Nova knjiga, necitana, nema posvete. Izabrana dela 1-2 - Anton Pavlovič Čehov Izdavač: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića Godina izdanja: 2013 Broj strana: 1160 Format: 23 cm Povez: Broširani U razgovoru sa A. Zengerom, dopisnikom lista Rusija, Tolstoj je 1904. izjavio: „Čehov je nenadmašan umetnik… Da, da!…Upravo nenadmašan! /…/ On je bio iskren, a to je velika vrlina; pisao je o onome što je video i kako je video… I zahvaljujući toj iskrenosti, stvorio je nove, potpuno nove književne forme, koje su, po mom mišljenju, od značaja za ceo svet”. Polazeći od ovih lucidnih zapažanja, pokušaćemo da ukažemo na najznačajnije novine koje je Čehov uneo u rusku književnost. Od velike pomoći u tom istraživanju biće nam Čehovljeva pisma, koja otkrivaju suštinske karakteristike njegovog pripovedačkog i dramskog dela. Posvetićemo se najpre pripovetkama, pošto je Čehov u rusku književnost ušao kao pripovedač.

Izdavač Prosveta-Rad Beograd Tvrdi povez Lav Tolstoj Sabrana dela 1-14 1. Rat i mir I 2. Rat i mir II 3. Rat i mir III 4. Rat i mir IV 5. Detinjstvo / Dečaštvo / Mladost 6. Priče iz nove azbuke 7. Drame 8. Sevastopoljske i druge pripovetke 9. Hadži Murat i druge pripovetke 10. Ana Karenjina I 11. Ana Karenjina II 12. Smrt Ivana Iljiča i druge pripovetke 13. Tri smrti i druge pripovetke 14. Vaskrsenje

Izdavač Nolit Tvrdi povez sa zaštitnim omotom 1. Mučnina Reči Zid 2. Zrelo doba 3. Odlaganje 4. Ubijene duše 5. Drame 6. Šta je književnost 7. Portreti 8. Filosofski spisi 9. Biće i ništavilo 1 10. Biće i ništavilo 2 11. Kritika dijalektičkog uma 1 12. Kritika dijalektičkog uma 2

1.Lota u Vajmaru 2. Izabranik 3.i 4 Doktor Faustus 5.i 6 Pripovetke 7.i 8 Eseji 9 i 10 Budenbrokovi deset knjiga

MARKO MILJANOV POPOVIĆ sabrana djela, kritičko izdanje u dve knjige 1. PLEME KUČI U NARODNOJ PRIČI I PJESMI 2. PRIMJERI ČOJSTVA I JUNAŠTVA - ŽIVOT I OBIČAJI ARBANASA - FRAGMENTI - PISMA - BIBLIOGRAFIJA Izdavač: CRNOGORSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI Titograd Godina izdanja: 1989. Povez: tvrd Broj strana: Pismo: ćirilica Stanje: dobro

Sve 3 knjige su potpuno nove. Bez posvete. Težina 2,9 кг Godina izdanja 2019 Pismo latinica Povez tvrd sa omotom Broj stranica 450, 474, 410 Dimenzije 165X240 Roman Arhipelag GULAG umetničko je i istorijsko delo o represiji u Sovjetskom Savezu u periodu od 1918. do 1956. godine, izatkano na pismima, sećanjima i usmenom kazivanju 257 zatvorenika, kao i na ličnom iskustvu autora. Solženjicin je ovo delo tajno pisao od 1958. do 1968. godine (završio ga je 2. juna 1968); prvi tom objavljen je u Parizu decembra 1973. Sam Solženjicin odredio je taj svoj epohalni rad kao književno istraživanje. Na dokumentovan i publicistički način izneo je nebrojene činjenice staljinističke represije. Potkrepljene brutalnim dokazima, one svakom čitaocu omogućuju da se i sam oseti kao sužanj GULaga; sužanj koji bez krivice biva uhapšen, koji je iz noći u noć potom mrcvaren ispitivanjima i podvrgavan sofisticiranim mučenjima sve dok ne potpiše priznanje za neučinjene zločine. Atmosfera totalnog terora s jedne strane i sveproždirućeg straha s druge, kao da prži svest i rađa unutrašnji protest protiv nehumanog sistema što obogaljuje dušu velikog naroda s obe strane bodljikave žice. Roman Arhipelag GULAG sudbonosno je uticao na život autora. Zbog njega, Solženjicina su proterali kao izdajnika, zbog njega su ga, potom, kao da se ništa nije desilo, pozvali da se vrati. Bez obzira na to kako se na ovo delo gledalo tada, ili kako se ono čita u sadašnjem trenutku, svoju građansku dužnost pisac je ispunio. I pred živima i pred mrtvima. Roman Arhipelag GULAG mora se pročitati ako ni zbog čega drugog, onda radi toga da ljudski rod nikad više olako ne dozvoli nešto slično, da svakog trenutka bude svestan koliko čoveku vredi sloboda. „Svi književni pravci imaju svoje periferije i svoje centre, odnosno vrhove. Autora knjige Arhipelag GULAG ja bih nazvao genijem ’socijalističeskog realizma’. Ako sovjetska vlast nije imala svoga Homera, u liku Solženjicina ona ga je dobila. Ova knjiga bezuslovno jeste pisana u prvom redu za ruskog čitaoca, ali uzeti to kao razlog da se ona ne čita bilo bi isto što i odustati od čitanja Ilijade zbog nepoznavanja grčke mitologije i jer se imena njenih junaka teško izgovaraju. Zajednički imenilac za ova dva dela jeste tema razaranja: u prvom slučaju – grada, u drugom – nacije. Moguće je da će za dve hiljade godina čitanje GULAG-a biti jednako prijatno kao i čitanje Ilijade danas. Ali ako GULAG ne pročitamo danas, sasvim je moguće da će se mnogo pre negoli za dve hiljade godina desiti to da neće imati ko da čita ni jednu ni drugu.“ Josif Brodski

kao na slikama retko Bajka o vratima Danijel Dragojević Ilustracije: Boris Dogan Biblioteka: Zelena žirafa Izdavač: Naprijed, Zagreb God.izdanja: 1975. Uvez: tvrdi Danijel Dragojević (Vela Luka, 28. januar 1934 — Zagreb, 19. februar 2024[1]) bio je hrvatski književnik, scenarista i urednik na radiju.[2] Danijel Dragojević Lični podaci Datum rođenja 28. januar 1934. Mesto rođenja Vela Luka, Kraljevina Jugoslavija Datum smrti 19. februar 2024. (90 god.) Mesto smrti Zagreb, Hrvatska Književni rad Najvažnija dela Svjetiljka i spavač Nevrijeme i drugo Prirodopis Razdoblje karbona Oko nule Kasno ljeto Nagrade Zmajeva nagrada Nagrada Branko Miljković Vladimir Nazor Goranova nagrada Biografija uredi Rodio se 28. januara 1934. godine u Veloj Luci na ostrvu Korčuli. Bio je jedan od najvažnijih hrvatskih pisaca. Uticao je na generacije hrvatskih autora svojim tekstovima, pesmama, posebnim stilom i beskompromisnim držanjem. Dobitnik brojnih domaćih i međunarodnih književnih nagrada, između kojih: Goranove nagrade 2005. za knjigu Žamor, Nagrade Vladimir Nazor 1981. godine, Zmajeve nagrade 1981. za knjigu Razdoblje karbona, nagrade Branko Miljković za knjigu `Prirodopis` 1974. godine, i drugih.[3] Dragojević je ostao dosledan svom stavu da izbegava svaku vrstu publiciteta.[4] O poeziji uredi Danijel Dragojević pesnik je jednog smirujućeg, ali opet proaktivnog stava prema stvarima koje nas okružuju. On nije pesnik koji koketira s tugom, očajem, beznađem. Kod njega se apstraktno tretira kao konkretno. Dragojević je posmatrač očevidnog i očitog. Njegove pesme su mudre, on se, kao svaki veliki pesnik saživljuje s njima, ne radeći naprečac. Njegov najčešći motiv su nepokretne slike, a ne slike u pokretu. Upravo ti statični motivi upozoravaju čitatelja da se radnja pesme odigrava i događa u samom tekstu. Naglasak stavlja na sada, na realni život. On nije pesnik bunta i boli, odbacuje svaku mogućnost polemike s ideologijom da bi zasnovao poeziju, on propagira slobodu, kroz gestu slobode same.[5] Dela uredi Knjige uredi Kornjača i drugi predjeli (poezija), Matica hrvatska, Split, 1961; U tvom stvarnom tijelu (poezija), Naprijed, Zagreb, 1964; Svjetiljka i spavač (poezija), Naprijed, Zagreb, 1965; Nevrijeme i drugo (poezija), Razlog, Zagreb 1968; Bijeli znak cvijeta (poezija), izdanje autora, Zagreb 1969; O Veronici, Bezlebubu i kucanju na nezvjesna vrata (proza), Matica hrvatska, Zagreb, 1970, Bajka o vratima (proza), Zagreb 1972; Četvrta životinja (poezija), Naprijed, Zagreb, 1972, Prirodopis (poezija), Biblioteka Teka, Zagreb, 1974; Izmišljotine (proza), Naprijed, Zagreb 1976, Razdoblje karbona (poezija), Centar za kulturnu djelatnost omladine, Zagreb, Zagreb 1981; Rasuti teret (proza), Nolit, Beograd 1985, Zvjezdarnica (poezija), Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb 1994, Cvjetni trg (proza), Durieux, Zagreb 1994, Hodanje uz prugu (poezija), Matica hrvatska, Zagreb 1997. Žamor (poezija), Meandar, Zagreb, 2004 (Goranova nagrada za najbolju knjigu, 2005) Negdje (poezija), Fraktura, Zagreb 2013 Kasno ljeto (poezija), Fraktura, Zagreb 2018. Filmski scenariji uredi Jutro čistog tijela (1969), režiser: Bogdan Žižić Monografije uredi Kosta Angeli Radovani, Mala likovna biblioteka sv XIX, Naprijed, Zagreb, 1961. Članci i eseji (izbor) uredi Neki sebeznani nemir, Književna tribina, Zagreb, siječanj 1959. Postoji li kriza dalmatinske skulpture. Slobodna Dalmacija, Split 24.9. 1960. Kosta Angeli Radovani, Mediteran čistog ljudskog tijela, Oslobođenje, Sarajevo 24.11. 1963. Kosta Angeli Radovani – Materija i tijelo (Spektar), Telegram, Zagreb,28.11. 1969.

GPS Lokator – TKSTAR– jedan od najboljih – sa 5000 mAh omogućava rad max. do 60 dana. (90 dana fabrički) - Uz pomoć magneta se može postaviti na bilo koju metalnu površinu. Pratite Vaše ili tudje vozilo preko telefona ili računara UŽIVO - BESPLATNO - UŽIVO PRAĆENJE - SIMFREE - VODOOTPORAN - JEDNOSTAVAN - POUZDAN - PRECIZAN - IZDRŽLJIV – 5000 mAh Dužina rada – izdržljivost baterije ( fabrički ): 1. KONSTANTAN RAD - Zadrži radni način rada: (3 dana) (Tracker će nastaviti raditi i slati podatke prema vremenskom intervalu), 2. KRETANJE - RadI kad se tracker kreće: (15 dana), (Fabričko podešavanje je `MOVE` mod) (Tracker funkcioniše samo kada se kreće. Kada je zaustavljen, ulazi u standby mod- spavanje, GPS se isključuje, GSM radi u načinu rada s niskom potrošnjom. Vibracija, SMS naredba, zove tracker I može ga probuditi iz standby modaa, tracker raditi 5 minuta. ) 3. STANDBY - SMS ili poziv ka trackeru, radit će 5 minuta (do 90 dana) (Stanje pripravnosti, GPS se isključuje, GSM radi pri maloj potrošnji. SMS, pozivanje može probuditi trackera da radi 5 minuta. ) Karakteristike: 1. Dugo Standby Vreme: Ima ugrađenu 3.7V 5000mAh Li-ion bateriju, max standby do 60 dana (fabrički do 90 dana). 2. Jak I moćan Magnet: Ima ugradjeno 5 komada magneta koji su veoma jaki tako da se može lako postaviti 3. Alarm za prekoračenje brzine: Kada premašite zadatu brzinu, lokator će poslati poruku “ speed alarm! ” . 4. Alarm vibracije: kada postavite vibro alarm, ostavite ga nepomično 5 minuta, kada će isti početi sa opisanim . Kada se lokator pomeri, poslat će poruku “ sensor alarm! ” kada I u koje vreme je došlo do pomeranja. 5. Prikaz istorije kretanja: Možete pratiti istoriju kretanja lokatora do 3 meseci , kako na WEB ili android/IOS aplikaciji. Specifikacija: * Dimenzije: 90mm * 72mm * 22mm , * Težina: 168g, * Network: GSM/GPRS, * Band: 850/900/1800/1900Mhz , * GPS osetljivost: -159dBm, * GPS tačnost: 5m, * Punjač: 110-220V input 5V-1A output, * Baterija: Punjiva 3.7V 5000mAh Li-ion, * Stand by: do 60 dana, (fabrički do 90 dana) * Čuvati na Temp. : -40° C to +85° C, * Radi na Temp. : -20° C to +55° C, * Vlažnost: 5%--95% . Način rada: 1. U uredjaj postavite svoju micro SIM karticu bilo koje mreže (mora imati bar 100 din kredita), 2. Sačekajte da se lokator poveže na GPRS I GPS mrežu (isprekidano svelti plava , žuta lampica svetli neprekidno), 3. Pozovite broj od kartice koju ste prethodno postavili u traker (broj samo vi znate), 4. Uredjaj će prekinuti vezu automatski i odgovoriće vam ubrzo SMS porukom, 5. Stići će vam SMS poruka u vidu linka sa `Google Maps` sa formulisanim linkom lokacije, 6. Jednostavnim klikom na link (koji se nalazi u SMS-u ) vidite gde se vozilo nalazi, 7. Mogućnost aktiviranja GEO FENCE ALARM (pri kradji vozila ili sl. ), 8. Za LIVE (besplatno) praćenje pogledajte upustvo koje ste dobili zajedno sa uredjajem. Paket sadrži: 1 * TK905 lokator – traker, 1 * Torbica za nošenje, 1 * Nano SIM adapter kartice, 1 * Iglica za vadjenje, 1 * Uputstvo, 1 * USB kabl za punjenje. gps lokator , gps traker , gps tracker , gps navigacija , lokacija , magnet , magnetni Rado ću odgovoriti na sva Vaša pitanja KP porukom. Šaljem i po Srbiji. Sve moje oglase mozete videti u delu ispod broja telefona - svi predmeti clana -

OVO JE ORIGINALNI PLAKAT ZIMSKE OLIMPIJADE u SARAJEVU 1984 62 x 85 cm urolan samo srbija ovaj plakat ne saljem u inostranstvo XIV Zimske olimpijske igre su održane 1984. godine u Sarajevu, tadašnjoj Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Ostali gradovi kandidati za Olimpijske igre su bili Saporo, Japan i Falun/Geteborg, Švedska. Ovo su bile prve zimske i druge zaredom igre generalno održane u Istočnoj Evropi, na govornom području slovenskih jezika i u socijalističkoj zemlji, kao i prve i za sada jedine Olimpijske igre održane u državi iz Pokreta nesvrstanih i u većinski muslimanskom gradu. Takođe, ovo je bilo prvi put da se Olimpijske igre organizuju na Balkanskom poluostrvu nakon prvih u modernom dobu u Atini. Sarajevo je organizaciju zimskih olimpijskih medalja dobilo u konkurenciji s japanskim Saporom i zajedničkom kandidaturom švedskih gradova Falun i Geteborg. MOK se pri tome delimično vodio političkim razlozima - kao nesvrstana zemlja, tadašnja Jugoslavija je davala manje prilike za hladnoratovske bojkote - ali glavni je motiv ipak bila želja da se Igre, kao simbol svjetskog mira i bratstva među ljudima - održe u gradu koji je dotada obično bio vezivan za izbijanje Prvog svjetskog rata. Za vlasti Jugoslavije sarajevske Olimpijske igre su bile sjajna prilika da državu svetu predstave u najboljem mogućem svetlu, i u tom nastojanju ih nije omela ni velika ekonomska kriza koja je SFRJ bila pogodila početkom 1980-ih. U Igre su utrošena velika sredstva, te sagrađen veliki broj impozantnih građevina i ostale infrastrukture. U tome su vlasti imale podršku Sarajlija, a već pre samog održavanja su Igre dovele do povećanja interesa za zimske sportove, dotada gotovo nepoznate u tom delu Jugoslavije. ------------------------------------------------ this is an original poster by EMILIO GRECO print - offset lithography 62 x 85 cm, 24,4 x 33,5 in serbia only I do not send this poster abroad The poster has the official Yugoslavian Olympic logo in the lower left corner along with the 1984 official logo and is an official Olympics poster. The 1984 Winter Olympics, officially known as the XIV Olympic Winter Games (French: XIVes Jeux olympiques d`hiver; Serbo-Croatian: XIV. zimske olimpijske igre / XIV Зимске олимпијске игре; Macedonian: XIV Зимски олимписки игри; Slovene: XIV olimpijske zimske igre), was a winter multi-sport event which took place from 8–19 February 1984 in Sarajevo, Yugoslavia, in what is now Bosnia and Herzegovina. Other candidate cities were Sapporo, Japan; and Gothenburg, Sweden. It was the first Winter Olympic Games held in a socialist state and in a Slavic language-speaking country. It was also the second Olympics overall, as well as the second consecutive Olympics, to be held in a socialist and in a Slavic language-speaking country after the 1980 Summer Olympics were held in Moscow, Soviet Union. Furthermore, it was the first Olympics held in the Balkans after the first modern Games in Athens. The Sarajevo games have also been the only Olympics so far to be hosted by a Non-Aligned Movement member. The host city for the XIV Winter Olympics was announced on 18 May 1978 during an 80th session of the International Olympic Committee in Athens, Greece. Sarajevo was selected over Sapporo, Japan (which hosted the games 12 years earlier) by a margin of three votes. Gothenburg was the first city in Sweden to lose a Winter Olympics bid, as other Swedish cities such as Falun and Östersund would later lose their consecutive bids to Calgary, Albertville, Lillehammer, Nagano, and Salt Lake City respectively. Sarajevo, capital of present-day Bosnia and Herzegovina, was part of the united Yugoslavia at the time. The torch relay for the 1984 Winter Olympics started in Olympia and then proceeded by airplane to Dubrovnik. The total distance of the torch relay through Yugoslavia was 5,289 kilometres (3,286 mi) (plus 2,879 kilometres (1,789 mi) of local routes). There were two main routes – one in the west (Split – Ljubljana – Zagreb – Sarajevo with 2,602 kilometres (1,617 mi) of length) and the other in the east (Skopje – Novi Sad – Belgrade – Sarajevo with 2,687 kilometres (1,670 mi) of length). The final torchbearer, from a total of 1600, was figure skater Sanda Dubravčić, who received the torch from skier runner Ivo Čarman. Today one of the two original torches is in Slovenia in a private collection in Žalec, Slovenia. Also 20 more torches are in Greece owned by individual athletes, who were the torchbearers from Ancient Olympia to the nearby military airport and from Athens Domestic Airport to the Panathinaikon Stadium where the Ceremony of handing over the Olympic Flame to the Sarajevo Olympic Games Committee occurred. ---------------------------------------- Emilio Greco (11 October 1913 in Catania, Sicily – 5 April 1995) was an Italian sculptor, engraver and medallist.[1] He is best known for his monumental bronze sculptures which are located around the world in Museums - Tate Modern (London), Hermitage (Saint Petersburg), Puskin Museum (Moscow), GNAM (Rome), Hirshhorn Museum (Washington D.C.), Hakone Open-Air Museum (Japan), Museu Coleção Berardo (Lisbon), Royal Museums of Fine Arts of Belgium (Bruxelles), Kröller-Müller-Museum (Otterlo), Storm King Art Center (New Windsor, NY), Hawke`s Bay Museum (New Zealand), Museo Novecento (Florence) - and public works of art in London, Rome, Tokyo, Osaka, Orvieto, Sendai, Tarquinia, Vatican, Antwerp and Marl/Germany. He moved to Rome. He was drafted and served in Albania. Beginning in 1947, he had a studio in Villa Massimo. In 1958, he had a solo show at the Palazzo Barberini, and in 1959 a solo show at the Stadtische Galerie, Munich.[2] His most important exhibitions: in 1961 the Musée Rodin in Paris, and a one-man show at the Shirokjia Foundation in Tokyo; 1962 Musée d`Art Moderne, Paris; 1963 Fondaçao Calouste Goubelkian, Lisbon, and Palazzo delle Esposizioni, Rome; 1965 `XXIV Biennale Nazionale d`Arte` Milan; 1966 National Gallery of Victoria Melbourne and National Gallery of South Australia; 1970 Palazzo dei Diamanti, Ferrara; 1971 a one-man show at the `Italienische Kulterinstitut` in Vienna, repeated at the Musée Rodin in Paris; 1972 Gendai Chokokusenta in Osaka, then to the Modern Art Museums of Kobe, to Yamaguchi, Hiroshima, Kyoto and Mitsukoshi. In 1991 the Museo Emilio Greco was inaugurated in Orvieto at the Palazzo Soliano. It contains his principal works. Since July 1992 the Museo Nazionale d`Abruzzo of L`Aquila has a room dedicated to Greco. In 2013 the Estorick Collection in London, Palazzo Braschi Museum in Rome and Fondazione Carichieti in Chieti, at Palazzo de’ Mayo, organised a solo exhibition to mark the centenary of Emilio Greco`s birth. Emilio Greco died in Rome, Italy. Establishing an international reputation, Greco went on to exhibit extensively and also received very important commissions during his career. His notable works include Monument to Pinocchio, 1953, at Collodi, the monumental doors for Orvieto Cathedral, 1962-64, and Nereid (Crouching Figure No.4), 1973. The drawings for his Pinocchio are in the collection of the Tate Gallery. Throughout his career, his sculptures tended to be refined, with elongated forms in the Italian Mannerist tradition. La grande bagnante (`Large Bather`, 1956) won the sculpture prize at the 18th Venice Biennale. Laura, 1973, is a typical example of his mature sculpture. A major work, “Nereid”, is also on permanent public display in Carlos Place, Mayfair, London