Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
151-175 od 245 rezultata
Prati pretragu "Dela 1-2"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Tag
Kolekcionarstvo i Umetnost
Mihajlo Paunovic Paun Portret Branka Copica, 1975 Rad je originalan, potpisan je i datiran, videti sliku materijal: bronza, precnik ~ 16 cm Branko ΔopiΔ Biografske informacije RoΔenje 1. januar 1915. HaΕ‘ani, Bosna i Hercegovina (tada Austro-Ugarska) Smrt 26. mart 1984. (dob: 69) Beograd, Srbija (tada SFR Jugoslavija) Obrazovanje Zanimanje pisac, uΔitelj Opus KnjiΕΎevne vrste proza, poezija Jezik srpskohrvatski jezik Znamenita djela JeΕΎeva kuΔica Orlovi rano lete Branko ΔopiΔ (HaΕ‘ani kraj Bosanske Krupe, 1. januara 1915. β Beograd, 26. marta 1984.), jugoslovenski knjiΕΎevnik. UΔiteljsku Ε‘kolu je zavrΕ‘io u Banja Luci, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeΔ kao student ΔopiΔ se afirmiΕ‘e kao pisac od dara, skreΔe na sebe paΕΎnju knjiΕΎevne kritike i dobija zasluΕΎeno priznanje dodeljivanjem nagrade Milana RakiΔa. Wikiquote βNadahnut i spontan u svom knjiΕΎevnom radu, dobar opservator i poznavalac ΕΎivog narodnog govora, a uz to vedra duha i sa istanΔanim smislom za humor, ΔopiΔ je lako i brzo osvojio najΕ‘ire slojeve naΕ‘e ΔitalaΔke publike. On je pisao pripovijetke i romane i njegovao pjesniΔko stvaralaΕ‘tvo za djecu. Bio je dobar pisac humoristiΔkih priΔa, a u toku Drugog svetskog rata i patriotskih pjesama.β 1 Biografija 2 Bibliografija 2.1 Pripovijetke 2.2 Romani 2.3 Pjesme 2.4 Djela za djecu 3 PripovedaΔ 4 Romansijer 5 Humorista 6 Pjesnik 7 DjeΔiji pisac Biografija UoΔi Drugog sv. rata nalazio se ΔaΔkom bataljonu u Mariboru. U danima aprilske katastrofe on je, sa grupom svojih drugova, pokuΕ‘ao da pruΕΎi otpor neprijatelju kod MrkonjiΔ grada. Posle toga je otiΕ‘ao u svoj rodni kraj, a kad je planula prva oslobodilaΔka puΕ‘ka, stupio je u redove ustanika i meΔu njima ostao tokom cijele narodnooslobodilaΔke borbe. Sve vrijeme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, takoΔe veoma poznatim knjiΕΎevnikom, Skenderom KulenoviΔem. Djela su mu prevoΔena na ruski, engleski, francuski, njemaΔki, ukrajinski, poljski, ΔeΕ‘ki, bugarski, slovenaΔki i maΔarski jezik. Cijeli radni i ΕΎivotni vijek nakon Drugog svijetskog rata Branko ΔopiΔ je proveo u Beogradu, ali je vrlo Δesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim drΕΎavama. Mnogi su za njega govorili da je najveΔi djeΔiji pisac svih vremena roΔen na prostorima bivΕ‘e Jugoslavije. Iako je pripadao narodnooslobodilaΔkom pokretu Branko ΔopiΔ je, kao Δovjek velikog obrazovanja, bistrog uma, osjeΔaja za pravdu i pravednost i kritiΔkog posmatranja stvarnosti koja ga je okruΕΎivala veoma rano poΔeo da iznosi sopstvena miΕ‘ljenja o nekim pojavama. Radio je to ili otvoreno ili u literaturi kao pisac. Dana 26. marta 1984. je izvrΕ‘io samoubistvo skoΔivΕ‘i sa mosta. Bibliografija ΔopiΔevo knjiΕΎevno djelo je obimno i raznovrsno. Najpoznatija su mu djela: Pripovijetke Pod GrmeΔom (1938), Bojovnici i bjegunci (1939), Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1947), Surova Ε‘kola (1948), Odabrane ratne pripovjetke (1950), Izabrane humoristiΔke priΔe (1952), Dragi likovi (1953), DoΕΎvljaji Nikoletine BursaΔa (1955 ), BaΕ‘ta sljezove boje (1969); Romani Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana straΕΎo (1962); Orlovi rano lete(1959) Pjesme Ognjeno raΔanje domovine (1944), Pjesme (1945) i Patnikovo proljeΔe (1947); Djela za djecu PriΔe partizanke (1944), Pjesme pionirke (1945), Vratolomne priΔe (1947), SunΔana republika (1948), Armija, odbrana tvoja (1949), PriΔe ispod zmajevih krila (1950), Pijetao i maΔka (1952) i romani Orlovi rano lete (1959), Slavno vojevanje (1960) MagareΔe godine (1962) Bitka u zlatnoj dolini β poznate kao βPionirska trilogijaβ. JeΕΎeva KuΔica - pjesma za najmaΔe, koja je veliku popularnost doΕΎivjela nakon ploΔe koju je izdao Jugoton 1975[1] PripovedaΔ Teren sa koga je ΔopiΔ preteΕΎno crpeo graΔu za svoje pripovjedaΔko stvaralaΕ‘tvo bio je njegov zaviΔaj, vuΔaran podgrmeΔki kraj. ΔopiΔa su doratnim pripovjetkama najviΕ‘e zanimali siromaΕ‘ni seljaci, sanjari i prosjaci, djeca, skitnice i nadniΔari, i on je o svima njima priΔao miloΕ‘tom i briΕΎnim, zaΕ‘titniΔkim razumevanjem. Ti njegovi junaci su svijet zaboravljenih, usamljenih i odbaΔenih ljudi koji bezglasno tuguju zbog zla kome ne mogu i ne umiu da se suprostave. U toku rata JovanΔe je sa tim svojim junacima uΔestvovao u oruΕΎanom ustanku i pratio ih u napornim marΕ‘evima i ljutim okrΕ‘ajima. Posmatrao je kako se njegovi mrgodni ljudi kale u vatri ustanka i preobraΕΎavaju u revolucionare. Iskreno oduΕ‘evljen tim junaΕ‘tvom i pregalaΕ‘tvom, on je postao pjesnik i tumaΔ njihovih srdaca. U takvom nadahnuΔu je nastala njegova ratna proza, njegova poema o malom Δoveku koji je srcem krenuo u boj protiv nepravde i nasilja. U tim lirskim intoniranim pripovjetkama ΔopiΔ je prikazivao herojske podvige i junaΔka pregaranja, primere muΔeniΕ‘tva, samopregora i svesnog ΕΎrtvovanja za ideale slobode i jednakosti. Romansijer Branko ΔopiΔ se sa uspjehom ogledao i na romanu, iako su prirodi njegovog talenta viΕ‘e odgovarale pripovjetke i novele. Romani Prolom i Gluvi barut slikaju uΔeΕ‘Δe seljaka Bosanske krajine u ustanku, a roman Ne tuguj, bronzana straΕΎo prilagoΔavanje kolonista novim uslovima ΕΎivota u Vojvodini. Humorista Dobar dio svog stvaralaΕ‘tva u prozi ΔopiΔ je humoristiΔno intonirao. Humor se nalazi u prirodu i mentalitetu njegovih junaka, koji i u najteΕΎim ΕΎivotnim trenucima znaju da saΔuvaju vedrinu i da se nasmiju Δak i vlastitoj nevolji. Osim toga, ΔopiΔ je od onih pisaca Δija se opservacija naroΔito manifestovala u otkrivanju sitnih ljudskih mana i nedostataka. Tako se i desilo da je ovaj naΕ‘ vrsni pripovjedaΔ o mirnim vremenima pripovjedao s tugom, a o ratnim β vedro i nasmijano. Pjesnik Branko ΔopiΔ je preteΕΎno epski pisac, i to pisac sa uroΔenim darom pripovedaΔa, vjeΕ‘tog pejzaΕΎiste i duhovitog humoriste. Ali u njegovoj prirodi je isto tako vidna i jedna lirska ΕΎica, koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaΕΎa veΔ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. U burnom vremenu narodnog ustanka iz te lirske niti ΔopiΔevog talenta potekla je njegova borbena lirska poezija. Sudbonosni dogaΔaju narodne revolucija nuΕΎno su odredili izraz i sadrΕΎaj ove lirike, koja zato i nosi naziv Ognjeno raΔanje domovine. NotCommons-emblem-copyrighted.svg Postoji sumnja da ovaj Δlanak ili njegov dio krΕ‘e autorska prava, a time i politiku Wikipedije o radovima u javnom vlasniΕ‘tvu i GFDL licencu. Prilikom postavljanja ovog Ε‘ablona obavezno treba navesti dokaze temeljem kojih se dokazuje krΕ‘enje aurotskih prava. Za viΕ‘e informacija pogledajte stranicu za razgovor Δlanka. DjeΔiji pisac On se sa uspjehom ogledao i u stvaralaΕ‘tvu za djecu. Sa ΕΎivom maΕ‘tom i darom za spretno uobliΔavanje svojih inspiracija, a uz to i odliΔan humorista, on je naΕ‘oj djeΔjoj knjiΕΎevnosti dao viΕ‘e dragocijenih priloga. Preko petnaest knjiga za djecu, meΔu kojima su i dva romana, ΕΎivi su dokaz njegove aktivnosti u ovoj knjiΕΎevnoj oblasti. Jedna od najpoznatijih njegovih djela za djecu su svakako MagareΔe godine i JeΕΎeva kuΔica.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Katalog (knjiga) fotografija V Marinkovica Salon fotografije, Beograd 1979, str. 67, dim. 22 x 16 cm spisak radova Led je krenuo .... (1- 17) Po Evropi (18- 28) Selu u pohode (29 - 43) Zagrebacke impresije (44- 50) Afrika (51-59) Trazenja (60 - 67) Vojislav MarinkoviΔ (Leskovac, 2. oktobar 1911 β Beograd, 31. oktobar 2004) je bio likovni umetnik fotografije, majstor fotografije, fotografski pisac i kritiΔar. Nosilac meΔunarodnog fotografskog zvanja Ekselencija FIAP (EFIAP}. ZavrΕ‘io TrgovaΔku akademiju (1931), Ekonomski fakultet (1942) i Visoku Ε‘kolu spoljne trgovine (1947) u Beogradu. Radio u bankarstvu, spoljnoj trgovini, diplomatiji i kulturi. Bavio se fotografijom od 1936. najpre kao Δlan Foto-sekcije Srpskog planinarskog druΕ‘tva (SPD), a od 1938. i kao Δlan Foto kluba βZagrebβ. Jedan od osnivaΔa Kluba foto amatera βBeogradβ (KFAB), 1939. Bio Δlan ULUPUDS-a. Bio urednik Δasopisa Fotografija i Beogradski objektiv. Afirmaciju u fotografiji zapoΔeo 1938. kao Δlan Foto kluba βZagrebβ, uΔeΕ‘Δem na izloΕΎbama. Formiran pod uticajem tzv. `zagrebaΔke Ε‘koleβ fotografije, MarinkoviΔ je, uz nekolicinu drugih, bio neka vrsta mosta izmeΔu prekosavskog lirskog sfumata i beogradskog realizma. U prvim posleratnim danima doprineo je izgradnji fotografske organizacije; nalazio se i meΔu prvim autorima na domaΔim i stranim salonima fotografije, baΕ‘ kao Ε‘to se sreΔe i meΔu prvim nosiocima visokih priznanja u Foto-savezu (jugoslovenskom i srpskom), ili meΔunarodnoj fotografskoj organizaciji FIAP. Tokom viΕ‘edecenijskog delovanja u fotografiji uvek je bio okrenut jednoj temi β Δoveku i njegovom okruΕΎenju. Za svoje motive odabirao je sam ΕΎivot: ΕΎanr-scene, folklorne motive, portrete u ambijentu. Fotografije je grupisao u cikluse: Moj mali Beograd (1952-1960); Po Evropi (1952-1990); Pariske uspomene (1952-1990); Srpsko selo (1956-1970); TraΕΎenja (1956-1970); i Afrika (1970-1980). Sredinom pedesetih godina, delimiΔno pod uticajem evropskih strujanja u fotografiji, MarinkoviΔ je uneo u veΔ saΔinjen pikturalni sklop svojih dela jedno tada sasvim novo fotografsko miΕ‘ljenje stvarajuΔi fotografske dokumente proΕΎete duhom nostalgije. KarakteristiΔna dela u kojima se najviΕ‘e ogleda ta nova vrednost su MuftaΕ‘i; Lapavica (1953), Marenda; Sa pijace (1954), ili nekoliko godina docnije nastale, Bacanje kamena i Pod kupolom (1958). Tim delom svoga opusa izvrΕ‘io je ne mali uticaj, ne samo na svoje savremenike nego i na nastavljaΔe. Izuzetan doprinos MarinkoviΔev ogledao se i u njegovom hroniΔarskom radu. Pisao je fotografske kritike, osvrte, prikaze izloΕΎbi. Prvi tekst objavio je 1940. godine, a zatim se brojem objavljenih priloga, i opsegom tema o kojima je raspravljao, svrstao meΔu najplodnije srpske fotografske pisce, a po originalnosti pristupa i u osobene pojave u fotografskoj literaturi na srpskom jeziku. Znatan deo svoga radnog veka posvetio je fotografskoj organizaciji, saveznoj i republiΔkoj, baΕ‘ kao Ε‘to je i Δest predstavnik jugoslovenske fotografije u svetu, na kongresima, simpozijumima, ΕΎirijima. Na celom jugoslovenskom prostoru M. ostaje uvaΕΎavan kao liΔnost Δije su aktivnost i delo β umetniΔko, hroniΔarsko, organizaciono β znaΔajno obeleΕΎili jugoslovensku fotografsku istoriju druge polovine XX veka. Izlagao na viΕ‘e od 200 grupnih izloΕΎbi na gotovo svim kontinentima. Potpuna lista izloΕΎbi navedena je u katalogu retrospektivne izloΕΎbe βVojislav MarinkoviΔβ, Salon fotografije, Beograd, 1979. Samostalno je izlagao u Beogradu (1975, 1995), VarΕ‘avi (1979) (zajedno sa Goranom MaliΔem), Novom Sadu (1980), Zagrebu (1980), PanΔevu (1981), Smederevu (1981), KruΕ‘evcu (1982) i Boru (1985).
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
W.H. GRINDLEY & Co - Set za doruΔak `Homeland` Za 4 osobe. Set se sastoji od 13 delova: 1 Δajnik sa poklopcem (visina: 25 cm, duΕΎina: 20,5 cm, Ε‘irina: 10 cm, zapremina: 1 l) 4 Ε‘oljice (visina: 6,5 cm, Ε‘irina: 10,5 cm, Ε‘irina otvora: 8 cm) 4 tacne za Ε‘oljice (preΔnik: 14 cm, visina: 2 cm) 4 dezertna tanjira (preΔnik: 20 cm, visina: 1,5 cm) Ukupna teΕΎina: 3,7 kg Bez ikakvih tragova upotrebe. Ε½ig na dnu: Homeland (iznad cvetnog venca) Grindley W.M. GRINDLEY & CO. LTD. STAFFORDSHIRE ENGLAND PERMANENT COLOURS A GENUINE HAND ENGRAVED Na Ε‘oljicama podglazurno utisnuto: Grindley England Fabrika βW H Grindley & Co (Ltd)β proizvodila je predmete s dekorom `Homeland` (Domovina) od oko 1950. do oko 1980. godine. Kompaniju βW H Grindley & Co (Ltd)β osnovali su 1880. godine William Harry Grindley (Viliam Heri Grindli) i Alfred Meakin (Alfred Miken, povezan sa kompanijom βJ. & G. Meakinβ). Proizvodila je posuΔe, velikim delom za trΕΎiΕ‘te Kanade, SAD, JuΕΎne Amerike i Australije. Partnerstvo je raskinuto 1884. godine i Grindley je nastavio sam. 1960. fabriku je otkupila kompanija βAlfred Clough Ltdβ. 1978. preimenovana je u βGrindley of Stoke (ceramics) Ltd.β Otkupio ju je βFederated Potteries Co. Ltd.β 1982. godine, a 1988. ponovo je preΕ‘la u vlasniΕ‘tvo βW. H. Grindleyβ. 1991. godine fabrika je pala u steΔaj, i preuzeta je od strane βWoodlands Potteryβ. (124/34-48/pod-kp/1496)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama Plakat: Kros takmicenje trudbenika N.P. Srbije Mart - April 1949 god. Veoma retko!!! Dimenzje: 70cm x 100cm Stampa: Ofsetstampa `Propaganda` Novi Sad Umetnik: Bogosav Ε½ivkovic Bogosav Ε½ivkoviΔ (Leskovac kod Lazarevca, 3. mart 1920 β Beograd, 28. oktobar 2005), bio je vajar i slikar, svetski klasik naivne umetnosti. RoΔen je 1920. godine u selu Leskovac kod Lazarevca. Kao mladiΔ izuΔava koΕΎarski zanat pa veΔ rano upoznaje razliΔite alate: dleta, Ε‘ila, igle kojima radi koΕΎuhe, krznene prsluke, ukraΕ‘avajuΔi ih floralnim i geometrijskim aΕΎuriranjem obruba.[1] Krznarski zanat napuΕ‘ta 1945. usled slabog zdravlja i odlazi u Beograd gde se zapoΕ‘ljava kao portir. Vajarstvom se bavio od 1957. godine, a samostalno je izlagao veΔ od 1960. [2] Umro je 2005. u Beogradu. Stil PokretaΔki motiv bio mu je neobiΔan san, koji je usnio - ogromna zmija jurila je livadom ostavljajuΔi za sobom vlaΕΎan trag a zatim sustigla i stegla svojim repom nepoznatog Δoveka sa kaluΔerskom kapom na glavi i u ogrtaΔu. Za svoje ideje Ε½ivkoviΔ koristi prirodni oblik stabla, deblo sa granama, ili bez njih, zatim manje i tanje delove grana i granΔica, koren brΕ‘ljana. Prirodne izboΔine, ulegnuΔa, raznovrsni Δvorovi, sama masa materije podstiΔu umetnika u stvaranju najrazliΔitijih formi. [3] Njegovo dleto prati prirodnu konfiguraciju drveta te iz njega oslobaΔa, reΕΎe, teΕ‘e, oblikuje antropomorfne i zoomorfne figure, reΔe biljke i arhitektonske oblike. IzraΕΎava se uglavnom reljefom, kojim opervaΕΎuje monumentalne stubove. [4] Mekom modelacijom organskih formi, koje ne poznaju oΕ‘tre uglove, poput jedinstvenih bestijarijuma briΕ‘e granice izmeΔu materijala i same forme, izmeΔu stvarnog i nestvarnog stvarajuΔi jedinstvenu atmosferu. IzloΕΎbe i nagrade Izlagao je Ε‘irom sveta, samostalno i grupno. Njegove samostalne izloΕΎbe organizovane su u mnogim gradovima β u Beogradu, Novom Sadu, Jagodini, Zagrebu, BeΔu, Parizu, Bratislavi, VarΕ‘avi, Biselu, Stokholmu, Minhenu, Amsterdamu, u Meksiku, u Kalifoniji i u JuΕΎnoj Americi. Sa svojim delima je uΔestvovao na najznaΔajnijim meΔunarodnim izloΕΎbama. ViΕ‘e puta je nagraΔivan u zemlji i inostranstvu. IzmeΔu ostalog, dobitnik je Velike nagrade na Drugom bijenalu jugoslovenske naivne umetnosti 1983, kao i Nagrade za ΕΎivotno delo 1991, u MNMU, Jagodina. [5] Veliki broj njegovih monumentalnih skulptura nalazi se u galerijama i muzejima Ε‘irom sveta. Njegove skulpture se nalaze u Hrvatskom muzeju naivne umetnosti, a veΔi broj dela je pohranjen u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini. O njemu su pisali Oto Bihalji-Merin, MiΕ‘el Tevo, RodΕΎer Kardinal i drugi. O njegovoj umetnosti ipak najbolje svedoΔi tzv. ZaΔarani vrt - hram njegove umetnosti u njegovom zaviΔaju, koji obiluje skulpturama u kamenu i drvetu, reljefima izrezbarenih predmeta, oslikanim pomoΔnim prostorijama itd. U Lazarevcu je podignut ambijentalna celina Kamengrad, autora Bogosava Ε½ivkoviΔa i arhitekte Dragana VukmiroviΔa, u kojoj su predstavljeni elementi etno nasleΔa mlinski kamenovi, ΕΎrvanj, ognjiΕ‘te, kamene klupe.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Izuzetna figura / bista nemackog velikana. Visina oko 18cm Sirina ok 9cm Tezina preko 1 kg Stara figura, antikvitet Blago napuknut nos. Tragovi zuba vremena vidljivi na slikama. Johan Volfgang fon Gete (nem. Johann Wolfgang von Goethe;[1][2][3] Frankfurt na Majni, 28. avgust 1749 β Vajmar, 22. mart 1832) bio je nemaΔki pisac, politiΔar, pesnik, nauΔnik i filozof, a tokom 10 godina i predsednik oblasti Vajmar. Gete je bio jedna od najznaΔajnijih liΔnosti nemaΔke knjiΕΎevnosti i evropskog neoklasicizma i romantizma krajem 18. i poΔetkom 19. veka. Autor βFaustaβ i βTeorije bojaβ Ε‘irio je svoj uticaj Ε‘irom Evrope, a tokom narednog veka njegova dela nadahnula su mnoge muziΔke i dramske komade. StekavΕ‘i knjiΕΎevnu slavu do svoje 25. godine, Gete je postao pripadnik plemstva zahvaljujuΔi vojvodi Saksen-Vejmara, Karlu Avgustu 1782. godine u Δijoj oblasti je obitavao od novembra 1775, nakon uspeha njegovog prvog romana, Stradanja mladog Vertera. On je bio rani uΔesnik u Ε turm und drang knjiΕΎevnom pokretu. Tokom njegovih prvih deset godina u Vejmaru, Gete je bio Δlan vojvodinog drΕΎavnog saveta, bio je Δlan komisija za pitanja rata i drumskog saobraΔaja, nadgledao je ponovno otvaranje rudnika srebra u obliΕΎnjem Ilmenau, i implementirao je seriju administrativnih reformi Jenskog univerziteta. On je isto tako doprineo planiranju Vejmarskog botaniΔkog parka i ponovnoj izgradnji vojvodske palate, koji su je 1998. godine zajedno imenovani Uneskovom lokacijom svetske baΕ‘tine.[4] Njegov prvi veΔi nauΔni rad, Metamorfoza biljaka, je objavljen nakon njegovog povratka sa ture u Italiji 1788. Godine 1791, on je bio izvrΕ‘ni direktor pozoriΕ‘ta u Vejmaru, a 1794. godine je zapoΔeo prijateljstvo sa dramaturgom, istoriΔarem, i filozofom Fridrihom Ε ilerom, Δije predstave je premijerno prikazivao do Ε ilerove smrti 1805. Tokom ovog perioda, Gete je objavio svoj drugi roman, Godine uΔenja Vilhelma Mejstera, epske stihove Herman i Dorotea, i 1808. godine, prvi deo svoje najpoznatije drame, Faust. Njegove konverzacije i razni zajedniΔki poduhvati tokom 1790-ih sa Ε ilerom, Johanom Gotlibom Fihteom, Johanom Gotfridom fon Herderom, Aleksandrom fon Humboltom, Vilhelmom fon Humboltom, Augustom i Fridrihom fon Ε legelom su u kasnijim godinama zajedniΔki nazvani Vajmarskim klasicizmom. Artur Ε openhauer navodi Godine uΔenja Vilhelma Mejstera kao jednu od Δetiri najbolje novele ikad napisane, zajedno sa Tristram Ε andijem, La Nouvelle HΓ©loΓ―se, i Don Kihotom,[5] a Ralf Voldo Emerson je odabrao Getea kao jednog od Ε‘est βreprezentativnih ljudiβ u svom istoimenom radu, zajedno sa Platonom, Emanuelom Svedenborgom, MiΕ‘elom de Montenjom, Napoleonom, i Vilijamom Ε ekspirom. Geteovi komentari i opservacije formiraju bazu nekoliko biografskih radova, najzapaΕΎeniji od kojih su Razgovori sa Geteom Johana Petera Ekermana.[6] Po njemu je nazvan Geteov univerzitet u Frankfurtu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijama, ostecen malo u gornjem desnom delu. 49cm x 69cm NAnisanu snajpera je neo-noir triler film iz 1977, u kojem glume Gene Hackman, Candice Bergen, Mickey Rooney i Richard Widmark. Film se temelji na istoimenom romanu, a za ekran ga je prilagodio njegov autor Adam Kennedy. ReΕΎirao ga je i producirao Stanley Kramer. [2] Kramer je u svojim memoarima napisao da se `ne bi iznenadio` da Hackman, Bergen i Widmark `viΕ‘e vole ostati anonimni kao zavjerenici` u filmu, dodajuΔi `ako sam u pravu, to je osjeΔaj koji dijelim`. Directed by Stanley Kramer Produced by Stanley Kramer Screenplay by Adam Kennedy Based on novel by Adam Kennedy Starring Gene Hackman Candice Bergen Mickey Rooney Richard Widmark Music by Billy Goldenberg Cinematography Fred J. Koenekamp Ernest Laszlo Edited by John F. Burnett Production company ITC Entertainment[1] Distributed by AVCO Embassy Pictures Release date March 23, 1977 Running time 97 minutes Country United States Language English Budget $6 million Gene Hackman as Tucker Candice Bergen as Ellie Richard Widmark as Tagge Mickey Rooney as Spiventa Edward Albert as Ross Pine Eli Wallach as General Reser Ken Swofford as Ditcher Neva Patterson as Gaddis Jay Novello as Captain Ruiz Joseph V. Perry as Bowkemp Majel Barrett as Mrs. Schnaible Originalan filmski plakat Morava Film
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
ovalni coskovi,inace u dobrom stanju GolubaΔki grad ili Golubac je srednjovekovna tvrΔava, spomenik kulture od izuzetnog znaΔaja.[1] Nalazi se u Nacionalnom parku Δerdap, na desnoj obali Dunava, 4 km nizvodno od danaΕ‘njeg naselja. SmeΕ‘tena je na visokim liticama, na mestu na kom se reka suΕΎava, na samom ulazu u Δerdapsku klisuru.[2][3] TvrΔava je graΔena lepezasto i sastoji se od tri dela: prednjeg, zadnjeg i gornjeg grada (sa citadelom). Δini ga ukupno 10 kula i dve velike kolske kapije. Ispred tvrΔave je bilo civilno naselje, o Δemu danas svedoΔe samo neki delimiΔno istraΕΎeni objekti. Golubac je imao burnu istoriju. Tokom srednjeg veka, vodile su se mnoge bitke oko njega, naroΔito izmeΔu Osmanskog carstva i kraljevine Ugarske. 1867. godine, turska posada je napustila GolubaΔki grad, koji je predat srpskom knezu Mihailu ObrenoviΔu. U savremeno doba Golubac je popularna turistiΔka atrakcija na Dunavu. Tokom 2012. godine je zapoΔet projekat revitalizacije tvrΔave u okviru kojeg je izgraΔena obilaznica i tunel, a do kraja 2017. se prvobitno oΔekivala kompletna obnova.[4] GolubaΔkom tvrΔavom upravlja Javno preduzeΔe βGolubaΔki grad-tvrΔavaβ. TvrΔava je potpuno obnovljena i sveΔano otvorena 29. marta 2019. godine. GolubaΔki grad-tvrΔava se nalazi na desnoj obali Dunava, u opΕ‘tini Golubac, na ulazu u podruΔje Nacionalnog parka βΔerdapβ. Ulazna kapija tvrΔave predstavlja i glavni ulaznu taΔku u nacionalni park za zapadne strane, a istoΔno od bedema tvrΔave se nalazi strogi prirodni rezervat βGolubaΔki gradβ. Osnova GolubaΔkog grada je nepravilna, dosledno prilagoΔena konfiguraciji terena. UseΔen u stenu svakako da je predstavljao jednu od najteΕΎih prepreka upadu neprijatelja sa severa. NajviΕ‘im taΔkama utvrΔenja, istoΔnim i juΕΎnim, teΕ‘ko je bilo priΔi zbog stenovitog terena, a najlakΕ‘i moguΔi pristup je sa zapadne strane. IzmeΔu zidova i kula je postojala veza, a iz svake kule moglo se izaΔi na odbrambeni zid (SimiΔ, 1983). Golubac je bio opasan sa devet kula uglavnom Δetvrtastog oblika. Ispred najniΕΎeg dela utvrΔenja nalazio se vodeni rov, preko koga se mostom, kroz kapiju, ulazilo u grad. U gradu je postojalo unutraΕ‘nje i spoljaΕ‘nje utvrΔenje. Golubac je graΔen lepezasto i sastoji se od tri dela: prednjeg, zadnjeg i gornjeg grada (sa citadelom). Δini ga ukupno 10 (9+1) kula i dve velike kolske kapije. Kule su kasnije Turci ojaΔali otvorima za topove i dodavanjem joΕ‘ jedne kule (10.) oko 1480. godine. Ispred grada se nalazi prednji zid (I) koji Δini spoljni zid Ε‘anca, a koji je verovatno bio pun vode jer je povezan sa Dunavom koji ga je verovatno punio. Grad je teΕ‘kim lancem povezan sa stenom Babakaj (koja i danas viri iz vode usred Dunava), tako da je u potpunosti kontrolisao kako drumski, tako i reΔni saobraΔaj kroz Δerdapsku Klisuru. Ispred tvrΔave je bilo civilno naselje, o Δemu danas svedoΔe samo neke, delimiΔno istraΕΎene graΔevine. Prednji grad se sastoji od gornjeg i donjeg dela koje je delio zid koji povezuje 4. i 7. kulu. U donjem delu se nalazi ulaz (II), koji su Δuvaju 9. i 8. kula, koja je pojaΔana otvorom za top. Na kraju grada se nalazi 10. kula, koju su dogradili Turci, kao nisku artiljerisku kulu. Ona kontroliΕ‘e prolaz Dunavom i prilaz gradskoj luci (koja se verovatno nalazila izmeΔu 5. i 10. kule), a sa 9. kulom je vezana niskim zidom. Niski zid vezuje 5. i 9. kulu, dok su krak ka 10. kuli dodali Turci. Nasuprot ulazu nalazila se kolska kapija koja je vodila u zadnji grad. U ovom delu nije bilo graΔevina sa izuzetkom ostataka koji se nadovezuju na 8. kulu i koji su verovatno bili sa njom povezani u jednu celinu. Uz sam put, paralelno sa njim, se nalazi kanal Ε‘irine 0,5 i dubine 0,75 metara, od koga poΔinje strma padina. Na zidu koji deli gornji od donjeg dela je smeΕ‘tena kapija (III) kroz koju se ide ka gornjem gradu. U gornjem delu nema graΔevina i tu se nalazi putiΔ koji ide ka kapiji (IV) koja vodi u gornji grad i nalazi se u zidu, na visini 2 metra od zemlje do koje vode stepenice, uz samu 3. kulu. Na zid koji povezuje 6. i 7. kulu penje se stepenicama (V), dok se na zid izmeΔu 6. i 3. kule penje kroz 6. kulu. Zadnji grad od gornjeg odvajaju zid (koji povezuje 2. i 4. kulu) i oΕ‘tra stena visine 3 do 4 metra. Na zid, nad kolskom kapijom, penje se stepenicama (VI). Uz samu 5. kulu nalazi se zgrada (VII)(koja je verovatno bila magacin i vojna baraka) iz koje se izlazilo na zid koji se od 5. kule prostire paralelno sa rekom i vodi skoro do stene na kojoj je smeΕ‘tena 2. kula. U gornji grad se ulazi kroz kapiju (IV) i odatle putiΔ vodi, paralelno sa zidom izmeΔu 1. i 3. kule, do ulaza (VIII) u citadelu. Ispod tog putiΔa se nalazi nekoliko zgrada, izmeΔu kojih se staza spuΕ‘ta kroz kapiju (X) ka 2. i 4. kuli i zidu nad zadnjim gradom. U steni na kojoj se nalazi 1. kula urezan je rezervoar (IX) za vodu koji se punio kiΕ‘nicom. Na zidu, izmeΔu 4. kule i kapije (IV), nalazi se isturena terasica. Sama citadela je pravougaoniΔne, skoro kvadratne osnove kroz koju se, izmeΔu spoljaΕ‘njeg zida i stene na kojoj se nalazi 1. kula, provlaΔi putiΔ ka poslednjem uporiΕ‘tu utvrΔenja DonΕΎon kuli (1. kula). Poslednji deo putiΔa (XI), Ε‘irok nepun metar, oiviΔen je oΕ‘trim liticama, koje se sa jedne strane obruΕ‘avaju u unutraΕ‘njost citadele nekih 5 do 6 metara ispod, dok se sa druge obruΕ‘avaju nekoliko desetina metara niΕΎe skoro do nivoa Dunava. Posebnu Δar tom prelazu daje vetar koji stalno duva, jer je okrenut ka Δerdapskoj klisuri, pogotovo kad iz klisure izleti koΕ‘ava. Kule u tvrΔavi su sa drvenim spratovima i stepenicama u unutraΕ‘njosti, dok su stepenice koje vode do njih kamene. Ε irina stepenika je nepunih 60 santimetara. Polovina kula je sa svih strana od kamena (1,2,4,5,10), dok su ostale sa tri strane kamene, a Δetvrtu stranu, koja je okrenuta ka unutraΕ‘njosti, nemaju (3,6,7,8,9,). kula je DonΕΎon. Ima osmostranu osnovu iz koje se izdiΕΎe kruΕΎni vrh u Δijem se srediΕ‘tu nalazi kvadratna unutraΕ‘njost. Ulazi se kroz vrata (XII) koja vode do terase zaΕ‘tiΔene grudobranima, sa koje se ulazi (XIII) u ogrugli deo kule. Kroz kulu, oko kvadratne unutraΕ‘njosti, vode kamene stepenice koje vode na vrh. kula ima kruΕΎni oblik i sa svih strane je kamena. kula ima kvadratnu osnovu, dok joj je slaba strana okrenuta ka DonΕΎon kuli, a na poslednjem spratu ima terasicu koja gleda ka Δerdapu. kula ima kvadratnu osnovu. Ima ulaz u ravni tla, dok se sa jednog od njenih viΕ‘ih spratova izlazi na zid koji je povezuje sa 3. kulom, u kom se nalazi kapija (IV). U prizemlju je smeΕ‘tena pravoslavna kapelica o Δemu svedoΔe niΕ‘e za oltar, Δakonikon i proskomidija koji su okrenuti ka istoku, a izgraΔeni su sa kulom tj. nisu kasnije dozidane. kula je pravilnog kvadratnog oblika. Jedina vrata koja vode u nju smeΕ‘tena su na zidu, koji je spaja sa 4. kulom, do koga vode kamene stepenice (VI). kula ima kvadratnu osnovu, ali je sa spoljaΕ‘nje strane ojaΔana nepravilnom Ε‘estostranom osnovom. Kroz nju vode stepenice ka zidu koji je povezuje sa 3. kulom. kula ima kvadratnu osnovu ali je spolja pojaΔana u obliku kruga. kula ima nepravilnu Δetvorostranu osnovu i neΕ‘to je niΕΎa od ostalih. kula ima kvadratnu osnovu, dok spolja ima osmostrano pojaΔanje. kula je niska (ima samo jedan sprat), sa otvorima za topove. Osnova joj je osmostrana i gotovo je istovetna trima kulama koje su, sa istom namenom (kao artiljerijske kule), dodate Smederevskoj tvrΔavi. Srednjovekovni Golubac nastao je na ostacima starijeg rimskog utvreΔenja. Od 803. godine, do 1018. godine, podruΔje je pripadalo Prvom Bugarskom carstvu, Vizantijskom carstvu od tada do 1193. godine, a Drugom Bugarskom carstvu do 1257. godine. Dobar strateΕ‘ki poloΕΎaj prepoznali su i srednjovekovni graditelji, te su iskoristili osnove starijih utvrΔenja za izgradnju novih tvrΔava. SagraΔen je na obali Dunava na samom ulazu u Δerdapsku klisuru, na liticama uzviΕ‘enja Radana. Na ovom mestu nalazila se rimska tvrΔava Vico Cuppae, a u srednjem veku ovde je podignuto novo utvrΔenje kao vojna tvrΔava za borbu hladnim oruΕΎjem i vaΕΎno strateΕ‘ko uporiΕ‘te. Na osnovu istorijskih, arhitektonskih i arheoloΕ‘kih podataka smatra se da je grad nastao u drugoj polovini 13. i poΔetkom 14. veka i da su ga gradili Srbi. Vremenom je osnovni izgled tvrΔave menjan, poΕ‘to je mnogo puta dograΔivana i prilagoΔavana potrebama artiljerije, ali svoj danaΕ‘nji izgled dobila je krajem 15. veka. Golubac se prvi put pominje u ugarskim izvorima datiranim u 1335., 1337., odnosno 1342. godinu (Deroko, 1950). Prema ovim izvorima, tvrΔava se vezuje za ugarskog kralja Ludvika I. Ipak, ne zna se kada i ko ga je podigao, ali je njegovu osnovu tj. βGornji gradβ podigao srpski odnosno pravoslavni velikaΕ‘, o Δemu svedoΔi i pravoslavna kapelica u sastavu Δetvrte kule. Grad je potom proΕ‘iren (na βzadnjiβ i βprednji gradβ) tokom srpske ili ugarske vlasti, iako nije iskljuΔeno da je u samom poΔetku izgraΔen u ovoj veliΔini. Poslednju fazu u gradnji sproveli su Turci ojaΔavΕ‘i Ε‘estu, sedmu, osmu i devetu kulu i dodavΕ‘i u produΕΎetku spoljaΕ‘njeg bedema nisku artiljerijsku kulu (10.) koja je nadzirala Dunav i Ε‘titila pristaniΕ‘te za Ε‘ajke, koje se uz nju nalazilo. GolubaΔki grad se nalazio se u sastavu drΕΎave kneza Lazara, koji je sela u okolini davao kao metohe manastirima. Odmah nakon Kosovskog boja, 1389. godine, u njega ulazi Bajazit I. Ugarski kralj Sigismund preuzima 1392. godine (KataniΔ, 1971). Ugari grad 1403. godine predaju despotu Stefanu, kada je on postao ugarski vazal. Grad je trebalo, prema ugovoru iz 1426. godine, da po despotovoj smrti (Stefan umire 1427. godine), zajedno sa Beogradom, bude predat Ugarima. MeΔutim, komandant grada vojvoda Jeremija ga, iz nepoznatih razloga, predaje Turcima. Prema Segedinskom miru, iz 1444. godine, izmeΔu Ugara i Turaka, Srpska despotovina biva obnovljena i u njen sastav ulazi i Golubac. Nakon smrti despota ΔurΔa 1456. godine, Turci ga osvajaju 1458. godine (SrejoviΔ, 1994). Ugari na Δelu sa kraljem Matijom Korvinom uspevaju da ga osvoje 1481. godine, ali ga vrlo brzo napuΕ‘taju (SimiΔ, 1983; Deroko, 1951). Turci vladaju tvrΔavom viΕ‘e vekova. Tokom ovog razdoblja ispred tvrΔave vremenom se razvilo civilno naselje, a u 18. veku Golubac se opisuje kao napredan grad. Od tada pa do 19. veka Turci vladaju Golupcem. Za kratko su ga drΕΎali Austrijanci (1688β1690) i srpski ustanici tokom KoΔine krajine i Prvog srpskog ustanka. Srbi Golubac osvajaju ponovo u Drugom srpskom ustanku. Ipak, GolubaΔki grad je konaΔno predat Srbima na upravu tek 1868. godine. Tada, sa joΕ‘ nekim gradovima u Srbiji, Turci konaΔno predaju knezu Mihailu Golubac. Neposredno posle Prvog svetskog rata kroz stenu, na kojoj se tvrΔava nalazi, probijen je magistralni put koji prolazi kroz tvrΔavu, koristeΔi obe kolske kapije u utvrΔenju. Glavna ulazna kapija je sruΕ‘ena bez prethodno uraΔene dokumentacije. Ovaj put je najkraΔa veza Srbije sa istoΔnim delovima Balkanskog poluostrva, tako da su se neretko kroz tvrΔavu provlaΔili Ε‘leperi, koji su jedva da mogu proΔi kroz kapije. Neposredno pred obnovu tvrΔave, napravljen je novi tunel 20-30 metara dalje i izvan tvrΔave, dok je postojeΔi zatvoren za koriΕ‘Δenje u saobraΔajne svrhe. Izgradnjom HE na Dunavu, njegov nivo kod Golupca se podigao, tako da su najniΕΎi delovi grada potopljeni. U godinama velikih suΕ‘a ili kada zbog poplavnog talasa HE ispuste veΔu koliΔinu vode, moguΔe ja uploviti stojeΔi na Δamcu u zgradu u zadnjem gradu (VII), dok se pri normalnom vodostaju Δamac jedva provuΔe kroz luΔne ostatke zgrade. Potopljeni delovi zidina, zajedno sa desetom kulom, pruΕΎaju sjajne moguΔnosti pasioniranim ljubiteljima pecanja, kojih uvek ima u najniΕΎim delovima tvrΔave. Zbog svog istorijskog znaΔaja i izuzetne arhitektonske vrednosti, GolubaΔka tvrΔava je proglaΕ‘ena za spomenik od izuzetnog znaΔaja 1979. godine (SpomeniΔko nasleΔe Srbije, 2009). IstraΕΎivaΔki i konzervatorski radovi zapoΔeti su 1969. godine, a zavrΕ‘eni 1987. godine, zbog nedostatka finansijskih sredstava. PoΔetkom 21. veka svi delovi utvrΔenja iznad puta, ukljuΔujuΔi i Ε‘anac, su bili skroz obrasli koprivama, kupinama, Ε‘ipkom i sliΔnim rastinjem koje je skoro u potpunosti onemoguΔavalo kretanje kroz gornje delove utvrΔenja, osim po malom uskom putiΔu koji je vodio do DonΕΎon (1.) kule. Tokom proleΔa 2005, izvrΕ‘ena je akcija uklanjanja tog rastinja iz Ε‘anca i prednjeg grada. U samom Ε‘ancu je obnovljena Δesma (koju je do tad skrivalo visoko rastinje) podignuta u Δast poljskog viteza ZaviΕ‘e Crnog koji je ostavio svoj ΕΎivot u Golupcu. U samoj se citadeli, uz kupine, smestilo i nekoliko stabala smokve. TvrΔava je viΕ‘estruko ugroΕΎena radom kamenoloma, uticajem uspora Dunava i rastinjem koja razara bedeme kula. U joΕ‘ nepovoljnijoj situaciji je podgraΔe koje je nemoguΔe istraΕΎivati bez dislokacije magistralnog puta i zatvaranja kamenoloma (SimiΔ, 2000). Do 2010-ih GolubaΔka tvrΔava je bila zapuΕ‘tena, unutraΕ‘nji drveni prilazi kulama su truli i opasni, pa je posmatranje tvrΔave bilo bezbedno samo sa spoljne strane, a ulaz u tvrΔavu, iako je moguΔ penjanjem uz zidine, nije bio preporuΔljiv iz bezbednosnih razloga. Stanje pre obnove se moΕΎe opisati kroz sledeΔi navod: Zidine, kule i kamena stepeniΕ‘ta su u dosta dobrom stanju, ali su drveni spratovi i stepenice odavno istrulele i pretvorile se u prah. U 5. kuli su naknadno postavljena vrata, koja su u dobrom stanju, kao i spratovi sa stepenicama kojima se moglo izaΔi na njen vrh ili siΔi u tminu niΕΎih spratova. Danas su viΕ‘i spratovi skroz uruΕ‘eni, dok su daske koje Δine pod i grede koje ih drΕΎe, u nivou ulaznih vrata trule i potpuno nebezbedne za kretanje. Uz stepenice (VI) ima ostataka drvene ograde, koja je skroz istrulela, na kojoj se vide buketi cveΔa ostavljeni u spomen na devojku koja je poginula kada se ograda, na koju se oslonila, polomila. SliΔna nesreΔa se dogodila i 27.09. 2008. godine, kada se, tokom ΔaΔkog izleta uΔenika MladenovaΔke gimnazije, pod jednom uΔenicom odvalio deo graΔe tvrΔave na kome je stajala, nakon Δega je pala sa vrha glavne kapije (II) na magistralni put koji kroz nju prolazi. Ona je nakon toga preveΕΎena u PoΕΎarevaΔku bolnicu, a zatim i u beogradski Urgentni centar, a lekari su njeno stanje ocenili kao veoma teΕ‘ko, ali su napomenuli da se devojka nalazi van ΕΎivotne opasnosti.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijama 49cm x 69cm Jacobove lestvice ameriΔki je psiholoΕ‘ki horor iz 1990. godine [4] u reΕΎiji Adriana Lynea, producent Alan Marshall, scenarist Bruce Joel Rubin, a u glavnim ulogama Tim Robbins, Elizabeth PeΓ±a i Danny Aiello. U filmu iskustva Jacoba Singera prije i za vrijeme sluΕΎbe u Vijetnamu rezultiraju Δudnim, fragmentarnim vizijama i bizarnim halucinacijama koje ga i dalje progone. Kako se muke pogorΕ‘avaju, Jacob oΔajniΔki pokuΕ‘ava dokuΔiti istinu. Ljestve Jacoba izradio je Carolco Pictures deset godina nakon Ε‘to ih je napisao Rubin. Iako je tek umjereno uspjeΕ‘an po izlasku, film je stekao kultnu sljedbu, a radnja i specijalni efekti postali su izvor utjecaja na razna druga djela poput serije videoigara Silent Hill. Remake, takoΔer naslovljen Jacobove ljestve, objavljen je 2019. Directed by Adrian Lyne Produced by Alan Marshall Mario Kassar Written by Bruce Joel Rubin Starring Tim Robbins Elizabeth PeΓ±a Danny Aiello Music by Maurice Jarre Cinematography Jeffrey L. Kimball Edited by Tom Rolf Production company Carolco Pictures Distributed by Tri-Star Pictures Release date November 2, 1990 Running time 113 minutes[1] Country United States Language English Budget $25 million[2] Box office $26.1 million Tim Robbins as Jacob `Professor` Singer - Vietnam vet Elizabeth PeΓ±a as Jezebel `Jezzie` Pipkin - Girlfriend Danny Aiello as Louis `Louie` Denardo - Chiropractor Matt Craven as Michael Newman - Chemist Pruitt Taylor Vince as Paul Gruneger - Fellow vet Jason Alexander as Mr. Geary, the lawyer Patricia Kalember as Sarah - Ex-wife Eriq La Salle as Frank - Fellow vet Ving Rhames as George - Fellow vet Brian Tarantina as Doug Anthony Alessandro as Rod Brent Hinkley as Jerry S. Epatha Merkerson as Elsa Kyle Gass as Tony Lewis Black as Jacob`s doctor Perry Lang as Jacob`s assailant Macaulay Culkin (uncredited) as Gabe Singer - Deceased son Originalan filmski plakat
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Predsednik Skupstine grada Beograda Branko Pesic moli ________ da izvoli prisustvovati Svecanom prijemu koji priredjuje povodom Dana oslobodjenja Beograda u sredu 20. oktobra 1971. godine u 20.00 casova u zgradi Skupstine grada Beograda Dolazak do 19.45 casova Ulaz iz Pionirskog parka Kljucne reci za pretragu E Series Italian republic Ministry of Education General Directorate of Antiquities and Fine Arts Entrance ticket Lire 250 Full Rate No tip Π‘Π΅ΡΠΈΡΠ° Π ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π½Π° ΡΠΏΡΠ°Π²Π° Π·Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π£Π»Π°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΈΡΠ΅ 250 Π£ΠΊΡΠΏΠ½Π° ΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΠΌΠ° Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Serija E Italijanska republika Ministarstvo za obrazovanje Generalna uprava za starine i likovne umetnosti Ulaznica Lire 250 Ukupna cena Nema napojnice Serie E Republica Italiana Ministero Dela Publica Istruzione Direzione Generale Dele Antichita E Bele Arti Biglietto Dingresso D ingresso Lira 250 Tarifa Intera Nesvna Mancia Italia italija italy italijanske italijanski italijansko tickets ulaznica ulaznice starina starine lepa lepo umetnost umetnosti art arts kolekcionarstvo kolekcionarski primerak zbirka ulaznica za zbirku karata karta karte lira lire pozivnica pozivnice ulaynica ulaynice serija serije a antika antikvitet antikviteti antikvarni 1 2 3 4 kec dvojka trojka cetvorka golf kais kaisa rebrastog zupcastog rebrasti zupcasti drugo druga dbajovic na rasprodaji mojlink www com in rs popust na popustu polovne polovni kupindo jeftina jeftino knjige prodaja na prodaju prodajem moj link prednji prednja golf za golfa drugo druga dbajovic na rasprodaji mojlink www com in rs popust na popustu polovne polovni kupindo jeftina jeftino knjige prodaja na prodaju prodajem moj link prednji prednja najbolje u lazarevcu old timer old timers old tajmer oldtajmer oldtajmeri lenjir kljucne reci za pretragu bitumen bitulit brosura brosure katalog katalozi industrija bitumenskih proizvoda beograd bulevar jna broj br 67-69 izolacione mase izolaciona masa bitumeni bituliti kraberoid 120 blank industrija bitumenskih i sintetickih proizvoda proizvod proizvodi hidroizolacione kiselootporne i druge mase masa vinaz-vinil azbestnih ploca azbestne ploce nacin primene tehnicke karakteristike svojstva osobine rugo druga dbajovic na rasprodaji mojlink www com in rs popust na popustu polovne polovni kupindo jeftina jeftino knjige prodaja na prodaju prodajem moj link prednji prednja golf za golfa drugo druga dbajovic na rasprodaji mojlink www com in rs popust na popustu polovne polovni kupindo jeftina jeftino knjige prodaja na prodaju prodajem moj link prednji prednja najbolje u lazarevcu old timer old timers old tajmer oldtajmer oldtajmeri - Prve savezne radne akcije omladine Jugoslavije prva savezna randa akcija omladina jugoslavije ra radna akcija radne akcije Kolekcija 8 beograd beograda branka pesica gradonacelnik belgrade pozivnica pozivnice na grb pionirski park skupstina grada beograda grad beograd dan svecani prijem
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijma, u donjem delu iskrzan i malo po sredini gde je savijan 49cm x 69cm Retko u ponudi !!! Vrata ostaju otvorena je jugoslavenski crno-bijeli igrani film snimljen 1959. godine u reΕΎiji FrantiΕ‘eka Δapa po scenariju Vladimira PaskaljeviΔa. Protagonist, Δiji lik tumaΔi Rade VergoviΔ, je Petar, maloljetni delinkvent koji bjeΕΎi iz popravnog doma te, nastojeΔi pronaΔi utoΔiΕ‘te, odgovara na oglas porodice koja traΕΎi unuka nestalog u Drugom svjetskom ratu. Radnja prikazuje kako njegove planove da ih prevari i opljaΔka poremeti to Ε‘to prvi put u ΕΎivotu bude doΔekan ljubavlju i paΕΎnjom, kao i to da se zaljubio u svoju `sestru`, Δiji lik tumaΔi Milena DraviΔ. Vrata ostaju otvorena su kasnijim kritiΔarima postala zanimljiva zbog sadrΕΎaja koji se smatrao `subverzivnim` za tadaΕ‘nje stadnarde jugoslavenske kinematografije, pri Δemu se prije svega navodi motiv incesta, isto kao Ε‘to dio kritiΔara u nekim scenama pronalazi homoerotski sadrΕΎaj.[1] Ε iroj javnosti je, meΔutim, daleko poznatiji po tome Ε‘to je u njemu tada mlada i relativno nepoznata Milena DraviΔ prvi put tumaΔila glavnu ΕΎensku ulogu, a Ε‘to joj je omoguΔilo da sljedeΔe decenije postane najveΔa zvijezda jugoslavenske kinematografije. Godine 2014. je u Trebinju, koje je sluΕΎilo kao jedna od lokacija filma, film prikazan na 2. Trebinjskom filmskom festivalu, Δime je sveΔano obiljeΕΎena 55. obljetnica rada Milene DraviΔ, koja je bila posebni gost. ReΕΎija FrantiΕ‘ek Δap Producent Bosna film Scenario Vladimir PaskaljeviΔ Uloge Rade VergoviΔ Teodora ArsenoviΔ Milena DraviΔ DuΕ‘an JaniΔijeviΔ MontaΕΎa Marija Fuks Datum(i) premijere 1959 Trajanje 100 min. Zemlja SFR Jugoslavija Jezik srpskohrvatski Originalan filmski plakat Kinema Sarajevo
Vladimir Dvornikovic Hvar, crkva sv. Marka akvarel na razglednici `koja je putovala` 15 x 10 cm signatura i zapis autora napred i nazad Transkript teksta: Hvar 27 VI 54 Obicno u zivotu ostvarenja nisu tako lepa kao ocekivanja, ali ovoga puta bio je izuzetak: ovde je lepse no sto sam i mislio, i priroda i istorija. Slikam uveliko i mislim: kako li je sad tamo u onim vrucim sobama gde smo donedavno zajedno radili. Srd. pozdrav V Dvornikovic. Vladimir DvornikoviΔ (28 July 1888 β 1956) was a Croatian and Yugoslav philosopher, ethno-psychologist, and a strong proponent of a Yugoslav ethnicity. He was a professor at the University of Zagreb during the 1920s. DvornikoviΔ was also an advocate of psychologism and animal philosophy. He is best known for authoring the book `Characterology of the Yugoslavs.` Biography Vladimir DvornikoviΔ was born in Severin na Kupi, at the time in the Kingdom of Croatia and Slavonia, Austria-Hungary. His father Ljudevit-Lujo was a pedagogue, and his mother Marjana was also an educator and a part-time publicist. Vladimir was the eldest of eleven children. Because of constant relocating due primarily to his parents` career, he finished elementary school in DreΕΎnik, and high school in Zemun and Sarajevo. In the 3rd year of high school he became interested in literature and was an enthusiastic reader of the works of Herbert Spencer and Ernst Haeckel. In 1906 DvornikoviΔ travels abroad to study philosophy in Vienna. Professors who had tremendous influence on young Vladimir were Friedrich Jodl and Wilhelm Jerusalem. He received his doctorate from Vienna in 1911 with his thesis titled `About the necessity of the psychological establishment of the cognitive theory.` His plans on habilitation in Vienna were hindered due to the outbreak of the first World War. From 1910 and on he relocates to Sarajevo, BihaΔ, and Zagreb to commit to teaching. Apart from dissertation, he profiles himself as a psychologist with the book `Both essential types of philosophizing - Attempt of psychological orientation in current philosophical currents`, published in German in Berlin of 1917. During the first World War he was deported to BihaΔ for labor because of his pro-Yugoslav orientation. In 1918 DvornikoviΔ arrives in Zagreb where he works in a Musical school. During 1919 he begins lecturing at the University of Zagreb with the theme `Philosophy and Science.` In 1925 he becomes a regular professor on the board of directors for the `theoretic and practical philosophy and for the history of philosophy.` He is the fourth professor of philosophy in Croatia in half a century; his predecessors being Franjo MarkoviΔ, Δuro Arnold and Albert Bazala. Rejecting, like Bazala, the old education-system scheme of Johann Friedrich Herbart, DvornikoviΔ indulges himself in the search for proper philosophy, respectively referring to it as `our autochthonous philosophy.` Not scrupling to participation in his public life and pronouncement tribunals about current societal and political themes. A strong proponent of `integrated Yugoslavism` (the concept of the Yugoslav Democratic Party), he is an opponent to political demagogy and to the regime of his time. As a result, in 1926 - only a year prior to becoming a regular professor, at age 38 becomes retired. After his departure from the university, he becomes intensely active in public affairs. He recites over 400 lectures in public across all parts of united Yugoslavia, but also in Vienna, Prague, and Zurich. He annunciates discussions, various studies, essays, articles, displays, and criticisms. He moves to Belgrade and, after the establishment of the Sixth-of-January dictatorship, fully cooperates with the new regime. In 1933, he became the assistant of the ministry of education, but is soon retired (in 1934). He authors the book `Battle Idea` in 1937, and then writes his most famous book in 1939, titled `Characterology of the Yugoslavs.` During the second World War he lives withdrawn in Belgrade. After the establishment of Communist Yugoslavia, he is enrolled as a member of the `Commission for the constructing appellation in architecture.` He is a member from 1945 - 1950. He authors smaller articles regarding the history of culture, archeology, ethnology, and psychology. He was briefly involved in photography. DvornikoviΔ died in Belgrade, in what was at the time the People`s Republic of Serbia, FPR Yugoslavia. Yugoslav Characterology Written in Serbo-Croatian (Karakterologija Jugoslavena), the book addresses the need to establish a national character within the entire country. DvornikoviΔ writes that it is important to `mix` up all elements of Yugoslavia and to create one people (the Yugoslavs). He claims that Serbs and Croats can only survive as a strong nation by integrating into one people (like the unification of Germans and Germany or that of Italians and Italy). The book did not dismiss the differences among people that inhabited Yugoslavia, but stressed that these differences were `contingent and temporary and that they mask a deeper and more profound racial unity`. He also advocated the idea of a Dinaric race, and his book overall gives a comprehensive description of unitarist Yugoslav mythology.[1] Works Along with other texts, he has published the following works: Die beiden Grundtypen des Philosophierens, Berlin, 1918. (Oba osnovna tipa filozofiranja) Savremena filozofija (2 sveska), Zagreb, 1919. i 1920. Studije za psihologiju pesimizma (2 sveska), Zagreb, 1923. i 1924. Psiha jugoslavenske melankolije, Zagreb, 1925. (2. preraΔeno izdanje) Tipovi negativizma, Zagreb, 1926. T. G. Masaryk kao filozof i sociolog, Prag, 1927. (objavljeno na ΔeΕ‘kom i na `jugoslavenskom`) Borba ideja, Beograd, 1937. Karakterologija Jugoslavena, Beograd, 1939. ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠΈΠ½ Π½Π° ΠΡΠΏΠΈ, 28. ΡΡΠ» 1888 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 30. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1956) ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡ ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΎΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³.[1] ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΌΡΠ½Ρ ΠΈ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ. Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ 1906. ΠΊΠΎΠ΄ Π. ΠΠ΅ΡΡΠ·Π°Π»Π΅ΠΌΠ° ΠΈ Π€ΡΠΈΠ΄ΡΠΈΡ Π° ΠΠΎΠ΄Π»Π°, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡ Π³Π° ΠΏΡΠΎΠ³Π½Π°Π»Π΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ ΠΠΈΡ Π°ΡΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΠ»Π° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½Π° Π΅Π»ΠΈΡΠ°. Π£ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π³Π΄Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ ΠΡΠ·ΠΈΡΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ. Π₯Π°Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π·Π° Π·Π²Π°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π·ΠΎΠΌ βΠΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ°β Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ½Ρ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΠ»Π΅Π½Ρ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π·Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ 1925. Π΄ΠΎ 1926. ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ° 38 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π΅ΡΠΌΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π΄ΡΠΆΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, Π¦ΠΈΡΠΈΡ Ρ ΠΈ ΠΡΠ°Π³Ρ, ΡΠΊΡΠΏΠ½ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 400. ΠΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ΅ 1933. ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΈ Π‘Π°Π²Π΅ΡΡ Π·Π° Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ, Π° 1953/54 ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ. ΠΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΌΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π°. ΠΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π°ΠΊΠ²Π°ΡΠ΅Π»Π΅. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 30. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1956. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1939. ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Ρ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΡ Π³ΡΡΠΏΠ°. Π£ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ΅ Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π΅ΡΠ½ΠΎΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΈΡΡ ΡΠΎΡ ΠΈ Π°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ, ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΡΠΈ. Π‘ΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈ Π°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠΏ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½ Π·Π° βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°β.[2] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΎΠ΄Π±Π°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π΅ΡΠ½ΠΎΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΈΡΡΠΈΠΏΠ»ΠΈΠ½Π° ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Ρ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΡΠ½Π°ΡΡΠ½Ρ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°ΡΠ°, ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Π½Ρ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Ρ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΊΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΆΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ²Π°ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΡΡΠΎΡΠΈ Ρ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΡ ΠΊΠΎΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π½Π°ΡΡΠ΅ΠΆΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ΠΈ Π½Π° ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΡ ΡΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ II ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎ Π±Π΅Π·Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΡΠ°Π² ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠ°Ρ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠ° Ρ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ½Π° Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π°ΡΠΈ Π΄ΡΡΠ³Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 400 ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΡΠ°ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ IV ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°.[1] ΠΠ΅Π»Π° (Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°) ΠΠΎΡΠ±Π° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ (1936) ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, ΠΠΎΡΠΌΠΎΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1939; ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ° 1990; ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ° 2000. ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠΈΠ²ΠΊΠΎ ΠΠΈΠΊΠΈΡ Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ I ΡΠΎΠΌ, Π β Π, ΠΠ»Π°Π΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ°, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄ (2004) (ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ) ΠΠ°Π»Π°Π²Π΅ΡΡΡΠ°, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ; ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° (2015). βΠΠ΅Π»ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΠ·ΠΌΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅β. ΠΡΠ½ΠΎΠ°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΈ. 10 (3): 619. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 12. 4. 2017. ΠΡΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΡΡΠ²ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΌΠ΅ΡΡΠΈ: |pages= ΠΈ |page= (ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ) Π‘ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ Π²Π΅Π·Π΅ P vip.svgΠΠΎΡΡΠ°Π» ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° - ΠΠ»Π°Π²Π° 13, ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ»Π°Π½ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΡ (βΠΡΠ΅ΠΌΠ΅β Π±Ρ. 488, 13. ΠΌΠ°Ρ 2000.)
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
U dobrom stanju! Ima ispisano nesto obicnom olovkom, nista strasno! Il portiere di notte (u prijevodu NoΔni portir), u meΔunarodnoj distribuciji poznat pod engleskim naslovom The Night Porter, je italijanski igrani film snimljen 1974. u reΕΎiji Lilliane Cavani. Po ΕΎanru je drama, a radnja mu je smjeΕ‘tena u BeΔ krajem 1950-ih. Naslovni protagonist, koga tumaΔi Dirk Bogarde, je portir u jednom tamoΕ‘njem hotelu koji je za vrijeme drugog svjetskog rata bio SS-oficir u koncentracionom logoru, a koga sreΔe jedna od goΕ‘Δi (Δiji lik tumaΔi Charlotte Rampling), koja je u istom logoru za vrijeme rata bila zatvorenica i koja s njim obnavlja bizarnu sadomazohistiΔku vezu. NoΔni portir se smatra jednim od najpoznatijih djela u filmografiji Bogardea, Rampling i Lilliane Cavani, ali i jednim od najkontroverznijih filmova svog vremena. KritiΔari su bili duboko podijeljeni na one koji su film optuΕΎivali za senzacionalizam i eksploataciju stradanja u Holokaustu, te na one koji su Cavani hvalili zbog ozbiljnog nastojanja da se obrade dotadaΕ‘nje tabu-teme kao Ε‘to su Stockholmski sindrom, alternativni oblici seksualnosti. Scena u kojoj polugola Rampling imitira Marlene Dietrich se smatra jednom od najpoznatijih u svjetskoj kinematografiji 1970-ih. ReΕΎija Liliana Cavani Producent Robert Gordon Edwards Esa De Simone Scenario Liliana Cavani Uloge Dirk Bogarde Charlotte Rampling Philippe Leroy Gabriele Ferzetti Isa Miranda Muzika Daniele Paris Fotografija Alfio Contini Distribucija The Criterion Collection Datum(i) premijere 3. april 1974 (Francuska) 1. oktobar 1974 (SAD) Trajanje 118 min. Zemlja Italija Jezik engleski italijanski Liliana Cavani (roΔena 12. sijeΔnja 1933., Carpi, Italija) [1] talijanska je filmska redateljica i scenaristica. Pripada generaciji talijanskih filmaΕ‘a iz Emilije-Romagne koja je istaknuta sedamdesetih godina, ukljuΔujuΔi Bernarda Bertoluccija, Pier Paola Pasolinija i Marca Bellocchia. Cavani je postala meΔunarodno poznata nakon uspjeha u igranom filmu iz 1974. Il portiere di notte (NoΔni portir). Njezini filmovi imaju povijesnih problema. [2] Uz igrane filmove i dokumentarne filmove, reΕΎirala je i operu. Filmski plakat
Jedna zlata vredna REC & DVA harizmaticna imena Nadezdino pismo - dopisnica iz 1907. godine - bratu Rastku Petrovicu (nadrealisti, nadrealizam) za sta je moguce dobiti i fotosertifikat. NadeΕΎda PetroviΔ Izvor: Wikipedia NadeΕΎda PetroviΔ Autoportret RoΔenje 1873 ΔaΔak, KneΕΎevina Srbija Smrt 1915 Valjevo, Kraljevina Srbija Nacionalnost srpska Polje slikarica NadeΕΎda PetroviΔ (ΔaΔak, 1873. β Valjevo, 1915.), najznaΔajnija srpska slikarica s kraja 19. i poΔetka 20. vijeka. SadrΕΎaj/Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ 1 Biografija 2 UmjetniΔki rad 2.1 MΓΌnchensko razdoblje (1898. - 1903.) 2.2 Srbijansko razdoblje (1903. - 1910.) 2.3 PariΕ‘ko razdoblje (1910. - 1912.) 2.4 Ratno razdoblje (1912. - 1915.) 3 Bibliografija 4 Vanjske veze Biografija S obitelji se 1884. godine preseljava u Beograd. ViΕ‘u ΕΎensku Ε‘kolu zavrΕ‘ila je u Beogradu 1891. godine. SljedeΔe 1892. godine polaΕΎe ispit za nastavnicu crtanja u srednjim Ε‘kolama te postaje uΔenica u ateljeu ΔorΔa KrstiΔa. 1896/97. godine pohaΔa Ε‘kolu kod Kirila Kutlika. Od 1898. godine poΔinje Ε‘kolovanje u MΓΌnchenu u ateljeu Slovenca Antona AΕΎbea. VeΔ 1900. godine imala je prvu samostalnu izloΕΎbu u Beogradu. Godine 1901. zapoΔinje rad u ateljeu Juliusa Extera u MΓΌnchenu. Od 1904. godine angaΕΎira se u domovini oko Prve jugoslavenske umjetniΔke izloΕΎbe, osnivanja Lade i Prve jugoslavenske umjetniΔke kolonije (SiΔevo, Pirot, 1905. godine). Do 1912. godine izlaΕΎe na mnogobrojnim izloΕΎbama: IzloΕΎba Lade; IzloΕΎba jugoslavenske kolonije 1907; IzloΕΎba srpskog umjetniΔkog udruΕΎenja 1908; Druga samostalna izloΕΎba u Ljubljani 1910; iste godine u Parizu na Jesenskom salonu i u Zagrebu u okviru grupe MeduliΔ; sljedeΔe 1911. godine izlaΕΎe u srpskom paviljonu na MeΔunarodnoj izloΕΎbi u Rimu, na Salonu internacionalne unije i Jesenskom salonu u Parizu. U Beogradu 1912. godine otvara slikarsku Ε‘kolu i sudjeluje na Δetvrtoj jugoslavenskoj izloΕΎbi. U Prvom balkanskom ratu sudjeluje kao dobrovoljna bolniΔarka na bojiΕ‘nici. Sa srpskom vojskom je ponovo 1913. i 1914. godine. Umrla je od tifusa u Valjevu gdje je bila na duΕΎnosti dobrovoljne bolniΔarke. UmjetniΔki rad Slikarstvo NadeΕΎde PetroviΔ, najznaΔajnije srpske umjetnice s poΔetka 20. vijeka uvodi srpsku umjetnost u tokove suvremene europske umjetnosti. ZahvaljujuΔi njenom duhu koji je, iz male Srbije, stremio modernom svijetu, ali i sretnim okolnostima da se poΔetkom 20. vijeka Ε‘kolovala u likovnim srediΕ‘tima Evrope, njeno slikarstvo ide, najveΔim dijelom, u korak s evropskim ekspresionizmom, a ponekad se i pribliΕΎava tada joΕ‘ neafirmiranoj apstrakciji. Na njenim najboljim radovima dominiraju velike povrΕ‘ine, njene omiljene uΕΎareno crvene boje i, njoj komplementarna, zelena. Ljubav prema bojama stvara na nekim platnima koloristiΔki vrtlog gdje se, pored ostalih, istiΔu fovistiΔka ljubiΔasta, plava i crna boja. SnaΕΎni potezi kista i Ε‘iroki i gusti, pastozni namazi ponekad platno pretvaraju u dinamiΔnu reljefastu povrΕ‘inu. Voljela je slikati portrete i pejzaΕΎe, a njeno domoljublje ogledalo se i u Δestom izboru tema iz nacionalne povijesti i slikanju ljudi i predjela Srbije. Djelo NadeΕΎde PetroviΔ, u cjelini, zraΔi straΕ‘nom ekspresijom, snagom i hrabroΕ‘Δu ove jedinstvene slikarice s Balkana. Ε kolovanje u MΓΌnchenu, posjete Parizu i Italiji i stalni povratak tradicionalnoj Srbiji ostavili su trag na njenim platnima, te se njen opus moΕΎe podijeliti na nekoliko razdoblja. MΓΌnchensko razdoblje (1898. - 1903.) Prvi dio - uΔenje u Ε‘koli Antona AΕΎbea, slovenskog slikara (Bavarac, kopije starih majstora). Drugi dio - rad u ateljeu Juliusa Extera, jednog od osnivaΔa mΓΌnchenske Secesije (Bavarac sa Ε‘eΕ‘irom, Vodenica, Iberze, Borova Ε‘uma, Jelova Ε‘uma, Akt s leΔa) Bavarac sa Ε‘eΕ‘irom, 1900. UmjetniΔka galerija `NadeΕΎda PetroviΔ` ΔaΔak Vodenica, 1901, UmjetniΔka galerija `NadeΕΎda PetroviΔ` ΔaΔak Srbijansko razdoblje (1903. - 1910.) Prvi dio - poslije 1903. (Stablo u Ε‘umi, Resnik - viΕ‘e studija, Staro groblje, Ε½etva, DomaΔin, DjevojΔe iz SiΔeva, SiΔevo - viΕ‘e studija, Guslar, Redovnik) Drugi dio - poslije Italije 1907. (Dereglije na Savi, Ε½ena sa suncobranom, AnΔa, Staro beogradsko groblje) Resnik, 1904, Narodni muzej Beograd PariΕ‘ko razdoblje (1910. - 1912.) (Most na Seni, Kej na Seni, KraljeviΔ Marko i MiloΕ‘ ObiliΔ, Bulonjska Ε‘uma, More, PlaΕΎa u Bretanji, BogorodiΔina crkva u Parizu) Ratno razdoblje (1912. - 1915.) (ΔarΕ‘ija, Stari Ε‘edrvan u Prizrenu, Prizren, GraΔanica - nekoliko studija, Kosovski boΕΎuri - nekoliko studija, DuΕ‘anov most, Vezirov most, RuΕ‘evine, Valjevska bolnica) Stari Ε‘adrvan u Prizrenu, 1913, UmjetniΔka galerija `NadeΕΎda PetroviΔ` ΔaΔak GraΔanica, 1913, UmjetniΔka galerija `NadeΕΎda PetroviΔ` ΔaΔak Turski most Stari Prizren Bibliografija Stanislav Ε½ivkoviΔ, NadeΕΎda PetroviΔ (1873-1915), ZLUMS, Novi Sad 1966. Miodrag B. ProtiΔ, Srpsko slikarstvo XX veka, knjiga I, Nolit, Beograd 1970. Lazar TrifunoviΔ, Srpsko slikarstvo 1900-1950, Beograd 1973. Katarina AmbroziΔ, NadeΕΎda PetroviΔ 1873-1915, Beograd 1978. K. Ambrozic, NadeΕΎda PetroviΔ (1873-1915), Bayerische Staatsgemuldesammlungen/Neue Pinakothek, MΓΌnchen 1985. Katalog stalne postavke sa vodiΔem kroz zbirke, UmetniΔka galerija `NadeΕΎda PetroviΔ`, ΔaΔak 1995. NadeΕΎda PetroviΔ 1873-1915, PUT ΔASTI I SLAVE, katalog, Beograd 1998. Vanjske veze Commons-logo.svg NadeΕΎda PetroviΔ na Wikimedijinoj ostavi UmetniΔka galerija `NadeΕΎda PetroviΔ` ΔaΔak ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ· ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅, ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: ΠΡΡΠΎΠΏΠΎΡΡΡΠ΅Ρ, 1907, ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: ΠΡΡΠΎΠΏΠΎΡΡΡΠ΅Ρ, 1907, ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 12. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1873. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π§Π°ΡΠ°ΠΊ (ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°) ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 3. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 1915. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ (ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°) ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ (Π§Π°ΡΠ°ΠΊ, 12. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1873 β ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ, 3. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 1915) Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΊΠ° Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ° 19. ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ 1 ΠΠΈΠ²ΠΎΡ 2 Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄ 2.1 I ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ (1898 β 1903) 2.2 II Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ (1903 β 1910) 2.3 III ΠΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ (1910 β 1912) 2.4 IV Π Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ (1912 β 1915) 3 ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ 4 Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ 5 ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° 6 Π‘ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ Π²Π΅Π·Π΅ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ Π ΠΎΡΠ΅Π½Π° Ρ Π§Π°ΡΠΊΡ 12. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1873. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ° - ΠΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠΈΠ»Π΅Π²Π΅, ΡΠ΅ΡΡΡΠΈΡΠΈΠ½Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°ΡΠ° ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡΠ°.[1] ΠΠ΅Π½ ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ Π±ΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ. Π‘Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ 1884. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ»Π° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΡΡ ΠΆΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1891. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅, 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΆΠ΅ ΠΈΡΠΏΠΈΡ Π·Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΡ ΡΡΡΠ°ΡΠ° Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈΠΌ ΡΠΊΠΎΠ»Π°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΠΎΡΡΠ° ΠΡΡΡΠΈΡΠ°. 1896/97. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΊΠΎΠ΄ Π¦ΠΈΡΠΈΠ»Π° ΠΡΡΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΄ 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ Ρ Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠ° ΠΠ½ΡΠΎΠ½Π° ΠΠΆΠ±Π΅Π°. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ IX ΡΠΊΡΠΏΠ° ΠΠ΅ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ° 1989. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅Ρ 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1901. Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ Ρ Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΡΠ»ΠΈΡΡΡΠ° ΠΠΊΡΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1903, 26. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° ΡΠ° ΠΠ΅Π»ΡΠΎΠΌ ΠΠ²Π°Π½ΠΈΡ ΠΈ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΠ±ΡΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π° Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠΎΠ»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ°.[2] ΠΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ΅ Π½Π°Π΄ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΎ Π‘ΡΠ°ΡΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΠ»ΠΈΠ½Π΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°. ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΠ±ΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1903. ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΠΈΡΠ»Π° Ρ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ°ΠΊΡΠΏΠΈΠ»ΠΎ. Π‘Π° ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠΎΡΠ° ΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ»Π°Π² Π’Π°Π½ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π΄ΡΠ°ΠΌΠΈ ΠΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΈ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎ ΠΡΡΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΠΌΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Π·Π° ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠ΄ 1904. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π°Π½Π³Π°ΠΆΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΎΠΊΠΎ ΠΡΠ²Π΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΡΠ²Π΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ (Π‘ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ, ΠΠΈΡΠΎΡ, 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅). ΠΠ°Π²ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ. ΠΠΎ 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°Π»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π°ΠΌΠ°: ΠΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π° ΠΠ°Π΄Π΅; ΠΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ 1907; ΠΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° 1908; ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π° Ρ ΠΡΠ±ΡΠ°Π½ΠΈ 1910; ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Ρ ΠΈ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΠΠ΅Π΄ΡΠ»ΠΈΡ; Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°Π»Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°Π²ΠΈΡΠΎΠ½Ρ Π½Π° ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, Π½Π° Π‘Π°Π»ΠΎΠ½Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»Π° Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΡ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ. Π‘Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½Π° Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΡΠ°Ρ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1911, Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΡΠΌΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π½Π΅Π»Π°.[3] Π£ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° ΡΡΠΎΠ½ΡΡ. Π‘Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π²ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ 1913. ΠΈ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π²Ρ 3. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅Π³Π°Π²ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΡΡΠ°, Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΡΠΊΠ΅. ΠΠΏΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π½Π΅Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°Π³ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, Π‘Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΠΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠ°ΡΠΊΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1960. ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΠΊΠΎ Π±ΠΈΡΠ΅Π½Π°Π»Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ ΠΠ΅ΠΌΠΎΡΠΈΡΠ°Π» ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π²Π΅ΠΊΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Ρ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΠΌΠ°Π»Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, ΡΡΡΠ΅ΠΌΠΈΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΡΠΊΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠ΅Π½ΡΡΠ΅ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅, ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ΄Π΅, Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, Ρ ΠΊΠΎΡΠ°ΠΊ ΡΠ° Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, Π° ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊ ΠΏΡΠΈΠ±Π»ΠΈΠΆΠ°Π²Π°, ΡΠ°Π΄Π° ΡΠΎΡ Π½Π΅Π°ΡΠΈΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΎΡ, Π°ΠΏΡΡΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ° ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π΅, ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Π½Π΅, ΡΠΆΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ, ΡΠΎΡ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π°, Π·Π΅Π»Π΅Π½Π°. ΠΡΠ±Π°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π±ΠΎΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½Π° Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ Π²ΡΡΠ»ΠΎΠ³ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ , ΠΈΡΡΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡΠ°, ΠΏΠ»Π°Π²Π° ΠΈ ΡΡΠ½Π° Π±ΠΎΡΠ°. Π‘Π½Π°ΠΆΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΈ ΠΈ Π³ΡΡΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΡΡΠΎΠ·Π½ΠΈ, Π½Π°ΠΌΠ°Π·ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΏΠ»Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡ Ρ Π΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠΈΡΠ½Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Ρ. ΠΠΎΠ»Π΅Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ·Π°ΠΆΠ΅, Π° ΡΠ΅Π½ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠΎΡΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΡΡΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ°Ρ ΡΠ°Π½Π΅ 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΡΠΌΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡΡΡΠ°. Π³ΡΠΎΠ± Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅Π»ΠΎ ΠΠ°Π΄Π΅ΠΆΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½ΠΈ, Π·ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ½Π°Π³ΠΎΠΌ ΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΎΡΡΡ
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijma 49cm x 69cm Sodoma i Gomora - u Sjedinjenim DrΕΎavama poznati kao Posljednji dani Sodome i Gomore - epski je film DeLuxe Color iz 1962. godine koji se labavo temelji na biblijskom Δitanju Sodome i Gomore. Film je bio francusko-talijansko-ameriΔka koprodukcija koju su napravili PathΓ©, SGC i Titanus. ReΕΎirao ga je Robert Aldrich, a producirali Maurizio Lodi-Fe, Goffredo Lombardo i Joseph E. Levine. Scenarij su napisali Giorgio Prosperi i Hugo Butler, a glazbenu notu skladao je MiklΓ³s RΓ³zsa. Directed by Robert Aldrich Written by Giorgio Prosperi Hugo Butler Produced by Joseph E. Levine Maurizio Lodi-Fe Goffredo Lombardo Starring Stewart Granger Pier Angeli Anouk AimΓ©e Stanley Baker Rossana PodestΓ Cinematography Alfio Contini Silvano Ippoliti Cyril J. Knowles Mario Montuori Edited by Mario Serandrei Peter Tanner Music by MiklΓ³s RΓ³zsa Production companies PathΓ© SGC Titanus Distributed by 20th Century Fox Release date 4 October 1962 (Italy) 23 January 1963 (US) Running time 154 minutes Countries Italy France United States Language English Budget $4.5 million[1] Box office $2.5 million (US/ Canada)[2][3] 1,614,441 admissions (France) Stewart Granger as Lot Anouk AimΓ©e as Queen Bera Pier Angeli as Ildith, Lot`s wife Stanley Baker as Prince Astaroth Rossana PodestΓ as Shuah Rik Battaglia as Melchior Giacomo Rossi-Stuart as Ishmael Scilla Gabel as Tamar Anthony Steffen as The Captain (as Antonio de Teffi) Gabriele Tinti as Lieutenant Enzo Fiermonte as Eber Daniele Vargas as Segur Claudia Mori as Maleb Feodor Chaliapin Jr. as Alabias Mitsuko Takara as Orphea Massimo Pietrobon as Isaac Mimmo Palmara as Arlok Liana Del Balzo as Rich Hebrew woman Francesco Tensi as 1st old man Andrea Tagliabue as Eber`s son Alice Kessler as Dancer Ellen Kessler as Dancer Originalan filmski plakat AdriaFilm
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Δovani BokaΔo (ital. Giovanni Boccaccio; Δertaldo, 1313 β Δertaldo, 1375), italijanski knjiΕΎevnik, humanista. UΔestvovao aktivno u politiΔkom i kulturnom ΕΎivotu firentinske Komune. Δovani BokaΔo, jedan od najznaΔajnijih pisaca humanizma, roΔen je 1313. godine, najverovatnije u Δertaldu, kao vanbraΔno dete imuΔnog trgovca BokaΔina di Kelina. Mladost je proveo u Napulju, gde se Ε‘kolovao i zapoΔeo svoj knjiΕΎevni razvoj. Kada se pojavila crna kuga 1348. godine, BokaΔo se nalazio u Firenci. Od kuge su umrli njegov otac i maΔeha, i tada je BokaΔo ostao na Δelu roditeljskog doma. Nakon 1348. godine, knjiΕΎevna slava i druΕ‘tveni poloΕΎaj poΔeli su da mu donose razliΔita priznanja od firentinske Komune. Pisac se tokom sledeΔe decenije bavio raznim zvaniΔnim, diplomatskim poslovima. Veoma veliki uticaj na BokaΔov duhovni razvoj i knjiΕΎevni rad imao je Petrarka, sa kojim se BokaΔo upoznao 1350. godine u Firenci, i sa kojim je ostao prijatelj do kraja ΕΎivota. Propast zavere u decembru 1360. godine, u koju su bile umeΕ‘ane liΔnosti veoma bliske BokaΔu izmenila je politiΔke odnose unutar firentinske Komune. U tom periodu BokaΔo je udaljen od javnih obaveza. RazoΔaran prevarama i intrigama u gradskom politiΔkom ΕΎivotu pisac se povukao u Δertaldo, gde je uΔio i meditirao. U novoj fazi politiΔke napetosti, BokaΔo je dobio nova javna zaduΕΎenja. Od velike vaΕΎnosti bila je njegova poslaniΔka misija, od avgusta do novembra 1365. godine, koja je papi Urbanu V donela podrΕ‘ku Firence za povratak papskog dvora u Rim. U proleΔe 1371. godine vratio se u Δertaldo sa svog poslednjeg putovanja u Napulj, i tu je ΕΎiveo u oskudici, bolestan, meΔu svojim knjigama. Godine 1373. firentinska Komuna ga je pozvala da u crkvi San Stefano di Badija javno Δita i tumaΔi Danteovu Komediju. Umro je u Δertaldu 21. decembra 1375. godine. Duh Napulja, kao i ΕΎivot koji je tamo vodio sasvim je odgovarao BokaΔovim ljudskim, intelektualnim i stvaralaΔkim teΕΎnjama. Kretao se u krugovima uΔenih ljudi i otmenog sveta. Bilo mu je omoguΔeno da koristi veliku kraljevsku biblioteku, u kojoj je zadovoljavao svoja Ε‘iroka interesovanja u vezi sa knjiΕΎevnoΕ‘Δu, astrologijom, mitologijom i drugim podruΔjima. U takvoj druΕ‘tvenoj i kulturnoj sredini, kojoj je obeleΕΎje davala hedonistiΔka i aristokratska literatura, BokaΔo je zapoΔeo intenzivnu knjiΕΎevnu aktivnost, kako na latinskom, tako i na narodnom jeziku. Ipak, usredsredio se na dela na narodnom jeziku namenjena dvorskoj sredini u kojima je obradio niz motiva u vezi sa sopstvenom liΔnoΕ‘Δu. BokaΔo, poput Petrarke i Dantea doΕΎivljava kao najznaΔajniji dogaΔaj u formiranju sebe kao knjiΕΎevnika susret sa ΕΎenom, koja Δe ostati njegova jedina prava i nikad zaboravljena ljubav. I danas je nejasno da li je ova velika BokaΔova ljubav samo plod maΕ‘te i literarne konvencije ili realan doΕΎivljaj presudan u razvoju pisca. BokaΔova Fijameta je, kako on sam tvrdi, bila nezakonita Δerka Roberta AnΕΎujskog. Ako se izostave razne Rime, prvo delo koje je BokaΔo sastavio bio je kraΔi spev, Dijanin lov, mala poema od osamnaest pevanja u tercinama. Delo evropske slave iz napuljskog perioda jeste roman u prozi, u pet knjiga, Filokolo. BokaΔo je u ovom delu proΕ‘irio, u knjiΕΎevnosti veΔ poznatu temu o doΕΎivljajima dvoje mladih ljubavnika, Florija i BjanΔifiore. Herojski, dvorski i viteΕ‘ki pogled ima osnovnu ulogu u Teseidi, poemi u oktavama u dvanaest knjiga, posveΔenih Fijameti. Firenca je, nasuprot Napulju bila sredina praktiΔnog, trgovaΔkog, politikom i borbama angaΕΎovanog grada. BokaΔo je nastavio sa svojom knjiΕΎevnom delatnoΕ‘Δu u drugaΔijem knjiΕΎevnom podneblju. On sada piΕ‘e dela u kojima spaja dvorsku sredinu, u kojoj se prethodnih godina kretao, sa ambijentom grada i njegovom bogatom tradicijom. U delu Elegija gospoΔe Fijamete ΕΎena nije prikazana kao predmet oboΕΎavanja, veΔ kao subjekat koji pripoveda o svojoj ljubavnoj patnji. Najzrelije BokaΔovo pesniΔko ostvarenje u firentinskom periodu je Fijezolanska priΔa o nimfama, mala poema u 473 oktave, odraz poΕ‘tovanja pisca prema firentinskoj tradiciji. U Dekameronu, remek delu oblikovanom najverovatnije izmeΔu 1348. i 1351. godine, BokaΔo je uspeo da prikaΕΎe ΕΎivot u svoj njegovoj punoΔi i da stvori predstavu svestrane, bogate slike o ljudima, najrazliΔitijih iskustava i tipova. Dekameron je zbirka od sto novela, veΕ‘to osmiΕ‘ljene, precizne strukture, koja najavljuje BokaΔa kao jednog od najznaΔajnijih nosilaca humanistiΔkih ideja. Sedam devojaka i tri mladiΔa sreΔu se u Crkvi Svete Marije Novele, stvaraju dogovor u kome Δe priΔa postati spasonosna sila koja pobeΔuje smrt. Postoje miΕ‘ljenja da su sedam devojaka BokaΔove ljubavnice β od Pampineje, koju je prvu voleo, do Elize, koju je voleo kada je pisao delo. MeΔutim, Pampineja je bujna, Fijameta je raspevana, Emilija je laskavica, Laureta Petrarkina Laura, Neifila ponovo zaljubljena, i Eliza Vergilijeva Didona. Bar tako tvrdi de Sanktis. Devojaka ima koliko i dana u nedelji, planeta na nebu, teoloΕ‘kih vrlina (slobodnih veΕ‘tina). Broj tri, koliko ima mladiΔa, simbolizuje muΕ‘ko naΔelo i sveto trojstvo. Panfilo sav ljubav prepostavlja se da predstavlja nevernog BokaΔa, Filostrato pobeΔen ljubavlju, predstavlja BokaΔa odgurnutog. Dioneo, na kraju je jedan od piΕ‘Δevih potpisa, te je ovaj pripovedaΔ razvratnih priΔa na kraju dana, verovatno sam autor. Pripovedanje novela samo je deo njihove aktivnosti, i oni od toga prave ritual β ceremoniju krunisanja, zadavanje teme i pravila pripovedanja. Maglovit okvir govori o joΕ‘ nekim njihovim stalnim aktivnostima kao Ε‘to su Ε‘etnje. Poruka Dekamerona je moΕΎda, budimo velikoduΕ‘ni da bi tako ovekoveΔili svoje kratke ΕΎivote. Pripovedanje je podeljeno na Δetiri teme. Prva slobodna (1 dan), druga o fortuni (2 dana), o amoru (Δetiri dana) i o velikoduΕ‘nosti (1 dan). BokaΔo nije ΕΎeleo da stil okvira puno odudara od stila novela pa je uveo i prelaze. Asketski duh koji vladao srednjovekovljem postavio je vrhunac savrΕ‘enstva u ekstazu. Danteova alegorijska biΔa odraz su zamagljene vizije sveta, ΕΎelje da se neΕ‘to kaΕΎe po ugledu na teokratsku literaturu, legende, misterije, vizije i alegorije. Nasuprot takvom svetu postoji poΔetkom 14. veka ΕΎiva trubadurska tradicija koja na svet gleda mnogo vedrije, postoje novele β priΔe o dogaΔajima od velikog znaΔaja koji nam se dopadaju kao istiniti. Ipak, nepolodnost dela koja su prethodila Dekameronu je nespecifiΔnost situacije, opΕ‘tost likova, i to je polje na kome Δe BokaΔo, uΔenjak, poznavalac, Dantea i klasike, zaΔeti svoj literarni svet. Oskudan, protokolaran okvir Dekamerona on ispunjava individualiziranim priΔama, u kojima glavnu ulogu igraju dve pojave β ljubav i inteligencija. U odnosu na njih se Δitav svet ponovo procenjuje. Duh humanizma po Δijim je stavovima i pesnik ΕΎiveo, nameΔe mu da istakne u svom delu trijumf razuma i duha, prirodnog nagona, nad misticizmom klera. Dekameronom BokaΔo uzdiΕΎe zemaljski ΕΎivot iz blata, a knjiΕΎevni rod novele iz niskih u srednje staleΕΎe. NJegovo oruΕΎje je vesela karikatura. Kako ona funkcioniΕ‘e? Karikatura je realno prikazivanje predmeta uz isticanje njegove slabe i smeΕ‘ne strane, i upravo je to sredstvo posluΕΎilo BokaΔu da stvori svoj novi svet β koji je prirodan, a ne duhovan. UnutraΕ‘nji duhovni ΕΎivot pun misterije i fanatizma koji nalazimo kod Dantea β ovde je potisnut nagonom β silovitom reakcijom na sopstvenu suprotnost. U tom svetu Bog i proviΔenje su samo imenovani, dok svetom i ljudskim sudbinama upravlja slepi sluΔaj β Fortuna, koja se moΕΎe pobediti samo uz pomoΔ inteligencije. Natprirodnog nema, moΕΎe se pojaviti samo kao Ε‘ala i prevara, dok se Bajka javlja samo u dve novele poslednjeg dana u priΔama o Δarobnom vrtu i velikoduΕ‘nosti. Legenda je izloΕΎena parodiji, viteΕ‘ki ideali se hvale, ali u sklopu renesansnog zanosa zaΕ‘tite prirodnog ponoΕ‘anja, liΔne inicijative i domiΕ‘ljatosti. Zbog takvih karakteristika BokaΔovo je delo nazvano LJudskom komedijom, Δistoj suprotnosti BoΕΎanstvenoj Komediji, a ovaj termin upotrebljava i De Sanktis. Ovo definiΕ‘e poetski svet u kome je telo suprotstavjleno strogosti klera, u kome profani svet karikira svoje gospodare. Zlobno druΕ‘tvo neznalica se suprotstavlja inteligentnom druΕ‘tvu. KomiΔni motiv Dekamerona proistiΔe iz inteligentnog, a ne moralnog sveta. Lukavi duh stalno trijumfiuje nad neukim. Takav pogled prema intelektu dolazi iz kulta lepe forme, lepe reΔi i najezde antiΔkog nasleΔa koji dolaze posle Dantea. Umetnike interesuje lepa odeΔa stvarnosti, a u prouΔavanju ih vodi erudicija. Javlja se naturalizam i realizam praktiΔnog ΕΎivota. Ali BokaΔov svet nije Δisto realistiΔan. Pre svega zato Ε‘to njegov cilj nije da predstavi precizno svet kakav jeste, veΔ da pronaΔe Δudesne i izuzetne sluΔajeve i da ih predstavi na duhovit naΔin. Novele su samo prividno, povrΕ‘no rasporeΔene na teme i lelujaju od krajnosti do krajnosti; tragiΔno i komiΔni, visoko i nisko, meΕ‘aju se kao odraz Ε‘ireg pogleda na svet. Autor i sluΕ‘alac su superiorni nad priΔom β nalaze se visoko iznad nje, nepredvidivi, posmatraju svoj predmet kritiΔki, zabavljaju se i naslaΔuju njime na elegantan naΔin. Vrsta Δudesnoga koja iz toga izvire je sasvim nova β ljudska dela u hiru sluΔaja koja pobeΔuju pretpostavke razuma. Zato De Sanktis Dekameron naziva i Karavanom maΕ‘te u kome su ljudi osloboΔeni svih veza naoΔigled smrti β pozornica ljudskih dela kojima upravlja sluΔaj. PoΕ‘to je interes Dekamorona u neobiΔnosti uzroka i posledica dogaΔaja, moralno je potpuno uklonjeno β vrlina je takoΔe knjiΕΎevna β preraΔena iz viteΕ‘kih romana i svetovne literature. Gospoda pokazuju svoju vrlinu time Ε‘to se ne sluΕΎe zlo svojom silom veΔ se pokazuju dareΕΎljivi i usluΕΎni. Vrlina tako viΕ‘e nema teoloΕ‘ki i mistiΔan karakter β i stvara se oseΔaj vedrine. SreΔne i tuΕΎne priΔe plivaju u lepom okviru sve utopljene u tu vedrinu. Opisi, razgovori i refleksije razblaΕΎuju i rasplinjuju svaku tugu i kob β negativnee, ali i pozitivne emocije postaju sasvim povrΕ‘ne. Uslovljen istorijskim okolnostima (pobedom gibelina, miru, povratku antiΔkom nasleΔu) intelekt se razmnoΕΎio, stvorio svoju klasu (humaniste) i tako se izdvojio od ostatka sveta. Siguran znak uΔenosti u tom soju postalo je smejanje greΕ‘nom, neukom svetu. Δak i propovednici viΕ‘e nisu bili sumorni veΔ su nastojali da dosetkama, ogovaranjima i Ε‘alama zabave sluΕ‘aoce. Zato i BokaΔo sebi dozvoljava da u Dekameronu svetovni ljudi prilikom ispovesti (Δapeleto) magarΔe glupe i tupe sveΕ‘tenike. Ali Ε‘ta to vidimo u prelazu, BokaΔovom izumu β Pamfilo poΔinje pripovetku da Δe se raditi o tome da svaku stvar treba raditi u ime Boga, jer on uzima u obzir Δistotu molioca, a ne njegovo neznanje, niti to Ε‘to je moΕΎda u paklu. Zatim se ocrtava Δovek koji uΕΎiva u grehu, koji sa zadovoljstvom i svesno Δini zlo. U Burgundiji se ponaΕ‘a drugaΔije, kao ljubazan i blag. ZelenaΕ‘i se, kad Δapeleto oboli, brinu da im njegova smrt u njohovoj kuΔe ne naΕ‘kodi za posao, jer su Italijanski zelenaΕ‘i. Iako bi ga otac pustio sa ispovesti brΕΎe, matorom Italijanu je stalo da Ε‘to viΕ‘e slaΕΎe, jer u laΕΎi uΕΎiva, a ovo mu je poslednja. Jednom sam ljunuo u boΕΎijem hramu kaΕΎe na kraju Δapeleto, a sveΕ‘tenik mu odgovara, nema veze svi mi tamo pljujemo po ceo dan. Δak i prevaranti su zgranuti i razveseljeni Δapeletovim bezoΔnim laganjem. PoΕ‘to je Δapeleto postao svetac BokaΔo zakljuΔuje, da nije vaΕΎno kakvom se svecu molimo dok god je naΕ‘a misao Δista i iskrena. Iako je pripovedaΔ u ovoj priΔi moralno neopredeljen zbog Ε‘toga Ε‘to ne procenjuje svetsku pravdu, veΔ svoje moguΔnosti, i odnos sa bogom β on postavlja jednu komiΔnu situaciju β oduΕ‘evljenog fratra i laΕΎljivog Δapeleta β i iz ruΕ‘enja jedne od misterija hriΕ‘Δanstva β poslednje ispovesti β navir komika. U istom maniru, Δuda svetaca (Martelino, Fra Alberto) prikazana su sa komiΔnom veseΔoΕ‘Δu. U priΔi o Martlinu tri lakrdijaΕ‘a dolaze da vide umrlog sveca Ariga. Da bi uΕ‘li u puni crkvu, Martelino se pravi oduzetim. Ε tos bi mu upalio ali ga je neko prepoznao i onda su ga tukli. Da bi ga spasili, prijatelji ga optuΕΎuju za kraΔu, od Δega se on brani, ali je barem spaΕ‘en od batina zbog glume hendikepiranosti. Svu trojicu spaΕ‘av i nagraΔuje usluΕΎni Sandro, predstavnik plemiΔke vrline. PriΔa o Martelinu je zabavna priΔa, bez oΕ‘tre poente, koja se igra sa motivom svetosti. JoΕ‘ bezobraznija je priΔa o Fra Albertu koji je ubedio ΕΎenu da se u nju zaljubio AnΔeo Gavrilo. Niko ne potencira da je vaΕΎno to Ε‘to je on loΕ‘e zavrΕ‘io β vaΕΎna je priΔa, koja je prijatna, fluentna i drΕΎi paΕΎnju. Tako i Pampineja poΔinje priΔu β ΕΎeli da ispriΔa novelu koja Δe sve da nasmeje, ali da se ne udalji suviΕ‘e od teme pripovedanja. PriΔa je takoΔe o prevarantu koji postaje sveΕ‘tenik preselivΕ‘i se iz Imole u Veneciju. U ovoj priΔi Fra Laberto zastupa intelekt, koji se zlo sluΕΎi svojom moΔi nad priglupim svetom. Iz toga takoΔe izbija vrcava komika, posebno kada joj kaΕΎe da ga je anΔeo prebio i zatraΕΎio da se izvini Ε‘to je kudio njenu lepotu β Lizeta se toliko nadula od uzbuΔenja da joj koΕ‘ulja nije prekrivala zadnjicu. Namere fra Alberta su potpuno telesne, ali i smeΕ‘ne. Tu dolazi do onog momenta koji Auerbah navodi kao primer za BokaΔovo tretiranje stvarnosti razgovor glupe Lizete i neke ΕΎene oko ArhanΔela Gavrila, vrhunac komiΔnog u ovoj noveli. Sa psiholoΕ‘kom rafiniranoΕ‘Δu on oslikava prijino ustezanje i toboΕΎ verovanje Lizeti da bi joj ona ispriΔala celu priΔu. Posle toga su mnoge peripetije β skakanje u kanal Grande, svetkovina na kojoj se Alberto preruΕ‘ava u divljeg Δoveka da bi pobegao od devera. Ε½ivot predstavljen u Dekameronu je velika slika sveta nad kojom se diΕΎu Danteove paklene Malebolge. Kulturan i uglaΔen svet u njemu je refleks viteΕ‘kih romana (Federico degli AlbriΔi). U tom svetu. Utisak je da se u novelama nalazimo u povrΕ‘nom i lakomislenom svetu, okrenutom ka spolja, ka uΕΎivanju, sudbinama noΕ‘enim tamo-`vamo vihorovima sluΔaja i sreΔe. Kultura u prvom cvatu, ruga se nekulturi niΕΎih slojeva. Osnovni karakter koji daje radost Dekameronovim prizorima je priprostost neukih ljudi. PripovedaΔi BokaΔa su renesansni ljudi β oni provode veseo ali pristojan ΕΎivot, zazivaju Boga, i poΕ‘tuju Vrkvu i religiozne forme β meΔutim oni se smeju glupanima i lukavcima bez teΕΎnje da svet isprave u moralnom smislu, ili da ga reformiΕ‘u β nalik Kralju Liru na krahu Ε ekspirove drame, kada drΕΎi Kordeliju u naruΔju, mrtvu. Ta neposrednost smrti je kuga, kod BokaΔa. Radosnoj atmosferi pripovedaka umnogome doprinosi njihov okvir β jer su i njihovim pripovdaΔima one samo sredstvo da se vreme provede ugodno, i da se ne misli na svakodnevne opasnosti. Ono Ε‘to ih Δini zanimljivim jeste BokaΔova umetnost lokalizacije β priΔanja priΔe kao da je jedinstvena, kao da se odigrala samo jedan put. Bio je poznat po tome da je do preciznosti hirurga obraΔivao predanja sve dok ne bi bile samo njegove priΔe. (Paklena devojka V, 8). Tu BokaΔo priΔa jednu obiΔnu priΔu o tome kako ΕΎena precenjuje svoju lepotu i kudi druge, ali zbog naΔina priΔanja, pametne dosetke njenog strica i joΕ‘ nekih detalja, priΔa izgleda kao da se dogodila samo jednom u Δelatiku. (Shvatila je Freskove istinite reΔi onako kako bi ih razumela ovca) BokaΔove inovacije u formi novele bile su uvoΔenje individualnih crta karaktera, umesto opΕ‘tih tipova, uvoΔenje ambivalentnih likova, ograniΔavanje dajstva Fortune... NJegova kompoziciona struktura sa druge strane pratila je ranu novelistiΔku tradiciju, sa tom specifiΔnoΕ‘Δu Ε‘to je BokaΔova zbliΕΎavala razne ΕΎanrovske izvore. BokaΔova shema u najveΔem broju pripovedaka izgleda ovako: 1) Motivacija ili priprema situacije 2) Izlaz iz situacije pomoΔu aktivne samoinicijativnosti 3) HumanistiΔka lekcija iz morala Uz to, postoje i nereΕ‘ive situacije sa tragiΔnim krajem, izuzetni sluΔajevi i bajke (radnje sa karakterom iskuΕ‘enja). DeΕ‘ava se da postoje i sloΕΎenije strukture β da zadovoljenje ΕΎelje jednog lika vodi Ε‘teti drugog; ili sintagmatska serija sa dva toka β sticanje onoga Ε‘to se ΕΎeli i izbegavanje nastale pretnje. BokaΔova sredstva, su, za razliku od legendi, retoriΔka, a ne Δisto narodska. On polaΕΎe veliki deo uΕΎivanja na dramski efekat rasprava i argumentacija. Kada se koristi vulgarizmima on to Δini da ocrta npr. posustajanje duΕ‘e u ΕΎeni (madam Lizeta razgovara sa prijom). SoΔnost kratkih novela je u zakljuΔku, baΕ‘ kao i kod soneta. Taj zakljuΔak je Δesto nenadan i u suprotnosti je sa premisama β te izreke, dosetke, epigrame i Ε‘ale stvorila je Ε‘kola trubadura ili Β«vesele naukeΒ». MeΔutim, zabavna karikatura je BokaΔov zanat, a poenta je uopΕ‘tena, zabavna stvar koja proizilazi iz raskoΕ‘nog zapleta situacija i misli.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Stanje kao na fotografijma 49cm x 69cm Masakr u Rimu (talijanski: Rappresaglia) je talijanski ratni dramski film iz 1973. godine koji je reΕΎirao George Pan Cosmatos [1] o masakru u Ardeatinu koji se dogodio u ardeatinskim Ε‘piljama u Rimu, 24. oΕΎujka 1944. godine, a Nijemci su ga poΔinili kao odmazdu nad partizanima. napad na SS policijsku pukovniju Bozen. [2] Film je zasnovan na knjizi Roberta Katza `Smrt u Rimu` iz 1967. godine. [3] Talijanski sud izrekao je producentu Carlu Pontiju i redatelju Cosmatosu Ε‘estomjeseΔnu uvjetnu kaznu za njihov film za koji je tvrdio da Papa Pio XII zna i nije uΔinio niΕ‘ta po pogubljenju talijanskih talaca od strane Nijemaca. OptuΕΎbe su na kraju odbaΔene u ΕΎalbenom postupku. [4] Imena ΕΎrtava prikazana su u zavrΕ‘noj Ε‘pici, za razliku od uloga i Δlanova posade. Directed by George P. Cosmatos Written by Robert Katz (book) George P. Cosmatos Produced by Carlo Ponti Starring Richard Burton Marcello Mastroianni Cinematography Marcello Gatti Edited by FranΓ§oise Bonnot Music by Ennio Morricone Release date 4 October 1973 Running time 110 minutes Country Italy Language English Richard Burton as SS-ObersturmbannfΓΌhrer Herbert Kappler John Steiner as SS-StandartenfΓΌhrer Eugen Dollmann Anthony Steel as SS-SturmbannfΓΌhrer Dr. Borante Domizlaff Brook Williams as SS-HauptsturmfΓΌhrer Erich Priebke Dennis Burgess as SS-SturmbannfΓΌhrer Hellmuth Dobbrick Anthony Dawson as SS-BrigadefΓΌhrer Wilhelm Harster Luftwaffe officers Peter Vaughan as Field Marshal Albert Kesselring Leo McKern as Luftwaffe General Kurt MΓ€lzer Italian fascists Guidarino Guidi as Interior Minister Guido Buffarini Guidi Renzo Montagnani as Police Chief `Questore` Pietro Caruso Vatican officials Marcello Mastroianni as Father Pietro Antonelli Robert Harris as Father Pancrazio Other characters Giancarlo Prete as Paolo Delia Boccardo as Elena Renzo Palmer as Giorgio Duilio Del Prete as Partisan Originalan filmski plakat Croatia Film
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Kartice Jugio (Yu-Gi-Oh!). Cena je za 1 karticu sa spiska dole. Zajednicki opis za ovu gomilu: Kartice su na spanskom! Imam i jos neke druge,ne na englskom,vec na drugim jezicima (na arapskom,japanskom). Nazad: U gornjem levom cosku ne pise nista,a u donjem `Yu Gu Oh! Trading Card Game`.Ivice (i da kazem cela pozadina) su u jarko narandzastoj boji. Napred: Ima zastitnu foliju,koja se presijava (vide se `zvezde`,kad se pod odredjenim uglom stavi ka svetlu).Attribute je na engleskom/spanskom. Opste stanje: Desna ruka - OK (odlicno),ali je na obe kartice neki pametnjakovic napisao 2 iksa (XX) na gornjoj ivici,plus pise Bane u onom srednjem crnom delu Obelisk - pohaban i malo prelomljen vertikalno (vidi se samo nazad,ne i napred). U ponudi su kartice (ime i u zagradi attribute): Obelisk El Atormentador (God) Brazo derecho del Maestro (Oscuro) ***** Slikana je cela gomila (grupa),a takodje i jedna kartica (tj. njeno lice i nalicje),karakteristicna/prosecna za celu ovu gomilu primera radi (mozda je ta vec prodata,proverite spisak),da bi mogli da uporedite da li je to to izdanje koje vam treba (posto izgleda postoji vise razlicitih izdanja;zato i imam vise ovakvih grupa/gomila,pogledajte moje ostale ponude ovih kartica).Otprilike,kako ona izgleda,tako i vecina drugih kartica iz ove grupe izgleda (sto se tice ocuvanosti i izgleda - gde je sta i kako napisano). Naslov ponude je formiran da kazem na osnovu pozadine kartice,da bi mogli koliko-toliko da se orijentisete medju svima njima (ima oko 25 razlicitih grupa kartica). Ono sto sam primetio da malo vise odstupa od zajednickog opisa,to sam i naveo posle naziva te kartice.Imam preko 1000 (ako ne i par hiljada) razlicitih kartica,nemojte mi zameriti ako sam slucajno preskocio u opisu neku crticu ili tackicu (manu),ne mogu sve da vidim,moguce su neke omaske (nenamerne).Mozda sam i ja napravio neku typing mistake u imenu,raspao sam se od kucanja (vec danima em sortiram em prekucavam imena ovih kartica),ne zamerite. Ako posle naziva kartice pise npr. `x2` (ili x3,x4,x5...) to znaci da imam dva,tri,cetiri... takva ista primerka,u slucaju da vam treba vise istih kartica. Takodje,ne razumem se u to sta je original,a sta nije (ni iz kog deka su kartice).Jedino mogu da opisem ono sto vidim (kako izgleda kartica) i to je to.Pa mozete iskoristiti to moje neznanje (tj. ovakvu povoljnu ponudu) ako mislite da je ovo original. U svakom slucaju,ovo dobro dodje za zabavu/igru sa prijateljima.Ne morate da kupujete neke kartice koje su po par stotina dinara,kad su ovde MNOGO jeftinije. Iskoristite to!
CrteΕΎ za `ObiΔno petkom` MiΔa MihajloviΔ 1936 - 2018 RoΔen u Kraljevu 1936. godine, najveΔi period svog ΕΎivota proveo je stvarajuΔi na Petrovaradinskoj tvrΔavi, na koju se `doselio` 1964. godine. UmetniΔku Ε‘kolu u Novom Sadu je zavrΕ‘io 1967. godine. Izlagao je viΕ‘e od 150 puta u bivΕ‘oj Jugoslaviji i svetu. Osim slikarstvom, bavio se i novinarstvom. Novinarsku karijeru je zapoΔeo u Listu socijalistiΔkog saveza radnog naroda novosadskog sreza `Tribina`, nakon Δega je radio i kao ilustrator u `Dnevniku`. Njegov dugogodiΕ‘nji i veliki opus ovenΔan je mnogobrojnim domaΔim i meΔunarodnim nagradama, a dobitnik je Februarske i Oktobarske nagrade Grada Novog Sada. Bio je oΕ‘tar kritiΔar svih reΕΎima, od vremena SFRJ do danas. Njegov atelje je bio poznat kao `lajaonica` u koju su dolazili mnogi, pa Δak i policajci, zbog Δega su, kako je sam rekao, jedni drugima Δuvali leΔa. `Inventar` njegovog ateljea bio je i Mika AntiΔ, sa kojim je bio veliki prijatelj. GovoreΔi o razlozima zbog kojih se bavi slikarstvom, rekao je da to ne radi da bi bio slavan za ΕΎivota ili posle smrti. `Slikao sam iz jedne potrebe, jer slikarstvo je kao poezija, neΕ‘to Ε‘to Δovek ΕΎeli da kaΕΎe, ali na drugaΔiji naΔin. Ja je ne govorim reΔima, ja je govorim Δetkom, crteΕΎom i bojom. BeleΕΎim vreme u kojem sam, a naravno i vreme koje tek dolazi. Δesto puta sam nasluΔivao, kroz slikarstvo, da Δe se desiti neke stvari kao Ε‘to su se i desile. Kada priΔaΕ‘ neΕ‘to o buduΔem vremenu onda izgledaΕ‘ kao veΕ‘tac obiΔnom svetu. Onda kaΕΎu da izmiΕ‘ljaΕ‘. Ne izmiΕ‘ljaΕ‘ niΕ‘ta, negde je u to sebi ugraΔeno, neki vanvremenski Δip i on izbija pre vremena i govori`, priΔao je poznati slikar. UporeΔujuΔi period komunizma sa danaΕ‘njom demokratijom, MihajloviΔ je za portal `mojnovisad` rekao da je nekada `bar postojao neki red`. `Uvek je umetnost iziskivala ΕΎrtvu, i uvek je umetnik morao da bude svestan da Δe zbog toga imati nedaΔe, da Δe se muΔiti i koprcati. Ali se nekako moglo, nekada. Danas? Danas za sve to Ε‘to dajeΕ‘ ne dobijeΕ‘ baΕ‘ niΕ‘ta. Za mene su uvek govorili da sam viΕ‘e radnik nego slikar. I tako mora da bude. Jedan Pikaso ne bi bio to Ε‘to jeste, da nije bio radnik. Ali danas taj rad niΕ‘ta ne vredi. Danas slikari prodaju slike za dve, tri hiljade dinara. I sreΔni su ako uspeju. Ja neΔu da se potpiΕ‘em bez sto evra. Imam tu svoju penziju, kolika je, tolika je. Ali svoje ime neΔu uludo da prodajem`, govorio je MiΔa. MiΔa MihajloviΔ je preminuo 10.03.2018 u Novom Sadu. Miroslav Mika AntiΔ (Mokrin 14. mart 1932 β Novi Sad 24. jun 1986) bio je srpski pesnik i urednik. Pored knjiΕΎevnosti, bavio se slikarstvom, novinarstvom i filmom.[1] Bio je i urednik lista βRitamβ i βDnevnikaβ u Beogradu, i βMladog pokolenjaβ u Novom Sadu.[2] Biografija[uredi | uredi izvor] RoΔen je u Mokrinu na severu Banata. Osnovnu Ε‘kolu zapoΔeo je u Kikindi a nastavio u PanΔevu. Ε½iveo je u PanΔevaΔkoj Gornjoj varoΕ‘i, gde je pohaΔao i gimnaziju. Sa samo Ε‘esnaest godina napisao je svoje prve pesme koje su izaΕ‘le u Δasopisu βMladostβ. IP βNovo pokolenjeβ, 1950.godine, prihvatio je da odΕ‘tampa prvu zbirku pesama βIspriΔano za proleΔeβ.[3] Studije je upisao u Beogradu na Filozofskom fakultetu. Ε½iveo je u Novom Sadu. Na dan svoje smrti dobio je nagradu koja mu je uruΔena u SkupΕ‘tini Vojvodine.[4] Pre nego Ε‘to je postao poznati pesnik bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u lutkarskom pozoriΕ‘tu. StvaralaΕ‘ltvo[uredi | uredi izvor] Spomen ploΔa na kuΔi u PanΔevu Spomenik Miroslavu AntiΔu u Novom Sadu Pesnik Mika AntiΔ je u jednom razgovoru rekao da je Δitao mnoge pisce, i da su na njega svi uticali. Ali je malo onih, kako je govorio, koji su mu ostali dobri i veΔiti prijatelji. U deΔjoj literaturi, na primer, kako je govorio, nikad se nije razoΔarao u Sent Egziperija. U svom delu, AntiΔ, poput Egziperija, pokazuje koliko su vredne male stvari koje odrasli ljudi ne primeΔuju. U obraΔanju deci on kaΕΎe: βMoje pesme nisu pesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim reΔima, veΔ u vama, a reΔi se upotrebljavaju samo kao kljuΔevi, da se otkljuΔaju vrata iza kojih neka poezija, veΔ doΕΎivljena, veΔ zavrΕ‘ena, veΔ mnogo puta reΔena, Δeka zatvorena da je neko oslobodiβ.[5] ReΕΎirao je filmove βDoruΔak sa Δavolomβ, βSveti pesakβ, βΕ iroko je liΕ‘Δeβ, βStraΕ‘an lavβ. Pisao je dramska dela i jedan roto roman.[6] U periodu od 1941. do 1954. ΕΎiveo je u PanΔevu.[7] O njemu je Nemanja Rotar napisao knjigu βSutradan posle detinjstvaβ.[8] Na Novom novosadskom groblju ispratilo ga je viΕ‘e od deset hiljada ljudi, 26. juna 1986. godine. Njegova poslednja ΕΎelja je bila da mu proΔitaju βBesmrtnu pesmuβ i odsviraju βPira mande korkoroβ kada ga budu sahranjivali.[3] NasleΔe[uredi | uredi izvor] Odlukom gradske skupΕ‘tine Novog Sada od 2007. godine, druge nedelje marta u Novom Sadu odrΕΎavaju se βAntiΔevi daniβ. U okviru manifestacije se dodeljuje godiΕ‘nja nagrada βMiroslav AntiΔβ. Nagrada i manifestacija su izostale 2021. i 2022. godine.[9] Po njemu su nazvane Ε‘kole: OΕ βMiroslav AntiΔβ NiΕ‘, OΕ βMiroslav AntiΔβ PaliΔ, OΕ βMiroslav AntiΔβ Δukarica, OΕ βMiroslav AntiΔβ Futog i OΕ βMiroslav Mika AntiΔ` PanΔevo. Dela[uredi | uredi izvor] Pesma Plavi Δuperak, Mika AntiΔ Duration: 57 seconds.0:57 Knjige za odrasle[1] βVojvodinaβ βIspriΔano za proleΔeβ (1951) βRoΕΎdestvo tvojeβ βPlavo neboβ βNasmejani svetβ (1955) βPsovke neΕΎnostiβ βKoncert za 1001 bubanjβ (pesme) (1962) βMit o pticiβ βΕ aΕ‘ava knjigaβ(1972) βIzdajstvo lirikeβ βSavrΕ‘enstvo vatreβ (1982)[10] Knjige za decu[1] βPoslednja bajkaβ (1965) βPlavi Δuperakβ (1965) βGaravi sokakβ (1973) βOlovka ne piΕ‘e srcemβ (1973) βΕ½iveli prekosutraβ (1974) βDruga strana vetraβ (1978) βPtice iz Ε‘umeβ (1979) βPrva ljubavβ (1981) βSvaΕ‘ta umemβ (1981) βHoroskopβ (1983) βPlava zvezdaβ
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Kraljevina Srbija (1913) Originalni Potpis Ljubomira JovanoviΔa na dokumentu, u funkciji Ministra prosvete i crkvenih poslova. ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΠΎΡΠΎΡ, 2/14. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ 1865 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 10. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°Ρ 1928) ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΠΊ Π‘ΠΠ, ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅, ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΡΠ»Π°Π½ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΠ½Ρ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ Π¦ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΊΠ΅ Π½Π° Π‘ΠΎΠ»ΡΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ° Π½Π° ΡΠ΅Π³Π΅Π½ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°. ΠΡΠ΅Π΄ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π±Π»ΠΈΠ·Π°ΠΊ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΡ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠΈΠ²Π°Π» ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ°, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½ ΠΈΠ· ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1865. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠΎΡΠΎΡΡ. ΠΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π ΠΈΡΠ½Π°, ΠΎΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ ΠΠ°Π·Π°Ρ ΠΠΎΠ²ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΠΎΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Ρ ΠΡΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΡ (1881β1882) ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ²Π°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΎΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΡΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ»ΠΎ. ΠΡΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅: Π‘Π΅Π΄Π΅, ΡΠ»Π΅Π²Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Π‘ΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΠ·Π°Π½ΠΈΡ, ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡ, ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ; ΡΡΠΎΡΠ΅, ΡΠ»Π΅Π²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΡΠ± ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ°, Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠΌΠ°Ρ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ° Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ 1890, Π° Π·Π° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1901-1903 Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ 8 ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ΅ΠΎ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π°Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²Π°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ βΠΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°β (Ρ Π΄Π²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅, 1893. ΠΈ 1894) Π·Π° ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ Π΄ΠΎ 1020. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π° βΠ¦Π΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρβ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΎΠ»ΡΠ±ΠΎΠΌ ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌ Π‘ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠ° Π±ΡΠ°ΡΠ°β 23. ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1905. ΠΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ Π΄ΠΎ 1918. ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠΎΠ»ΡΠ± ΠΠ°Π½ΠΈΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°β 26. ΠΌΠ°ΡΠ° 1905. ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° Π·Π²Π°Π»ΠΎ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ 1909-11 ΠΈ 1914-18, ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅, ΡΠ»Π°Π½ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΠ½Ρ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ Π¦ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΊΠ΅ Π½Π° Π‘ΠΎΠ»ΡΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ° Π½Π° ΡΠ΅Π³Π΅Π½ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°. ΠΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π°, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠ° 1. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1918. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π±Π°Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠΈ. ΠΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΠΎΡ ΠΈ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΡΠΎΡΠΈΡ ΠΈ ΠΠΎΠΌΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΠΈΠ½ΡΠΈΡ, Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ½ΡΠ΅ ΠΠ°Π²Π΅Π»ΠΈΡ, Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°Ρ ΠΡΠΈΠ±ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΠΏ Π‘ΠΌΠΎΠ΄Π»Π°ΠΊΠ°. ΠΡΠ΅Π΄ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠΈΠ²Π°Π» ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΡ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ²Π°ΡΡ 1926. ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΡΡΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅Π»Π° Π΄Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°. Kao na fotografijama.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
BATES, ELLIOT & CO - Δetiri dezertna tanjira (1874) Dimenzije PreΔnik: 20 cm Visina: 2 cm Ukupna teΕΎina: 1430 g Sitni tragovi pribora na dnu tanjira. Glazura na svim tanjirima je sitno ispucala, veΔim delom i potamnila, manje na licu, viΕ‘e na naliΔju - svaki je tanjir posebno prikazan na kolaΕΎ-slikama, s lica i naliΔja. Ε½ig na dnu, Ε‘tampan plavim (jedan tanjir nema Ε‘tampani ΕΎig): CrteΕΎ nagog keramiΔara koji kleΔi pri radu 1790 (u postolju, godina kada je Joseph Stubbs osnovao fabriku βDale Hall Worksβu Longsportu, Stoke-on-Tent ) Ε½ig je uvela kompanija βBates, Elliot & Coβ u periodu 1870-1875 godine, tada vlasnik fabrike βDale Hall Worksβu Longsportu, Stoke-on-Tent. Prema podglazurno utisnutim oznakama, jedan tanjir proizeden je u januaru 1874. (oznaka 1/74), jedan u februaru 1874. (2/74) i dva u maju 1874 (5/74). Fabriku βDale Hall Worksβ, u Logsportu, u blizini Barslem (Barzlem), u podruΔju Stoke-on-Tent (Stouk-on-Tent) koje je bilo centar engleske keramiΔarske industrije, osnovao je Joseph Stubbs (DΕΎozef Stabs) 1790. godine. Nakon povlaΔenja iz posla 1829. Godine, Stubbs je umro 1836. godine. Oko 1843. godine fabriku je preuzela kompanja βT J & J Mayerβ tri brata Mayer (Mejer): Thomasa (Tomas), Johna (DΕΎon) i Joshue (DΕΎoΕ‘ua) Mayer. Proizvodili su kvalitetni viΕ‘ebojnu keramiku, koja je svojila medalju na britanskoj izloΕΎbi 1851. godine. 1855. godine kompaniji se pridruΕΎio Liddle Elliot (Lidl Eliot), i fabrika je radila pod imenom βMayer Bros (braΔa Mejer) & Elliotβ do 1858. godine, kada je u kompaniji ostao samo Joshua Mayer, a ime promenjeno u βMayer & Elliotβ. 1862. godine se i Joshua Mayer povukao iz posla, a Elliot je nastavio posao zajedno sa sinom Thomasom (Tomas) Elliotom: βLiddle Elliot & Son.β Kada je Liddle Elliot umro 1869. godine, u kompaniji ga je zamenio William Bates (Vilijem Bejts). Ime je promenjeno u βBates, Elliot & Coβ a asortiman je proΕ‘iren i fabrika je, pored keramiΔkog posuΔa, proizvodila i sanitarni, fotografski, apotekarski i parfimerijski pribor. Elliot je napustio kompaniju 1875. godine, a zamenio ga je John Walker (DΕΎon Voker). Sada se kompanija zvala βBates, Walker & Coβ. 1878. godine partnerima se pridruΕΎio James Gildea (DΕΎejms Gildej). 1881. godine Bates je napustio posao a Gildea i Walker su nastavili zajedno, pod imenom βGildea & Walkerβ. 1885. godine povukao se i Walker, a Gildea je nastavio posao sam. Fabrika je radila do 1888. godine. Prodaju se bez drΕΎaΔa za tanjire. (118/31-40/129pod/-kp/1213)
NOVA URAMLJENA IKONA-SVETI APOSTOL LUKA Dimenzije ikone su 30,7cm SA 24,4cm,pozadi ima metalni trougao da se moΕΎe zakaΔi na ekser na zidu-svaka ikona koju prodajem ima staklo-tj.uramljena je sa staklom. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΈ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΠΈΡΡ ΠΡΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΠΈΡΡ ΠΡΠΊΠ° Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΈΡΠΈΡΡΠΊΠ΅. Π£ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΈΠ·ΡΡΠΈ Π³ΡΡΠΊΡ ΡΠΈΠ»ΠΎΡΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡ. ΠΠ½ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π΅Π³ΠΈΠΏΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π³ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ. Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΠΡΡΡΠ° Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ. ΠΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΡΡΡ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΏΠ°ΠΎΠΎΠ½ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³, Π° ΠΡΠΊΠΈΠ½ΠΎ ΡΡΡΠ΅ Π±ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ° Π·Π° ΡΠΎ Π½Π΅Π±Π΅ΡΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅. Π ΠΎΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΊΠ»ΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ»ΠΎΠ΄. ΠΠ΅Ρ ΠΡΠΊΠ°, Π³Π»Π΅Π΄Π°ΡΡΡΠΈ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ Ρ Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π±ΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΡ Π½Π°ΡΠΊΡ, ΠΈΡΠΏΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΌΡ Π½Π΅ Π΄Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈ Π΅Π³ΠΈΠΏΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅: ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π΄Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π°, Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π° Ρ ΠΠ΅Π³Π°, ΠΈ Π±ΠΈ ΡΠ²ΡΡΡΠ΅Π½ Ρ Π‘Π΅Π΄Π°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°, ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Ρ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄. Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠ°ΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ: ΠΠ·Π°Π±ΡΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π‘Π΅Π΄Π°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΈ ΠΏΠΎana ΠΈΡ ΠΏΠΎ Π΄Π²Π° ΠΈ Π΄Π²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Ρ ΡΠ²Π°ΠΊΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΡΠ΄Π° ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΎΡΠΈ (ΠΠΊ. 10, 1). Π ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ°, Π½Π°ΠΎΡΡΠΆΠ°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΡΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΈ Π²Π»Π°ΡΡΡ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ°, Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ `ΠΏΡΠ΅Π΄ Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ` ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΠΡΡΡΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΡΡ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Ρ ΠΈ ΡΠ±Π΅ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²Π΅Ρ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ°. Π£ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π΅ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠ³, ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΡΠΈΡ Π±ΠΈ ΡΠ΄Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΎΠ²ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Ρ Π° ΡΠ°Π·Π±Π΅Π³ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°ΠΆΠ°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ, ΡΡΠ³ΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΡΡΠΈ Π·Π° ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΠΈ Π·Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅. ΠΠ»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΆΠ°Π»ΠΎΡΡ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΎΠΊΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ: ΡΠ΅Ρ Π²Π°ΡΠΊΡΡΠ»ΠΈ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄, Ρ ΡΠ°ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΠΎΠΏΠΎΠΌ ΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠΌΠ°ΡΡ, ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ½ΠΈ ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ, ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ½ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΎΠ±Π½ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ (ΠΠΊ. 24, 13-35). ΠΠΎ ΡΠΈΠ»Π°ΡΠΊΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΡ Π° Π½Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ, ΠΏΠ° ΠΊΡΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΡΡΠ° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠ° ΡΠΎΠΌ ΠΏΡΡΡ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ° Ρ Π‘Π΅Π²Π°ΡΡΠΈΡΠΈ,[1] ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΡΡΠΈ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ°. Π£ Π‘Π΅Π²Π°ΡΡΠΈΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°Π»Π΅ Π½Π΅ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ· Π‘Π΅Π²Π°ΡΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ·ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ Π½Π΅ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ Π±Π΅Π· ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΡΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ·Π΅ Π΄Π΅ΡΠ½Ρ ΡΡΠΊΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ Π‘Π²ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π‘Π²ΠΎΡΡ ΠΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΡ ΠΠ»Π°Π²Ρ. Π‘Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΊΡΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ³ΠΈΠΌΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ Π°Π½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠ· ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΠΏΡΡΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ΠΊ ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠ°ΠΏΡΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π°. To ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ°Π²Π»Π°.[2] Π’Π°Π΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΠΏΡΡΠΎΠ²Π° ΡΠ° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠΌ Ρ ΠΡΡΠΊΡ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΡ Ρ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠ±ΠΈ, Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ Π¦ΡΠΊΠ²Ρ. ΠΠ΄ ΡΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Ρ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ,[3] ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΏΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π’ΡΠ΅ΡΠ΅Π³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠ±Ρ, ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΡΠ»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΠΊΡ Ρ ΠΠΎΡΠΈΠ½Ρ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π΅ Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΡΡΠΈΠ½ΠΈ. Π‘ΠΊΡΠΏΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΊΡΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΡΡΠΈΠ½Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΡ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ Π½Π° ΠΎΡΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΡ ΠΈΠΏΠ΅Π»Π°Π³Π°, Π½Π° ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΠ°Π»Π΅ ΠΠ·ΠΈΡΠ΅, Ρ Π€ΠΈΠ½ΠΈΠΊΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΄Π΅ΡΠΈ. Π ΠΊΠ°Π΄Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅ Π±ΠΈ ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°ΠΆΡ Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π³Π°. He Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈ ΠΎΠ½ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π° Π½ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΎΠ²Π°Ρ Π±ΠΈ ΡΠΏΡΡΠ΅Π½ Ρ Π ΠΈΠΌ, Π½Π° ΡΡΠ΄ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΌΠΎΡΡ, ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΠ³Π°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° (ΡΡ. Π. Π. 27 ΠΈ 28 Π³Π»Π°Π²Π°). ΠΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈ Ρ Π ΠΈΠΌ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π°, ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ, ΠΡΠΈΡΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΌ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ°ΠΏΡΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΎ Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΡΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°.[4] Π£ Π ΠΈΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠ΅Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°.[5] Π£ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ½ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΠΡΡΡΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΎΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠ΄ΡΠΈ ΠΈ ΡΠ»ΡΠ³Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈ` (ΠΠΊ. 1, 2). Π£ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΠΊΡ ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅, ΠΈ Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΡΠΊΠΎΠΌ. ΠΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΠ΅Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ Π½Π°Π»ΠΎΠ³Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π°.[6] ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅Π³ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΡΠ·Π°ΠΌΠ° ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΈΠΌ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅ Π±ΠΈ ΠΏΡΡΡΠ΅Π½ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ, ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ²ΡΠΈ Π ΠΈΠΌ ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΡΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠΎ. He ΠΏΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π° ΡΠ°Ρ ΠΠ΅ΡΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠΆΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ ΠΆΠ΅ΡΡΠΎΠΊΠΎ Π³ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΏΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΡΡ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π° Ρ Π ΠΈΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΠ΅Π½Ρ Π¦ΡΠΊΠ²Ρ. ΠΠΎ Π½Π΅Π·Π½Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ Π³Π° ΡΡ Π²Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ Π±Π°ΡΠΈΡΠ΅. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π°Π»Π°ΠΆΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΎΠ΄ΡΡΡΠΏΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΡΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Π½Π° ΠΆΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΊΡ. ΠΠ° Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΡΡΠ²Π°, ΠΏΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠ΅ΡΡ, ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π° ΠΎΠ΄Π»Π°ΡΠΊΠ° Π½Π°ΡΡΠ°. ΠΠΎΡΡΠ°ΡΠ°Ρ ΡΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΡΠ΅Ρ Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΊ ΠΌΠ΅Π½ΠΈ: ΡΠ΅Ρ ΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ, ΠΎΠΌΠΈΠ»Π΅Π²ΡΠΈ ΠΌΡ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ, ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ΄Π΅ Ρ Π‘ΠΎΠ»ΡΠ½; ΠΡΠΈΡΠΊΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΠ°Π»Π°ΡΠΈΡΡ, Π’ΠΈΡ Ρ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΡ; ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅Π½Π΅ (2 Π’ΠΌ. 4, 6.10). ΠΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠ΄Π°Ρ ΠΈ ΠΌΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π° Ρ Π ΠΈΠΌΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΌΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½Π΅ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΎ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Π»ΠΈΡΠΈ, Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ, Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡ Π°ΡΠΈ.[7] Π£ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΠΏΡΡΠΎΠ²Π° Ρ ΠΠ³ΠΈΠΏΠ°Ρ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΈ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. Π’Π°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈ Π₯ΡΠΈΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³Π΅. Π ΡΠ΄Π°ΡΠ΅Π½Ρ Π’ΠΈΠ²Π°ΠΈΠ΄Ρ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡΡ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²Π° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ½ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠΈ Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ° ΠΠ²ΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠ½ΠΈΠ°Π½Π°, ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΠΈΡΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ. ΠΡΠ°ΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΡΠΊΡ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΡΡΡΠΎΡΠΈ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠΈ,[8] ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ½Π΅, ΠΈΡΡΠ΅Π»ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠΎΠΌ. Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΡΠΊΠΈ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° Π³Π° Π·Π»ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΈΠ΄ΠΎΠ»ΠΎΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΄Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΡΠΊΠ΅ Π₯ΡΠΈΡΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΌΠ°ΡΠ»ΠΈΠ½ΠΈ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π’ΠΈΠ²ΠΈ (= Π’Π΅Π±ΠΈ) ΠΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ. Π§Π΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ΅Π±Π΅Π½ΠΎ Ρ Π’ΠΈΠ²ΠΈ, Π³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³Π° Π±ΠΈΠ²Π°Ρ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ°. Π’Ρ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ Π΄ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΠ³Π° Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°, ΡΠΈΠ½Π° ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³. Π£ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°Π»Π΅ ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΠ²Π°Π»Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΎΡΠΈΡΡ. Π‘Π°Π·Π½Π°Π²ΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π° ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ³ΠΈΠΏΡΠ° ΠΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ°[9] Π΄Π° ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΡ, ΡΡΠΎ ΠΈ Π±ΠΈ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎ.[10] Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌ, Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°ΠΊΠ²ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ. ΠΠ΅ΠΊΠΈ Π΅Π²Π½ΡΡ ΠΠ½Π°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π²ΠΎΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅ Π΄ΡΠ³ΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΈΠ·Π»Π΅ΡΠΈΠ²Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ. ΠΠ½ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΡΡΠΎΡΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈ. Π ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅Π³ ΡΡΡΠ° ΡΡΠ°Π΄Π΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Ρ ΠΈ Π΅Π²Π°Π½Π³Π΅Π»ΠΈΡΡΡ Π·Π° ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π²Π° ΡΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ½ Π½Π°ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π΄Π° Π³Π° Π²ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΡΡΡΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³Ρ ΡΠ° ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅. Π ΠΊΠ°Π΄Π° Π³Π° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Ρ Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΈ ΡΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ°Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π². Π ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΠΌΠ΅ΡΠ½Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ Π³Π° ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΡΠ°ΡΠ΅, ΠΈ ΡΠ½Π΅ΡΠΎΡΠ΅ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°: ΠΠ½Π΄ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠ΅ΡΠ°. Π‘ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠΈ ΠΊΠ°Π·ΡΡΡ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ°, ΠΎΠ΄Π°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡ ΠΆΠ΅ΡΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π°ΡΡΠΈΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈΠΊΠΎΠ½Ρ ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌΠ»Π°Π΄Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΡΡΡΠΎΠΌ Π½Π° ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΈ, ΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΎ ΠΈΡ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠ΄ ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈ. Π Π°Π·Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²ΡΠΈ ΠΈΡ , ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ»Π°: ΠΠ»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°Ρ Π ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅Π½Π΅, ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°, Π½Π΅ΠΊΠ° Π±ΡΠ΄Ρ ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π΄Π°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ²ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ΅ΡΡΠ° ΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π°. Π ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΈ Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΠΈΡΡ ΠΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΈ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ³ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ - ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°, Ρ ΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡΡ, ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ , Π° Π½Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠ°Π²Π°, ΠΈ Π½Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΈΡΡΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π΅. ΠΠΌΠΈΠ½. Pogledajte moju ponudu na kupindu: http://www.kupindo.com/Clan/durlanac2929/SpisakPredmeta Pogledajte moju ponudu na limundu: http://www.limundo.com/Clan/durlanac2929/SpisakAukcija
Dimenzije ikone su 29.8cm SA 24,1cm,pozadi ima metalni trougao da se moΕΎe zakaΔi na ekser na zidu-svaka ikona koju prodajem ima staklo-tj.uramljena je sa staklom. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΈ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΠΈΡΡ ΠΡΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΠΈΡΡ ΠΡΠΊΠ° Π±Π΅ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΈΡΠΈΡΡΠΊΠ΅. Π£ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΈΠ·ΡΡΠΈ Π³ΡΡΠΊΡ ΡΠΈΠ»ΠΎΡΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡ. ΠΠ½ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π΅Π³ΠΈΠΏΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π³ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ. Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΠΡΡΡΠ° Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ. ΠΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΡΡΡ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΏΠ°ΠΎΠΎΠ½ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³, Π° ΠΡΠΊΠΈΠ½ΠΎ ΡΡΡΠ΅ Π±ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠ° Π·Π° ΡΠΎ Π½Π΅Π±Π΅ΡΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅. Π ΠΎΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΊΠ»ΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ»ΠΎΠ΄. ΠΠ΅Ρ ΠΡΠΊΠ°, Π³Π»Π΅Π΄Π°ΡΡΡΠΈ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ Ρ Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π±ΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΡ Π½Π°ΡΠΊΡ, ΠΈΡΠΏΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΌΡΠ΄ΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΌΡ Π½Π΅ Π΄Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈ Π΅Π³ΠΈΠΏΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅: ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π΄Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π°, Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π° Ρ ΠΠ΅Π³Π°, ΠΈ Π±ΠΈ ΡΠ²ΡΡΡΠ΅Π½ Ρ Π‘Π΅Π΄Π°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°, ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Ρ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄. Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠ°ΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ: ΠΠ·Π°Π±ΡΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π‘Π΅Π΄Π°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΈ ΠΏΠΎana ΠΈΡ ΠΏΠΎ Π΄Π²Π° ΠΈ Π΄Π²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Ρ ΡΠ²Π°ΠΊΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΡΠ΄Π° ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΎΡΠΈ (ΠΠΊ. 10, 1). Π ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ°, Π½Π°ΠΎΡΡΠΆΠ°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΡΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΈ Π²Π»Π°ΡΡΡ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ°, Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ `ΠΏΡΠ΅Π΄ Π»ΠΈΡΠ΅ΠΌ` ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΠΡΡΡΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΡΡ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Ρ ΠΈ ΡΠ±Π΅ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²Π΅Ρ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ°. Π£ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π΅ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎΠ³, ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΡΠΈΡ Π±ΠΈ ΡΠ΄Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΎΠ²ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Ρ Π° ΡΠ°Π·Π±Π΅Π³ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°ΠΆΠ°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ, ΡΡΠ³ΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΡΡΠΈ Π·Π° ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΡΠ°Π΄Π°ΡΠΈ Π·Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅. ΠΠ»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΆΠ°Π»ΠΎΡΡ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΎΠΊΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ: ΡΠ΅Ρ Π²Π°ΡΠΊΡΡΠ»ΠΈ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄, Ρ ΡΠ°ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΠΎΠΏΠΎΠΌ ΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠΌΠ°ΡΡ, ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ½ΠΈ ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ, ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ½ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΎΠ±Π½ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ (ΠΠΊ. 24, 13-35). ΠΠΎ ΡΠΈΠ»Π°ΡΠΊΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΡ Π° Π½Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌΡ, ΠΏΠ° ΠΊΡΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΡΡΠ° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠ° ΡΠΎΠΌ ΠΏΡΡΡ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ° Ρ Π‘Π΅Π²Π°ΡΡΠΈΡΠΈ,[1] ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΡΡΠΈ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ°. Π£ Π‘Π΅Π²Π°ΡΡΠΈΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°Π»Π΅ Π½Π΅ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ· Π‘Π΅Π²Π°ΡΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ·ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ Π½Π΅ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ Π±Π΅Π· ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΡΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ·Π΅ Π΄Π΅ΡΠ½Ρ ΡΡΠΊΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ Π‘Π²ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π‘Π²ΠΎΡΡ ΠΠΎΠΆΠ°Π½ΡΠΊΡ ΠΠ»Π°Π²Ρ. Π‘Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΊΡΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ³ΠΈΠΌΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΡΡ Π°Π½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠ· ΠΠ½ΡΠΈΠΎΡ ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΠΏΡΡΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ΠΊ ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠ°ΠΏΡΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π°. To ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ°Π²Π»Π°.[2] Π’Π°Π΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΠΏΡΡΠΎΠ²Π° ΡΠ° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠΌ Ρ ΠΡΡΠΊΡ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΡ Ρ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠ±ΠΈ, Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ Π¦ΡΠΊΠ²Ρ. ΠΠ΄ ΡΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Ρ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ,[3] ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΏΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π’ΡΠ΅ΡΠ΅Π³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠ±Ρ, ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΡΠ»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΠΊΡ Ρ ΠΠΎΡΠΈΠ½Ρ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π΅ Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΡΡΠΈΠ½ΠΈ. Π‘ΠΊΡΠΏΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΈΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΊΡΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΡΡΠΈΠ½Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΡ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ Π½Π° ΠΎΡΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΡ ΠΈΠΏΠ΅Π»Π°Π³Π°, Π½Π° ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΠ°Π»Π΅ ΠΠ·ΠΈΡΠ΅, Ρ Π€ΠΈΠ½ΠΈΠΊΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΄Π΅ΡΠΈ. Π ΠΊΠ°Π΄Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅ Π±ΠΈ ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°ΠΆΡ Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π³Π°. He Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈ ΠΎΠ½ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π° Π½ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΎΠ²Π°Ρ Π±ΠΈ ΡΠΏΡΡΠ΅Π½ Ρ Π ΠΈΠΌ, Π½Π° ΡΡΠ΄ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΌΠΎΡΡ, ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΠ³Π°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° (ΡΡ. Π. Π. 27 ΠΈ 28 Π³Π»Π°Π²Π°). ΠΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈ Ρ Π ΠΈΠΌ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π°, ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ, ΠΡΠΈΡΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΌ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ°ΠΏΡΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΎ Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΡΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°.[4] Π£ Π ΠΈΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠ΅Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°.[5] Π£ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ½ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° ΠΡΡΡΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΎΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠ΄ΡΠΈ ΠΈ ΡΠ»ΡΠ³Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈ` (ΠΠΊ. 1, 2). Π£ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΠΊΡ ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅, ΠΈ Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΡΠΊΠΎΠΌ. ΠΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΠ΅Π»Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ Π½Π°Π»ΠΎΠ³Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π°.[6] ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅Π³ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΡΠ·Π°ΠΌΠ° ΡΠΈΠΌΡΠΊΠΈΠΌ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅ Π±ΠΈ ΠΏΡΡΡΠ΅Π½ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ, ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ²ΡΠΈ Π ΠΈΠΌ ΠΎΠ½ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΡΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠΎ. He ΠΏΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π° ΡΠ°Ρ ΠΠ΅ΡΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠΆΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ ΠΆΠ΅ΡΡΠΎΠΊΠΎ Π³ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΏΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΡΡ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π° Ρ Π ΠΈΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΠ΅Π½Ρ Π¦ΡΠΊΠ²Ρ. ΠΠΎ Π½Π΅Π·Π½Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ Π³Π° ΡΡ Π²Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ Π±Π°ΡΠΈΡΠ΅. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π°Π»Π°ΠΆΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΎΠ΄ΡΡΡΠΏΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΡΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Π½Π° ΠΆΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΊΡ. ΠΠ° Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΡΡΠ²Π°, ΠΏΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠ΅ΡΡ, ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π° ΠΎΠ΄Π»Π°ΡΠΊΠ° Π½Π°ΡΡΠ°. ΠΠΎΡΡΠ°ΡΠ°Ρ ΡΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΡΠ΅Ρ Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΊ ΠΌΠ΅Π½ΠΈ: ΡΠ΅Ρ ΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ, ΠΎΠΌΠΈΠ»Π΅Π²ΡΠΈ ΠΌΡ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ, ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ΄Π΅ Ρ Π‘ΠΎΠ»ΡΠ½; ΠΡΠΈΡΠΊΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΠ°Π»Π°ΡΠΈΡΡ, Π’ΠΈΡ Ρ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΡ; ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅Π½Π΅ (2 Π’ΠΌ. 4, 6.10). ΠΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΠ΄Π°Ρ ΠΈ ΠΌΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π° Ρ Π ΠΈΠΌΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΌΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½Π΅ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²Π»Π° ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΎ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Π»ΠΈΡΠΈ, Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ, Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄Π° Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡ Π°ΡΠΈ.[7] Π£ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΠΎΡΠΏΡΡΠΎΠ²Π° Ρ ΠΠ³ΠΈΠΏΠ°Ρ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΈ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. Π’Π°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ²Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈ Π₯ΡΠΈΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ³Π΅. Π ΡΠ΄Π°ΡΠ΅Π½Ρ Π’ΠΈΠ²Π°ΠΈΠ΄Ρ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡΡ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²Π° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ½ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠΈ Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ° ΠΠ²ΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠ½ΠΈΠ°Π½Π°, ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΠΈΡΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ. ΠΡΠ°ΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΡΠΊΡ, ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΡΡΡΠΎΡΠΈ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠΈ,[8] ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ½Π΅, ΠΈΡΡΠ΅Π»ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠΎΠΌ. Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΡΠΊΠΈ Π±Π΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° Π³Π° Π·Π»ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΈΠ΄ΠΎΠ»ΠΎΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΄Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΡΠΊΠ΅ Π₯ΡΠΈΡΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΌΠ°ΡΠ»ΠΈΠ½ΠΈ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π’ΠΈΠ²ΠΈ (= Π’Π΅Π±ΠΈ) ΠΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ. Π§Π΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ΅Π±Π΅Π½ΠΎ Ρ Π’ΠΈΠ²ΠΈ, Π³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³Π° Π±ΠΈΠ²Π°Ρ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ°. Π’Ρ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ Π΄ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΠ³Π° Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°, ΡΠΈΠ½Π° ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³. Π£ ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΠΎΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°Π»Π΅ ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΠ²Π°Π»Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΎΡΠΈΡΡ. Π‘Π°Π·Π½Π°Π²ΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π° ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ³ΠΈΠΏΡΠ° ΠΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ°[9] Π΄Π° ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΡ, ΡΡΠΎ ΠΈ Π±ΠΈ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎ.[10] Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌ, Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°ΠΊΠ²ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ. ΠΠ΅ΠΊΠΈ Π΅Π²Π½ΡΡ ΠΠ½Π°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π²ΠΎΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅ Π΄ΡΠ³ΠΎ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΈΠ·Π»Π΅ΡΠΈΠ²Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ. ΠΠ½ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΡΡΠΎΡΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈ. Π ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅Π³ ΡΡΡΠ° ΡΡΠ°Π΄Π΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠΌ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Ρ ΠΈ Π΅Π²Π°Π½Π³Π΅Π»ΠΈΡΡΡ Π·Π° ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π²Π° ΡΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠ½ Π½Π°ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π΄Π° Π³Π° Π²ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΡΡΡΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³Ρ ΡΠ° ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅. Π ΠΊΠ°Π΄Π° Π³Π° Π΄ΠΎΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Ρ Π²Π΅ΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΈ ΡΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ°Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π·Π΄ΡΠ°Π². Π ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΠΌΠ΅ΡΠ½Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ²ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ Π³Π° ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΡΠ°ΡΠ΅, ΠΈ ΡΠ½Π΅ΡΠΎΡΠ΅ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ³Π° ΠΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠΌ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°: ΠΠ½Π΄ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠ΅ΡΠ°. Π‘ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠΈ ΠΊΠ°Π·ΡΡΡ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ°, ΠΎΠ΄Π°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎΡ ΠΆΠ΅ΡΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π°ΡΡΠΈΡ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½Π°, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈΠΊΠΎΠ½Ρ ΠΡΠ΅ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌΠ»Π°Π΄Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΡΡΡΠΎΠΌ Π½Π° ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΈ, ΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΎ ΠΈΡ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠ΄ ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈ. Π Π°Π·Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²ΡΠΈ ΠΈΡ , ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ»Π°: ΠΠ»Π°Π³ΠΎΠ΄Π°Ρ Π ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅Π½Π΅, ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°, Π½Π΅ΠΊΠ° Π±ΡΠ΄Ρ ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π΄Π°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ²ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π° ΠΠ΅ΡΡΠ° ΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π°. Π ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ» ΠΈ Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅Π»ΠΈΡΡ ΠΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΈ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ³ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ - ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°, Ρ ΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡΡ, ΠΠΎΠ³ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ , Π° Π½Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠ°Π²Π°, ΠΈ Π½Π° ΡΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΠΆΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΈΡΡΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π΅. ΠΠΌΠΈΠ½. Pogledajte moju ponudu na kupindu: http://www.kupindo.com/Clan/durlanac2929/SpisakPredmeta Pogledajte moju ponudu na limundu: http://www.limundo.com/Clan/durlanac2929/SpisakAukcija
Bosko Karanovic, Gitarista, 1960, akvatinta, 143 od 200, 20,3 x 15 cm potpisana i datirana sa posvetom autora iz 1960 GrafiΕki opus Boka KaranoviΒͺa PoΕetak umetniΕkog rada Boka KaranoviΒͺa vezan je za kraj Εetrdesetih i poΕetak pedesetih godina kada Βͺe zahvaljujuΒͺi njemu i nekolicini generacijskih drugova, grafika u Beogradu, pre rata praktiΕno nepostojeΒͺa, dobiti neobiΕan polet, otkrivajuΒͺi mladim zaljubljenicima u nju Εitave pregrti iznenaujuΒͺih moguΒͺnosti. Za njih je ona postala strast kojoj se potpuno predaje i disciplina koja se pomno prouΕava. Sve novine u njoj bivaju prihvatane i koriΒͺene. Ranih pedesetih godina, i tako jednostavna tehnika kao to je drvorez u boji, a ne kamoli litografija ili razni vidovi duboke tampe, jo uvek predstavljaju Εednu i malo poznatu zemlju, koju tek treba ispitati i obraivati. Trebalo je u kratkom roku savladati veliku i sloenu umetnost grafike, Εiji se kontinuirani razvoj drugde merio decenijama i stoleΒͺima. I kako ustreptala mladost ne zna za prepreke i oklevanja, a neobiΕne okolnosti koje su pratile poΕetke nae poratne umetnosti uslovljavale uzavrelu duhovnu klimu i ponovno buenje svesti o umetnosti kao individualnom stvaralaΕkom i etiΕkom Εinu, to se povoljno odvijala jedna zanosna avantura Εiji je jedan od protagonista bio i Boko KaranoviΒͺ. Jo u to daleko i herojsko doba od pre neto vie od tri decenije, ponet neistraenoΒͺu grafiΕkog terena, KaranoviΒͺ je ispoljio jednu osobinu koja Βͺe kasnije prerasti u Εvrst princip zrelog umetnika. ReΕ je o nekoj vrsti skromnosti, skoro poniznosti pred onim to se tako Εesto naziva zanat i njegova magiΕna moΒͺ. To je neka Εedna, reklo bi se detinjski otvorena zaljubljenost u materiju koja se obrauje i u fenomene koji se iz nje raaju. Kod njega je to bilo u toj meri prirodno i elementarno ispoljeno, nesputano bilo kakvim tezama i domiljatostima koje vode stilu po svaku cenu, da je, kako sam kae, iz skrupuloznosti prema zanatu zapostavio formu, a to se oseΒͺa kao kakvo breme celokupnog svog opusa. On tu pod formom nesumnjivo podrazumeva stvaralaΕku umetniΕku formu odnosno ono to kritiΕari nazivaju stvaralaΕkim izrazom ili liΕnim stilom. U razgovoru sa njim namerno nisam komentarisao tu misao o zapostavljanju forme uime privrenosti zanatu, ostavljajuΒͺi to za ovu priliku, kada, imajuΒͺi pred oΕima celinu njegovog grafiΕkog opusa, mogu argumentovanije da razmotrim to njegovo, iskreno izreΕeno, skromno miljenje koje ima o formi svojih grafika. Ono sigurno reΕito govori o njemu kao Εoveku i kao umetniku, ali o id1309453 pdfMachine by Broadgun Software - a great PDF writer! - a great PDF creator! - http://www.pdfmachine.com http://www.broadgun.com Graficki kolektiv http://www.grafickikolektiv.org/html/monografijaBKa.php 2 of 5 1/25/2008 11:24 PM ostvarenosti i stvarnosti opusa nekog umetnika, smislu njegove umetnosti, znaΕenju i dometu, arbitraa na svu sreΒͺu ne pripada njemu. Dakle, poneto iz te navedene opaske moe se uzeti kao delimiΕno taΕno. Naime u vreme izmeu 1948. i 1958. u njegovom radu postoje izvesna plodonosna lutanja, opipavanje prostranog manevarskog polja, i u tehniΕko-zanatskom i u duhovnom smislu. On je spreman da svoj izraz prilagoava trenutnim potrebama, moda lepoti efekata materije sa kojom radi, to je manje-vie normalno, jer ne usredsreen na samo jednu, odabranu grafiΕku disciplinu, prelazi sa drvoreza na litografiju u boji, sa ove na drvorez u boji, akvatintu i bakropis, eksperimentie sa gipsorezom, pa Εak ni linoleum ne prezire. Kao moguΒͺe sagledljive veΒͺe celine, tada se izdvajaju dve grupe njegovih radova. U prvoj grupi grafika, koja obuhvata litografije u boji, akvatinte i drvoreze u boji, sa primetnim slikarskim oseΒͺanjem, moe da se prepozna, naroΕito kada su u pitanju figure, jedan tip oblika koji je u raznim varijantama prisutan u beogradskom slikarstvu pedesetih godina, kako kod nekih slikara tadanje srednje generacije, tako i kod izvesnih GvozdenoviΒͺevih uΕenika mlae generacije. Tom tipu oblika figura ili predmeta ponajvie bi odgovarao termin plastiΕna silueta, koji pomalo besmisleno zvuΕi zbog unutranje suprotnosti i nelogiΕnosti koje sugerira to podrazumeva da je oblik kao celina sagledan u smislu siluete, dvodimenzionalne forme, dosta pojednostavljene i sintetizovane, unutar koje se, mestimiΕnim obrazovanjem Εvorita plasticiteta izdvaja po koji voluminozniji deo, ali bez insistiranja na celovito sprovedenoj modelaciji, na dosledno i kontinuirano izvajanoj masi. On je veoma efektan i iroko upotrebljiv, buduΒͺi da se lako prilagoava razliΕitim potrebama predstavljanja: lako se povezuje sa prostorom nudeΒͺi prostorne oznake svojim parcijalnim voluminoznostima; a lako je sagledljiv zbog ekonomiΕnosti svog spolja jedinstvenog linearnog kontura.Uz to podjednako moe da izraava lirski i poetiΕni senzibilitet prefinjenoΒͺu i melodioznoΒͺu obrisa i blagoΒͺu modelacije, kao i da vodi nagovetaju ekspresivnih zahvata potenciranjem lomljenja unutranjih voluminoznih delova. Jo uvek su neispitani njegova pojava, poreklo i funkcija u beogradskom slikarstvu toga doba, ali mi se kao verovatna pretpostavka Εini da on ima veze sa jednom moguΒͺom etapom u formiranju odnosa prema prirodi, kao specifiΕan pokuaj ekstrapolacije nekog opteg poretka formi na osnovu nje. Takav tip oblika, uz vrlo uzdranu modelaciju, lepo prooseΒͺan kolorit, Εiji preteno lokalni tonovi u prostorima oko figura od opasnosti banalnosti spasava senzitivno odabiranje tonova i majstorstvo u odmeravanju njihove gustine pri otiskivanju, prepoznajemo u sledeΒͺim delima: Branje ljiva (akvatinta, 1951), Pastiri (litografija u boji, 1955), Porodica (litografija u boji 1957). A moda je za celu tu grupu i za problem ove koncepcije oblika najkarakteristiΕnija litografija u boji iz 1955.- Igra u ljiviku, sa melodiozno razlistanim oblicima ena, mestimiΕno istanjenog volumena koji dobija vid skoro pauΕinastog tkanja na vrlo elegantan i blag naΕin. Nije iskljuΕeno da KaranoviΒͺ kroz ta dela u boji, koja karakterie nenametljivi romantiΕni prizvuk u izrazu i motivu, ustvari odboljeva slikarstvo od koga se odvojio kada je preao na postdiplomske studije grafike. Druga grupa radova iz ovog perioda, takoe orjentisanih na boju, pokazuje, kako zbog tehnike, tako i zbog drugaΕijeg odnosa prema prirodi, vie ispoljene tradicionalne grafiΕke karakteristike. Od Stabla (drvorez u boji, 1954), preko Kronje (gipsorez, 1955) i Banovog Brda (drvorez u boji, 1956), do litografije u boji TopΕider iz 1957. i drvoreza u boji Topole iz iste godine, odvija se njegovo istraivanje moguΒͺnosti razliΕitih profilacija krupnih sintetiΕnih masa oblika, pre svega drveΒͺa, gde, uz dodirivanja i preklapanja, slobodnije shvaΒͺene povrine ravnih boja prelaze konturna ograniΕavanja, zadiru u prostor pozaa i tim putem, kao i kvalitetima tonskih dimenzija, izbegavaju ograniΕenja deskriptivne uloge boje, ukazujuΒͺi na prelaz ka njenoj simboliΕkoj i ekspresivnoj funkciji. To se uklapa u umetnikov, sada jasnije ispoljen dalji stupanj odnosa prema prirodi, gde se ona javlja kao kakav predloak na osnovu koga se vri funkcionalno izdvajanje onoga to moe da u delu ubedljivo postoji kao prevashodno plastiΕki znak u matisovskom smislu. To je najoΕitije u delu Banovo Brdo, sa ivo razraenim grafiΕkim ritmom granja, plasiranim u apstraktne polihromne prostore. U svakom sluΕaju, ovaj desetogodinji period traenja, opipavanja i variranja skale sopstvenih senzibiliteta, i stalnog potvrivanja svoje umetniΕke etike vezane za zanat, koji nije doveo do koherentnog stila, obilovao je zrelim i za razvoj beogradske grafike znaΕajnim ostvarenjem. A vremenski gledano, u njemu su se veΒͺ javile grafike koje Βͺe, jasnije nego one pre njih i oko njih, ukazati na drugaΕije i nove aspekte njegovog odnosa prema umetnosti-temi i sadraju, na izvesno zgunjavanje njegovih interesovanja, uvodeΒͺi elemente koji Βͺe uΕestvovati u formiranju jedne posebne celine dela iz 1959, od kojih Βͺe drugi biti utkani u same osnove jednog celovitog stila razvijenog tokom Εitave sedme decenije. Tu imamo u vidu dve njegove grafike u tehnici akvatinte sa bakropisom: Porodica, iz 1956. i Pastirski friz, iz 1957. godine. Ali, pre nego to se razmotri njihov znaΕaj i ono to iz toga sledi, nuan je jo jedan osvrt na napred pomenutu umetnikovu misao da je, zadubljen u zanat, propustio da vie insistira na formi, izrazu. Nije nam dovoljna konstatacija kako iroki spektar njegovih disciplinarnih istraivanja u rasponu izmeu 1948. i 1958. godine i oscilacije izmeu slikarskog i grafiΕkog senzibiliteta i pojava jednog uoptenog tipa oblika nisu ni mogli dovesti do formiranja jako usredsreenog, kondenzovanog izraza ili stila, kao ni uvek moguΒͺa opaska da umetnik modernog doba i ne mora da se obavezno oseΒͺa osuenim na tako neto. Sutina problema, kako mi se Εini, zaista lei u potpunijem razmatranju pitanja ta za tip umetnika kome i KaranoviΒͺ pripada znaΕi i ta sve podrazumeva, a ta iskljuΕije pojam zanat. Za razliku recimo od onog tipa stvaralaca koji se oseΒͺaju dosta dobro u sopstvenom vremenu i udno upijaju manifestacije duha vremena o kome govori Edgar Moren, pri Εemu se Εesto ostaje na samoj njegovoj povrini, postoji jo uvek i onaj tip kod koga je, bez obzira na sve pomodnosti i na sva zasnovana ili fiktivna raskidanja sa tradicijom aktuelna tokom ovog veka, ostala saΕuvana privrenost bitnostima, paradigmama odreene umetnosti, njenim veΕitim principima koje kao jednu od mistiΕnih nunosti prepoznaje Kandinski, ili pak, drukΕije reΕeno, onim bitnim fenomenima na osnovu kojih su brojni estetiΕari izvrili klasifikaciju umetnosti po rodovima. I kako, kao to to jednostavno kae Etjen Surio, nema nevidljivog slikarstva niti neopipljive skulpture, takav umetnik, osuen na pravljenje, proizvoenje fenomena, u stalnom sukobu i saradnji sa materijom, podrazumevajuΒͺi pod tim svoj zanat, a ne u gotovim recepturama likovnih formi ili umetniΕkih ponaanja, ima pravo na uvernje koje i sam KaranoviΒͺ izraava, da je sve ono to ima da se desi u dosezanju umetnosti koncentrisano u tom Εinu. Graficki kolektiv http://www.grafickikolektiv.org/html/monografijaBKa.php 3 of 5 1/25/2008 11:24 PM Kako bismo mogli da taj Εin pravljenja, tu svest o nunosti da se zanatu prui ansa, zamislimo i mentalno rekonstruiemo u njegovom sluΕaju? Verovatno kao proces rada pun zrelosti uzbudljivim dijalogom sa materijom i sluΒͺenim a skrivenim moguΒͺnostima koje se postupno ukazuju pod iglom, noem ili kredom, pri presecanju ili dubljenju godova drveta ili neprirodne glatkoΒͺe cinka; gde alatke odravaju stalni naelektrisani dodir sa materijom, a zadubljenost u crtanje, grebanje, struganje, rovaenje, dubljenje i glaΕanje podrazumeva uvek i po jednu nesvesno zauzetu poziciju, stanje ili akciju tela i udova i pri Εemu, takoe nesvesno zauzetu poziciju, stanje ili akciju tela i udova pri Εemu, takoe nesvesno, izranjaju i smenjuju se rzliΕita stanja duha kao kakvo plamsanje nesvesnog stanja koncentracije. Meutim, pri tom predavanju zanata postoji granica koja ne dozvoljava da se taj rad pretvori u puku igru sa materijom i njenim efektima, sa neobaveznoΒͺu pri kojoj se Εesto iznedre sjajni, sluΕajem voeni efekti, ali iza kojih ne stoji jedan dublji, neumitni unutranji imperativ. Tu granicu kod njega postavlja s jedne strane potpuno asimilovano klasiΕno majstorstvo, a s druge strane napeto oseΒͺanje odgovornosti prema umetnosti kao zanatu, s tim to je to oseΒͺanje istovremeno dovoljno fleksibilno da doputa irenje opsega tradicionalno Εisto shvaΒͺenog zanata i rad sa novim materijalima i stalno eksperimentisanje. Jedini je uslov da to uvek nosi onu teinu usredsreenosti, odgovornosti i angamana koji su karakteristiΕni za velike klasiΕare grafike, od Direra, preko Goje do Pikasa. Takvo poimanje zanata kao umetnosti i obratno, isto onako kao to odbacuje moguΒͺnost da se zbog radoznalosti naseda na zamku brzo dosegnutih i lakih efekata, mora da odbaci i moguΒͺnost da poslui direktnom, manje vie mehaniΕkom ilustrovanju nekog unapred odabranog i razraenog siea. Naravno, s pravom primeΒͺujemo da u KaranoviΒͺevim listovima postoje teme. Meutim, u stvaralaΕkom procesu one pri poΕetku imaju vrednost samo jedne moguΒͺe i dosta iroke pretpostavke (nije iskljuΕeno polaenje od neke beleke, skice) ali se do kraja uΕvrΒͺuje i slobodno se moe reΒͺi, raa tek u procesu rada, kada se obrazuju polja njihovih opredmeΒͺivanja. Tada se verovatno izvesno kondenzovano oseΒͺanje, jedan u liΕnost, ivotom, iskustvom i vaspitanjem, duboko i Εvrsto uvreen ideal pretaΕe u materiju. Taj ideal moe da bude duboka realnost, a da istovremeno nema praktiΕno, racionalno uspostavljeno obliΕje, a utaΕe se u nastajuΒͺe delo sa svakim stvaralaΕkim impulsom i zanatskom akcijom. U postojanje dva takva moΒͺna ideala mogli smo se uveriti u KaranoviΒͺevom opusu 1948-1958. Prvi od njih je u tom periodu do kraja formiran, a kulminiraΒͺe i biΒͺe iscrpljen 1959. jednom mapom grafika o kojoj Βͺe jo biti reΕi-to je ideal prirode. Bliskost sa njom znaΕi bliskost sa jednim stamenim predmetom spoznaje sveta i samoprepoznavanja. Ona moda potiΕe jo iz detinjstva i moda je Εak uslovila njegovu orjentaciju na likovne umetnosti koje su valjda jedan od najmoΒͺnijih naΕina da se priroda neposredno saznaje, da se otkrivena iskustva sa njom potvruju, reΕju da se sa njom direktno komunicira. Drugi ideal-bliskost sa antikom, koji Βͺe pri kraju ovog perioda snano izbiti u prvi plan u dva pomenuta dela, sporije Βͺe se kristalizovati i najpre Βͺe, kako izgleda, u umetniku dugo (moda jo od prvih saznanja na planu kulture) opstojati kao neka maglovita i nedefinisana predstava o unutranjoj potrebi za jednim filozofskim stavom o poretku stvari i ureenosti sveta, kao tenja ka neΕem stabilnom, uzornom, kako bi to rekao Stojan ΛeliΒͺ. Njegov oseΒͺaj antike u tom filozofskom smislu sigurno postavljnog i sagledanog kosmiΕkog poretka stvari, prethodiΒͺe pojavi antiΕkih tema. Zato u njegovom delu nikada neΒͺemo otkriti trag onog inertnog koketiranja sa praznom ljuturom formalnih skulptura antiΕkih dela, niti ilustrovanje antiΕkih tema, to je obeleje svakog klasicizma lienog stvarne motivacije. Β¨ak i kada bude Εitljiv sa siea on Βͺe sve vie postajati polje na kome se utvruje i prepoznaje sopstveno vienje sveta. Ali da taj ideal postane potpun i slojevit, uslovljavajuΒͺi i Εvrsto sazdan stil, moralo je da proe nekoliko godina. Dve pomenute grafike Porodica i Pastirski friz, neosporno zasluuju da se paljivije analiziraju, ne samo zbog toga to se u njima prvi put materijalno prepoznaje vezanost za antiku, veΒͺ i zato to imaju ozbiljnu autonomnu umetniΕku vrednost, a istovremeno pokazuju u kojoj je meri Εak i pribliavanje formalnim strukturama odreenih antiΕkih dela proeto neospornim liΕnim vienjem. Dakle, u njima su raspoznatljive reminiscencije na antiΕku plastiku, na rimske stele, to Βͺe, kao to Βͺemo videti, imati odreen znaΕaj. One se oseΒͺaju kroz pojavu izokefalije, koja je u ovim grafikama postignuta postavljanjem dece na postament u Porodici, odnosno postavljanjem jednog deteta na ramena drugog u litografiji Porodica, zatim u hijeratoniΕnosti koja je proistekla iz uzdranih i sveΕano komponovanih gestova u okviru frontaliteta kojim su sve figure obeleene kao principom definisanja prostornog poloaja i direktnog odnosa prema gledaocu. Najzad, to se oΕituje i kroz zgusnutost svake figure, smenjivanjem broja glava u telu, Εemu odgovara deformacijski princip po kome se odvija artikulacija tela i udova, sa ovde karakteristiΕnim karavaovskim pasaima koji povezuju volumene tela i pozae tmina u kojima, prividno iΕezavajuΒͺi, delovi formi ostaju latentno prisutni kao pretpostavka diskurzivnosti predmetnog plana. Te priliΕno kontrolisane i nimalo razuzdane deformacije funkcionalizovane su jednom skrivenom geometrijskom strukturacijom. InaΕe, vrlo senzibilan i paljivo voen odnos izmeu ureza-linija bakropisa i svetlih valerskih planova smetenih izmeu polja obraenih akvatintom, a unutar Εvrsto profiliranih oblika figura, nameΒͺe jak oseΒͺaj ivotnosti zahvaljujuΒͺi i tome to je zaobiena formalna logika rasporeda svetlosti po njima. Koliko su forme transponovane (kontrolisano deformisane) u proporciji i anatomiji, toliko je svetlost simboliΕka. Sve je u toj meri odreeno i definitivno da se nameΒͺe snaan utisak stila, gde je izrazu svojstveno specifiΕno zraΕenje koje oseΒͺamo kao Εudno razmee izmeu sveΕanog mira (sa primesom intime-pokreti dece) i uzdrane patetike. I osetivi to zraΕenje koje se zaista moe smatrati umetnikovim intimnim oseΒͺanjem sveta, njegovim doivljajem univerzuma, postaje nam jasnije zato je ideal antike morao da se pojavi ba kroz bliskost sa kasnorimskom, taΕnije reΕeno paleohriΒͺanskom reljefnom plastikom. Ova koja njega inspirie, krijuΒͺi neku priguenu strast i nagovetavajuΒͺi zametke buduΒͺih predmetnih apstrakcija vizantijske freske na istoku i romanske plastike na zapadu, jeste i objektivno duhovno blia optem, kako je to jednom Lazar TrifunoviΒͺ formulisao neoklasiΕnom duhu moderne umetnosti. Moglo bi se reΒͺi da u ta dva dela, jedna ΕestitoΒͺu zanata usmeravana i kontrolisana ekspresivnost najavljuje svoje prisustvo ispod aure sveΕanog mira. A ona se da opaziti i u onom delu tadanjeg KaranoviΒͺevog opusa koji i kalendarski zakljuΕuje ovaj period predstavljajuΒͺi njegovo opratanje sa idealom prirode. Radi se o pomenutoj mapi od osam akvatinti, kombinovanih takoe sa bakropisom koju je naΕinio za zagrebaΕku izdavaΕku kuΒͺu Naprijed 1959. Β¨vrsto konstruisanim oblicima, koji kao ni figure u prethodna dva dela, nemaju vie nikakve veze sa siluetnoΒͺu oblika u hromatskim delima ranih pedesetih godina, ali ni Graficki kolektiv http://www.grafickikolektiv.org/html/monografijaBKa.php 4 of 5 1/25/2008 11:24 PM sa grafiΕkim, iz prirode izvuΕenim ritmovima, one druge grupe dela, koje sada sreΒͺemo u ObaliI, Krki, Bulevaru u noΒͺi, umetnik kao da tei tome da prirodu oseti i izrazi kao neto stameno i predodreeno za veΕnost, zaustavljenih ivotnih tokova. To je postignuto svetloΒͺu koja ne nameΒͺe odveΒͺ svoju prirodu i nastaje kao plod razvijanja neobiΕnog registra u kome su krajnje taΕke visokih i niskih valera odstranjene, a da pri tom, opet, zahvaljujuΒͺi preciznom oseΒͺanju tehnicistike, onaj deo blii sredini valerske skale sa kojim se operie, ne zapada u svetlosnu uniformnost. Svojevrstan znaΕaj ima i to to KaranoviΒͺ vrlo retko koristi svetao valerski stepen same hartije kao jedan od moguΒͺih valerskih kljuΕeva: ne Εisti boju sa ploΕe do njene pune sjajnosti, to mu daje osnovu za jedan opti srednji ton, kao to koriΒͺenjem jako mrkog tona umesto crne nikada ne dosee tmine najdubljih valera. I Εudo se upravo sastoji u tome da se iz tog svedenog i bliskog raspona valera gradi, neobiΕnom preciznoΒͺu, nestvaran aspekt stvarnog sveta. RastajuΒͺi se sa ovim grafikama od prirode kao ideala, KaranoviΒͺ tu svetlost oseΒͺa kao univerzalni princip nuno spojen sa predmetnoΒͺu kuΒͺa, obale reke, drveΒͺa na kojima se konkretizuje njena pojava, dobijajuΒͺi onoliko od stvarne egzistencije koliko je to njemu potrebno da je doivi kao poetsko-plastiΕki, a ne mistiΕni fenomen. Jedan list iz ove grafiΕke mape-Odmor, stub superponiranih enskih figura, vezuje se formama za antiΕki ideal Porodice i Pastirskog friza. Tu volumeni unutar oblika bivaju zamenjeni ritmiΕkim, finim i kratkim linijama bakropisa koje idealno korespondiraju sa mekom svetloΒͺu kojom figure zraΕe, a njegov ideal antike se pribliava onom koji se sreΒͺe kod Henri Mura. Dalji razvoj KaranoviΒͺeve grafike tokom ezdesetih godina uslovljen je pomeranjima teita u trojstvu: zanat, priroda, antika. to se tiΕe zanata u tehnolokom smislu, umetnik je u delu Skela, akvatinti u boji iz 1958, Εiji je hromatski registar sveden u odnosu na ranije grafike u boji na sivkastu, ciglasto-crvenu gamu, otkrio zametke neΕeg novog. To su duboki i grubi urezi-linije, rustiΕnog karaktera, koje grade jak i sugestivan crte, zasnivajuΒͺi se na potenciranom horizontalno-vertikalnom geometrijskom ritmu. Ljudska figura, utkana u takve ritmove skele, svedena je na kratak kondenzovan zapis, na grafiΕki znak. OtkriΒͺe takvih posebnih efekata: odluΕno dubljenuh, nimalo odnegovanih i rafiniranih useka u ploΕu koji, ispunjeni tamparskom bojom, ostavljaju jak i pomalo iskrzan trag na hartiji, moguΒͺnosti da se njihova mrea iri prostorom ploΕe nezavisno od motiva, pruili su mu izgleda slutnju da se negde u tajnovitim, imaginarnim predelima jedne drugaΕije tehnologije moe u tom smislu otiΒͺi mnogo dalje. To ga je verovatno odvelo ka eksperimentisanju sa linogravurom na samom poΕetku sedme decenije. S druge strane, vezanost za prirodu je odigrala svoju ulogu do kraja i sada potpuno iΕezavaju motivi u vezi sa njom. Centralna tema, koja Βͺe bez izuzetka obeleiti sve njegove listove ove decenije, postaje Εovek i kroz nju se na sasvim drugΕiji naΕin nego u prelomnim grafikama s kraja pedesetih godina manifestuje antika kao ideal. Njegova figura Εoveka najΕeΒͺe usamljena (ree se nae par) javlja se kao sintetiΕan otisak jednog unutranjeg napetog doivljavanja Εovekove egzistencije-u onom sublimnom i najoptijem smislu Εovek se ukazuje kao sugestivan pojmovni i plastiΕni iskaz. IzranjajuΒͺi iz autorove zadubljenosti u prosede linogravure, figura je najΕeΒͺe plasirana sred kompozicije gde dva ili vie horizontalnih polja Εine kontrapunkt njenoj pojavi, uspostavljajuΒͺi sistem uzajamne dinamiΕne ravnotee. Ta polja obeleena snanim usecima i grubim i odluΕnim rafurama, koje se prepliΒͺu, lome jedne o druge, katkada zatamnjena a nekada izrovaena pseudo-znacima, kao kakva mukla pratnja centralnoj poemi o smrti i ivljenju, smislu i besmislu postojanja, koja se uzdie sa obrisa figure i iz dubina njenih apstrahovanih oblika, predstavljaju neku vrstu Εudne zamke za primaoca dela, zamke koja je plod umetnikove prirode koja neΒͺe i ne moe da nameΒͺe svoju unutranju dramu ispred i mimo paradigme o umetnosti kao zanatu i zanatu kao umenosti, te tako, kopajuΒͺi po fenomenima materije, on izbegava da nam trenutno prui ogoljenu formulu svoje vizije tragike Εovekove, gradeΒͺi oko njegovog otiska, oko njegove praslike, jedan likovno Εvrst, a idejno profinjen dramski zaplet, prividno i privremeno maskirajuΒͺi tim apstraktnim kontrapunktom dramatiΕan kredo vezan za Εoveka. Dramatsku snagu i ekspresivnost samog fenomena Εoveka dosegao je pak sloenim i nesvakidanjim putem. PolazeΒͺi od predstave ljudskih figura sa grΕkih vaza, od njihove specifiΕne strukture telesnosti, koja inaΕe stalno oscilira izmeu stilizacije i deformacije krijuΒͺi u sebi tajnu spajanja dva potpuno opreΕna principa predstavljanja, sa njihovim karakteristiΕnim kretnjama, gde se svaka radnja ali i svaki poloaj tela pretvara u Εisti ritam, on to dovodi u vezu sa sistemom bliskim anatomskim apstrakcijama karakteristiΕnim za vizantijsku strukturu likovnih optika, gde ove slue moΒͺnoj spiritualizaciji , pruajuΒͺi istovremeno kljuΕ za sistem odstupanja, kljuΕ za Εitanje nivoa dosegnute transcedentnosti. Meutim, ovde se radi o neΕem mnogo dubljem no to je jednostavna elektriΕarska operacija. Kod njega se ove problemske plastiΕke bliskosti javljaju na osnovu sliΕnosti duhovnih polazita, to vodi i opravdanoj srodnosti sa onim redom plastiΕkih struktura kroz koje se jedino i mogu emanirati. Bitan je njegov stav odmerenog patosa pred tajnama egzistencije, suΕeljene sa tragiΕnim prisustvom tanatosa. Stoga njegove leeΒͺe figure iz lista na Rubuume (gravira u linoleumu, 1963), njegov Mrtvi satir (gravira u linoleumu, 1963), Faun iz lista Faun popodne (gravira u linoleumu, 1964), Dva efeba (gravira u linoleumu, 1965), Figura u kolau (gravira u linoleumu u boji, 1965), Mrtvi Grk (gravira u linoleumu, 1965), otisnute duboko mrkom bojom, koja je uopte karakteristiΕna za njegov grafiΕki rad, gledajuΒͺi Εak i sasvim suvo, formalistiΕki, ipak prevazilaze momente tematskih i formalnih srodnosti sa plastiΕkim strukturama daleke prolosti, jednom modernom i vrlo pregnantnom ekspresivnoΒͺu. DrugaΕije nije ni moglo da bude, poto u njemu odabrani trenuci velike riznice prolosti, odjeci negdanjih formi, stavovi davno iΕezlih rituala, netraeni vaskrsavaju kao znaci slutnji o moguΒͺnostima postavljanja sopstvenog lica pred lice univerzuma i veΕitih tajni. Podobno da se ostvari jedino zanatom to opstoji verovatno na nivou neracionalizovanih sila koje su uvek dovoljno ambigvitetne da nikada ne doseu vid koncipovanih teza, pri Εemu uvek ja to moram, odnosi prevagu nad ja to hoΒͺu. U celini gledano, taj deo umetnikovog rada, uslovno reΕeno nagoveten jo 1958, a sigurno omeen i razvijen izmeu 1961. i 1967, ima sve odlike Εvrsto uobliΕenog samostalnog opusa, sa jasnim odrednicama do kraja razvijenog liΕnog stila, gde su bez kolebanja iz lista u list ispoljene osobine usredsreenosti na patos bez suvine retorike, na sugestiju grΕa bez drastike koja dehumanizuje. Ako je povodom prethodne faze pedesetih godina, KaranoviΒͺ jo i mogao nekako da ali to moda nije uradio vie na formi (pri tome je samo utoliko u pravu to je zaista na osnovu onoga sa Εim je raspolagao mogao da na pojedinim iskustvima insistira i zadri se znatno due; ali moda je besmisleno uopte suditi o tome kada jedan umetnik treba da naputa neto u ime dosezanja novog, a pogotovo kada je reΕ o umetniku koga vie vodi preputanje nagonu, nego planirana akcija), za ovaj deo Graficki kolektiv http://www.grafickikolektiv.org/html/monografijaBKa.php 5 of 5 1/25/2008 11:24 PM njegovog kompletnog opusa nema nikakvih stvarnih razloga za nostalgiju ove vrste, osim ako to nije neto krajnje subjektivno, jedno privatno oseΒͺanje na koje umetnik ima pravo, ali koje ni po Εemu ne odgovara stvarnosti njegove umetnosti. ReΕju ovo je faza u kojoj je KaranoviΒͺ dosegao punu stvaralaΕku zrelost sa svim onim to taj pojam implicira. Ipak, Εak i u tako Εvrsto zaokruenoj stilskoj fazi mogu se naΒͺi izvesna odstupanja. 1969. izveo je, u tada ustaljenoj tehnici linogravure, Srebrnu granu delo gde se jedna Εvornovata u grΕu izvijena grana profilira na uobiΕajenom mrkom rafiranom pozau, sred koga se prateΒͺi donekle tok i poloaj same grane izdvaja nepravilno polje dubokog plavo-ljubiΕastog tona, Εiju otrinu, koja se kao kakav krik uzdie sa prostora, jedva uspeva da prigui potmulost dubine tona. Taj list se otre od postojane atmosfere njegovih ekspresivnih, ali ne i gromkih tema posveΒͺenih grΕkoj inspiraciji. I ako prihvatimo izjavu samog umetnika da su dogaaji iz 1968. kada je tadanja omladina za trenutak postala savest Εitavog drutva, ostavili na njega duboki trag, jer, kako sam primeΒͺuje, od te godine poΕinje i njegovo sve manje stvaralaΕko angaovanje na polju grafike, onda bi ovaj list, doveden do ruba krika, svojom direktnom ekspresivnoΒͺu mogao da se uzme kao dramatiΕno reagovanje na dramatiΕnu opomenu dogaaja koji su se tada odvijali. Dakle, posle 1968. on radi smanjenim tempom. Na osnovu bogatog majstorskog iskustva jo uvek ume da uz veΒͺ ostvarena otkriΒͺa specijalnog tipa reljefnih otisaka i razliΕitih nivoa tampe, to mu omoguΒͺuje linogravura uz opor i muevan izraz, da izvlaΕi i nove efekta, dodajuΒͺi sada tome eksperimentisanje sa parcijalnim modulima koji su izvedeni u plastiΕnoj masi i inkorporirani u ploΕu uz reputaciju detalja, nejΕeΒͺe glava, gde se igrom osmiljenog sluΕaja i sposobnoΒͺu poetizacije materije ostvaruju simboliΕke celine. Na tim principima poΕivaju njegova sve rea dela, ukazujuΒͺi na jednu drugaΕiju senzibilnu liniju od one koja se javila i odmah bila iscrpena sa Srebrnom granom i njenom dramatiΕnom ekspresivnoΒͺu. Prevagu je odnela linija oseΒͺanja zaΕeta jo 1967. Hercegovim panoom- linija poetskih seΒͺanja na minula vremena, mladost moda, na u ratu nestale drugove, na ratom opustoene predele zaviΕaja. Ona je ispoljena u SeΒͺanju na Bosansku Krajinu iz 1970. i Pijetalnom panou iz 1975. godine. Njegov grafiΕki opus tako zakljuΕuju dela nostalgiΕnog i elegiΕnog oseΒͺanja koja su izraena simboliΕko- poetskim i plastiΕkim strukturama i setno sveΕanom aurom koja izbija iz njih. Tokom sedamdesetih godina KaranoviΒͺ postepeno definitivno naputa grafiku i posveΒͺuje se svojoj prvobitnoj sklonosti-slikarstvu. Meutim, to je tema koja prevazilazi pitanje njegovog iskljuΕivo grafiΕkog rada i moraΒͺe da bude razmatrana u drugaΕijem kontekstu, kroz osvrt na sve ono to je uopte kao likovni stvaralac uradio, podrazumevajuΒͺi pod tim i bavljenje mozaikom kao i tapiserijom. to se tiΕe njegovog grafiΕkog opusa, on je bogat, moda ne toliko brojem izvedenih listova koliko sadrajem, lepezom raznovrsnih usmerenja i vrednoΒͺu umetniΕkih dometa kako pojedinaΕnih dela tako i uobliΕenih celina. To je delo koje je zasnovano na sigurnim liΕnim stvaralaΕkim principima, Εije znaΕajno mesto u okvirima jugoslovenske grafike teko da moe da bude dovedeno u pitanje prilikom ozbiljnih i temeljnih kritiΕko istorijskih preispitivanja jugoslovenske i srpske likovne umetnosti koja su neizbena u decenijama koja su pred nama. Neodvojivo od njegovog liΕnog grafiΕkog rada je njegovo pedagoko delovanje, koje se uvek odvijalo bez suvoparne didaktiΕnosti i sa bitnim ciljem da se prenosi ne sopstvena vizija i parametri liΕnog izraza, sopstveni formalni problemi, veΒͺ sposobnost sigurnog vladanja materijom i poverenje u smisao umetniΕke i etiΕke odgovornosti prema radu. Ali njegova umetnost u neposredan razvoj, u sam ivot beogradske grafike ni time nije do kraja iscrpljena. Kao jedan od sigurno najveΒͺih entuzijasta grafike koga smo imali i imamo, direktan je uΕesnik osnivanja danas veΒͺ legendarnog GrafiΕkog kolektiva i jo uvek onaj koji se trudi da Εistotu prvobitne ideje o bratstvu grafiΕara i radnom, a ne galerijskom i paradnom, karakteru Kolektiva, odri i razvija Εak i u ovo vreme koje je malo sklono zajedniΕkim naporima i kolektivnoj volji, stremljenju i misiji u umetnosti.On je takoe i jedan od osnivaΕa beogradske Arte Εije nestajanje moemo samo aliti, a Εije obnavljanje samo sa blagonaklonoΒͺu oΕekivati. On je zatim obavljao i jo uvek obavlja jedan veliki zadatak koji je samom sebi postavio i do koga mu nije nita manje stalo nego do sopstvenog umetniΕkog rada. Od 1951. on sistematski prikuplja studentske grafiΕke radove. SeΒͺam se da su mnogi od nas, koji su njegovom pomoΒͺi zavoleli i rado upranjavali rad na grafici, smatrali da je odvajanje dva otiska za kolu jednostavno neka vrsta obaveze uime kompenzacije za materijal koji je kola stavljala na raspolaganje. KaranoviΒͺ, koji nije proputao priliku da zapleni ta dva obavezna otiska, da ih uredno sloi u fasciklu sa podacima o autoru, obavljao je to sa upornoΒͺu i metodiΕnoΒͺu Εoveka koji je svestan da vri jednu veliku i odgovornu misiju, noen jednom vizijom za koju nije smatrao kao neophodno da je posebno istiΕe i objanjava. Izloba te impozantne grafiΕke zbirke odrana 1978. u beogradskom UmetniΕkom paviljonu Cvijeta ZuzoriΒͺ nakon neto vie od Εetvrt veka prikupljanja, pokazala je koliko je znaΕajna i dalekosena ta vizija bila. Zoran PavloviΒͺ
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Kao na slikama Retko Lepo je i za uramiti kada se rasklopi Piperi Pozivnice Zmajevo ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°[1][2][3][4][5][6] ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ Π³ΡΡΠΏΠΈ Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ.[1] ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½, ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ³Π°ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅. Π’Π°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈ ΠΎΠΊΠΎ 16. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π±ΡΡΠ½Π°, ΠΏΡΠ°ΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°. Π’Ρ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ ΡΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΊΠ°Π΄Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π‘ΠΈΠ»Π° ΠΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°, Π° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π’ΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΡΡΠ»ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΡΠΈΠΌΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° Π Π΅Ρ `ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ` ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `piper` ΡΡΠΎ Π·Π½Π°ΡΠΈ `Π±ΠΈΠ±Π΅Ρ`. ΠΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅. Π Π°Π·Π»ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° Π ΠΈΠΌΡΠ°Π½Π° ΡΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ Π ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π ΠΈΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°, Π° ΠΈ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π³ΡΡΠΊΠΎΠ³. ΠΠ΄ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ»Π° ΠΈ Ρ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[7] ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ `ΠΏΠΈΠΏΡΡ`.[8][9] ΠΠ΄Π°ΡΠ»Π΅, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ `ΠΏΠΈΠΏΡΡ`-`ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ` Π±ΠΈΠ»Π° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Ρ.[7] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ. Π£ ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΏΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎ, ΡΡΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠ°. Π£ ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠ»Π΅Π²Π΅Π½Π° ΠΈ Π ΡΡΠ°. Π£ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΎ, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π¨ΡΠΈΠΏΠ°, Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠ°Π²Π°Π΄Π°ΡΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΊΠ° Π½Π° ΡΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΡΡΠΊΠ΅.[7] ΠΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΡ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈ, ΠΈΠ»ΠΈ Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΡ, ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΠΎΡΠ° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ, ΠΏΠ° ΡΡ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½Π° Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π¦Π΅ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΈΠ· 1485. ΠΈ 1489. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΠΡΠΊ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Π° Π·Π° ΡΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΡ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈ ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ΄Π° ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[7] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΊΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ Ρ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ Π¦Π΅ΠΊΠ»ΠΈΠ½Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΊΠΎΡ ΠΆΡΠΏΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ.[10] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π ΠΈΡΡΠΎ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1445. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΡΠ΅, Π° Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ.[10] ΠΠ½ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1398. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π° Ρ Π΄ΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1285. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ, Π°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡ Π»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ Ρ ΡΡΠΎΠ΄ΡΡΠ²Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΠΎΠ±Π°ΠΌΠ°, ΠΌΠ°Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΎ Π·Π° ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎΡΡΠΈ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°.[10] ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°, ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΠΎΡΡΠ΅Π³ Π¦Π΅ΠΊΠ»ΠΈΠ½Π°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΊΠ°, Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°Ρ, Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ (ΠΠΎΠΏΠ°ΡΠ΅).[7] ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ²Π΅Π³Π° Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎΠ³, ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ Π΄Π²Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠ²ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅. ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΡ Π·Π°ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ°Π² Π±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Ρ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π±ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π°.[2] Π’Π° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΎΠ²Π°Π½Ρ ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½Π° Π·Π°ΡΠΎ ΡΡΠΎ Ρ Π½ΠΈΡΡ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ, Π½ΠΈΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° Π²Π΅Π·Π°Π½Π° Π·Π° ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΈΠΏΠ΅Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ°. ΠΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ, Ρ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΈ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³, Π° ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ»Π±Π°Π½Π°ΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ° Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ.[7] ΠΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π·Π°ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ·ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ Π³ΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΈΡΠΎΠΌ.[7] ΠΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°.[7] Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ½ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½, ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ³Π°ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅. Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ ΡΠ· ΠΠΎΡΠ°ΡΡ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ° ΡΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΡΡΠΈΠΌΠ°, Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅ΡΡ ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π ΠΎΠ²ΡΠΈ, Π½Π° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΡΠ° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, Π° Π½Π° ΡΡΠ³Ρ ΠΊΠ° Π‘ΠΏΡΠΆΡ ΠΈ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘Π΅ΠΎΡΠ°, ΠΠ°Π²Π°Π»Π°, Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π°, Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΡΠ΅, ΠΠΎΡΠΏΠ΅ΡΠ΅, Π‘Π²ΠΈΠ±Π°, Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠΈ, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ, ΠΠ°ΡΠΈ, Π ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΠΆΠ΅Π³Π΅, ΠΠ»ΠΈΠ·Π½Π°, ΠΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°. Π’ΠΎ ΡΡ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΡΡΡΠ°Π»Π½Π° Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π·Π°ΡΠΎ ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ°Π·Π±ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ°. ΠΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ°ΠΌ `ΠΊΡΡΠ°` ΡΠ΅ ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π° ΠΈ `Π΄ΠΈΠΌ` (ΠΎΠ³ΡΠΈΡΡΠ΅), Π²Π΅Ρ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²Π° Π³ΡΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ.[11] ΠΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ Π½Π°Π·Π²Π°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π³ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠΆΠ½ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ Ρ ΠΏΠ»Π°Π½ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π½ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ. ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π³ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΊΡΠ°ΡΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. ΠΡΠΆΠ½ΠΈΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠΌΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈΠ»Π° ΡΠ° ΡΡΠΌΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°.[11] Π£ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠΏΡΠ°Π²Π½Π΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»Π°.[2][12] ΠΠΏΠ°ΠΊ, Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΠΊΠΎΡΡ ΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ,[2][10] ΡΡΠ°ΡΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Ρ ΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[13] ΠΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΈ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΠΎΠΏΠ° ΠΡΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ ΠΆΡΠΏΠ° Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅.[2] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½ΠΎΠΌΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π° Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ° ΠΠ»Π°Ρ Π°. ΠΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, ΡΠ΅ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ½Π΅ΠΆΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°.[2] Π ΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΡΡΡΡΠΊΡΡΡΠ° Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π°, ΠΈ ΡΠ΅ΠΊ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅Ρ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΏΡΠΎΡΠ΅Ρ ΡΠ°ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ.[2] ΠΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π° ΡΠΎ Π·Π°ΡΡΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΡΠΎ ΠΈΠ· ΡΠ°ΠΌΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 16. Π²Π΅ΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°. ΠΠ· ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ·ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ²Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΈΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°. Π’Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»Π° Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ°, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°Π΄Π° ΡΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠ»Π°, Π°Π»ΠΈ Ρ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[14] Π‘Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡ.[4] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ½ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎ Π΄Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° Ρ ΠΌΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π½ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°, Π²Π΅Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[4] Π’Π° ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΈΡ Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»Π° ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π°, ΠΏΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Ρ Π²Π΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°. Π‘Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅Π»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠΈ, ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ»ΡΡΠ°Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[4] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΠΎΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π° Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π²Π°Π½ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½, ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ Π²Π΅ΡΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π»Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π°.[4] Π‘Π° Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π° ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ. Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±Π°Π²Π΅ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ, ΡΠ΅ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· ΠΌΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π½ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΎΠ½Π° ΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅.[2] ΠΠ° ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡ Π²Π΅Π·Π°Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π·Π° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ, Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΡΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Ρ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΡΠΏΡΡ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅. Π ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΡ. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈΠ· 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΡΡΡΡΠΊΠΈ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈΠ· 1485. ΠΈ 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ°, Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΡΠ±Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ Π΄Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎ ΡΠ΅ΠΆΠ΅ ΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΡΠΊΠΎΡ, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π½Π°Ρ ΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΊΠ° ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΡ. ΠΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Ρ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ, Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅, ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΡ. ΠΡΠ΅ 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΡΡ ΠΎΠ±Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠ°Π»Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π»ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΠΏΠΈΡ, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ ΠΈ Π‘Π΅ΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΎ 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π²Π΅Ρ 1460. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, Π° ΠΈΠΏΠ°ΠΊ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠ° ΡΠ΅Π»Π° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠ³ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎΠΌ Π·Π°Π½Π°ΡΡ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ, ΠΎΠ²Π° ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°Ρ ΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ· Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅, Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π· Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°. Π’Π΅ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅ ΡΡ ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ ΠΡΠΊΠΎΡΠΈΠ½, Π Π°Π΄ΡΠ» ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ² ΠΈ ΠΡΠΊ ΠΡΡΡΠ΅Π². Π£ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ· 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ. ΠΡΠ²ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Ρ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΡΠΎΠ²ΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°. ΠΠ· ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°, ΠΌΠΎΠΆΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΊΡΡΡΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½ΠΎΡΠΈΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°.[2] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΡΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΡΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²Π°, ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½Π° 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°Π·Π½Π°, ΡΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ½Π°. Π’Π΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»Π°, ΠΏΠ° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ, ΡΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ ΠΡΡΠ°ΡΠΈ (Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΠΊΠ°Π΄ΡΠ°) ΠΈΠ· Π΄ΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π½Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ±Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. Π‘Π΅Π»Π° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ, ΡΡ ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΠΡΠ΅Π·Π³Π°, ΠΠΎΠ±ΡΠΈΠΊΠΎ, ΠΡΠΊΠ΅, ΠΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ³Π°, ΠΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ°, Π ΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°, Π‘ΡΡΠ°Ρ Π°Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΊΡΠΌΠΈΡΠΈ, ΠΡΡΠ°ΡΠΈ, Π Π°Π΄ΡΡΠ΅Π² Π΄ΠΎ ΠΈ ΠΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ· ΠΎΠ²Π° Π΄Π²Π° Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° Π±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° ΡΠΎ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠΊΠΎΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΡΠΎΠ²Π°.[2] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° Ρ ΡΠ»Π°Π±ΡΠ΅ΡΡ ΠΆΡΠΏΠ΅, 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π°, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ. Π£ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ Π·Π° Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠ· 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. Π£ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, Π° Π΄Π° ΡΡ ΠΊΠ½Π΅Π·ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΡΡ ΡΠ΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠΈ, ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΡΠΊΠ΅, Π¦ΡΠ½ΡΠΈ, ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ, ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°.[2] Π£ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΎΠ΄ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎΡ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅, ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ°Π²Π°, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ½Π΅ΠΆΠ΅Π²Π΅ Π΄ΠΎ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°. Π’ΠΈΡΡΠ»Π° ΠΊΠ½Π΅Π·Π° ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈ ΡΠΈΡΡΠ»Π΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½Π΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΡ Π²Π»Π°ΡΡ Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΎΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π»Π°Π²Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π»Π° Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Π‘Π². ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π΅. ΠΠ±ΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠΎ Π±ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΈΠ· ΠΌΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΡΠ°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ·Π²ΠΈΠΊΠ½ΡΠ»ΠΈ `ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ, Π½Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π»Π°Π²!`. Π’Π°ΠΌΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΡ Π·Π°Π²Π°ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, Π²Π΅ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΡΠ½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΠΈ Π·Π°ΡΠ°Π΄ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π·Π°Π±Π°Π²Π΅.[12] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ³Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ΡΡΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°, ΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡ, ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π°. ΠΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°Π»Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»Π° Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ Ρ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°, Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π»ΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π· ΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π° ΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ.[2] ΠΠΎ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, Π΄ΠΎΠΊ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° Ρ ΡΡΠ°Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ, Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π²Π΅ΡΠ° Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠΎΡ ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ»ΠΎΠ³ ΡΠ»ΠΎΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅.[2][12] ΠΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΏΠΎ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅ΡΡΡ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠΊΠ°ΠΌΠ°. Π£Π·ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΆΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅, Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡ, ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π³ΡΠ±ΠΈ Π½Π° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ΅Π΄ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Π°ΠΊ Π½Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ Π ΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΡΠΊΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠ° Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½, Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Π‘ΡΠ±Π°, ΠΎΠΊΠΎ 6. ΠΈ 7. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈΡΡΠΊΠΎ-ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ, Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ°. Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄-ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ, Π° ΡΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΈ Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΈ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ: ΠΠ°ΡΠ°ΡΡΠ³Π΅, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ΅, ΠΠ°ΡΠΈ, ΠΠ°ΠΆΡΠ°ΠΏ, ΠΡΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΠ°Π΅ΡΡΡΠ° (ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΠ°) ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ.[1][2] ΠΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π΅, Π° ΠΈ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° Π»Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ Π½Π°Π·Π²Π°Π»ΠΈ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ°.[1] ΠΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° ΠΡΠΊΡΠ΅, Π° ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΠ»Π±Π°Π½ΡΠΈ ΠΊΠ° Π‘ΠΊΠ°Π΄ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ° ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π° ΡΠ΅Π»Π° Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠΈ, Ρ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π½Π°ΡΠΈ Ρ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΈ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ ΠΡΠΊΡΠ°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΠΈΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ°, ΡΡΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°.[1] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎ Π΄Π° ΠΠ»Π°Ρ Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ.[1] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π‘ΡΠ±Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±Π° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½, ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π»Π°ΡΡ, Π²Π΅Ρ ΡΡ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ. Π ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²Ρ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ Π·Π° Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π½Π° Π΄Π° ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΠΠΎΡΠΏΠ΅Ρ, ΠΠ°Π²Π°Π»Π°, Π‘Π²ΠΈΠ±Π°, Π Π°Π΄Π΅ΡΠ°, ΠΠ»ΠΈΠ·Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π°. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΡΡΠΊΠ° ΠΆΡΠΏΠ°.[1] Π‘Π»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠ°ΠΏΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ ΠΈ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΠ»Π°ΡΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΠΠ²Π° ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π° ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ³Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ Π½Π΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°, Π·Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°[1], ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΡΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ , Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΠΊ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°.[15] ΠΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ Π΄ΠΎΡΡΠ° Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ ΠΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΎ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΠΎ ΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π½Π° ΡΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠΎΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π° ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅.[1][2][15][16] ΠΠΎ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΠ»Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΡ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ Π·Π±ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π»Π΅ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ° (ΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ). Π’ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ±Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ, ΠΈΠΏΠ°ΠΊ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π³ΡΡΠΏΠ° Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠΊ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° Π½ΠΈΡΡ Π·Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π»Π° ΡΠ²ΠΎΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π²Π΅ΡΡ, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π΄ΠΎ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° Ρ Π‘ΡΠ±Π΅. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΎ Π΄ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠΊΡΡΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 15. ΠΈ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈ Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Ρ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° Π½Π° ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΡ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠ»Π° Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΡΠ΅Π³ΡΠ΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ. Π’ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° Π‘ΡΠ±Π΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π΅.[15] ΠΠΏΠ°ΠΊ,ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ½Π΅ΠΊΠ»Π΅ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ΄Π° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. Π’Ρ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΠΆΠ΅, ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠ° Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°.[2] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π±ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ°.[1] ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π² Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π»Π°Ρ ΠΏΠΎ ΡΡΠ°Π»Π΅ΠΆΡ. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π³ΡΡΠΏΠ° Ρ ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ΠΌ Π²Π΅ΠΊΡ, Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ Π΄ΠΎΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ ΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΡ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π° ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ° Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ»Π°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΡΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ Π±ΠΈΡΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρ. ΠΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°, ΡΠ΅ΡΠΌΠΈΠ½ `ΠΠ»Π°Ρ ` ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌ Π·Π° Π‘ΡΠ±Π΅.[2][15][16] Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ. ΠΠ½ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°Π»ΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ»Π°Π±ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠΌ ΠΆΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ°.[1][2][10] ΠΠΎΠ΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠ»Π°Ρ Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[1][2] Π’Π° Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π½ΠΎ Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ, ΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π»ΡΡΠΊΠ΅ ΠΆΡΠΏΠ΅, Π° ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΈΠ· 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΡΠΈΠΎΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°.[1][2] ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ Ρ ΠΠΎΡΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ XV Π²Π΅ΠΊΠ° - ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠΆΠ°Π½Π° ΠΈ Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°. Π’Π°Π΄Π° ΡΠΎΡ Π½ΠΈΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΈΠ· ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅Π³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠΈΠ½Ρ ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΊΡ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ 1416. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΊΡ.[17] ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΡΡΡΠ΅Π² ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ.[2] ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ· 1455. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΡ ΠΡΠ°ΡΠΈΠ½Π°, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½Π° ΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π³ΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΡΠΏΡΠ°Π²Ρ.[10] Π’Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΡΡΠ° ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ, Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π²Π° ΡΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Ρ Π¦ΡΠ½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ.[3][18] ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠΎΠ³Π°, Π·Π°ΠΊΡΡΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠΈ.[14] ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΠΈΠ· 1444. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ»ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π²Π° ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ°Π²Π° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π ΡΠΆΠΈΡΠ°, ΡΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ°ΡΠΊΠ°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ°.[10] ΠΠ°ΠΆΠ°Π»ΠΎΡΡ, Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠΏΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π»ΠΈ.[14] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΈ Π½Π΅Π³Π΄Π΅ Ρ ΡΠΎΠΊΡ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅.[2] ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΡΡΠ΅Π²Ρ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ½Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΊΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌΠΎ Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΡ. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π½Π°Ρ ΠΈΡΠ°. Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎ ΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π½Π΅Ρ, ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΈΡΡΠ»Π° ΠΊΠΎΡΡ Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΠΎΠ±Π° Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ΅Π½Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π° ΠΈ Π΄Π°ΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ° 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[2] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΡΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΈΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ»Π°ΠΆΠ΅ ΠΡΡΡΠ΅Π² ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ 1485. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ°, Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡ Π²Π°ΡΠ°Π»Π° ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΡ ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°.[2] ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΡΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ°, ΠΡΠΆΠ°Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ , ΡΡΠ°ΠΏΠ°ΡΡ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΡΡΡ. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ Π½Π°Π΄ΡΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ. Π’ΠΈ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΏΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΡ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ, ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²Π°.[2][19] Π£ ΡΡΡΡΠΊΠΈΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ° Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Ρ ΡΠΎΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ, Π° Π΄Π° Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ , ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΎΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, Π° Π²Π΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π°. ΠΠ· ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΎ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π° Ρ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΎΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ· 1497. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠ°Π·Π½Π΅ΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΏΠ°Ρ ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°: ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠΎΡΠΈΠ½; ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°Π±ΠΈΠΆΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΡΡΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ΅ΠΊΠΈΠ½; ΠΠ΅ΡΠ°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠΊΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΎΠΌΡΠ΅Π½ΠΎΠ²; ΠΠΈΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ Π Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ Π Π°Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ Π Π°ΡΠΊΠΎΠ²; Π Π°Π΄ΡΠ», ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΠ°Π±ΠΊΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²; ΠΡΠΊ, ΡΠΈΠ½ ΠΡΡΡΠ΅Π²; ΠΡΡΠΎ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΡΠ΅Π² (ΠΠ»ΠΈΡΠ΅Π²); Π Π°Π΄ΠΈΡ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°Π·Π°ΡΠΎΠ²; ΠΠΈΠΊΠ°Ρ, ΡΠΈΠ½ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½; ΠΡΠΊ, ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠΊΠΈΠ½.[2] ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ Π΄ΠΎ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅Ρ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 16. Π²Π΅ΠΊΠ° Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ±ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°, Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°Π½ ΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π±ΠΎΡ ΡΠ° Π’Π°Ρ ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠΎΠΌ. Π Π°Π·Π»ΠΎΠ³ ΡΠΈΡ Π±ΠΎΡΠ±ΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°.[12][20] Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°.[2] ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ, Ρ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΡΠ°Π΄Π° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ ΠΈΠ· ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈΡ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ Π±ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π·Π° ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈ, Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ΠΊ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[2][15] Π’ΡΠ΅Π±Π° Π½Π°Π²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΠ· 1570. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠ΅.[2] Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡΡΠΈΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ Π½Π° ΠΡΠ°ΡΠ°ΡΡ 1595. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ Π‘ΡΠ±Π΅ ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°. ΠΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠΊΠΎΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΡΡΡΡΠΈΡΠ΅, Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1596. ΠΈ 1597. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π‘ΡΠ±Π° ΠΏΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΡΠ΄Π°Π½Π° ΠΈΠ· Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΈΠΊΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±ΠΈΠ»Π° Ρ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΡ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΡ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠ»Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°, ΠΠΈΠ²ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ .[21] ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ³ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π΅ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ»ΡΠ°Π½ ΠΠ΅Ρ ΠΌΠ΅Π΄ III ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠΎ Ρ Π±ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ³Π΅ΡΠ° 1596. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈΠ½Ρ ΠΠ°Π·Π°ΡΡ Π‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΡ (Lazzaro Soranzo), Ρ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Ρ ΡΠ»Π°Π·Π΅ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ, ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ.[22] ΠΠ²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΠ°Π»ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Ρ Π ΠΈΠΌ 1597. Π³ΠΎΠ΄. ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°Π»Π° ΡΡ Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ, ΡΠ΅ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»Π°Π³Π°Π»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π±ΠΈ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»ΠΈ Ρ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°, Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½, ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ Π½ΠΈΠ· ΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ ΠΈΠ· Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ°, ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π³Π° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π»Π°ΠΊΠΎ ΡΠ³ΡΡΠΈΠ»Π΅.[23] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π° Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1609, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠΈ, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΡΡΡ ΠΈ ΡΡΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ½, ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π΅ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°, Π±ΠΈΠ²Π° Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ³ΡΡΠ΅Π½.[21][24] ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ΠΡΡΠ°Π½Π°, ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΠΎΠ΄ 40,000 ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π³Π° ΡΡ ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΡΡΡΠ°Π΄Π°Π»Π°.[21][24] ΠΠΏΠ°ΠΊ, Π½ΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΡΡΠ°Π½Π΅, ΡΠ΅ ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΠ·Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ°Π½Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 17. Π²Π΅ΠΊΠ°.[24] ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΡΠ±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΠ½Π°Π²Π°, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΠ°Π·Π°Ρ Π‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΎ 1599. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π·Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ°, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π°Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅, ΠΡΡΠ΅, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅.[25][26] ΠΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΎΡΠ°Π½ΠΈΠ½ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠ° (Mariano Bolizza), ΠΊΠΎΡΠΈ 1614. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΡ ΠΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΎΠΏΠΈΡ Π‘ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΠΊΠ° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅, ΡΠΈΡΠΈ Π²ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΎΠΆΠΈΠ΄Π°ΡΠΎΠ².[2][27] Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠΌΠ΅Π»ΠΈ ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ½ΡΡΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°.[4] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1658, ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ, ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΈ, ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈ, ΠΠ»ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ, Π₯ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΡΡΠ΄Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΠ»Π°Ρ ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΊ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π²Π΅Π· ΡΠΈΡ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΡΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[28] ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, Π ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΈΠΌΠ°.[29] ΠΠ»Π΅ΡΠ°Π½ΠΈ ΠΏΡΡΠΆΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎΠΊ ΠΈΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΠΈ ΠΈΠ·Π±Π°ΡΠΈΠ»Π΅ ΠΈΠ· Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅.[24] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, ΡΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ»Π΅ΡΠΌΠ°Π½ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π° 1691. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΊΡΠΏΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½Ρ Π²ΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅.[24] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 18. ΠΈ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°. Π£ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ°ΠΊΠ° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΡΡΡΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅: ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΠΌΠ°Π½-ΠΏΠ°ΡΠ΅ 1732, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΠ°Ρ ΠΌΡΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅ 1788, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΠ°Ρ ΠΌΡΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅, Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π½Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° 1796, ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π’Π°Ρ ΠΈΡ-ΠΏΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠΊΠΎ 1810. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°Π½ΠΈ Ρ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎ. Π£ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΠΎΠΌ Π ΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1789. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ²ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΠΊΠ»Π°Π΄Ρ ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π΄Π²Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ Π¦ΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅.[30] ΠΠ°ΡΠ°Π½ ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ Π½Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· 1796. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ»Π°Π·Π΅ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π² Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, 1847. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·Π΅ Ρ ΠΆΠ΅ΡΡΠΎΠΊ ΡΡΠΊΠΎΠ± ΡΠ° ΠΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎΠΌ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°ΠΌΠ°ΡΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ»Ρ 1854. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈ ΠΈ ΠΡΠ΅Π»ΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π±Π΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΊΡΠ°Π· ΠΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ³ΡΡΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Ρ.[31] Π£ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΎ ΡΠ° Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΡΠ°, ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π±Π°ΡΡΠ°ΠΊΠ΅. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π’ΠΎΠ΄ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΠ½ ΠΡΠΈΠΌΠΈΡ ΠΈ Π’ΠΎΠΊΠΎ ΠΠ°Π²ΠΈΡΠ΅Π² ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ° Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π΅.[32] Π£ ΠΊΡΠ°ΠΆΠ΅Π²ΠΈΠ½ΠΈ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π½Π°ΡΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ»Π° ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈΠ· Π¦Π°Π²ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°Π»ΡΠ°Π·Π°Ρ ΠΠΎΠ³ΠΈΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π°Π·ΠΈΠΎ Π±ΡΠ΄ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΊΡΠΏΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ ΠΌΡ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠ»Π΅ Π·Π° Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΠΏΡΡΠ΅Π³Π° ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° Π·Π° Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ ΠΈΠ· 1888. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΎΡ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π½Π°ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡ.[33] Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π΄ΠΎ 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π½Π°Π΄Π°ΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π»ΠΎΡΠΈΡ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°Π²Π° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠΎΡΠ½Ρ. ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΡΡ Π΄Π°Π»Π΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ΅, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π£Π·ΡΠ½ ΠΠΈΡΠΊΠΎ ΠΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π ΡΠ΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°.[34][35] Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΡ Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ· ΠΡΡΠ΅, ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° Π Π°ΡΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ· ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ»Π° ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΠ°Π½ΠΎ, ΡΠΎΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 17. Π²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ΄ ΡΠΈΡ , ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ Π’Π°Π½Π°ΡΠΊΠΎ Π Π°ΡΠΈΡ, ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π² Π±Π°ΡΡΠ°ΠΊΡΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Ρ Ρ ΠΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΡ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡ Π Π°ΡΠΈΡ ΠΈΠ· 19. Π²Π΅ΠΊΠ°.[36] Π‘ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 18. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° Ρ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡ Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈΡ ΠΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈ ΠΠΌΠΈΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΎΠ΄Π°ΠΊΠ»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π³ΡΡΠ»Π°Ρ ΠΠΈΠ²Π°Π½ ΠΡΡΠΈΡ (20. Π²Π΅ΠΊ).[36] ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡ ΠΠΈΡΠ°ΡΠ»ΠΎ ΠΡΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΠΈ ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π΄ΠΎ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π΄Π°Π»ΠΈ ΡΡ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΈΡΠ°ΡΠ»Π° ΠΡΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ°[37] ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΈΠ²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°Ρ, Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅Ρ, Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅, ΠΈ ΠΠΎΠ»Π° ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ΅ΡΠ΄Π°ΡΠ° ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Ρ Π΅ΡΠΎΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΡΠ° ΡΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΎΠΌ I ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ Π¦ΡΠ½Ρ ΠΠΎΡΡ ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠΈΡ. ΠΡΠ΅Π΄ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠΆΠΈΡΠ½Π° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΊΠΎΠ± ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΊΠ·. ΠΡΠ΅Π»Π°ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ Π²Π»Π°ΡΡΡ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΡΠΈ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ ΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ±ΡΠ½Π΅, Π²Π΅ΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅.[38] ΠΠ° ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π±ΡΠ΄ΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ Ρ Π΅ΡΠΎΡ, ΠΠ²Π°Π½ ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ.[39] Π¨ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π΅ Ρ ΡΠΏΠΎΡΡΡ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ΄Π±Π°Π»Π΅Ρ ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΎ Π·Π° ΠΊΠ»ΡΠ±ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΎ Π·Π° ΠΊΠ»ΡΠ±ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎ Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ.[40] ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π‘ΠΈΠ»Π° ΠΡΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°, Π³Π΄Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π’ΡΠΈΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΡΡΠ»ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π°Π½Π°ΡΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΠΈΠ· ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½Π΅.[41] ΠΠ°ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΎΡΡΡΠΈ Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ±ΠΈΠ½ΠΈ, ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ Ρ ΠΎΠ²Π΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡ Π΄Π°Π»ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ Ρ Π΅ΡΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ²Π°Π½Π° ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΡΡΠ° ΠΈ ΠΠ»Π°ΠΆΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π‘Π°Π²Π΅ ΠΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΡ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ . ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ , ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠΎΠΆΠ° ΠΡΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΡ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ Π Π΅Π·ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΡ ΠΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ±ΠΈΡΠΎΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π³Π° ΡΡ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΎΠΊΡ,[42] Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΡΡΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΏΡΠ²ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π»ΡΡΠ°Π±Π° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π°ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΠ±Π΅Π³Π½Π΅ Ρ Π ΡΠΌΡΠ½ΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ Π½Π° Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ.[43] ΠΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΠΡ ΠΡΠΊΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠΊΡΠΎΠ±Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π±Π»ΠΈΠ·Π°ΠΊ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π°. Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΈΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ 1874. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[44] ΠΠ° ΡΠ΅Π»Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΠΎΡΠ°ΡΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Ρ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΈΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘Π°Π²ΠΎ ΠΠΎΠΆΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ°, ΠΠ°Π²Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠ΅ΡΠ°Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠ°ΠΏΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ»Π°ΠΆΠΎΠΌ ΠΡΠΊΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠΎ Π½Π° ΠΡΡΡΠΎΠ³Ρ Ρ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΠ°ΡΡΠΈΠ·Π°Π½Π° 1943. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[45][46] ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΡΠΊΠ° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π° Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ° ΡΠ°Π·Π³ΡΠ°Π½Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΎ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎ-Π²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠ΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΡΠΎΠ½ΠΎΠΆΠΈΡΠ°, ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΈ.[2][19] Π ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΎΠ²Π»Π°Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°.[2][19] ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΎ, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄Π° ΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠΏΠ΅Ρ(ΠΈ) Π΄ΠΎΠ½Π΅Π»ΠΈ ΠΡΠΆΠ½ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΡΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ°ΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ° ΡΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΎ. ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ΅ΠΊ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠ±Π° Ρ ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅.[19] ΠΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π° Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ·Π΅Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅, Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ Ρ 16. Π²Π΅ΠΊΡ.[2] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠΈ, ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠΎΠ±Π° ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΠΈΠΏΠΎ, Π±ΡΠ°Ρ ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π², ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°.[19][47] ΠΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅.[47] ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΠ·ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ ΠΠ·ΡΠ°, Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ³, Π° Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΠΏΡΡ Π₯ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ°. Π ΠΎΠ½Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΎ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Ρ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΊΡΡΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³Π° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π°, Π° ΡΠΏΡΡΡΡΡ ΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°.[47] ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π½Π΅ΠΏΠΎΡΠ·Π΄Π°Π½Π°, Π° ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°.[47] ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° Π³Π΅Π½Π΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΡΡ ΡΡΠ²ΡΠ΄ΠΈΠ»Π° Π΄Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΡΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ°, ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠ½Π°, ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎ Π½Π°ΠΊΠ½Π°Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°, ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΡΠ°ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ°.[47] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΠΎΡ ΡΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π³ΡΡΠΏΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π³ΡΡΠΏΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π°ΡΠΈΠΌΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΈ Ρ 15. Π²Π΅ΠΊΡ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°.[13] ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΈΠΏΠ΅ΡΠΈ, Π ΠΎΠ³Π°ΠΌΡΠ°Π½ΠΈ, ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ ΠΡΠΆΠ°Π½ΠΈ, ΠΡΠΊΠ΅, ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 15. Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΡ Π½Π° ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΡΡΠ½Π΅, Π°Π»ΠΈ Ρ Π²ΠΈΠ΄Ρ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠ½Π°, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
FUDBALSKA EKIPA RADNIKA FABRIKE AVIONA ROGOΕ½ARSKI A.D. 9x6,5 cm. ΠΡΠ²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π°Π΅ΡΠΎΠΏΠ»Π°Π½Π° ΠΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΠ½ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π. Π. ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 21. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ½ΠΈΠ²Π°Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΠ½ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ. ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ βΠΠ΅ΠΌΠΎΠ°Ρ ΠΎ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²ΡΡΠ²Π° Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΡΠ²Ρ Π‘ΡΠ±Π°, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠ°β Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π» ΠΏΠΈΠ»ΠΎΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½ Π£Π·Π΅Π»Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³, ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΠ° Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΈΠ½Π΄ΡΡΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ Ρ ΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: `ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΌΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²ΡΡΠ²ΠΎ, Π΄Π° Ρ ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎ Π·Π° Π°ΠΊΡΠΈΡΡ, ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄Ρ Π°Π΅ΡΠΎΠ½Π°ΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°ΡΠΈ, ΡΡ. Ρ Π½Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ Π½Π°ΠΌ ΠΎΡΠΈΠ³ΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΈΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄ΠΎΠΏΡΠ½Ρ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΈΡ Π³ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΊΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π° Π½Π΅ΠΎΠΏΡ ΠΎΠ΄Π½Ρ Π½ΡΠΆΠ½Ρ ΠΎΠΏΡΠ΅ΠΌΡ Π½Π°ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°.` ΠΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ Π·Π΅ΠΌΠ°ΡΠ° ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²ΡΠ΄ΡΠ΅. Π‘ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ 1923. ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΡΡ Π·Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΡ ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΡΠΊΡ, ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½Ρ ΠΈ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΠΎΠ½Ρ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π°. ΠΠ° ΡΠ°ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΡΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ Π½Π΅ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°Π½ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΡ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ²Π°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅ΡΠ°. Π£ ΠΎΡΡΡΠΎΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ Π΄Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΠΈΠ²Π°ΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΠΌΠ΅: ΠΠΊΠ°ΡΡΡ ΠΈΠ· ΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π‘Π°Π΄Π° ΠΈ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΡΠΎΠ»Π°ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π°Π²Π°Π»Π° Π½Π°Π΄Ρ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΠ½ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Ρ ΡΠΎΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΡΠ΄ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ Π½Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄ΠΈ Π°Π΅ΡΠΎΠΏΠ»Π°Π½Π°. Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° 21. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠ²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π°Π΅ΡΠΎΠΏΠ»Π°Π½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ΅ Π£ ΡΠΈΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅, ΠΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π° Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΡΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Ρ Π΄Π²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π·Π° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ ΠΠ°Π»ΠΈ ΠΡΠ°Π½Π΄Π΅Π½Π±ΡΡΠ³ Π¨Π-1 (ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π°Π½ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Π₯Π°Π½ΡΠ° ΠΡΠ°Π½Π΄Π΅Π½Π±ΡΡΠ³ Π1). ΠΡΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π·Π° Π¨Π-1 ΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅., ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ±Π°Π²ΠΈΠ»Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ, ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠΏΠΈΠ»Π° ΡΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΈ Π·Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Ρ 10 ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π¨Π-1. Π¨Π-1 ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π»Π°ΠΊΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½-Π΄Π²ΠΎΠΊΡΠΈΠ»Π°Ρ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΡΠ΅Π΄Π΅Ρ ΡΠ½Π°Π³Π΅ 100ΠΠ‘. ΠΡΠΎΠ±Π½ΠΈ Π»Π΅Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π¨Π-1 ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ΄ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅Π½ Π½Π° ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ 10. ΠΌΠ°ΡΠ° 1925. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[1] ΠΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎ 22 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΊΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π¨Π-1 ΠΈ 24 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° ΡΠΈΠΏΠ° Π‘ΡΠ΅Π΄ΡΠΈ ΠΡΠ°Π΄Π΅Π½Π±ΡΡΠ³ Π‘Π-1 ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΡΡΡΡΠΎ-ΠΠ°ΡΠΌΠ»Π΅Ρ ΡΠ½Π°Π³Π΅ 160 ΠΠ‘ ΠΈ 185 ΠΠ‘. Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΡ ΡΠ°Π±ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π° Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²ΡΡΠ²Π° Π½Π° ΡΠ΅Π»Ρ ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π»ΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΡΡΡΡΡΠ΅ 12 ΠΈΠ·Π²ΠΈΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠ±Π°Ρ ΠΎΠ΄ 260 KS. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 12 Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠ±Π°Ρ Π°, Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΡΠΈ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ΄ 1928. Π΄ΠΎ 1931. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ: ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ ΠΠΎΡΠ΅Π½ 1928. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ½Π°Π³Π΅ 450 KS, Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π₯ΠΈΡΠΏΠ°Π½ΠΎ 1928. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ½Π°Π³Π΅ 450 KS, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΈ Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ-Π Π°ΡΡ 1930. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ½Π°Π³Π΅ 220 KS, Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π€1Π-ΠΠ°ΡΡΠΎΡ 1930. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ½Π°Π³Π΅ 220 KS ΠΈ Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π€1Π-Π’ΠΈΡΠ°Π½ 1930. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ½Π°Π³Π΅ 230 KS. ΠΠ·ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π±ΡΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ·ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ Π½Π°Π±Π°Π²ΠΊΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠΎΡΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ²ΠΎΠ·Π°, ΡΠ΅ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ»Π΅Π½Π° ΡΠ΅Ρ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠΎΡΠΎΡΠ° Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ. Π£ ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΊΡ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ-Π Π°ΡΡ. ΠΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΡΠ½Ρ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²Π° ΡΠΈΠΏΠ° Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π° ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΠΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΌΡΠ½Π°. Π Π°Π·Π²ΠΎΡΠ½ΠΎ - ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° Π‘Ρ Π²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΠ½Π΅ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π°, Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈΠ½ΠΆ. ΠΠΈΡΠ΅ΠΌΠ° Π¨ΡΡΡΠ΅ΡΠ°, ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΠΎΠ½ΠΈ Π±ΠΈΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡΠ΅. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ΅ (1929. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅) ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΆΠ½ΠΎΠ³ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠΠ , ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°ΡΡΠΎΡ ΡΠ½Π°Π³Π΅ 240 ΠΠ‘. ΠΠ²Π°Ρ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ Ρ Ρ ΠΎΡΠΈΠ·ΠΎΠ½Π°ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ Π»Π΅ΡΡ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ³Π½Π΅ Π±ΡΠ·ΠΈΠ½Ρ ΠΎΠ΄ 240 km/h ΠΈ Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠ° 38 ΠΌΠΈΠ½ΡΡΠ° Π½Π° Π²ΠΈΡΠΈΠ½Ρ ΠΎΠ΄ 5000 m, Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Π΄Π±ΠΈ Π½Π° ΡΠΏΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° ΠΠΎΠΌΠ°Π½Π΄Π° Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²ΡΡΠ²Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΠ»ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΊΡ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ. ΠΡΠΈΠ·Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΡΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈΠ½Π²Π΅ΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ½Π°, ΠΏΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΈΠ·ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΡΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π°Π·Π²Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΠ»Π°ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΎΡΠΏΠ΅ΠΎ Ρ ΡΡΠ΅ΡΠ°Ρ. ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΠ»Π°Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΠΏΡΡΠ° ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠ° Π±Π°Π½ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠΎΠ»Ρ Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1934. ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΡΠΊΠΎ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ ΠΡΠ²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π°Π΅ΡΠΎΠΏΠ»Π°Π½Π° ΠΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΠ½ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π. Π.. Π£ΠΏΡΠ°Π²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ»Π°ΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎΡ Π΅ΠΊΠΈΠΏΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΠΎ Π²Π΅Ρ Π°ΡΠΈΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΎΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π‘ΠΈΠΌΠ° ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΠΎΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΠΆ. Π‘ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΎ Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΈΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ΄ 1934. Π΄ΠΎ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Ρ ΡΡΠ°Π½ΡΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·Π΅ΡΡ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏΠ° ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠΠ’. ΠΠΎΡΡΠΊΠ° ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΌΠ° ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅ ΠΈΠ· Π΄ΡΠ³ΠΎΠ²Π° ΠΎΡΠΊΡΠΏΠΎΠΌ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠΠ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠ±ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ 40 Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π€Π Ρ 1935. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ. ΠΠΎΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΡΠΏΠΎΠ½ ΠΠ΄ 1935. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Π΄ΠΎ ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½ΠΈ Π‘Π₯Π‘ ΠΏΠ° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΈ Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΈΠ½Π΄ΡΡΡΡΠΈΡΠ΅. Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π΄ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΠΎΠ΄ 1935. Π΄ΠΎ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ βΠ·Π»Π°ΡΠ½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β Ρ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ. ΠΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ΅ 1935. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ 4,5 ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½Π° Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° Π° 1939. ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 51 ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½, ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΏΡΡΠ°. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π±ΡΠΎΡΠ° ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ° 85 Ρ 1935. Π½Π° 899 ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Ρ, ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΠΎΠΊΠΎ 1.000 Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅ΠΎ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π΅: ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π€Π, ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈ Π ΠΠ-8, Π ΠΠ-13 ΠΈ Π ΠΠ-13Π‘, ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠΈ Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠΠ’, ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΆΠ½ΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ° ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π -100, ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ Π»ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΠ-3, ΡΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-VI, ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΆΠ½ΠΈ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-Π₯, Π°ΠΊΡΠΎΠ±Π°ΡΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-XI, Ρ ΠΈΠ΄ΡΠΎΠ°Π²ΠΈΠΎΠ½Π΅ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-XII-Π₯ ΠΈ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-XIV-Π₯, ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΡΡΡΠΎΡ, ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π±ΠΎΡΠ±Π΅Π½ΠΎΠ³ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π -313. Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎ Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ Π₯ΠΎΠΊΠ΅Ρ Ρ Π°ΡΠΈΠΊΠ΅Π½ ΠΠΊ-1.[2] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ΅ (ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π°) Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΡΠΈ ΡΡ Π²ΡΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π°, ΠΎΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ ΠΌΠΎΠ³Π»Π΅ Π΄Π° ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ ΠΏΡΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π²Π»Π°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ° Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΡΡΡΠ±ΠΈΠ½ΠΈ. ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΡΡ Π·Π°ΠΏΠ»Π΅Π½ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π² ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π», Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π΅ Π½Π° ΠΎΠΏΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΡΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ΅ΠΊΠ²ΠΈΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Werwirtschaftsstab SΓΌdost und Verbindungsstelle der C.L. - Rogozarski. Π‘Π°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΠΎ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ. 16. ΠΈ 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΡΠΎΠΊΡ ΡΠ°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΠ΅ΠΌΡΠ½Π° ΠΏΡΠ΅ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΊΠ°ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΡ ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅. Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΡΠ΅Π½Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΠΌΠ°Ρ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ΅ΠΌΡΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΊΠ°ΡΡΡΡ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½Ρ Π²Π°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²Π½Ρ ΠΈΠ½Π΄ΡΡΡΡΠΈΡΡ (ΠΡΠΆΠ°Π²Π½Π° Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΠΠ²ΠΈΠΎΠ½Π°). ΠΠ΄ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠ²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π°Π΅ΡΠΎΠΏΠ»Π°Π½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ. ΠΠ° 22 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ 305 Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π°. Π Π°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΎ 15 ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ΅ Π° 5 ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΊΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ (1948. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅) Ρ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΎΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅Π½ ΡΠ»ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π²Π°ΡΠ°, ΠΠ½Π΅Π· ΠΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π‘ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΡΡΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΡΡΠ°ΡΡΡΠΈΡ ΠΠ΅ΠΆΠ°ΡΠ° - ΠΠΠ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. Π’Π΅Ρ Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΡΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½Π°Π½ΡΠ°Π½ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΠΎΠ½ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π» Π·Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Ρ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ. ΠΡΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΠΎΠ½ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π» Π·Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Ρ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° ΠΈΠΌΠ° ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅: ΠΌΠ°Π»Ρ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡΠ½Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠ½Ρ, Π»Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΡΠ΅, Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π° Π·Π°ΠΌΠΎΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π°, ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠ°Π²ΠΊΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π½Π°ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΠ²Π΅ΡΠ°, Π½ΠΈΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π½Π° Π΄ΡΠ²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ ΠΈ ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π° ΡΡΡ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π° ΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠΎ Π΄Π° Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ Π½Π°ΡΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΎ Π»Π΅Π³ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ, Π»Π΅Π³ΡΡΠ΅ Π°Π»ΡΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠΌΠ° ΡΠΈΠΏΠ° ΠΡΡΠ°Π» ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ Π»Π°ΠΊΠ΅ Π»Π΅Π³ΡΡΠ΅ Π½Π° Π±Π°Π·ΠΈ ΠΌΠ°Π³Π½Π΅Π·ΠΈΡΡΠΌΠ°, Π° Π΄ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠΈΡ Π²ΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΊΠ²Π°Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΌΠΎ ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΈ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ±ΠΈΡΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Ρ Π½Π°Ρ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π²ΠΈΡΠ°Π»Π° Π½Π° Π±Π°Π·ΠΈ Π΄ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π°. Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π²Π°ΠΆΠΈΠ»Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π΄ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎΠ»Π°ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ° Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΊΠ»Π°ΡΠ½Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π°. ΠΠΎΠΊ ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠΊΠ°ΡΡΡ, ΠΠΌΠ°Ρ ΠΈ Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ±ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ΅, Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ Π·Π° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Ρ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΡ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π΄ΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ΅ Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠ±Π°Ρ - ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ (32 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° 1927. Π΄ΠΎ 1929. Π³ΠΎΠ΄.) Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ ΠΠΎΡΠ΅Π½ β ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ° - ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1928. Π³ΠΎΠ΄.) Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π₯ΠΈΡΠΏΠ°Π½ΠΎ β ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ / ΠΈΠ·Π²ΠΈΡΠ°Ρ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ° β ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1928. Π³ΠΎΠ΄.) Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ-Π Π°ΡΡ β ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ - ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1930. Π³ΠΎΠ΄.) Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π€1Π-ΠΠ°ΡΡΠΎΡ β ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ - ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1931. Π³ΠΎΠ΄.) Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π€1Π-Π’ΠΈΡΠ°Π½ β ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ - ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1931. Π³ΠΎΠ΄.) Π‘ΠΠ-VIII - ΡΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠΎ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° (3 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΊΠ° 1931. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠΠ - ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Π½ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ βΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1934. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠΠ’ β (ΡΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΡΠ΅Π»Π°Π·Π½ΠΈ ΠΠ°Π·Π΄ΡΡ ΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎ Π’Π΅Ρ Π½ΠΈΡΠΊΠΈ)-Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ (61 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ 1935β1941. Π³ΠΎΠ΄.) Π€ΠΈΠ·ΠΈΡ Π€Π - ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ (40 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° 1935. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-VI - ΡΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠΎ-ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ (2 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΊΠ°-ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1936. ΠΈ 1937. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠΠ’-Π₯ β ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Π½ΠΎ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Ρ ΠΈΠ΄ΡΠΎΠ°Π²ΠΈΠΎΠ½ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ° ΠΠΠ’ +3 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΊΠ° 1937. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-Π₯ β ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π΄ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ½Ρ ΠΎΠ±ΡΠΊΡ ΠΈ ΠΏΠΈΠ»ΠΎΡΠ°ΠΆΡ (21 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ 1937. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π-ΠΠΠ β ΠΌΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΠ-Π₯ ΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠΏΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΡ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ° Π‘ΠΠ-Π₯ 1940. Π³ΠΎΠ΄ ) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π-ΠΠΠ β ΠΌΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΠ-Π₯ ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ Π·Π° Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΊΠΎΠ½Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ° Π‘ΠΠ-Π₯ 1941. Π³ΠΎΠ΄) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠ-3 β Π»ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΠ΅Π΄ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ β ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1937. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΠ-3 β Π»ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΠ΅Π΄ (12 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° β ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ° 1940. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π -100 β ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΠ΅Π΄ Π·Π° ΠΎΠ±ΡΠΊΡ Ρ Π²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΠΈΠ»ΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΊΠΎΠ»Π°ΠΌΠ° (26 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° 1938. ΠΈ 1939. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-XI β Π°ΠΊΡΠΎΠ±Π°ΡΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΠ΅Π΄ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠ±ΡΠΊΡ ΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΆΡ ΠΏΠΈΠ»ΠΎΡΠ° Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ° (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ β ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1938. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-XII-Π₯ β ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Ρ ΠΈΠ΄ΡΠΎΠΏΠ»Π°Π½ (1 ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ +4 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΊΠ° 1938. + 4 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΊΠ° 1940. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-XIV-Π₯ β ΠΎΠ±Π°Π»Π½ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΈΡΠ°Ρ (1 ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1938. + 6 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° 1939. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π‘ΠΠ-XIVΠβΠ₯ β Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄Π΅Ρ Ρ ΠΈΠ΄ΡΠΎΠ°Π²ΠΈΠΎΠ½ (12 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° 1940. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΡΡΡΠΎΡ (ΠΠΠ‘)β ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° (1 ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1940. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΎΠ³ΠΎΠΆΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π -313 (ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π·Π²Π°Π½ Π‘ΠΠ-XV) β Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ Π±ΠΎΡΠ±Π΅Π½ΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ βΡΠ°Π·Π°ΡΠ°Ρ (1 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ β ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ 1940. Π³ΠΎΠ΄) ΠΡΠΎΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΡΠ° Π°Π²ΠΈΠΎΠ½Π° ΠΏΠΎ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈ ΠΠ°Π»ΠΈ ΠΡΠ°Π½Π΄Π΅Π½Π±ΡΡΠ³ - (ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π΄ 22 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° 1925β1928. Π³ΠΎΠ΄) Π‘ΡΠ΅Π΄ΡΠΈ ΠΡΠ°Π½Π΄Π΅Π½Π±ΡΡΠ³ - (ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΈ Π΄Π²ΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Π½ΠΈ 24 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° 1926β1928. Π³ΠΎΠ΄) Π ΠΠ-8 β ΡΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠΎ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈ (3 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊ 1935. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΠ-13 β ΡΠΏΠΎΡΡΡΠΊΠΎ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΡΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈ (4 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΊΠ° 1939. Π³ΠΎΠ΄.) Π ΠΠ-13Π‘ β ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ ΠΏΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈ (2 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΊΠ° 1939. Π³ΠΎΠ΄.) Π₯ΠΎΠΊΠ΅Ρ Ρ Π°ΡΠΈΠΊΠ΅Π½ ΠΠΊ-1 - Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈ Π°Π²ΠΈΠΎΠ½ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ ΠΏΠΎ Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈ (18 ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° 1941. Π³ΠΎΠ΄)