Prodajem zajedno u kompletu: Neznanac 1,2 + Nove avanture 1 Opis: Neznanac 1,2 Roberto Raviola - Magnus Neznanac, taj ironični antijunak bez identiteta, bivši je plaćeni vojnik koji pokušava da zaboravi rane iz prošlosti, što se obično završava neuspehom. Njegova mračna prošlost samo je delimično poznata – bio je pripadnik Legije stranaca i borio se u Alžiru i Vijetnamu, a nakon krize savesti trudi se da pobegne od tih užasa dok širom sveta traži posao. Međutim, sudbina kao da mu namerno i dalje donosi nove žrtve nasilja i upliće ga u mutne vode međunarodnih zavera... U ovom remek-delu evropskog autorskog stripa i, po mišljenju mnogih, magnum opusu slavnog italijanskog autora Roberta Raviole, poznatijeg kao Magnus, bogat ukus krvi i olova meša se sa upečatljivim prizorima sirovog realizma i slepog nasilja, što čitaocima donosi jedinstven ugođaj, nudeći im vrhunsku zabavu, ali i ozbiljan, često ciničan komentar na razne aspekte međuljudskih i međunarodnih odnosa, u kojima ima mnogo droge, korupcije, nasilja, seksa, terorizma, tajnih ratova i špijunaže. Otkako se 1975. godine pojavila prva epizoda Neznanca, shvatanje stripskog pripovedanja se u Italiji zauvek promenilo, a ovaj slavni strip je tokom narednih decenija nadahnuo mnoge generacije umetnika. U dvotomnom integralnom izdanju donosimo vam, pored svih epizoda čiji je autor Magnus, ekskluzivan dodatni sadržaj: tekstove vrsnih poznavalaca njegovog dela posvećenih Neznancu, opširan intervju s autorom, kao i bogatu galeriju Magnusovih crteža i ilustracija u boji. Opis: Neznanac: Nove avanture 1, Danijele Broli Berlin, 1987: dva sveta razdeljena su zidom, dve civilizacije ogrezle u atmosferu dekadencije iz različitih očajničkih pobuda. U tom vrtlogu ekstrema, antijunak po imenu Unknow kreće se sa tipičnom nemarnošću plaćenog ubice i zavisnika od opojnih supstanci. Ali to je ubica ispod čije se grube spoljašnjosti ipak krije iskra nečeg čovečnog i pravednog. Zatičemo ga na istočnoj strani najveće hladnoratovske barijere, upletenog u intrigu sa poznanicima iz bliske prošlosti, a usput saznajemo i kako je, napustivši tobožnji mir i spokoj koji je ostvario u Njujorku, dospeo u Evropu. Ubrzo će se opet naći u potrazi za odgovorima na razna lična i svetska pitanja, dok tone sve dublje u složenu zaveru predvođenu besnim komunistima, bivšim nacistima, neočekivanim ljubavnicima i ličnim duhovima. Drugim rečima, nastaviće da živi život u kom nikada nije prestao da se igra žmurke sa smrću... Slavni antijunak potekao iz pera još slavnijeg stripskog umetnika Magnusa vraća se na stranice stripa, ovaj put pod kreativnom palicom Danijelea Brolija i Davidea Fabrija i, kao i pre, prati ga neprijatna sudbina kojoj ne može da utekne tvrd povez, latinica, Srpski jezik, 20,8x29,7 cm, crno-belo, 248+248+144 strane novo, nečitano, jednom prelistano Prodaja samo u kompletu, ne prodajem pojedinačno Plaćanje lično ili uplata na tekući račun/postnetom + troškovi dostave Ne šaljem pouzećem, niti u inostranstvo Za sva pitanja stojim na raspolaganju

K19 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Redje u ponudi! Crta: Andrija Maurovic Tekst: F. M. Fuis Andrija Maurović (Muo u Boki kotorskoj, 29. ožujka, 1901. – Zagreb, 2. rujna 1981.), bio je hrvatski slikar, ilustrator i crtač stripova, često zvan ocem hrvatskog stripa. Andrija Maurović rođen je 1901. godine mjestu Muo u Boki kotorskoj. Rodom Hrvat, od majke Bokeljke[1][2] i oca Slovenca (prezimena Maurowitch[2]).[3][4] Obitelj Maurović se nakon kratkog boravka u Krakovu seli u Dubrovnik[5] gdje Andrija pohađa gimnaziju. U školi se ne ističe akademskim uspjehom, ali ubrzo je opažena njegova nadarenost za crtanje. Gimnaziju je završio 1922. godine.[6] Po savjetu Iva Vojnovića, a s preporukom Ivana Meštrovića,[6] upisuje se 1923. godine na Likovnu akademiju u Zagrebu gdje je studirao do 1924. godine. Za život zarađivao je izradom ilustracija za plakate, časopise i knjige (osobito za nakladu St. Kugli). Onodobna pravila akademije branila su studentima takav rad pa Andrija ubrzo dolazi u sukob s upravom, a nešto kasnije, iako je bio među najboljim studentima crteža, napustio je studij i potpuno se posvetio ilustratorskom radu, najviše u novinama i časopisima Jutarnji list, Novosti, Koprive, Ženski svijet, Oko i Kulisa. Tiskare se jagme za njegovim radovima. Od siromaštva dospijeva do bogatuna. Ali što je zaradio to je potrošio. Samo u vrijeme svojih zlatnih godina (1936.-1938.) od zarađenoga mogao je svaki mjesec kupiti kuću. On je to radije podijelio s prijateljima, a posebice prijateljicama noći. Na dan bi radio dvije table, popušio dvije kutije cigareta, popilo bi se dvije litre vina, dvije litre rakije, dok su čitači stajali u repu očekujući nove nastavke dramatičnih i zapletenih radnji njegovih junaka.[7] S Franjom M. Fuisom 1938. godine pokrenuo je reviju Mickey strip.[8] Neumjeren u trošenju novca i vlastita života, doživio je psihički i fizički brodolom. Fizički uništen, liječen od alkohola i nikotina, bio je ubrzo i napušten. Okrenuo se proučavanju mudrih štiva, vegetarijanizmu, prirodnom životu, proglašavajući sve užitke smrtnom bolešću i sve ugode vražjim darovima koji truju duh i tijelo. Ostao je pomalo bez volje ili želje da čuje koju riječ o svojoj besmrtnosti, živcirale su ga fraze o trajanju njegova djela i životu poslije smrti. Istodobno željan ljudskih kontakata i riječi, birao je često i krive sugovornike, vjerovao svim riječima i svim obećanjima. Čak bi znao i odriješiti kesu za čovjeka koji se u njegovo ime, navodno, pobio ili koji je, pretjerano (ga) zagovarajući među samim urotnicima, neprijateljima, zaradio otpust s posla, te mu je plaćao operacije, liječenja psihičkih i fizičkih boli. Ili prodaja njegovih djela na rate, od koje bi prvu vidio, a potom više ni točne adrese, ni kupca, ni novca. Ali i nadalje je grlio ljude koje bi tek upoznao kao da su rasli s njim, a potom ih iznevjeren slao u neku stvar osamljeniji neko ikada.[7] Neko je vrijeme, nastupajući u Shakespeareovu Snu ljetnje noći, bio i glumac u Sarajevu, ali se (predvidljivo) posvadio s nekom ruskom redateljicom te napustio družinu. Glumio je i u češkom filmu koji se snimao u okolici Dubrovnika.[7] Umro je u Zagrebu 1981. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[9] Strip U stripovima, ma koliko imao vrsne scenariste ili uzore (Franjo M. Fuis, Krešimir Kovačić i drugi) ili ih radeći po literarnim uzorima provlači se njegova samovolja i njegovo uporno iscrtavanje crno-bijele slike svijeta Dobra i Zla. Nekim je likovima podario vlastite karakterne i fizionomijske crte (Stari Mačak — Andrija Maurović), razdijelio svijet na Svjetlo i Tminu, a svoje junake ostavio na čistini između Kulture i Prirode, izvornog i neškodljivoga divljašta na jednoj te pitomosti naravi na drugoj strani. I jedan njegov lik, Dan iz Sedme žrtve, zanimljiv je primjer toga temeljnog sukoba — lik kojemu Maurović daje za pravo da ubije sedmoricu ljudi zbog jedne kobile ili životinje koje su »mnogo bolje nego ljudi«. Sve ambivalencije i svoje naravi, mjeru Divljine i Kulture, Prirodnoga i Protuprirodnoga, nose i glavni likovi njegovih stripova (koje je, primjerice, D. Glavan pronašao u njegovu Radoslavu). Ali to je uglavnom svijet u kojemu žene u Maurovićevoj moralnoj hijerarhiji ne zauzimaju baš neka naročita mjesta, jer po njemu (poput Tarzanove družice), težeći Civilizaciji lakomisleno manipuliraju i »veslaju žedne preko vode«. Ali da sudeći o čovjeku koji je volio krajnosti ne ispadnemo amaterski psiholozi, recimo da je doista u svojem stripu znao naglasiti i sugerirati najveće dramatske naboje, iskazati onu gustoću atmosfere po kojem Divlji zapad djeluje nekako poznato i domaće. Kao da je riječ o pozornici karlovačke ili jastrebarske ravničarske sumaglice ili o vodenim parama Lonjskoga polja. Smjelo kadrirano, filmski glatko, znalačkom podjelom na krupne, srednje ili daleke planove (ili istoga motiva s raznih strana) znao je iskazati raspoloženja, a filmskom dramaturgijom i osjećajem za montažne konfiguracije svojih stripovnih naracija pojednostavnjenih dramskih zapletaja znao je ostvariti tečnost koju poznaje samo filmska traka. Uz to, znao je nepogrešivo naglasiti psihološki temelj svakoga dramskog sukoba znajući zaustaviti prizor, dati mu emocionalnu ili kontemplativnu mirnoću odvajajući se od afektivnih, nikada smirenih slika drugih autora koje govore o podvizima glavnih junaka i njihovih rješenja te najzamršenijih situacija. Maurović je prezirao taj ležerni senzacionalistički kretenizam nemogućih i sretnih ishoda. Koliko je volio izvorno promišljati scene, vidi se i po tome što je dvojici glavnih aktera u svojim vestern stripovima, konju Satanu i jahaču, pridružio i psa ili, bolje rečeno, poludivljeg vuka (Bart), sadržajno zasićujući i psihološki usložavajući scenu. Bilo kako bilo, visoke morfološke i rukopisne vrijednosti stripa, a posebice crno-bijelo crtanje karaktera njegovih junaka vizualno je i etički odgojilo generacije koji su se u školskoj klupi, »duhovno borili između stripa Stari Mačak i Lava Tolstoja« (Z. Zec).[7] Predratni stripovi Prvi mu je strip, Vjerenica mača, objavljen 1935. godine, a u sljedeće dvije godine pojavit će se velik broj Maurovićevih stripova, među kojima su: Podzemna carica Ljubavnica s Marsa Trojica u mraku Sedma žrtva Kugina jahta Gospodar zlatnih bregova Sablast zelenih močvara Ognjem i mačem Zlatarevo zlato Na oblikovanje i dramaturgiju nekih Maurovićevih stripova utjecali su i tada popularni westerni. Stvorio je galeriju likova koji će se, što je inače rijetko za Maurovića, ponavljati u nekoliko stripova: tajanstvenog pravednika Crnog Jahača, pjesnika lutalicu Polaganu Smrt i simpatičnog tvrdoglavog starca Starog Mačka. Ratno doba Strip Seoba Hrvata iz 1943. godine U doba NDH Maurović surađuje u Zabavniku braće Neugebauer i Marcela Čuklija, gdje se, između ostalog, posvećuje i nacionalnoj tematici pa su tako među njegovim djelima i: Seoba Hrvata Ahura mazda Grob u prašumi Braća Seljan Knez Radoslav Tomislav Zlatni otok (nastavio Walter Neugebauer nakon Maurovićevog odlaska u Partizane) 1945. nadalje Nakon rata, u Jugoslaviji strip biva kratkotrajno zabranjen kao `kapitalistička tvorevina koja kvari mladež`, ali već 1951. godine Maurović ponovno crta u omladinskim listovima Horizont i Horizontov zabavnik, pa se tako pojavljuju: Meksikanac Opsada Zadra Tri dječaka Jahači rumene kadulje Od 1955. godine surađuje u novopokrenutom Plavom Vjesniku gdje objavljuje Hajdučku pjesmu, a početkom šezdesetih i veći broj stripova u boji: Biser zla 1960./1961. Kišova zagonetka 1960. Djevojka sa Sijere Uglomi gospodar pećina Rankov odred i adaptaciju Šenoine Čuvaj se senjske ruke 1962./1963. Među Maurovićeve adaptacije književnih klasika spada i Grička vještica, scenaristička suradnja s Walterom Neugebauerom, objavljena u nastavcima u Večernjem listu krajem pedesetih. Posljednjih godina života Maurović napušta klasični strip i posvećuje se biblijsko-erotskim motivima. Pet godina nakon smrti, Veljko Krulčić je napravio kapitalnu monografiju Maurović sa osam njegovih remek-djela i opširnom uvodnom studijom. Monografiju je izdala Istarska naklada iz Pule. Utjecaj Njegovi su radovi ušli u sve svjetske publikacije i preglede. U Ljubljani je sedamdesetih utemeljena i nagrada Kluba devete umjetnosti koja je nosila njegovo ime (Andrija). Njegovo se ime našlo i u Svjetskoj enciklopediji stripa (World encyclopedia of comics, izd. Chelsea House Publishers, New York, 1976., str. 485.).[6][7] Spomen O Mauroviću su snimljeni dokumentarni filmovi Svaki je čovjek dobar čovjek u rđavom svijetu (1969., R. Grlić); Stari Mačak (1977.) i Povratak Starog Mačka (1979.) J. Remenara; Povodi i tragovi – čudesni svijet stripa (1985., M. Bukovčan) te Andrija Maurović ili jeza nekog drugog svijeta (1995., Ž. Ivanjek).[6] Za dostignuća u razvoju jugoslavenskoga stripa Klub devete umjetnosti dodjeljivao je od 1978. do 1988. godine Nagradu »Andrija«.[6] Uz obljetnicu rođenja 2001. godine u Republici Hrvatskoj izdana je poštanska marka s motivom Crnoga Jahača.[6] Od 29. ožujka do 29. travnja 2007. godine u galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu bila je postavljena izložba radova Andrije Maurovića Poznato i nepoznato. Za prinos razvoju hrvatskoga stripa udruga Art 9 od 2009. godine dodjeljuje Nagradu »Andrija Maurović« za životno djelo.[6] Zanimljivosti Na 9. šahovskoj olimpijadi održanoj 1950. godine u Dubrovniku igralo se figurama koje je Maurović skicirao, a izradio drvotokar Vjekoslav Jakopović. Te su figure proglašene najboljima na svijetu zbog praktičnosti, tj. optimalnog odnosa veličine figura i veličine polja te pogodnoga prstohvata. Robert Fischer je oba svoja meča protiv Spaskog (1972., 1992.) igrao s njima. Danas se izrađuju i u plastičnoj inačici.

Kao na slikama Nema zadnju koricu Kompletan je ali bi ga trebalo srediti kod knjigovesca kako bi se napravio lep, kompaktan primerak. Stoga cena drastično spuštena. Vjesnik Alan Ford je italijanski strip, koji su stvorili scenarista Lučano Seki (pseudonim Maks Bunker) i crtač Roberto Raviola (pseudonim Magnus). Strip je politička satira koja kao osnovu radnje koristi parodiju na glamurozne tajne agente poput Džejmsa Bonda. Lik Alana Forda Magnus je nacrtao po uzoru na britanskog glumca Pitera O`Tula, dok je u liku Boba Roka dao sopstvenu karikaturu. Alan Ford Alan Ford br. 1 (1969) Priča Maks Bunker Crtež Magnus Prva publikacija maj 1969. god.; pre 54 godine Izdavanje uredi Prvi broj Alana Forda izašao je u Italiji u maju 1969. Nakon samo nekoliko brojeva strip je stekao veliku popularnost. Nakon broja 75. Magnusa kao crtača zamenjuje Paolo Pifarerio. Nakon toga dolazi do postepenog ali stalnog pada kvaliteta stripa. Alan Ford izlazi u Italiji u redovnim mesečnim epizodama i danas. U bivšoj Jugoslaviji Alan Ford je od 1972. izdavao zagrebački Vjesnik. Strip je izlazio na dve nedelje. Vjesnikovo izdanje karakteriše izuzetno duhoviti prevod Nenada Briksija (1922—1984)[1][2], a mnogobrojni citati iz Briksijevog prevoda su postali deo popularne kulture na čitavom srpskohrvatskom govornom području. Uspeh koji je imao u Jugoslaviji, Alan Ford nije zabeležio ni u jednoj drugoj zemlji, pa čak ni u Italiji. U pojedinim zemljama kao što su Francuska i Brazil, izdato je tek nekoliko brojeva, a u Grčkoj nekoliko desetina. Do raspada Jugoslavije, doživeo je čak tri reizdanja. Stare epizode su zbog velikog interesovanja ponovo izdavane uporedo sa novima. Nakon raspada SFRJ u Srbiji nakratko Alan Ford izdavala kraljevačka kuća Maverik. U Srbiji Alan Ford redovno izlazi jednom mesečno u izdanju izdavačke kuće Color Press Group iz Novog Sada. Urednici izdanja za Srbiju bili su Dimitrije Banjac i Mladen Urdarević, danas poznati kao učesnici popularnog sitkoma `Državni posao`. [3] Danas je glavni urednik redovnog izdanja Aleksandar Andrić [4], a specijalnog izdanja `Priče Broja Jedan` Jasen Kundalić. [5] Mesto radnje, glavni i sporedni likovi uredi Centrala grupe TNT se nalazi u Njujorku, mada se sa vremenom otvara i „podružnica“ (filijala) u Los Anđelesu, koju vodi Veliki Cezar (prije sukoba sa ostatkom grupe) i mister Lamp (poslije sukoba sa Velikim Cezarom). U njoj su i braća Boba Roka. Iako većina epizoda počinje i završava se u „cvjećarnici“, radnja velikog broja epizoda se događa i na drugim mjestima, stvarnim ili izmišljenim. Npr. u Iraku (epizoda „Pustinjski blesak“), Brazilu (čitav ciklus), Paradoru (parodiji na latinoameričke banana države). Čuvena izjava Boba Roka Grupa TNT uredi Alan Ford je siromašni plavokosi mladić koji je odrastao u sirotištu. Vrlo je naivan i dobrodušan, pa ga često iskorištavaju. Igrom slučaja i zamene identiteta postaje tajni agent i član grupe TNT. Ova grupa, koju čine najrazličitiji likovi, rešava brojne tajne zadatke, redovno rizikujući sopstveni život. Međutim, od toga nemaju neke velike finansijske koristi, već su stalno gladni i obučeni u dronjke. Sedište grupe TNT je cvećara na Petoj aveniji, a mesto radnje grad Njujork. Ostali članovi grupe TNT: Vođa grupe TNT je Broj 1, starac u kolicima i sa dugačkom bradom. O njemu lično se ne zna gotovo ništa. On, međutim, ima malu crnu knjižicu u kojoj se nalaze podaci i gresi iz prošlosti o svemu i svakome. Broj 1 je izuzetno škrt, pa sve finansijske uspehe grupe zadržava za sebe, a svojim ljudima daje tek mrvice. Često zna i ispričati poneku istorijsku priču gde se uz poznate istorijske ličnosti, pa čak i iz davne prošlosti, pojavljuje i on lično. Broj jedan je jako lukav, hladnokrvan, podmukao i narcisoidan. Svoje potčinjene iz grupe TNT tretira sa izuzetnom strogoćom, a u nekim epizodama ume da bude beskrupulozan i neurotično- agresivan ka njima. Uporedo sa tim, Broj 1 je veoma inteligentna, proračunata i analitična osoba, kao i efikasan organizator svega što mu ide u interes. Dešava se i da pokaže humane osobine, kao i emotivne momente, što ga čini još kompleksnijim likom. Robert Bob Rok je niskog rasta i ima veliki nos. Zbog toga je vrlo iskompleksiran i tankih živaca. U večnoj je svađi sa svima. Ima tri brata, Tima, Toma i Tumba, koji su ranije bili kriminalci. Njihov otac je poginuo u pljački banke, a majka je pogubljena na električnoj stolici. Ser Oliver je Englez i uvek je u odelu, sa polucilindrom. Najsposobniji je član grupe posle Broja 1, ali ima nezgodnu naviku da ukrade sve što mu dođe pod ruku. Grunf (Oto fon Grunt) je pronalazač koji je u stanju da za neverovatno malo novca stvori najrazličitije naprave. Ti izumi gotovo uvek rade, ali skoro nikada onako kako bi trebalo. Grunf je nemačkog porekla, a njegovi preci su se prezivali Grunt. Kada su doselili u Ameriku, onda su to prezime „... iz temelja promenili u Grunf“. Grunf često nosi majice sa najrazličitijim natpisima npr. Tko leti vrijedi, tko vrijedi leti, tko ne leti ne vrijedi ili Bolje častan uzmak nego nečastan poraz. Šef je nekada bio zamenik Broja 1, a sada samo spava u cvećari. Jeremija je čovek koji boluje od svih mogućih bolesti i neprestano kuka kako će umreti. Najbolja mu je izjava: Imam čir na dvanaestercu koji će uskoro prijeći na trinaesterac! Minuet Makon je verenica Alana Forda koja sa njim radi u grupi TNT (u cvećari). Lepa je i to koristi kao svoj adut, ali je vrlo hrabra, odvažna i realna. Uvek ohrabruje Alana i izbavlja ga iz raznih nevolja u koje upadne tokom tajnih zadataka. Pojavljuje se u kasnijim brojevima. Postoje i brojne životinje koje dele sudbinu članova grupe TNT. To su pas Nosonja, brbljivi papagaj Klodovik, mačka Prudi ... Sporedni likovi uredi Uz članove grupe TNT postoje i niz sporednih likova koji se uvek iznova pojavljuju: Njihov komšija je stari penzioner koji se stalno svađa sa njima jer u životu nema pametnijeg posla. Brok je ne previše sposoban policijski inspektor. General Vor (Rat) poverava Broju 1 zadatke od nacionalne važnosti koji su, naravno, dobro plaćeni... Samoubica koji se stalno pokušava ubiti i kada mu to ne pođe za rukom kaže da nije sposoban ni da se ubije Pochita je bivša žena Velikog Cezara. Sposobna je da zavede svakog člana grupe TNT Pochito je brat Pochite Negativci uredi Tromb* je glavni negativac ranih epizoda Alana Forda. On je ludak koji želi da uništi svet, debeljko sa manijakalnim namerama, parodija na negativce serijala o Džejmsu Bondu. Superhik je najveći neprijatelj Grupe TNT. On krade od siromašnih i nemoćnih da bi dao bogatima; poređenje sa Robinom Hudom je neizbežno. Po danu je čistač ulica i zbog toga ne voli siromašne ljude, jer oni bacaju smeće posvuda. Doživeo je nesreću u kojoj se zamalo utopio u hiljadama litara alkohola iz neke fabrike. Tada je dobio veliku moć i u stanju je svakoga savladati svojim alkoholnim zadahom. Bepa Džozef je ženski lik (velika Superhikova ljubav) - takođe neprijatelj grupe TNT. Krasi je impozantna veličina, bradavica na nosu i trodnevna brada. Bela Džozef ima i svoj alter-ego, pevačicu Morganu, koja je uvedena u epizodi „Ljepotica iz Rija“ kao misteriozni neprijatelj grupe TNT u koju je zaljubljen Broj 1. Tek epizoda „Morganina tajna“ otkriva da je Morgana u stvari Bela Džozef koju je Superhik prodao u Brazilu, pa ju je otkupilo neko brazilsko pleme koje je htelo da je žrtvuje. Ipak, izbavio ju je vrač protivničkog plemena i dao joj zanosan izgled koji ona želi da iskoristi protiv grupe TNT. Gumifleks je bitno opasniji, uporniji i efikasniji neprijatelj grupe TNT. Tajanstvena osoba gumenog lica, koja neverovatnom lakoćom menja izgled i identitet. Baron Vurdalak je vampir, lik koji se takođe pojavljuje u stripu Satanik, takođe kreaciji Magnusa i Bunkera. On se sa svojim grbavim pomoćnicima i vampirskom družinom može shvatiti i kao parodija na grofa Drakulu. Zanimljivosti uredi Godine 2012. objavljeno je prvo izdanje knjige Lazara Džamića, `Cvjećarnica u kući cveća`. Knjiga se sa sociološkog i istorijskog aspekta bavi fenomenom popularnosti Alana Forda u Jugoslaviji, koja je bila veća nego i u matičnoj Italiji i svim drugim zemljama u kojima je ovaj strip izlazio. Autor u jednom intervjuu objašnjava da je jedno od njegovih tumačenja ove popularnosti sledeće: `Postojala je jedna interesantna dihotomija između autentičnog verovanja da živimo u jednoj od najboljih država u svetu i istovremeno shvatanje da tu mnogo šta ne valja i ne funkcioniše i da je mnogo šta privid. To jeste jedna vrsta alanfordovske poetike, što je stripu davalo dodatnu oštricu`.