Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-25 od 35 rezultata
1-25 od 35 rezultata
Prati pretragu "Dela 1-2"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
- Plan i program : Deutschland, Olympische Spiele Berlin 1936 1.-16. August, Zeitubersichtsplan und program, presmotano na 4 dela, dim: 22x10 cm, K SS O 1 2
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Raspored takmiΔenja, Deutschland, Olympische Spiele Berlin 1936 1.-16. August, Zeitplan, presmotano na 4 dela, dim: 22x10 cm, K O 3 2
Odlicno ocuvano ----------------------------- Litografija Petar II Petrovic Njegos dimenzije 13.2 x 17.8 poznatog Anastasa Jovanovica 1852 ------------------------------------- ΠΠ½Π°ΡΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½ 1817, ΠΡΠ°ΡΠ° - ΡΠΌΡΠΎ 1. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° (ΠΏ. ΡΡ. ΠΊΠ°Π».) 1899. Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π»ΠΈΡΠΎΠ³ΡΠ°Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠ° (ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ).[1] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΡΡΠ° ΠΠ°Π³Π΅ΡΠ° ΠΈ Π’Π°Π»Π±ΠΎΡΠ°, Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½, ΠΈΠ·ΡΠ°Π·ΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Ρ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΡΠ°Π½Π° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ, Π΅Π½ΡΡΠ·ΠΈΡΠ°ΡΡ, Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ Π±ΡΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π΄Ρ ΠΏΡΠΎΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π΅ Π€ΠΎΡΠ³ΡΠ»Π΅Π½Π΄Π΅ΡΠΎΠ²Π΅ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ΅ (ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ·Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π€ΠΎΡΠΊΠ»Π΅Π½Π΄Π΅ΡΠΎΠ²Π΅ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π» ΠΠΎ. 3). ΠΠ΄Π°Π½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΡ ΠΈ Π΄Π²ΠΎΡΠΎΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΊΠ½Π΅Π·Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»Π°.[2] ΠΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΡ.
Edo Murtic Grafika iz 1986. godine. Potpis dole desno. 26x21 cm. RETKO! Edo MurtiΔ (Velika Pisanica, 4. maj 1921 β Zagreb, 2. januar 2005) je hrvatski slikar, grafiΔki dizajner, poozoriΕ‘ni scenograf i akademik.[1] RoΔen je u Velikoj Pisarnici kraj Bjelovara. Njegova se porodica 1925. godine, seli u Zagreb, gde zavrΕ‘ava srednju i osnovnu Ε‘kolu. Studirao je na akademiji primenjene umetnosti. Profesori su mu bili Petar DobroviΔ i Ljubo BabiΔ.[1] Prvo samostalnu izloΕΎbu imao je 1935. u Zagrebu. Od 1941. uΔestvuje u Drugom svetskom ratu, a 1943. se ukljuΔuje u pokret otpora protiv faΕ‘ista.[1] Puno je putova tokom ΕΎivota a poseΔivao je i Francusku, SAD i Italiju. Njegovi radovi dobili su meΔunarodna priznanja. Ostvario je 150 samostalnih i oko 300 drugih izloΕΎbi na raznim kontinentima.[1] Njegova se dela obiΔno nalaze u privatnom vlaΕ‘niΕ‘tvu svuda po svetu. TakoΔe je radio i pozoriΕ‘nu scenografiju, murale i mozaike. Bio je Δlan βHrvatske akademije nauke i umetnostiβ, a proglaΕ‘en je i poΔasnim graΔaninom Bjelovara. Umro je u bolnici u Zagrebu.
Marko MURAT Vizit karta, rukopis (1928) mastilo na kartonu signature, zapisi Marko Murat roΔen je u Luki Ε ipanskoj 1864. godine. UmetniΔko obrazovanje stekao je na Akademiji u Minhenu. Godine 1898. uΔestvovao je u osnivanju UdruΕΎenja srpskih umetnika za plastiΔne umetnosti i muziku u Beogradu. Bio je jedan od umetnika koji su 1900. predstavljali Srbiju na Svetskoj izloΕΎbi u Parizu. Bio je jedan od osnivaΔa Lade 1904. i Δlan istog druΕ‘tva do 1910. Do poΔetka rata bio je Δlan MeduliΔa, druΕ‘tva srpsko-hrvatskih umetnika. U njegovom slikarskom opusu sreΔemo brojne pejzaΕΎe, meΔu kojima dominiraju oni iz okoline Dubrovnika, zatim brojne portrete, ali je negovao i istorijsko slikarstvo. ΠΠ°ΡΠΊΠΎ ΠΡΡΠ°Ρ ΠΠ· ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅, ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠΎ ΠΡΡΠ°Ρ Murat Marko.jpg ΠΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 30. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1864. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠΊΠ° Π¨ΠΈΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° (ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ°) ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 14. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1944. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ (ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ°) ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ°ΡΠΊΠΎ ΠΡΡΠ°Ρ (ΠΡΠΊΠ° Π¨ΠΈΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 30. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1864. β ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ, 14. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1944) β ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΡ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ Π±ΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΎΡ. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ·Π°ΠΆΠ΅ (ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°), ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ° βΠ£Π»Π°Π·Π°ΠΊ (ΠΠΎΠ»Π°Π·Π°ΠΊ) ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΡΠ°Π½Π° Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊβ, Π·Π° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π±ΡΠΎΠ½Π·Π°Π½Ρ ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΠΌΠΎΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠ΅ Π²Π΅ΡΠΎΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ[1]. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ 1 ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΎ 2 ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ 3 Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ 4 ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° 5 Π‘ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ Π²Π΅Π·Π΅ ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ Π΄Π΅Π»ΠΎ βΠΠΎΠ»Π°Π·Π°ΠΊ ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΡΠ°Π½Π° Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊβ βΠΠ°Ρ Π΄ΡΠ±ΡΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ°β ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΈ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ ΡΠ΅ 1883. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΡ. 1886. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΡΠ΄ΠΈΡ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΡ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΏΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1893. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΏΠΎ Π ΠΈΠΌΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ. ΠΠ΄ 1898. ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Ρ ΠΡΡΠ³ΠΎΡ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-Π·Π°Π½Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ, Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΡ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΡ. Π£ ΡΠΊΠ»ΠΎΠΏΡ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°Π»Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ°ΡΠΊΠΎ ΠΡΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠΎΠΌ βΠ£Π»Π°Π·Π°ΠΊ (ΠΠΎΠ»Π°Π·Π°ΠΊ) ΡΠ°ΡΠ° ΠΡΡΠ°Π½Π° Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊβ, Π·Π° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ Π±ΡΠΎΠ½Π·Π°Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠΎΠΌ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π³Π°, Ρ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ° ΠΌΠΎΠ½ΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠΎΠΌ βΠΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°β, Π·Π° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π·Π»Π°ΡΠ½Ρ ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΡ. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΡ ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Ρ Π°ΠΏΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³Π°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½, ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°) ΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ Π·Π° Π½Π°Π΄Π»Π΅ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠ° Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ³Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΏΠ»Π΅Π½Π΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠ·Π°ΠΆΠ΅ ΠΈΠ· ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ Π° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ°Π»Π΅ΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»Π° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π°ΠΌΠ° Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΈ Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠΈ, ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π ΠΈΠΌΡ, ΠΠ΅ΡΡ, ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ ΠΈΡΠ΄.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
DRUΕ TVENA IGRA MONOPOL IZ DOBA SFRJ JUGOSLAVIJE. POLJA SU OBELEΕ½ENA SA TADAΕ NJIM IMENIMA ULICA GLAVOG GRADA TJ. BEOGRADA. KARTICE SA POLJIMA SU KOMPLETNE, KARTE Ε ANSE I IZNENAΔENJA TAKOΔE. POKLOPAC KUTIJE JE SELOTEJPOM IZLEPLJEN, JER DECA U TOM PERIODU NISU NI SLUTILA DA ΔE IMATI `PAMETNE` TELEFONE TE SE OVAKVA IGRA OBILNO KORISTILA... TABLA ZA IGRU JE ODLIΔNA,NA NJENOJ POZADINI JE ISPISANO UPUTSTVO ZA IGRU,A NA SREDIΕ NJEM DELU JE FOTOGRAFIJA TADA SAVEZNE SKUPΕ TINE. NA TABLI SU PO POLJIMA ISPISANE SLEDEΔE ULICE: 1. KARAΔORΔEVA 2. BALKANSKA 3. ULICA 29 NOVEMBRA 4. VASE ΔARAPIΔA ILI VASINA 5. TRG REPUBLIKE 6. MARΕ ALA TITA 7. MOΕ E PIJADE 8. BULEVAR REVOLUCIJE 9. TRG MARKSA I ENGELSA 10. KNEZ MIHAJLOVA 11. TERAZIJE 12. Ε UMICE 13. DUΕ ANOVAC 14. NIΕ KI PUT 15. JUΕ½NI BULEVAR 16. MAKSIMA GORKOG 16. ULICA 14 DECEMBRA 17. BULEVAR JNA 18. TRG DIMITRIJA TUCOVIΔA 19. NEMANJINA 20. SLOBODANA PENEZIΔA 21. TRG BRATSTVA I JEDINSTVA
Izvrsna grafika, BoΕΎa ProdanoviΔ, AO Hipodrom. Ispis AO levo, signirana desno. Dimenzija 15 x 10 sama grafika bez ispisa, sa ramom 38,5x34,5cm. Ram je Fabris, pod staklom standardno ramljenje. Imam jos 1 grafiku ( AO, manji format), bakropis i jedno predivno staro ulje na platnu BoΕΎe ProdanoviΔa na profilu, mozete pogledati! Licno preuzimanje je za umetnicka dela uvek najbolja opcija. Na mom profilu imate ponudu za puno drugih slika poznatih slikara: Cile, Cibe, Pacov, Mitrovic, Prodanovic, Suput, Mikonjic, Micic. Razliciti formati, razlicite tehnike. `BoΕΎidar ProdanoviΔ roΔen je 1923. godine u Pranjanima. Bavio se grafikom i mozaikom. Akademiju likovnih umetnosti zavrΕ‘io je u Beogradu. Bio je profesor umetniΔke Ε‘kole u PeΔi od 1950. do 1953. godine i profesor Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu. Samostalne izloΕΎbe imao je u Beogradu, PeΔi, PriΕ‘tini, Novom Sadu, ΔaΔkuβ¦ a izlagao je na mnogim grupnim izloΕΎbama, ukljuΔujuΔi Oktobarski salon, Grafiku beogradskog kruga, Trijenale likovnih umetnosti u Beograd. Izlagao je i u inostranstvu, kao i na meΔunarodnim izloΕΎbama, ukljuΔujuΔi 17.bijenale u Veneciji 1954. godine i 2.Mediteransko bijenale u Aleksandriji 1957. godine. Dobitnik je niza nagrada.Umro je 24. januara 2006.`
Izvrsna grafika, BoΕΎa ProdanoviΔ, AO Konak Kneginje Ljubice. Ispis naziva lego, signirana desno. Dimenzija 14,5 x 10,5 sama grafika bez ispisa, sa ramom 38,5x34,5cm. Ram je Fabris, pod staklom standardno ramljenje. Imam jos 1 grafiku ( AO, manji format), bakropis i jedno predivno staro ulje na platnu BoΕΎe ProdanoviΔa na profilu, mozete pogledati! Licno preuzimanje je za umetnicka dela uvek najbolja opcija. Na mom profilu imate ponudu za puno drugih slika poznatih slikara: Cile, Cibe, Pacov, Mitrovic, Prodanovic, Suput, Mikonjic, Micic. Razliciti formati, razlicite tehnike. `BoΕΎidar ProdanoviΔ roΔen je 1923. godine u Pranjanima. Bavio se grafikom i mozaikom. Akademiju likovnih umetnosti zavrΕ‘io je u Beogradu. Bio je profesor umetniΔke Ε‘kole u PeΔi od 1950. do 1953. godine i profesor Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu. Samostalne izloΕΎbe imao je u Beogradu, PeΔi, PriΕ‘tini, Novom Sadu, ΔaΔkuβ¦ a izlagao je na mnogim grupnim izloΕΎbama, ukljuΔujuΔi Oktobarski salon, Grafiku beogradskog kruga, Trijenale likovnih umetnosti u Beograd. Izlagao je i u inostranstvu, kao i na meΔunarodnim izloΕΎbama, ukljuΔujuΔi 17.bijenale u Veneciji 1954. godine i 2.Mediteransko bijenale u Aleksandriji 1957. godine. Dobitnik je niza nagrada.Umro je 24. januara 2006.`
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Dve stare ulaznice Stanje odlicno Serie E Repubblica Italiana Ministero Della Pubblica Istruzione Direzione Generale Delle Antichita E Belle Arti Biglietto D`ingresso Lire 250 Tariffa Intera Nessvna Mancia Kljucne reci za pretragu E Series Italian republic Ministry of Education General Directorate of Antiquities and Fine Arts Entrance ticket Lire 250 Full Rate No tip Π‘Π΅ΡΠΈΡΠ° Π ΠΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠ°Π»Π½Π° ΡΠΏΡΠ°Π²Π° Π·Π° ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π£Π»Π°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΈΡΠ΅ 250 Π£ΠΊΡΠΏΠ½Π° ΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΠΌΠ° Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Serija E Italijanska republika Ministarstvo za obrazovanje Generalna uprava za starine i likovne umetnosti Ulaznica Lire 250 Ukupna cena Nema napojnice Serie E Republica Italiana Ministero Dela Publica Istruzione Direzione Generale Dele Antichita E Bele Arti Biglietto Dingresso D ingresso Lira 250 Tarifa Intera Nesvna Mancia Italia italija italy italijanske italijanski italijansko tickets ulaznica ulaznice starina starine lepa lepo umetnost umetnosti art arts kolekcionarstvo kolekcionarski primerak zbirka ulaznica za zbirku karata karta karte lira lire pozivnica pozivnice ulaynica ulaynice serija serije a antika antikvitet antikviteti antikvarni 1 2 3 4 kec dvojka trojka cetvorka golf kais kaisa rebrastog zupcastog rebrasti zupcasti drugo druga dbajovic na rasprodaji mojlink www com in rs popust na popustu polovne polovni kupindo jeftina jeftino knjige prodaja na prodaju prodajem moj link prednji prednja golf za golfa drugo druga dbajovic na rasprodaji mojlink www com in rs popust na popustu polovne polovni kupindo jeftina jeftino knjige prodaja na prodaju prodajem moj link prednji prednja najbolje u lazarevcu old timer old timers old tajmer oldtajmer oldtajmeri lenjir
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Set u koΕΎnoj futroli. 1) Pelikan 20 Silvexa crno/srebrno nalivpero / pero od 14-karatnog zlata ProizvoΔeno je izmeΔu 2/1965. i 8/1970. Boja tela: crna Boja poklopca: `silvexa` (srebrna) Boja prstena na telu: srebrna Engleski: Pelikan 20 Silvexa Fountain Pen / Black / Nib: 14 ct gold (M20 Silvexa Black) 2) Pelikan 20 Silvexa crno/srebrna mehaniΔka olovka / mine od 1,18mm ProizvoΔeno 1970-tih. Engleski: Pelikan 20 Silvexa Mechanical Pencil / Black/Silver / 1.18mm Leads ObeleΕΎeno je da je komplet polovan bez oΕ‘teΔenja ali najverovatnije je samo par puta koriΕ‘Δen. OdliΔno je oΔuvan. Stajao je u futroli i samo se na donjem delu futrole vide male bele taΔkice, a unutar futrole su na dva mesta ispisani inicijali. Nalivpero je poreΔeno radi potvrde serije na sledeΔem sajtu: https://www.pelikan-collectibles.com/en/Pelikan/Models/Revised-Piston-Fillers/P1-Other/index.html Nema takvih podataka i o mehaniΔkim olovkama. Dimenzije nalivpera: duΕΎina 131mm, duzina tela: 115mm, duΕΎina poklopca 61mm TeΕΎina: 16g Dimenzije mehaniΔke olovke: duΕΎina 132mm TeΕΎina: 18g TeΕΎina seta sa futrolom: 78g Pogledajte fotografije. Mogu fotografisati i dodatno po zahtevu.
-
Tehnika chevron_right Računari i prateća oprema
KUPUJTE BEZBEDNO I KUPUJTE PROVERENO! POGLEDAJTE MOJE OCENE! SALJEM POSTEKSPRESOM i BEX-om SIROM SRBIJE! MOGUCE LICNO PREUZIMANJE I TESTIRANJE U INDJIJI I NOVOM SADU! BENQ Joybook S53W 13.3 inca PRELEPI beli laptop. Zgodan, mali ali i vrlo funkcionalan i kvalitetan laptop. Elegantan, beli idealan `zenski` laptop. Sve ispravno i testirano. Na tastaturi, kao sto vidite sa slike, fali par tipki (4 tipke koje se mogu montirati) ali i bez njih kucanje radi bez problema. Moguce je staviti nove tipke i tastatura kao NOVA! Odlicno ocuvan, tek malko jedva primetno napukao na levoj strani kod plastike pored sarke. Napukao samo malo od stezanja srafa koji je na tom delu. Baterija mu drzi oko 1 sat i 15 minuta. Sledi specifikacija modela: BenQ Joybook S53W Processor and Chipset Intel Pentium M processor 750 @ 1.86GHz with 2MB On-Die L2 cache (Dothan) Mobile Intel 915PM Express chipset Operation System Microsoft Windows XP Professional with Service Pack 3 BIOS Phoenix Flash BIOS, supports CD-ROM and USB boot System Memory 1GB DDR2 2 x DDR2 SO-DIMM Slots for up to 2GB memory capacity LCD 13.3-inch WXGA (1280 x 768 pixels) TFT LCD Panel with 200nits Brightness Video Intel GMA 900 Integrated Graphics (up to 64MB VRAM) 1 x 15-pin D-sub Video Out HDD FUJITSU 2.5-inch PATA (MHT2080AH) 80GB 5,400RPM 8MB Buffer Optical Drive Panasonic UJ-840S Super Multi DVD Writer CD-ROM Read: 24x CD-R Write: 24x CD-RW Write: 24x DVDΒ±R Write: 8x DVDΒ±RW Write: 4x DVD+R DL Write: 2.4x DVD-RAM Write: 5x Communication Intel PRO/Wireless 2200BG Network Connection Realtek RTL8139/810x Family Fast Ethernet NIC Infrared AC97 SoftV92 Data Fax Modem with SmartCP Audio AC`97 Audio Stereo Speakers I/O Port 2 x USB 2.0 ports 1 X IEEE 1394 port 1 x Mic-in 1 x Headphone out 1 x RJ11 modem jack 1 x RJ45 Ethernet jack Card Reader 1 x 5-in-1 Card Reader (SD/MMC/MS/MS Pro/xD) Dimensions & Weight 324 x 227.7 x 24.9 ~ 36.9 mm (W x D x H) 2.1kg
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
!!! OBAVEΕ TENJE !!! PAΕ½LJIVO PROΔITAJTE OPIS AUKCIJE I MOJE USLOVE PRODAJE, jer naknadne reklamacije ne uvaΕΎavam! !!! JEDINSTVENA PONUDA !!! U ponudi su dve stare sportske fotografije - FK Partizan Pobednik kupa marsala Tita i fudbalera - Zlatko Cajkovski, generalno odlicno ocuvane i kao takve predstavljaju pravi kolekcionarski primerak svoje vrste. Naredni deo opisnog dela je preuzet sa bloga crno-bela nostalgija, autora teksta Aleksandar Pavlovic; Kup Jugoslavije, odnosno Kup MarΕ‘ala Tita, bio je najmasovnije fudbalsko takmiΔenje u Jugoslaviji. Karakteristika tih prvih sezona u Kupu Jugoslavije bila je da se takmiΔenje igralo u jednoj kalendarskoj godini - poΔinjalo je krajem avgusta, a zavrΕ‘avalo se za Dan Republike, oko 29. novembra. Svoj drugi trofej u tom takmiΔenju, fudbaleri Partizana su osvojili 1952. godine. Do trofeja ih je vodio trener Toni PogaΔnik. U kvalifikacijama igranim od 17. do 23. avgusta 1952. godine, Partizan je prvo savladao RadniΔki u Kragujevcu sa 5-4, a zatim i ekipu BSK-a sa 2-1. Naravno, reΔ je o tzv. `novom` BSK-u, klubu nastalom od beogradskog Metalca, koji sa slavnim i predratnim BSK-om nema nikakve veze. Partizan je nastupio protiv BSK-a i pobedio sa 2-1,. Naravno, to su godine kada je Partizan nosio svoju prvobitnu klupsku boju, crveno-plavu. Na ovoj utakmici Partizan je nastupio u crvenim dresovima i plavim Ε‘orcevima. Usledila je osmina finala i pobeda Partizana na Cetinju protiv LovΔena, od 3-0, a onda i duel u Δetvrtfinalu, na Stadionu JNA, protiv Hajduka. Ta utakmica je odigrana 5. oktobra 1952. godine, a Partizan je savladao velikog rivala sa 5-0! U polufinalu, Partizan je odmerio snage sa niΕ‘kim RadniΔkim i pobedio 4-1, 2. novembra 1952. na Δairu. Veliko finale, odigrano 29. novembra 1952. godine, za Dan republike. Partizan je naneo pravu katastrofu Crvenoj zvezdi i slavio sa 6-0! Pred 50.000 gledalaca utakmicu je sudio Vasa StefanoviΔ, a Partizan je nastupio u sastavu StojanoviΔ, Belin, ΔoliΔ, Δajkovski, StefanoviΔ, JovanoviΔ, Valok, VeselinoviΔ, Bobek, AtanackoviΔ, Zebec. Golove za Partizan su postigli Valok u 13.minutu, Zebec u 25, opet Valok u 35, pa opet Zebec u 49, Bobek u 80. i na kraju VeselinoviΔ u 84.minutu. Posle ove veliΔanstvene pobede, fudbaleri Partizana - tadaΕ‘nji beogradski `crveno-plavi` su prigrabili drugi trofej nacionalnog kupa! Dimenzije fotografije FK Partizan je 13.3 x 9.8cm Dimenzije fotografije fotografije Cajkovskog je 11.8 x 8.1cm Prava prilika za sve iskonske kolekcionare da po zaista extra ceni upotpune svoje kolekcije. taqgovi - stara fotografija, fudbal, football, sport, jugoslavija, autogrami, kolekcionarstvo, crvena zvezda, partizan, radnicki nis, cajkovski zlatko ... Objektivno stanje fotografija je prikazano na slikama. Za sve dodatne informacije, slobodno pitajte. Ostale moje aukcije i predmete moΕΎete pogledati http://www.limundo.com/Clan/PeleAFC/SpisakAukcija http://www.kupindo.com/Clan/PeleAFC/SpisakPredmeta SreΔna kupovina :)
-
Tehnika chevron_right Računari i prateća oprema
KUPUJTE BEZBEDNO I KUPUJTE PROVERENO! POGLEDAJTE MOJE OCENE! SALJEM POSTEKSPRESOM i BEX-om SIROM SRBIJE! MOGUCE LICNO PREUZIMANJE I TESTIRANJE U INDJIJI I NOVOM SADU! Sony Vaio VGN-NW21MF laptop 15.6`` ekran / 320 GB hard / 4 GB RAM / 512MB GDDR3 grafika sa punjacem - ODLICAN! Model: PCG-7186M VGN NW21MF Vrlo lep i kvalitetan svetlo rozi laptop besprekoran u radu! Baterija nazalost ne drzi iako pokazuje 0% Wear level. Na njemu je instaliran Windows 7 operativni sistem sa svim potrebnim programima za rad tako da je potpuno spreman za upotrebu. Dobro ocuvan sa sitnijim tragom koriscenja na poklopcu i sa malo napuklom plastikom u delu gde se prikljucuje memorisjka kartica (deo zalepljen trakom kao sa slika). Potpuno ispravan i testiran. Radna garancija 30 dana. Karakteristike laptopa: Ekran - 15.6`` inca LCD rezolucije 1366 x 768 piksela Procesor - Intel DualCore Intel Core 2 Duo T6600, 2.2 GHz Cipset: Intel Cantiga PM45 Graficka kartica - ATI Mobility Radeon HD 4570 Series 512 MB GDDR3 Memorija - 4GB Elpida Hard disk - 320 GB Western Digital WD SATA Opticki uredjaj / rezac - PIONEER DVD-RW DVRTD09 Zvucna kartica - Realtek ALC262 @ Intel 82801IB ICH9 - High Definition Audio Controller WiFi bezicni internet - Intel(R) WiFi Link 5100 AGN LAN mrezni internet - Generic Marvell Yukon 88E8057 PCI-E Gigabit Ethernet Firewire 1394 kontroler - Ricoh R5C832 IEEE1394 Citac memorijskih kartica - DA WEB kamera - Sony Visual Communication Camera Portovi na laptopu: 3 x USB 2.0 1 x VGA izlaz 1 x HDMI izlaz 1 x FireWire 1394 ulaz 1 x PCMCIA Express Card Slot ulaz za kartice 1 x LAN Network 10/100/1000 Mbps (RJ45) 1 x Audio ulaz za slusalice 1 x Mikrophone ulaz za mikrofon 1 x Kesington lock za zakljucavanje laptopa
Marko A. KovaΔiΔ - Naprej v preteklost Brizgni tisk, 1994. Marko A. KovaΔiΔ - Napred u proΕ‘lost Ε‘tampa, 1994. 20x15cm. Na samoj grafici nema potpisi, vec samo potpis na poledjini nekadasnjeg rama. Vidi slike! MARKO A. KOVAΔIΔ Rojen 13. oktobra 1956 v Ljubljani. Diplomiral na Akademiji za likovno umetnost v Ljubljani, 1988 konΔal specialko za kiparstvo. Ustanovni Δlan GledaliΕ‘Δa Ane Monro (1981β1991), skupine R IRWIN S (1983β1985) in skupine Zlati kastrioti (od 2000). Kot samostojni polimedijski in interdisciplinarni umetnik se ukvarja s performansom, skulpturo, z instalacijami, videom, glasbo, s filmom in teatrom. Za svoje delo je leta 1987 prejel nagrado Zlata ptica in leta 1994 ZupanΔiΔevo nagrado mesta Ljubljane. Mednarodno zdruΕΎenje ICAN, International Contemporary Art Network s sedeΕΎem v Amsterdamu, je razglasilo razstavni projekt Civilizacija plastosov za Delo meseca (februar 2003). Samostojni projekti 1994β2006 Performansi 1996 The Drug of the Natyon (z/with 2227, Fourklor, etc.), Ljubljana, Lutkovno gledaliΕ‘Δe > Kopenhagen, Kronborg For Your Eyes Only, VarΕ‘ava / Warsaw, The Centre for Contemporary Art, Ujazdowski Castle 1998 Zvezda? / Star?,Ljubljana, Metelkova mesto, Galerija Alkatraz Markov kot iz zbirke Katastropolisa, Metelkova mesto, Sot 24 1999 PreΕΎivelo mesto, Ljubljana, Galerija Kapelica Katastropolis 2227 (This Is Your Shadow on My Wall), ARTileria, KluΕΎe Katastropolis 2227, Maribor, Razstavni salon RotovΕΎ; Ljubljana, Galerija Ε kuc; Ljubljana, Galerija Gornji trg; Ljubljana, Galerija Kapelica Katastropolis 2227, Limerick, City Gallery of Art 2000 Plastos: PaleontropoloΕ‘ki muzej, Ljubljana, Galerija Kapelica PreΕΎivela civilizacija, Novo mesto, KnjiΕΎnica JoΕΎeta Mazovca 2001 PreΕΎivelo mesto: Katastropolis, Beograd, Galerija Studentskog kulturnog centra Ruska utopija (predavanje), Ljubljana, Trubarjev antikvariat 2002 Nejeverni TomaΕΎ (Zlati kastrioti), Ljubljana KUD France PreΕ‘eren > Maribor, Pekarna 2002/2003 Dr. SkavΔenko vodi po razstavi Civilizacija plastosov, Ljubljana, Narodni muzej 2005 Zlati res (Zlati kastrioti), Ljubljana, KUD France PreΕ‘eren > Ljubljana, Ana Desetnica Street Theatre Festival > Metelkova mesto, Menza pri koritu Video Naprej v preteklost / Forward to the Past, Beta SP, Digital D3 mastering, V.S. Video / Forum Ljubljana & VPK, Ljubljana 1995, 10β Plastosi / Plastoses, Beta SP, Digital D3 mastering, V.S. Video / Forum Ljubljana, 2000, 10β Lab Party, Mini DV, Digital D3 mastering, Forum Ljubljana/Zwiks, 2002, 4β Dosje 83:03. Video rekonstrukcija / Dossier 83:03. Video Reconstruction, DVD, 2003, 48β Svetla prihodnost: Plastos Fedor pomaga / Bright Future: Plastos Fedor Assists, Mini DV, stop-motion animacija, Forum Ljubljana, 2003, 6β Zlati res, DVD, Zlati Kastrioti/SCCAβLjubljana, 2004, 31β Samostojne razstave 1994 Naprej v preteklost / Forward to the Past, Ljubljana Galerija Ε kuc > Celje, Galerija sodobne umetnosti; Maribor, Razstavni salon RotovΕΎ 1995 Laterna magica, Ljubljana, Moderna galerija: Mala galerija Stolovid (Urbanaria β drugi del) / Chair-View (Urbanaria β Part Two), Ljubljana Katastropolis 2227, Koper, Galerija LoΕΎa 1996 ZatiΕ‘je pred viharjem / The Lull Before the Storm, Ljubljana, BeΕΎigrajska galerija Disinfected for Your Protection (For Your Eyes Only), VarΕ‘ava / Warsaw, The Centre for Contemporary Art, Ujazdowski Castle 1997 Izgubljeni horizont / The Lost Horizon, Ljubljana, Galerija Kapelica Fragmenti pozabe / Fragments of Oblivion, Ε kofja Loka, Galerija Ivana Groharja 1998 Fiziognomika plastosa / Physiognomy of Plastos, Ljubljana, Informacijski center Moderne galerije Zvezda? / Star?,Ljubljana, Metelkova mesto, Galerija Alkatraz Markov kot iz zbirke Katastropolisa, Metelkova mesto, Sot 24 Med bliΕΎnjiki in sorodniki (z/with Ε½iga Koritnik & Miha Krivic), Ljubljana, Galerija Kapelica 1999 Izgubljeno vrijeme, Rovinj, Galerija Sv. Toma PreΕΎivelo mesto, Ljubljana, Galerija Kapelica 2000 Sije zvezda petokraka, Ljubljana, Galerija Dvorni trg Plastos: PaleontropoloΕ‘ki muzej, Ljubljana, Galerija Kapelica 2001 Plastos: PaleontropoloΕ‘ki muzej II, Maribor, Razstavni salon RotovΕΎ Plastosi potujejo, ICS vlaki LjubljanaβMariborβLjubljana, Mestni avtobusi Ljubljana in Maribor PreΕΎivela civilizacija, Beograd, Studentski kulturni centar 2002 Civilizacija plastosov, Ljubljana, Narodni muzej 2003 Pri 3D ekranu, Ljubljana, Metelkova mesto, umetnikov atelje / artistβs studio Dosje 83:03, Likovni salon Celje > Zagreb, Galerija Studentskog centra 2004 Prestop, Ljubljana, Peterokraki stolp na Ljubljanskem gradu Nazaj v prihodnost, Ε kofja Loka, Galerija Ivana Groharja Plastoratorij, Ljubljana, Galerija Kapelica 2005 Dosje 83:03, Ljubljana, Metelkova mesto, Klub Gromka In memoriam Metelkovi 93β98. Pozabljena petletka, Ljubljana, Metelkova mesto, Jalla, Jalla Plastosi, Ljubljana, Galerija Art.si Flash Back, Maribor, Kibla, Kibela Izguba ΕΎelje, Ljubljana, Projektna soba SCCA 2006 LjubeΔi pogled, Ljubljana, Mestna galerija Skupinske razstave in festivali (izbor) 1994 Best of Ostranenie 93, New York, Knitting Factory > Ljubljana, Moderna galerija > Zagreb, UmjetniΔki paviljon > Berlin, Czech Cultural Center > Bonn (EuropaβEuropa), Exhibition Hall of the Federal Republic of Germany β’β’ A Past Memorized β A Future Conceived: Video From Slovenia, Rotterdam, Zaal die Unie > Amsterdam, Netherlands Film Museum > Dunaj/Vienna, Medienwerkstatt > Gradec/Graz, ESC > MΓΌnchen, Marstal, Bayerischer Staatscheuspiel > Iowa, School of Art and Art History > Kassel β’β’ SlovenaΔki video danas, Beograd, Bitef teatar β’β’ Monumental Propaganda, Ljubljana, Moderna galerija β’β’ Od alternativne scene do avtorskega videa: Video produkcija v Sloveniji (1992β94) / From Alternative Scene to Art Video: Video Production in Slovenia (1992β1994), Rijeka, Moderna galerija > Maribor, Media Nox > Ljubljana, KUD France PreΕ‘eren > Skopje, Muzej na sovremenata umetnost > Videm/Udine (Videokids β94), Sala Video Cinema Ferroviario > Portogruaro β’β’ Von uns aus... Neue Kunst aus Slowenien, Marburg, UniversitΓ€tsmuseum fΓΌr bildende Kunst > Wiesbaden > Bonn > Brussels > GΓΆttingen > Hamburg > Darmstadt > Stuttgart β’β’ Cetinjski bienale, Cetinje, Plavi dvorac β’β’ 22. Festival der Nationen, Ebensee, Kino Ebensee β’β’ U3, 1. trienale sodobne slovenske umetnosti, Ljubljana, Moderna galerija β’β’ Urbanaria β prvi del/ Urbanaria β Part One (SCCAβLjubljana), Ljubljana, NUK 1995 The Collection of the P.A.R.A.S.I.T.E. Museum: Slovene Art of the 1990s, BudimpeΕ‘ta/Budapest, MΓΌcsarnok > Bochum, Museum Bochum β’β’ Tunel (Dan planeta Zemlje β95), Zagreb, Tunel pod GriΔem β’β’ MikuliΔi β95, Zagreb, PongraΔev dvorac β’β’ Arte a Pordenone, Pordenone β’β’ From Alternative Scene to Art Video: Video Production in Slovenia (1992β1994), Moskva/Moscow, Centre for Contemporary Arts > St. Peterburg, Soros Center for Contemporary Arts β St. Petersburg β’β’ Cash & Carry, Ljubljana, Galerija Ε kuc β’β’ 5. slovenski filmski maraton, PortoroΕΎ, Avditorij β’β’ International symposium de sculpture (Luxembourg Ville EuropΓ©enne de la Culture), Esch-sur-Alzette 1996 Najnowsza sztuka video ze Slowenii, VarΕ‘ava/Warsaw, The Centre for Contemporary Art, Ujazdowski Castle β’β’ Alpe Adria Cinema, Trst/Trieste, Cinema Excelsior β’β’ Videoformes 96, Clermont Ferrand, Maison des Congres, Salle Multimedia β’β’ Tanz-Geschichten 24, KΓΆln, Cinemathek KΓΆln β’β’ From Alternative Scene to Art Video: Video Production in Slovenia (1992β1994), Los Angeles, CalArts > LACE Gallery β’β’ 24. Festival der Nationen, Ebensee, Kino Ebensee β’β’ Senzatitolo β Eventi, Azioni, Esposizioni, Rovereto, Auditorium R. Zandonai β’β’ Trnfest, Ljubljana, KUD France PreΕ‘eren β’β’ Immaginario altro, Trst, Sala Franco β’β’ Pepelkova β Gromki festival, Ljubljana, Metelkova mesto β’β’ LUR, Mostar, Kulturni dom β’β’ Monumental Propaganda, Fullerton, Muckenthaler Art Center > Miami Beach, Bass Museum of Art > Kansas City, Kemper Museum of Contemporary Art and Design β’β’ Cybersalon akvarij, Celje, Likovni salon Celje β’β’ Ε tudentski kulturni dnevi, Ljubljana, Slovenska kinoteka β’β’ 6e Mondial de la video β 18e Festival International du Film Super 8 et Video, Bruselj, Centre culturel Jacques Franck β’β’ 5e Biennale Internationale du Film sur lβArt, Paris, Centre Georges Pompidou β’β’ Hi-Tech umeni, Brno, Dum umeni 1997 Medij v mediju (SCCAβLjubljana), Ljubljana, Mestna galerija β’β’ Kabinet najdenih predmetov, Koper, Galerija LoΕΎa β’β’ Monumental Propaganda, Helsinki, Helsinki City Art Museum > Uppsala, Uppsala Konstmuseum β’β’ Videospotting (Evropski mesec kulture), Ljubljana, Klub Metropol β’β’ Modra roka β Majski salon β97, Ljubljana, Galerija Riharda JakopiΔa β’β’ 3. Sarajevo film festival, Sarajevo, Kinoteka BIH β’β’ Hicetnunc, San Vito al Tagliamento, Pordenone, Ex Essiccatoio Bozzoli β’β’ LUR, Sarajevo, Collegium artisticum, Euro Club β’β’ This Art is Recycled, Ljubljana, Galerija Ε kuc β’β’ Interstanding 2, Tallinn, Eesti Kunstakadeemia > Tartu, Eesti Rahva Museum β’β’ Slovenski plakat devetdesetih let, Ljubljana, Galerija Riharda JakopiΔa β’β’ Iskanje izgubljenega Δasa, 15 let Forumove video produkcije, Ljubljana, Slovenska kinoteka β’β’ Fiat β festival internacionalnog alternativnog teatra, Podgorica, Dom omladine Budo TomoviΔ, pozoriΕ‘te Dodest β’β’ Tzara Marathon Night (Tzara Rerum Novara), Chisinau 1998 Iskanje izgubljenega Δasa, 15 let Forumove video produkcije, Maribor, Pekarna > Koper, Mladinski kulturni center > Postojna, Mladinski kulturni delovni center > Δrnomelj, Mladinski kulturni klub > Ε½elezniki, Kulturno druΕ‘tvo Rov Ε½elezniki > KrΕ‘ko, Atrij Valvasorjeve hiΕ‘e β’β’ Avant-garde Films and Videos from Central Europe (Festival of Central European Culture), London, Cinema Lux β’β’ Body and the East, Ljubljana, Moderna galerija β’β’ Intra muros β Med zidovi, ARTileria, KluΕΎe β’β’ Permanent Instability (Onufriβ98), Tirana, National Gallery 1999 Art from a Rucksack, Limerick City Gallery of Art & Belfast, Catalyst Arts Gallery β’β’ Art in Slovenia, Koper, Galerija LoΕΎa β’β’ This Is Your Shadow on My Wall, ARTileria, KluΕΎe β’β’ Eastern Europe After The Berlin Wall, St. Peterburg, Marble Palace, State Russian Museum β’β’ βBeyond Timeβ Shelter, Novosibirsk β’β’ European Art Avant-garde, BudimpeΕ‘ta/Budapest, Balazs Bela Studio β’β’ Campo video, Benetke/Venice, IUAV β Tolentini 2000 American Dreams, Maribor, Umetnostna galerija β’β’ Homo.sapiens.3000, Maribor, Kibla, Kibela β’β’ Basel, Videoszene Slowenien, Kunsthalle Basel β’β’ Videodokument, Ljubljana, Metelkova mesto, Teater Gromki & Galerija Alkatraz β’β’ Crossing Over 4, Ljubljana, Ljudmila β’β’ Dreamwatcher, Kiev β’β’ East West Video, Novosibirsk β’β’ Communication, Almaty β’β’ Film Video Monitor:Video Gong, Gorica/Gorizia β’β’ Video Medea, Novi Sad β’β’ Media.art.theory.week, Labin β’β’ Co-operation, Dubrovnik 2001 Oko in njegova resnica, Ljubljana, Moderna galerija β’β’ Slovene Way, Bologna, Galleria Neon β’β’ Konverzacija, Beograd, Muzej savremene umetnosti β’β’ Vulgata: U3 β Trienale sodobne slovenske umetnosti, Ljubljana, Moderna galerija β’β’ Vulgata: Kunst aus Slowenien, Berlin, Neuer Berliner Kunstverein β’β’ Becoming digital,Zagreb, net.center Mama β’β’ Black Box Recorder, Maribor, Razstavni salon RotovΕΎ β’β’ Salon mladih, Zagreb β’β’ Beograjska izkuΕ‘nja, Beograd,Ε kola za istoriju i teoriju umetnosti β’β’ 4 International Film festival: PAC Multimedia center, Skopje, New Media Space 2002 Sao Paolo Biennial, San Paulo β’β’ Izbrana dela slovenskih avtorjev iz zbirk Moderne galerije (1950β2000), Ljubljana, Moderna galerija β’β’ Metelkova v San Paulu, Ljubljana, BeΕΎigrajska galerija 2 β’β’ Utopia Travel, Kairo β Beirut β Istanbul β Sofia β Skopje β Beograd β Sarajevo β Zagreb β Ljubljana β Dunaj/Venna β’β’ Videodokument, Nova Gorica, Mestna galerija 2003 Do roba in naprej: Slovenska umetnost 1975β1985, Ljubljana, Moderna galerija β’β’ European Photography Projects I β Parallel Avantgardes, Dunaj/ Wien, Artspace β’β’ Video Art From Slovenia, Erevan, NPAK, Armenian Center for Contemporary Experimental Art β’β’ Animateka, Ljubljana, Slovenska kinoteka β’β’ Retrospektiva: Celje po Celju β dokumentarni filmi, Ljubljana, Slovenska kinoteka β’β’ Metelkova mesto: Praznovanje obletnice, Ljubljana, Metelkova mesto β’β’ Z novimi animacijami v novo leto, Ljubljana, Slovenska kinoteka β’β’ Videodokument, Stazione Topolo/Postaja Topolovo β’β’ Borderphonics, IRC: irc.indymedia.org β Webradio β’β’ Beyond the Map β Deconstructing Narratives, Bourges cedex, La Box 2004 Demistifikacija medijev, Sarajevo, Pro.ba (SCCA) β’β’ Dotik, Udine/Videm, podzemni bunker/shelter β’β’ Arteria β simpozij o sodobni umetnosti, Ε kofja Loka, Atelje CLOBB β’β’ Obrazi kiparstva, Ljubljana, Magistrat β’β’ RazΕ‘irjeni prostori umetnosti, Slovenska umetnost 1985β1995, Ljubljana, Moderna galerija β’β’ Sopotniki premoderne, Sp. HotiΔ, Muzej premoderne umetnosti β’β’ Slovenski filmski festival, Ljubljana, Cankarjev dom β’β’ Home made marmelade, 3rd International Video Art Fest, PriΕ‘tina, Centre for Contemporary Arts β’β’ Sedem grehov: LjubljanaβMoskva / Seven Sins: LjubljanaβMoscow, Arteast razstava, Ljubljana, Moderna galerija 2005 Towards Zero Gravity β TeΕΎnost v slovenski likovni umetnosti 20. in 21. stoletja, Ljubljana, Moderna galerija, svetovni splet/www β’β’ Hevreka 05, Ljubljana, Gospodarsko razstaviΕ‘Δe β’β’ Festival stalne groΕΎnje β Poletje v Mali Ε‘oli, Ljubljana, Metelkova mesto, Klub Gromka β’β’ 9. kolonija Iveta Ε ubica, Ε kofja Loka, Galerija Ivana Groharja β’β’ PostsovkhoZ 5 (mednarodni simpozij), Mooste, MoKS β’β’ Teritoriji, identitete, mreΕΎe, Slovenska umetnost 1995β2005, Ljubljana, Moderna galerija β’β’ Materika, Grad Kromberk in Gorica, Castello di Gorizia β’β’ Prva linija, 26. grafiΔni bienale, Ljubljana, MGLC β’β’ Kiparske krajine, Ljubljana, BeΕΎigrajska galerija 2 β’β’ Proces Metelkova, Ljubljana, Metelkova mesto, Galerija Alkatraz β’β’ Visages francophones/Obrazi Slovenije, Cahors, Quenze Donadieu β’β’ Zvezdni prah, 60 let prve slovenske Akademije za likovno umetnost, Ljubljana, Galerija Kresija β’β’ Essence of Life/Art, BudimpeΕ‘ta/Budapest Ludwig Muzeum β Palace of Arts > Moskva/Moscow, The State Tretyakov Gallery 2006 Prostor mesta. Predstavitev likovnih ustvarjalcev AKC Metelkova mesto, Ljubljana, Galerija Kresija β’β’ Essence of Life/Art, St.Petersburg, State Russian Museum, The Marble Palace Publikacije in katalogi Programiranje pogleda (Barbara BorΔiΔ), Galerija Ε kuc, Ljubljana, 1988 Kralj MatjaΕΎ in Winetoujevi dediΔi (Barbara BorΔiΔ), Center IDCO, Ljubljana, 1990 Kabinet M, (Barbara BorΔiΔ), PreΕ‘ernova hiΕ‘a, Kranj, 1990 Fragmenti / Fragments (Goran TomΔiΔ, Barbara BorΔiΔ), Likovni salon Celje, 1990 No More Heroes Any More (Bogdan LeΕ‘nik, Barbara BorΔiΔ), Forum Ljubljana, 1992 Marko A. KovaΔiΔ. Thing. Short History - Part One / Stvar. Kratka zgodovina - prvi del, 1981-1994 (ur./ed. Barbara BorΔiΔ), Studia humanitatis, Ljubljana, 1994 Laterna magica (Nadja Zgonik), Moderna galerija Ljubljana, 1995 For Your Eyes Only: Disinfected for Your Protection (ur./ed. Nevenka Ε ivavec), Likovni salon Celje, 1995 Katastropolis 2227 (Nadja Zgonik), Obalne galerije Piran, 1995 ZatiΕ‘je pred viharjem / The Lull before the Storm (Bogdan LeΕ‘nik), BeΕΎigrajska galerija, Ljubljana, 1996 Izgubljeni horizont / The Lost Horizon (Jurij V. Krpan), Galerija Kapelica, Ljubljana, 1998 Izgubljeno vrijeme / Tempo perduto, ZaviΔajni muzej grada Rovinja, 1999 Sije zvezda petokraka (MiΕ‘o Alkalaj), Galerija Dvorni trg, Ljubljana, 2000 Plastos - Δasopis / newspaper (ur. Marko A. KovaΔiΔ), Forum Ljubljana, 2001 Dosje 83:03 / Dossier 83-03 (Irena ΔerΔnik), Likovni salon Celje, 2003 Prestop (Petra Skaberne), DLU, Ljubljana, 2004 Nazaj v prihodnost (Barbara Sterle Vurnik), Galerija Ivana Groharja, Ε kofja Loka, 2004 STVAR 2. Kratka zgodovina. Drugi del (1994-2006) / THING 2. Short History. Part Two (1994-2006), (ur./ed. Barbara BorΔiΔ), Mestna galerija Ljubljana, 2006 ObseΕΎni intervjuji z avtorjem Bogdan LeΕ‘nik in Barbara BorΔiΔ, Ujeti gledalca, Problemi-razprave Β»Podoba-kristalΒ«, Ljubljana, 1988, Ε‘t. 9 Barbara BorΔiΔ, Pesem mesa in podoba je telo postala, Likovne besede Β»Umetnost je moΔnejΕ‘a od smrtiΒ«, Ljubljana, 1992, Ε‘t. 21/22 Nadja Zgonik, Marko A. KovaΔiΔ: Dve zgodbi / Marko A. KovaΔiΔ: Two Stories, M`ARS, Δasopis Moderne galerije Ljubljana, 1993, letnik V/Ε‘t. 3,4 Zoran SrdiΔ, Marko KovaΔiΔ, ObnaΕ‘am se kot arheolog, Likovne besede, Ljubljana, 2003, Ε‘t. 63, 64 Lilijana StepanΔiΔ, Creative Trickster, Essence of Life/Art, Adamo, Ljubljana, 2005 Lukan BlaΕΎ: Sto triindvajset znaΔk z likom Lenina. Delo, Ljubljana, 10.6.2006 Televizijske oddaje o avtorju Zemira AlajbegoviΔ in Neven Korda, Podoba Ε‘t. 5, A Kanal, december 1992 Igor VrtaΔnik, TV Slovenija 1: Izzivi, oktober 2001 Amir MuratoviΔ, TV Slovenija 1: Evropski kulturni magazin Alica, marec 2003 SaΕ‘a Ε avel, TV Slovenija 1, Osmi dan, 8. 6. 2006 SunΔica OstoiΔ, HTV 1, Transfer, 29. 7. 2006 Publikacije in katalogi skupinskih razstav (izbor po letu 1994) Urbanaria - prvi del / Urbanaria - Part One (ur. B. BorΔiΔ, H. Pivec, L. StepanΔiΔ), SCCA-Ljubljana, Ljubljana, 1994 Interregnum, Notice o sodobni slovenski umetnosti / Interregnum, Notes on Contemporary Slovene Art, U3 - Trienale sodobne slovenske umetnosti (TomaΕΎ Brejc), Ljubljana 1994 Meta GabrΕ‘ek Prosenc, Die Slowenische Kunst der Neunziger Jahre, katalog Von uns aus... Neue Kunst aus Slowenien, Marburg, 1994 Od alternativne scene do avtorskega videa: video produkcija v Sloveniji 1992β1994 (Barbara BorΔiΔ), Moderna galerija, Rijeka, 1994 > Muzej sodobne umetnosti Skopje, 1994 The Collection of the P.A.R.A.S.I.T.E. Museum: Slovene Art of the 1990s (ur. Mika BriΕ‘ki), Moderna galerija, Ljubljana, 1995 Barbara BorΔiΔ, Od alternative do autorstva (separat Ljubljana u Beogradu), Vreme, Ε‘t. 232, Beograd, 3. 4. 1995 Andrej Medved, Skrivnostna nadΔasovna alkimija, Primorske novice, Koper, 22. 12. 1995 Letni katalog Galerije Ε kuc 1994 / 1994 Annual Catalogue of the Ε kuc Gallery (ur. Alenka Pirman), Galerija Ε kuc, Ljubljana, 1996 Immaginario altro (Maria Campitelli), Trieste 1996 Kabinet najdenih predmetov (ur. Nadja Zgonik), Obalne galerije Piran, 1997 Realisation: Kunst in der leipziger Messe. The Blurring of the Public Sphere: Working in Interstices (ur. B. Oetker, Ch. Schneider), Oktagon, KΓΆln, 1997 Modra roka (ur. J. Krivec Dragan, N. Zgonik), ZDSLU, Ljubljana, 1997 Zbornik Svet umetnosti. This Art Is Re This Art is Recycled (ur. L. KlanΔar, L. StepanΔiΔ, I. Ε panjol), Galerija Ε kuc, Ljubljana, 1997 Urbanaria β drugi del / Urbanaria β Part Two (ur./eds. B. BorΔiΔ, H. Pivec, L. StepanΔiΔ), OSI-Slovenia (SCCA-Ljubljana), Ljubljana, 1997 Medij v mediju / Media in Media (ur./eds. B. BorΔiΔ, V. Cvahte, L. StepanΔiΔ), OSI-Slovenia (SCCA-Ljubljana), Ljubljana, 1997 Campo video - videoarte slovena / Campo video β Slovenian videoart, Castelvecchi editoria, Rome, 1999 Art from a Rucksack (ur. Nevenka Ε ivavec), Likovni salon Celje, 1999 Interstanding 2 (ur. Sirje Helme), SCCA-Tallinn, 1999 (Barbara BorΔiΔ, Ε kuc-Forum Video Production & Creatures) Eastern Europe After The Berlin Wall, Marble Palace, State Russian museum, St. Peterburg Videodokument. Video umetnost v slovenskem prostoru 1969-1998 / Video Art in Slovenia1969-1998 (ur. Barbara BorΔiΔ), OSI-Slovenia (SCCA-Ljubljana), Ljubljana, 1999 Slovene Way (ur. A. Fonda, M. GabrΕ‘ek Prosenc), PatagoniaArt, Benetke, 2000 American Dreams. 6. mednarodni trienale Ekologija in umetnost / 6th Intenational Triennial The Ecology and the Art, Umetnostna galerija Maribor, 2000 Konverzacija / A Short Notice Show, Muzej savremene umetnosti & CCA- Beograd, 2001 Vulgata: U3 - Trienale sodobne slovenske umetnosti (Gregor Podnar), Moderna galerija Ljubljana, 2001 Izbrana dela slovenskih avtorjev iz zbirk Moderne galerije (1950-2000), Moderna galerija Ljubljana, 2002 Do roba in naprej - Slovenska umetnost 1975-1985 (ur. Igor Ε panjol, Igor Zabel), Moderna galerija Ljubljana, 2003 Impossible Histories: Historical Avant-Gardes, Neo-Avant-Gardes, and Post-Avant-Gardes in Yugoslavia, 1918-1991, (ur. Dubravka DjuriΔ, MiΕ‘ko Ε uvakoviΔ), MIT Press, Massachussetts, 2003 (Barbara BorΔiΔ, Video Art from Conceptualism to Postmodernism) RazΕ‘irjeni prostori umetnosti - Slovenska umetnost 1985-1995 (ur. Igor Ε panjol, Igor Zabel), Moderna galerija Ljubljana, 2004 Arteria - simpozij o sodobni umetnosti (ur. TomaΕΎ Furlan), zbornik, Atelje CLOBB, Ε kofja Loka, 2004 (Barbara BorΔiΔ, Raba videa na primeru projekta Videodokument) MiΕ‘ko Ε uvakoviΔ, Pojmovnik suvremene umetnosti, Horetzky, Zagreb, 2005 Teritoriji, identitete, mreΕΎe - Slovenska umetnost 1995-2005 (ur. Igor Ε panjol, Igor Zabel), Moderna galerija Ljubljana, 2003 Sedem grehov: Ljubljana-Moskva / Seven Sins: Ljubljana-Moscow, Moderna galerija Ljubljana, 2004 Materika (ur. Dario Cimorelli), Silvana Editoriale, Milano, 2005 Kiparske pokrajine (ur. MiloΕ‘ BaΕ‘in), Mestna galerija Ljubljana, 2005 Prva linija, 26. grafiΔni bienale (ur. Lilijana StepanΔiΔ), MGLC, Ljubljana, 2005 Towards Zero Gravity - TeΕΎnost v slovenski likovni umetnosti 20. in 21. stoletja (Igor Zabel), Moderna galerija Ljubljana, 2005 Essence of Life/Art (ur. Jadran AdamoviΔ), Adamo, Ljubljana, 2005 Δlanki (izbor po letu 1994) Aleksandra KostiΔ, Naprej v preteklost, Mβzin, Ε‘t. 28/29, april/maj 1994 β’β’ JaΕ‘a K. Kacin, KovaΔiΔevo kukalo, Mladina, Ε‘t. 12, 1994 β’β’ Nadja Zgonik, Pogled v drobovje vizualnosti, Delo, 31. 3. 1994 β’β’ Tomislav VignjeviΔ, Parodija mnoΕΎiΔnih medijev, Razgledi, 1. 4. 1994 β’β’ Zdenka Badovinac, The Art Scene in Slovenia during a Time of Political and Social Change in the Balkans, Artworld Europe, Ε‘t. 4, Largo, 1994 β’β’ Tanja LesniΔar PuΔko, Kdo potrebuje kip(arja)?, Dnevnik, 22. 12. 1995 β’β’ Barbara BorΔiΔ, To ni muzej / This Is Not a Museum, MβArs, Ε‘t.VII/1, 2, 1995 β’β’ Marjetica PotrΔ, Slovenska umetnost in Amerika: kraji in predmeti / Slovenian Art and America: Places and Objects, MβArs, Ε‘t. 3/4, 1995 β’β’ Nadja Zgonik, Catastropolis, The SCCA Quaterly, No. 1, Tallinn 1996 β’β’ Aldo MilohniΔ, Ε to je alternativa?, Frakcija, Ε‘t. 3, Zagreb 1996 β’β’ John OβBrian, Ljubljana Goes International, Art in America, No. 6, New York, June 1996 β’β’ Barbara BorΔiΔ, From Alternative Scene to Art Video, Video Production in Slovenia, Reader V2_East Meeting, No. 1, Rotterdam 1996 β’β’ Alenka Pirman, Urbanaria v Ljubljani / Urbanaria in Ljubljana, MβArs, Ε‘t. 1/2, 1996 β’β’ Nancy Buchanan, Smisel za kulturno zgodovino, Slovenski video v ameriΕ‘kih oΔeh, Delo, 24. 3. 1997 β’β’ Vesna TerΕΎan, Telefonirati konstrukcijo, Razgledi, 1997, Ε‘t. 12, 11 β’β’ Lilijana StepanΔiΔ, Slovenia, Flash Art, Milan, April/May 1997 β’β’ Barbara BorΔiΔ, Marko KovaΔiΔ: Organizacija prostora, Ars Vivendi, Ε‘t. 32, 1997 β’β’ JaΕ‘a K. Kacin, Ko niti televizija ne pomaga veΔ, Mladina, 14. 2. 1997 β’β’ Vesna TerΕΎan, Modulator No. 1, Mladina, 26. 10. 1998 β’β’ Barbara Sterle, Δudesa iz leta 2227, Dnevnik, 23. 12. 1999 β’β’ BlaΕΎ Lukan, Naseljene komore, Delo, 24. 12. 1999 β’β’ Jure AleksiΔ, Plastosologija, mlada znanost, Mladina, 27. 12. 2000 β’β’ NataΕ‘a PetreΕ‘in, Konstrukt moΕΎne realnosti, Delo, 21.12.2000 β’β’ SaΕ‘o Schrott, Ko (znova) zasije petokraka, SP Panorama, 27.7.2000 β’β’ JaΕ‘a K. Kacin, Izsledki plastosologov zamajali temelje znanosti, Mladina, Ε‘t. 49, 4.12.2000 β’β’ Jelka Ε utej AdamiΔ, Ali je kljuΔ do soΕΎitja v katastrofi? (pogovor), Delo, 1.10.2001β’β’ Simona Vidmar, Skrivnost civilizacije Plastos, VeΔer - kultura, 4. 9. 2001 β’β’ Jolanda Gosak, Vlak kot umetniΕ‘ka galerija. Pogled v 23.stoletje na InterCity Slovenia, Nova proga, oktober 2001, Ε‘t. 9 β’β’ Danijela PureΕ‘eviΔ, Plastosi, Beorama, Beograd, marec 2001 β’β’ Zora Dorin, Umetnik Marko A. KovaΔiΔ o novi civilizaciji: Kdo so Plastosi?, PIL PLUS, Ε‘t. 19, 2002 β’β’ Esad BabaΔiΔ, Marko KovaΔiΔ: inΕΎenir ΔloveΕ‘kih duΕ‘, Glamur β Panorama, 2002 β’β’ Jelka Ε utej AdamiΔ, Plastosi, nori na zvezde, Delo, 24. 12. 2002 β’β’ UrΕ‘a DolinΕ‘ek, ArheoloΕ‘ko kopanje po prihodnosti, Dnevnik, 27. 12 2002 β’β’ Zoran SrdiΔ, MoΔnejΕ‘i od katastrof, Delo, 22. 1. 2003 β’β’ Semira OsmanagiΔ, Z belo brado in belo haljo v muzej (intervju), Nedelo, 16. 2. 2003 β’β’ Danijel Nikola PopoviΔ, Video muzej zvan Β»Dosje 83 β 03Β«, Vjesnik, 18. 12. 2003 β’β’ Rastko MoΔnik, EastWest, Maska, letnik XIX, Ε‘t. 3-4 (86-87), poletje 2004 β’β’ Barbara Sterle Vurnik, Zabrisane meje realnosti, Finance, 26. 4. 2004 β’β’ Petja Grafenauer, Marko KovaΔiΔ na ljubljanskem gradu, Radio Ε tudent: Art-area, 4. 5. 2004 β’β’ Peter Karba, Marko KovaΔiΔ.Izguba ΕΎelje, Radio Ε tudent: Art-area, Ε‘t. 63, 27. 12. 2005 β’β’ Brulc MatjaΕΎ: Recikliranje spomina. Polet, Ljubljana, 29.6.2006, Ε‘t. 25, str. 37, ilustr. β’β’ MenaΕ‘e Lev: Ideje na razprodaji. Delo,Ljubljana, 30.6.2006, Ε‘t. 149, str. 14, ilustr. β’β’ OsmanagiΔ Semira: Pregledna iskrivost. Nedelo, Ljubljana, 25.6.2006, Ε‘t. 25, str. 20, ilustr. β’β’ Sterle Vurnik Barbara: Povabilo v galerijo: FantastiΔni prostori Δudes. Finance, 20.6.2006, Ε‘t. 116, ilustr. β’β’ Zrinski BoΕΎidar: Pritisni in poglej. Dnevnik, Ljubljana, 22.6.2006, Ε‘t. 167, str. 16, ilustr. β’β’ RTV Portal, `Polidisciplinarni Marko A. KovaΔiΔ. 23 let sprehajanja med umetniΕ‘kimi ΕΎanri`, ilustr. http://www.rtvslo.si/kultura (pripravila Polona BalantiΔ), 29. 5. 2006 β’β’ Miha Colner (Miha Colner se je sprehajal po razstavi Marka KovaΔiΔa v Mestni galeriji) Radio Ε tudent: Fine umetnosti, Ljubljana, 22.6.2006. tags: avangarda, irwin, laibach, grupa oho, konceptuala, konceptualna umetnost, neoavangarda, marko pogacnik, Iztok Geister Plamen, Marjan CigliΔ, Milenko Matanovic, AndraΕΎ Ε alamun, TomaΕΎ Ε alamun, David Nez, MatjaΕΎ HanΕ‘ek, NaΕ‘ko KriΕΎnar, Vojin KovaΔ Chubby, AleΕ‘ Kermavner, Franci ZagoriΔnik, Marika PogaΔnik, Zvona CigliΔ, NuΕ‘a i SreΔo Dragan, a saradnici Ivo VolariΔ-Feo, Slavoj Ε½iΕΎek, Braco Rotar, Bojan Brecelj, Drago Dellabernardina, Dimitrije Rupel, Rudi Ε eligo...
Kao na slikama pozivnica za izloΕΎbu u originalnoj koverti Retkost Pozivnica za izloΕΎbu Az Γj Symposion irodalmi, mΕ±vΓ©szeti folyΓ³irat volt, amelyet 1965-ben, az IfjΓΊsΓ‘g cΓmΕ± ΓΊjvidΓ©ki lap mellΓ©kletekΓ©nt alapΓtottak jugoszlΓ‘viai magyar irodalmΓ‘rok. A folyΓ³irat a balkΓ‘ni hΓ‘borΓΊk mΓ‘sodik Γ©vΓ©ben, 1992-ben elhalt; egykori szerkesztΕi 1993-ban VeszprΓ©mben megalapΓtottΓ‘k az Ex Symposion cΓmΕ± folyΓ³iratot, amely az Γj Symposion ΓΆrΓΆksΓ©gΓ©t Εrzi. A lap szerkesztΕi, munkatΓ‘rsai kΓΆzΓ© tartozott Tolnai OttΓ³, Domonkos IstvΓ‘n, Sziveri JΓ‘nos, Fenyvesi OttΓ³, VΓ©gel LΓ‘szlΓ³, valamint BalΓ‘zs Attila, Losoncz AlpΓ‘r, Csorba BΓ©la, Thomka BeΓ‘ta, Szombathy BΓ‘lint, Kontra Ferenc, Radics ViktΓ³ria, Fekete J. JΓ³zsef, Bicskei ZoltΓ‘n Γ©s mΓ©g sokan mΓ‘sok. 2018. februΓ‘r 10-Γ©n kiΓ‘llΓtΓ‘s nyΓlt[1] a folyΓ³irat [2] tΓΆrtΓ©netΓ©rΕl a szentendrei Ferenczy MΓΊzeumi Centrum Irodalmi OsztΓ‘lyΓ‘nak szervezΓ©sΓ©benΛ ΓjvidΓ©ki Orfeuszok. A vajdasΓ‘gi Γj Symposion folyΓ³irat (1965β1992) cΓmmel[3][4][5][6] (kurΓ‘torΛ SzilΓ‘gyi ZsΓ³fia JΓΊlia).[7] 2018. mΓ‘rcius 8-Γ‘n konferenciΓ‘t rendeztek a folyΓ³irat tΓΆrtΓ©netΓ©rΕl[8][9] [SzΓ©t]tΓΆrdelt hagyomΓ‘nyok β SzΓΆvegszervezΕ vizualitΓ‘s az Γj Symposionban cΓmmel.[10] A konferenciΓ‘n elΕadΓ‘st tartott β tΓΆbbek kΓΆzΓΆtt β Orcsik Roland, PetΕcz AndrΓ‘s, Radics ViktΓ³ria, az elΕadΓ³k foglalkoztak az Γj Symposion tΓΆrtΓ©netΓ©vel, korszakaival, valamint a hatΓ‘stΓΆrtΓ©netΓ©vel[11] is. Irodalom[szerkesztΓ©s] BosnyΓ‘k IstvΓ‘n: Politikai symposion a DΓ©lvidΓ©ken; JMMT, ΓjvidΓ©k, 2003 SzerbhorvΓ‘th GyΓΆrgy: VajdasΓ‘gi lakoma. Az Γj Symposion tΓΆrtΓ©netΓ©rΕl; Kalligram, Pozsony, 2005 Losoncz AlpΓ‘r: A hatalom (nΓ©lkΓΌlisΓ©g) horizontja. Hommage Γ Γj Symposion; Forum, ΓjvidΓ©k, 2018 (SzΓ©t)tΓΆrdelt hagyomΓ‘nyok. SzΓΆvegszervezΕ vizualitΓ‘s az Γj Symposionban; szerk. SzilΓ‘gyi ZsΓ³fia JΓΊlia szerk.; Ferenczy MΓΊzeumi Centrum, Szentendre, 2019 maΔarska avangarda katalin ladik balint sombati slavko matkovic vlada kopicl grupa kod miroslav mandiΔ ... slobodan tiΕ‘ma judita Ε‘algo oto horvat postmoderna tribina mladih novi sad Γj Symposion, a Hungarian-language journal published in Yugoslavia, maintained a courageous critical stance and a deliberate spontaneity. The creative community that grew around the editorial team and all but turned into a movement created a literary and artistic milieu in Vojvodina that was marked by a proclivity for experimenta-tion. Struggling with the minority status of the Hungarian language, while enjoying an access to cultural knowledge that was fresher in Yugoslavia than in Hungary, the consecutive editorial teams and the associated generations of artists shaped the periodical with different emphases on literature, visual culture and social criticism, and vary-ing degrees of readiness to comply with the demands of the cultural authorities. Though the history of Γj Symposion may appear uninterrupted, it was constantly hampered by bans, lawsuits, and in 1983 by the dismissal of the editors, right up to the Yugoslav war, when it could no longer be maintained. Besides the literature, this exhibition focuses on the exceptionally strong visual impact of the journal. The display outlines the look characteristic of each editorial team, introduces the key actors associated with the periodical, and illustrates some of its many links with Hungary. Novi Sad Orpheuses allows us to take stock of what is a still relevant literary-artistic achievement of cultural historical significance. Slavko MatkoviΔ bio je jugoslovenski i srpski avangardni umetnik. a bavio se konceptualnom umetnoΕ‘Δu, vizuelno-poetskim istraΕΎivanjima, eksperimentalnim filmom, intervencijama u prostoru, performansom, telesnim akcijama, siromaΕ‘nom umetnoΕ‘Δu, selotejp tekstovima, instalacijama, (konceptualnim) slikarstvom, mentalnim skulpturama, autorskim stripom, knjiΕΎevnoΕ‘Δu, poezijom i mejl artom.[1] Po smatranju istoriΔara umetnosti NebojΕ‘e MilenkoviΔa, bio je jedan od najznaΔajnijih inovatora i eksperimentatora u srpskoj i jugoslovenskoj umetnosti 20. veka.[1] Biografija[uredi | uredi izvor] Rodio se i ΕΎivot proveo u Subotici, gde je zavrΕ‘io osnovnu, srednju i viΕ‘u Ε‘kolu. Pisao je pesme i prozu, a bavio se i slikarstvom u razliΔitim formama; raspon umetniΔkog stvarateljstva i zahvata mu je bio vrlo Ε‘irok. U svojim pesmama koristio je moderni pesniΔki izraz i oblik[2], a bavio se i vizuelnom, konkretnom i tipografskom poezijom[3]. Uz ovo, bavio se i autorskim filmom, performansom, konceptualnom umetnoΕ‘Δu, intervencijama u prostoru i na sopstvenom telu, `arte poveera`, mejl-artom, stripom (u Δasopisu `Uj Symposium` je objavljivao signalistiΔke stripove 1971.972.) itd. Ni multimedijalna umetnost mu nije bila nepoznata. Bavio se i teorijom umetnosti. Zbog tog svog Ε‘irokog umetniΔkog raspona, `najizrazitiji je predstavnik strategije umetniΔkog nomadizma`[3]) u srbijanskoj umetnosti u 20. veku, a jedan je od znaΔajnih predstavnika eksperimenta u jugoslovenskoj umetnosti 1970-ih godina. U svom likovnom stvalaΕ‘tvu, ostavio je trag i kao utemeljitelj avangardne umetniΔke skupine `Bosch+Bosch` 27. avgusta 1969. godine (Δlanovi su bili, uz MatkoviΔa, i Balint Sombati, Laslo Salma i Laslo KerkeΕ‘)[4]. Godine 1972. je pokrenuo Δasopis Kontaktor 972, Δiji je bio i urednik. Dve godine posle, zajedno s Balintom Sombatijem, pokrenuo je Wow, meΔunarodnu reviju za umetnost. Zajedno s Petrom Vukovim, zasluΕΎan je za spaΕ‘avanje od zaborava subotiΔkog dela ΕΎivotopisa poznate filmske scenariskinje i novinarke Ilone Filop. MatkoviΔ i Vukov su istraΕΎivali ΕΎivot i rad ove umetnice, a biobibliografske podatke je MatkoviΔ otkrio godinu dana pre svoje smrti, i to na osnovu Iloninog pisma Josi Ε okΔiΔu iz 1953. godine).[5] Dela[uredi | uredi izvor] Autor je veΔeg broja knjiga i grafiΔkih svezaka. 5112/a, vizuelna poezija (u saradnji s Laslom Salmom), 1971. Knjiga, vizuelna poezija, 1979. Selotejp tekstovi, vizuelna poezija, 1987. Cvetovi saznanja, pesme, 1973. Mi smo mali Ε‘aΕ‘avi potroΕ‘aΔi, pesme, 1976. Antigraf, pesme, 1983. Fotobiografija, pesme, 1985. UΕ‘ao je i u meΔunarodnu antologiju poezije `West-East`, antologiju Milana Ε½ivanoviΔa `Sto godina sto pesnika - Vojvodina 20. vek`. Neka dela su mu prevedena i na maΔarski jezik, a preveo ih je baΔki hrvatski knjiΕΎevnik Matija Molcer. Tags; MaΔarska vojvoΔanska novosadska avangarda bosch+bosch balint sombati slavko matkovic katalin ladik Balint Szombathy Sombati Katalin Ladik vladimir kopicl slobodan tisma neoavangarda tribina mladih judita salgo konceptualna umetnost OHO MARKO POGAΔNIK ATTILA CSERNIK BOSCH+BOSCH LΓSZLΓ KEREKES bada tibor
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Izuzetna figura / bista nemackog velikana. Visina oko 18cm Sirina ok 9cm Tezina preko 1 kg Stara figura, antikvitet Blago napuknut nos. Tragovi zuba vremena vidljivi na slikama. Johan Volfgang fon Gete (nem. Johann Wolfgang von Goethe;[1][2][3] Frankfurt na Majni, 28. avgust 1749 β Vajmar, 22. mart 1832) bio je nemaΔki pisac, politiΔar, pesnik, nauΔnik i filozof, a tokom 10 godina i predsednik oblasti Vajmar. Gete je bio jedna od najznaΔajnijih liΔnosti nemaΔke knjiΕΎevnosti i evropskog neoklasicizma i romantizma krajem 18. i poΔetkom 19. veka. Autor βFaustaβ i βTeorije bojaβ Ε‘irio je svoj uticaj Ε‘irom Evrope, a tokom narednog veka njegova dela nadahnula su mnoge muziΔke i dramske komade. StekavΕ‘i knjiΕΎevnu slavu do svoje 25. godine, Gete je postao pripadnik plemstva zahvaljujuΔi vojvodi Saksen-Vejmara, Karlu Avgustu 1782. godine u Δijoj oblasti je obitavao od novembra 1775, nakon uspeha njegovog prvog romana, Stradanja mladog Vertera. On je bio rani uΔesnik u Ε turm und drang knjiΕΎevnom pokretu. Tokom njegovih prvih deset godina u Vejmaru, Gete je bio Δlan vojvodinog drΕΎavnog saveta, bio je Δlan komisija za pitanja rata i drumskog saobraΔaja, nadgledao je ponovno otvaranje rudnika srebra u obliΕΎnjem Ilmenau, i implementirao je seriju administrativnih reformi Jenskog univerziteta. On je isto tako doprineo planiranju Vejmarskog botaniΔkog parka i ponovnoj izgradnji vojvodske palate, koji su je 1998. godine zajedno imenovani Uneskovom lokacijom svetske baΕ‘tine.[4] Njegov prvi veΔi nauΔni rad, Metamorfoza biljaka, je objavljen nakon njegovog povratka sa ture u Italiji 1788. Godine 1791, on je bio izvrΕ‘ni direktor pozoriΕ‘ta u Vejmaru, a 1794. godine je zapoΔeo prijateljstvo sa dramaturgom, istoriΔarem, i filozofom Fridrihom Ε ilerom, Δije predstave je premijerno prikazivao do Ε ilerove smrti 1805. Tokom ovog perioda, Gete je objavio svoj drugi roman, Godine uΔenja Vilhelma Mejstera, epske stihove Herman i Dorotea, i 1808. godine, prvi deo svoje najpoznatije drame, Faust. Njegove konverzacije i razni zajedniΔki poduhvati tokom 1790-ih sa Ε ilerom, Johanom Gotlibom Fihteom, Johanom Gotfridom fon Herderom, Aleksandrom fon Humboltom, Vilhelmom fon Humboltom, Augustom i Fridrihom fon Ε legelom su u kasnijim godinama zajedniΔki nazvani Vajmarskim klasicizmom. Artur Ε openhauer navodi Godine uΔenja Vilhelma Mejstera kao jednu od Δetiri najbolje novele ikad napisane, zajedno sa Tristram Ε andijem, La Nouvelle HΓ©loΓ―se, i Don Kihotom,[5] a Ralf Voldo Emerson je odabrao Getea kao jednog od Ε‘est βreprezentativnih ljudiβ u svom istoimenom radu, zajedno sa Platonom, Emanuelom Svedenborgom, MiΕ‘elom de Montenjom, Napoleonom, i Vilijamom Ε ekspirom. Geteovi komentari i opservacije formiraju bazu nekoliko biografskih radova, najzapaΕΎeniji od kojih su Razgovori sa Geteom Johana Petera Ekermana.[6] Po njemu je nazvan Geteov univerzitet u Frankfurtu.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama Plakat: Kros takmicenje trudbenika N.P. Srbije Mart - April 1949 god. Veoma retko!!! Dimenzje: 70cm x 100cm Stampa: Ofsetstampa `Propaganda` Novi Sad Umetnik: Bogosav Ε½ivkovic Bogosav Ε½ivkoviΔ (Leskovac kod Lazarevca, 3. mart 1920 β Beograd, 28. oktobar 2005), bio je vajar i slikar, svetski klasik naivne umetnosti. RoΔen je 1920. godine u selu Leskovac kod Lazarevca. Kao mladiΔ izuΔava koΕΎarski zanat pa veΔ rano upoznaje razliΔite alate: dleta, Ε‘ila, igle kojima radi koΕΎuhe, krznene prsluke, ukraΕ‘avajuΔi ih floralnim i geometrijskim aΕΎuriranjem obruba.[1] Krznarski zanat napuΕ‘ta 1945. usled slabog zdravlja i odlazi u Beograd gde se zapoΕ‘ljava kao portir. Vajarstvom se bavio od 1957. godine, a samostalno je izlagao veΔ od 1960. [2] Umro je 2005. u Beogradu. Stil PokretaΔki motiv bio mu je neobiΔan san, koji je usnio - ogromna zmija jurila je livadom ostavljajuΔi za sobom vlaΕΎan trag a zatim sustigla i stegla svojim repom nepoznatog Δoveka sa kaluΔerskom kapom na glavi i u ogrtaΔu. Za svoje ideje Ε½ivkoviΔ koristi prirodni oblik stabla, deblo sa granama, ili bez njih, zatim manje i tanje delove grana i granΔica, koren brΕ‘ljana. Prirodne izboΔine, ulegnuΔa, raznovrsni Δvorovi, sama masa materije podstiΔu umetnika u stvaranju najrazliΔitijih formi. [3] Njegovo dleto prati prirodnu konfiguraciju drveta te iz njega oslobaΔa, reΕΎe, teΕ‘e, oblikuje antropomorfne i zoomorfne figure, reΔe biljke i arhitektonske oblike. IzraΕΎava se uglavnom reljefom, kojim opervaΕΎuje monumentalne stubove. [4] Mekom modelacijom organskih formi, koje ne poznaju oΕ‘tre uglove, poput jedinstvenih bestijarijuma briΕ‘e granice izmeΔu materijala i same forme, izmeΔu stvarnog i nestvarnog stvarajuΔi jedinstvenu atmosferu. IzloΕΎbe i nagrade Izlagao je Ε‘irom sveta, samostalno i grupno. Njegove samostalne izloΕΎbe organizovane su u mnogim gradovima β u Beogradu, Novom Sadu, Jagodini, Zagrebu, BeΔu, Parizu, Bratislavi, VarΕ‘avi, Biselu, Stokholmu, Minhenu, Amsterdamu, u Meksiku, u Kalifoniji i u JuΕΎnoj Americi. Sa svojim delima je uΔestvovao na najznaΔajnijim meΔunarodnim izloΕΎbama. ViΕ‘e puta je nagraΔivan u zemlji i inostranstvu. IzmeΔu ostalog, dobitnik je Velike nagrade na Drugom bijenalu jugoslovenske naivne umetnosti 1983, kao i Nagrade za ΕΎivotno delo 1991, u MNMU, Jagodina. [5] Veliki broj njegovih monumentalnih skulptura nalazi se u galerijama i muzejima Ε‘irom sveta. Njegove skulpture se nalaze u Hrvatskom muzeju naivne umetnosti, a veΔi broj dela je pohranjen u Muzeju naivne i marginalne umetnosti u Jagodini. O njemu su pisali Oto Bihalji-Merin, MiΕ‘el Tevo, RodΕΎer Kardinal i drugi. O njegovoj umetnosti ipak najbolje svedoΔi tzv. ZaΔarani vrt - hram njegove umetnosti u njegovom zaviΔaju, koji obiluje skulpturama u kamenu i drvetu, reljefima izrezbarenih predmeta, oslikanim pomoΔnim prostorijama itd. U Lazarevcu je podignut ambijentalna celina Kamengrad, autora Bogosava Ε½ivkoviΔa i arhitekte Dragana VukmiroviΔa, u kojoj su predstavljeni elementi etno nasleΔa mlinski kamenovi, ΕΎrvanj, ognjiΕ‘te, kamene klupe.
Vladimir Dvornikovic Hvar, crkva sv. Marka akvarel na razglednici `koja je putovala` 15 x 10 cm signatura i zapis autora napred i nazad Transkript teksta: Hvar 27 VI 54 Obicno u zivotu ostvarenja nisu tako lepa kao ocekivanja, ali ovoga puta bio je izuzetak: ovde je lepse no sto sam i mislio, i priroda i istorija. Slikam uveliko i mislim: kako li je sad tamo u onim vrucim sobama gde smo donedavno zajedno radili. Srd. pozdrav V Dvornikovic. Vladimir DvornikoviΔ (28 July 1888 β 1956) was a Croatian and Yugoslav philosopher, ethno-psychologist, and a strong proponent of a Yugoslav ethnicity. He was a professor at the University of Zagreb during the 1920s. DvornikoviΔ was also an advocate of psychologism and animal philosophy. He is best known for authoring the book `Characterology of the Yugoslavs.` Biography Vladimir DvornikoviΔ was born in Severin na Kupi, at the time in the Kingdom of Croatia and Slavonia, Austria-Hungary. His father Ljudevit-Lujo was a pedagogue, and his mother Marjana was also an educator and a part-time publicist. Vladimir was the eldest of eleven children. Because of constant relocating due primarily to his parents` career, he finished elementary school in DreΕΎnik, and high school in Zemun and Sarajevo. In the 3rd year of high school he became interested in literature and was an enthusiastic reader of the works of Herbert Spencer and Ernst Haeckel. In 1906 DvornikoviΔ travels abroad to study philosophy in Vienna. Professors who had tremendous influence on young Vladimir were Friedrich Jodl and Wilhelm Jerusalem. He received his doctorate from Vienna in 1911 with his thesis titled `About the necessity of the psychological establishment of the cognitive theory.` His plans on habilitation in Vienna were hindered due to the outbreak of the first World War. From 1910 and on he relocates to Sarajevo, BihaΔ, and Zagreb to commit to teaching. Apart from dissertation, he profiles himself as a psychologist with the book `Both essential types of philosophizing - Attempt of psychological orientation in current philosophical currents`, published in German in Berlin of 1917. During the first World War he was deported to BihaΔ for labor because of his pro-Yugoslav orientation. In 1918 DvornikoviΔ arrives in Zagreb where he works in a Musical school. During 1919 he begins lecturing at the University of Zagreb with the theme `Philosophy and Science.` In 1925 he becomes a regular professor on the board of directors for the `theoretic and practical philosophy and for the history of philosophy.` He is the fourth professor of philosophy in Croatia in half a century; his predecessors being Franjo MarkoviΔ, Δuro Arnold and Albert Bazala. Rejecting, like Bazala, the old education-system scheme of Johann Friedrich Herbart, DvornikoviΔ indulges himself in the search for proper philosophy, respectively referring to it as `our autochthonous philosophy.` Not scrupling to participation in his public life and pronouncement tribunals about current societal and political themes. A strong proponent of `integrated Yugoslavism` (the concept of the Yugoslav Democratic Party), he is an opponent to political demagogy and to the regime of his time. As a result, in 1926 - only a year prior to becoming a regular professor, at age 38 becomes retired. After his departure from the university, he becomes intensely active in public affairs. He recites over 400 lectures in public across all parts of united Yugoslavia, but also in Vienna, Prague, and Zurich. He annunciates discussions, various studies, essays, articles, displays, and criticisms. He moves to Belgrade and, after the establishment of the Sixth-of-January dictatorship, fully cooperates with the new regime. In 1933, he became the assistant of the ministry of education, but is soon retired (in 1934). He authors the book `Battle Idea` in 1937, and then writes his most famous book in 1939, titled `Characterology of the Yugoslavs.` During the second World War he lives withdrawn in Belgrade. After the establishment of Communist Yugoslavia, he is enrolled as a member of the `Commission for the constructing appellation in architecture.` He is a member from 1945 - 1950. He authors smaller articles regarding the history of culture, archeology, ethnology, and psychology. He was briefly involved in photography. DvornikoviΔ died in Belgrade, in what was at the time the People`s Republic of Serbia, FPR Yugoslavia. Yugoslav Characterology Written in Serbo-Croatian (Karakterologija Jugoslavena), the book addresses the need to establish a national character within the entire country. DvornikoviΔ writes that it is important to `mix` up all elements of Yugoslavia and to create one people (the Yugoslavs). He claims that Serbs and Croats can only survive as a strong nation by integrating into one people (like the unification of Germans and Germany or that of Italians and Italy). The book did not dismiss the differences among people that inhabited Yugoslavia, but stressed that these differences were `contingent and temporary and that they mask a deeper and more profound racial unity`. He also advocated the idea of a Dinaric race, and his book overall gives a comprehensive description of unitarist Yugoslav mythology.[1] Works Along with other texts, he has published the following works: Die beiden Grundtypen des Philosophierens, Berlin, 1918. (Oba osnovna tipa filozofiranja) Savremena filozofija (2 sveska), Zagreb, 1919. i 1920. Studije za psihologiju pesimizma (2 sveska), Zagreb, 1923. i 1924. Psiha jugoslavenske melankolije, Zagreb, 1925. (2. preraΔeno izdanje) Tipovi negativizma, Zagreb, 1926. T. G. Masaryk kao filozof i sociolog, Prag, 1927. (objavljeno na ΔeΕ‘kom i na `jugoslavenskom`) Borba ideja, Beograd, 1937. Karakterologija Jugoslavena, Beograd, 1939. ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (Π‘Π΅Π²Π΅ΡΠΈΠ½ Π½Π° ΠΡΠΏΠΈ, 28. ΡΡΠ» 1888 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 30. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1956) ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡ ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΎΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³.[1] ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΌΡΠ½Ρ ΠΈ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ. Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ 1906. ΠΊΠΎΠ΄ Π. ΠΠ΅ΡΡΠ·Π°Π»Π΅ΠΌΠ° ΠΈ Π€ΡΠΈΠ΄ΡΠΈΡ Π° ΠΠΎΠ΄Π»Π°, Π³Π΄ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡ Π³Π° ΠΏΡΠΎΠ³Π½Π°Π»Π΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ ΠΠΈΡ Π°ΡΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΠ»Π° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½Π° Π΅Π»ΠΈΡΠ°. Π£ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π± Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π³Π΄Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ Ρ ΠΡΠ·ΠΈΡΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ. Π₯Π°Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π·Π° Π·Π²Π°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π·ΠΎΠΌ βΠΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ°β Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ½Ρ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΠ»Π΅Π½Ρ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π·Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ 1925. Π΄ΠΎ 1926. ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ° 38 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π΅ΡΠΌΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π° Π΄ΡΠΆΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, Π¦ΠΈΡΠΈΡ Ρ ΠΈ ΠΡΠ°Π³Ρ, ΡΠΊΡΠΏΠ½ΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 400. ΠΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ΅ 1933. ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΈ Π‘Π°Π²Π΅ΡΡ Π·Π° Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ, Π° 1953/54 ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ. ΠΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΌΡ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π°. ΠΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π°ΠΊΠ²Π°ΡΠ΅Π»Π΅. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 30. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1956. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1939. ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° Ρ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈ Π΄Π° ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΡ Π³ΡΡΠΏΠ°. Π£ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ΅ Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π΅ΡΠ½ΠΎΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΈΡΡ ΡΠΎΡ ΠΈ Π°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ, ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΡΠΈ. Π‘ΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈ Π°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠΏ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½ Π·Π° βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°β.[2] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΎΠ΄Π±Π°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π΅ΡΠ½ΠΎΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΈΡΡΠΈΠΏΠ»ΠΈΠ½Π° ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Ρ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΡΠ½Π°ΡΡΠ½Ρ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°ΡΠ°, ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Π½Ρ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Ρ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΊΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΠΊΠ»ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ°ΠΆΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΠΊΡΠ°Π½ΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ²Π°ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΡΡΠΎΡΠΈ Ρ Π½ΠΈΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΡ ΠΊΠΎΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²Π°. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π½Π°ΡΡΠ΅ΠΆΠΈ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄ΠΈ Π½Π° ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΡ ΡΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ II ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎ Π±Π΅Π·Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΈΠ»Π°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°Ρ ΡΡΠ°Π² ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠ°Ρ ΠΌΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠ° Ρ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ½Π° Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π°ΡΠΈ Π΄ΡΡΠ³Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 400 ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΡΠ°ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ° ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ IV ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°.[1] ΠΠ΅Π»Π° (Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°) ΠΠΎΡΠ±Π° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ (1936) ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, ΠΠΎΡΠΌΠΎΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1939; ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ° 1990; ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ° 2000. ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠΈΠ²ΠΊΠΎ ΠΠΈΠΊΠΈΡ Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ I ΡΠΎΠΌ, Π β Π, ΠΠ»Π°Π΄Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ°, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄ (2004) (ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ) ΠΠ°Π»Π°Π²Π΅ΡΡΡΠ°, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ; ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° (2015). βΠΠ΅Π»ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΠ·ΠΌΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡ Π΅ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅β. ΠΡΠ½ΠΎΠ°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΈ. 10 (3): 619. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 12. 4. 2017. ΠΡΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΡΡΠ²ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΌΠ΅ΡΡΠΈ: |pages= ΠΈ |page= (ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ) Π‘ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ Π²Π΅Π·Π΅ P vip.svgΠΠΎΡΡΠ°Π» ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π° - ΠΠ»Π°Π²Π° 13, ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ»Π°Π½ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°, ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΡ (βΠΡΠ΅ΠΌΠ΅β Π±Ρ. 488, 13. ΠΌΠ°Ρ 2000.)
CrteΕΎ za `ObiΔno petkom` MiΔa MihajloviΔ 1936 - 2018 RoΔen u Kraljevu 1936. godine, najveΔi period svog ΕΎivota proveo je stvarajuΔi na Petrovaradinskoj tvrΔavi, na koju se `doselio` 1964. godine. UmetniΔku Ε‘kolu u Novom Sadu je zavrΕ‘io 1967. godine. Izlagao je viΕ‘e od 150 puta u bivΕ‘oj Jugoslaviji i svetu. Osim slikarstvom, bavio se i novinarstvom. Novinarsku karijeru je zapoΔeo u Listu socijalistiΔkog saveza radnog naroda novosadskog sreza `Tribina`, nakon Δega je radio i kao ilustrator u `Dnevniku`. Njegov dugogodiΕ‘nji i veliki opus ovenΔan je mnogobrojnim domaΔim i meΔunarodnim nagradama, a dobitnik je Februarske i Oktobarske nagrade Grada Novog Sada. Bio je oΕ‘tar kritiΔar svih reΕΎima, od vremena SFRJ do danas. Njegov atelje je bio poznat kao `lajaonica` u koju su dolazili mnogi, pa Δak i policajci, zbog Δega su, kako je sam rekao, jedni drugima Δuvali leΔa. `Inventar` njegovog ateljea bio je i Mika AntiΔ, sa kojim je bio veliki prijatelj. GovoreΔi o razlozima zbog kojih se bavi slikarstvom, rekao je da to ne radi da bi bio slavan za ΕΎivota ili posle smrti. `Slikao sam iz jedne potrebe, jer slikarstvo je kao poezija, neΕ‘to Ε‘to Δovek ΕΎeli da kaΕΎe, ali na drugaΔiji naΔin. Ja je ne govorim reΔima, ja je govorim Δetkom, crteΕΎom i bojom. BeleΕΎim vreme u kojem sam, a naravno i vreme koje tek dolazi. Δesto puta sam nasluΔivao, kroz slikarstvo, da Δe se desiti neke stvari kao Ε‘to su se i desile. Kada priΔaΕ‘ neΕ‘to o buduΔem vremenu onda izgledaΕ‘ kao veΕ‘tac obiΔnom svetu. Onda kaΕΎu da izmiΕ‘ljaΕ‘. Ne izmiΕ‘ljaΕ‘ niΕ‘ta, negde je u to sebi ugraΔeno, neki vanvremenski Δip i on izbija pre vremena i govori`, priΔao je poznati slikar. UporeΔujuΔi period komunizma sa danaΕ‘njom demokratijom, MihajloviΔ je za portal `mojnovisad` rekao da je nekada `bar postojao neki red`. `Uvek je umetnost iziskivala ΕΎrtvu, i uvek je umetnik morao da bude svestan da Δe zbog toga imati nedaΔe, da Δe se muΔiti i koprcati. Ali se nekako moglo, nekada. Danas? Danas za sve to Ε‘to dajeΕ‘ ne dobijeΕ‘ baΕ‘ niΕ‘ta. Za mene su uvek govorili da sam viΕ‘e radnik nego slikar. I tako mora da bude. Jedan Pikaso ne bi bio to Ε‘to jeste, da nije bio radnik. Ali danas taj rad niΕ‘ta ne vredi. Danas slikari prodaju slike za dve, tri hiljade dinara. I sreΔni su ako uspeju. Ja neΔu da se potpiΕ‘em bez sto evra. Imam tu svoju penziju, kolika je, tolika je. Ali svoje ime neΔu uludo da prodajem`, govorio je MiΔa. MiΔa MihajloviΔ je preminuo 10.03.2018 u Novom Sadu. Miroslav Mika AntiΔ (Mokrin 14. mart 1932 β Novi Sad 24. jun 1986) bio je srpski pesnik i urednik. Pored knjiΕΎevnosti, bavio se slikarstvom, novinarstvom i filmom.[1] Bio je i urednik lista βRitamβ i βDnevnikaβ u Beogradu, i βMladog pokolenjaβ u Novom Sadu.[2] Biografija[uredi | uredi izvor] RoΔen je u Mokrinu na severu Banata. Osnovnu Ε‘kolu zapoΔeo je u Kikindi a nastavio u PanΔevu. Ε½iveo je u PanΔevaΔkoj Gornjoj varoΕ‘i, gde je pohaΔao i gimnaziju. Sa samo Ε‘esnaest godina napisao je svoje prve pesme koje su izaΕ‘le u Δasopisu βMladostβ. IP βNovo pokolenjeβ, 1950.godine, prihvatio je da odΕ‘tampa prvu zbirku pesama βIspriΔano za proleΔeβ.[3] Studije je upisao u Beogradu na Filozofskom fakultetu. Ε½iveo je u Novom Sadu. Na dan svoje smrti dobio je nagradu koja mu je uruΔena u SkupΕ‘tini Vojvodine.[4] Pre nego Ε‘to je postao poznati pesnik bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u lutkarskom pozoriΕ‘tu. StvaralaΕ‘ltvo[uredi | uredi izvor] Spomen ploΔa na kuΔi u PanΔevu Spomenik Miroslavu AntiΔu u Novom Sadu Pesnik Mika AntiΔ je u jednom razgovoru rekao da je Δitao mnoge pisce, i da su na njega svi uticali. Ali je malo onih, kako je govorio, koji su mu ostali dobri i veΔiti prijatelji. U deΔjoj literaturi, na primer, kako je govorio, nikad se nije razoΔarao u Sent Egziperija. U svom delu, AntiΔ, poput Egziperija, pokazuje koliko su vredne male stvari koje odrasli ljudi ne primeΔuju. U obraΔanju deci on kaΕΎe: βMoje pesme nisu pesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim reΔima, veΔ u vama, a reΔi se upotrebljavaju samo kao kljuΔevi, da se otkljuΔaju vrata iza kojih neka poezija, veΔ doΕΎivljena, veΔ zavrΕ‘ena, veΔ mnogo puta reΔena, Δeka zatvorena da je neko oslobodiβ.[5] ReΕΎirao je filmove βDoruΔak sa Δavolomβ, βSveti pesakβ, βΕ iroko je liΕ‘Δeβ, βStraΕ‘an lavβ. Pisao je dramska dela i jedan roto roman.[6] U periodu od 1941. do 1954. ΕΎiveo je u PanΔevu.[7] O njemu je Nemanja Rotar napisao knjigu βSutradan posle detinjstvaβ.[8] Na Novom novosadskom groblju ispratilo ga je viΕ‘e od deset hiljada ljudi, 26. juna 1986. godine. Njegova poslednja ΕΎelja je bila da mu proΔitaju βBesmrtnu pesmuβ i odsviraju βPira mande korkoroβ kada ga budu sahranjivali.[3] NasleΔe[uredi | uredi izvor] Odlukom gradske skupΕ‘tine Novog Sada od 2007. godine, druge nedelje marta u Novom Sadu odrΕΎavaju se βAntiΔevi daniβ. U okviru manifestacije se dodeljuje godiΕ‘nja nagrada βMiroslav AntiΔβ. Nagrada i manifestacija su izostale 2021. i 2022. godine.[9] Po njemu su nazvane Ε‘kole: OΕ βMiroslav AntiΔβ NiΕ‘, OΕ βMiroslav AntiΔβ PaliΔ, OΕ βMiroslav AntiΔβ Δukarica, OΕ βMiroslav AntiΔβ Futog i OΕ βMiroslav Mika AntiΔ` PanΔevo. Dela[uredi | uredi izvor] Pesma Plavi Δuperak, Mika AntiΔ Duration: 57 seconds.0:57 Knjige za odrasle[1] βVojvodinaβ βIspriΔano za proleΔeβ (1951) βRoΕΎdestvo tvojeβ βPlavo neboβ βNasmejani svetβ (1955) βPsovke neΕΎnostiβ βKoncert za 1001 bubanjβ (pesme) (1962) βMit o pticiβ βΕ aΕ‘ava knjigaβ(1972) βIzdajstvo lirikeβ βSavrΕ‘enstvo vatreβ (1982)[10] Knjige za decu[1] βPoslednja bajkaβ (1965) βPlavi Δuperakβ (1965) βGaravi sokakβ (1973) βOlovka ne piΕ‘e srcemβ (1973) βΕ½iveli prekosutraβ (1974) βDruga strana vetraβ (1978) βPtice iz Ε‘umeβ (1979) βPrva ljubavβ (1981) βSvaΕ‘ta umemβ (1981) βHoroskopβ (1983) βPlava zvezdaβ
Bosko Karanovic, Gitarista, 1960, akvatinta, 143 od 200, 20,3 x 15 cm potpisana i datirana sa posvetom autora iz 1960 GrafiΕki opus Boka KaranoviΒͺa PoΕetak umetniΕkog rada Boka KaranoviΒͺa vezan je za kraj Εetrdesetih i poΕetak pedesetih godina kada Βͺe zahvaljujuΒͺi njemu i nekolicini generacijskih drugova, grafika u Beogradu, pre rata praktiΕno nepostojeΒͺa, dobiti neobiΕan polet, otkrivajuΒͺi mladim zaljubljenicima u nju Εitave pregrti iznenaujuΒͺih moguΒͺnosti. Za njih je ona postala strast kojoj se potpuno predaje i disciplina koja se pomno prouΕava. Sve novine u njoj bivaju prihvatane i koriΒͺene. Ranih pedesetih godina, i tako jednostavna tehnika kao to je drvorez u boji, a ne kamoli litografija ili razni vidovi duboke tampe, jo uvek predstavljaju Εednu i malo poznatu zemlju, koju tek treba ispitati i obraivati. Trebalo je u kratkom roku savladati veliku i sloenu umetnost grafike, Εiji se kontinuirani razvoj drugde merio decenijama i stoleΒͺima. I kako ustreptala mladost ne zna za prepreke i oklevanja, a neobiΕne okolnosti koje su pratile poΕetke nae poratne umetnosti uslovljavale uzavrelu duhovnu klimu i ponovno buenje svesti o umetnosti kao individualnom stvaralaΕkom i etiΕkom Εinu, to se povoljno odvijala jedna zanosna avantura Εiji je jedan od protagonista bio i Boko KaranoviΒͺ. Jo u to daleko i herojsko doba od pre neto vie od tri decenije, ponet neistraenoΒͺu grafiΕkog terena, KaranoviΒͺ je ispoljio jednu osobinu koja Βͺe kasnije prerasti u Εvrst princip zrelog umetnika. ReΕ je o nekoj vrsti skromnosti, skoro poniznosti pred onim to se tako Εesto naziva zanat i njegova magiΕna moΒͺ. To je neka Εedna, reklo bi se detinjski otvorena zaljubljenost u materiju koja se obrauje i u fenomene koji se iz nje raaju. Kod njega je to bilo u toj meri prirodno i elementarno ispoljeno, nesputano bilo kakvim tezama i domiljatostima koje vode stilu po svaku cenu, da je, kako sam kae, iz skrupuloznosti prema zanatu zapostavio formu, a to se oseΒͺa kao kakvo breme celokupnog svog opusa. On tu pod formom nesumnjivo podrazumeva stvaralaΕku umetniΕku formu odnosno ono to kritiΕari nazivaju stvaralaΕkim izrazom ili liΕnim stilom. U razgovoru sa njim namerno nisam komentarisao tu misao o zapostavljanju forme uime privrenosti zanatu, ostavljajuΒͺi to za ovu priliku, kada, imajuΒͺi pred oΕima celinu njegovog grafiΕkog opusa, mogu argumentovanije da razmotrim to njegovo, iskreno izreΕeno, skromno miljenje koje ima o formi svojih grafika. Ono sigurno reΕito govori o njemu kao Εoveku i kao umetniku, ali o id1309453 pdfMachine by Broadgun Software - a great PDF writer! - a great PDF creator! - http://www.pdfmachine.com http://www.broadgun.com Graficki kolektiv http://www.grafickikolektiv.org/html/monografijaBKa.php 2 of 5 1/25/2008 11:24 PM ostvarenosti i stvarnosti opusa nekog umetnika, smislu njegove umetnosti, znaΕenju i dometu, arbitraa na svu sreΒͺu ne pripada njemu. Dakle, poneto iz te navedene opaske moe se uzeti kao delimiΕno taΕno. Naime u vreme izmeu 1948. i 1958. u njegovom radu postoje izvesna plodonosna lutanja, opipavanje prostranog manevarskog polja, i u tehniΕko-zanatskom i u duhovnom smislu. On je spreman da svoj izraz prilagoava trenutnim potrebama, moda lepoti efekata materije sa kojom radi, to je manje-vie normalno, jer ne usredsreen na samo jednu, odabranu grafiΕku disciplinu, prelazi sa drvoreza na litografiju u boji, sa ove na drvorez u boji, akvatintu i bakropis, eksperimentie sa gipsorezom, pa Εak ni linoleum ne prezire. Kao moguΒͺe sagledljive veΒͺe celine, tada se izdvajaju dve grupe njegovih radova. U prvoj grupi grafika, koja obuhvata litografije u boji, akvatinte i drvoreze u boji, sa primetnim slikarskim oseΒͺanjem, moe da se prepozna, naroΕito kada su u pitanju figure, jedan tip oblika koji je u raznim varijantama prisutan u beogradskom slikarstvu pedesetih godina, kako kod nekih slikara tadanje srednje generacije, tako i kod izvesnih GvozdenoviΒͺevih uΕenika mlae generacije. Tom tipu oblika figura ili predmeta ponajvie bi odgovarao termin plastiΕna silueta, koji pomalo besmisleno zvuΕi zbog unutranje suprotnosti i nelogiΕnosti koje sugerira to podrazumeva da je oblik kao celina sagledan u smislu siluete, dvodimenzionalne forme, dosta pojednostavljene i sintetizovane, unutar koje se, mestimiΕnim obrazovanjem Εvorita plasticiteta izdvaja po koji voluminozniji deo, ali bez insistiranja na celovito sprovedenoj modelaciji, na dosledno i kontinuirano izvajanoj masi. On je veoma efektan i iroko upotrebljiv, buduΒͺi da se lako prilagoava razliΕitim potrebama predstavljanja: lako se povezuje sa prostorom nudeΒͺi prostorne oznake svojim parcijalnim voluminoznostima; a lako je sagledljiv zbog ekonomiΕnosti svog spolja jedinstvenog linearnog kontura.Uz to podjednako moe da izraava lirski i poetiΕni senzibilitet prefinjenoΒͺu i melodioznoΒͺu obrisa i blagoΒͺu modelacije, kao i da vodi nagovetaju ekspresivnih zahvata potenciranjem lomljenja unutranjih voluminoznih delova. Jo uvek su neispitani njegova pojava, poreklo i funkcija u beogradskom slikarstvu toga doba, ali mi se kao verovatna pretpostavka Εini da on ima veze sa jednom moguΒͺom etapom u formiranju odnosa prema prirodi, kao specifiΕan pokuaj ekstrapolacije nekog opteg poretka formi na osnovu nje. Takav tip oblika, uz vrlo uzdranu modelaciju, lepo prooseΒͺan kolorit, Εiji preteno lokalni tonovi u prostorima oko figura od opasnosti banalnosti spasava senzitivno odabiranje tonova i majstorstvo u odmeravanju njihove gustine pri otiskivanju, prepoznajemo u sledeΒͺim delima: Branje ljiva (akvatinta, 1951), Pastiri (litografija u boji, 1955), Porodica (litografija u boji 1957). A moda je za celu tu grupu i za problem ove koncepcije oblika najkarakteristiΕnija litografija u boji iz 1955.- Igra u ljiviku, sa melodiozno razlistanim oblicima ena, mestimiΕno istanjenog volumena koji dobija vid skoro pauΕinastog tkanja na vrlo elegantan i blag naΕin. Nije iskljuΕeno da KaranoviΒͺ kroz ta dela u boji, koja karakterie nenametljivi romantiΕni prizvuk u izrazu i motivu, ustvari odboljeva slikarstvo od koga se odvojio kada je preao na postdiplomske studije grafike. Druga grupa radova iz ovog perioda, takoe orjentisanih na boju, pokazuje, kako zbog tehnike, tako i zbog drugaΕijeg odnosa prema prirodi, vie ispoljene tradicionalne grafiΕke karakteristike. Od Stabla (drvorez u boji, 1954), preko Kronje (gipsorez, 1955) i Banovog Brda (drvorez u boji, 1956), do litografije u boji TopΕider iz 1957. i drvoreza u boji Topole iz iste godine, odvija se njegovo istraivanje moguΒͺnosti razliΕitih profilacija krupnih sintetiΕnih masa oblika, pre svega drveΒͺa, gde, uz dodirivanja i preklapanja, slobodnije shvaΒͺene povrine ravnih boja prelaze konturna ograniΕavanja, zadiru u prostor pozaa i tim putem, kao i kvalitetima tonskih dimenzija, izbegavaju ograniΕenja deskriptivne uloge boje, ukazujuΒͺi na prelaz ka njenoj simboliΕkoj i ekspresivnoj funkciji. To se uklapa u umetnikov, sada jasnije ispoljen dalji stupanj odnosa prema prirodi, gde se ona javlja kao kakav predloak na osnovu koga se vri funkcionalno izdvajanje onoga to moe da u delu ubedljivo postoji kao prevashodno plastiΕki znak u matisovskom smislu. To je najoΕitije u delu Banovo Brdo, sa ivo razraenim grafiΕkim ritmom granja, plasiranim u apstraktne polihromne prostore. U svakom sluΕaju, ovaj desetogodinji period traenja, opipavanja i variranja skale sopstvenih senzibiliteta, i stalnog potvrivanja svoje umetniΕke etike vezane za zanat, koji nije doveo do koherentnog stila, obilovao je zrelim i za razvoj beogradske grafike znaΕajnim ostvarenjem. A vremenski gledano, u njemu su se veΒͺ javile grafike koje Βͺe, jasnije nego one pre njih i oko njih, ukazati na drugaΕije i nove aspekte njegovog odnosa prema umetnosti-temi i sadraju, na izvesno zgunjavanje njegovih interesovanja, uvodeΒͺi elemente koji Βͺe uΕestvovati u formiranju jedne posebne celine dela iz 1959, od kojih Βͺe drugi biti utkani u same osnove jednog celovitog stila razvijenog tokom Εitave sedme decenije. Tu imamo u vidu dve njegove grafike u tehnici akvatinte sa bakropisom: Porodica, iz 1956. i Pastirski friz, iz 1957. godine. Ali, pre nego to se razmotri njihov znaΕaj i ono to iz toga sledi, nuan je jo jedan osvrt na napred pomenutu umetnikovu misao da je, zadubljen u zanat, propustio da vie insistira na formi, izrazu. Nije nam dovoljna konstatacija kako iroki spektar njegovih disciplinarnih istraivanja u rasponu izmeu 1948. i 1958. godine i oscilacije izmeu slikarskog i grafiΕkog senzibiliteta i pojava jednog uoptenog tipa oblika nisu ni mogli dovesti do formiranja jako usredsreenog, kondenzovanog izraza ili stila, kao ni uvek moguΒͺa opaska da umetnik modernog doba i ne mora da se obavezno oseΒͺa osuenim na tako neto. Sutina problema, kako mi se Εini, zaista lei u potpunijem razmatranju pitanja ta za tip umetnika kome i KaranoviΒͺ pripada znaΕi i ta sve podrazumeva, a ta iskljuΕije pojam zanat. Za razliku recimo od onog tipa stvaralaca koji se oseΒͺaju dosta dobro u sopstvenom vremenu i udno upijaju manifestacije duha vremena o kome govori Edgar Moren, pri Εemu se Εesto ostaje na samoj njegovoj povrini, postoji jo uvek i onaj tip kod koga je, bez obzira na sve pomodnosti i na sva zasnovana ili fiktivna raskidanja sa tradicijom aktuelna tokom ovog veka, ostala saΕuvana privrenost bitnostima, paradigmama odreene umetnosti, njenim veΕitim principima koje kao jednu od mistiΕnih nunosti prepoznaje Kandinski, ili pak, drukΕije reΕeno, onim bitnim fenomenima na osnovu kojih su brojni estetiΕari izvrili klasifikaciju umetnosti po rodovima. I kako, kao to to jednostavno kae Etjen Surio, nema nevidljivog slikarstva niti neopipljive skulpture, takav umetnik, osuen na pravljenje, proizvoenje fenomena, u stalnom sukobu i saradnji sa materijom, podrazumevajuΒͺi pod tim svoj zanat, a ne u gotovim recepturama likovnih formi ili umetniΕkih ponaanja, ima pravo na uvernje koje i sam KaranoviΒͺ izraava, da je sve ono to ima da se desi u dosezanju umetnosti koncentrisano u tom Εinu. Graficki kolektiv http://www.grafickikolektiv.org/html/monografijaBKa.php 3 of 5 1/25/2008 11:24 PM Kako bismo mogli da taj Εin pravljenja, tu svest o nunosti da se zanatu prui ansa, zamislimo i mentalno rekonstruiemo u njegovom sluΕaju? Verovatno kao proces rada pun zrelosti uzbudljivim dijalogom sa materijom i sluΒͺenim a skrivenim moguΒͺnostima koje se postupno ukazuju pod iglom, noem ili kredom, pri presecanju ili dubljenju godova drveta ili neprirodne glatkoΒͺe cinka; gde alatke odravaju stalni naelektrisani dodir sa materijom, a zadubljenost u crtanje, grebanje, struganje, rovaenje, dubljenje i glaΕanje podrazumeva uvek i po jednu nesvesno zauzetu poziciju, stanje ili akciju tela i udova i pri Εemu, takoe nesvesno zauzetu poziciju, stanje ili akciju tela i udova pri Εemu, takoe nesvesno, izranjaju i smenjuju se rzliΕita stanja duha kao kakvo plamsanje nesvesnog stanja koncentracije. Meutim, pri tom predavanju zanata postoji granica koja ne dozvoljava da se taj rad pretvori u puku igru sa materijom i njenim efektima, sa neobaveznoΒͺu pri kojoj se Εesto iznedre sjajni, sluΕajem voeni efekti, ali iza kojih ne stoji jedan dublji, neumitni unutranji imperativ. Tu granicu kod njega postavlja s jedne strane potpuno asimilovano klasiΕno majstorstvo, a s druge strane napeto oseΒͺanje odgovornosti prema umetnosti kao zanatu, s tim to je to oseΒͺanje istovremeno dovoljno fleksibilno da doputa irenje opsega tradicionalno Εisto shvaΒͺenog zanata i rad sa novim materijalima i stalno eksperimentisanje. Jedini je uslov da to uvek nosi onu teinu usredsreenosti, odgovornosti i angamana koji su karakteristiΕni za velike klasiΕare grafike, od Direra, preko Goje do Pikasa. Takvo poimanje zanata kao umetnosti i obratno, isto onako kao to odbacuje moguΒͺnost da se zbog radoznalosti naseda na zamku brzo dosegnutih i lakih efekata, mora da odbaci i moguΒͺnost da poslui direktnom, manje vie mehaniΕkom ilustrovanju nekog unapred odabranog i razraenog siea. Naravno, s pravom primeΒͺujemo da u KaranoviΒͺevim listovima postoje teme. Meutim, u stvaralaΕkom procesu one pri poΕetku imaju vrednost samo jedne moguΒͺe i dosta iroke pretpostavke (nije iskljuΕeno polaenje od neke beleke, skice) ali se do kraja uΕvrΒͺuje i slobodno se moe reΒͺi, raa tek u procesu rada, kada se obrazuju polja njihovih opredmeΒͺivanja. Tada se verovatno izvesno kondenzovano oseΒͺanje, jedan u liΕnost, ivotom, iskustvom i vaspitanjem, duboko i Εvrsto uvreen ideal pretaΕe u materiju. Taj ideal moe da bude duboka realnost, a da istovremeno nema praktiΕno, racionalno uspostavljeno obliΕje, a utaΕe se u nastajuΒͺe delo sa svakim stvaralaΕkim impulsom i zanatskom akcijom. U postojanje dva takva moΒͺna ideala mogli smo se uveriti u KaranoviΒͺevom opusu 1948-1958. Prvi od njih je u tom periodu do kraja formiran, a kulminiraΒͺe i biΒͺe iscrpljen 1959. jednom mapom grafika o kojoj Βͺe jo biti reΕi-to je ideal prirode. Bliskost sa njom znaΕi bliskost sa jednim stamenim predmetom spoznaje sveta i samoprepoznavanja. Ona moda potiΕe jo iz detinjstva i moda je Εak uslovila njegovu orjentaciju na likovne umetnosti koje su valjda jedan od najmoΒͺnijih naΕina da se priroda neposredno saznaje, da se otkrivena iskustva sa njom potvruju, reΕju da se sa njom direktno komunicira. Drugi ideal-bliskost sa antikom, koji Βͺe pri kraju ovog perioda snano izbiti u prvi plan u dva pomenuta dela, sporije Βͺe se kristalizovati i najpre Βͺe, kako izgleda, u umetniku dugo (moda jo od prvih saznanja na planu kulture) opstojati kao neka maglovita i nedefinisana predstava o unutranjoj potrebi za jednim filozofskim stavom o poretku stvari i ureenosti sveta, kao tenja ka neΕem stabilnom, uzornom, kako bi to rekao Stojan ΛeliΒͺ. Njegov oseΒͺaj antike u tom filozofskom smislu sigurno postavljnog i sagledanog kosmiΕkog poretka stvari, prethodiΒͺe pojavi antiΕkih tema. Zato u njegovom delu nikada neΒͺemo otkriti trag onog inertnog koketiranja sa praznom ljuturom formalnih skulptura antiΕkih dela, niti ilustrovanje antiΕkih tema, to je obeleje svakog klasicizma lienog stvarne motivacije. Β¨ak i kada bude Εitljiv sa siea on Βͺe sve vie postajati polje na kome se utvruje i prepoznaje sopstveno vienje sveta. Ali da taj ideal postane potpun i slojevit, uslovljavajuΒͺi i Εvrsto sazdan stil, moralo je da proe nekoliko godina. Dve pomenute grafike Porodica i Pastirski friz, neosporno zasluuju da se paljivije analiziraju, ne samo zbog toga to se u njima prvi put materijalno prepoznaje vezanost za antiku, veΒͺ i zato to imaju ozbiljnu autonomnu umetniΕku vrednost, a istovremeno pokazuju u kojoj je meri Εak i pribliavanje formalnim strukturama odreenih antiΕkih dela proeto neospornim liΕnim vienjem. Dakle, u njima su raspoznatljive reminiscencije na antiΕku plastiku, na rimske stele, to Βͺe, kao to Βͺemo videti, imati odreen znaΕaj. One se oseΒͺaju kroz pojavu izokefalije, koja je u ovim grafikama postignuta postavljanjem dece na postament u Porodici, odnosno postavljanjem jednog deteta na ramena drugog u litografiji Porodica, zatim u hijeratoniΕnosti koja je proistekla iz uzdranih i sveΕano komponovanih gestova u okviru frontaliteta kojim su sve figure obeleene kao principom definisanja prostornog poloaja i direktnog odnosa prema gledaocu. Najzad, to se oΕituje i kroz zgusnutost svake figure, smenjivanjem broja glava u telu, Εemu odgovara deformacijski princip po kome se odvija artikulacija tela i udova, sa ovde karakteristiΕnim karavaovskim pasaima koji povezuju volumene tela i pozae tmina u kojima, prividno iΕezavajuΒͺi, delovi formi ostaju latentno prisutni kao pretpostavka diskurzivnosti predmetnog plana. Te priliΕno kontrolisane i nimalo razuzdane deformacije funkcionalizovane su jednom skrivenom geometrijskom strukturacijom. InaΕe, vrlo senzibilan i paljivo voen odnos izmeu ureza-linija bakropisa i svetlih valerskih planova smetenih izmeu polja obraenih akvatintom, a unutar Εvrsto profiliranih oblika figura, nameΒͺe jak oseΒͺaj ivotnosti zahvaljujuΒͺi i tome to je zaobiena formalna logika rasporeda svetlosti po njima. Koliko su forme transponovane (kontrolisano deformisane) u proporciji i anatomiji, toliko je svetlost simboliΕka. Sve je u toj meri odreeno i definitivno da se nameΒͺe snaan utisak stila, gde je izrazu svojstveno specifiΕno zraΕenje koje oseΒͺamo kao Εudno razmee izmeu sveΕanog mira (sa primesom intime-pokreti dece) i uzdrane patetike. I osetivi to zraΕenje koje se zaista moe smatrati umetnikovim intimnim oseΒͺanjem sveta, njegovim doivljajem univerzuma, postaje nam jasnije zato je ideal antike morao da se pojavi ba kroz bliskost sa kasnorimskom, taΕnije reΕeno paleohriΒͺanskom reljefnom plastikom. Ova koja njega inspirie, krijuΒͺi neku priguenu strast i nagovetavajuΒͺi zametke buduΒͺih predmetnih apstrakcija vizantijske freske na istoku i romanske plastike na zapadu, jeste i objektivno duhovno blia optem, kako je to jednom Lazar TrifunoviΒͺ formulisao neoklasiΕnom duhu moderne umetnosti. Moglo bi se reΒͺi da u ta dva dela, jedna ΕestitoΒͺu zanata usmeravana i kontrolisana ekspresivnost najavljuje svoje prisustvo ispod aure sveΕanog mira. A ona se da opaziti i u onom delu tadanjeg KaranoviΒͺevog opusa koji i kalendarski zakljuΕuje ovaj period predstavljajuΒͺi njegovo opratanje sa idealom prirode. Radi se o pomenutoj mapi od osam akvatinti, kombinovanih takoe sa bakropisom koju je naΕinio za zagrebaΕku izdavaΕku kuΒͺu Naprijed 1959. Β¨vrsto konstruisanim oblicima, koji kao ni figure u prethodna dva dela, nemaju vie nikakve veze sa siluetnoΒͺu oblika u hromatskim delima ranih pedesetih godina, ali ni Graficki kolektiv http://www.grafickikolektiv.org/html/monografijaBKa.php 4 of 5 1/25/2008 11:24 PM sa grafiΕkim, iz prirode izvuΕenim ritmovima, one druge grupe dela, koje sada sreΒͺemo u ObaliI, Krki, Bulevaru u noΒͺi, umetnik kao da tei tome da prirodu oseti i izrazi kao neto stameno i predodreeno za veΕnost, zaustavljenih ivotnih tokova. To je postignuto svetloΒͺu koja ne nameΒͺe odveΒͺ svoju prirodu i nastaje kao plod razvijanja neobiΕnog registra u kome su krajnje taΕke visokih i niskih valera odstranjene, a da pri tom, opet, zahvaljujuΒͺi preciznom oseΒͺanju tehnicistike, onaj deo blii sredini valerske skale sa kojim se operie, ne zapada u svetlosnu uniformnost. Svojevrstan znaΕaj ima i to to KaranoviΒͺ vrlo retko koristi svetao valerski stepen same hartije kao jedan od moguΒͺih valerskih kljuΕeva: ne Εisti boju sa ploΕe do njene pune sjajnosti, to mu daje osnovu za jedan opti srednji ton, kao to koriΒͺenjem jako mrkog tona umesto crne nikada ne dosee tmine najdubljih valera. I Εudo se upravo sastoji u tome da se iz tog svedenog i bliskog raspona valera gradi, neobiΕnom preciznoΒͺu, nestvaran aspekt stvarnog sveta. RastajuΒͺi se sa ovim grafikama od prirode kao ideala, KaranoviΒͺ tu svetlost oseΒͺa kao univerzalni princip nuno spojen sa predmetnoΒͺu kuΒͺa, obale reke, drveΒͺa na kojima se konkretizuje njena pojava, dobijajuΒͺi onoliko od stvarne egzistencije koliko je to njemu potrebno da je doivi kao poetsko-plastiΕki, a ne mistiΕni fenomen. Jedan list iz ove grafiΕke mape-Odmor, stub superponiranih enskih figura, vezuje se formama za antiΕki ideal Porodice i Pastirskog friza. Tu volumeni unutar oblika bivaju zamenjeni ritmiΕkim, finim i kratkim linijama bakropisa koje idealno korespondiraju sa mekom svetloΒͺu kojom figure zraΕe, a njegov ideal antike se pribliava onom koji se sreΒͺe kod Henri Mura. Dalji razvoj KaranoviΒͺeve grafike tokom ezdesetih godina uslovljen je pomeranjima teita u trojstvu: zanat, priroda, antika. to se tiΕe zanata u tehnolokom smislu, umetnik je u delu Skela, akvatinti u boji iz 1958, Εiji je hromatski registar sveden u odnosu na ranije grafike u boji na sivkastu, ciglasto-crvenu gamu, otkrio zametke neΕeg novog. To su duboki i grubi urezi-linije, rustiΕnog karaktera, koje grade jak i sugestivan crte, zasnivajuΒͺi se na potenciranom horizontalno-vertikalnom geometrijskom ritmu. Ljudska figura, utkana u takve ritmove skele, svedena je na kratak kondenzovan zapis, na grafiΕki znak. OtkriΒͺe takvih posebnih efekata: odluΕno dubljenuh, nimalo odnegovanih i rafiniranih useka u ploΕu koji, ispunjeni tamparskom bojom, ostavljaju jak i pomalo iskrzan trag na hartiji, moguΒͺnosti da se njihova mrea iri prostorom ploΕe nezavisno od motiva, pruili su mu izgleda slutnju da se negde u tajnovitim, imaginarnim predelima jedne drugaΕije tehnologije moe u tom smislu otiΒͺi mnogo dalje. To ga je verovatno odvelo ka eksperimentisanju sa linogravurom na samom poΕetku sedme decenije. S druge strane, vezanost za prirodu je odigrala svoju ulogu do kraja i sada potpuno iΕezavaju motivi u vezi sa njom. Centralna tema, koja Βͺe bez izuzetka obeleiti sve njegove listove ove decenije, postaje Εovek i kroz nju se na sasvim drugΕiji naΕin nego u prelomnim grafikama s kraja pedesetih godina manifestuje antika kao ideal. Njegova figura Εoveka najΕeΒͺe usamljena (ree se nae par) javlja se kao sintetiΕan otisak jednog unutranjeg napetog doivljavanja Εovekove egzistencije-u onom sublimnom i najoptijem smislu Εovek se ukazuje kao sugestivan pojmovni i plastiΕni iskaz. IzranjajuΒͺi iz autorove zadubljenosti u prosede linogravure, figura je najΕeΒͺe plasirana sred kompozicije gde dva ili vie horizontalnih polja Εine kontrapunkt njenoj pojavi, uspostavljajuΒͺi sistem uzajamne dinamiΕne ravnotee. Ta polja obeleena snanim usecima i grubim i odluΕnim rafurama, koje se prepliΒͺu, lome jedne o druge, katkada zatamnjena a nekada izrovaena pseudo-znacima, kao kakva mukla pratnja centralnoj poemi o smrti i ivljenju, smislu i besmislu postojanja, koja se uzdie sa obrisa figure i iz dubina njenih apstrahovanih oblika, predstavljaju neku vrstu Εudne zamke za primaoca dela, zamke koja je plod umetnikove prirode koja neΒͺe i ne moe da nameΒͺe svoju unutranju dramu ispred i mimo paradigme o umetnosti kao zanatu i zanatu kao umenosti, te tako, kopajuΒͺi po fenomenima materije, on izbegava da nam trenutno prui ogoljenu formulu svoje vizije tragike Εovekove, gradeΒͺi oko njegovog otiska, oko njegove praslike, jedan likovno Εvrst, a idejno profinjen dramski zaplet, prividno i privremeno maskirajuΒͺi tim apstraktnim kontrapunktom dramatiΕan kredo vezan za Εoveka. Dramatsku snagu i ekspresivnost samog fenomena Εoveka dosegao je pak sloenim i nesvakidanjim putem. PolazeΒͺi od predstave ljudskih figura sa grΕkih vaza, od njihove specifiΕne strukture telesnosti, koja inaΕe stalno oscilira izmeu stilizacije i deformacije krijuΒͺi u sebi tajnu spajanja dva potpuno opreΕna principa predstavljanja, sa njihovim karakteristiΕnim kretnjama, gde se svaka radnja ali i svaki poloaj tela pretvara u Εisti ritam, on to dovodi u vezu sa sistemom bliskim anatomskim apstrakcijama karakteristiΕnim za vizantijsku strukturu likovnih optika, gde ove slue moΒͺnoj spiritualizaciji , pruajuΒͺi istovremeno kljuΕ za sistem odstupanja, kljuΕ za Εitanje nivoa dosegnute transcedentnosti. Meutim, ovde se radi o neΕem mnogo dubljem no to je jednostavna elektriΕarska operacija. Kod njega se ove problemske plastiΕke bliskosti javljaju na osnovu sliΕnosti duhovnih polazita, to vodi i opravdanoj srodnosti sa onim redom plastiΕkih struktura kroz koje se jedino i mogu emanirati. Bitan je njegov stav odmerenog patosa pred tajnama egzistencije, suΕeljene sa tragiΕnim prisustvom tanatosa. Stoga njegove leeΒͺe figure iz lista na Rubuume (gravira u linoleumu, 1963), njegov Mrtvi satir (gravira u linoleumu, 1963), Faun iz lista Faun popodne (gravira u linoleumu, 1964), Dva efeba (gravira u linoleumu, 1965), Figura u kolau (gravira u linoleumu u boji, 1965), Mrtvi Grk (gravira u linoleumu, 1965), otisnute duboko mrkom bojom, koja je uopte karakteristiΕna za njegov grafiΕki rad, gledajuΒͺi Εak i sasvim suvo, formalistiΕki, ipak prevazilaze momente tematskih i formalnih srodnosti sa plastiΕkim strukturama daleke prolosti, jednom modernom i vrlo pregnantnom ekspresivnoΒͺu. DrugaΕije nije ni moglo da bude, poto u njemu odabrani trenuci velike riznice prolosti, odjeci negdanjih formi, stavovi davno iΕezlih rituala, netraeni vaskrsavaju kao znaci slutnji o moguΒͺnostima postavljanja sopstvenog lica pred lice univerzuma i veΕitih tajni. Podobno da se ostvari jedino zanatom to opstoji verovatno na nivou neracionalizovanih sila koje su uvek dovoljno ambigvitetne da nikada ne doseu vid koncipovanih teza, pri Εemu uvek ja to moram, odnosi prevagu nad ja to hoΒͺu. U celini gledano, taj deo umetnikovog rada, uslovno reΕeno nagoveten jo 1958, a sigurno omeen i razvijen izmeu 1961. i 1967, ima sve odlike Εvrsto uobliΕenog samostalnog opusa, sa jasnim odrednicama do kraja razvijenog liΕnog stila, gde su bez kolebanja iz lista u list ispoljene osobine usredsreenosti na patos bez suvine retorike, na sugestiju grΕa bez drastike koja dehumanizuje. Ako je povodom prethodne faze pedesetih godina, KaranoviΒͺ jo i mogao nekako da ali to moda nije uradio vie na formi (pri tome je samo utoliko u pravu to je zaista na osnovu onoga sa Εim je raspolagao mogao da na pojedinim iskustvima insistira i zadri se znatno due; ali moda je besmisleno uopte suditi o tome kada jedan umetnik treba da naputa neto u ime dosezanja novog, a pogotovo kada je reΕ o umetniku koga vie vodi preputanje nagonu, nego planirana akcija), za ovaj deo Graficki kolektiv http://www.grafickikolektiv.org/html/monografijaBKa.php 5 of 5 1/25/2008 11:24 PM njegovog kompletnog opusa nema nikakvih stvarnih razloga za nostalgiju ove vrste, osim ako to nije neto krajnje subjektivno, jedno privatno oseΒͺanje na koje umetnik ima pravo, ali koje ni po Εemu ne odgovara stvarnosti njegove umetnosti. ReΕju ovo je faza u kojoj je KaranoviΒͺ dosegao punu stvaralaΕku zrelost sa svim onim to taj pojam implicira. Ipak, Εak i u tako Εvrsto zaokruenoj stilskoj fazi mogu se naΒͺi izvesna odstupanja. 1969. izveo je, u tada ustaljenoj tehnici linogravure, Srebrnu granu delo gde se jedna Εvornovata u grΕu izvijena grana profilira na uobiΕajenom mrkom rafiranom pozau, sred koga se prateΒͺi donekle tok i poloaj same grane izdvaja nepravilno polje dubokog plavo-ljubiΕastog tona, Εiju otrinu, koja se kao kakav krik uzdie sa prostora, jedva uspeva da prigui potmulost dubine tona. Taj list se otre od postojane atmosfere njegovih ekspresivnih, ali ne i gromkih tema posveΒͺenih grΕkoj inspiraciji. I ako prihvatimo izjavu samog umetnika da su dogaaji iz 1968. kada je tadanja omladina za trenutak postala savest Εitavog drutva, ostavili na njega duboki trag, jer, kako sam primeΒͺuje, od te godine poΕinje i njegovo sve manje stvaralaΕko angaovanje na polju grafike, onda bi ovaj list, doveden do ruba krika, svojom direktnom ekspresivnoΒͺu mogao da se uzme kao dramatiΕno reagovanje na dramatiΕnu opomenu dogaaja koji su se tada odvijali. Dakle, posle 1968. on radi smanjenim tempom. Na osnovu bogatog majstorskog iskustva jo uvek ume da uz veΒͺ ostvarena otkriΒͺa specijalnog tipa reljefnih otisaka i razliΕitih nivoa tampe, to mu omoguΒͺuje linogravura uz opor i muevan izraz, da izvlaΕi i nove efekta, dodajuΒͺi sada tome eksperimentisanje sa parcijalnim modulima koji su izvedeni u plastiΕnoj masi i inkorporirani u ploΕu uz reputaciju detalja, nejΕeΒͺe glava, gde se igrom osmiljenog sluΕaja i sposobnoΒͺu poetizacije materije ostvaruju simboliΕke celine. Na tim principima poΕivaju njegova sve rea dela, ukazujuΒͺi na jednu drugaΕiju senzibilnu liniju od one koja se javila i odmah bila iscrpena sa Srebrnom granom i njenom dramatiΕnom ekspresivnoΒͺu. Prevagu je odnela linija oseΒͺanja zaΕeta jo 1967. Hercegovim panoom- linija poetskih seΒͺanja na minula vremena, mladost moda, na u ratu nestale drugove, na ratom opustoene predele zaviΕaja. Ona je ispoljena u SeΒͺanju na Bosansku Krajinu iz 1970. i Pijetalnom panou iz 1975. godine. Njegov grafiΕki opus tako zakljuΕuju dela nostalgiΕnog i elegiΕnog oseΒͺanja koja su izraena simboliΕko- poetskim i plastiΕkim strukturama i setno sveΕanom aurom koja izbija iz njih. Tokom sedamdesetih godina KaranoviΒͺ postepeno definitivno naputa grafiku i posveΒͺuje se svojoj prvobitnoj sklonosti-slikarstvu. Meutim, to je tema koja prevazilazi pitanje njegovog iskljuΕivo grafiΕkog rada i moraΒͺe da bude razmatrana u drugaΕijem kontekstu, kroz osvrt na sve ono to je uopte kao likovni stvaralac uradio, podrazumevajuΒͺi pod tim i bavljenje mozaikom kao i tapiserijom. to se tiΕe njegovog grafiΕkog opusa, on je bogat, moda ne toliko brojem izvedenih listova koliko sadrajem, lepezom raznovrsnih usmerenja i vrednoΒͺu umetniΕkih dometa kako pojedinaΕnih dela tako i uobliΕenih celina. To je delo koje je zasnovano na sigurnim liΕnim stvaralaΕkim principima, Εije znaΕajno mesto u okvirima jugoslovenske grafike teko da moe da bude dovedeno u pitanje prilikom ozbiljnih i temeljnih kritiΕko istorijskih preispitivanja jugoslovenske i srpske likovne umetnosti koja su neizbena u decenijama koja su pred nama. Neodvojivo od njegovog liΕnog grafiΕkog rada je njegovo pedagoko delovanje, koje se uvek odvijalo bez suvoparne didaktiΕnosti i sa bitnim ciljem da se prenosi ne sopstvena vizija i parametri liΕnog izraza, sopstveni formalni problemi, veΒͺ sposobnost sigurnog vladanja materijom i poverenje u smisao umetniΕke i etiΕke odgovornosti prema radu. Ali njegova umetnost u neposredan razvoj, u sam ivot beogradske grafike ni time nije do kraja iscrpljena. Kao jedan od sigurno najveΒͺih entuzijasta grafike koga smo imali i imamo, direktan je uΕesnik osnivanja danas veΒͺ legendarnog GrafiΕkog kolektiva i jo uvek onaj koji se trudi da Εistotu prvobitne ideje o bratstvu grafiΕara i radnom, a ne galerijskom i paradnom, karakteru Kolektiva, odri i razvija Εak i u ovo vreme koje je malo sklono zajedniΕkim naporima i kolektivnoj volji, stremljenju i misiji u umetnosti.On je takoe i jedan od osnivaΕa beogradske Arte Εije nestajanje moemo samo aliti, a Εije obnavljanje samo sa blagonaklonoΒͺu oΕekivati. On je zatim obavljao i jo uvek obavlja jedan veliki zadatak koji je samom sebi postavio i do koga mu nije nita manje stalo nego do sopstvenog umetniΕkog rada. Od 1951. on sistematski prikuplja studentske grafiΕke radove. SeΒͺam se da su mnogi od nas, koji su njegovom pomoΒͺi zavoleli i rado upranjavali rad na grafici, smatrali da je odvajanje dva otiska za kolu jednostavno neka vrsta obaveze uime kompenzacije za materijal koji je kola stavljala na raspolaganje. KaranoviΒͺ, koji nije proputao priliku da zapleni ta dva obavezna otiska, da ih uredno sloi u fasciklu sa podacima o autoru, obavljao je to sa upornoΒͺu i metodiΕnoΒͺu Εoveka koji je svestan da vri jednu veliku i odgovornu misiju, noen jednom vizijom za koju nije smatrao kao neophodno da je posebno istiΕe i objanjava. Izloba te impozantne grafiΕke zbirke odrana 1978. u beogradskom UmetniΕkom paviljonu Cvijeta ZuzoriΒͺ nakon neto vie od Εetvrt veka prikupljanja, pokazala je koliko je znaΕajna i dalekosena ta vizija bila. Zoran PavloviΒͺ
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
100% original 18 x 13 cm signature, autograph, signed photo DΕΎoun Kraford (engl. Joan Crawford) je bila ameriΔka glumica roΔena 23. marta 1904. godine u San Antoniju (Teksas), a preminula 10. maja 1977. godine u Njujorku. PoΔevΕ‘i kao plesaΔica u putujuΔim pozoriΕ‘nim kompanijama pre nego Ε‘to je debitovala na Brodveju, Krofordova je potpisala filmski ugovor sa Metro-Goldvin-Mejerom 1925. U poΔetku frustrirana veliΔinom i kvalitetom svojih uloga, Krofordova je zapoΔela kampanju samo-publiciteta i postala je nacionalno poznata kao flaperka do kraja 1920-ih. Tridesetih godina proΕ‘log veka, Krofordova slava je konkurirala koleginicama iz MGM-a Normi Ε irer i Greti Garbo. Krofordova se udavala Δetiri puta. Njena prva tri braka zavrΕ‘ila su se razvodom; poslednji se zavrΕ‘io smrΔu muΕΎa Al Stila. Usvojila je petoro dece, od kojih je jedno povratila njegova bioloΕ‘ka majka. Krofordovi odnosi sa njenoh dvoje starije dece, Kristinom i Kristoferom, bili su ogorΔeni. Krofordova ih je ostavila bez nasledstva i, nakon smrti Krofordove, Kristina je napisala memoare βispriΔati sveβ pod nazivom Mommie Dearest. RoΔena Lusil Fej Lesuer, francusko-hugenotskog, engleskog, holandskog i irskog porekla u San Antoniju, Teksas, bila je drugo, mlaΔe dete Tomas E. Lesuera, roΔenog u Tenesiju (2. januara 1867.-1. januar 1938), graΔevinskog radnika, i Ane Bel DΕΎonson roΔene u Teksasu (29. novembar 1884-15. avgust 1958), a kasnije i gospoΔa Ana Kasin. Prema popisnim podacima, moguΔe je da je ona bila starija. OΔigledno je imala manje od 20 godina kada je njenih prvih dvoje dece roΔeno. Krofordova je imala jednu polusestru, Dejzi Makonel (1901 - 1904), iz prvog braka svoje majke sa novinarkom K. Edgar Makonelom (1873 - 1902), i brata Hala Lesuera. Tomas Lesuer napustio je porodicu kada je Lusil imala deset meseci, na kraju se preselivΕ‘i u Abilin, Teksas, radeΔi kao graΔevinski radnik. Njena majka se udala za Henrija J. Kasina, meΔutim, brak je u popisnim podacima naveden kao njen prvi. Oni su ΕΎiveli su u Lotonu, Oklahoma, gde je Kasin vodio Remzi opersku kuΔu; on je uspevao da rezerviΕ‘e raznovrsne i zapaΕΎene izvoΔaΔe poput Ane Pavlove i Ive Tangej. Kao dete, Krofordova je viΕ‘e volela nadimak βBiliβ i uΕΎivala je gledajuΔi izvoΔenja vodviljskih dela na sceni pozoriΕ‘ta svog oΔuha. U to vreme, Krofordova zapravo nije bila svesna da Kasin, koga je nazvala βtataβ, nije njen bioloΕ‘ki otac sve dok joj brat Hal nije rekao istinu. Kasin je navodno poΔeo da je seksualno zlostavlja kada je imala jedanaest godina, i nastavio je sve dok je nisu poslali u Akademiju St. Agnes, katoliΔku ΕΎensku Ε‘kolu. PoΔev od detinjstva, njena ambicija je bila da postane plesaΔ. Jednog dana, u pokuΕ‘aju da pobegne sa Δasova klavira, skoΔila je sa prednjeg trema svoje kuΔe i teΕ‘ko posekla stopalo na slomljenoj flaΕ‘i za mleko. Kao rezultat toga, proΕ‘la je kroz tri operacije kako bi se popravila Ε‘tetu. Nije mogla da pohaΔa osnovnu Ε‘kolu, niti da nastavi sa Δasovima plesa tokom 18 meseci. U junu 1917. porodica se preselila u Kanzas Siti, Misuri, nakon Ε‘to je Kasin optuΕΎen za proneveru; iako je osloboΔen, bio je na crnoj listi u Latonu. Nakon njihovog preseljenja, Kasin, katolik, upisao je Krofordovu na Akademiju St. Agnes u Kansas Sitiju. Kada su se njena majka i oΔuh razdvojili, ostala je u Ε‘koli kao studentkinja, gde je mnogo viΕ‘e vremena provodila radeΔi, pre svega kuvajuΔi i ΔisteΔi, nego uΔeΔi. Kasnije je pohaΔala Rokingamsku Akademiju, takoΔe kao student. Dok je bila tamo, poΔela je da se zabavlja i imala je prvu ozbiljnu vezu sa trubaΔem po imenu Raj Sterling, koji ju je navodno inspirisao da se ozbiljnije posveti akademskim aktivnostima. Godine 1922, registrovala se na Stivens koledΕΎu u Kolambiji, Misuri, navodeΔi svoju godinu roΔenja kao 1906. PohaΔala je Stivens samo nekoliko meseci pre nego Ε‘to se povukla shvativΕ‘i da nije spremna za koledΕΎ. Nestabilnost njene porodice negativno je uticala na Krofordovu i njeno Ε‘kolovanje nikada nije formalno napredovalo dalje od osnovnog obrazovanja.
ILI Cika s brkovima - dalja asocijacija je Kraljevic Marko ili Musa Kestendzija, no bogami ovde se ne prodaje Kraljevicu Marko vec se prodaje Musa Kestendzija a autor je glavom i bradom akademski slikaru Djordjo Ilic (Strumica, 1920 - Beograd, 2010). Tempera, oko 22.5 x 11.5 cm, oko 1980, certifikat. Muska slika. & besplatan recepti Ingredients 1kg/2ΒΌlb chestnuts Preparation method Heat the oven to 200C/400F/Gas 6. Using a small, sharp knife, cut a cross into the skin of each nut. Put in a roasting tin and bake until the skins open and the insides are tender, about 30 minutes. Serve in paper bags, if you like. To eat, peel away the tough outer skin and the pithy white inner skin to get to the sweet kernel. ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΠΠ· ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅, ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΠΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 1920. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ° (ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘Π₯Π‘) ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 19. Π°Π²Π³ΡΡΡ 2010. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ (Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°) ΠΠ΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ (Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ°, 1920 - ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 19. Π°Π²Π³ΡΡΡ 2010) ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ, ΠΏΠ΅Π΄Π°Π³ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ 1 ΠΠΈΠ²ΠΎΡ 2 Π‘Π°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ 3 ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ 4 ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π£ΠΠ£Π‘-Π° 5 ΠΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°, ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ° ΠΠΈΠ²ΠΎΡ Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ°, ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ½Π΅ΡΠ΅, ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1927. ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ Ρ ΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΠΎΡΠ°ΠΊ, ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1931. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°Π΄ΠΈΡΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΠΌΠ°ΡΡΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π»Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ (ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ 5. ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Ρ ΠΡΠΏΡΠΈΡΠΈ) Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΈΠΊΠΎΠ²Π½Ρ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π»Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠΈΠ½ Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Ρ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1937. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Ρ ΠΠ°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ Π³Π΄Π΅ Π³Π° βΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°β ΠΡΠ³ΡΡ Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π°; ΡΠΏΡΡΡΡΠ΅ Π³Π° Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ° ΠΈΠ· Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΠ»Π°Π³Π°ΠΎ, ΠΏΠ° ΠΠΎΡΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄Π»ΡΠΊΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Ρ. Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Ρ Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ βΠ£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ·Π΄Π°Π½ΠΈΡΠ°β Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΌΠ»Π°ΡΠΈΡ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²Π° Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°. ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊ Π·Π°ΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅, ΡΡΡΡΠ΅ΡΠ΅, ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³Π°ΠΌΠ°, Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅, ΡΠΏΡΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΠ° ΠΠΈΠ»Π° ΠΠΈΠ»ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ, Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²ΠΎΠ·Π΄Π΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ; Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ ΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΠ° ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΎ ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Ρ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1939. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ (ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ III ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅) Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡΠ°Π²ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠ°Ρ βΠΠ°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π° Ρ 40 ΡΡΡΠ΅ΠΆΠ°β. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅ΠΌΠ°Ρ β40 ΡΡΡΠ΅ΠΆΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π°β ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅. Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ΄ 1941β1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ° Ρ Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠΊΠ°Π·ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΠ΅ΡΡΡΠ° (ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ°ΠΊΠ΅Π΄ΠΎΠ½ΠΈΡΠ°); ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°; ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Ρ ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π±Π΅Π³Π»ΠΈΡΠ°, Π²ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Ρ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΠ°Π±ΡΠΊΠΎΠ²Π°Ρ (ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΠ½Π°) Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ (Π·Π°ΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΠ»ΡΡΠ°), ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½ Ρ ΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΎΠ²Π°ΡΠ°, 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΆΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈΡΠΏΠΈΡ Π½Π° ΠΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ, Π³Π΄Π΅ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ° ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ½Π΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π΅. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ° Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈΡΠΏΠΈΡΠ°, 1945. ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ΄ΡΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ²ΠΎΠ·Π΄Π΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π° ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΎΠ±Π΄Π°Π½ΠΈΡΡΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²Π° Π·Π° ΡΠ³ΡΠΎΠΆΠ΅Π½Π° Π»ΠΈΡΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π°ΠΌΠ° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΠΈΠΊΠΎΠ²Π½Π΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ (Π£ΠΠ£Π‘). ΠΠΎΡΠ»Π΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡΡΠΊΠΎΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π° ΠΠΈΠ»ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° - Π΄ΠΎ 1952. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1951β1971. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΡΡ - ΡΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ΅ - Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΠΌΠ° Π°ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1952. ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ²Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Ρ Ρ Π³Π°Π»Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π£ΠΠ£Π‘-Π° Π½Π° Π’Π΅ΡΠ°Π·ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ 1953β1954. ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ; ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ Π½Π° 11. ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Ρ βΠΠΎΠΏΡΠ»ΠΈΡΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1955. Π±ΠΈΠ²Π° ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π°ΡΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠ° Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ; ΠΈΠ·Π²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΠΌΠΎΠ·Π°ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΎΠΌΡ ΠΠΠ (ΡΠ½ΠΈΡΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°). ΠΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ βΠ‘Π°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡβ Ρ ΠΡΠ±ΡΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΡ; ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΠΡΡΠΏΠ΅ 57β ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1958. ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π°ΡΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠ°, Π° 1961. Π±ΠΈΠ²Π° ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π΄ΠΎΡΠ΅Π½ΡΠ° Π½Π° ΠΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1968. Π±ΠΈΠ²Π° ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π³ΡΠ°ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π°. Π£ΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Π½Π° ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°ΡΠ΅Π²Ρ (ΠΠ°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ) ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²Π΅ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΈΡΠ° Π±ΠΈΠ²ΡΠΈΡ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1974. ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Π½Π° ΠΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π£ ΡΠΎΠΊΡ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Π½Π° ΠΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π° 1981. ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΠ°ΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ Π·Π° Π²ΠΈΠ·ΡΠ΅Π»Π½Π΅ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1984. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ. ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠΎ 19. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ 1940. ΡΡΠ½, ΠΠ°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, Π‘Π°Π»Π° Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅; 1952. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° Π£ΠΠ£Π‘-Π°; 1954. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ, Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ°, ΠΠ²ΠΎΡΠ°Π½Π° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅; 1954. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°; 1955. ΡΡΠ½ΠΈ - ΡΡΠ»ΠΈ, ΠΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ°Π»Π° ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠΌΠ°; 1956. Π°ΠΏΡΠΈΠ», Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°ΡΠ΅Π²ΠΎ (ΠΠ°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°) Π Π°Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ; 1957. ΠΌΠ°ΡΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° Π£ΠΠ£Π‘-Π°; 1958. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ - Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·, ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π½ ΠΠ°ΡΡΠ΅Π»; 1960. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ, ΠΡ ΡΠΈΠ΄, Π Π°Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ; 1960. ΡΠ΅ΠΏΡ.-ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ (ΡΠ΅ΡΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π° 1949β1960 ) 1963. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ, Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡ, ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ - ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π³Π°Π½Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°; 1964. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ - ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠΌΠ° ΠΠΠ; 1964. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ, Π ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π»ΠΎΠ½ ΠΠΎΠΌΠ° ΠΠΠ; 1964. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ, ΠΡΠ»Π° ΠΠΎΠΌ ΠΠΠ; 1972. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1972 - ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1973. Π³. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π‘Π°Π»ΠΎΠ½ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ; 1973. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ, ΠΠ΅ΠΌΡΠ½, Π‘ΡΠ΅Π½Π° - ΡΠΎΠ°ΡΠ΅ - ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°; 1974. ΡΡΠ½, ΠΡΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π³Π°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ°; 1976. ΠΌΠ°Ρ - ΡΡΠ½, ΠΠΏΠ°ΡΠΈΠ½, ΠΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ°Π»ΠΎΠ½ ΠΡΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΠ²Π° βΠΠ΅ΡΠΊΡΡ`; 1983. Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΠΈΠΊΠΎΠ²Π½Π° Π³Π°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°; 1996. ΡΡΠ½ - ΡΡΠ», ΠΡΠ΄Π²Π°, ΠΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° Π³Π°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° (ΠΌΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π° ); 2000. ΠΌΠ°Ρ - ΡΡΠ½, Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΈ, Π³Π°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΏΠΈΠ½Π°ΠΊΠ΅Ρ; 2004. ΡΠ΅ΡΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΠ°Π²ΠΈΡΠΎΠ½ βΠ¦Π²ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ·ΠΎΡΠΈΡ`; 2007. ΠΠ»Π±ΡΡΠ³ (Π₯ΠΎΠ»Π°Π½Π΄ΠΈΡΠ°) ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ 1939. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡΠ°Π²ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠ°Ρ βΠΠ°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π° Ρ 40 ΡΡΡΠ΅ΠΆΠ°β (ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ 3-ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ) 1940. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡΠ°Π²ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠ°Ρ `40 ΡΡΡΠ΅ΠΆΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΌΠ° 1964. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π£ΠΠ£Π‘-Π° Π·Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΡ βΠ§ΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΈ ΡΠ°Π΄β 1964. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π½Π° ΠΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π°Π»Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ 1973. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π‘Π ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1973. ΠΡΠΊΡΠΏΠ½Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° βΠΠΎΠΌΠ³ΡΠ°ΠΏ`-Π° Π½Π° Π§Π΅ΡΡΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΠΌ ΠΠΊΡΠΎΠ±Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Ρ 1975. ΠΡΠΊΡΠΏΠ½Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ°, Π’ΡΠ·Π»Π°, Π½Π° Π’ΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΡΡΠ΅ΡΠ° 1985. ΠΡΠΊΡΠΏΠ½Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° Π Π°Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1999. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ° Π·Π° Π²ΠΈΡΠ΅Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΎΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ Π½Π° ΠΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π£ΠΠ£Π‘-Π° ΠΠΎΠΌΠΈΡΠΈΡΠ° Π£ΠΠ£Π‘-Π° Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»Π°Π³Π°ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ΠΎΡ 5. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 2009. Π΄Π°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡΠ°: βΠΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅Π½ΠΎ Π²ΠΈΡΠΎΠΊ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ°: ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΠΈΠΌΠΈΠ·ΠΌΠ°, ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ Π΅ΠΊΡΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π΄ΠΎ Π°ΡΡ Π±ΡΡΡ-Π°, ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ°Π³Π°Π»ΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ, Π½Π°ΠΈΠΌΠ΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΠΈΠ½ΡΠΌ ΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ²Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΠΈΠΆΠ΅ΠΈ: ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ, ΡΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ, Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎ Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½Π° ΡΡΠ±Π°Π½Π° Π°ΠΌΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠΈΡΠΎΠΊ Π½ΠΈΠ²ΠΎ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ΄ΠΈΠΎΠΌΡ ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΎΠΌ Ρ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»Π°ΠΆΠ΅ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ Π·Π° Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ Ρ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ.β ΠΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ°, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°, ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ° βΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠ³ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π° ΠΆΠ΅ΡΠ° Π΄Π° ΠΈΡΠΊΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ°Π²Π»Π°Π΄Π° Π·Π°Π΄Π°ΡΠ°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ±ΠΈΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ° Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ... ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΈΡ ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΡ Π½ΠΎΡΠΈ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Ρ Π·Π° ΡΠΎΠ½ ΠΈ Π±ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ°Π²Π° Π²ΠΈΠ΄Π°Π½ Π±ΡΠ΄ΡΡΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ.β ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΡΠ±Π°ΡΠ΄Π°, ΠΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π° ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΡΠ²Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ 1952. Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π£ΠΠ£Π‘-Π° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ βΠΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄ Π½Π΅ΡΠ²Π°ΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡΠΈΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π΄ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΌΡΠ΅. ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠΎ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π·Π°Π½Π°Ρ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠΈΠ»Π° ΠΠΈΠ»ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π½Π°ΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π°Π½Π°Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎ, ΠΠΎΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΈΠ»ΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈ Π·Π°Π½Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ... ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠ»ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ·ΡΠ°Π·ΠΈΡΠΎ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ³ΡΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈΠ²Ρ Π°Π»ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡ ΡΠΈΠ²Ρ ΠΏΠΎΡΠΊΡ, ΠΎΠ·Π°ΡΠ΅Π½Ρ, ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ, ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ Π±ΠΎΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±ΠΈ ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΏΡΡΠΆΠΈΠΎ Π½Π°ΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ΅ Π±Π΅ΡΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ° ΠΏΡΠ½ΠΎΠΌ Π·Π°Π½Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π²Π΅ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ.β ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π½Π° ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Ρ ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠ°, Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1957. ΠΠ°ΡΠ΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠ΅: Π ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ 1920.Π£ΠΌΡΠ»ΠΈ 2010.Π‘ΡΡΡΠΌΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΠ§Π»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Prvo sto izgleda mocno, drugo sto je to nesto za neciji radni sto, desk, vitrinu, orman, krevet. Lik Cara Putina na originalnoj, validnoj i pravoj pravcatoj americkoj novcanici odnosno banknoti od U$ 2 dolara. Zamislite POKLON OBOZAVOCU LIKA I DELA V.V. PUTINA. U igri asocijacije odrednice bi bile Putin - Valuta - Dolar. Drugim recima, ova dva dolara koja je legalna upotrebljiva novcanica, sa sertifikatom autenticnosti, koja se doista mozete potrositi bilo gde u Sjedinjenim americkim drzavama, nosi lik ruskog predsednika Putina i ta dorada plus nabavka kosta razliku izmedju U$ 2 dolara i sume koju placate. Iako bi je mogli potrositi da platite Vas racun u iznosu od dva dolara njeno pravo mesto je na radnom stolu, desku, vitrini,...t.j. treba da bude izlozena negde. Serijski broj novcanice koju kupujete nije isti kao na novcanici sa snimka - sve ostalo jeste - uz nju dobijate sertifikat o originalnosti. 100% pravi dolari!!! ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ (ΡΡΡ. ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΜΠΌΠΈΡ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΜΠΌΠΈΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΜΡΠΈΠ½; ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄, 7. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1952) ΡΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π ΡΡΠΊΠ΅ Π€Π΅Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅ 26. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 2000. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΠ³Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ°. ΠΠ΄ 31. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1999. Π΄ΠΎ 7. ΠΌΠ°ΡΠ° 2000. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎ Π΄Π΅ΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½Π°, Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ 2004. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ Π΄ΠΎ 7. ΠΌΠ°ΡΠ° 2008. ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π³Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠΎΡ ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠΈ Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΠΌΠΈΡΡΠΈΡ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π². ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°Ρ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 8. ΠΌΠ°ΡΠ° 2008. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ΠΈΠΌ 4. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 2012. ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΠ³Ρ, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ²ΡΠΈ 63,7% Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π°.[1] Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ 1 ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ 2 Π‘Π»ΡΠΆΠ±Π° Ρ ΠΠΠ-Ρ 3 ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° 3.1 ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ (1999) 3.2 ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ 3.3 ΠΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ 3.4 ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ (2008) 3.5 ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ (2012) 4 ΠΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ 5 ΠΡΠΈΠ²Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ 6 ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° 7 ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ 8 Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ 9 ΠΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° 10 Π‘ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅ Π²Π΅Π·Π΅ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π‘ΠΏΠΈΡΠΈΠ΄ΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²Π½Π° ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Ρ (Π΄Π°Π½Π°ΡΡΠΈ Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³) 7. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1952. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²Π½Π° ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΡΠΈ, Π° ΠΎΡΠ°Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π‘ΠΏΠΈΡΠΈΠ΄ΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π³ΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½ Ρ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΌΠΎΡΠ½Π°ΡΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1930-ΠΈΡ , Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ Ρ ΠΠΠΠ-Ρ Ρ ΡΠ°Π±ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΡΡΠΏΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.[2] ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΎΡ Π΄Π²Π° Π±ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ 1930-ΠΈΡ ; ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°, Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π»Π΅Π³Π°ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΏΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠ΅Π΄Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΡΡΠΈΠ½Π°, Π‘ΠΏΠΈΡΠΈΠ΄ΠΎΠ½ ΠΡΡΠΈΠ½, ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΠ²Π°Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π°.[3] ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠΌΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Ρ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π³Π»ΡΠΌΠΈΠ»ΠΈ Π³Π»ΡΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ»Π°Π²Π° Π’ΠΈΡ ΠΎΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΡΠ³ΠΈΡΠ° ΠΠΈΠΆΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°[4] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ β 193. ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ 1966. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ Ρ Π΅ΠΌΠΈΡΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΊΠ°ΠΎ β 281 ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ 1970. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1970. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ. ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π° ΡΠ΅ΠΌΠ° Π΄ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΎΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠΈΠ½ΡΠΈΠΏ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ (ΡΡΡ. ΠΡΠΈΠ½ΡΠΈΠΏ Π½Π°ΠΈΠ±ΠΎΠ»Π΅Π΅ Π±Π»Π°Π³ΠΎΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΠ΅ΠΌΠΎΠΉ Π½Π°ΡΠΈΠΈ).[5] ΠΠ° ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΈ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΏΡΡΡΠ°ΡΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1991.[6][4] Π‘Π»ΡΠΆΠ±Π° Ρ ΠΠΠ-Ρ ΠΡΡΠΈΠ½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡ ΠΠΠ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ°, ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠΠ. Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΡ ΠΠΠ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ Π‘Π΅ΡΠ³Π΅ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΠΎΠ²Π°.[7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1975. Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΡΡΡ ΠΠΠ-Π° Ρ ΠΠΊΡΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Π°. 1977. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°-ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΠΠ-Π°.[8] 1979. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΡΡ Ρ ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΠΠ-Π° Π° 1984. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΎΡΠ° ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΠ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΡ ΠΡΡΠΈΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΎΠΏΠΎΠ², Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ 1985. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΡ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ. ΠΠ΄ 1985. Π΄ΠΎ 1990. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΡΠ΅Π·Π΄Π΅Π½Ρ, ΠΡΡΠΎΡΠ½Π° ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Π·ΠΈΠ΄Π°, Π²ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ Π‘Π°Π²Π΅Π·. Π£ ΠΡΠ΅Π·Π΄Π΅Π½Ρ ΡΠ΅ 1989. ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π·Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΠ.[9] ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΡΠΊΠ°Π· Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ 20. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1991. ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΄Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΠΠΠ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»Π° ΠΠΎΡΠ±Π°ΡΠΎΠ²Π°. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ ΠΏΡΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ 1990. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π°ΡΠΈΡΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1991. ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Ρ ΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΡ Π·Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅-ΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΡΠΈΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ°Π½ΠΎΠ² Π° ΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠ΅ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π²Π°. ΠΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΠ½Π°ΡΠΎΠ»ΠΈΡ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊ, Π°ΡΠΈΡΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΈΠ· ΠΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°Ρ. ΠΠ΅ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π² ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ ΠΠ½Π°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΡ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΡ Π΄Π° Π°Π½Π³Π°ΠΆΡΡΠ΅ ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π·Π° ΠΏΡΠ°Π²Π½Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΡΠ° 1990. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊ Π°Π½Π³Π°ΠΆΡΡΠ΅ ΠΡΡΠΈΠ½Π° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΠ½Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π²Π΅ΡΠ°.[10] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΡ ΠΠ½Π°ΡΠΎΠ»ΠΈΡ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°, Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Π° 12. ΡΡΠ½Π° 1991. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΡΡΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π·Π° ΡΠΏΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅ Π³ΡΠ°Π΄Π° Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Π° ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°Π΄Π°ΡΠ°ΠΊ Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΠ½Π²Π΅ΡΡΠΈΡΠΈΡΠ° Ρ Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Ρ, ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠ° ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ Ρ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ²Π΅ Π±Π΅ΡΠ·Π΅ Ρ Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ»Π°Π·Π°ΠΊ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ°, ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ Π±Π°Π½Π°ΠΊΠ° ΡΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΎΠΌ Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ - ΠΠΠ-ΠΡΠ΅Π·Π΄Π½Π΅Π½ Π±Π°Π½ΠΊΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΎΡΠ° ΡΡΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΈΡ `ΠΠ³Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅`, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΠΌ Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π±ΠΈΠ·Π½ΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π’Π΅Π΄ΠΎΠΌ Π’Π°ΡΠ½Π΅ΡΠΎΠΌ.[10] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1993. Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ Π‘ΠΎΠ±ΡΠ°ΠΊ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΡΠ΅ ΠΡΡΠΈΠ½Π° Π·Π° ΡΠ²ΠΎΠ³ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°.[11] Π£ ΠΌΠ°ΡΡΡ 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Π°, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π·Π° ΡΠΏΠΎΡΠ½Π΅ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π΅ Π‘Π°Π½ΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠ±ΡΡΠ³Π°, ΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΊΠΎΠΎΡΠ΄ΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ° Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ° Π°Π³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π·Π° ΡΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π° (ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π΅, Π€Π΅Π΄Π΅ΡΠ°Π»Π½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠΆΠΈΠ»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, ΡΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ), ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π Π΅Π³ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠΌΠ΅Π½Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π°, ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΡ, Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½Π΅ Π°Π³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ.[11] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1995. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈ Π»ΠΈΠ΄Π΅Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ°Ρ Π΄ΠΎΠΌ - Π ΡΡΠΈΡΠ°.[12] Π£ Π°Π²Π³ΡΡΡΡ 1996. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»ΠΈ Ρ ΠΠΎΡΠΊΠ²Ρ Π³Π΄Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½Π°. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Ρ ΡΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Π€Π‘Π (ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΠ) ΠΎΠ΄ ΡΡΠ»Π° 1998. Π΄ΠΎ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Π±Π΅Π·Π±Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ (1999) ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡ ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π°Π²Π³ΡΡΡΡ 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 18 ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ. Π’Π°Π΄Π° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅, ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ, ΠΡΡΠΈΠ½ Π½Π° ΡΠΎΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΡΠΆΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ² Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΎΠΏΠΎΠ½Π΅Π½Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΊΠ²Π΅ ΠΡΡΠΈΡ ΠΡΡΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠ΅Π²Π³Π΅Π½ΠΈΡ ΠΡΠΈΠΌΠ°ΠΊΠΎΠ², ΡΡ Π²Π΅Ρ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠ΅. Π’Π°Π΄Π° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Ρ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π½ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅, ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°ΠΎ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡ ΠΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π·Π° ΠΡΠΌΡ Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π°. ΠΠ½Π΄Π΅ΠΊΡ ΡΠ°ΡΡΠ° ΡΡΡΠΊΠ΅ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠΏΠ°Π΄Π° Π‘ΠΎΠ²ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈΡ ΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ 31. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1999. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π΅ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π½Π΅ΠΎ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΡΡΠΈΠ½Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ΠΈ 26. ΠΌΠ°ΡΠ° 2000, Π° ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΠ³Ρ, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ±Π΅Π΄ΡΠΈΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Ρ ΡΠ° 52,94 % ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠΈΠΌ Ρ Π§Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ. Π£ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ 80% Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΈΡΡΠ΅ΠΊΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ° ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ΄ΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° 2004. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ° 71,34 % Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π°. ΠΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄Ρ Π ΡΡΠΈΡΠ΅, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ° Π ΡΡΠΈΡΠ° ΡΠ°ΡΠ»Π° ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡ Π·Π° 7% ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΈ Π½Π° ΡΡΠ²ΡΡΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ Π³ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠΈΠ·ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΡΠ° Π΄Π°Π»Π΅ΠΊΠΈΡ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ (2008) ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ° ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π²ΠΈΠΌ. ΠΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΠΌΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ° 2008. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°ΠΎ ΠΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π²Π° Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π° Π΄Π° Π·Π°Π΄ΡΠΆΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²ΠΈ (ΡΠ· Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΎ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π°ΠΊΠΎ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π² ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈ Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ°). ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π΅ ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π²Π°, ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ. ΠΠ½ ΡΠ΅ 2008. ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π ΡΡΠΈΡΠ΅, Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅ Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. ΠΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ (2012) ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π½Π° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° 2012. ΠΠ°ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π΄Π²Π΅Π΄Π΅Π²Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ½Π°ΡΠ³ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π°Ρ ΠΡΠ΄Π΅Π½Π° Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΠΎΠ³ΡΠ»ΠΈΡΠΈ. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠΆΠΈΠ²Π° ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ°Π½ΠΎΡΡ ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ [13], Π° Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΎΠΌ ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΠΎΡΠΈΠ·ΠΌΠ°.[14] Π£ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π° ΡΠ΅Ρ Π°Π±ΠΈΠ»ΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Ρ Π ΡΡΠΈΡΠΈ. ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ°Π½ ΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈ Π¦ΡΠ½ΠΎΡ ΠΠΎΡΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ΅Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π²Π° Π ΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠ½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π³ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π°: ΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π‘Π°Π΄Π°, Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡΠ°, ΠΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ΅, Π Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠΏΠ°ΡΠΈΠ½Π°, ΠΡΠ±Π°ΡΠ°, ΠΠΎΠΆΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠ°, ΠΡΠ±ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅, ΠΡΠ°ΠΊΠ°, Π‘Π²ΠΈΠ»Π°ΡΠ½ΡΠ° ΠΈ ΠΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠ΅.[15] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2007. ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° βΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β Ρ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΡ Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° βΠ’Π°ΡΠΌβ.[16] Π£ ΠΎΡΠ΅ΠΊΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΡΡΠΈΠ½Π° Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ 2007. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π ΡΡΠΊΠ΅ Π€Π΅Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π‘ΠΠ¦ ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠΆΠΈΠΎ, Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΠΡΡΠΈΠ½Ρ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄Π°, Ρ Π·Π½Π°ΠΊ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠ΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Π·Π° ΡΡΠ±Π°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ ΠΈ Π·Π° Π΄ΡΠ°Π³ΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ Ρ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠ°ΡΡ Π΄Π° ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠ²Π°Ρ ΠΎΡΠ΄Π΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΠΡΡΠΈΠ½Ρ ΡΡΡΡΠΈΠΎ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΡΠΈΠ½Π΅Ρ Ρ Π₯ΡΠ°ΠΌΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅, 23. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 2011. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΡΠ΄Π΅Π½ΠΎΠΌ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°. ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΡΡΠ΅Π½ 16. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 2014. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 70 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ 100 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°.[17][18] ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΡ ΠΈ Ρ ΡΡΠ΄ΠΎΡ, Π’ΠΎΠΊΠΈΠΎ 2000. ΠΡΠΈΠ²Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΡΠ΄ΠΌΠΈΠ»ΠΎΠΌ ΠΡΡΠΈΠ½ ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠΌΠ° Π΄Π²Π΅ ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠ΅. Π Π°Π·Π²Π΅Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ½Ρ 2013. ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Π ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π·Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π²Π΅ΡΡΠΊΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅.[19][20] Π’ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π±ΠΎΠΊΡ, ΡΠ°ΠΌΠ±ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΎ (ΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Ρ 6. Π΄Π°Π½) ΠΈ Π±Π°Π²ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΊΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΠΎΠ»ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΊΡ ΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π»Π°Π±ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π΅ΡΠ° Π·Π²Π°Π½Ρ ΠΠΎΠ½ΠΈ (ΠΠΎΠ»Π³ΡΠ΅ΡΠ²).
Slobodan Markovic - Libero Markoni (1928 - 1990) Svilene bube - posta (Autoportret na slici na zidu), 1961 mastilo na hartiji 27,5 x 20,3 cm potpisano sredina dole Prodavac garantuje autenticnost i originalnost dela odnosno dobijanje fotosertifikata Nikole Kusovca. Ovaj rad je takodje reprodukovan na sajtu b92 uz prigodan tekst o umetniku. Ovaj rad se moΕΎe otplatiti u ratama. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΈΠ±Π΅ΡΠΎ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ½ΠΈ, Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ, ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ, Π°ΡΡΠΎΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π·Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΡΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ 26. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1928. Π‘ΠΈΠ½ ΡΠ΅ ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ° Π. ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅, Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΡΠΎΡΠΈΡ. ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ 1929. ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΡΠ±ΡΠ°Π½ΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΎΡΠ΅Π²Π΅ Π²ΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅. ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π. ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (1901-1938) ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΡΠ° βΠΡΠ°Π²Π΄Π°β ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠ· Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²Π° βΠΠ΅ΡΡΠΈΠ½Π° Π±ΠΈΡΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρβ (1938). ΠΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π΅ ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° βΠΠ°ΠΏΠ»Π°Ρ Π’ΠΈΠΌΠ°β (1938). ΠΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΡΡΠΎΠΏΠ°ΠΌΠ° ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ. ΠΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ Π±ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ ΠΎΡΠ°ΠΌΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½. Π Π°Π½ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΡΡΠ²ΠΎ, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΠ΄Π° ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠΈ (1930-1941), ΠΊΠΎΠ΄ Π±Π°ΠΊΠ΅ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠΎΡΠΈΡ, Ρ ΠΊΡΡΠΈ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ Π ΠΈΡΡΠ΅ ΠΡΠΎΡΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Ρ Π¦Π°ΡΠΈΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π Π°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΠΈΡΠΎΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠ°Π½Π°. Π£ ΠΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, Π° ΠΏΠΎ ΡΠ»Π°ΡΠΊΡ Π°Π»Π±Π°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΡΠΊΠ΅ 1941. Π΄Π΅ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ Ρ ΠΠ°Π²Π°ΡΠΈ. ΠΠΎΠ±Π΅Π³Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΡΡΠ° ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ Π§Π΅ΡΠ²ΡΡΡ ΠΌΡΡΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅Π½ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ Ρ Π‘ΠΌΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΡ ΠΠ°Π»Π°Π½ΡΠΈ (1943/44). Π‘Π° ΡΠ²Π΅Π³Π° ΠΏΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠΎΠ±ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠ°. ΠΠ΄ 1945. ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Ρ Π’ΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΌΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΡΠ³ΠΎΡ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ 1948. Π‘ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ Π·Π° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΡΠ²Π΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΊΠΎΠ»Π°ΡΠ°Ρ, Π° Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΏΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΡΠ°Π½Ρ. ΠΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π·Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ Π·Π°ΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠΎΡΠΌΠ΅: ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° (32), ΠΏΡΠ΅ΠΏΠ΅Π²ΠΈ (12), ΠΏΡΠΎΠ·Π° (9), ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ (3), ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ΅ (2), Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ (4), ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΠΎ (1), Π’Π ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΠΎ (2), Π°Π½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ (2), Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ. ΠΡΠ²Ρ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ½Π΅Π³ΠΎΠ²Π°β, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1949, Π° ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΡ βΠΡΠΆΠ½ΠΈ Π±ΡΠ»Π΅Π²Π°Ρβ 1990. ΠΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ ΡΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅: βΠΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ°β, Ρ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΡ ΠΠΎΡΠΈΡΠ»Π°Π²Π° Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1996), ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ° βΠΠ°ΠΏΠΈΡΠΈ ΡΠΎ, ΠΠΈΠ±Π΅ΡΠΎβ, Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΡΠ° βΠΠΎΡΠ±Π°β, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈ Π²Π΅ΠΊ (1998), Ρ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΡ ΠΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π¨ΡΠΊΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ βΠΠΎΡΠΈ Π±ΡΠ»Π΅Π²Π°ΡΠΈβ, Ρ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π° ΠΡΡΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄Π° Π·Π° ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° (2001). ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΡΠ½ΠΈΠΊ. Π‘ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ βΠΎΠΏΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠ½Π°Π΅ΡΡ ΠΌΠΎΡΠ°β. Π₯ΠΎΠ΄ΠΎΡΠ°ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠΈΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠΈΠΌΠ°. ΠΠ°ΡΠ²Π΅ΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π§ΡΠ±ΡΡΠΈ, Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΡΡΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ°. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1990. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΡΠΈΠ²Π° Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Ρ Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΠΠΈΠ»ΠΎΡ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΠΈΡΡΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π° β 26. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ°. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ, ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΡ βΠΠ°Ρ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊβ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ, 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΏΠΎΠ΅ΠΌΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ° Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ βΠ‘ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΎβ, Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π΅ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ° Π±ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π°Π½. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΡΡ Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΌ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠ»ΠΈ. Π‘Π°Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Ρ ΠΈΡΡΠΎΡ Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ Π·Π° βΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎβ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΠ½Π° ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈ: 472 ΡΡΡΠ΅ΠΆΠ° (Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°), 59 ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΡΡΠ²Π° ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, 103 ΡΠ°ΡΡΠΈΠΊΠ»Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ°, 33 ΡΠ°ΡΡΠΈΠΊΠ»Π΅ ΠΈ ΠΊΡΡΠΈΡΠ΅ Π°ΡΡ ΠΈΠ²ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅, 2754 ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΠΈΠ· Π»ΠΈΡΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅. ΠΠ°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ°ΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΡΡ ΠΈΠ²Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΠ²Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° Π§ΡΠ±ΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π½Π΅ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π²ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΈ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠΎΡ Π½ΠΈΡΡΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΎ. ΠΠΎΠ΄ΡΡΠ΅, Π½Π° Π§ΡΠ±ΡΡΠΈ, ΡΠ΅Π΄Π½Π° βΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΊΡΠΈΠΆΠ°ΡΠ°, ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠΊΠ²Π΅Ρ, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΊΠ΅Π½Π·ΠΈΡΠ΅Π²Π΅, Π‘ΠΎΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΠ°ΡΠ²Π°Π½ΡΠΊΠ΅, ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° β Π½ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ° ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π£Π»ΠΈΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π° ΠΠ°ΡΠ½Π°Π²Π΅ 10 (Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ° Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΠ° ΠΡΠ°ΡΠΈΡΠ°), ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΏΠ»ΠΎΡΠ° Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΠΏΠΈΡΠ΅: βΠ£ ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ 1980. Π΄ΠΎ 1990. ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (1928-1990)β. Π ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅. Π ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ, Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ»Π°Π² Π Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΌΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π½ΠΎΡ Π½Π΅ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠΈΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠ° ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎΡ Π»Π΅ΡΡΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΈΡΠΎΠ½Π°, Π. Π. ΠΠΎΠ°, ΠΠΎΠ΄Π»Π΅ΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΌΠΎΠ½ΡΠΎΠ²Π° Π΄ΠΎ ΠΠ»ΠΎΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΠ°ΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°, ΠΏΠ° ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΠΈΡΠ°, Π£ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΠΎ ΠΡΠ°ΠΈΠ½ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π½ΠΎΠ³ ΠΠ°Π²ΠΈΡΠ°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ·ΠΎΡΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ, ΡΡΠ°Π²ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·. Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈΡ , ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈΡ Π±ΠΎΠ΅ΠΌΠ°. Π Π°Π»ΠΊΠΎΡ ΠΎΠ»Ρ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠΠ° Π³Π° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ Π³Π° ΠΊΠ°Π΄ ΡΡ Π½Π° Π³ΡΠ°Π½Π°ΠΌΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅Π·Π½ΠΈΡΠΈ, 1944, Ρ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ°, Π²ΠΈΡΠΈΠ»Π° Π΄Π΅ΡΠ°, Π° ΠΏΠΎ ΠΊΡΠΎΠ²ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΡΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΆΠ°Π»Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π°Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΡΠΊΠ΅, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ Π½ΠΈΡΠΊΠΎ ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅. Π’Π°Π΄ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ Π΄Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠΎΡ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΌΠΎΡΡ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½Ρ ΡΠ΅Π·Ρ. ΠΠΈΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ. ΠΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΈΠΌ, Π³Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΏΠΎ Π»Π΅ΡΠΈΠΌΠ° Π»Π΅ΡΠ΅Π²Π°, Π° ΠΊΠ°Π΄ Π±ΠΈ ΠΌΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ, Π±ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΡΠΈΠ²Π΅Π½ Ρ ΠΌΡΠ°ΠΊΡ ΠΈ ΠΏΠ΅ΠΏΠ΅Π»Ρ ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°... ΠΠ»ΠΊΠΎΡ ΠΎΠ» ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΄Π°. ΠΠ΄Π°Π²Π΄Π΅ Π΄ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠΊΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ Π±ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π°Π½! ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΡ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠ·Π»Π΅ΡΠΈ ΡΠ°Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΌ, Π²Π΅Ρ ΡΠ²ΠΈ ΠΌΠΈ, ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ Π±ΠΎΡΠ°, ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ°β. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° ΡΠ°ΠΏΡΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π¨ΡΠΊΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ-ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ. ΠΡΠ°ΠΆΠ° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° βΠ‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°Ρ ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡβ Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΆΠΈΡΠ°, Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΡΠ±ΠΈΡΠ° ΠΠ°Π½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ·Π΄ΠΈΠ³Π»Π° Π΄ΠΎ Π±Π°ΡΠ΄Π° ΠΌΠ°Π»ΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π΄Π° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΈΡΠ°Π² ΡΠ΅ΡΠ΅Ρ ΠΈ Π΄Π° ΡΠΎ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ, ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, Π½Π°ΡΡΡΠ°, Π½Π°ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π‘Π»Π°Π²ΠΊΠΎ ΠΡΠΊΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Π°. ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° Π§ΡΠ±ΡΡΠ°, ΡΠΎ ΡΠ΅ Π§ΡΠ±ΡΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄Π΅ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²Π΅Ρ Π³Π»Π΅Π΄Π°, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, ΠΏΠ°ΠΌΡΠΈ, ΠΆΠ΅Π»ΠΈ, ΡΠΎ ΡΠ΅ Π§ΡΠ±ΡΡΠ° Π²ΠΈΠ»Π° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠΌΡΠΊΠ»Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π°. ΠΠ΅ΡΠΎΡ ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π° Ρ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΈ, Π²Π΅ΡΠ΅Π»ΠΎΡ ΠΈ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡ, ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ, Π° Π§ΡΠ±ΡΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΠΌ, Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ, Π±ΠΎΠ΅ΠΌΡΠΊΠΎΠΌ... ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π§ΡΠ±ΡΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΠ΄ΡΠΆΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΡ?