoj strani malo ostecen, ostalo u dodbrom stanju! Redje u ponudi! 49cm x 69cm Ali: Strah jede duÅ”u (njemaÄki: Angst essen Seele auf, lit. `Fear Eat Soul Up`) je zapadnonjemaÄki film iz 1974. godine koji je napisao i režirao Rainer Werner Fassbinder, a glavne uloge tumaÄe Brigitte Mira i El Hedi ben Salem. Film je osvojio nagradu MeÄunarodne federacije filmskih kritiÄara za najbolji film u konkurenciji i nagradu ekumenskog žirija na Filmskom festivalu u Cannesu 1974. [2] Smatra se jednim od najmoÄnijih Fassbinderovih djela, a mnogi ga pozdravljaju kao remek-djelo. Film se vrti oko romanse koja se razvija izmeÄu Emmi, starije Njemice, i Alija, marokanske radnice migrantice u NjemaÄkoj nakon Drugog svjetskog rata. Directed by Rainer Werner Fassbinder Produced by Rainer Werner Fassbinder[1] Written by Rainer Werner Fassbinder[1] Starring Brigitte Mira El Hedi ben Salem Barbara Valentin Irm Hermann Cinematography JĆ¼rgen JĆ¼rges[1] Edited by Thea EymĆØsz[1] Production company Tango-Film[1] Distributed by Filmverlag der Autoren GmbH & Co. Vertriebs KG[1] Release date 5 March 1974 (West Germany) Running time 93 minutes Country West Germany Rainer Werner Fassbinder (Bad Wƶrishofen, 31. svibnja 1945. - MĆ¼nchen, 10. lipnja 1982.), njemaÄki filmski redatelj, scenarist i glumac. ZaÄetnik je njemaÄkog novog vala, te jedan od najplodnijih redatelja uopÄe snimajuÄi po Äetiri cjeloveÄernja filma godiÅ”nje. Blag i brutalan, nježan i ciniÄan, spreman na žrtvu i egocentriÄan, na poslu bezobziran diktator koji je stalno sanjao o radu u komuni, od svijeta zatvorenoj grupi ili kolektivu, debeljuÅ”kast tip, zapuÅ”tena izgleda, Å”lampav u odijevanju - uvijek u istoj crnoj kožnatoj jakni i trapericama, viÅ”e je nalikovao zadriglom pijancu iz seoske bavarske krÄme nego proslavljenom filmskom redatelju, koji je maÅ”tao o tome kako Äe jednog dana u NjemaÄkoj stvoriti europski Hollywood. Filmski plakat
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Predizborna kampanja za predsednika Bolivije VELIKI POSTER 75 X 110 CM Kandidat MNR-a GONZALO SĆNCHEZ DE LOZADA `93. Lugar y fecha de nacimiento: En La Paz el 1 de julio de 1930. ProfesiĆ³n: FilĆ³sofo, literato, polĆtico, empresario. AsunciĆ³n al mando presidencial: 1Āŗ.- el 6 de agosto de 1993. 2.- el 6 de agosto de 2002. TĆ©rmino del mandato: 1Āŗ.- el 6 de agosto de 1997. 2Āŗ.- el 17 de octubre de 2003. Origen de su investidura: ElecciĆ³n Constitucional. DATOS BIOGRĆFICOS Gonzalo SĆ”nchez de Lozada, popularmente conocido como `Goni`, naciĆ³ en La Paz, el 1 de julio de 1930. Su abuelo materno fue Daniel SĆ”nchez Bustamente, fundador a comienzos del siglo XX de las primeras escuelas fiscales y la primera escuela normal de formaciĆ³n de maestros, por lo que luego fue proclamado `Maestro de la Juventud Bolivianaā a su muerte en 1933. Hijo de Enrique SĆ”nchez de Lozada Irigoyen, transcurriĆ³ parte de su niƱez y juventud en los Estados Unidos. Se inscribiĆ³ en la carrera FilosofĆa y Letras en la Universidad de Chicago sin obtener un titulo y luego retornĆ³ a Bolivia donde se iniciĆ³ en el mundo empresarial como productor de cine con la empresa Telecine. Posteriormente entrĆ³ en el negocio extractivo con una empresa de servicios petroleros, para luego pasar a la minerĆa creando la empresa privada mĆ”s importante del rubro: la CompaƱĆa Minera del Sur (COMSUR), explotadora y comercializadora de minerales en canteras del altiplano boliviano, una de las mĆ”s grandes. Afiliado desde 1951 al Movimiento Nacionalista Revolucionario, ingresĆ³ en el mundo de la polĆtica en 1979 como diputado por Cochabamba. Luego fue electo senador por este partido y Presidente del Senado Nacional (1985-1986) por muy poco tiempo, porque fue llamado a ocupar el cargo de Ministro de Planeamiento y CoordinaciĆ³n (EconomĆa), cartera encargada de las materias macroeconĆ³micas y financieras del gobierno. En agosto de 1986 aplicĆ³ el mĆ©todo econĆ³mico terapia de shock para frenar la galopante hiperinflaciĆ³n (del orden del 27.000%), que azotaba al paĆs, mediante el Decreto Supremo 21060. La polĆtica econĆ³mica aplicada frenĆ³ la inflaciĆ³n y contribuyĆ³ a arreglar las cuentas del estado. En las elecciones presidenciales de 1989 ganĆ³ la nominaciĆ³n interna de su partido para ser el candidato a la Presidencia de la Republica. Ya como candidato decidiĆ³ romper el `Pacto por la Democracia` con su entonces aliado polĆtico, el exdictador, Hugo Banzer SuĆ”rez, Jefe Nacional de la derechista AcciĆ³n DemocrĆ”tica Nacionalista (ADN). En las elecciones generales celebradas en junio de 1993 se volviĆ³ a presentar como candidato por el MNR, y con un 38%, no marcada votaciĆ³n, pero con la notable alianza con los paridos del el izquierdista Movimiento Bolivia Libre (MBL), el populista UniĆ³n CĆvica Solidaridad (UCS) y el partido indigenĆsta Movimiento Revolucionario Tupac Katari de LiberaciĆ³n (MRTKL); pudo obtener la presidencia. En el ejercicio de su primer mandato, que culminarĆa en 1997, promulgĆ³ importantes reformas legislativas y constitucionales como la Ley de ParticipaciĆ³n Popular, que municipalizĆ³ el territorio nacional mediante la creaciĆ³n de mĆ”s de 300 gobiernos locales que en la prĆ”ctica implicĆ³ la atomizaciĆ³n del territorio con `municipios urbanos` de gran poblaciĆ³n; ademĆ”s creo los Territorios Comunitarios de Origen (TCO) para pueblos indĆgenas, lo que en realidad fue reconocer los ya existentes por tradiciĆ³n e historia; la Ley INRA que obligaba a la certificaciĆ³n por parte del estado, a travĆ©s del Instituto Nacional de Reforma Agraria (INRA), al cumplimiento de la FunciĆ³n EconĆ³mica y Social de la tierra, la Ley Forestal, que incorporaba a indĆgenas, organizaciones populares y empresarios en la explotaciĆ³n teoricamente sostenible de los bosques, la Reforma Educativa, que incluĆa por primera vez el multiculturalismo y el plurilingĆ¼ismo en la educaciĆ³n oficial boliviana, el Seguro Materno Infantil, y la modernizaciĆ³n del CĆ³digo de Procedimiento Penal. Entre las reformas constitucionales destacan: la creaciĆ³n del Tribunal Constitucional de Bolivia que vela por la constitucionalidad de leyes, decretos o resoluciones; la creaciĆ³n de las circunscripciones uninominales para la elecciĆ³n directa de diputados; la creaciĆ³n de la figura del Defensor del Pueblo que vela por los derechos humanos y las garantĆas de las personas; entre otras reformas. En el aspecto econĆ³mico el gobierno de SĆ”nchez de Lozada promoviĆ³ un amplio y muy polĆ©mico programa de reformas, en el que destaca el proceso de la mal llamada PrivatizaciĆ³n de empresas pĆŗblicas, que capitalizĆ³ el 50% de la empresa de ferrocarriles (ENFE), de petrĆ³leo (YPFB), de telecomunicaciones (ENTEL), de electricidad (ENDE) y el Lloyd AĆ©reo Boliviano (LAB). Luego en 2003 Gonzalo SĆ”nchez de Lozada SĆ”nchez de Lozada es electo nuevamente por una alianza de su partido el MNR, con el MIR (Movimiento de Izquierda Revolucionaria), al que luego se sumarĆa NFR (Nueva Fuerza Republicana) dividiendo los cargos polĆticos entre los 3 partidos. Cuando SĆ”nchez de Lozada asume la presidencia se enfrenta a una crisis social y econĆ³mica heredada del anterior gobierno. El crecimiento econĆ³mica del paĆs bajĆ³ de un 4,8% al final de la primera presidencia de SĆ”nchez de Lozada a 2% en 2002. El dĆ©ficit fiscal al 2002 era del 8%. En febrero del aƱo 2003 ante el desesperante dĆ©ficit fiscal el gobierno propone aplicar un impuesto al salario (`impuestazo`), lo cual provoca una huelga y el amotinamiento de la fuerza policial, la cual exigĆa por el contrario, un aumento de salarios. El conflicto deriva en un enfrentamiento entre las Fuerzas Armadas y la PolicĆa en la Plaza Murillo de la ciudad de La Paz. El retroceso en la medida logrĆ³ mantener a SĆ”nchez de Lozada en el poder por unos meses mĆ”s, pero el desgaste y la pĆ©rdida de gobernabilidad se hacĆa cada vez mĆ”s evidente. La profunda crisis econĆ³mica que afectaba principalmente a los trabajadores urbanos y a la poblaciĆ³n rural del paĆs alimentĆ³ el apoyo a todo tipo de protestas. En la Paz se pedĆa la renuncia del presidente y acosado por estos sectores y ante la pĆ©rdida de apoyo de los partidos que formaban la coaliciĆ³n de gobierno (MIR y NFR), el 17 de octubre SĆ”nchez de Lozada renuncia a la Presidencia de la RepĆŗblica mediante carta al Congreso Nacional y deja el paĆs. Y ante su renuncia, el Congreso Nacional, tomĆ³ el juramento de rigor al Vicepresidente de la RepĆŗblica Carlos Mesa. Hoy en dĆa Gonzalo SĆ”nchez de Lozada reside en Washington DC. ŠŠµŃŃŠ¾ Šø Š“Š°ŃŃŠ¼ ŃŠ¾ŃŠµŃŠ°: Š£ ŠŠ° ŠŠ°Š·Ń 1. ŃŃŠ»Š° 1930. ŠŠ°Š½ŠøŠ¼Š°ŃŠµ: Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾Ń, ŠæŠøŃŠ°Ń, ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠ°Ń, Š±ŠøŠ·Š½ŠøŃŠ¼ŠµŠ½. ŠŃŠµŃŠ·ŠøŠ¼Š°ŃŠµ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š¼Š°Š½Š“Šµ: 1. - 6. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1993. 2. - 6. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 2002. ŠŠ°Š½Š“Š°Ń: 1. - 6. Š°Š²Š³ŃŃŃŠ° 1997. 2. - 17. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±ŃŠ° 2003. ŠŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠøŠ½Š²ŠµŃŃŠøŃŠøŃŠµ: Š£ŃŃŠ°Š²Š½Šø ŠøŠ·Š±Š¾ŃŠø. ŠŠŠŠŠ ŠŠ¤Š”ŠŠ ŠŠŠŠŠ¦Š ŠŠ¾Š½Š·Š°Š»Š¾ Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ· Š“Šµ ŠŠ¾Š·Š°Š“Š°, Ń Š½Š°ŃŠ¾Š“Ń ŠæŠ¾Š·Š½Š°Ń ŠŗŠ°Š¾ āŠŠ¾Š½Šøā, ŃŠ¾ŃŠµŠ½ ŃŠµ Ń ŠŠ° ŠŠ°Š·Ń 1. ŃŃŠ»Š° 1930. ŠŠµŠ³Š¾Š² Š“ŠµŠ“Š° ŠæŠ¾ Š¼Š°ŃŃŠø Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ°Š½ŠøŠµŠ» Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ· ŠŃŃŠ“Š°Š¼ŠµŠ½ŃŠµ, Š¾ŃŠ½ŠøŠ²Š°Ń ŠæŠ¾ŃŠµŃŠŗŠ¾Š¼ 20. Š²ŠµŠŗŠ° ŠæŃŠ²ŠøŃ ŃŠ°Š²Š½ŠøŃ ŃŠŗŠ¾Š»Š° Šø ŠæŃŠ²Šµ Š½Š¾ŃŠ¼Š°Š»Š½Šµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ Š·Š° Š¾Š±ŃŠŗŃ. ŃŃŠøŃŠµŃŠ°, Š·Š° ŃŃŠ° ŃŠµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠæŃŠ¾Š³Š»Š°ŃŠµŠ½ āŃŃŠøŃŠµŃŠµŠ¼ Š±Š¾Š»ŠøŠ²ŠøŃŃŠŗŠµ Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠøŠ½Šµā Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŠ¼ŃŃŠø 1933. Š”ŠøŠ½ ŠŠ½ŃŠøŠŗŃŠµ Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ· Š“Šµ ŠŠ¾Š·Š°Š“Š° ŠŃŠøŠ³Š¾ŠøŠµŠ½, ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ ŃŠµ Š“ŠµŠ¾ ŃŠ²Š¾Š³ Š“ŠµŃŠøŃŃŃŠ²Š° Šø Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŠø Ń Š”ŃŠµŠ“ŠøŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠŃŠ¶Š°Š²Š°Š¼Š°. Š£ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š¤ŠøŠ»Š¾Š·Š¾ŃŠøŃŃ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ Š½Š° Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃŃ Ń Š§ŠøŠŗŠ°Š³Ń, Š° Š“Š° Š½ŠøŃŠµ ŃŃŠµŠŗŠ°Š¾ Š“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼Ń, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠøŠ¾ Ń ŠŠ¾Š»ŠøŠ²ŠøŃŃ, Š³Š“Šµ ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ Ń ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Š½Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŃ ŠŗŠ°Š¾ ŃŠøŠ»Š¼ŃŠŗŠø ŠæŃŠ¾Š“ŃŃŠµŠ½Ń Ń ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ°Š½ŠøŃŠø Š¢ŠµŠ»ŠµŃŠøŠ½Šµ. ŠŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠµ ŃŃŠ°Š¾ Ń ŠµŠŗŃŃŃŠ°ŠŗŃŠøŠ²Š½Šø ŠæŠ¾ŃŠ°Š¾ ŃŠ° ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ°Š½ŠøŃŠ¾Š¼ Š·Š° Š½Š°ŃŃŠ½Šµ ŃŃŠ»ŃŠ³Šµ, Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŃŠµ ŠæŃŠµŃŠ°Š¾ Ń ŃŃŠ“Š°ŃŃŃŠ²Š¾, ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŃŃŠø Š½Š°ŃŠ²Š°Š¶Š½ŠøŃŃ ŠæŃŠøŠ²Š°ŃŠ½Ń ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ°Š½ŠøŃŃ Š½Š° ŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŃ: Š¦Š¾Š¼ŠæŠ°Š½ŠøŠ° ŠŠøŠ½ŠµŃŠ° Š“ŠµŠ» Š”ŃŃ (Š¦ŠŠŠ”Š£Š ), ŠµŠŗŃŠæŠ»Š¾Š°ŃŠ°ŃŠ¾Ń Šø ŠæŃŠ¾Š“Š°Š²Š°Ń Š¼ŠøŠ½ŠµŃŠ°Š»Š° Ń ŠŗŠ°Š¼ŠµŠ½Š¾Š»Š¾Š¼ŠøŠ¼Š° Ń Š±Š¾Š»ŠøŠ²ŠøŃŃŠŗŠ¾Ń Š²ŠøŃŠ¾ŃŠ°Š²Š½Šø, ŃŠµŠ“Š½Š¾Ń Š¾Š“ ŠŠ°ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŃŠøŠ“ŃŃŠ¶ŠµŠ½ Š ŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠ½Š¾Š¼ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃŃ Š¾Š“ 1951. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Ń ŃŠ²ŠµŃ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠµ ŃŃŠ°Š¾ ŃŠµ 1979. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠŗŠ°Š¾ Š·Š°Š¼ŠµŠ½ŠøŠŗ Š·Š° Š¦Š¾ŃŃ Š°Š±Š°Š¼Š±Ń. ŠŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠµ Š²ŃŠ»Š¾ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠ¾ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ Š·Š° ŃŠµŠ½Š°ŃŠ¾ŃŠ° Š¾Š²Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ Šø Š·Š° ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ° ŠŠ°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾Š³ ŃŠµŠ½Š°ŃŠ° (1985-1986), ŃŠµŃ ŃŠµ ŠæŠ¾Š·Š²Š°Š½ Š“Š° Š·Š°ŃŠ·Š¼Šµ Š¼ŠµŃŃŠ¾ Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ° Š·Š° ŠæŠ»Š°Š½ŠøŃŠ°ŃŠµ Šø ŠŗŠ¾Š¾ŃŠ“ŠøŠ½Š°ŃŠøŃŃ (ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŠøŃŃ), ŃŠµŃŠ¾Ń Š·Š°Š“ŃŠ¶ŠµŠ½ Š·Š° Š¼Š°ŠŗŃŠ¾ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠ° Šø ŃŠøŠ½Š°Š½ŃŠøŃŃŠŗŠ° ŠæŠøŃŠ°ŃŠ° Š²Š»Š°Š“Šµ. Š£ Š°Š²Š³ŃŃŃŃ 1986. ŠæŃŠøŠ¼ŠµŠ½ŠøŠ¾ ŃŠµ Š¼ŠµŃŠ¾Š“ ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠµ ŃŠµŃŠ°ŠæŠøŃŠµ ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ Š“Š° Š·Š°ŃŃŃŠ°Š²Šø ŃŠ°ŃŠøŃŠµŠ½Ń Ń ŠøŠæŠµŃŠøŠ½ŃŠ»Š°ŃŠøŃŃ (ŃŠµŠ“Š° Š¾Š“ 27.000%), ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾Š³Š¾Š“ŠøŠ»Š° Š·ŠµŠ¼ŃŃ, Š²ŃŃ Š¾Š²Š½Š¾Š¼ ŃŃŠµŠ“Š±Š¾Š¼ 21060. ŠŃŠøŠ¼ŠµŃŠµŠ½Š° ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠ° ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŠŗŠ° Š·Š°ŃŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŠøŠ½ŃŠ»Š°ŃŠøŃŃ Šø ŠæŠ¾Š¼Š¾Š³Š»Š° Ń ŠøŠ·Š¼ŠøŃŠøŠ²Š°ŃŃ ŃŠ°ŃŃŠ½Š° Š“ŃŠ¶Š°Š²Šµ . ŠŠ° ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠøŠ·Š±Š¾ŃŠøŠ¼Š° 1989. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŠæŠ¾Š±ŠµŠ“ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠøŠ½ŃŠµŃŠ½Š¾Ń Š½Š¾Š¼ŠøŠ½Š°ŃŠøŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ Š·Š° ŠŗŠ°Š½Š“ŠøŠ“Š°ŃŠ° Š·Š° ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ° Š ŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ. ŠŠ°Š¾ ŠŗŠ°Š½Š“ŠøŠ“Š°Ń, Š¾Š“Š»ŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ Š“Š° ŃŠ°Š·Š±ŠøŃŠµ āŠŠ°ŠŗŃ Š·Š° Š“ŠµŠ¼Š¾ŠŗŃŠ°ŃŠøŃŃā ŃŠ° ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠøŠ¼ ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŠ°Š²ŠµŠ·Š½ŠøŠŗŠ¾Š¼, Š±ŠøŠ²ŃŠøŠ¼ Š“ŠøŠŗŃŠ°ŃŠ¾ŃŠ¾Š¼ Š„ŃŠ³Š¾Š¼ ŠŠ°Š½Š·ŠµŃŠ¾Š¼ Š”ŃŠ°ŃŠµŠ·Š¾Š¼, Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½ŠøŠ¼ ŃŠµŃŠ¾Š¼ Š“ŠµŃŠ½ŠøŃŠ°ŃŃŠŗŠµ ŠŠµŠ¼Š¾ŠŗŃŠ°ŃŃŠŗŠµ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ Š°ŠŗŃŠøŃŠµ (ŠŠŠ). ŠŠ° Š¾ŠæŃŃŠøŠ¼ ŠøŠ·Š±Š¾ŃŠøŠ¼Š° Š¾Š“ŃŠ¶Š°Š½ŠøŠ¼ Ń ŃŃŠ½Ń 1993. ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š½Š“ŠøŠ“Š¾Š²Š°Š¾ Š·Š° ŠŠŠ , Šø ŃŠ° 38%, Š±ŠµŠ· ŠøŠ·ŃŠ°Š·ŠøŃŠ¾Š³ Š³Š»Š°ŃŠ°, Š°Š»Šø ŃŠ° Š·Š°ŠæŠ°Š¶ŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŠ°Š²ŠµŠ·Š½ŠøŃŃŠ²Š¾Š¼ ŃŠ° ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠ°Š¼Š° Š»ŠµŠ²ŠøŃŠ°ŃŃŠŗŠµ ŠŠ¾Š²ŠøŠ¼ŠøŠµŠ½ŃŠ¾ ŠŠ¾Š»ŠøŠ²ŠøŠ° ŠŠøŠ±ŃŠµ (ŠŠŠ), ŠæŠ¾ŠæŃŠ»ŠøŃŃŠøŃŠŗŠµ Š£Š½ŠøŠ¾Š½ Š¦ŠøŠ²ŠøŃŠ° Š”Š¾Š»ŠøŠ“Š°ŃŠøŠ“Š°Š“ (Š£Š¦Š”) Šø ŃŃŠ°ŃŠ¾ŃŠµŠ“ŠµŠ»Š°ŃŠŗŠ° ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠ°, Š ŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠ½Š¾-Š¾ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“ŠøŠ»Š°ŃŠŗŠø ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃ Š¢ŃŠæŠ°Ń ŠŠ°ŃŠ°ŃŠø (ŠŠ Š¢ŠŠ); ŃŃŠæŠµŠ¾ ŃŠµ Š“Š° Š“Š¾Š±ŠøŃŠµ Š¼ŠµŃŃŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ°. Š£ ŠøŠ·Š²ŃŃŠ°Š²Š°ŃŃ ŃŠ²Š¾Š³ ŠæŃŠ²Š¾Š³ Š¼Š°Š½Š“Š°ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠø Š±Šø ŠŗŃŠ»Š¼ŠøŠ½ŠøŃŠ°Š¾ 1997. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ Š²Š°Š¶Š½Šµ Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Š¾Š“Š°Š²Š½Šµ Šø ŃŃŃŠ°Š²Š½Šµ ŃŠµŃŠ¾ŃŠ¼Šµ ŠæŠ¾ŠæŃŃ ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½Š° Š¾ Š½Š°ŃŠ¾Š“Š½Š¾Š¼ ŃŃŠµŃŃŃ, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š½Š°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Ń ŃŠµŃŠøŃŠ¾ŃŠøŃŃ Š¾ŠæŃŃŠøŠ½Š¾Š¼ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š²ŠøŃŠµ Š¾Š“ 300 Š»Š¾ŠŗŠ°Š»Š½ŠøŃ ŃŠ°Š¼Š¾ŃŠæŃŠ°Š²Š° ŃŃŠ¾ ŃŠµ Ń ŠæŃŠ°ŠŗŃŠø ŠæŠ¾Š“ŃŠ°Š·ŃŠ¼ŠµŠ²Š°Š»Š¾ Š°ŃŠ¾Š¼ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŃ ŃŠµŃŠøŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŃŠ° āŃŃŠ±Š°Š½Šµ Š¾ŠæŃŃŠøŠ½Šµā ŃŠ° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠøŠ¼ Š±ŃŠ¾ŃŠµŠ¼ ŃŃŠ°Š½Š¾Š²Š½ŠøŃŃŠ²Š°; Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠ°Š¼ ŃŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠµŃŠøŃŠ¾ŃŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š° Š·Š°ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŠµ (Š¢Š¦Š) Š·Š° Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠ¾Š½Šµ Š½Š°ŃŠ¾Š“Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ Ń ŃŃŠ²Š°ŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŃŃŠµŠ±Š°Š»Šµ Š“Š° ŠæŃŠµŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŃ Š¾Š½Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ Š²ŠµŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ¾ŃŠµ ŠæŠ¾ ŃŃŠ°Š“ŠøŃŠøŃŠø Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠø; Š·Š°ŠŗŠ¾Š½ ŠŠŠ Š ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š·Š°Ń ŃŠµŠ²Š°Š¾ ŃŠµŃŃŠøŃŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŃ Š¾Š“ ŃŃŃŠ°Š½Šµ Š“ŃŠ¶Š°Š²Šµ, ŠæŃŠµŠŗŠ¾ ŠŠ°ŃŠøŠ¾Š½Š°Š»Š½Š¾Š³ ŠøŠ½ŃŃŠøŃŃŃŠ° Š·Š° Š°Š³ŃŠ°ŃŠ½Ń ŃŠµŃŠ¾ŃŠ¼Ń (ŠŠŠ Š), Ń ŃŠŗŠ»Š°Š“Ń ŃŠ° ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠ¾Š¼ Šø ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Š¾Š¼ ŃŃŠ½ŠŗŃŠøŃŠ¾Š¼ Š·ŠµŠ¼ŃŠµ, ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ Š¾ ŃŃŠ¼Š°ŃŃŃŠ²Ń, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠŗŃŃŃŠøŠ²Š°Š¾ ŃŃŠ°ŃŠ¾ŃŠµŠ“ŠµŠ»Š°ŃŠŗŠ¾ ŃŃŠ°Š½Š¾Š²Š½ŠøŃŃŠ²Š¾, ŠæŠ¾ŠæŃŠ»Š°ŃŠ½Šµ Š¾ŃŠ³Š°Š½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ Šø ŠæŃŠøŠ²ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠµ Ń ŃŠµŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠø Š¾Š“ŃŠ¶ŠøŠ²Š¾Ń ŠµŠŗŃŠæŠ»Š¾Š°ŃŠ°ŃŠøŃŠø ŃŃŠ¼Š°, Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š½Š¾Ń ŃŠµŃŠ¾ŃŠ¼Šø, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠæŠ¾ ŠæŃŠ²Šø ŠæŃŃ ŃŠŗŃŃŃŠøŠ»Š° Š¼ŃŠ»ŃŠøŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ·Š°Š¼ Šø Š²ŠøŃŠµŃŠµŠ·ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ Ń Š·Š²Š°Š½ŠøŃŠ½Š¾ Š±Š¾Š»ŠøŠ²ŠøŃŃŠŗŠ¾ Š¾Š±ŃŠ°Š·Š¾Š²Š°ŃŠµ, Š¾ŃŠøŠ³ŃŃŠ°ŃŠµ Š·Š° Š¼Š°ŃŠŗŠµ Šø Š“ŠµŃŠµ Šø Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŠ·Š°ŃŠøŃŃ ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ŠøŠŗŠ° Š¾ ŠŗŃŠøŠ²ŠøŃŠ½Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŃŃŠæŠŗŃ. ŠŠµŃŃ ŃŃŃŠ°Š²Š½ŠøŠ¼ ŃŠµŃŠ¾ŃŠ¼Š°Š¼Š° ŠøŠ·Š“Š²Š°ŃŠ°ŃŃ ŃŠµ: ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµ ŠŠ¾Š»ŠøŠ²ŠøŃŃŠŗŠ¾Š³ ŃŃŃŠ°Š²Š½Š¾Š³ ŃŃŠ“Š° ŠŗŠ¾ŃŠø Š¾ŃŠøŠ³ŃŃŠ°Š²Š° ŃŃŃŠ°Š²Š½Š¾ŃŃ Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Š°, ŃŃŠµŠ“Š±Šø ŠøŠ»Šø ŃŠµŠ·Š¾Š»ŃŃŠøŃŠ°; ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµ ŃŠµŠ“Š½Š¾ŃŠ»Š°Š½ŠøŃ ŠøŠ·Š±Š¾ŃŠ½ŠøŃ ŃŠµŠ“ŠøŠ½ŠøŃŠ° Š·Š° Š½ŠµŠæŠ¾ŃŃŠµŠ“Š½Šø ŠøŠ·Š±Š¾Ń ŠæŠ¾ŃŠ»Š°Š½ŠøŠŗŠ°; ŃŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠµ Š»ŠøŠŗŠ° Š¾Š¼Š±ŃŠ“ŃŠ¼Š°Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠ°Š·Šø Š½Š° ŃŃŠ“ŃŠŗŠ° ŠæŃŠ°Š²Š° Šø Š³Š°ŃŠ°Š½ŃŠøŃŠµ ŃŃŠ“Šø; ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŃ ŃŠµŃŠ¾ŃŠ¼Šø. Š£ ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠ¾Š¼ Š°ŃŠæŠµŠŗŃŃ, Š²Š»Š°Š“Š° Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ· Š“Šµ ŠŠ¾Š·Š°Š“Š° ŠæŃŠ¾Š¼Š¾Š²ŠøŃŠ°Š»Š° ŃŠµ ŃŠøŃŠ¾Šŗ Šø Š²ŃŠ»Š¾ ŠŗŠ¾Š½ŃŃŠ¾Š²ŠµŃŠ·Š°Š½ ŠæŃŠ¾Š³ŃŠ°Š¼ ŃŠµŃŠ¾ŃŠ¼Šø, ŠŗŠ¾ŃŠø ŠøŃŃŠøŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃ ŠæŠ¾Š³ŃŠµŃŠ½Š¾ Š½Š°Š·Š²Š°Š½Šµ ŠŃŠøŠ²Š°ŃŠøŠ·Š°ŃŠøŃŠµ ŃŠ°Š²Š½ŠøŃ ŠæŃŠµŠ“ŃŠ·ŠµŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŠŗŠ°ŠæŠøŃŠ°Š»ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š»Š° 50% Š¶ŠµŠ»ŠµŠ·Š½ŠøŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ°Š½ŠøŃŠµ (ŠŠŠ¤Š), Š½Š°ŃŃŠ° (ŠŠŠ¤Š), ŃŠµŠ»ŠµŠŗŠ¾Š¼ŃŠ½ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠµ (ŠŠŠ¢ŠŠ), ŠµŠ»ŠµŠŗŃŃŠøŃŠ½Š° ŠµŠ½ŠµŃŠ³ŠøŃŠ° (ŠŠŠŠ) Šø ŠŠ»Š¾ŠøŠ“ ŠŠµŃŠµŠ¾ ŠŠ¾Š»ŠøŠ²ŠøŠ°Š½Š¾ (ŠŠŠ). ŠŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ, 2003. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠŠ¾Š½Š·Š°Š»Š¾ Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ· Š“Šµ ŠŠ¾Š·Š°Š“Š° Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ· Š“Šµ ŠŠ¾Š·Š°Š“Š° ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŃŠµ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½ Š¾Š“ ŃŠ°Š²ŠµŠ·Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠŗŠµ, ŠŠŠ , ŃŠ° ŠŠŠ -Š¾Š¼ (ŠŠ¾Š²ŠøŠ¼ŠøŠµŠ½ŃŠ¾ Š“Šµ ŠŠ·ŠŗŃŠøŠµŃŠ“Š° Š ŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŠ¾Š½Š°ŃŠøŠ°), ŠŗŠ¾ŃŠµŠ¼ ŃŠµ ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŠ“ŃŃŠ¶ŠøŠ»Š° ŠŠ¤Š (ŠŠ¾Š²Š° ŃŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°Š½ŃŠŗŠ° ŃŠ½Š°Š³Š°) ŠæŠ¾Š“ŠµŠ»ŠøŠ²ŃŠø ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠµ ŃŃŠ°Š²Š¾Š²Šµ ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ 3 ŃŠøŠ±ŠøŃŠµ. ŠŠ°Š“Š° Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ· Š“Šµ ŠŠ¾Š·Š°Š“Š° ŠæŃŠµŃŠ·Š¼Šµ Š¼ŠµŃŃŠ¾ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ°, ŃŃŠ¾ŃŠ°Š²Š° ŃŠµ ŃŠ° ŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Š¾Š¼ Šø ŠµŠŗŠ¾Š½Š¾Š¼ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŗŃŠøŠ·Š¾Š¼ Š½Š°ŃŠ»ŠµŃŠµŠ½Š¾Š¼ Š¾Š“ ŠæŃŠµŃŃ Š¾Š“Š½Šµ Š²Š»Š°Š“Šµ. Š¢Ń Šµ dobro oÄuvan vidljivi tragovi na presavijenom delu retko u ponudi za kolekcionare
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
U dobrom stanju! Malo zacepljen u donjem delu gde je savijan! 49cm x 69cm VeliÄanstveni Tony Carrera (Å”panjolski: El magnĆfico Tony Carrera, njemaÄki: Carrera - Das Geheimnis der blonden Katze, talijanski: Il magnifico Tony Carrera) Å”panjolsko-njemaÄko-talijanski je film Eurospy iz 1968. godine koji je napisao i režirao JosĆ© Antonio de la Loma, a u glavnoj ulozi Thomas Hunter. [1] [2] Prvotno je snimljen u 70 mm. [2] Roger Moore u poÄetku je dobio glavnu ulogu, ali je morao napustiti set zbog prometne nesreÄe. Directed by JosĆ© Antonio de la Loma Produced by Julian Muro Navarro Written by JosĆ© Antonio de la Loma Guido Leoni Starring Thomas Hunter Music by Gianni Marchetti Cinematography Victor Monreal Release date 1968 Cast Thomas Hunter as Tony Carrera Gila von Weitershausen as Ursula Beaulieu Fernando Sancho as Professor Einstein Walter Barnes as Senator Barnes Erika Blanc as Antonella Arnaldini Alberto Farnese as Rick GĆ©rard Tichy as Serge Dieter Augustin as Offizier Antonio Casas as Commissioner van Heuven Ini Assmann as Sammy Enzo Fiermonte as Arnaldo Hans Waldherr as Peppino Filmski plakat
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
411 SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! 81 % Popunjen 152 od 187, fali 35 slicica Tolkinove fantastiÄne povesti Srednjeg sveta nastale su kada je on, kao i mnogi oÄevi, poÄeo da izmiÅ”lja priÄe za svoje sinove, priÄe koje su polako izrastale u stvarnost Äitavog jednog nepostojeÄeg sveta. A onda se, leta 1930, desilo neÅ”to presudno za roÄenje jedne od najveÄih knjiga XX veka. āSedeo sam i pregledao Å”kolske testove. Jedan uÄenik milostivo je ostavio jednu stranicu praznu, Å”to je najbolja stvar koja se može dogoditi onome ko pregleda radove. Na tom praznom listu ja sam naÅ”krabao: āU jednoj rupi u zemlji živeo je Hobitā. Niti sam tada znao niti sad znam zaÅ”to. U mom sluÄaju uvek su prvo nastajala imena, i ona su pokretala priÄu u mojoj glavi. Na kraju sam samo pomislio da bi bilo dobro da saznam Å”ta je to Hobit, i Å”ta on radi u toj rupi u zemlji.ā Ubrzo je Tolkin nacrtao i mapu sveta u kojem obitavaju Hobiti (tzv. Trorovu mapu), ispisao toponime, a onda se sve to dugo, dugo krÄkalo u njemu. Nekoliko godina potom priÄa je poÄela da se raspliÄe sama od sebe, a pisac je imao oseÄaj ne da izmiÅ”lja nego da objavljuje priÄu koja ānegdeā veÄ postoji. Bilo kako bilo, objaÅ”njenje ko su i Äime se bave Hobiti stiglo je pred engleske Äitaoce 1937. godine, u romanu pod nazivom Hobit. Obimnu trilogiju Gospodar Prstenova - Družina Prstena, Dve kule i Povratak kralja ā Tolkin je pisao od 1936. do 1949. godine. Prva dva dela izaÅ”la su tek 1954. godine, a treÄi godinu kasnije. Tolkin postaje jedan od najÄitanijih pisaca svog vremena, a zanimanje za Gospodara Prstenova ne jenjava. Mnogo je rasprava napisano o tome Å”ta je Tolkin hteo da kaže svojim delom, i da li je, s obzirom na vreme nastanka romana, stvarajuÄi likove zlih Orka mislio na naciste ili na komuniste. Osim u politiÄkom, Gospodara Prstenova tumaÄili su mnogi i u filozofskom, religijskom, kulturoloÅ”kom, pa Äak i ezoteriÄnom kljuÄu. Tolkin, ratni veteran Prvog svetskog rata koji je u bici na Somi izgubio sve svoje prijatelje, odgovarao im je kako ne podnosi alegoriju niti ga zanimaju knjige ās tezomā. Džon Ronald Ruel Tolkin (engl. John Ronald Reuel Tolkien; Blumfontejn, 3. januar 1892 ā Oksford, 2. septembar 1973) bio je profesor anglosaksonskog jezika na Oksfordskom univerzitetu u periodu od 1925. do 1945. godine, kao i profesor engleskog jezika i književnosti, takoÄe na Oksfordu, od 1945. do 1959. godine. [1] Bavio se pisanjem epske fantastike, fantastike uopÅ”te i poezije tokom celog života, i kroz njih je doživeo meÄunarodnu slavu. Van nauÄnih krugova, najpoznatiji je kao autor romana āGospodar prstenovaā, zatim njegovog prethodnika, āHobitaā, kao i velikog broja posthumno izdatih knjiga o istoriji zamiÅ”ljenog sveta zvanog Arda, najviÅ”e jednog njenog kontinenta, Srednje zemlje, gde se odigrava radnja ova njegova dva najpoznatija romana. Velika popularnost i uticaj ovih dela su ustoliÄila Tolkina kao oca žanra moderne epske fantastike. Å to se tiÄe nauÄnih krugova, bio je cenjeni leksikograf i struÄnjak za anglosaksonski i staronordijski jezik. Bio je Älan udruženja pisaca The Inklings i blizak prijatelj K. S. Luisa. Tolkin je roÄen u Blumfontejnu u danaÅ”njoj JužnoafriÄkoj Republici, kao sin Artura Tolkina (Arthur Tolkien), engleskog bankara, i Mejbel Tolkin, roÄene Safild (Mabel Tolkien, neĆ© Suffield). VeÄina Tolkinovih predaka po ocu, koliko je poznato, bili su zanatlije. Porodica Tolkin potiÄe iz Saksonije u NemaÄkoj, ali u 18. veku su se morali iseliti iz Saksonije zbog SedmogodiÅ”njeg rata. Prezime Tolkin je anglicizirano Tollkiehn od nemaÄkog tollkĆ¼hn, ludo odvažan. Lik pod imenom Profesor RaÅ”bold (Professor Rushbold) u The Notion Club Papers je aluzija na ovo ime. Tolkin je imao samo jednog brata, Hilarija Artura Ruela Tolkina (Hillary Arthur Reuel Tolkien), roÄenog 17. februara 1894. godine.[2] Tolkin se sa svojom majkom, koja se teÅ”ko nosila sa afriÄkom klimom, vratio u Englesku u treÄoj godini ā otac mu je umro u Južnoj Africi od teÅ”kog krvarenja u mozgu pre nego Å”to im se mogao pridružiti. PoÅ”to je on bio jedini Älan porodice koji je bio zaposlen, živeli su sa Mejbelinim roditeljima u Birmingemu neko vreme, ali su uskoro, veÄ 1896, preÅ”li u Serhol (Sarehole), tada selo u VorikÅ”iru, a danas deo Birmingema. Mejbel je poduÄavala svoja dva sina i Džon je bio predan uÄenik. NauÄila ga je mnogo o botanici, ali najviÅ”e su ga zanimali jezici ā majka ga je nauÄila osnovama latinskog vrlo rano. NauÄio je da Äita u Äetvrtoj godini, a ubrzo je znao i dobro da piÅ”e. PohaÄao je Å kolu kralja Edvarda (King Edwardās School), Akademiju kralja Filipa (King Phillipās Academy) i studirao je na Egzeter koledžu u Oksfordu (Exeter College, Oxford). Njegova majka je preÅ”la u rimokatoliÄku veru, uprkos oÅ”trim protestima njene porodice. Umrla je od dijabetesa 1904, kada je Tolkinu bilo dvanaest godina, a on je ceo život smatrao da je postala muÄenik za svoju veru, Å”to Äe imati veliki uticaj na njegova katoliÄka uverenja. Tolkinova predana vera je bila znaÄajni faktor u prevoÄenju K. S. Luisa u hriÅ”Äanstvo, a njegova dela sadrže dosta hriÅ”Äanske simbolike i vrednosti. BuduÄi siroÄe, odgajio ga je otac Frensis Morgan (Father Francis Morgan) iz Birmingemskog oratorijuma, u delu Birmingema zvanom Edžbaston (Edgbaston), gde je dalje i odrastao. Tamo je upoznao i zaljubio se u Edit Brat (Edith Bratt) (koja Äe kasnije poslužiti kao model za Lutijenu). Uprkos mnogim preprekama, on uspeva da se oženi njome, svojom prvom i najiskrenijom ljubavi u životu. Tolkin se prikljuÄio britanskoj vojsci tokom Prvog svetskog rata. U tom periodu je video mnoge sadrugove, od kojih su neki bili njegovi najbliži prijatelji, kako ginu, a on sam je uskoro zavrÅ”io u bolnici zbog rovovske groznice. Tokom oporavka, poÄinje da piÅ”e seriju bajki, zasnovanih na prouÄavanju mitologije i folklora, koje naziva āKnjiga izgubljenih priÄaā (The Book of Lost Tales). ProuÄavaoci njegovih dela kažu da je rat uticao na njegovo pisanje i to tako Å”to je kroz fantaziju nalazio put da pobegne od okrutne realnosti fabrika, maÅ”ina, puÅ”aka i bombi 20. veka. Njegovo prvo civilno zaposlenje nakon rata bilo je na Oksfordskom reÄniku engleskog jezika (Oxford English Dictionary), u kojem je, meÄu mnogim drugim, reÄ morž (engl. walrus) njegov unos. 1920. godine postaje docent za engleski jezik na Univerzitetu u Lidsu (University of Leeds), ali se 1925. vraÄa u Oksford kao profesor anglosaksonskog jezika. 1945. godine prelazi na oksfordski koledž Merton (Merton College, Oxford), gde postaje profesor engleskog jezika i književnosti, Å”to ostaje sve do penzionisanja 1959. godine. Džon i Edit Tolkin imaju Äetvoro dece: Džona Fransisa Ruela (John Francis Reuel) (1917.), Majkla Hilarija Ruela (Michael Hilary Reuel) (1920), Kristofera Ruela (Christopher Reuel) (1924.) i Prisilu Anu Ruel (Priscilla Anne Reuel) (1929.). Tolkin je umro u Oksfordu 1973. godine, i sahranjen je na groblju Volverkot (Wolvercote Cemetery) kraj svoje žene Edit, a na nadgrobnom spomeniku su uz njihova imena uklesana i imena Berena i Lutjene, uporeÄujuÄi njihovu ljubav sa najveÄom ljubavnom priÄom Srednje zemlje. Njegova dela Tolkin je uživao u izmiÅ”ljanju priÄa da bi zabavio decu. Svake godine je za njih pisao pisma od BožiÄ Bate i slao im ih za BožiÄ. Ona su sakupljena i izdata u knjizi pod imenom āPisma od BožiÄ Bateā (The Father Christmass Letters). Tolkin nikada nije oÄekivao da Äe njegove priÄe postati popularne. Na nagovor bivÅ”eg studenta, izdao je knjigu koju je napisao za svoju decu pod naslovom āHobitā (The Hobbit) 1937. godine. Iako namenjena deci, postala je popularna i kod odrasle ÄitalaÄke publike, i to dovoljno popularna da izdavaÄka kuÄa āAllen & Unwinā zatraži od Tolkina da napiÅ”e nastavak. Ovo je rezultovalo njegovim najpoznatijim delom, koje Äe postati trotomni roman āGospodar prstenovaā (The Lord of the Rings) (izdat u periodu 1954 ā 1955). Tolkinu je trebalo skoro deset godina da napiÅ”e svoju sagu, tokom kojih je imao svesrdnu podrÅ”ku prijatelja iz The Inklings, posebno K. S. Luisa, autora poznate serije knjiga o zemlji Narniji. āGospodar prstenovaā je ubrzo postao veoma popularna knjiga kod mlaÄe populacije 1960-ih, i do danas je ostao u vrhu Äitanosti kao jedno od najpopularnijih dela fantastike XX veka, i prema prodaji i prema ispitivanjima Äitatelja. Tolkin je u poÄetku nameravao da ispriÄa deÄju priÄu sliÄnu āHobituā, ali ona je ubrzo prerasla u mraÄnije i ozbiljnije delo. Iako direktan nastavak Hobita, obraÄa se starijoj publici, opisujuÄi mnogo dublju i veÄu istoriju Srednje zemlje, Äija Äe se veliÄina i sjaj pokazati tek u posthumno skupljenim rukopisima izdatim u knjizi āSilmarilionā (The Silmarillion) i drugim knjigama. Tolkin je bio profesionalni filolog i jezici i mitologije koje je prouÄavao ostavili su veliki trag u njegovim delima. Tako su imena Patuljaka iz āHobitaā potiÄu iz mitova Voluspa (VƶluspĆ”) i Eda (Edda), dok su neki zapleti (npr. kraÄa pehara iz zmajevog legla) uzeti iz epa āBeovulfā (Beowulf). Tolkin je nastavio da se bavi istorijom Srednje zemlje do svoje smrti. Njegov sin Kristofer Tolkin je uz pomoÄ pisca fantastike Gaja Gavrijela Keja (Guy Gavriel Kay) sredio deo tog materijala i izdao ga u jednom delu pod imenom āSilmarilionā 1977. godine. Kristofer je nastavio da sreÄuje i izdaje materijal vezan za nastanak Srednjeg sveta, odnosno dela kao Å”to su āIstorija Srednje zemljeā (The History of Middle-earth)` u dvanaest tomova i āNedovrÅ”ene priÄeā (Unfinished Tales). Ona sadrže nedovrÅ”ene, napuÅ”tene, alternativne i Äesto kontradiktorne verzije priÄa na kojima je Tolkin radio decenijama, Äesto ih preraÄujuÄi, prepisujuÄi i proÅ”irujuÄi. Samo je āSilmarilionā u skladu sa prethodno izdatim romanima, i to samo zahvaljujuÄi Kristoferovoj preradi ā iako i on sam kaže da i dalje ostaju neke nesuglasice. Äak je i āHobitā ostao delimiÄno neusaglaÅ”en sa āGospodarom prstenovaā nakon njegovog izdavanja, iako je mnogo toga izmenjeno i Äak jedno celo poglavlje preraÄeno u drugom izdanju iz 1951. Tolkina je njegov prijatelj K. S. Luis predložio kao jednog od kandidata za Nobelovu nagradu za književnost, 1961. godine, ali je taj predlog bio odbijen zbog njegove proze i `njegov naÄin pripovedanja nije na najviÅ”em nivou`, kako je rekao jedan od Älanova žirija Anders Osterling. Te godine nagradu je osvojio Ivo AndriÄ.[3] U univerzitetu Market (Marquette University) u Milvokiju, Viskonsin, SAD Äuvaju se originalni rukopisi āGospodara prstenovaā i āHobitaā, dok su u Oksfordu rukopis āSilmarilionaā i Tolkinovih nauÄnih radova (meÄu kojima i najbolji prevod epa āBeovulfā na engleski jezik, koji je naÄen tek nedavno, ali je veÄ postao obavezna literatura za studente engleskog jezika i književnosti u Oksfordu). Jezici Filologija, nauka o jezicima, ostala je Tolkinova najveÄa ljubav tokom celog života. BuduÄi lingvista, stvorio je Äak petnaest veÅ”taÄkih jezika, od kojih su napoznatija dva vilovnjaÄka iz āGospodara prstenovaā : kvenija i sindarin. Kasnije je razvio Äitavu kosmogoniju i istoriju Srednje zemlje kao pozadinu za te jezike. Uz ogromno poznavanje anglosaksonskog i drevnog norveÅ”kog jezika, Tolkin je govorio ili razumeo dosta evropskih jezika, od velÅ”kog i gelskog do romanskih (francuski, Å”panski i italijanski), germanskih (rani oblici nemaÄkog i holandskog kao Å”to je stari saksonski) i baltiÄkih i slovenskih (kao Å”to su litvanski i ruski, a sa razumevanjem je Äitao i srpski). Od svih jezika koje je znao, najviÅ”e je voleo finski, koji je nauÄio da bi u originalu mogao proÄitati finski ep Kalevala (Kalevala); govorio je da mu zvuk finskog najviÅ”e prija. Bibliografija Imena dela su data u originalu, uz naslov na srpskom jeziku, ako je delo prevedeno i izdato na njemu. NauÄni radovi A Middle-English Vocabulary (1922) Sir Gawain and the Green Knight (1924) ā sa E. V. Gordonom, anonimno remek-delo srednjoengleske književnosti Some Contributions to Middle-English Lexicography (1925) The Devilās Coach Horses (1925) Anacrene Wisse and Hali Meiohad (1929) Sigelwara Land ā I & II (1932/1935) The Reeveās Tale (1934) The Monsters and the Critics (1936) ā predavanje, revolucionarna savremena kritika āBeovulfaā Songs for the Philologistis (1936) On Fairy-Stories (1939) Sir Orfeo (1944) ā izdanje srednjovekovne pesme On Fairy-Stories (1947) ā esej Ofermod (1953) ā uz pesmu The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelmās Son Ancrene Wisse: The English Text of Ancrene Riwle (1962) English and Welsh (1963) Jerusalem Bible (1966) ā pomoÄni prevodilac i leksikograf Proza The Hobbit or There and Back Again (1937) ā Hobit ili Tamo i opet natrag The Leaf by Niggle (1945) ā Mazalov list ā kratka priÄa Farmer Giles of Ham (1949) ā Farmer Gil od Buta The Lord of the Rings - Gospodar prstenova The Fellowship of the Ring (1954) ā Družina Prstena The Two Towers (1954) ā Dve kule The Return of the King (1955) ā Povratak kralja Tree and Leaf (1964) ā Drvo i List (O Vilinskim priÄama i Mazalov List uz pesmu Mitopeja) Tolkien on Tolkien (1966) ā autobiografija Smith of Wotton Major (1967) ā KovaÄ iz Velikog Vutona Poezija Godine oznaÄavaju vreme nastanka, osim ako nije drugaÄije napomenuto. The Battle of the Eastern Field (1911) From the many-willow`d margin of the immemorial Thames (1913) Goblin Feet (1915) The Happy Mariners (1920) The Clerke`s Compleinte (1920) Iumonna Gold Galdre Bewunden (1923) The City of the Gods (1923) The Eadigan Saelidan (1923) Why the Man in the Moon Came Down Too Soon (1923) Enigmala Saxonic - a Nuper Inventa Duo (1923) The Cat and the Fiddle: A Nursery-Rhyme Undone and its Scandalous secret Unlocked (1923) An Evening in Tavrobel (1924) The Lonely Isle (1924) The Princess Ni (1924) Light as Leaf on Lindentree (1925) The Nameless Land (1926) Adventures in Unnatural History and Medieval Metres, being the Freaks of Fisiologus (1927) Progress in Bimble Town (1931) Errantry (1933) FĆriel (1934) The Adventures of Tom Bombadil (1934) Songs for the Philologists sa E. V. Gordonom i dr., izdato 1936. The Dragon`s Visit (1937) Knocking at the Door: Lines induced by sensations when waiting for an answer a the door of an Exalted Academic Person (1937) The Lay of Aotrou and Itroun (1945) The Homecoming of Beorhtnoth, Beorhthelm`s Son (1953) Imram (1955) Zbirka The Adventures of Tom Bombadil and Other Verses from the Red Book ā Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige (1962) Bilbo`s Last Song (1966) Zbirka The Road Goes Ever On izdata (1967) Once upon a time (1965) For W. H. A. (1967) Lay of the Children of HĆŗrin ā Å”tampana u The Lays of Beleriand (1985) The Lay of Leithian ā Å”tampana u The Lays of Beleriand (1985) Posthumno izdata dela Prevodi pesama Pearl i Sir Orfeo (1975) The Father Christmas Letters (1976) The Silmarillion ā Silmarilion (1977) Pictures by J. R. R. Tolkien (1979) Unfinished Tales of NĆŗmenor and Middle-earth ā NezavrÅ”ene priÄe Numenora i Srednjeg sveta (1980) The Letters of J.R.R. Tolkien (priredili Kristofer Tolkin i Hamfri Karpenter [Humphrey Carpenter]) (1981) The Old English Exodus Text (1981) Finn and Hengest: The Fragment and the Episode (1981) Mr. Bliss (1982) The Monsters and the Critics ā zbirka eseja (1983) The History of Middle-Earth: (1983ā1996) I The Book of Lost Tales 1 (1983) II The Book of Lost Tales 2 (1984) III The Lays of Beleriand (1985) IV The Shaping of Middle-earth (1986) V The Lost Road and Other Writings (1987) VI The Return of the Shadow (The History of The Lord of the Rings vol. 1) (1988) VII The Treason of Isengard (The History of The Lord of the Rings vol. 2) (1989) VIII The War of the Ring (The History of The Lord of the Rings vol. 3) (1990) IX Sauron Defeated (The History of The Lord of the Rings vol. 4) (1992) X Morgoth`s Ring (The Later Silmarillion vol. 1) (1993) XI The War of the Jewels (The Later Silmarillion vol. 2) (1994) XII The Peoples of Middle-earth (1996) Index (2002) J. R. R. Tolkien: Artist and Illustrator ā zbirka Tolkinove umetnosti (1995) Roverandom ā [?] (1998) The Children of HĆŗrin - Deca Hurinova (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2007) The Legend of Sigurd and GudrĆŗn (2009) The Fall of Arthur (2013) The Story of Kullervo (2015) The Tale of Beren and Luthien ā PriÄa o Berenu i Lutijeni (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2017) The Fall of Gondolin ā Pad Gondolina (Priredio Kristofer Tolkin, ilustrovao Alan Li) (2018) Knjige o Tolkinu i njegovom svetu Mali izbor od knjiga koje su napisane o Dž. R. R. Tolkinu i njegovom svetu: J. R. R. Tolkien - A Biography ā biografija autora Hamfrija Karpentera [Humphrey Carpenter] (1977) The Complete Guide to Middle-earth ā enciklopedijska knjiga Roberta Fostera [Robert Foster] (1978) Journeys of Frodo ā atlas āGospodara prstenovaā autora Barbare StreÄi [Barbara Strachey] (1981) The Atlas of Middle-earth ā atlas āGospodara prstenovaā, āHobitaā, āSilmarilionaā i āNezavrÅ”enih priÄaā autora Keren Vin Fonstad [Karen Wynn Fonstad] (1991) J. R. R. Tolkien - Author of the Century ā T. A. Å ipi [T. A. Shippey] (2000) The Complete Tolkien Companion - 3rd edition ā enciklopedijska knjiga, koja pokriva āGospodara prstenovaā, āHobitaā, āSilmarilionā i āNezavrÅ”ene priÄeā, znatno dopunjeno izdanje od prethodna dva, autora Dž. E. A. Tajler [J. E. A. Tyler] Filmovi zasnovani na Tolkinovim knjigama āGospodar prstenovaā je adaptiran u film iz tri dela (2001, 2002. i 2003), koji je režirao novozelandski reditelj Piter Džekson [Peter Jackson]. 1978. godine je Ralf BakÅ”i [Ralph Bakshi] režirao animirani film (sniman u rotoskop tehnici) koji pokriva otprilike polovinu romana, a Äiji nastavak nije nikada snimljen. 1980. je drugi reditelj, Rankin-Bas [Rankin-Bass], snimio deÄji animirani film koji se ugrubo nastavlja na BakÅ”ijev, pod nazivom Povratak kralja, a isti reditelj je neÅ”to ranije (1977) snimio i animirani TV film prema āHobituā. āHobitā je adaptiran u filmu iz tri dela: āNeoÄekivano putovanjeā (2012), āÅ maugova pustoÅ”enjaā (2013) i āBitka pet armijaā (2014), koji je režirao Piter Džekson. Tolkin je prava za film, scenu i robu āHobitaā i āGospodara prstenovaā prodao firmi United Artists 1968. godine, ali oni nikada nisu snimili film, tako da su 1976. prodali prava firmi Tolkien Enterprises. Prava za āSilmarilionā i dalje pripadaju firmi The J.R.R. Tolkien Estate ltd., koja je u vlasniÅ”tvu njegovih potomaka. Umetnici Umetnici koji su inspiraciju naÅ”li u Tolkinovim delima, kao i umetnici koji su oslikali izdanja njegovih dela na srpskom jeziku: Polina Bejns [Pauline Bayens] ā Tolkinova omiljena umetnica Inger Edelfeld [Inger Edelfeldt] Rodžer Garland [Roger Garland] Majkl Hejg [Michael Hague] Tim i Greg Hildebrant [Tim and Greg Hildebrant] Džon Hau [John Howe] ā uÄestvovao u vizuelnom oblikovanju Džeksonovog āGospodara prstenovaā Alan Li [Alan Lee] ā uÄestvovao u vizuelnom oblikovanju Džeksonovog āGospodara prstenovaā Angus MakBrajd [Angus McBride] Ted Nasmit [Ted Nasmith] Dobrosav Bob ŽivkoviÄ, slike za srpsko izdanje Gospodara prstenova Vladimir VesoviÄ, slike za Avanture Toma Bombadila i drugi stihovi iz Crvene knjige Petar Meseldžija, slike Gandalf i Shadow comes Bojana Dimitrovski, strip āHobitā Boban SaviÄ - Geto, slike za Farmer Gil od Buta...
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
ovalni coskovi,inace u dobrom stanju GolubaÄki grad ili Golubac je srednjovekovna tvrÄava, spomenik kulture od izuzetnog znaÄaja.[1] Nalazi se u Nacionalnom parku Äerdap, na desnoj obali Dunava, 4 km nizvodno od danaÅ”njeg naselja. SmeÅ”tena je na visokim liticama, na mestu na kom se reka sužava, na samom ulazu u Äerdapsku klisuru.[2][3] TvrÄava je graÄena lepezasto i sastoji se od tri dela: prednjeg, zadnjeg i gornjeg grada (sa citadelom). Äini ga ukupno 10 kula i dve velike kolske kapije. Ispred tvrÄave je bilo civilno naselje, o Äemu danas svedoÄe samo neki delimiÄno istraženi objekti. Golubac je imao burnu istoriju. Tokom srednjeg veka, vodile su se mnoge bitke oko njega, naroÄito izmeÄu Osmanskog carstva i kraljevine Ugarske. 1867. godine, turska posada je napustila GolubaÄki grad, koji je predat srpskom knezu Mihailu ObrenoviÄu. U savremeno doba Golubac je popularna turistiÄka atrakcija na Dunavu. Tokom 2012. godine je zapoÄet projekat revitalizacije tvrÄave u okviru kojeg je izgraÄena obilaznica i tunel, a do kraja 2017. se prvobitno oÄekivala kompletna obnova.[4] GolubaÄkom tvrÄavom upravlja Javno preduzeÄe āGolubaÄki grad-tvrÄavaā. TvrÄava je potpuno obnovljena i sveÄano otvorena 29. marta 2019. godine. GolubaÄki grad-tvrÄava se nalazi na desnoj obali Dunava, u opÅ”tini Golubac, na ulazu u podruÄje Nacionalnog parka āÄerdapā. Ulazna kapija tvrÄave predstavlja i glavni ulaznu taÄku u nacionalni park za zapadne strane, a istoÄno od bedema tvrÄave se nalazi strogi prirodni rezervat āGolubaÄki gradā. Osnova GolubaÄkog grada je nepravilna, dosledno prilagoÄena konfiguraciji terena. UseÄen u stenu svakako da je predstavljao jednu od najtežih prepreka upadu neprijatelja sa severa. NajviÅ”im taÄkama utvrÄenja, istoÄnim i južnim, teÅ”ko je bilo priÄi zbog stenovitog terena, a najlakÅ”i moguÄi pristup je sa zapadne strane. IzmeÄu zidova i kula je postojala veza, a iz svake kule moglo se izaÄi na odbrambeni zid (SimiÄ, 1983). Golubac je bio opasan sa devet kula uglavnom Äetvrtastog oblika. Ispred najnižeg dela utvrÄenja nalazio se vodeni rov, preko koga se mostom, kroz kapiju, ulazilo u grad. U gradu je postojalo unutraÅ”nje i spoljaÅ”nje utvrÄenje. Golubac je graÄen lepezasto i sastoji se od tri dela: prednjeg, zadnjeg i gornjeg grada (sa citadelom). Äini ga ukupno 10 (9+1) kula i dve velike kolske kapije. Kule su kasnije Turci ojaÄali otvorima za topove i dodavanjem joÅ” jedne kule (10.) oko 1480. godine. Ispred grada se nalazi prednji zid (I) koji Äini spoljni zid Å”anca, a koji je verovatno bio pun vode jer je povezan sa Dunavom koji ga je verovatno punio. Grad je teÅ”kim lancem povezan sa stenom Babakaj (koja i danas viri iz vode usred Dunava), tako da je u potpunosti kontrolisao kako drumski, tako i reÄni saobraÄaj kroz Äerdapsku Klisuru. Ispred tvrÄave je bilo civilno naselje, o Äemu danas svedoÄe samo neke, delimiÄno istražene graÄevine. Prednji grad se sastoji od gornjeg i donjeg dela koje je delio zid koji povezuje 4. i 7. kulu. U donjem delu se nalazi ulaz (II), koji su Äuvaju 9. i 8. kula, koja je pojaÄana otvorom za top. Na kraju grada se nalazi 10. kula, koju su dogradili Turci, kao nisku artiljerisku kulu. Ona kontroliÅ”e prolaz Dunavom i prilaz gradskoj luci (koja se verovatno nalazila izmeÄu 5. i 10. kule), a sa 9. kulom je vezana niskim zidom. Niski zid vezuje 5. i 9. kulu, dok su krak ka 10. kuli dodali Turci. Nasuprot ulazu nalazila se kolska kapija koja je vodila u zadnji grad. U ovom delu nije bilo graÄevina sa izuzetkom ostataka koji se nadovezuju na 8. kulu i koji su verovatno bili sa njom povezani u jednu celinu. Uz sam put, paralelno sa njim, se nalazi kanal Å”irine 0,5 i dubine 0,75 metara, od koga poÄinje strma padina. Na zidu koji deli gornji od donjeg dela je smeÅ”tena kapija (III) kroz koju se ide ka gornjem gradu. U gornjem delu nema graÄevina i tu se nalazi putiÄ koji ide ka kapiji (IV) koja vodi u gornji grad i nalazi se u zidu, na visini 2 metra od zemlje do koje vode stepenice, uz samu 3. kulu. Na zid koji povezuje 6. i 7. kulu penje se stepenicama (V), dok se na zid izmeÄu 6. i 3. kule penje kroz 6. kulu. Zadnji grad od gornjeg odvajaju zid (koji povezuje 2. i 4. kulu) i oÅ”tra stena visine 3 do 4 metra. Na zid, nad kolskom kapijom, penje se stepenicama (VI). Uz samu 5. kulu nalazi se zgrada (VII)(koja je verovatno bila magacin i vojna baraka) iz koje se izlazilo na zid koji se od 5. kule prostire paralelno sa rekom i vodi skoro do stene na kojoj je smeÅ”tena 2. kula. U gornji grad se ulazi kroz kapiju (IV) i odatle putiÄ vodi, paralelno sa zidom izmeÄu 1. i 3. kule, do ulaza (VIII) u citadelu. Ispod tog putiÄa se nalazi nekoliko zgrada, izmeÄu kojih se staza spuÅ”ta kroz kapiju (X) ka 2. i 4. kuli i zidu nad zadnjim gradom. U steni na kojoj se nalazi 1. kula urezan je rezervoar (IX) za vodu koji se punio kiÅ”nicom. Na zidu, izmeÄu 4. kule i kapije (IV), nalazi se isturena terasica. Sama citadela je pravougaoniÄne, skoro kvadratne osnove kroz koju se, izmeÄu spoljaÅ”njeg zida i stene na kojoj se nalazi 1. kula, provlaÄi putiÄ ka poslednjem uporiÅ”tu utvrÄenja Donžon kuli (1. kula). Poslednji deo putiÄa (XI), Å”irok nepun metar, oiviÄen je oÅ”trim liticama, koje se sa jedne strane obruÅ”avaju u unutraÅ”njost citadele nekih 5 do 6 metara ispod, dok se sa druge obruÅ”avaju nekoliko desetina metara niže skoro do nivoa Dunava. Posebnu Äar tom prelazu daje vetar koji stalno duva, jer je okrenut ka Äerdapskoj klisuri, pogotovo kad iz klisure izleti koÅ”ava. Kule u tvrÄavi su sa drvenim spratovima i stepenicama u unutraÅ”njosti, dok su stepenice koje vode do njih kamene. Å irina stepenika je nepunih 60 santimetara. Polovina kula je sa svih strana od kamena (1,2,4,5,10), dok su ostale sa tri strane kamene, a Äetvrtu stranu, koja je okrenuta ka unutraÅ”njosti, nemaju (3,6,7,8,9,). kula je Donžon. Ima osmostranu osnovu iz koje se izdiže kružni vrh u Äijem se srediÅ”tu nalazi kvadratna unutraÅ”njost. Ulazi se kroz vrata (XII) koja vode do terase zaÅ”tiÄene grudobranima, sa koje se ulazi (XIII) u ogrugli deo kule. Kroz kulu, oko kvadratne unutraÅ”njosti, vode kamene stepenice koje vode na vrh. kula ima kružni oblik i sa svih strane je kamena. kula ima kvadratnu osnovu, dok joj je slaba strana okrenuta ka Donžon kuli, a na poslednjem spratu ima terasicu koja gleda ka Äerdapu. kula ima kvadratnu osnovu. Ima ulaz u ravni tla, dok se sa jednog od njenih viÅ”ih spratova izlazi na zid koji je povezuje sa 3. kulom, u kom se nalazi kapija (IV). U prizemlju je smeÅ”tena pravoslavna kapelica o Äemu svedoÄe niÅ”e za oltar, Äakonikon i proskomidija koji su okrenuti ka istoku, a izgraÄeni su sa kulom tj. nisu kasnije dozidane. kula je pravilnog kvadratnog oblika. Jedina vrata koja vode u nju smeÅ”tena su na zidu, koji je spaja sa 4. kulom, do koga vode kamene stepenice (VI). kula ima kvadratnu osnovu, ali je sa spoljaÅ”nje strane ojaÄana nepravilnom Å”estostranom osnovom. Kroz nju vode stepenice ka zidu koji je povezuje sa 3. kulom. kula ima kvadratnu osnovu ali je spolja pojaÄana u obliku kruga. kula ima nepravilnu Äetvorostranu osnovu i neÅ”to je niža od ostalih. kula ima kvadratnu osnovu, dok spolja ima osmostrano pojaÄanje. kula je niska (ima samo jedan sprat), sa otvorima za topove. Osnova joj je osmostrana i gotovo je istovetna trima kulama koje su, sa istom namenom (kao artiljerijske kule), dodate Smederevskoj tvrÄavi. Srednjovekovni Golubac nastao je na ostacima starijeg rimskog utvreÄenja. Od 803. godine, do 1018. godine, podruÄje je pripadalo Prvom Bugarskom carstvu, Vizantijskom carstvu od tada do 1193. godine, a Drugom Bugarskom carstvu do 1257. godine. Dobar strateÅ”ki položaj prepoznali su i srednjovekovni graditelji, te su iskoristili osnove starijih utvrÄenja za izgradnju novih tvrÄava. SagraÄen je na obali Dunava na samom ulazu u Äerdapsku klisuru, na liticama uzviÅ”enja Radana. Na ovom mestu nalazila se rimska tvrÄava Vico Cuppae, a u srednjem veku ovde je podignuto novo utvrÄenje kao vojna tvrÄava za borbu hladnim oružjem i važno strateÅ”ko uporiÅ”te. Na osnovu istorijskih, arhitektonskih i arheoloÅ”kih podataka smatra se da je grad nastao u drugoj polovini 13. i poÄetkom 14. veka i da su ga gradili Srbi. Vremenom je osnovni izgled tvrÄave menjan, poÅ”to je mnogo puta dograÄivana i prilagoÄavana potrebama artiljerije, ali svoj danaÅ”nji izgled dobila je krajem 15. veka. Golubac se prvi put pominje u ugarskim izvorima datiranim u 1335., 1337., odnosno 1342. godinu (Deroko, 1950). Prema ovim izvorima, tvrÄava se vezuje za ugarskog kralja Ludvika I. Ipak, ne zna se kada i ko ga je podigao, ali je njegovu osnovu tj. āGornji gradā podigao srpski odnosno pravoslavni velikaÅ”, o Äemu svedoÄi i pravoslavna kapelica u sastavu Äetvrte kule. Grad je potom proÅ”iren (na āzadnjiā i āprednji gradā) tokom srpske ili ugarske vlasti, iako nije iskljuÄeno da je u samom poÄetku izgraÄen u ovoj veliÄini. Poslednju fazu u gradnji sproveli su Turci ojaÄavÅ”i Å”estu, sedmu, osmu i devetu kulu i dodavÅ”i u produžetku spoljaÅ”njeg bedema nisku artiljerijsku kulu (10.) koja je nadzirala Dunav i Å”titila pristaniÅ”te za Å”ajke, koje se uz nju nalazilo. GolubaÄki grad se nalazio se u sastavu države kneza Lazara, koji je sela u okolini davao kao metohe manastirima. Odmah nakon Kosovskog boja, 1389. godine, u njega ulazi Bajazit I. Ugarski kralj Sigismund preuzima 1392. godine (KataniÄ, 1971). Ugari grad 1403. godine predaju despotu Stefanu, kada je on postao ugarski vazal. Grad je trebalo, prema ugovoru iz 1426. godine, da po despotovoj smrti (Stefan umire 1427. godine), zajedno sa Beogradom, bude predat Ugarima. MeÄutim, komandant grada vojvoda Jeremija ga, iz nepoznatih razloga, predaje Turcima. Prema Segedinskom miru, iz 1444. godine, izmeÄu Ugara i Turaka, Srpska despotovina biva obnovljena i u njen sastav ulazi i Golubac. Nakon smrti despota ÄurÄa 1456. godine, Turci ga osvajaju 1458. godine (SrejoviÄ, 1994). Ugari na Äelu sa kraljem Matijom Korvinom uspevaju da ga osvoje 1481. godine, ali ga vrlo brzo napuÅ”taju (SimiÄ, 1983; Deroko, 1951). Turci vladaju tvrÄavom viÅ”e vekova. Tokom ovog razdoblja ispred tvrÄave vremenom se razvilo civilno naselje, a u 18. veku Golubac se opisuje kao napredan grad. Od tada pa do 19. veka Turci vladaju Golupcem. Za kratko su ga držali Austrijanci (1688ā1690) i srpski ustanici tokom KoÄine krajine i Prvog srpskog ustanka. Srbi Golubac osvajaju ponovo u Drugom srpskom ustanku. Ipak, GolubaÄki grad je konaÄno predat Srbima na upravu tek 1868. godine. Tada, sa joÅ” nekim gradovima u Srbiji, Turci konaÄno predaju knezu Mihailu Golubac. Neposredno posle Prvog svetskog rata kroz stenu, na kojoj se tvrÄava nalazi, probijen je magistralni put koji prolazi kroz tvrÄavu, koristeÄi obe kolske kapije u utvrÄenju. Glavna ulazna kapija je sruÅ”ena bez prethodno uraÄene dokumentacije. Ovaj put je najkraÄa veza Srbije sa istoÄnim delovima Balkanskog poluostrva, tako da su se neretko kroz tvrÄavu provlaÄili Å”leperi, koji su jedva da mogu proÄi kroz kapije. Neposredno pred obnovu tvrÄave, napravljen je novi tunel 20-30 metara dalje i izvan tvrÄave, dok je postojeÄi zatvoren za koriÅ”Äenje u saobraÄajne svrhe. Izgradnjom HE na Dunavu, njegov nivo kod Golupca se podigao, tako da su najniži delovi grada potopljeni. U godinama velikih suÅ”a ili kada zbog poplavnog talasa HE ispuste veÄu koliÄinu vode, moguÄe ja uploviti stojeÄi na Äamcu u zgradu u zadnjem gradu (VII), dok se pri normalnom vodostaju Äamac jedva provuÄe kroz luÄne ostatke zgrade. Potopljeni delovi zidina, zajedno sa desetom kulom, pružaju sjajne moguÄnosti pasioniranim ljubiteljima pecanja, kojih uvek ima u najnižim delovima tvrÄave. Zbog svog istorijskog znaÄaja i izuzetne arhitektonske vrednosti, GolubaÄka tvrÄava je proglaÅ”ena za spomenik od izuzetnog znaÄaja 1979. godine (SpomeniÄko nasleÄe Srbije, 2009). IstraživaÄki i konzervatorski radovi zapoÄeti su 1969. godine, a zavrÅ”eni 1987. godine, zbog nedostatka finansijskih sredstava. PoÄetkom 21. veka svi delovi utvrÄenja iznad puta, ukljuÄujuÄi i Å”anac, su bili skroz obrasli koprivama, kupinama, Å”ipkom i sliÄnim rastinjem koje je skoro u potpunosti onemoguÄavalo kretanje kroz gornje delove utvrÄenja, osim po malom uskom putiÄu koji je vodio do Donžon (1.) kule. Tokom proleÄa 2005, izvrÅ”ena je akcija uklanjanja tog rastinja iz Å”anca i prednjeg grada. U samom Å”ancu je obnovljena Äesma (koju je do tad skrivalo visoko rastinje) podignuta u Äast poljskog viteza ZaviÅ”e Crnog koji je ostavio svoj život u Golupcu. U samoj se citadeli, uz kupine, smestilo i nekoliko stabala smokve. TvrÄava je viÅ”estruko ugrožena radom kamenoloma, uticajem uspora Dunava i rastinjem koja razara bedeme kula. U joÅ” nepovoljnijoj situaciji je podgraÄe koje je nemoguÄe istraživati bez dislokacije magistralnog puta i zatvaranja kamenoloma (SimiÄ, 2000). Do 2010-ih GolubaÄka tvrÄava je bila zapuÅ”tena, unutraÅ”nji drveni prilazi kulama su truli i opasni, pa je posmatranje tvrÄave bilo bezbedno samo sa spoljne strane, a ulaz u tvrÄavu, iako je moguÄ penjanjem uz zidine, nije bio preporuÄljiv iz bezbednosnih razloga. Stanje pre obnove se može opisati kroz sledeÄi navod: Zidine, kule i kamena stepeniÅ”ta su u dosta dobrom stanju, ali su drveni spratovi i stepenice odavno istrulele i pretvorile se u prah. U 5. kuli su naknadno postavljena vrata, koja su u dobrom stanju, kao i spratovi sa stepenicama kojima se moglo izaÄi na njen vrh ili siÄi u tminu nižih spratova. Danas su viÅ”i spratovi skroz uruÅ”eni, dok su daske koje Äine pod i grede koje ih drže, u nivou ulaznih vrata trule i potpuno nebezbedne za kretanje. Uz stepenice (VI) ima ostataka drvene ograde, koja je skroz istrulela, na kojoj se vide buketi cveÄa ostavljeni u spomen na devojku koja je poginula kada se ograda, na koju se oslonila, polomila. SliÄna nesreÄa se dogodila i 27.09. 2008. godine, kada se, tokom ÄaÄkog izleta uÄenika MladenovaÄke gimnazije, pod jednom uÄenicom odvalio deo graÄe tvrÄave na kome je stajala, nakon Äega je pala sa vrha glavne kapije (II) na magistralni put koji kroz nju prolazi. Ona je nakon toga prevežena u PožarevaÄku bolnicu, a zatim i u beogradski Urgentni centar, a lekari su njeno stanje ocenili kao veoma teÅ”ko, ali su napomenuli da se devojka nalazi van životne opasnosti.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijma, u donjem delu iskrzan i malo po sredini gde je savijan 49cm x 69cm Retko u ponudi !!! Vrata ostaju otvorena je jugoslavenski crno-bijeli igrani film snimljen 1959. godine u režiji FrantiÅ”eka Äapa po scenariju Vladimira PaskaljeviÄa. Protagonist, Äiji lik tumaÄi Rade VergoviÄ, je Petar, maloljetni delinkvent koji bježi iz popravnog doma te, nastojeÄi pronaÄi utoÄiÅ”te, odgovara na oglas porodice koja traži unuka nestalog u Drugom svjetskom ratu. Radnja prikazuje kako njegove planove da ih prevari i opljaÄka poremeti to Å”to prvi put u životu bude doÄekan ljubavlju i pažnjom, kao i to da se zaljubio u svoju `sestru`, Äiji lik tumaÄi Milena DraviÄ. Vrata ostaju otvorena su kasnijim kritiÄarima postala zanimljiva zbog sadržaja koji se smatrao `subverzivnim` za tadaÅ”nje stadnarde jugoslavenske kinematografije, pri Äemu se prije svega navodi motiv incesta, isto kao Å”to dio kritiÄara u nekim scenama pronalazi homoerotski sadržaj.[1] Å iroj javnosti je, meÄutim, daleko poznatiji po tome Å”to je u njemu tada mlada i relativno nepoznata Milena DraviÄ prvi put tumaÄila glavnu žensku ulogu, a Å”to joj je omoguÄilo da sljedeÄe decenije postane najveÄa zvijezda jugoslavenske kinematografije. Godine 2014. je u Trebinju, koje je služilo kao jedna od lokacija filma, film prikazan na 2. Trebinjskom filmskom festivalu, Äime je sveÄano obilježena 55. obljetnica rada Milene DraviÄ, koja je bila posebni gost. Režija FrantiÅ”ek Äap Producent Bosna film Scenario Vladimir PaskaljeviÄ Uloge Rade VergoviÄ Teodora ArsenoviÄ Milena DraviÄ DuÅ”an JaniÄijeviÄ Montaža Marija Fuks Datum(i) premijere 1959 Trajanje 100 min. Zemlja SFR Jugoslavija Jezik srpskohrvatski Originalan filmski plakat Kinema Sarajevo
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Äovani BokaÄo (ital. Giovanni Boccaccio; Äertaldo, 1313 ā Äertaldo, 1375), italijanski književnik, humanista. UÄestvovao aktivno u politiÄkom i kulturnom životu firentinske Komune. Äovani BokaÄo, jedan od najznaÄajnijih pisaca humanizma, roÄen je 1313. godine, najverovatnije u Äertaldu, kao vanbraÄno dete imuÄnog trgovca BokaÄina di Kelina. Mladost je proveo u Napulju, gde se Å”kolovao i zapoÄeo svoj književni razvoj. Kada se pojavila crna kuga 1348. godine, BokaÄo se nalazio u Firenci. Od kuge su umrli njegov otac i maÄeha, i tada je BokaÄo ostao na Äelu roditeljskog doma. Nakon 1348. godine, književna slava i druÅ”tveni položaj poÄeli su da mu donose razliÄita priznanja od firentinske Komune. Pisac se tokom sledeÄe decenije bavio raznim zvaniÄnim, diplomatskim poslovima. Veoma veliki uticaj na BokaÄov duhovni razvoj i književni rad imao je Petrarka, sa kojim se BokaÄo upoznao 1350. godine u Firenci, i sa kojim je ostao prijatelj do kraja života. Propast zavere u decembru 1360. godine, u koju su bile umeÅ”ane liÄnosti veoma bliske BokaÄu izmenila je politiÄke odnose unutar firentinske Komune. U tom periodu BokaÄo je udaljen od javnih obaveza. RazoÄaran prevarama i intrigama u gradskom politiÄkom životu pisac se povukao u Äertaldo, gde je uÄio i meditirao. U novoj fazi politiÄke napetosti, BokaÄo je dobio nova javna zaduženja. Od velike važnosti bila je njegova poslaniÄka misija, od avgusta do novembra 1365. godine, koja je papi Urbanu V donela podrÅ”ku Firence za povratak papskog dvora u Rim. U proleÄe 1371. godine vratio se u Äertaldo sa svog poslednjeg putovanja u Napulj, i tu je živeo u oskudici, bolestan, meÄu svojim knjigama. Godine 1373. firentinska Komuna ga je pozvala da u crkvi San Stefano di Badija javno Äita i tumaÄi Danteovu Komediju. Umro je u Äertaldu 21. decembra 1375. godine. Duh Napulja, kao i život koji je tamo vodio sasvim je odgovarao BokaÄovim ljudskim, intelektualnim i stvaralaÄkim težnjama. Kretao se u krugovima uÄenih ljudi i otmenog sveta. Bilo mu je omoguÄeno da koristi veliku kraljevsku biblioteku, u kojoj je zadovoljavao svoja Å”iroka interesovanja u vezi sa književnoÅ”Äu, astrologijom, mitologijom i drugim podruÄjima. U takvoj druÅ”tvenoj i kulturnoj sredini, kojoj je obeležje davala hedonistiÄka i aristokratska literatura, BokaÄo je zapoÄeo intenzivnu književnu aktivnost, kako na latinskom, tako i na narodnom jeziku. Ipak, usredsredio se na dela na narodnom jeziku namenjena dvorskoj sredini u kojima je obradio niz motiva u vezi sa sopstvenom liÄnoÅ”Äu. BokaÄo, poput Petrarke i Dantea doživljava kao najznaÄajniji dogaÄaj u formiranju sebe kao književnika susret sa ženom, koja Äe ostati njegova jedina prava i nikad zaboravljena ljubav. I danas je nejasno da li je ova velika BokaÄova ljubav samo plod maÅ”te i literarne konvencije ili realan doživljaj presudan u razvoju pisca. BokaÄova Fijameta je, kako on sam tvrdi, bila nezakonita Äerka Roberta Anžujskog. Ako se izostave razne Rime, prvo delo koje je BokaÄo sastavio bio je kraÄi spev, Dijanin lov, mala poema od osamnaest pevanja u tercinama. Delo evropske slave iz napuljskog perioda jeste roman u prozi, u pet knjiga, Filokolo. BokaÄo je u ovom delu proÅ”irio, u književnosti veÄ poznatu temu o doživljajima dvoje mladih ljubavnika, Florija i BjanÄifiore. Herojski, dvorski i viteÅ”ki pogled ima osnovnu ulogu u Teseidi, poemi u oktavama u dvanaest knjiga, posveÄenih Fijameti. Firenca je, nasuprot Napulju bila sredina praktiÄnog, trgovaÄkog, politikom i borbama angažovanog grada. BokaÄo je nastavio sa svojom književnom delatnoÅ”Äu u drugaÄijem književnom podneblju. On sada piÅ”e dela u kojima spaja dvorsku sredinu, u kojoj se prethodnih godina kretao, sa ambijentom grada i njegovom bogatom tradicijom. U delu Elegija gospoÄe Fijamete žena nije prikazana kao predmet obožavanja, veÄ kao subjekat koji pripoveda o svojoj ljubavnoj patnji. Najzrelije BokaÄovo pesniÄko ostvarenje u firentinskom periodu je Fijezolanska priÄa o nimfama, mala poema u 473 oktave, odraz poÅ”tovanja pisca prema firentinskoj tradiciji. U Dekameronu, remek delu oblikovanom najverovatnije izmeÄu 1348. i 1351. godine, BokaÄo je uspeo da prikaže život u svoj njegovoj punoÄi i da stvori predstavu svestrane, bogate slike o ljudima, najrazliÄitijih iskustava i tipova. Dekameron je zbirka od sto novela, veÅ”to osmiÅ”ljene, precizne strukture, koja najavljuje BokaÄa kao jednog od najznaÄajnijih nosilaca humanistiÄkih ideja. Sedam devojaka i tri mladiÄa sreÄu se u Crkvi Svete Marije Novele, stvaraju dogovor u kome Äe priÄa postati spasonosna sila koja pobeÄuje smrt. Postoje miÅ”ljenja da su sedam devojaka BokaÄove ljubavnice ā od Pampineje, koju je prvu voleo, do Elize, koju je voleo kada je pisao delo. MeÄutim, Pampineja je bujna, Fijameta je raspevana, Emilija je laskavica, Laureta Petrarkina Laura, Neifila ponovo zaljubljena, i Eliza Vergilijeva Didona. Bar tako tvrdi de Sanktis. Devojaka ima koliko i dana u nedelji, planeta na nebu, teoloÅ”kih vrlina (slobodnih veÅ”tina). Broj tri, koliko ima mladiÄa, simbolizuje muÅ”ko naÄelo i sveto trojstvo. Panfilo sav ljubav prepostavlja se da predstavlja nevernog BokaÄa, Filostrato pobeÄen ljubavlju, predstavlja BokaÄa odgurnutog. Dioneo, na kraju je jedan od piÅ”Äevih potpisa, te je ovaj pripovedaÄ razvratnih priÄa na kraju dana, verovatno sam autor. Pripovedanje novela samo je deo njihove aktivnosti, i oni od toga prave ritual ā ceremoniju krunisanja, zadavanje teme i pravila pripovedanja. Maglovit okvir govori o joÅ” nekim njihovim stalnim aktivnostima kao Å”to su Å”etnje. Poruka Dekamerona je možda, budimo velikoduÅ”ni da bi tako ovekoveÄili svoje kratke živote. Pripovedanje je podeljeno na Äetiri teme. Prva slobodna (1 dan), druga o fortuni (2 dana), o amoru (Äetiri dana) i o velikoduÅ”nosti (1 dan). BokaÄo nije želeo da stil okvira puno odudara od stila novela pa je uveo i prelaze. Asketski duh koji vladao srednjovekovljem postavio je vrhunac savrÅ”enstva u ekstazu. Danteova alegorijska biÄa odraz su zamagljene vizije sveta, želje da se neÅ”to kaže po ugledu na teokratsku literaturu, legende, misterije, vizije i alegorije. Nasuprot takvom svetu postoji poÄetkom 14. veka živa trubadurska tradicija koja na svet gleda mnogo vedrije, postoje novele ā priÄe o dogaÄajima od velikog znaÄaja koji nam se dopadaju kao istiniti. Ipak, nepolodnost dela koja su prethodila Dekameronu je nespecifiÄnost situacije, opÅ”tost likova, i to je polje na kome Äe BokaÄo, uÄenjak, poznavalac, Dantea i klasike, zaÄeti svoj literarni svet. Oskudan, protokolaran okvir Dekamerona on ispunjava individualiziranim priÄama, u kojima glavnu ulogu igraju dve pojave ā ljubav i inteligencija. U odnosu na njih se Äitav svet ponovo procenjuje. Duh humanizma po Äijim je stavovima i pesnik živeo, nameÄe mu da istakne u svom delu trijumf razuma i duha, prirodnog nagona, nad misticizmom klera. Dekameronom BokaÄo uzdiže zemaljski život iz blata, a književni rod novele iz niskih u srednje staleže. NJegovo oružje je vesela karikatura. Kako ona funkcioniÅ”e? Karikatura je realno prikazivanje predmeta uz isticanje njegove slabe i smeÅ”ne strane, i upravo je to sredstvo poslužilo BokaÄu da stvori svoj novi svet ā koji je prirodan, a ne duhovan. UnutraÅ”nji duhovni život pun misterije i fanatizma koji nalazimo kod Dantea ā ovde je potisnut nagonom ā silovitom reakcijom na sopstvenu suprotnost. U tom svetu Bog i proviÄenje su samo imenovani, dok svetom i ljudskim sudbinama upravlja slepi sluÄaj ā Fortuna, koja se može pobediti samo uz pomoÄ inteligencije. Natprirodnog nema, može se pojaviti samo kao Å”ala i prevara, dok se Bajka javlja samo u dve novele poslednjeg dana u priÄama o Äarobnom vrtu i velikoduÅ”nosti. Legenda je izložena parodiji, viteÅ”ki ideali se hvale, ali u sklopu renesansnog zanosa zaÅ”tite prirodnog ponoÅ”anja, liÄne inicijative i domiÅ”ljatosti. Zbog takvih karakteristika BokaÄovo je delo nazvano LJudskom komedijom, Äistoj suprotnosti Božanstvenoj Komediji, a ovaj termin upotrebljava i De Sanktis. Ovo definiÅ”e poetski svet u kome je telo suprotstavjleno strogosti klera, u kome profani svet karikira svoje gospodare. Zlobno druÅ”tvo neznalica se suprotstavlja inteligentnom druÅ”tvu. KomiÄni motiv Dekamerona proistiÄe iz inteligentnog, a ne moralnog sveta. Lukavi duh stalno trijumfiuje nad neukim. Takav pogled prema intelektu dolazi iz kulta lepe forme, lepe reÄi i najezde antiÄkog nasleÄa koji dolaze posle Dantea. Umetnike interesuje lepa odeÄa stvarnosti, a u prouÄavanju ih vodi erudicija. Javlja se naturalizam i realizam praktiÄnog života. Ali BokaÄov svet nije Äisto realistiÄan. Pre svega zato Å”to njegov cilj nije da predstavi precizno svet kakav jeste, veÄ da pronaÄe Äudesne i izuzetne sluÄajeve i da ih predstavi na duhovit naÄin. Novele su samo prividno, povrÅ”no rasporeÄene na teme i lelujaju od krajnosti do krajnosti; tragiÄno i komiÄni, visoko i nisko, meÅ”aju se kao odraz Å”ireg pogleda na svet. Autor i sluÅ”alac su superiorni nad priÄom ā nalaze se visoko iznad nje, nepredvidivi, posmatraju svoj predmet kritiÄki, zabavljaju se i naslaÄuju njime na elegantan naÄin. Vrsta Äudesnoga koja iz toga izvire je sasvim nova ā ljudska dela u hiru sluÄaja koja pobeÄuju pretpostavke razuma. Zato De Sanktis Dekameron naziva i Karavanom maÅ”te u kome su ljudi osloboÄeni svih veza naoÄigled smrti ā pozornica ljudskih dela kojima upravlja sluÄaj. PoÅ”to je interes Dekamorona u neobiÄnosti uzroka i posledica dogaÄaja, moralno je potpuno uklonjeno ā vrlina je takoÄe književna ā preraÄena iz viteÅ”kih romana i svetovne literature. Gospoda pokazuju svoju vrlinu time Å”to se ne služe zlo svojom silom veÄ se pokazuju darežljivi i uslužni. Vrlina tako viÅ”e nema teoloÅ”ki i mistiÄan karakter ā i stvara se oseÄaj vedrine. SreÄne i tužne priÄe plivaju u lepom okviru sve utopljene u tu vedrinu. Opisi, razgovori i refleksije razblažuju i rasplinjuju svaku tugu i kob ā negativnee, ali i pozitivne emocije postaju sasvim povrÅ”ne. Uslovljen istorijskim okolnostima (pobedom gibelina, miru, povratku antiÄkom nasleÄu) intelekt se razmnožio, stvorio svoju klasu (humaniste) i tako se izdvojio od ostatka sveta. Siguran znak uÄenosti u tom soju postalo je smejanje greÅ”nom, neukom svetu. Äak i propovednici viÅ”e nisu bili sumorni veÄ su nastojali da dosetkama, ogovaranjima i Å”alama zabave sluÅ”aoce. Zato i BokaÄo sebi dozvoljava da u Dekameronu svetovni ljudi prilikom ispovesti (Äapeleto) magarÄe glupe i tupe sveÅ”tenike. Ali Å”ta to vidimo u prelazu, BokaÄovom izumu ā Pamfilo poÄinje pripovetku da Äe se raditi o tome da svaku stvar treba raditi u ime Boga, jer on uzima u obzir Äistotu molioca, a ne njegovo neznanje, niti to Å”to je možda u paklu. Zatim se ocrtava Äovek koji uživa u grehu, koji sa zadovoljstvom i svesno Äini zlo. U Burgundiji se ponaÅ”a drugaÄije, kao ljubazan i blag. ZelenaÅ”i se, kad Äapeleto oboli, brinu da im njegova smrt u njohovoj kuÄe ne naÅ”kodi za posao, jer su Italijanski zelenaÅ”i. Iako bi ga otac pustio sa ispovesti brže, matorom Italijanu je stalo da Å”to viÅ”e slaže, jer u laži uživa, a ovo mu je poslednja. Jednom sam ljunuo u božijem hramu kaže na kraju Äapeleto, a sveÅ”tenik mu odgovara, nema veze svi mi tamo pljujemo po ceo dan. Äak i prevaranti su zgranuti i razveseljeni Äapeletovim bezoÄnim laganjem. PoÅ”to je Äapeleto postao svetac BokaÄo zakljuÄuje, da nije važno kakvom se svecu molimo dok god je naÅ”a misao Äista i iskrena. Iako je pripovedaÄ u ovoj priÄi moralno neopredeljen zbog Å”toga Å”to ne procenjuje svetsku pravdu, veÄ svoje moguÄnosti, i odnos sa bogom ā on postavlja jednu komiÄnu situaciju ā oduÅ”evljenog fratra i lažljivog Äapeleta ā i iz ruÅ”enja jedne od misterija hriÅ”Äanstva ā poslednje ispovesti ā navir komika. U istom maniru, Äuda svetaca (Martelino, Fra Alberto) prikazana su sa komiÄnom veseÄoÅ”Äu. U priÄi o Martlinu tri lakrdijaÅ”a dolaze da vide umrlog sveca Ariga. Da bi uÅ”li u puni crkvu, Martelino se pravi oduzetim. Å tos bi mu upalio ali ga je neko prepoznao i onda su ga tukli. Da bi ga spasili, prijatelji ga optužuju za kraÄu, od Äega se on brani, ali je barem spaÅ”en od batina zbog glume hendikepiranosti. Svu trojicu spaÅ”av i nagraÄuje uslužni Sandro, predstavnik plemiÄke vrline. PriÄa o Martelinu je zabavna priÄa, bez oÅ”tre poente, koja se igra sa motivom svetosti. JoÅ” bezobraznija je priÄa o Fra Albertu koji je ubedio ženu da se u nju zaljubio AnÄeo Gavrilo. Niko ne potencira da je važno to Å”to je on loÅ”e zavrÅ”io ā važna je priÄa, koja je prijatna, fluentna i drži pažnju. Tako i Pampineja poÄinje priÄu ā želi da ispriÄa novelu koja Äe sve da nasmeje, ali da se ne udalji suviÅ”e od teme pripovedanja. PriÄa je takoÄe o prevarantu koji postaje sveÅ”tenik preselivÅ”i se iz Imole u Veneciju. U ovoj priÄi Fra Laberto zastupa intelekt, koji se zlo služi svojom moÄi nad priglupim svetom. Iz toga takoÄe izbija vrcava komika, posebno kada joj kaže da ga je anÄeo prebio i zatražio da se izvini Å”to je kudio njenu lepotu ā Lizeta se toliko nadula od uzbuÄenja da joj koÅ”ulja nije prekrivala zadnjicu. Namere fra Alberta su potpuno telesne, ali i smeÅ”ne. Tu dolazi do onog momenta koji Auerbah navodi kao primer za BokaÄovo tretiranje stvarnosti razgovor glupe Lizete i neke žene oko ArhanÄela Gavrila, vrhunac komiÄnog u ovoj noveli. Sa psiholoÅ”kom rafiniranoÅ”Äu on oslikava prijino ustezanje i tobož verovanje Lizeti da bi joj ona ispriÄala celu priÄu. Posle toga su mnoge peripetije ā skakanje u kanal Grande, svetkovina na kojoj se Alberto preruÅ”ava u divljeg Äoveka da bi pobegao od devera. Život predstavljen u Dekameronu je velika slika sveta nad kojom se dižu Danteove paklene Malebolge. Kulturan i uglaÄen svet u njemu je refleks viteÅ”kih romana (Federico degli AlbriÄi). U tom svetu. Utisak je da se u novelama nalazimo u povrÅ”nom i lakomislenom svetu, okrenutom ka spolja, ka uživanju, sudbinama noÅ”enim tamo-`vamo vihorovima sluÄaja i sreÄe. Kultura u prvom cvatu, ruga se nekulturi nižih slojeva. Osnovni karakter koji daje radost Dekameronovim prizorima je priprostost neukih ljudi. PripovedaÄi BokaÄa su renesansni ljudi ā oni provode veseo ali pristojan život, zazivaju Boga, i poÅ”tuju Vrkvu i religiozne forme ā meÄutim oni se smeju glupanima i lukavcima bez težnje da svet isprave u moralnom smislu, ili da ga reformiÅ”u ā nalik Kralju Liru na krahu Å ekspirove drame, kada drži Kordeliju u naruÄju, mrtvu. Ta neposrednost smrti je kuga, kod BokaÄa. Radosnoj atmosferi pripovedaka umnogome doprinosi njihov okvir ā jer su i njihovim pripovdaÄima one samo sredstvo da se vreme provede ugodno, i da se ne misli na svakodnevne opasnosti. Ono Å”to ih Äini zanimljivim jeste BokaÄova umetnost lokalizacije ā priÄanja priÄe kao da je jedinstvena, kao da se odigrala samo jedan put. Bio je poznat po tome da je do preciznosti hirurga obraÄivao predanja sve dok ne bi bile samo njegove priÄe. (Paklena devojka V, 8). Tu BokaÄo priÄa jednu obiÄnu priÄu o tome kako žena precenjuje svoju lepotu i kudi druge, ali zbog naÄina priÄanja, pametne dosetke njenog strica i joÅ” nekih detalja, priÄa izgleda kao da se dogodila samo jednom u Äelatiku. (Shvatila je Freskove istinite reÄi onako kako bi ih razumela ovca) BokaÄove inovacije u formi novele bile su uvoÄenje individualnih crta karaktera, umesto opÅ”tih tipova, uvoÄenje ambivalentnih likova, ograniÄavanje dajstva Fortune... NJegova kompoziciona struktura sa druge strane pratila je ranu novelistiÄku tradiciju, sa tom specifiÄnoÅ”Äu Å”to je BokaÄova zbližavala razne žanrovske izvore. BokaÄova shema u najveÄem broju pripovedaka izgleda ovako: 1) Motivacija ili priprema situacije 2) Izlaz iz situacije pomoÄu aktivne samoinicijativnosti 3) HumanistiÄka lekcija iz morala Uz to, postoje i nereÅ”ive situacije sa tragiÄnim krajem, izuzetni sluÄajevi i bajke (radnje sa karakterom iskuÅ”enja). DeÅ”ava se da postoje i složenije strukture ā da zadovoljenje želje jednog lika vodi Å”teti drugog; ili sintagmatska serija sa dva toka ā sticanje onoga Å”to se želi i izbegavanje nastale pretnje. BokaÄova sredstva, su, za razliku od legendi, retoriÄka, a ne Äisto narodska. On polaže veliki deo uživanja na dramski efekat rasprava i argumentacija. Kada se koristi vulgarizmima on to Äini da ocrta npr. posustajanje duÅ”e u ženi (madam Lizeta razgovara sa prijom). SoÄnost kratkih novela je u zakljuÄku, baÅ” kao i kod soneta. Taj zakljuÄak je Äesto nenadan i u suprotnosti je sa premisama ā te izreke, dosetke, epigrame i Å”ale stvorila je Å”kola trubadura ili Ā«vesele naukeĀ». MeÄutim, zabavna karikatura je BokaÄov zanat, a poenta je uopÅ”tena, zabavna stvar koja proizilazi iz raskoÅ”nog zapleta situacija i misli.
NOVA URAMLJENA IKONA-SVETI APOSTOL LUKA Dimenzije ikone su 30,7cm SA 24,4cm,pozadi ima metalni trougao da se može zakaÄi na ekser na zidu-svaka ikona koju prodajem ima staklo-tj.uramljena je sa staklom. Š”Š²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» Šø ŃŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃ ŠŃŠŗŠ° Š”Š²ŠµŃŠø ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃ ŠŃŠŗŠ° Š±ŠµŃŠµ ŃŠ¾Š“Š¾Š¼ ŠøŠ· ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŠµ Š”ŠøŃŠøŃŃŠŗŠµ. Š£ Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŠø Š¾Š½ Š“Š¾Š±ŃŠ¾ ŠøŠ·ŃŃŠø Š³ŃŃŠŗŃ ŃŠøŠ»Š¾ŃŠ¾ŃŠøŃŃ, Š¼ŠµŠ“ŠøŃŠøŠ½Ń Šø Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃ. ŠŠ½ Š¾Š“Š»ŠøŃŠ½Š¾ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠµ ŠµŠ³ŠøŠæŠ°ŃŃŠŗŠø Šø Š³ŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ. Š£ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š“ŠµŠ»Š°ŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŠŃŃŃŠ° Š½Š° Š·ŠµŠ¼ŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š“Š¾ŃŠµ ŠøŠ· ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŠµ Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼. ŠŠøŠ²ŠµŃŠø ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Š¼ŠµŃŃ ŃŃŠ“ŠøŠ¼Š°, ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“ ŠŃŃŃ ŃŠµŃŠ°ŃŠµ Š±Š¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŠ¾ ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠæŠ°Š¾Š¾Š½Š¾ŃŠ½Š¾Š³ ŃŃŠµŃŠ° ŃŠ²Š¾Š³, Š° ŠŃŠŗŠøŠ½Š¾ ŃŃŃŠµ Š±Šø Š“Š¾Š±ŃŠ° Š·ŠµŠ¼ŃŠ° Š·Š° ŃŠ¾ Š½ŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ¾ ŃŠµŠ¼Šµ. Š Š¾Š½Š¾ ŠæŃŠ¾ŠŗŠ»ŠøŃŠ° Ń ŃŠµŠ¼Ń, Š½ŠøŃŠµ Šø Š“Š¾Š½ŠµŃŠµ ŃŃŠ¾ŃŃŃŃŠŗŠø ŠæŠ»Š¾Š“. ŠŠµŃ ŠŃŠŗŠ°, Š³Š»ŠµŠ“Š°ŃŃŃŠø Š”ŠæŠ°ŃŠøŃŠµŃŠ° Š»ŠøŃŠµŠ¼ Ń Š»ŠøŃŠµ Šø ŃŠ»ŃŃŠ°ŃŃŃŠø ŠŠµŠ³Š¾Š²Ń Š±Š¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŃ Š½Š°ŃŠŗŃ, ŠøŃŠæŃŠ½Šø ŃŠµ Š±Š¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŠµ Š¼ŃŠ“ŃŠ¾ŃŃŠø Šø Š±Š¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ Š·Š½Š°ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠµ Š¼Ń Š½Šµ Š“Š°Š“Š¾ŃŠµ Š½Šø ŃŠµŠ»ŠøŠ½ŃŠŗŠµ Š½Šø ŠµŠ³ŠøŠæŠ°ŃŃŠŗŠµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ: Š¾Š½ ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š“Šµ ŠøŃŃŠøŠ½ŠøŃŠ¾Š³ ŠŠ¾Š³Š°, Š²ŠµŃŠ¾Š²Š° Ń ŠŠµŠ³Š°, Šø Š±Šø ŃŠ²ŃŃŃŠµŠ½ Ń Š”ŠµŠ“Š°Š¼Š“ŠµŃŠµŃ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š°, Šø ŠæŠ¾ŃŠ»Š°Ń Š½Š° ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“. Š ŃŠ¾Š¼Šµ Š¾Š½ ŃŠ°Š¼ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Ń ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŃ ŃŠ²Š¾Š¼: ŠŠ·Š°Š±ŃŠ° ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“ Šø Š“ŃŃŠ³ŠøŃ Š”ŠµŠ“Š°Š¼Š“ŠµŃŠµŃŠ¾ŃŠøŃŃ, Šø ŠæŠ¾ana ŠøŃ ŠæŠ¾ Š“Š²Š° Šø Š“Š²Š° ŠæŃŠµŠ“ Š»ŠøŃŠµŠ¼ ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ Ń ŃŠ²Š°ŠŗŠø Š³ŃŠ°Š“ Šø Š¼ŠµŃŃŠ¾ ŠŗŃŠ“Š° ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ°Š¼ Š“Š¾ŃŠø (ŠŠŗ. 10, 1). Š ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ°, Š½Š°Š¾ŃŃŠ¶Š°Š½ Š¾Š“ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŃŠøŠ»Š¾Š¼ Šø Š²Š»Š°ŃŃŃ Š“Š° ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š° ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠµ Šø ŃŠøŠ½Šø ŃŃŠ“ŠµŃŠ°, Ń Š¾ŃŠ°ŃŠµ `ŠæŃŠµŠ“ Š»ŠøŃŠµŠ¼` ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŠŃŃŃŠ° Š„ŃŠøŃŃŠ°, ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŃŃ ŠæŃŠøŠæŃŠµŠ¼Š°ŃŃŃŠø ŠæŃŃ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Ń Šø ŃŠ±ŠµŃŃŃŃŃŠø ŃŃŠ“Šµ Š“Š° ŃŠµ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃ Š“Š¾ŃŠ°Š¾ Š¾ŃŠµŠŗŠøŠ²Š°Š½Šø ŠŠµŃŠøŃŠ°. Š£ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠµ Š“Š°Š½Šµ Š·ŠµŠ¼Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Š”ŠæŠ°ŃŠøŃŠµŃŠµŠ²Š¾Š³, ŠŗŠ°Š“Š° ŠŠ¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŠø ŠŠ°ŃŃŠøŃ Š±Šø ŃŠ“Š°ŃŠµŠ½ Šø Š¾Š²ŃŠµ ŃŠµ ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ Š¾Š“ ŃŃŃŠ°Ń Š° ŃŠ°Š·Š±ŠµŠ³Š¾ŃŠµ, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š¶Š°ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼Ń, ŃŃŠ³ŃŃŃŃŠø Šø ŠæŠ»Š°ŃŃŃŠø Š·Š° ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š¾Š¼ ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼, ŠŗŠ¾ŃŠø Š±Š»Š°Š³Š¾Š²Š¾Š»Šø Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŃŃŃŠ°Š“Š°ŃŠø Š·Š° ŃŠæŠ°ŃŠµŃŠµ Š½Š°ŃŠµ. ŠŠ»Šø ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š¶Š°Š»Š¾ŃŃ ŃŠ±ŃŠ·Š¾ Š¾ŠŗŃŠµŠ½Ń Š½Š° ŃŠ°Š“Š¾ŃŃ: ŃŠµŃ Š²Š°ŃŠŗŃŃŠ»Šø ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“, Ń ŃŠ°Š¼Šø Š“Š°Š½ ŠŠ°ŃŠŗŃŃŠµŃŠ° Š”Š²Š¾Š³ ŃŠ°Š²Šø ŃŠµ ŃŠµŠ¼Ń ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ Ń ŠŠ»ŠµŠ¾ŠæŠ¾Š¼ ŠøŃŠ°Š¾ Ń ŠŠ¼Š°ŃŃ, Šø Š²ŠµŃŠ½Š¾Š¼ ŃŠ°Š“Š¾ŃŃŃ ŠøŃŠæŃŠ½Šø ŃŃŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾, Š¾ ŃŠµŠ¼Ń Š¾Š½ ŃŠ°Š¼ ŠæŠ¾Š“ŃŠ¾Š±Š½Š¾ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Ń ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŃ ŃŠ²Š¾Š¼ (ŠŠŗ. 24, 13-35). ŠŠ¾ ŃŠøŠ»Š°ŃŠŗŃ Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŃ Š° Š½Š° Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Šµ, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŃŠ°Š“Šµ Š½ŠµŠŗŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠ° Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»ŠøŠ¼Š° Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼Ń, ŠæŠ° ŠŗŃŠµŠ½Ń Ń ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŃ, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š²ŠµŃ Š±ŠøŠ»Š¾ Š“Š¾ŃŃŠ° Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°. ŠŠ° ŃŠ¾Š¼ ŠæŃŃŃ Š¾Š½ ŃŠµ Š·Š°Š“ŃŠ¶Š° Ń Š”ŠµŠ²Š°ŃŃŠøŃŠø,[1] ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŃŃŠø ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠµ ŃŠæŠ°ŃŠµŃŠ°. Š£ Š”ŠµŠ²Š°ŃŃŠøŃŠø ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠøŠ²Š°Š»Šµ Š½ŠµŃŃŠµŠ½Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŃŠµŃŠµŃŠµ. ŠŠ¾Š»Š°Š·ŠµŃŠø ŠøŠ· Š”ŠµŠ²Š°ŃŃŠøŃŠµ, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ Ń ŃŠµŠ¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ·Š¼Šµ Šø ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠµ Ń ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŃ, Š°Š»Šø ŃŠ°Š¼Š¾ŃŃŠø Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Šø Š½Šµ Š“Š¾Š·Š²Š¾Š»ŠøŃŠµ Š“Š° Š¾ŃŃŠ°Š½Ń Š±ŠµŠ· ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“ŃŠ°Š³Š¾ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ²ŠµŃŠøŃŠµ. ŠŠ½Šø Š“Š¾ŠæŃŃŃŠøŃŠµ, ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠ·Šµ Š“ŠµŃŠ½Ń ŃŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŃŃŠøŃŠµŃŠ°, ŠæŠ¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠø ŠŗŃŃŃŠµŃŃ Š”Š²Š¾Š¼ Š¾Š“ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠæŃŠµŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ¾ Š”Š²Š¾ŃŃ ŠŠ¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŃ ŠŠ»Š°Š²Ń. Š”Š° ŃŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠŗŃŠæŠ¾ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Š±Š»Š°Š³Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠ³ŠøŠ¼ŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾Ń Š·Š°Š²ŠøŃŠ°Ń, Š½Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŃ ŃŠ°Š“Š¾ŃŃ Š°Š½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŃŠŗŠøŃ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°. ŠŠ· ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŠæŃŃŠ¾Š²Š° ŃŠµŠŗ ŠŗŠ°Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š“Šµ ŃŠ°ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗ Šø ŃŠ°ŠæŃŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š°. To ŃŠµ Š“Š¾Š³Š¾Š“ŠøŠ»Š¾ Ń Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŃŃŠ³Š¾Š³ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŠ°Š²Š»Š°.[2] Š¢Š°Š“Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŠæŃŃŠ¾Š²Š° ŃŠ° Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼ ŠŠ°Š²Š»Š¾Š¼ Ń ŠŃŃŠŗŃ Š½Š° ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ°. Š”Š²ŠµŃŠø ŠŠ°Š²Š»Šµ Š¾ŃŃŠ°Š²Šø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŃ Ń ŠŠ°ŠŗŠµŠ“Š¾Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š³ŃŠ°Š“Ń Š¤ŠøŠ»ŠøŠ±Šø, Š“Š° ŃŃ ŃŃŠ²ŃŠ“Šø Šø ŃŃŠµŠ“Šø Š¦ŃŠŗŠ²Ń. ŠŠ“ ŃŠ¾Š³Š° Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŃŠ°Š“Šµ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° Ń ŠŠ°ŠŗŠµŠ“Š¾Š½ŠøŃŠø,[3] ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŃŃŠø Šø ŃŠøŃŠµŃŠø Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŃŠ²Š¾. ŠŠ°Š“Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŠ°Š²Š»Šµ ŠæŃŠø ŠŗŃŠ°ŃŃ ŃŠ²Š¾Š³ Š¢ŃŠµŃŠµŠ³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠø Š¤ŠøŠ»ŠøŠ±Ń, Š¾Š½ ŠæŠ¾ŃŠ»Š° ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŃŠŗŃ Ń ŠŠ¾ŃŠøŠ½Ń ŃŠ°Š“Šø ŃŠŗŃŠæŃŠ°ŃŠ° Š¼ŠøŠ»Š¾ŃŃŠøŃŠµ Š·Š° ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŠ½Šµ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Šµ Ń ŠŠ°Š»ŠµŃŃŠøŠ½Šø. Š”ŠŗŃŠæŠøŠ²ŃŠø Š¼ŠøŠ»Š¾ŃŃŠøŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼ ŠŗŃŠµŠ½Ń Ń ŠŠ°Š»ŠµŃŃŠøŠ½Ń, ŠæŠ¾ŃŠµŃŃŃŃŃŠø ŃŃŠæŃŃ Š¦ŃŠŗŠ²Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šµ Š½Š° Š¾ŃŃŃŠ²ŠøŠ¼Š° ŠŃŃ ŠøŠæŠµŠ»Š°Š³Š°, Š½Š° Š¾Š±Š°Š»Š°Š¼Š° ŠŠ°Š»Šµ ŠŠ·ŠøŃŠµ, Ń Š¤ŠøŠ½ŠøŠŗŠøŃŠø Šø ŠŃŠ“ŠµŃŠø. Š ŠŗŠ°Š“Š° Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ Š±Šø ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŠæŠ¾Š“ ŃŃŃŠ°Š¶Ń Ń ŠŠ°Š»ŠµŃŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠµŃŠ°ŃŠøŃŠø, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŃŠ°Š“Šµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠµŠ³Š°. He Š½Š°ŠæŃŃŃŠø Š¾Š½ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š° Š½Šø Š¾Š½Š“Š°, ŠŗŠ°Š“Š° Š¾Š²Š°Ń Š±Šø ŃŠæŃŃŠµŠ½ Ń Š ŠøŠ¼, Š½Š° ŃŃŠ“ ŃŠµŃŠ°ŃŃ. ŠŠ½ ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼ ŠŠ°Š²Š»Š¾Š¼ ŠæŠ¾Š“Š½Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠ²Šµ ŃŠµŃŠŗŠ¾ŃŠµ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° ŠæŠ¾ Š¼Š¾ŃŃ, ŠæŠ¾Š“Š²ŃŠ³Š°Š²Š°ŃŃŃŠø ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠøŠ¼ Š¾ŠæŠ°ŃŠ½Š¾ŃŃŠøŠ¼Š° (ŃŃ. Š. Š. 27 Šø 28 Š³Š»Š°Š²Š°). ŠŠ¾ŃŠ°Š²ŃŠø Ń Š ŠøŠ¼, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š°, Šø Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼, ŠŃŠøŃŃŠ°ŃŃ Š¾Š¼ Šø Š½ŠµŠŗŠøŠ¼ Š“ŃŃŠ³ŠøŠ¼ ŃŠ°ŠæŃŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š°, ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Š¾ Š„ŃŠøŃŃŠ° Ń ŃŠ¾Ń ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠø ŃŃŠ°ŃŠ¾Š³Š° ŃŠ²ŠµŃŠ°.[4] Š£ Š ŠøŠ¼Ń ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠµ Šø ŠŠµŠ»Š° Š”Š²ŠµŃŠøŃ ŠŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š°.[5] Š£ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŃ Š¾Š½ Š¾ŠæŠøŃŃŃŠµ Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Šø ŃŠ°Š“ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŠŃŃŃŠ° Š„ŃŠøŃŃŠ° Š½Šµ ŃŠ°Š¼Š¾ Š½Š° Š¾ŃŠ½Š¾Š²Ń Š¾Š½Š¾Š³Š° ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š¼ Š²ŠøŠ“ŠµŠ¾ Šø ŃŃŠ¾, Š½ŠµŠ³Š¾ ŠøŠ¼Š°ŃŃŃŠø Ń Š²ŠøŠ“Ń ŃŠ²Šµ Š¾Š½Š¾ ŃŃŠ¾ ŠæŃŠµŠ“Š°ŃŠµ `ŠæŃŠ²Šø Š¾ŃŠµŠ²ŠøŠ“ŃŠø Šø ŃŠ»ŃŠ³Šµ ŃŠµŃŠø` (ŠŠŗ. 1, 2). Š£ Š¾Š²Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠ»Ń ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŃŠŗŃ ŃŃŠŗŠ¾Š²Š¾ŃŠ°ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ, Šø Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š¾Š“Š¾Š±ŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾ ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ ŠŃŠŗŠ¾Š¼. ŠŃŃŠ¾ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø ŠŠµŠ»Š° Š”Š²ŠµŃŠøŃ ŠŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŠŗŠ°Š¶Šµ ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾ ŠæŃŠµŠ“Š°ŃŠµ, Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŠæŠ¾ Š½Š°Š»Š¾Š³Ń ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š°.[6] ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š“Š²Š¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠµŠ³ Š·Š°ŃŠ²Š¾ŃŠ° Ń ŃŠ·Š°Š¼Š° ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠøŠ¼, ŃŠ²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ Š±Šø ŠæŃŃŃŠµŠ½ Š½Š° ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Ń, Šø Š¾ŃŃŠ°Š²ŠøŠ²ŃŠø Š ŠøŠ¼ Š¾Š½ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠø Š½ŠµŠŗŠµ Š¦ŃŠŗŠ²Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ. ŠŠ° Š¾Š²Š¾Š¼Šµ ŠæŃŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š³Š° ŃŠµ ŠæŃŠ°ŃŠøŠ¾. He ŠæŃŠ¾ŃŠµ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° Š° ŃŠ°Ń ŠŠµŃŠ¾Š½ ŠæŠ¾Š“ŠøŠ¶Šµ Ń Š ŠøŠ¼Ń Š¶ŠµŃŃŠ¾ŠŗŠ¾ Š³Š¾ŃŠµŃŠµ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°. Š£ ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ ŠæŠ¾ Š“ŃŃŠ³Š° ŠæŃŃ Š“Š¾ŠæŃŃŠ¾Š²Š° Ń Š ŠøŠ¼, Š“Š° Š±Šø ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠµŃŃŃ Šø ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŠ¾Š¼ Š¾Š±Š¾Š“ŃŠøŠ¾ Šø ŠæŠ¾Š“ŃŠ¶Š°Š¾ Š³Š¾ŃŠµŠ½Ń Š¦ŃŠŗŠ²Ń. ŠŠ¾ Š½ŠµŠ·Š½Š°Š±Š¾ŃŃŠø Š³Š° ŃŃ Š²Š°ŃŠøŃŠµ Šø Ń Š¾ŠŗŠ¾Š²Šµ Š±Š°ŃŠøŃŠµ. Š”Š²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Šø Ń Š¾Š²Š¾ ŃŠµŃŠŗŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š½Š°Š»Š°Š¶Š°ŃŠµ ŃŠµ Š½ŠµŠ¾Š“ŃŃŃŠæŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ²Š¾Š³ ŃŃŠøŃŠµŃŠ°. Š”Š²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ ŠæŠøŃŠµ Š¾ ŃŠµŠ±Šø ŠŗŠ°Š¾ Š¾ Š¶ŃŃŠ²Šø ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š²ŠµŃ Š½Š° Š¶ŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŠŗŃ. ŠŠ° Š²ŠµŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š¶ŃŃŠ²Š°, ŠæŠøŃŠµ Ń ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠ²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŃŠ²Š¾Š¼Šµ ŃŃŠµŠ½ŠøŠŗŃ Š¢ŠøŠ¼Š¾ŃŠµŃŃ, Šø Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š¼Š¾Š³Š° Š¾Š“Š»Š°ŃŠŗŠ° Š½Š°ŃŃŠ°. ŠŠ¾ŃŃŠ°ŃŠ°Ń ŃŠµ Š“Š° Š“Š¾ŃŠµŃ Š±ŃŠ·Š¾ Šŗ Š¼ŠµŠ½Šø: ŃŠµŃ Š¼Šµ ŠŠøŠ¼Š°Ń Š¾ŃŃŠ°Š²Šø, Š¾Š¼ŠøŠ»ŠµŠ²ŃŠø Š¼Ń ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃ, Šø Š¾ŃŠøŠ“Šµ Ń Š”Š¾Š»ŃŠ½; ŠŃŠøŃŠŗŠµŠ½Ń Ń ŠŠ°Š»Š°ŃŠøŃŃ, Š¢ŠøŃ Ń ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŃŃ; ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ ŃŠ°Š¼ ŠŗŠ¾Š“ Š¼ŠµŠ½Šµ (2 Š¢Š¼. 4, 6.10). ŠŃŠ»Š¾ ŃŠµ Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š±ŠøŠ¾ Š¾ŃŠµŠ²ŠøŠ“Š°Ń Šø Š¼ŃŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š½ŃŠøŠ½Šµ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š° Ń Š ŠøŠ¼Ń. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š¼ŃŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š½ŃŠøŠ½Šµ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Š¾ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° Š„ŃŠøŃŃŠ° Ń ŠŃŠ°Š»ŠøŃŠø, ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŃŠø, ŠŠ°Š»ŠøŃŠø, Š° Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Ń ŠŠ°ŠŗŠµŠ“Š¾Š½ŠøŃŠø, Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Šø ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ ŃŃŃŠ“ŠøŠ¾ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ¾Š³Š° Š±Š»Š°Š³Š¾Š²ŠµŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° Š„ŃŠøŃŃŠ° Ń ŠŃ Š°ŃŠø.[7] Š£ ŃŃŠ°ŃŠ¾ŃŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Ń ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŠæŃŃŠ¾Š²Š° Ń ŠŠ³ŠøŠæŠ°Ń ŃŠ°Š“Šø ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Šø ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ°. Š¢Š°Š¼Š¾ Š¾Š½ Š±Š»Š°Š³Š¾Š²ŠµŃŃŠµŃŠø Š„ŃŠøŃŃŠ° ŠæŃŠµŃŃŠæŠµ Š¼Š½Š¾Š³Šµ Š¼ŃŠŗŠµ Šø ŠøŠ·Š²ŃŃŠø Š¼Š½Š¾Š³Šµ ŠæŠ¾Š“Š²ŠøŠ³Šµ. Š ŃŠ“Š°ŃŠµŠ½Ń Š¢ŠøŠ²Š°ŠøŠ“Ń Š¾Š½ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠø Š²ŠµŃŠ½Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠ»Š¾ŃŃŃ Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š²Š° ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ°. Š£ Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠøŃŠø Š¾Š½ ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Šø Š·Š° ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŠ° ŠŠ²ŠøŠ»ŠøŃŠ° Š½Š° Š¼ŠµŃŃŠ¾ ŠŠ½ŠøŠ°Š½Š°, ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŠ½Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼. ŠŃŠ°ŃŠøŠ²ŃŠø ŃŠµ Ń ŠŃŃŠŗŃ, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŃŃŃŠ¾ŃŠø Š¦ŃŠŗŠ²Šµ Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Ń ŠŠµŠ¾ŃŠøŃŠø,[8] ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Šø ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŠŗŠµ Šø ŃŠ°ŠŗŠ¾Š½Šµ, ŠøŃŃŠµŠ»Šø Š±Š¾Š»ŠµŃŠ½Šµ ŃŠµŠ»Š¾Š¼ Šø Š“ŃŃŠ¾Š¼. Š”Š²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠŃŠŗŠø Š±ŠµŃŠµ Š¾ŃŠ°Š¼Š“ŠµŃŠµŃ ŃŠµŃŠøŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, ŠŗŠ°Š“Š° Š³Š° Š·Š»Š¾Š±Š½Šø ŠøŠ“Š¾Š»Š¾ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŃŠø ŃŠ“Š°ŃŠøŃŠµ Š½Š° Š¼ŃŠŗŠµ Š„ŃŠøŃŃŠ° ŃŠ°Š“Šø Šø Š¾Š±ŠµŃŠøŃŠµ Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š¾Ń Š¼Š°ŃŠ»ŠøŠ½Šø Ń Š³ŃŠ°Š“Ń Š¢ŠøŠ²Šø (= Š¢ŠµŠ±Šø) ŠŠµŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Ń. Š§ŠµŃŠ½Š¾ ŃŠµŠ»Š¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š±Šø ŠæŠ¾Š³ŃŠµŠ±ŠµŠ½Š¾ Ń Š¢ŠøŠ²Šø, Š³Š»Š°Š²Š½Š¾Š¼ Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠµŠ¾ŃŠøŃŠµ, Š³Š“Šµ Š¾Š“ ŃŠµŠ³Š° Š±ŠøŠ²Š°Ń Ń Š¼Š½Š¾Š³Š° ŃŃŠ“ŠµŃŠ°. Š¢Ń ŃŃ ŃŠµ Š¾Š²Šµ ŃŠ²ŠµŃŠµ ŃŃŠ“Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠ½Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šµ Š“Š¾ Š“ŃŃŠ³Šµ ŠæŠ¾Š»Š¾Š²ŠøŠ½Šµ ŃŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š³Š° Š²ŠµŠŗŠ°, ŠŗŠ°Š“Š° Š±ŠøŃŠµ ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠµŠ½Šµ Ń Š¦Š°ŃŠøŠ³ŃŠ°Š“, Ń Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠ°ŃŠ° ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŃŠ°, ŃŠøŠ½Š° ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŠ½Š¾Š²Š¾Š³. Š£ ŃŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š¼ Š²ŠµŠŗŃ Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŃ Š¼ŠµŃŃŠ¾ Š³Š“Šµ ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠøŠ²Š°Š»Šµ ŃŠµŃŠ½Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ, Š·Š±Š¾Š³ ŠøŃŃŠµŃŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŃ ŃŠµ Š·Š±ŠøŠ²Š°Š»Š° Š¾Š“ ŃŠøŃ . ŠŃŠ¾Š±ŠøŃŠ¾ ŠøŃŃŠµŃŠøŠ²Š°ŃŠµ Š¾Š“ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø Š¾ŃŠøŃŃ. Š”Š°Š·Š½Š°Š²ŃŠø Š¾ ŃŠ¾Š¼Šµ ŃŠ°Ń ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ»Š° ŃŠæŃŠ°Š²ŠøŃŠµŃŠ° ŠŠ³ŠøŠæŃŠ° ŠŃŃŠµŠ¼ŠøŃŠ°[9] Š“Š° Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠµ Ń ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŃ, ŃŃŠ¾ Šø Š±Šø ŃŃŠøŃŠµŠ½Š¾ Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŃŠ²ŠµŃŠ°Š½Š¾.[10] Š£ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠæŃŠµŠ½Š¾ŃŠµŃŠ° Š¾Š²ŠøŃ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ Š¼Š¾ŃŃŠøŃŃ Š¾Š“ Š¾Š±Š°Š»Šµ Š¼Š¾ŃŃŠŗŠµ Ń ŃŠ²ŠµŃŠø Ń ŃŠ°Š¼, Š“Š¾Š³Š¾Š“Šø ŃŠµ Š¾Š²Š°ŠŗŠ²Š¾ ŃŃŠ“Š¾. ŠŠµŠŗŠø ŠµŠ²Š½ŃŃ ŠŠ½Š°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠµ, Š½Š° ŃŠ»ŃŠ¶Š±Šø Ń ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ Š“Š²Š¾ŃŃ, Š±ŠµŃŠµ Š“ŃŠ³Š¾ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠ°Š½ Š¾Š“ Š½ŠµŠøŠ·Š»ŠµŃŠøŠ²Šµ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø. ŠŠ½ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š½Š¾Š²Š°ŃŠ° ŃŃŃŠ¾ŃŠø Š½Š° Š»ŠµŠŗŠ°ŃŠµ, Š°Š»Šø ŠøŃŃŠµŃŠµŃŠ° Š½Šµ Š“Š¾Š±Šø. Š ŠŗŠ°Š“Š° ŃŃ Š“Š° ŃŠµ Ń Š³ŃŠ°Š“ ŃŠ½Š¾ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ, Š¾Š½ ŃŠµ Š¾Š“ ŃŠ²ŠµŠ³ ŃŃŃŠ° ŃŃŠ°Š“Šµ Š¼Š¾Š»ŠøŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¼ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Ń Šø ŠµŠ²Š°Š½Š³ŠµŠ»ŠøŃŃŃ Š·Š° ŠøŃŃŠµŃŠµŃŠµ. ŠŠµŠ“Š²Š° ŃŃŃŠ°Š²ŃŠø ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠµŃŠµ Š¾Š½ Š½Š°ŃŠµŠ“Šø Š“Š° Š³Š° Š²Š¾Š“Šµ Ń ŃŃŃŃŠµŃ ŠŗŠ¾Š²ŃŠµŠ³Ń ŃŠ° Š¼Š¾ŃŃŠøŠ¼Š° ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ. Š ŠŗŠ°Š“Š° Š³Š° Š“Š¾Š²ŠµŠ“Š¾ŃŠµ Š“Š¾ ŠŗŠ¾Š²ŃŠµŠ³Š°, Š¾Š½ ŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½Šø ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ Š¼Š¾ŃŃŠøŠ¼Š° Šø Ń Š²ŠµŃŠ¾Š¼ ŃŠµ Š“Š¾ŃŠ°ŃŠµ ŠŗŠøŠ²Š¾ŃŠ°, Šø ŃŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° Š“Š¾Š±Šø ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŠøŃŃŠµŃŠµŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š“Šµ ŃŠ°Š²ŃŃŠµŠ½Š¾ Š·Š“ŃŠ°Š². Š Š¾Š“Š¼Š°Ń ŃŠ°Š¼ ŠæŠ¾Š“Š¼ŠµŃŠ½Ń ŃŠ²Š¾ŃŠ° ŃŠ°Š¼ŠµŠ½Š° ŠøŃŠæŠ¾Š“ ŠŗŠ¾Š²ŃŠµŠ³Š° ŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ Š¼Š¾ŃŃŠøŠ¼Š°, ŃŠµ Š³Š° ŃŠ° Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ ŃŃŠ“ŠøŠ¼Š° Š½Š¾ŃŠ°ŃŠµ, Šø ŃŠ½ŠµŃŠ¾ŃŠµ Ń Ń ŃŠ°Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ ŠŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š°, Š³Š“Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ Š±ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŠ½Šµ ŠæŠ¾Š“ ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼, ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š¼Š¾ŃŃŠøŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š°: ŠŠ½Š“ŃŠµŃŠ° Šø Š¢ŠøŠ¼Š¾ŃŠµŃŠ°. Š”ŃŠ°ŃŠø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Šø ŠæŠøŃŃŠø ŠŗŠ°Š·ŃŃŃ, Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ°, Š¾Š“Š°Š·ŠøŠ²Š°ŃŃŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾Š±Š¾Š¶Š½Š¾Ń Š¶ŠµŃŠø Š¾Š½Š“Š°ŃŃŠøŃ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°, ŠæŃŠ²Šø Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŠøŠŗŠ¾Š½Ń ŠŃŠµŃŠ²ŠµŃŠµ ŠŠ¾Š³Š¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ ŃŠ° ŠŠ¾Š³Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠµŠ½ŃŠµŠ¼ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š¾Š¼ ŠŃŃŃŠ¾Š¼ Š½Š° ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠŗŠ°Š¼Š°, Šø ŃŠ¾ Š½Šµ ŃŠµŠ“Š½Ń Š½ŠµŠ³Š¾ ŃŃŠø, Šø Š“Š¾Š½ŠµŠ¾ ŠøŃ Š½Š° ŃŠ²ŠøŠ“ ŠŠ¾Š³Š¾Š¼Š°ŃŠµŃŠø. Š Š°Š·Š³Š»ŠµŠ“Š°Š²ŃŠø ŠøŃ , Š¾Š½Š° ŃŠµ ŃŠµŠŗŠ»Š°: ŠŠ»Š°Š³Š¾Š“Š°Ń Š Š¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š¾Š“ Š¼ŠµŠ½Šµ, Šø Š¼Š¾ŃŠ°, Š½ŠµŠŗŠ° Š±ŃŠ“Ń ŃŠ° Š¾Š²ŠøŠ¼ ŠøŠŗŠ¾Š½Š°Š¼Š°. Š”Š²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ ŠøŃŃŠ¾ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃŠ°Š¾ Š½Š° Š“Š°ŃŠŗŠ°Š¼Š° Šø ŠøŠŗŠ¾Š½Šµ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ ŠæŃŠ²Š¾Š²ŃŃ Š¾Š²Š½ŠøŃ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠµŃŃŠ° Šø ŠŠ°Š²Š»Š°. Š ŃŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠ²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» Šø ŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃ ŠŃŠŗŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²Šø ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ°Šŗ Š“ŠøŠ²Š½Š¾Š¼ Šø Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ³Š¾Š“Š½Š¾Š¼ Š“ŠµŠ»Ń - Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃŠ°ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ ŠøŠŗŠ¾Š½Š°, Ń ŃŠ»Š°Š²Ń ŠŠ¾Š¶ŠøŃŃ, ŠŠ¾Š³Š¾Š¼Š°ŃŠµŃŠµ Šø ŃŠ²ŠøŃ Š”Š²ŠµŃŠøŃ , Š° Š½Š° Š±Š»Š°Š³Š¾ŃŠµŠæŠøŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ ŃŃŠŗŠ°Š²Š°, Šø Š½Š° ŃŠæŠ°ŃŠµŃŠµ Š²ŠµŃŠ½ŠøŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠ¾Š±Š¾Š¶Š½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠøŃŃŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠøŠŗŠ¾Š½Šµ. ŠŠ¼ŠøŠ½. Pogledajte moju ponudu na kupindu: http://www.kupindo.com/Clan/durlanac2929/SpisakPredmeta Pogledajte moju ponudu na limundu: http://www.limundo.com/Clan/durlanac2929/SpisakAukcija
Dimenzije ikone su 29.8cm SA 24,1cm,pozadi ima metalni trougao da se može zakaÄi na ekser na zidu-svaka ikona koju prodajem ima staklo-tj.uramljena je sa staklom. Š”Š²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» Šø ŃŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃ ŠŃŠŗŠ° Š”Š²ŠµŃŠø ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃ ŠŃŠŗŠ° Š±ŠµŃŠµ ŃŠ¾Š“Š¾Š¼ ŠøŠ· ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŠµ Š”ŠøŃŠøŃŃŠŗŠµ. Š£ Š¼Š»Š°Š“Š¾ŃŃŠø Š¾Š½ Š“Š¾Š±ŃŠ¾ ŠøŠ·ŃŃŠø Š³ŃŃŠŗŃ ŃŠøŠ»Š¾ŃŠ¾ŃŠøŃŃ, Š¼ŠµŠ“ŠøŃŠøŠ½Ń Šø Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃ. ŠŠ½ Š¾Š“Š»ŠøŃŠ½Š¾ Š·Š½Š°ŃŠ°ŃŠµ ŠµŠ³ŠøŠæŠ°ŃŃŠŗŠø Šø Š³ŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ. Š£ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š“ŠµŠ»Š°ŃŠ½Š¾ŃŃŠø ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŠŃŃŃŠ° Š½Š° Š·ŠµŠ¼ŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š“Š¾ŃŠµ ŠøŠ· ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŠµ Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼. ŠŠøŠ²ŠµŃŠø ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ¾Š²ŠµŠŗ Š¼ŠµŃŃ ŃŃŠ“ŠøŠ¼Š°, ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“ ŠŃŃŃ ŃŠµŃŠ°ŃŠµ Š±Š¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŠ¾ ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠæŠ°Š¾Š¾Š½Š¾ŃŠ½Š¾Š³ ŃŃŠµŃŠ° ŃŠ²Š¾Š³, Š° ŠŃŠŗŠøŠ½Š¾ ŃŃŃŠµ Š±Šø Š“Š¾Š±ŃŠ° Š·ŠµŠ¼ŃŠ° Š·Š° ŃŠ¾ Š½ŠµŠ±ŠµŃŠŗŠ¾ ŃŠµŠ¼Šµ. Š Š¾Š½Š¾ ŠæŃŠ¾ŠŗŠ»ŠøŃŠ° Ń ŃŠµŠ¼Ń, Š½ŠøŃŠµ Šø Š“Š¾Š½ŠµŃŠµ ŃŃŠ¾ŃŃŃŃŠŗŠø ŠæŠ»Š¾Š“. ŠŠµŃ ŠŃŠŗŠ°, Š³Š»ŠµŠ“Š°ŃŃŃŠø Š”ŠæŠ°ŃŠøŃŠµŃŠ° Š»ŠøŃŠµŠ¼ Ń Š»ŠøŃŠµ Šø ŃŠ»ŃŃŠ°ŃŃŃŠø ŠŠµŠ³Š¾Š²Ń Š±Š¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŃ Š½Š°ŃŠŗŃ, ŠøŃŠæŃŠ½Šø ŃŠµ Š±Š¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŠµ Š¼ŃŠ“ŃŠ¾ŃŃŠø Šø Š±Š¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ Š·Š½Š°ŃŠ°, ŠŗŠ¾ŃŠµ Š¼Ń Š½Šµ Š“Š°Š“Š¾ŃŠµ Š½Šø ŃŠµŠ»ŠøŠ½ŃŠŗŠµ Š½Šø ŠµŠ³ŠøŠæŠ°ŃŃŠŗŠµ ŃŠŗŠ¾Š»Šµ: Š¾Š½ ŠæŠ¾Š·Š½Š°Š“Šµ ŠøŃŃŠøŠ½ŠøŃŠ¾Š³ ŠŠ¾Š³Š°, Š²ŠµŃŠ¾Š²Š° Ń ŠŠµŠ³Š°, Šø Š±Šø ŃŠ²ŃŃŃŠµŠ½ Ń Š”ŠµŠ“Š°Š¼Š“ŠµŃŠµŃ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š°, Šø ŠæŠ¾ŃŠ»Š°Ń Š½Š° ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“. Š ŃŠ¾Š¼Šµ Š¾Š½ ŃŠ°Š¼ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Ń ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŃ ŃŠ²Š¾Š¼: ŠŠ·Š°Š±ŃŠ° ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“ Šø Š“ŃŃŠ³ŠøŃ Š”ŠµŠ“Š°Š¼Š“ŠµŃŠµŃŠ¾ŃŠøŃŃ, Šø ŠæŠ¾ana ŠøŃ ŠæŠ¾ Š“Š²Š° Šø Š“Š²Š° ŠæŃŠµŠ“ Š»ŠøŃŠµŠ¼ ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ Ń ŃŠ²Š°ŠŗŠø Š³ŃŠ°Š“ Šø Š¼ŠµŃŃŠ¾ ŠŗŃŠ“Š° ŃŃŠ°ŃŠµ ŃŠ°Š¼ Š“Š¾ŃŠø (ŠŠŗ. 10, 1). Š ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ°, Š½Š°Š¾ŃŃŠ¶Š°Š½ Š¾Š“ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŃŠøŠ»Š¾Š¼ Šø Š²Š»Š°ŃŃŃ Š“Š° ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š° ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠµ Šø ŃŠøŠ½Šø ŃŃŠ“ŠµŃŠ°, Ń Š¾ŃŠ°ŃŠµ `ŠæŃŠµŠ“ Š»ŠøŃŠµŠ¼` ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŠŃŃŃŠ° Š„ŃŠøŃŃŠ°, ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŃŃ ŠæŃŠøŠæŃŠµŠ¼Š°ŃŃŃŠø ŠæŃŃ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Ń Šø ŃŠ±ŠµŃŃŃŃŃŠø ŃŃŠ“Šµ Š“Š° ŃŠµ Š½Š° ŃŠ²ŠµŃ Š“Š¾ŃŠ°Š¾ Š¾ŃŠµŠŗŠøŠ²Š°Š½Šø ŠŠµŃŠøŃŠ°. Š£ ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠµ Š“Š°Š½Šµ Š·ŠµŠ¼Š°ŃŃŠŗŠ¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° Š”ŠæŠ°ŃŠøŃŠµŃŠµŠ²Š¾Š³, ŠŗŠ°Š“Š° ŠŠ¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŠø ŠŠ°ŃŃŠøŃ Š±Šø ŃŠ“Š°ŃŠµŠ½ Šø Š¾Š²ŃŠµ ŃŠµ ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ Š¾Š“ ŃŃŃŠ°Ń Š° ŃŠ°Š·Š±ŠµŠ³Š¾ŃŠµ, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š¶Š°ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼Ń, ŃŃŠ³ŃŃŃŃŠø Šø ŠæŠ»Š°ŃŃŃŠø Š·Š° ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š¾Š¼ ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼, ŠŗŠ¾ŃŠø Š±Š»Š°Š³Š¾Š²Š¾Š»Šø Š“Š¾Š±ŃŠ¾Š²Š¾ŃŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŃŃŃŠ°Š“Š°ŃŠø Š·Š° ŃŠæŠ°ŃŠµŃŠµ Š½Š°ŃŠµ. ŠŠ»Šø ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š¶Š°Š»Š¾ŃŃ ŃŠ±ŃŠ·Š¾ Š¾ŠŗŃŠµŠ½Ń Š½Š° ŃŠ°Š“Š¾ŃŃ: ŃŠµŃ Š²Š°ŃŠŗŃŃŠ»Šø ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“, Ń ŃŠ°Š¼Šø Š“Š°Š½ ŠŠ°ŃŠŗŃŃŠµŃŠ° Š”Š²Š¾Š³ ŃŠ°Š²Šø ŃŠµ ŃŠµŠ¼Ń ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ Ń ŠŠ»ŠµŠ¾ŠæŠ¾Š¼ ŠøŃŠ°Š¾ Ń ŠŠ¼Š°ŃŃ, Šø Š²ŠµŃŠ½Š¾Š¼ ŃŠ°Š“Š¾ŃŃŃ ŠøŃŠæŃŠ½Šø ŃŃŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾, Š¾ ŃŠµŠ¼Ń Š¾Š½ ŃŠ°Š¼ ŠæŠ¾Š“ŃŠ¾Š±Š½Š¾ Š³Š¾Š²Š¾ŃŠø Ń ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŃ ŃŠ²Š¾Š¼ (ŠŠŗ. 24, 13-35). ŠŠ¾ ŃŠøŠ»Š°ŃŠŗŃ Š”Š²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŃ Š° Š½Š° Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Šµ, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŃŠ°Š“Šµ Š½ŠµŠŗŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠ° Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»ŠøŠ¼Š° Ń ŠŠµŃŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼Ń, ŠæŠ° ŠŗŃŠµŠ½Ń Ń ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŃ, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š²ŠµŃ Š±ŠøŠ»Š¾ Š“Š¾ŃŃŠ° Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°. ŠŠ° ŃŠ¾Š¼ ŠæŃŃŃ Š¾Š½ ŃŠµ Š·Š°Š“ŃŠ¶Š° Ń Š”ŠµŠ²Š°ŃŃŠøŃŠø,[1] ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŃŃŠø ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠµ ŃŠæŠ°ŃŠµŃŠ°. Š£ Š”ŠµŠ²Š°ŃŃŠøŃŠø ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠøŠ²Š°Š»Šµ Š½ŠµŃŃŠµŠ½Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠŃŠµŃŠµŃŠµ. ŠŠ¾Š»Š°Š·ŠµŃŠø ŠøŠ· Š”ŠµŠ²Š°ŃŃŠøŃŠµ, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ Ń ŃŠµŠ¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ·Š¼Šµ Šø ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠµ Ń ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŃ, Š°Š»Šø ŃŠ°Š¼Š¾ŃŃŠø Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Šø Š½Šµ Š“Š¾Š·Š²Š¾Š»ŠøŃŠµ Š“Š° Š¾ŃŃŠ°Š½Ń Š±ŠµŠ· ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š“ŃŠ°Š³Š¾ŃŠµŠ½Šµ ŃŠ²ŠµŃŠøŃŠµ. ŠŠ½Šø Š“Š¾ŠæŃŃŃŠøŃŠµ, ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠ·Šµ Š“ŠµŃŠ½Ń ŃŃŠŗŃ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŃŃŠøŃŠµŃŠ°, ŠæŠ¾Š“ ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠø ŠŗŃŃŃŠµŃŃ Š”Š²Š¾Š¼ Š¾Š“ ŠŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠæŃŠµŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŠ¾ Š”Š²Š¾ŃŃ ŠŠ¾Š¶Š°Š½ŃŠŗŃ ŠŠ»Š°Š²Ń. Š”Š° ŃŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠŗŃŠæŠ¾ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Š±Š»Š°Š³Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠ³ŠøŠ¼ŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾Ń Š·Š°Š²ŠøŃŠ°Ń, Š½Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŃ ŃŠ°Š“Š¾ŃŃ Š°Š½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŃŠŗŠøŃ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°. ŠŠ· ŠŠ½ŃŠøŠ¾Ń ŠøŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŠæŃŃŠ¾Š²Š° ŃŠµŠŗ ŠŗŠ°Š“Š° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š“Šµ ŃŠ°ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗ Šø ŃŠ°ŠæŃŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š°. To ŃŠµ Š“Š¾Š³Š¾Š“ŠøŠ»Š¾ Ń Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠŃŃŠ³Š¾Š³ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŠ°Š²Š»Š°.[2] Š¢Š°Š“Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŠæŃŃŠ¾Š²Š° ŃŠ° Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼ ŠŠ°Š²Š»Š¾Š¼ Ń ŠŃŃŠŗŃ Š½Š° ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ°. Š”Š²ŠµŃŠø ŠŠ°Š²Š»Šµ Š¾ŃŃŠ°Š²Šø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŃ Ń ŠŠ°ŠŗŠµŠ“Š¾Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š³ŃŠ°Š“Ń Š¤ŠøŠ»ŠøŠ±Šø, Š“Š° ŃŃ ŃŃŠ²ŃŠ“Šø Šø ŃŃŠµŠ“Šø Š¦ŃŠŗŠ²Ń. ŠŠ“ ŃŠ¾Š³Š° Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŃŠ°Š“Šµ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° Ń ŠŠ°ŠŗŠµŠ“Š¾Š½ŠøŃŠø,[3] ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°ŃŃŃŠø Šø ŃŠøŃŠµŃŠø Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½ŃŃŠ²Š¾. ŠŠ°Š“Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŠ°Š²Š»Šµ ŠæŃŠø ŠŗŃŠ°ŃŃ ŃŠ²Š¾Š³ Š¢ŃŠµŃŠµŠ³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠø Š¤ŠøŠ»ŠøŠ±Ń, Š¾Š½ ŠæŠ¾ŃŠ»Š° ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŃŠŗŃ Ń ŠŠ¾ŃŠøŠ½Ń ŃŠ°Š“Šø ŃŠŗŃŠæŃŠ°ŃŠ° Š¼ŠøŠ»Š¾ŃŃŠøŃŠµ Š·Š° ŃŠøŃŠ¾Š¼Š°ŃŠ½Šµ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Šµ Ń ŠŠ°Š»ŠµŃŃŠøŠ½Šø. Š”ŠŗŃŠæŠøŠ²ŃŠø Š¼ŠøŠ»Š¾ŃŃŠøŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼ ŠŗŃŠµŠ½Ń Ń ŠŠ°Š»ŠµŃŃŠøŠ½Ń, ŠæŠ¾ŃŠµŃŃŃŃŃŠø ŃŃŠæŃŃ Š¦ŃŠŗŠ²Šµ, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šµ Š½Š° Š¾ŃŃŃŠ²ŠøŠ¼Š° ŠŃŃ ŠøŠæŠµŠ»Š°Š³Š°, Š½Š° Š¾Š±Š°Š»Š°Š¼Š° ŠŠ°Š»Šµ ŠŠ·ŠøŃŠµ, Ń Š¤ŠøŠ½ŠøŠŗŠøŃŠø Šø ŠŃŠ“ŠµŃŠø. Š ŠŗŠ°Š“Š° Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ Š±Šø ŃŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŠæŠ¾Š“ ŃŃŃŠ°Š¶Ń Ń ŠŠ°Š»ŠµŃŃŠøŠ½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠµŃŠ°ŃŠøŃŠø, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŃŠ°Š“Šµ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠµŠ³Š°. He Š½Š°ŠæŃŃŃŠø Š¾Š½ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š° Š½Šø Š¾Š½Š“Š°, ŠŗŠ°Š“Š° Š¾Š²Š°Ń Š±Šø ŃŠæŃŃŠµŠ½ Ń Š ŠøŠ¼, Š½Š° ŃŃŠ“ ŃŠµŃŠ°ŃŃ. ŠŠ½ ŃŠµ Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼ ŠŠ°Š²Š»Š¾Š¼ ŠæŠ¾Š“Š½Š¾ŃŠøŠ¾ ŃŠ²Šµ ŃŠµŃŠŗŠ¾ŃŠµ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠ° ŠæŠ¾ Š¼Š¾ŃŃ, ŠæŠ¾Š“Š²ŃŠ³Š°Š²Š°ŃŃŃŠø ŃŠµ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠøŠ¼ Š¾ŠæŠ°ŃŠ½Š¾ŃŃŠøŠ¼Š° (ŃŃ. Š. Š. 27 Šø 28 Š³Š»Š°Š²Š°). ŠŠ¾ŃŠ°Š²ŃŠø Ń Š ŠøŠ¼, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ ŃŠ°ŠŗŠ¾ŃŠµ Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š°, Šø Š·Š°ŃŠµŠ“Š½Š¾ ŃŠ° ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼, ŠŃŠøŃŃŠ°ŃŃ Š¾Š¼ Šø Š½ŠµŠŗŠøŠ¼ Š“ŃŃŠ³ŠøŠ¼ ŃŠ°ŠæŃŃŠ½ŠøŃŠøŠ¼Š° Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾Š³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° Š½Š°ŃŠ¾Š“Š°, ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Š¾ Š„ŃŠøŃŃŠ° Ń ŃŠ¾Ń ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŠø ŃŃŠ°ŃŠ¾Š³Š° ŃŠ²ŠµŃŠ°.[4] Š£ Š ŠøŠ¼Ń ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠµ Šø ŠŠµŠ»Š° Š”Š²ŠµŃŠøŃ ŠŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š°.[5] Š£ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŃ Š¾Š½ Š¾ŠæŠøŃŃŃŠµ Š¶ŠøŠ²Š¾Ń Šø ŃŠ°Š“ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° ŠŃŃŃŠ° Š„ŃŠøŃŃŠ° Š½Šµ ŃŠ°Š¼Š¾ Š½Š° Š¾ŃŠ½Š¾Š²Ń Š¾Š½Š¾Š³Š° ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠ°Š¼ Š²ŠøŠ“ŠµŠ¾ Šø ŃŃŠ¾, Š½ŠµŠ³Š¾ ŠøŠ¼Š°ŃŃŃŠø Ń Š²ŠøŠ“Ń ŃŠ²Šµ Š¾Š½Š¾ ŃŃŠ¾ ŠæŃŠµŠ“Š°ŃŠµ `ŠæŃŠ²Šø Š¾ŃŠµŠ²ŠøŠ“ŃŠø Šø ŃŠ»ŃŠ³Šµ ŃŠµŃŠø` (ŠŠŗ. 1, 2). Š£ Š¾Š²Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŠ»Ń ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ ŠŃŠŗŃ ŃŃŠŗŠ¾Š²Š¾ŃŠ°ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ, Šø Š·Š°ŃŠøŠ¼ Š¾Š“Š¾Š±ŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š½Š¾ ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ ŠŃŠŗŠ¾Š¼. ŠŃŃŠ¾ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Šø ŠŠµŠ»Š° Š”Š²ŠµŃŠøŃ ŠŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ, ŠŗŠ°ŠŗŠ¾ ŠŗŠ°Š¶Šµ ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Š¾ ŠæŃŠµŠ“Š°ŃŠµ, Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŠæŠ¾ Š½Š°Š»Š¾Š³Ń ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š°.[6] ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š“Š²Š¾Š³Š¾Š“ŠøŃŃŠµŠ³ Š·Š°ŃŠ²Š¾ŃŠ° Ń ŃŠ·Š°Š¼Š° ŃŠøŠ¼ŃŠŗŠøŠ¼, ŃŠ²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ Š±Šø ŠæŃŃŃŠµŠ½ Š½Š° ŃŠ»Š¾Š±Š¾Š“Ń, Šø Š¾ŃŃŠ°Š²ŠøŠ²ŃŠø Š ŠøŠ¼ Š¾Š½ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠø Š½ŠµŠŗŠµ Š¦ŃŠŗŠ²Šµ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š¾ŃŠ½Š¾Š²Š°Š¾ ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ. ŠŠ° Š¾Š²Š¾Š¼Šµ ŠæŃŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š³Š° ŃŠµ ŠæŃŠ°ŃŠøŠ¾. He ŠæŃŠ¾ŃŠµ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š° Š° ŃŠ°Ń ŠŠµŃŠ¾Š½ ŠæŠ¾Š“ŠøŠ¶Šµ Ń Š ŠøŠ¼Ń Š¶ŠµŃŃŠ¾ŠŗŠ¾ Š³Š¾ŃŠµŃŠµ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°. Š£ ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ ŠæŠ¾ Š“ŃŃŠ³Š° ŠæŃŃ Š“Š¾ŠæŃŃŠ¾Š²Š° Ń Š ŠøŠ¼, Š“Š° Š±Šø ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Š¼ ŃŠµŃŃŃ Šø ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃŠ¾Š¼ Š¾Š±Š¾Š“ŃŠøŠ¾ Šø ŠæŠ¾Š“ŃŠ¶Š°Š¾ Š³Š¾ŃŠµŠ½Ń Š¦ŃŠŗŠ²Ń. ŠŠ¾ Š½ŠµŠ·Š½Š°Š±Š¾ŃŃŠø Š³Š° ŃŃ Š²Š°ŃŠøŃŠµ Šø Ń Š¾ŠŗŠ¾Š²Šµ Š±Š°ŃŠøŃŠµ. Š”Š²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Šø Ń Š¾Š²Š¾ ŃŠµŃŠŗŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š½Š°Š»Š°Š¶Š°ŃŠµ ŃŠµ Š½ŠµŠ¾Š“ŃŃŃŠæŠ½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ²Š¾Š³ ŃŃŠøŃŠµŃŠ°. Š”Š²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŠŠ°Š²Š»Šµ ŠæŠøŃŠµ Š¾ ŃŠµŠ±Šø ŠŗŠ°Š¾ Š¾ Š¶ŃŃŠ²Šø ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ Š²ŠµŃ Š½Š° Š¶ŃŃŠ²ŠµŠ½ŠøŠŗŃ. ŠŠ° Š²ŠµŃ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š¶ŃŃŠ²Š°, ŠæŠøŃŠµ Ń ŃŠ¾ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠ²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» ŃŠ²Š¾Š¼Šµ ŃŃŠµŠ½ŠøŠŗŃ Š¢ŠøŠ¼Š¾ŃŠµŃŃ, Šø Š²ŃŠµŠ¼Šµ Š¼Š¾Š³Š° Š¾Š“Š»Š°ŃŠŗŠ° Š½Š°ŃŃŠ°. ŠŠ¾ŃŃŠ°ŃŠ°Ń ŃŠµ Š“Š° Š“Š¾ŃŠµŃ Š±ŃŠ·Š¾ Šŗ Š¼ŠµŠ½Šø: ŃŠµŃ Š¼Šµ ŠŠøŠ¼Š°Ń Š¾ŃŃŠ°Š²Šø, Š¾Š¼ŠøŠ»ŠµŠ²ŃŠø Š¼Ń ŃŠ°Š“Š°ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃ, Šø Š¾ŃŠøŠ“Šµ Ń Š”Š¾Š»ŃŠ½; ŠŃŠøŃŠŗŠµŠ½Ń Ń ŠŠ°Š»Š°ŃŠøŃŃ, Š¢ŠøŃ Ń ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŃŃ; ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ ŃŠ°Š¼ ŠŗŠ¾Š“ Š¼ŠµŠ½Šµ (2 Š¢Š¼. 4, 6.10). ŠŃŠ»Š¾ ŃŠµ Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š±ŠøŠ¾ Š¾ŃŠµŠ²ŠøŠ“Š°Ń Šø Š¼ŃŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š½ŃŠøŠ½Šµ ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š° Ń Š ŠøŠ¼Ń. ŠŠ¾ŃŠ»Šµ Š¼ŃŃŠµŠ½ŠøŃŠŗŠµ ŠŗŠ¾Š½ŃŠøŠ½Šµ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠ°Š²Š»Š° ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Š¾ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° Š„ŃŠøŃŃŠ° Ń ŠŃŠ°Š»ŠøŃŠø, ŠŠ°Š»Š¼Š°ŃŠøŃŠø, ŠŠ°Š»ŠøŃŠø, Š° Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Ń ŠŠ°ŠŗŠµŠ“Š¾Š½ŠøŃŠø, Ń ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ Šø ŃŠ°Š½ŠøŃŠµ ŃŃŃŠ“ŠøŠ¾ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. ŠŠ¾ŃŠµŠ“ ŃŠ¾Š³Š° Š±Š»Š°Š³Š¾Š²ŠµŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š° Š„ŃŠøŃŃŠ° Ń ŠŃ Š°ŃŠø.[7] Š£ ŃŃŠ°ŃŠ¾ŃŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŠ¾Ń ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° Š¾ŃŠæŃŃŠ¾Š²Š° Ń ŠŠ³ŠøŠæŠ°Ń ŃŠ°Š“Šø ŠæŃŠ¾ŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Šø ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ°. Š¢Š°Š¼Š¾ Š¾Š½ Š±Š»Š°Š³Š¾Š²ŠµŃŃŠµŃŠø Š„ŃŠøŃŃŠ° ŠæŃŠµŃŃŠæŠµ Š¼Š½Š¾Š³Šµ Š¼ŃŠŗŠµ Šø ŠøŠ·Š²ŃŃŠø Š¼Š½Š¾Š³Šµ ŠæŠ¾Š“Š²ŠøŠ³Šµ. Š ŃŠ“Š°ŃŠµŠ½Ń Š¢ŠøŠ²Š°ŠøŠ“Ń Š¾Š½ ŠæŃŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠø Š²ŠµŃŠ½Š¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠ»Š¾ŃŃŃ Š„ŃŠøŃŃŠ¾Š²Š° ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŃŠ°. Š£ Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠ»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠøŃŠø Š¾Š½ ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Šø Š·Š° ŠµŠæŠøŃŠŗŠ¾ŠæŠ° ŠŠ²ŠøŠ»ŠøŃŠ° Š½Š° Š¼ŠµŃŃŠ¾ ŠŠ½ŠøŠ°Š½Š°, ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŠ½Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ ŠŠ²Š°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Š¼. ŠŃŠ°ŃŠøŠ²ŃŠø ŃŠµ Ń ŠŃŃŠŗŃ, ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŃŃŃŠ¾ŃŠø Š¦ŃŠŗŠ²Šµ Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ Ń ŠŠµŠ¾ŃŠøŃŠø,[8] ŃŃŠŗŠ¾ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶Šø ŃŠ²ŠµŃŃŠµŠ½ŠøŠŗŠµ Šø ŃŠ°ŠŗŠ¾Š½Šµ, ŠøŃŃŠµŠ»Šø Š±Š¾Š»ŠµŃŠ½Šµ ŃŠµŠ»Š¾Š¼ Šø Š“ŃŃŠ¾Š¼. Š”Š²ŠµŃŠ¾Š¼ ŠŃŠŗŠø Š±ŠµŃŠµ Š¾ŃŠ°Š¼Š“ŠµŃŠµŃ ŃŠµŃŠøŃŠø Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°, ŠŗŠ°Š“Š° Š³Š° Š·Š»Š¾Š±Š½Šø ŠøŠ“Š¾Š»Š¾ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½ŠøŃŠø ŃŠ“Š°ŃŠøŃŠµ Š½Š° Š¼ŃŠŗŠµ Š„ŃŠøŃŃŠ° ŃŠ°Š“Šø Šø Š¾Š±ŠµŃŠøŃŠµ Š¾ ŃŠµŠ“Š½Š¾Ń Š¼Š°ŃŠ»ŠøŠ½Šø Ń Š³ŃŠ°Š“Ń Š¢ŠøŠ²Šø (= Š¢ŠµŠ±Šø) ŠŠµŠ¾ŃŠøŃŃŠŗŠ¾Ń. Š§ŠµŃŠ½Š¾ ŃŠµŠ»Š¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š±Šø ŠæŠ¾Š³ŃŠµŠ±ŠµŠ½Š¾ Ń Š¢ŠøŠ²Šø, Š³Š»Š°Š²Š½Š¾Š¼ Š³ŃŠ°Š“Ń ŠŠµŠ¾ŃŠøŃŠµ, Š³Š“Šµ Š¾Š“ ŃŠµŠ³Š° Š±ŠøŠ²Š°Ń Ń Š¼Š½Š¾Š³Š° ŃŃŠ“ŠµŃŠ°. Š¢Ń ŃŃ ŃŠµ Š¾Š²Šµ ŃŠ²ŠµŃŠµ ŃŃŠ“Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠ½Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø Š½Š°Š»Š°Š·ŠøŠ»Šµ Š“Š¾ Š“ŃŃŠ³Šµ ŠæŠ¾Š»Š¾Š²ŠøŠ½Šµ ŃŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š³Š° Š²ŠµŠŗŠ°, ŠŗŠ°Š“Š° Š±ŠøŃŠµ ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠµŠ½Šµ Ń Š¦Š°ŃŠøŠ³ŃŠ°Š“, Ń Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŃŠ°ŃŠ° ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŃŠ°, ŃŠøŠ½Š° ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŠ½Š¾Š²Š¾Š³. Š£ ŃŠµŃŠ²ŃŃŠ¾Š¼ Š²ŠµŠŗŃ Š½Š°ŃŠ¾ŃŠøŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŃ Š¼ŠµŃŃŠ¾ Š³Š“Šµ ŃŃ ŠæŠ¾ŃŠøŠ²Š°Š»Šµ ŃŠµŃŠ½Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ, Š·Š±Š¾Š³ ŠøŃŃŠµŃŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŃ ŃŠµ Š·Š±ŠøŠ²Š°Š»Š° Š¾Š“ ŃŠøŃ . ŠŃŠ¾Š±ŠøŃŠ¾ ŠøŃŃŠµŃŠøŠ²Š°ŃŠµ Š¾Š“ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø Š¾ŃŠøŃŃ. Š”Š°Š·Š½Š°Š²ŃŠø Š¾ ŃŠ¾Š¼Šµ ŃŠ°Ń ŠŠ¾Š½ŃŃŠ°Š½ŃŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ»Š° ŃŠæŃŠ°Š²ŠøŃŠµŃŠ° ŠŠ³ŠøŠæŃŠ° ŠŃŃŠµŠ¼ŠøŃŠ°[9] Š“Š° Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ ŠæŃŠµŠ½ŠµŃŠµ Ń ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š½ŠøŃŃ, ŃŃŠ¾ Šø Š±Šø ŃŃŠøŃŠµŠ½Š¾ Š²ŠµŠ¾Š¼Š° ŃŠ²ŠµŃŠ°Š½Š¾.[10] Š£ Š²ŃŠµŠ¼Šµ ŠæŃŠµŠ½Š¾ŃŠµŃŠ° Š¾Š²ŠøŃ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ Š¼Š¾ŃŃŠøŃŃ Š¾Š“ Š¾Š±Š°Š»Šµ Š¼Š¾ŃŃŠŗŠµ Ń ŃŠ²ŠµŃŠø Ń ŃŠ°Š¼, Š“Š¾Š³Š¾Š“Šø ŃŠµ Š¾Š²Š°ŠŗŠ²Š¾ ŃŃŠ“Š¾. ŠŠµŠŗŠø ŠµŠ²Š½ŃŃ ŠŠ½Š°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠµ, Š½Š° ŃŠ»ŃŠ¶Š±Šø Ń ŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š¼ Š“Š²Š¾ŃŃ, Š±ŠµŃŠµ Š“ŃŠ³Š¾ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠ°Š½ Š¾Š“ Š½ŠµŠøŠ·Š»ŠµŃŠøŠ²Šµ Š±Š¾Š»ŠµŃŃŠø. ŠŠ½ Š¼Š½Š¾Š³Š¾ Š½Š¾Š²Š°ŃŠ° ŃŃŃŠ¾ŃŠø Š½Š° Š»ŠµŠŗŠ°ŃŠµ, Š°Š»Šø ŠøŃŃŠµŃŠµŃŠ° Š½Šµ Š“Š¾Š±Šø. Š ŠŗŠ°Š“Š° ŃŃ Š“Š° ŃŠµ Ń Š³ŃŠ°Š“ ŃŠ½Š¾ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ, Š¾Š½ ŃŠµ Š¾Š“ ŃŠ²ŠµŠ³ ŃŃŃŠ° ŃŃŠ°Š“Šµ Š¼Š¾Š»ŠøŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š¼ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Ń Šø ŠµŠ²Š°Š½Š³ŠµŠ»ŠøŃŃŃ Š·Š° ŠøŃŃŠµŃŠµŃŠµ. ŠŠµŠ“Š²Š° ŃŃŃŠ°Š²ŃŠø ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠµŃŠµ Š¾Š½ Š½Š°ŃŠµŠ“Šø Š“Š° Š³Š° Š²Š¾Š“Šµ Ń ŃŃŃŃŠµŃ ŠŗŠ¾Š²ŃŠµŠ³Ń ŃŠ° Š¼Š¾ŃŃŠøŠ¼Š° ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ. Š ŠŗŠ°Š“Š° Š³Š° Š“Š¾Š²ŠµŠ“Š¾ŃŠµ Š“Š¾ ŠŗŠ¾Š²ŃŠµŠ³Š°, Š¾Š½ ŃŠµ ŠæŠ¾ŠŗŠ»Š¾Š½Šø ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ Š¼Š¾ŃŃŠøŠ¼Š° Šø Ń Š²ŠµŃŠ¾Š¼ ŃŠµ Š“Š¾ŃŠ°ŃŠµ ŠŗŠøŠ²Š¾ŃŠ°, Šø ŃŠ¾Š³ ŃŠ°ŃŠ° Š“Š¾Š±Šø ŠæŠ¾ŃŠæŃŠ½Š¾ ŠøŃŃŠµŃŠµŃŠµ Šø ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š“Šµ ŃŠ°Š²ŃŃŠµŠ½Š¾ Š·Š“ŃŠ°Š². Š Š¾Š“Š¼Š°Ń ŃŠ°Š¼ ŠæŠ¾Š“Š¼ŠµŃŠ½Ń ŃŠ²Š¾ŃŠ° ŃŠ°Š¼ŠµŠ½Š° ŠøŃŠæŠ¾Š“ ŠŗŠ¾Š²ŃŠµŠ³Š° ŃŠ° ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ Š¼Š¾ŃŃŠøŠ¼Š°, ŃŠµ Š³Š° ŃŠ° Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ ŃŃŠ“ŠøŠ¼Š° Š½Š¾ŃŠ°ŃŠµ, Šø ŃŠ½ŠµŃŠ¾ŃŠµ Ń Ń ŃŠ°Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ ŠŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š°, Š³Š“Šµ Š¼Š¾ŃŃŠø ŃŠ²ŠµŃŠ¾Š³Š° ŠŃŠŗŠµ Š±ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š»Š¾Š¶ŠµŠ½Šµ ŠæŠ¾Š“ ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¼ ŠæŃŠµŃŃŠ¾Š»Š¾Š¼, ŠæŠ¾ŃŠµŠ“ Š¼Š¾ŃŃŠøŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š°: ŠŠ½Š“ŃŠµŃŠ° Šø Š¢ŠøŠ¼Š¾ŃŠµŃŠ°. Š”ŃŠ°ŃŠø ŃŃŠŗŠ²ŠµŠ½Šø ŠæŠøŃŃŠø ŠŗŠ°Š·ŃŃŃ, Š“Š° ŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ°, Š¾Š“Š°Š·ŠøŠ²Š°ŃŃŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾Š±Š¾Š¶Š½Š¾Ń Š¶ŠµŃŠø Š¾Š½Š“Š°ŃŃŠøŃ Ń ŃŠøŃŃŠ°Š½Š°, ŠæŃŠ²Šø Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃŠ°Š¾ ŠøŠŗŠ¾Š½Ń ŠŃŠµŃŠ²ŠµŃŠµ ŠŠ¾Š³Š¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠµ ŃŠ° ŠŠ¾Š³Š¾Š¼Š»Š°Š“ŠµŠ½ŃŠµŠ¼ ŠŠ¾ŃŠæŠ¾Š“Š¾Š¼ ŠŃŃŃŠ¾Š¼ Š½Š° ŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠŗŠ°Š¼Š°, Šø ŃŠ¾ Š½Šµ ŃŠµŠ“Š½Ń Š½ŠµŠ³Š¾ ŃŃŠø, Šø Š“Š¾Š½ŠµŠ¾ ŠøŃ Š½Š° ŃŠ²ŠøŠ“ ŠŠ¾Š³Š¾Š¼Š°ŃŠµŃŠø. Š Š°Š·Š³Š»ŠµŠ“Š°Š²ŃŠø ŠøŃ , Š¾Š½Š° ŃŠµ ŃŠµŠŗŠ»Š°: ŠŠ»Š°Š³Š¾Š“Š°Ń Š Š¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š¾Š“ Š¼ŠµŠ½Šµ, Šø Š¼Š¾ŃŠ°, Š½ŠµŠŗŠ° Š±ŃŠ“Ń ŃŠ° Š¾Š²ŠøŠ¼ ŠøŠŗŠ¾Š½Š°Š¼Š°. Š”Š²ŠµŃŠø ŠŃŠŗŠ° ŃŠµ ŠøŃŃŠ¾ ŃŠ°ŠŗŠ¾ Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃŠ°Š¾ Š½Š° Š“Š°ŃŠŗŠ°Š¼Š° Šø ŠøŠŗŠ¾Š½Šµ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ ŠæŃŠ²Š¾Š²ŃŃ Š¾Š²Š½ŠøŃ Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š»Š° ŠŠµŃŃŠ° Šø ŠŠ°Š²Š»Š°. Š ŃŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠ²ŠµŃŠø Š°ŠæŠ¾ŃŃŠ¾Š» Šø ŠµŠ²Š°Š½ŃŠµŠ»ŠøŃŃ ŠŃŠŗŠ° ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š²Šø ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ°Šŗ Š“ŠøŠ²Š½Š¾Š¼ Šø Š±Š¾Š³Š¾ŃŠ³Š¾Š“Š½Š¾Š¼ Š“ŠµŠ»Ń - Š¶ŠøŠ²Š¾ŠæŠøŃŠ°ŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ ŠøŠŗŠ¾Š½Š°, Ń ŃŠ»Š°Š²Ń ŠŠ¾Š¶ŠøŃŃ, ŠŠ¾Š³Š¾Š¼Š°ŃŠµŃŠµ Šø ŃŠ²ŠøŃ Š”Š²ŠµŃŠøŃ , Š° Š½Š° Š±Š»Š°Š³Š¾ŃŠµŠæŠøŃŠµ ŃŠ²ŠµŃŠøŃ ŃŃŠŗŠ°Š²Š°, Šø Š½Š° ŃŠæŠ°ŃŠµŃŠµ Š²ŠµŃŠ½ŠøŃ ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŠ¾Š±Š¾Š¶Š½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠøŃŃŃŃ ŃŠ²ŠµŃŠµ ŠøŠŗŠ¾Š½Šµ. ŠŠ¼ŠøŠ½. Pogledajte moju ponudu na kupindu: http://www.kupindo.com/Clan/durlanac2929/SpisakPredmeta Pogledajte moju ponudu na limundu: http://www.limundo.com/Clan/durlanac2929/SpisakAukcija
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijama 49cm x 69cm Butch Cassidy and the Sundance Kid, 1969 g. Butch Cassidy i Sundance Kid ameriÄki je zapadnjaÄki film iz 1969. godine koji je režirao George Roy Hill, a napisao ga je William Goldman. Labavo zasnovan na Äinjenicama, film govori o divljem zapadu odmetnicima Robertu LeRoyu Parkeru, poznatom kao Butch Cassidy (Paul Newman), i njegovom partneru Harryju Longabaughu, `Sundance Kidu` (Robert Redford), koji su u bijegu od ispucati ameriÄku posjed nakon niza pljaÄki vlakova. Par i Sundanceova ljubavnica, Etta Place (Katharine Ross), bježe u Boliviju u potrazi za uspjeÅ”nijom kriminalnom karijerom. 2003. godine Kongresna knjižnica izabrala je film za Državni filmski registar Sjedinjenih Država kao `kulturno, povijesno ili estetski važan`. [5] [6] AmeriÄki filmski institut ocijenio je Butcha Cassidyja i Sundance Kida kao 73. najveÄi ameriÄki film na popisu `AFI-jevih 100 godina ... 100 filmova (izdanje 10. obljetnice)`. Butch Cassidy i Sundance Kid svrstani su na 20. mjesto najveÄih heroja u `AFI-jevih 100 godina ... 100 heroja i zlikovaca`. Butch Cassidy i Sundance Kid izabrani su od strane AmeriÄkog filmskog instituta za sedmog najveÄeg vesterna svih vremena na AFI-jevoj listi 10 najboljih 10 u 2008. godini. Directed by George Roy Hill Produced by John Foreman Written by William Goldman Starring Paul Newman Robert Redford Katharine Ross Strother Martin Jeff Corey Henry Jones Music by Burt Bacharach Cinematography Conrad Hall Edited by John C. Howard Richard C. Meyer Production companies Campanile Productions Newman-Foreman Company Distributed by 20th Century Fox Release date September 23, 1969 (Premiere) September 24, 1969 (New York City) [1] Running time 110 minutes[2] Country United States Language English Budget $6 million[3] Box office $102.3 million (North America) Paul Newman as Butch Cassidy Robert Redford as the Sundance Kid Katharine Ross as Etta Place Strother Martin as Percy Garris Henry Jones as Bike Salesman Jeff Corey as Sheriff Bledsoe George Furth as Woodcock Cloris Leachman as Agnes Ted Cassidy as Harvey Logan Kenneth Mars as Marshal Donnelly Rhodes as Macon Timothy Scott as `News` Carver Charles Dierkop as Flat Nose Curry Paul Bryar as Card Player #1 Sam Elliott as Card Player #2 Jody Gilbert as Large Woman on Train William Goldman prvi je put naiÅ”ao na priÄu o Butchu Cassidyju krajem 1950-ih i istraživao s prekidima osam godina prije nego Å”to je poÄeo pisati scenarij. [7] Goldman kaže da je priÄu napisao kao originalni scenarij jer nije želio istraživati āākako bi bila autentiÄna poput romana. [8] Goldman je kasnije izjavio: Cijeli razlog zaÅ”to sam napisao ... stvar, postoji ona poznata reÄenica koju je napisao Scott Fitzgerald, koji je bio jedan od mojih junaka, `U ameriÄkim životima nema drugih djela.` Kad Äitam o Cassidyju i Longabaughu i superposseu koji dolazi nakon njih - to je fenomenalan materijal. OtrÄali su u Južnu Ameriku i tamo živjeli osam godina i to me oduÅ”evilo: imali su drugi Äin. U Južnoj Americi bili su legendarniji nego na starom Zapadu ... To je sjajna priÄa. Ta dva tipa i ona lijepa djevojka koja odlazi u Južnu Ameriku i sve te stvari. Äini mi se da je to prekrasan materijal. [8] Let junaka prema Južnoj Americi natjerao je jednog rukovoditelja da odbaci scenarij, jer je tada bilo neobiÄno u zapadnjaÄkim filmovima da glavni junaci bježe. [9] Razvoj Prema Goldmanu, kad je prvi put napisao scenarij i poslao ga na razmatranje, samo ga je jedan studio želio kupiti - i to pod uvjetom da dva glavna lika nisu pobjegla u Južnu Ameriku. Kad je Goldman prosvjedovao da se to dogodilo, Å”ef studija odgovorio je, `Nije me briga. Znam samo da John Wayne ne bježi.` [10] Goldman je napisao scenarij, `nije ga promijenio viÅ”e od nekoliko stranica, a naknadno je otkrio da ga želi svaki studio.` [10] Uloga Sundancea ponuÄena je Jacku Lemmonu, Äija je producentska kuÄa JML producirala film Cool Hand Luke (1967) u kojem je Newman glumio. Lemmon je, meÄutim, odbio ulogu jer nije volio jahati konje i osjeÄao je da je veÄ ranije igrao previÅ”e aspekata lika Sundance Kida. [11] Ostali glumci koji su razmatrani za ulogu Sundancea bili su Steve McQueen i Warren Beatty, koji su obojicu odbili, a Beatty je tvrdila da je film previÅ”e sliÄan Bonnie i Clydeu. Prema Goldmanu, McQueen i Newman istovremeno su Äitali scenarije i dogovorili se da Äe raditi film. McQueen se na kraju povukao iz filma zbog neslaganja s Newmanom. Dvojica glumaca na kraju bi se udružila u filmu katastrofe The Towering Inferno 1974. godine. Jacqueline Bisset bila je glavna kandidatkinja za ulogu Ette Place. [12] Otpustite Premijere Svjetska premijera filma bila je 23. rujna 1969. u kazaliÅ”tu Roger Sherman, u New Havenu, Connecticut. Premijeri su izmeÄu ostalih prisustvovali Paul Newman, njegova supruga Joanne Woodward, Robert Redford, George Roy Hill, William Goldman i John Foreman. [13] Otvoren je sljedeÄi dan u New Yorku [1] u kazaliÅ”tima Penthouse i Sutton. Originalan filmski plakat Morava Film
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Letak kojim je Dragoljub Aleksic izmedju dva rata reklamirao svoj cuveni poduhvat, u kome je nadletao Beograd drzeci se zubima za avion. Prirodno, leci su izbacivani iz aviona. EKSTREMNO RETKO! Dragoljub AleksiÄ (Vina kod Knjaževca, 9. avgust 1910 ā Beograd, 4. novembar 1985), bio je srpski i jugoslovenski filmski scenarista, reditelj, producent, akrobata i glumac, poznat u jugoslovenskim, evropskim i svetskim okvirima. Osnovni biografski podaci Nakon zavrÅ”ene osnovne Å”kole i kovaÄkog zanata napuÅ”ta rodno selo, Vinu i odlazi u Beograd gde formira sopstvenu akrobatsku artistiÄku trupu i ubrzo postaje jedna od najslavnijih domaÄih liÄnosti svog doba. Umro je u Beogradu u domu za stare, na Bežanijskoj kosi, u krajnjem siromaÅ”tvu. Od tada do danas, lik Dragoljuba AleksiÄa predstavlja znaÄajnu taÄku interesovanja u umetniÄkim i teorijskim krugovima naÅ”e zemlje. AleksiÄ je u periodu izmeÄu dva svetska rata nastupao Å”irom Äitave Jugoslavije i Evrope. Tokom 1931. godine nastupao je u KruÅ”evcu, tom prilikom je bio uhapÅ”en.[1] Septembra 1936. pojavio se u Beogradu sa topom za ispaljivanje ljudi.[2] PiÅ”e scenario, režira, producira i igra glavnu ulogu u prvom srpskom filmu sa snimljenim filmskim dijalogom Nevinost bez zaÅ”tite, priÄu o junaku koji pomaže i spaÅ”ava od nasilja sirotu, nezaÅ”tiÄenu devojku. U produkciji su mu pomogli saradnici Ivan MiÅ”koviÄ, producent i Stevan ŽivkoviÄ, snimatelj.[3] Film je videlo oko 80.000 BeograÄana.[4] Zbog ovog, u amaterskim uslovima snimljenog filma, AleksiÄ ima problema sa Nemcima, ali i sa novim vlastima nakon osloboÄenja. NemaÄka okupaciona vlast ga sumnjiÄi za podrivanje treÄeg rajha i pobunu protiv okupacione vlasti, jer projekcija njegovog filma izaziva ovacije koje su, po priÄama BeograÄana onog vremena, nadjaÄale ton u susednom, nemaÄkom bioskopu. KomunistiÄka partija ga, nakon zavrÅ”etka drugog svetskog rata, proglaÅ”ava kolaboracionistom i izvodi pred sud, zbog sumnje da je filmski materijal, kamere i ostalu tehniku dobio od Nemaca, kao njihov saradnik. U oba procesa koji su voÄeni protiv njega AleksiÄ dobija oslobaÄajuÄu presudu. Film Nevinost bez zaÅ”tite je saÄuvan samo u fragmentima. Njih, uz komentare samog AleksiÄa, možete videti u istoimenom filmu DuÅ”ana Makavejeva snimljenom 1968. godine. Osim tumaÄenja glavne uloge u sopstvenom filmu AleksiÄ igra i u filmu Desant na Drvar Fadila HadžiÄa (1963). Ulogu Dragoljuba AleksiÄa Äoveka od Äelika tumaÄi Nenad JezdiÄ u filmu Äarlston za Ognjenku, UroÅ”a StojanoviÄa (2008).[5] Danas u beogradskom naselju Zemun Polje postoji Ulica akrobate AleksiÄa. Sahranjen je na Centralnom groblju u Beogradu. AleksiÄeva akrobatska atrakcija, Maribor 1958 Humanitarni rad i akrobatske atrakcije Osim velike hrabrosti i artistiÄke veÅ”tine, ono Å”to AleksiÄa Äini joÅ” veÄim herojem sopstvenog i danaÅ”njeg vremena je velika humanost koju je iskazivao tokom svoje karijere, donirajuÄi velika novÄana sredstva razliÄitim humanitarnim, sportskim i drugim udruženjima graÄana. Njegov evropski znaÄaj i slavu potvrÄuju brojni dokumenti, zahvalnice, priznanja kao i novinski Älanci koji veliÄaju AleksiÄev lik i delo. Javno je izvodio neverovatne poduhvate: savijanje gvozdene Å”ipke, kidanje lanca zubima, hodanje po žici razapetoj izmeÄu vrhova zgrada, bez zaÅ”titne mreže... Leteo je iznad Kalemegdana, prvi put 21. aprila 1940[6], ali i ostalih evropskih gradova, držeÄi se samo zubima za uže ispod avionskog trupa. Retki saÄuvani filmski snimci svedoÄe o nesvakidaÅ”njim podvizima ovog jedinstvenog Äoveka. Nakon leta iznad Kalemegdana, `konkurenti` su proneli glas da je poginuo. Da bi dokazao da je živ, poÄetkom jula 1940. je ispred `Å umatovca` kidao zubima lanac.[7] Filmografija Nevinost bez zaÅ”tite (1942) Dragoljub AleksiÄ , Ivan MiÅ”koviÄ Desant na Drvar (1963) Fadil HadžiÄ tags: dragoljub aleksic, covek od celika, nevinost bez zastite, akrobata aleksic...
dim. 15 x 23 cm nije potpisana b/w photography, it`s not signed, scene from train Born in KruÅ”evac in 1973, Serbia, (lives in Belgrade) Graduated in 2002 on the Academy of Arts āBraÄa KariÄā, photography department, Belgrade, Serbia. Founder and editor of the Cenetr for photography, (along with Mihailo VasiljeviÄ), an independent non-profit organization established in Belgrade in 2011 for research, study and promotion of photography. Initiator and editor of Foto Forum, a series of interviews with photographers and artists on which present and promote local contemporary photographic production (Studentsā City Cultural Center, 2010-2011) From 2013 lecturer of photography school in Center of Fine Arts & Education Å umatovaÄka in Belgrade, Serbia He received Dimitrije BaÅ”iÄeviÄ Mangelos award (2008) for the best young visual artist in Serbia Selection from the one-man exhibition 2012 Reconstruction, Street Gallery, Belgrade, Serbia Š¤ŠŠ¢Š, Gallery of Studentsā city cultural center, Belgrade, Serbia The Documents, Cultural centre RIBNICA, Kraljevo, Serbia The Documents, Gallery of Centre for Culture in Sopot, Sopot, Serbia Underground shelters, Remont gallery (Interrogation, photographers of new generation in Serbia from 2000), Belgrade, Serbia Photo wall-paper, University Library āSvetozar MarkoviÄā in Belgrade, (Disruption, with Stefana SaviÄ), Belgrade, Serbia 2009 The Documents, Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia Night spaces, Gallery Remont, Belgrade; Art gallery KruÅ”evac, Serbia 2007 TV or TV, Gallery of Studentsā city cultural center, Belgrade, Serbia 2004 Underground shelters, PIROSCHKA rev, MQ-21, Wien, Austria TV or TV, Gallery of the Youth Centre, Belgrade, Serbia 2003 Images, Gallery Remont, (PUNKT, with Mirijana StojadinoviÄ and Andrija PavloviÄ), Belgrade, Serbia 2002 Registry, April gatherings, Gallery of the Students Culture Centre, Belgrade, Serbia 2001 Vitak 1999, Gallery of the Students Culture Centre, (with Petar MirosavljeviÄ and VukaÅ”in NedeljkoviÄ), Belgrade, Serbia Selection from the group exhibitions: 2013 4th Thessaloniki Biennale of Contemporary: Old Intersections ā Make it New (central exhibition: Everywhere but Now), Periptero 6, Thessaloniki, Greece Amuse Me, City Gallery of Ljubljana, Slovenia Voies Off Vestival, Le voyage impossible, Arles, France 2012 Aftermath. Changing cultural landscape, Tendencies of engaged post-Yugoslavian contemporary photography, ParCo 2, Pordenone, Italy; National Museum of Slovenia, Ljubljana, Slovenia; 2013 ā KloviÄevi dvori, Zagreb, Croatia Photodocuments 02, Salon of Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia What happened to Museum of Contemporary Art?, Museum of Contemporary Art Belgrade, Serbia 2011 DONUMENTA 2011 / Views: Visions ā sketches of Serbian art after 2000, Kunstforum Ostdeutsche Galerie, Regensburg, Germany No Network-Time machine, D-O ARK Underground, site specific intervention, permanent installation, Konjic, BiH 2010 Photo documents, Site specific intervention, Museum of Railway Požega, permanent installation, Požega, Serbia Photonic Moments, The Month of Photography, The New Serbian Photography, Gallery Simulaker, Novo Mesto, Slovenia 25th Nadežda PetroviÄ Memorial āI am what I amā, Art Gallery Nadežda PetroviÄ/ÄaÄanska Gimnazija, ÄaÄak, Serbia 2009 Remont u Puli, Stara Tiskara in Pula, Pula, Croatia Snooze, Scaramuche@Fruit & Flower Deli gallery, New York, USA Land of Promises, Gallery ArtPoint, Wien, Austria; 2008, Cultural centre of Serbia, Paris, France; 2007, Gallery Apollonia, Strasbourg, France 2008 Photonic Moments; Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenia Itās raining outside, but I donāt believe that it is; Banja Luka, Repabik of Srpska Still in time, Kunstraum BLAST, Cologne, Germany For a happier tomorrow; Gallery Tom Christoffersen, Copenhagen, Denmark Micro narratives; MusĆ©e dāart moderne, Saint Etienne, France 2007 Micro narratives; 48. October salon, Belgrade, Serbia 2006 Recognition; Art Gallery Nadežda PetroviÄ, ÄaÄak, Serbia; 2005 Actual Serbian photography; FOTOHOF Gallery, Salzburg, Austria 2004 VI biennale of the young artists; VrÅ”ac, Serbia Strange point of tension; Biljarda, Cetinje, Monte Negro Nus phenomenon; Gallery Nova, Zagreb, Croatia 2002 The annual exhibition of the centre for contemporary arts; Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia 2001 The Month of Photography; The Gallery of the Academy of Arts, Belgrade, Serbia Published Works: Critical Dictionary, 2011; 154-157; edited by David Evans; Black Dog Publication, London, UK; ISBN 978 1 907317 49 1 Artist and Residence program: 2004 KulturKontakt scholarship, Vienna, Austria 2011 KĆ¼nstlerhaus, Schwandorf, Germany Artist talk performances: 2013 Seven Diferent Initiatives to Overcomeā¦(along with UnaPopoviÄ), KĆ¼nstlerhaus Bremen, Germany 2012 Artist as Audience, Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia 2011 Documentarism ā Appropriation ā Revaluation, Galerie FĆ¼r Zeit Genƶssische Kunst, Laipzig, Germany Curatorial projects: 2012 In a full light ā photographs from the collection of the Center for Photography (along with Mihailo VasiljeviÄ) - as part of the exhibition Photodocuments 02, Remont Gallery, Belgrade
dim. 14 x 21,5 cm nije potpisana photography gipsy gypsy living zone Born in KruÅ”evac in 1973, Serbia, (lives in Belgrade) Graduated in 2002 on the Academy of Arts āBraÄa KariÄā, photography department, Belgrade, Serbia. Founder and editor of the Cenetr for photography, (along with Mihailo VasiljeviÄ), an independent non-profit organization established in Belgrade in 2011 for research, study and promotion of photography. Initiator and editor of Foto Forum, a series of interviews with photographers and artists on which present and promote local contemporary photographic production (Studentsā City Cultural Center, 2010-2011) From 2013 lecturer of photography school in Center of Fine Arts & Education Å umatovaÄka in Belgrade, Serbia He received Dimitrije BaÅ”iÄeviÄ Mangelos award (2008) for the best young visual artist in Serbia Selection from the one-man exhibition 2012 Reconstruction, Street Gallery, Belgrade, Serbia Š¤ŠŠ¢Š, Gallery of Studentsā city cultural center, Belgrade, Serbia The Documents, Cultural centre RIBNICA, Kraljevo, Serbia The Documents, Gallery of Centre for Culture in Sopot, Sopot, Serbia Underground shelters, Remont gallery (Interrogation, photographers of new generation in Serbia from 2000), Belgrade, Serbia Photo wall-paper, University Library āSvetozar MarkoviÄā in Belgrade, (Disruption, with Stefana SaviÄ), Belgrade, Serbia 2009 The Documents, Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia Night spaces, Gallery Remont, Belgrade; Art gallery KruÅ”evac, Serbia 2007 TV or TV, Gallery of Studentsā city cultural center, Belgrade, Serbia 2004 Underground shelters, PIROSCHKA rev, MQ-21, Wien, Austria TV or TV, Gallery of the Youth Centre, Belgrade, Serbia 2003 Images, Gallery Remont, (PUNKT, with Mirijana StojadinoviÄ and Andrija PavloviÄ), Belgrade, Serbia 2002 Registry, April gatherings, Gallery of the Students Culture Centre, Belgrade, Serbia 2001 Vitak 1999, Gallery of the Students Culture Centre, (with Petar MirosavljeviÄ and VukaÅ”in NedeljkoviÄ), Belgrade, Serbia Selection from the group exhibitions: 2013 4th Thessaloniki Biennale of Contemporary: Old Intersections ā Make it New (central exhibition: Everywhere but Now), Periptero 6, Thessaloniki, Greece Amuse Me, City Gallery of Ljubljana, Slovenia Voies Off Vestival, Le voyage impossible, Arles, France 2012 Aftermath. Changing cultural landscape, Tendencies of engaged post-Yugoslavian contemporary photography, ParCo 2, Pordenone, Italy; National Museum of Slovenia, Ljubljana, Slovenia; 2013 ā KloviÄevi dvori, Zagreb, Croatia Photodocuments 02, Salon of Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia What happened to Museum of Contemporary Art?, Museum of Contemporary Art Belgrade, Serbia 2011 DONUMENTA 2011 / Views: Visions ā sketches of Serbian art after 2000, Kunstforum Ostdeutsche Galerie, Regensburg, Germany No Network-Time machine, D-O ARK Underground, site specific intervention, permanent installation, Konjic, BiH 2010 Photo documents, Site specific intervention, Museum of Railway Požega, permanent installation, Požega, Serbia Photonic Moments, The Month of Photography, The New Serbian Photography, Gallery Simulaker, Novo Mesto, Slovenia 25th Nadežda PetroviÄ Memorial āI am what I amā, Art Gallery Nadežda PetroviÄ/ÄaÄanska Gimnazija, ÄaÄak, Serbia 2009 Remont u Puli, Stara Tiskara in Pula, Pula, Croatia Snooze, Scaramuche@Fruit & Flower Deli gallery, New York, USA Land of Promises, Gallery ArtPoint, Wien, Austria; 2008, Cultural centre of Serbia, Paris, France; 2007, Gallery Apollonia, Strasbourg, France 2008 Photonic Moments; Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenia Itās raining outside, but I donāt believe that it is; Banja Luka, Repabik of Srpska Still in time, Kunstraum BLAST, Cologne, Germany For a happier tomorrow; Gallery Tom Christoffersen, Copenhagen, Denmark Micro narratives; MusĆ©e dāart moderne, Saint Etienne, France 2007 Micro narratives; 48. October salon, Belgrade, Serbia 2006 Recognition; Art Gallery Nadežda PetroviÄ, ÄaÄak, Serbia; 2005 Actual Serbian photography; FOTOHOF Gallery, Salzburg, Austria 2004 VI biennale of the young artists; VrÅ”ac, Serbia Strange point of tension; Biljarda, Cetinje, Monte Negro Nus phenomenon; Gallery Nova, Zagreb, Croatia 2002 The annual exhibition of the centre for contemporary arts; Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia 2001 The Month of Photography; The Gallery of the Academy of Arts, Belgrade, Serbia Published Works: Critical Dictionary, 2011; 154-157; edited by David Evans; Black Dog Publication, London, UK; ISBN 978 1 907317 49 1 Artist and Residence program: 2004 KulturKontakt scholarship, Vienna, Austria 2011 KĆ¼nstlerhaus, Schwandorf, Germany Artist talk performances: 2013 Seven Diferent Initiatives to Overcomeā¦(along with UnaPopoviÄ), KĆ¼nstlerhaus Bremen, Germany 2012 Artist as Audience, Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia 2011 Documentarism ā Appropriation ā Revaluation, Galerie FĆ¼r Zeit Genƶssische Kunst, Laipzig, Germany Curatorial projects: 2012 In a full light ā photographs from the collection of the Center for Photography (along with Mihailo VasiljeviÄ) - as part of the exhibition Photodocuments 02, Remont Gallery, Belgrade
dim. 41 x 21,5 cm nije potpisana photo photography gipsy gypsy Born in KruÅ”evac in 1973, Serbia, (lives in Belgrade) Graduated in 2002 on the Academy of Arts āBraÄa KariÄā, photography department, Belgrade, Serbia. Founder and editor of the Cenetr for photography, (along with Mihailo VasiljeviÄ), an independent non-profit organization established in Belgrade in 2011 for research, study and promotion of photography. Initiator and editor of Foto Forum, a series of interviews with photographers and artists on which present and promote local contemporary photographic production (Studentsā City Cultural Center, 2010-2011) From 2013 lecturer of photography school in Center of Fine Arts & Education Å umatovaÄka in Belgrade, Serbia He received Dimitrije BaÅ”iÄeviÄ Mangelos award (2008) for the best young visual artist in Serbia Selection from the one-man exhibition 2012 Reconstruction, Street Gallery, Belgrade, Serbia Š¤ŠŠ¢Š, Gallery of Studentsā city cultural center, Belgrade, Serbia The Documents, Cultural centre RIBNICA, Kraljevo, Serbia The Documents, Gallery of Centre for Culture in Sopot, Sopot, Serbia Underground shelters, Remont gallery (Interrogation, photographers of new generation in Serbia from 2000), Belgrade, Serbia Photo wall-paper, University Library āSvetozar MarkoviÄā in Belgrade, (Disruption, with Stefana SaviÄ), Belgrade, Serbia 2009 The Documents, Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia Night spaces, Gallery Remont, Belgrade; Art gallery KruÅ”evac, Serbia 2007 TV or TV, Gallery of Studentsā city cultural center, Belgrade, Serbia 2004 Underground shelters, PIROSCHKA rev, MQ-21, Wien, Austria TV or TV, Gallery of the Youth Centre, Belgrade, Serbia 2003 Images, Gallery Remont, (PUNKT, with Mirijana StojadinoviÄ and Andrija PavloviÄ), Belgrade, Serbia 2002 Registry, April gatherings, Gallery of the Students Culture Centre, Belgrade, Serbia 2001 Vitak 1999, Gallery of the Students Culture Centre, (with Petar MirosavljeviÄ and VukaÅ”in NedeljkoviÄ), Belgrade, Serbia Selection from the group exhibitions: 2013 4th Thessaloniki Biennale of Contemporary: Old Intersections ā Make it New (central exhibition: Everywhere but Now), Periptero 6, Thessaloniki, Greece Amuse Me, City Gallery of Ljubljana, Slovenia Voies Off Vestival, Le voyage impossible, Arles, France 2012 Aftermath. Changing cultural landscape, Tendencies of engaged post-Yugoslavian contemporary photography, ParCo 2, Pordenone, Italy; National Museum of Slovenia, Ljubljana, Slovenia; 2013 ā KloviÄevi dvori, Zagreb, Croatia Photodocuments 02, Salon of Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia What happened to Museum of Contemporary Art?, Museum of Contemporary Art Belgrade, Serbia 2011 DONUMENTA 2011 / Views: Visions ā sketches of Serbian art after 2000, Kunstforum Ostdeutsche Galerie, Regensburg, Germany No Network-Time machine, D-O ARK Underground, site specific intervention, permanent installation, Konjic, BiH 2010 Photo documents, Site specific intervention, Museum of Railway Požega, permanent installation, Požega, Serbia Photonic Moments, The Month of Photography, The New Serbian Photography, Gallery Simulaker, Novo Mesto, Slovenia 25th Nadežda PetroviÄ Memorial āI am what I amā, Art Gallery Nadežda PetroviÄ/ÄaÄanska Gimnazija, ÄaÄak, Serbia 2009 Remont u Puli, Stara Tiskara in Pula, Pula, Croatia Snooze, Scaramuche@Fruit & Flower Deli gallery, New York, USA Land of Promises, Gallery ArtPoint, Wien, Austria; 2008, Cultural centre of Serbia, Paris, France; 2007, Gallery Apollonia, Strasbourg, France 2008 Photonic Moments; Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenia Itās raining outside, but I donāt believe that it is; Banja Luka, Repabik of Srpska Still in time, Kunstraum BLAST, Cologne, Germany For a happier tomorrow; Gallery Tom Christoffersen, Copenhagen, Denmark Micro narratives; MusĆ©e dāart moderne, Saint Etienne, France 2007 Micro narratives; 48. October salon, Belgrade, Serbia 2006 Recognition; Art Gallery Nadežda PetroviÄ, ÄaÄak, Serbia; 2005 Actual Serbian photography; FOTOHOF Gallery, Salzburg, Austria 2004 VI biennale of the young artists; VrÅ”ac, Serbia Strange point of tension; Biljarda, Cetinje, Monte Negro Nus phenomenon; Gallery Nova, Zagreb, Croatia 2002 The annual exhibition of the centre for contemporary arts; Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia 2001 The Month of Photography; The Gallery of the Academy of Arts, Belgrade, Serbia Published Works: Critical Dictionary, 2011; 154-157; edited by David Evans; Black Dog Publication, London, UK; ISBN 978 1 907317 49 1 Artist and Residence program: 2004 KulturKontakt scholarship, Vienna, Austria 2011 KĆ¼nstlerhaus, Schwandorf, Germany Artist talk performances: 2013 Seven Diferent Initiatives to Overcomeā¦(along with UnaPopoviÄ), KĆ¼nstlerhaus Bremen, Germany 2012 Artist as Audience, Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia 2011 Documentarism ā Appropriation ā Revaluation, Galerie FĆ¼r Zeit Genƶssische Kunst, Laipzig, Germany Curatorial projects: 2012 In a full light ā photographs from the collection of the Center for Photography (along with Mihailo VasiljeviÄ) - as part of the exhibition Photodocuments 02, Remont Gallery, Belgrade
DIM. 18 X 24 CM NIJE POTPISANA GIPSY GYPSY Born in KruÅ”evac in 1973, Serbia, (lives in Belgrade) Graduated in 2002 on the Academy of Arts āBraÄa KariÄā, photography department, Belgrade, Serbia. Founder and editor of the Cenetr for photography, (along with Mihailo VasiljeviÄ), an independent non-profit organization established in Belgrade in 2011 for research, study and promotion of photography. Initiator and editor of Foto Forum, a series of interviews with photographers and artists on which present and promote local contemporary photographic production (Studentsā City Cultural Center, 2010-2011) From 2013 lecturer of photography school in Center of Fine Arts & Education Å umatovaÄka in Belgrade, Serbia He received Dimitrije BaÅ”iÄeviÄ Mangelos award (2008) for the best young visual artist in Serbia Selection from the one-man exhibition 2012 Reconstruction, Street Gallery, Belgrade, Serbia Š¤ŠŠ¢Š, Gallery of Studentsā city cultural center, Belgrade, Serbia The Documents, Cultural centre RIBNICA, Kraljevo, Serbia The Documents, Gallery of Centre for Culture in Sopot, Sopot, Serbia Underground shelters, Remont gallery (Interrogation, photographers of new generation in Serbia from 2000), Belgrade, Serbia Photo wall-paper, University Library āSvetozar MarkoviÄā in Belgrade, (Disruption, with Stefana SaviÄ), Belgrade, Serbia 2009 The Documents, Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia Night spaces, Gallery Remont, Belgrade; Art gallery KruÅ”evac, Serbia 2007 TV or TV, Gallery of Studentsā city cultural center, Belgrade, Serbia 2004 Underground shelters, PIROSCHKA rev, MQ-21, Wien, Austria TV or TV, Gallery of the Youth Centre, Belgrade, Serbia 2003 Images, Gallery Remont, (PUNKT, with Mirijana StojadinoviÄ and Andrija PavloviÄ), Belgrade, Serbia 2002 Registry, April gatherings, Gallery of the Students Culture Centre, Belgrade, Serbia 2001 Vitak 1999, Gallery of the Students Culture Centre, (with Petar MirosavljeviÄ and VukaÅ”in NedeljkoviÄ), Belgrade, Serbia Selection from the group exhibitions: 2013 4th Thessaloniki Biennale of Contemporary: Old Intersections ā Make it New (central exhibition: Everywhere but Now), Periptero 6, Thessaloniki, Greece Amuse Me, City Gallery of Ljubljana, Slovenia Voies Off Vestival, Le voyage impossible, Arles, France 2012 Aftermath. Changing cultural landscape, Tendencies of engaged post-Yugoslavian contemporary photography, ParCo 2, Pordenone, Italy; National Museum of Slovenia, Ljubljana, Slovenia; 2013 ā KloviÄevi dvori, Zagreb, Croatia Photodocuments 02, Salon of Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia What happened to Museum of Contemporary Art?, Museum of Contemporary Art Belgrade, Serbia 2011 DONUMENTA 2011 / Views: Visions ā sketches of Serbian art after 2000, Kunstforum Ostdeutsche Galerie, Regensburg, Germany No Network-Time machine, D-O ARK Underground, site specific intervention, permanent installation, Konjic, BiH 2010 Photo documents, Site specific intervention, Museum of Railway Požega, permanent installation, Požega, Serbia Photonic Moments, The Month of Photography, The New Serbian Photography, Gallery Simulaker, Novo Mesto, Slovenia 25th Nadežda PetroviÄ Memorial āI am what I amā, Art Gallery Nadežda PetroviÄ/ÄaÄanska Gimnazija, ÄaÄak, Serbia 2009 Remont u Puli, Stara Tiskara in Pula, Pula, Croatia Snooze, Scaramuche@Fruit & Flower Deli gallery, New York, USA Land of Promises, Gallery ArtPoint, Wien, Austria; 2008, Cultural centre of Serbia, Paris, France; 2007, Gallery Apollonia, Strasbourg, France 2008 Photonic Moments; Cankarjev dom, Ljubljana, Slovenia Itās raining outside, but I donāt believe that it is; Banja Luka, Repabik of Srpska Still in time, Kunstraum BLAST, Cologne, Germany For a happier tomorrow; Gallery Tom Christoffersen, Copenhagen, Denmark Micro narratives; MusĆ©e dāart moderne, Saint Etienne, France 2007 Micro narratives; 48. October salon, Belgrade, Serbia 2006 Recognition; Art Gallery Nadežda PetroviÄ, ÄaÄak, Serbia; 2005 Actual Serbian photography; FOTOHOF Gallery, Salzburg, Austria 2004 VI biennale of the young artists; VrÅ”ac, Serbia Strange point of tension; Biljarda, Cetinje, Monte Negro Nus phenomenon; Gallery Nova, Zagreb, Croatia 2002 The annual exhibition of the centre for contemporary arts; Salon of the Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia 2001 The Month of Photography; The Gallery of the Academy of Arts, Belgrade, Serbia Published Works: Critical Dictionary, 2011; 154-157; edited by David Evans; Black Dog Publication, London, UK; ISBN 978 1 907317 49 1 Artist and Residence program: 2004 KulturKontakt scholarship, Vienna, Austria 2011 KĆ¼nstlerhaus, Schwandorf, Germany Artist talk performances: 2013 Seven Diferent Initiatives to Overcomeā¦(along with UnaPopoviÄ), KĆ¼nstlerhaus Bremen, Germany 2012 Artist as Audience, Museum of Contemporary Art, Belgrade, Serbia 2011 Documentarism ā Appropriation ā Revaluation, Galerie FĆ¼r Zeit Genƶssische Kunst, Laipzig, Germany Curatorial projects: 2012 In a full light ā photographs from the collection of the Center for Photography (along with Mihailo VasiljeviÄ) - as part of the exhibition Photodocuments 02, Remont Gallery, Belgrade