Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
76-100 od 143 rezultata
Prati pretragu "Dela 1-2"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Povez labaviji. - Zapisi iz Mrtvog Doma (roman) - Nemila zgoda (pripovetka) Ovu fresku sveta zasužnjenih stvorio je pisac koji je i sam nosio okove, pa su neki delovi romana mali filozofski ogledi o zloÄinu, moralu, savesti, patnji, slobodi, snovima, težnji ka uobiÄajenom, žrtvama i dželatima, zlu i dobru.Zbog svojih politiÄkih uverenja dvadesetosmogodiÅ”nji F.M.Dostojevski osuÄen je na smrt streljanjemi odveden na gubiliÅ”te, gde mu je proÄitana odluka o pomilovanju i kazna zamenjena ÄetvorogodiÅ”njom robijom u Sibiru a deceniju kasnije objavio je ovaj potresni roman o životu robijaÅ”a, seÄajuÄi se onoga Å”to je sam video, prooseÄao i propatio.Kao novi Dante koji silazi u pakao i odande podnosi izveÅ”taj, on nam predstavlja okrutne i nekad bizarne priÄe i sudbine, rezliÄito motivisane, nad kojima lebdi mraÄna atmosfera robijaÅ”nice. U neprirodnim uslovima ljudska psiha se neminovno deformiÅ”e, ali ekscesi robijaÅ”a su kao postupci ljudi koji su živi sahranjeni Fjodor MihajloviÄ Dostojevski (rus. Š¤ŃŠ“Š¾Ń ŠŠøŃ Š°Š¹Š»Š¾Š²ŠøŃ ŠŠ¾ŃŃŠ¾ŠµŠ²ŃŠŗŠøŠ¹; roÄen 11. novembra, odnosno 30. oktobra po starom kalendaru, 1821. godine u Moskvi, preminuo 9. februara, odnosno 28. januara po starom kalendaru, 1881. godine u Sankt Peterburgu) bio je ruski pisac i jedan od najveÄih pisaca svih vremena.[1] ZavrÅ”io je vojnu Å”kolu. U dvadesetosmoj godini zbog uÄeÅ”Äa u revolucionarnoj organizaciji bio je osuÄen na smrt. Nakon pomilovanja proveo je Äetiri godine na prisilnom radu u Sibiru. On je jedan od najuticajnijih pisaca ruske književnosti. Prema Å”irini i znaÄaju uticaja, posebno u modernizmu, on je bio svetski pisac u rangu Å ekspira i Servantesa. Realizam Dostojevskog predstavlja svojevrsni prelaz prema modernizmu, jer njegovo stvaranje upravo u epohi modernizma postaje nekom vrstom uzora naÄina pisanja. Sa aspekta književne tehnike njegovi su romani joÅ” uvek bliski realizmu zbog obuhvata celine, naÄina karakterizacije i dominirajuÄe naracije, dok dramatiÄni dijalozi, filozofske rasprave i polifonija Äine od njega preteÄu modernizma. Utemeljitelj je psiholoÅ”kog romana.[1] Po mnogima je i preteÄa egzistencijalizma. Fjodor je bio drugi od sedmoro dece Mihaila i Marije Dostojevski, koji su bili potomci beloruskih imigranata. Porodica Dostojevski vuÄe poreklo od beloruskih unijatskih (grkokatoliÄkih) plemiÄa koji su se kasnije vratili u okvire pravoslavlja. Ubrzo poÅ”to je majka umrla od tuberkoloze 1837. godine, on i brat Mihail su poslati u Vojnu akademiju u Sankt Peterburgu. Godine 1839. umro mu je i otac, penzionisani vojni hirurg i nasilni alkoholiÄar, koji je služio kao lekar u bolnici za siromaÅ”ne āMarinskiā u Moskvi. Pretpostavlja se da su Mihaila ubili njegovi kmetovi, za koje je poznato da su u viÅ”e navrata bili ogorÄeni Mihailovim ponaÅ”anjem u pijanom stanju. Fjodoru nije previÅ”e dobro iÅ”lo u Vojnoj akademiji u Sankt Peterburgu, poÅ”to je bio loÅ” iz matematike koju je prezirao. Umesto toga se posvetio književnosti. Tada je visoko cenio Onore de Balzaka, te je 1843. godine Äak preveo jedno od njegovih najveÄih dela, āEvgenija Grandeā, na ruski jezik. Dostojevski je poÄeo da piÅ”e svoju dela otprilike u ovo vreme i 1846. godine se pojavio njegov prvi roman u formi epistolarne proze, āBedni ljudiā, koji je dobio odliÄne kritike, a jedan kritiÄar (Visarion Belinski) je dao Äuvenu karakterizaciju: āRoÄen je novi Gogolj!ā. Progon u Sibir i književno stvaralaÅ”tvo Ubrzo nakon objavljivanja pripovetke āBele noÄiā[2] u rano jutro 23. aprila 1849. godine, Dostojevski je uhapÅ”en i proveo je osam meseci u pritvoru u Petropavlovskoj tvrÄavi.[3] Na dan 16. novembra iste godine je osuÄen na smrt zbog delanja protiv vlasti u sklopu intelektualnog kruga, tzv. Kruga PetraÅ”evskog. Presuda je glasila: āInženjerski poruÄnik F. M. Dostojevski, star 28 godina, zbog uÄeÅ”Äa u zloÄinaÄkim planovima i pokuÅ”aja Å”irenja broÅ”ura i proklamacija Å”tampanih u tajnoj Å”tampariji ā osuÄuje se na smrt streljanjemā.[4] Smrtana kazna je 19. novembra preinaÄena na zakljuÄak vojnog suda na osam godina teÅ”kog rada. Tokom ovog perioda poveÄao se broj epileptiÄnih napada za koje je imao genetsku predispoziciju. Godine 1854. je puÅ”ten iz zatvora da bi služio u Sibirskom regimentu.[5] Dostojevski je proveo narednih pet godina kao poruÄnik u sedmom bataljonu, koji je bio stacioniran u tvrÄavi u Semipalatinsku, u danaÅ”njem Kazahstanu. Ovaj period se smatra za prekretnicu u njegovom životu. Dostojevski je napustio ranije politiÄke stavove i vratio se tradicionalnim ruskim vrednostima. Postao je ubeÄeni hriÅ”Äanin i veliki protivnik filozofije nihilizma. U to vreme je upoznao i Marju Dmitrijevnu Isajevu, udovicu prijatelja iz Sibira, kojom se potom oženio.[6] Godine 1860. se vratio u Sankt Peterburg, gde zapoÄinje nekoliko neuspeÅ”nih književnih Äasopisa sa svojim bratom Mihailom. Dostojevski biva izuzetno potresen smrÄu supruge 1864. godine, a odmah zatim i smrÄu svoga brata. Bio je u loÅ”oj finansijskoj situaciji, a morao je da izdržava i udovicu i decu svoga brata. U to vreme je potonuo u depresiju, kockajuÄi se, Äesto gubeÄi i zadužujuÄi se. Fjodor Dostojevski 1876. Dostojevski je imao problem sa kockom. Tako je i jedno od njegovih najpoznatijih dela, āZloÄin i kaznaā napisano u rekordno kratkom roku i brzo objavljeno da bi uspeo da isplati kockarske dugove, a poÅ”to ih je otplatio ponovo je ostao gotovo bez novca. Roman mu je doneo slavu, ali ga nije spasao bede.[7] IzdavaÄ Stelovski ga ucenjuje, nudi tri hiljade rubalja za pravo da izdaje njegova dela, ali uz obavezu da napiÅ”e joÅ” jedan roman. NemajuÄi izbora, Dostojevski je pristao.[7] U isto vreme je napisao i knjigu āKockarā da bi zadovoljio ugovor sa svojim izdavaÄem. Dostojevski je u ovo vreme putovao po zapadnoj Evropi. Tamo je prvo pokuÅ”ao da obnovi ljubavnu vezu sa Apolinarijom Suslovom, mladom studentkinjom, ali je ona odbila da se uda za njega. JoÅ” jednom mu je slomljeno srce, ali je uskoro upoznao Anu Grigorjevnu, dvadesetogodiÅ”nju devojku koja je radila kao stenografkinja, kojom se oženio 1867. godine. U tom periodu je napisao svoja najveÄa dela. Od 1873. do 1881. godine izdaje, ovaj put uspeÅ”an, meseÄni književni Äasopis sa kratkim priÄama, karikaturama i Älancima o aktuelnim deÅ”avanjima ā PiÅ”Äev dnevnik. PiÅ”Äev dnevnik se izdavao u novinama kneza MeÅ”Äerskog āGraždaninā, gde je Dostojevski bio urednik. Äasopis je doživeo ogroman uspeh. Za vreme srpsko-turskog rata 1876ā1877. viÅ”e puta je pisao o Srbiji i Crnoj Gori, Äernjajevu i dobrovoljcima.[7] Tih godina poÄinje rad na romanu BraÄa Karamazovi. Dostojevski je 1877. godine održao poÄasni govor na sahrani pesnika Nekrasova, koji je tada pobudio mnoge kontroverze, a godine 1880. održao je poznati PuÅ”kinov govor na otvaranju spomenika PuÅ”kinu u Moskvi. Pred kraj života je živeo u gradu Staraja Rusa u Novgorodskoj oblasti, nedaleko od Sankt Peterburga. Preminuo je 9. februara po novom, odnosno 28. januara po starom, kalendaru, 1881. godine u Sankt Peterburgu od posledica krvarenja uzrokovanog epileptiÄnim napadom. Posle dva dana, njegovo telo je ispratila na groblje bezbrojna gomila naroda, monaÅ”tva i sveÅ”tenstva. Sahranjen je na groblju āTihvinā pri manastiru Aleksandar Nevski, u Sankt Peterburgu, u Rusiji. Procenjuje se da je 40.000 ljudi prisustvovalo njegovoj sahrani, mahom omladina i studenti, a sam se pogreb pretvorio u demonstracije protiv carizma - uprkos piÅ”Äevom nedvosmislenom stavu prema celom tom pitanju. Takva poÄast odavana je jedino telima preminulih ruskih careva. Na njegovom nadgrobnom spomeniku piÅ”e: āZaista, zaista vam kažem, ako zrno pÅ”eniÄno, padnuvÅ”i na zemlju, ne umre, onda jedno ostane; ako li umre, mnogo roda rodi.ā (JevanÄelje po Jovanu XII,24), Å”to je i epigraf njegovog poslednjeg romana, āBraÄa Karamazoviā.
ŠŠµŠ½ŃŃŃŠ° ŠŠ°ŃŃŠøŃŠ° ŠŠ°Š»Š“ŠµŃŠ¾Š½ Š ŠµŃ ( ŠŠ°ŃŠøŠ· , 23. ŃŠµŠ±ŃŃŠ°Ń 1886 ā ŠŠ°ŃŠøŠ· , 27. Š¾ŠŗŃŠ¾Š±Š°Ń 1959 ) ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń , Š“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼Š°ŃŠ° Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń . ŠŠµŃŠø Š“ŠµŠ¾ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŠæŃŠ¾Š²ŠµŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń Šø Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠø Š“ŠµŠ¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ Š“ŠµŠ»Š° ŃŠµ Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š½ Š½Š° ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Š¼ . ŠŠøŠ¾ ŃŠµ, Š“Š°ŠŗŠ»Šµ, Š“Š²Š¾ŃŠµŠ·ŠøŃŠ½Šø ŠæŠøŃŠ°Ń. ŠŠ°Š¾ ŃŠ°ŠŗŠ°Š², ŃŠ°Š·Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŃŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŃŃŠøŃŠ°ŃŠµŠ¼ Šø ŠæŃŠøŠæŠ°Š“Š°Š¾ ŃŠµ ŠŠµŠ½ŠµŃŠ°ŃŠøŃŠø 900 ŠøŠ»Šø Š°ŃŠøŠµŠ»ŠøŃŃŠø, ŠŗŠ¾ŃŠ° ŃŠµ ŃŠŗŃŃŃŠøŠ²Š°Š»Š° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š³ Š±ŃŠ°ŃŠ° Š¤ŃŠ°Š½ŃŠøŃŠŗŠ° ŠŠ°ŃŃŠøŃŠ° ŠŠ°Š»Š“ŠµŃŠ¾Š½Š° Š ŠµŃŠ° , Š„Š¾ŃŠµŠ° ŠŠ°Š»Š²ŠµŠ·Š° ŠŠ°ŃŠµŠ½ŠµŃŠµŠ° ,ŠŠøŠŗŃŠ¾Ń ŠŠ½Š“ŃŠµŃ ŠŠµŠ»Š°ŃŠ½Š“Šµ Šø ŠæŃŠµ ŃŠ²ŠµŠ³Š°, Š„Š¾Š·Šµ Š“Šµ Š»Š° Š ŠøŠ²Š° ŠŠ³ŃŠµŃŠ¾ Šø ŠŃŠ¼Š° , ŠŠ Š¼Š°ŃŠŗŠøŠ· ŠŠ¾Š½ŃŠ°Š»ŠµŠ³ŃŠµ Š“Šµ ŠŃŠ»ŠµŃŃŠøŃŠ° , ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŃ . ŠŃŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Ń ŃŠ°Š·Š½ŠøŠ¼ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ Š¶Š°Š½ŃŠ¾Š²ŠøŠ¼Š°, Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ Ń ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŃŠø, Š° Š½Š°ŃŃŠµŠæŃŠµŠ·ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠøŠ²Š½ŠøŃŠµ Š“ŠµŠ»Š¾ Š¼Ń ŃŠµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠ° ŠŠ¾Š½Š“Š¾ŃŠ¾Š²Š° Š¾ŃŠ²ŠµŃŠ° . ŠŠ°ŠæŠ°Š¶ŠµŠ½Šµ ŃŃ Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠæŠµŃŠ¼Šµ Šø Ń ŃŠ¾Š½ŠøŠŗŠµ. ŠŠ»Šø ŃŠøŃŠø Šø ŠæŠ»Š¾Š“Š½ŠøŃŠø Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š² ŃŠ°Š“ ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠ° Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°ŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŠµ Š·ŠµŠ¼ŃŠµ Šø ŠŠ°ŃŠøŠ½ŃŠŗŠµ ŠŠ¼ŠµŃŠøŠŗŠµ. ŠŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠøŠ½ Š¤ŃŠ°Š½ŃŠøŃŠŗŠ° ŠŠ°ŃŃŠøŃŠµ ŠŠ°Š»Š“ŠµŃŠ¾Š½Š° ŠŠ°Š½Š“Šµ , ŠæŃŠøŠ²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š¾Š³ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ° ŠŠµŃŃŠ° ŃŠ¾ŠŗŠ¾Š¼ ŃŠ°ŃŠ° Š½Š° ŠŠ°ŃŠøŃŠøŠŗŃ , Šø ŠŠ°ŃŠ¼ŠµŠ½ Š ŠµŃ ŠŠ°ŃŠ°Š“ŃŠµ. [ 1 ] ŠŠµŠ³Š¾Š² Š¾ŃŠ°Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ Š·Š°ŃŠ²Š¾ŃŠµŠ½ Š¾Š“ ŃŃŃŠ°Š½Šµ ŃŠøŠ»ŠµŠ°Š½ŃŠŗŠøŃ Š¾ŠŗŃŠæŠ°ŃŠøŠ¾Š½ŠøŃ Š²Š»Š°ŃŃŠø Šø ŠæŃŠ¾Š³Š½Š°Š½ Ń Š§ŠøŠ»Šµ 1881. Š·Š±Š¾Š³ Š¾Š“Š±ŠøŃŠ°ŃŠ° Š“Š° ŃŠŗŠ»Š¾ŠæŠø Š¼ŠøŃ ŃŠ° ŃŠµŃŠøŃŠ¾ŃŠøŃŠ°Š»Š½Š¾Š¼ ŃŠµŃŠøŃŠ¾Š¼; ŠŠ¾ŃŠ»Šµ ŠæŠ¾ŃŠæŠøŃŠøŠ²Š°ŃŠ° ŠŠ½ŠŗŠ¾Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŃŠ³Š¾Š²Š¾ŃŠ° 1884. ŠæŃŃŃŠµŠ½ ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ ŃŃŠ»Š¾Š²Š¾Š¼ Š“Š° ŃŠµ Š¾Š“Š¼Š°Ń Š½Šµ Š²ŃŠ°ŃŠø Ń ŠŠµŃŃ, ŠæŠ° ŃŠµ ŃŠ° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ¾Š¼ ŠæŃŠµŃŠµŠ»ŠøŠ¾ Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŃ. Š£ŠæŃŠ°Š²Š¾ Š·Š±Š¾Š³ Š¾Š²ŠøŃ Š¾ŠŗŠ¾Š»Š½Š¾ŃŃŠø ŠŠµŠ½ŃŃŃŠ° ŃŠµ ŃŠ¾ŃŠµŠ½ Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń. [ 2 ] Š£ ŃŃŠ»Ń 1886. ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠøŠ»Š° Ń ŠŠµŃŃ; ŠŠµŠ½ŃŃŃŠ° ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š»Š° ŃŠµŠ“Š²Š° ŃŠµŃŃ Š¼ŠµŃŠµŃŠø. ŠŠ°ŠæŠ¾ŃŠµŠ¾ ŃŠµ ŃŠŗŠ¾Š»ŃŠŗŠµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠµ Ń Š¦Š¾Š»ŠµŠ³ŠøŠ¾ Š“Šµ Š»Š° Š ŠµŃŠ¾Š»ŠµŃŠ° , Ń ŠŠøŠ¼Šø (1891-1901), Š³Š“Šµ ŃŠµ ŠøŠ¼Š°Š¾ Š·Š° ŃŠ°ŠæŃŃŠ½ŠøŠŗŠµ Š„Š¾Š·ŠµŠ° Š“Šµ Š»Š° Š ŠøŠ²Š°-ŠŠ³ŃŠµŃŠ° Šø ŠŃŠ¼Ń , ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŃŠ°ŃŠø ŠŠ Š¼Š°ŃŠŗŠøŠ· ŠŠ¾Š½ŃŠµŠ°Š»ŠµŠ³ŃŠµ Š“Šµ ŠŃŠ»ŠµŃŃŠøŠ° , Š¼ŠµŃŃ Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŠ¼ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠøŠ¼ ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŠ¼ Š°ŃŠøŃŃŠ¾ŠŗŃŠ°ŃŠ°Š¼Š° 900-ŠøŃ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š°. ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1903. ŃŠæŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŠ·ŠøŃŠµŃ ŠŠ°ŠøŠ¾Ń Š“Šµ Š”Š°Š½ ŠŠ°ŃŠŗŠ¾Ń , Š³Š“Šµ ŃŠµ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ, ŠæŠ¾Š»ŠøŃŠøŃŠŗŠµ Šø Š°Š“Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ°ŃŠøŠ²Š½Šµ Š½Š°ŃŠŗŠµ Šø ŠæŃŠ°Š²Š¾, Š°Š»Šø Š½ŠøŃŠµ Š·Š°Š²ŃŃŠøŠ¾ Š¾Š“Š³Š¾Š²Š°ŃŠ°ŃŃŃŠµ ŃŠøŠŗŠ»ŃŃŠµ ŃŠµŃ ŃŠµ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠ¼ŃŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š³ Š¾ŃŠ°, 1905. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š“ŠøŃŠ° Š¾Š“Š»ŃŃŠøŠ»Š° Š“Š° ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š½Šø Ń Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń .. ŠŠ“ ŃŠ°Š“Š° ŃŠµ Š¶ŠøŠ²ŠµŠ¾ Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŠø, ŃŠ° ŠøŠ·ŃŠ·ŠµŃŠŗŠ¾Š¼ Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠøŃ ŠæŠ¾Š²ŃŠ°ŃŠ°ŠŗŠ° Ń ŠŠµŃŃ Šø Š½ŠµŠŗŠ¾Š»ŠøŠŗŠ¾ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Š° Š±Š¾ŃŠ°Š²ŠŗŠ° Ń ŠŃŠ°Š·ŠøŠ»Ń. [ 3 ] Š”Š»ŃŠ¶ŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ°Š¾ ŠŗŠ°Š½ŃŠµŠ»Š°Ń ŠŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŗŠ¾Š½Š·ŃŠ»Š°ŃŠ° Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń (1906-1910), Š° Š·Š°ŃŠøŠ¼ Ń ŠŠ¾Š½Š“Š¾Š½Ń (1911). Š£ Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠ¾Š²ŠµŠ·Š°Š½ ŃŠ° Š¦Ń Š°ŃŠ»ŠµŃŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŃŃŠ°ŃŠ¾Š¼ Šø Š¼Š¾Š½Š°ŃŃ ŠøŃŃŠøŃŠŗŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŠŗŃŠµŃŠ¾Š¼ Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠµ Š°ŠŗŃŠøŃŠµ [ 4 ] . ŠŃŠ°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠøŠ¼Ń 1909. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, Š³Š“Šµ ŃŠµ Š½Š°ŃŃŠ°Š¾ Š¼ŠµŃŠµŠ¶ ŠøŠ·Š°Š·Š²Š°Š½ ŠæŃŠµŃŃŠ“Š°Š¼Š° ŠøŠ·ŃŠµŃŠµŠ½ŠøŠ¼ Š¾Š½ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŃ Š½Š°Š²Š¾Š“Š½Š¾ ŃŠ¼ŠµŃŠ°Š½Šø Ń ŠæŠ¾ŠŗŃŃŠ°Ń Š“ŃŠ¶Š°Š²Š½Š¾Š³ ŃŠ“Š°ŃŠ° 1909. ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² ŠæŃŠ²Šµ Š²Š»Š°Š“Šµ ŠŃŠ³ŃŃŃŠ° Š. ŠŠµŠ³ŠøŃŠµ . ŠŠ°Š¾ ŃŠµ Š¾ŃŃŠ°Š²ŠŗŃ Š½Š° ŃŠ²Š¾ŃŃ ŃŃŠ½ŠŗŃŠøŃŃ Ń Š·Š½Š°Šŗ ŠæŃŠ¾ŃŠµŃŃŠ° ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² Š·Š°ŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŠ° Š„Š¾Š·ŠµŠ° Š“Šµ Š»Š° Š ŠøŠ²Šµ ŠŠ³ŃŠµŃŠ° Šø ŠŃŠ¼Šµ āāŠø ŠæŃŠµŠ“Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŃŃŠ“ŠµŠ½ŃŃŠŗŠµ Š“ŠµŠ¼Š¾Š½ŃŃŃŠ°ŃŠøŃŠµ ŠæŃŠ¾ŃŠøŠ² Š²Š»Š°Š“Šµ. [ 1 ]ŠŃŠŗŠ¾ŃŠøŃŃŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ²Š¾Ń Š±Š¾ŃŠ°Š²Š°Šŗ Ń ŠŠµŃŃŃ Š“Š¾ 1911. Š“Š° ŠæŃŃŃŃŠµ Ń ŠæŠ»Š°Š½ŠøŠ½Šµ Ń ŠæŠ¾ŃŃŠ°Š·Šø Š·Š° ŃŃŠ“Š½ŠøŃŠøŠ¼Š° ŃŃŠµŠ±ŃŠ° , ŠøŃŠŗŃŃŃŠ²Š¾ Š±Š¾Š³Š°ŃŠ¾ ŠµŠæŠøŠ·Š¾Š“Š°Š¼Š° ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŃ Š¼Ń ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ»ŃŠ¶ŠøŠ»Šµ Š“Š° ŠŗŃŠøŠ²Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŃŠµ. [ 5 ] ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1912. Š²ŃŠ°ŃŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠŠ²ŃŠ¾ŠæŃ, Š½Š°ŃŃŠ°Š²ŃŠ°ŃŃŃŠø ŃŠ²Š¾ŃŃ Š“ŠøŠæŠ»Š¾Š¼Š°ŃŃŠŗŃ ŠŗŠ°ŃŠøŃŠµŃŃ ŠŗŠ°Š¾ Š“ŃŃŠ³Šø ŃŠµŠŗŃŠµŃŠ°Ń ŠŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠ»Š°Š½ŃŃŠ²Š° Ń ŠŠ°Š“ŃŠøŠ“Ń (1914-1916), Š° ŠŗŠ°ŃŠ½ŠøŃŠµ ŃŠµŠŗŃŠµŃŠ°Ń, Š° ŠæŠ¾ŃŠ¾Š¼ Š¾ŃŠæŃŠ°Š²Š½ŠøŠŗ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²Š° Ń ŠŠµŠ»Š³ŠøŃŠø (1916-1921), Šø ŠŗŠ°Š¾ ŃŠ°ŠŗŠ°Š², ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŠŗŠ¾Š½Š·ŃŠ» Ń ŠŠ» Š„Š°Š²ŃŠµ . [ 1 ] ŠŠ¾Š“ŠøŠ½Šµ 1921, ŃŠ±ŃŠ·Š¾ Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š²Š°Š½ Š·Š° ŃŠµŃŠ° ŠŗŠ°Š½ŃŠµŠ»Š°ŃŠøŃŠµ Š·Š° ŠæŃŠ¾ŠæŠ°Š³Š°Š½Š“Ń ŠŠµŃŃŠ° Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń, ŠæŠ¾Š“Š½ŠµŠ¾ ŃŠµ Š¾ŃŃŠ°Š²ŠŗŃ Š½Š° ŃŠ²Š¾ŃŃ ŃŃŠ½ŠŗŃŠøŃŃ Š·Š±Š¾Š³ Š½ŠµŃŠ»Š°Š³Š°ŃŠ° ŃŠ° ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ Š²Š»Š°Š“Š¾Š¼, ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŠæŠ¾Š½Š¾Š²Š¾ ŠæŃŠµŠ“Š²Š¾Š“ŠøŠ¾ ŠŠµŠ³ŃŠøŠ° ( ŠŠ½ŃŠµŠ½ŠøŠ¾ ). Š£ ŠŠ°ŃŠøŠ·Ń ŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŠ¼ ŠæŠ¾ŃŠ»Š¾Š²ŠøŠ¼Š° ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ ŃŃŃŠ°Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃŠµ Š»ŠøŃŃŠ° Š¦Š¾Š¼Š¾ŠµŠ“ŠøŠ° , Š“ŠøŃŠµŠŗŃŠ¾Ń ŠøŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠµ ŠŗŃŃŠµ ŠŠŗŃŠµŠ»ŃŠøŠ¾Ń Šø ŃŠ°ŃŠ°Š“Š½ŠøŠŗ Š±ŃŠ¾ŃŠ½ŠøŃ ŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°ŃŠøŃŠ° Ń ŠŃŠ³ŠµŠ½ŃŠøŠ½Šø , ŠŠµŠ½ŠµŃŃŠµŠ»Šø , ŠŠµŠŗŃŠøŠŗŃ Šø Š½Š° ŠŃŠ±Šø . ŠŠ°ŠŗŠ¾Š½ ŃŠ²ŃŠ³Š°Š²Š°ŃŠ° ŠŠµŠ³ŠøŃŠµ 1930. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ, ŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š²Š°Š½ ŃŠµ Š·Š° Š“ŠµŠ»ŠµŠ³Š°ŃŠ° ŠŠµŃŃŠ° Ń ŠŠøŠ³Šø Š½Š°ŃŠøŃŠ° , Š½Š° ŠŗŠ¾ŃŠ¾Ń ŃŠµ ŃŃŠ½ŠŗŃŠøŃŠø Š±ŠøŠ¾ Š“Š¾ 1938. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ ŃŠ° Š¾Š“ŃŠµŃŠµŠ½ŠøŠ¼ ŠæŃŠµŠŗŠøŠ“ŠøŠ¼Š°. ŠŠ±Š°Š²ŃŠ°Š¾ ŃŠµ Šø ŃŃŠ½ŠŗŃŠøŃŠµ Š¾ŠæŃŠ½Š¾Š¼Š¾ŃŠµŠ½Š¾Š³ Š¼ŠøŠ½ŠøŃŃŃŠ° ŠŠµŃŃŠ° Ń ŠŃŠ°Š·ŠøŠ»Ń (1932-1933), ŠŠ¾ŃŃŠŗŠ¾Ń (1935), ŠŠµŠ»Š³ŠøŃŠø (1935-1939), Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Ń (1940), ŠŠ¾ŃŃŃŠ³Š°Š»Ń (1941) Šø ŠØŠ²Š°ŃŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Ń (1941-1945). [ 1 ] Š£ ŃŠµŠ±ŃŃŠ°ŃŃ 1949. ŠæŠ¾ŃŠ»ŠµŠ“ŃŠø ŠæŃŃ ŃŠµ Š²ŃŠ°ŃŠøŠ¾ Ń ŠŠµŃŃ, Š°Š»Šø ŃŠµ Ń Š“ŠµŃŠµŠ¼Š±ŃŃ ŠøŃŃŠµ Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ Š²ŃŠ°ŃŠøŠ¾ Ń ŠŠ°ŃŠøŠ·, ŠøŠ¼ŠµŠ½Š¾Š²Š°Š½ Š·Š° ŃŃŠ°Š»Š½Š¾Š³ Š“ŠµŠ»ŠµŠ³Š°ŃŠ° ŠŠµŃŃŠ° ŠæŃŠø Š£Š½ŠµŃŠŗŃ , Š¾Š±Š°Š²ŃŠ°ŃŃŃŠø Š¾Š²Ń Š¼ŠøŃŠøŃŃ Š“Š¾ ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŠ¼ŃŃŠø Š½Š°ŠŗŠ¾Š½ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠæŃŠµŃŃŠæŠµŠ¾ Š½Š°ŠæŠ°Š“ Ń ŠµŠ¼ŠøŠæŠ»ŠµŠ³ŠøŃŠµ . ŠŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃŠøŃŃŠøŠŗŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ Š“ŠµŠ»Š° ŠŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾, ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŃŃŠøŠ»ŃŠŗŠø ŃŠ¾ŠŗŠ²ŠøŃŠµŠ½Š¾ Ń Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŠ·Š°Š¼ , ŃŠ°ŃŃŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠ³Š»Š°Š²Š½Š¾Š¼ Š¾Š“ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠøŃ ŠæŃŠøŃŠ° . ŠŠµŠŗŠø (ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŠæŠ¾ŃŠµŃŠ½Šø) ŠøŠ¼Š°ŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠ¼Š¾ŠæŠ¾Š»ŠøŃŃŠŗŃ Š°ŃŠ¼Š¾ŃŃŠµŃŃ Šø Š“ŠµŠŗŠ°Š“ŠµŠ½ŃŠ½Šø ŠŗŠ°ŃŠ°ŠŗŃŠµŃ. ŠŠµŃŠøŠ½Š° ŃŠµ, Š¼ŠµŃŃŃŠøŠ¼, ŃŠ¼ŠµŃŃŠµŠ½Š° Ń ŠŠµŃŃ , Š° ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ Ń Š°Š½Š“ŃŠŗŠø ŃŠµŠ³ŠøŠ¾Š½, ŠøŠ½ŃŠæŠøŃŠøŃŠ°Š½Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŠ¼ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠøŠ¼Š° Ń ŃŠµŠ³ŠøŠ¾Š½Šµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ Š·ŠµŠ¼ŃŠµ. ŠŠµŠŗŠø Š½Š°ŃŠ»Š¾Š²Šø ŃŃ: ŠŠ³Š»Š° , ŠŠ¾Š½Š“Š¾ŃŠ¾Š²Š° Š¾ŃŠ²ŠµŃŠ° , Š£Š¼ŃŠ¾ ŃŠµ Ń ŃŠ²Š¾Š¼ Š·Š°ŠŗŠ¾Š½Ń! , Š¦Š¾ŃŠ° , ŠŠ» Š“ŠµŃŠæŠµŠ½Š°Š“Š¾Ń Šø ŠŠ¾Ń ŃŠ°Š½Š°Š²ŠµŃŠ°Š»ŠµŃ . ŠŠ¼Š°ŃŃ ŠæŠ°Š¶ŃŠøŠ² ŃŃŠøŠ» Šø ŠæŃŠøŃ Š¾Š»Š¾ŃŠŗŠø ŃŠ²ŠøŠ“ Šø Š²Š¾Š»Šµ Š“Š° ŃŠµ Š±Š°Š²Šµ Š¼ŃŠ°ŃŠ½ŠøŠ¼ Šø Š½Š°ŃŠøŠ»Š½ŠøŠ¼, ŃŠ°Š½ŃŠ°ŃŃŠøŃŠ½ŠøŠ¼ Šø ŠøŠ½ŃŃŠøŠ³Š°Š½ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŠµŠ¼Š°Š¼Š°. Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ ŠøŃŃŠøŃŃ ŠæŠ¾ ŠæŃŠµŃŠøŠ·Š½Š¾ŃŃŠø Š¾ŠæŠøŃŠ°. ŠŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠæŃŠøŃŠµ ŠøŠ¼Š°ŃŃ Š±ŃŃŠ½Ń Š¼Š°ŃŃŃ Šø Š²ŠµŠ¾Š¼Š° Š“Š¾Š±ŃŃ ŃŠµŃ Š½ŠøŠŗŃ, ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŃŃŃ Š³Š° Š·Š±Š¾Š³ Š½ŠµŠæŠ¾Š·Š½Š°Š²Š°ŃŠ° ŃŠµŠ°Š»Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠ½ŃŃŃŠ°ŃŃŠ¾ŃŃŠø ŠŠµŃŃŠ° Šø ŠæŃŠµŠ“ŃŠ°ŃŃŠ“Šµ Š¾ ŃŃŠ°ŃŠ¾ŃŠµŠ“ŠµŠ¾ŃŠøŠ¼Š° , ŠŗŠ¾ŃŠµ Š¾ŠæŠøŃŃŃŠµ Š½Š° ŃŠ»ŠøŠŗŠ¾Š²ŠøŃ Š½Š°ŃŠøŠ½, ŃŃŠµŃŠøŃŠ°ŃŃŃŠø ŠøŃ , ŃŠøŠ½Šø ŃŠµ, ŠŗŠ°Š¾ ŠøŠ½ŃŠµŃŠøŠ¾ŃŠ½Š° Š±ŠøŃŠ°., Š“Š¾Šŗ ŠæŃŠµŃŠ·ŠøŠ¼Š°ŃŃŃŠø ŃŠ»Š¾Š³Ń Š½Š°ŃŠ°ŃŠ¾ŃŠ° ŠµŠŗŃŠæŠ»ŠøŃŠøŃŠ½Š¾ ŃŠ°Š·Š¾ŃŠŗŃŠøŠ²Š° ŃŃŠæŠµŃŠøŠ¾ŃŠ½Š¾ŃŃ Š·Š°ŠæŠ°Š“Š½Š¾Š³ ŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŃŠ°. [ 6 ] Š¢ŃŠµŠ±Š° Š½Š°ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŃŃŠø Š“Š° Š¾Š²Š° Š½ŠµŠ³Š°ŃŠøŠ²Š½Š° ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠ° ŠæŠ¾ŃŠøŃŠµ, ŠæŃŠµ Š½ŠµŠ³Š¾ ŠøŠ· ŠæŠµŠ“Š°Š½ŃŠ½Šµ Š°Š½Š°Š»ŠøŠ·Šµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š³ Š“ŠµŠ»Š°, ŠøŠ· Š°Š½ŠøŠ¼Š¾Š·ŠøŃŠµŃŠ° ŠæŃŠµŠ¼Š° ŃŠµŠ¼Ń, Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Š³ Š¼ŠµŠ·Š¾ŠŗŃŠ°ŃŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠ¾ŃŠµŠŗŠ»Š° Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠŗŠ¾Š½Š·ŠµŃŠ²Š°ŃŠøŠ²Š½Šµ ŠøŠ“ŠµŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠµ. ŠŠ½Š°ŃŠ°ŃŠ½Š¾ ŃŠµ, Š½Š° ŠæŃŠøŠ¼ŠµŃ, Š“Š° Š„Š¾ŃŠµ ŠŠ°ŃŠ»Š¾Ń ŠŠ°ŃŠøŃŠ°ŃŠµŠ³Šø(ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠø Š¼Š°ŃŠŗŃŠøŃŃŠøŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°Ń) Š½ŠøŃŠµ Š¼Ń ŠæŠ¾ŃŠ²ŠµŃŠøŠ¾ ŠæŃŠ¾ŃŃŠ¾Ń Ń ŃŠ²Š¾Š¼ ŠµŃŠµŃŃ Š¾ ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠŗŃŃŃŠµŠ½Š¾Š¼ Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŃŠµŠ¼ŠµŠŗ-Š“ŠµŠ»Š¾ Š”ŠµŠ“Š°Š¼ ŠµŃŠµŃŠ°... , Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½Š¾Š¼ 1928. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ , ŠŗŠ°Š“Š° ŃŠµ ŠŠµŠ½ŃŃŃŠ° Š²ŠµŃ Š±ŠøŠ¾ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠ° Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃ Š½Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾Š¼ ŠæŠ¾ŃŃ, Š½Šµ ŃŠ°Š¼Š¾ Ń ŠŠµŃŃŃ, Š°Š»Šø ŃŠøŃŠ¾Š¼ ŃŠ²ŠµŃŠ°. ŠŃŠµŃŠŗŠ° Š¾Š²ŠøŃ ŠŗŃŠøŃŠøŃŠ°ŃŠ° ŃŠµ Ń ŃŠ¾Š¼Šµ ŃŃŠ¾ ŃŠµ ŠŗŠ¾Š“ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½ŠøŃ ŃŠøŠŗŃŠøŃŠ° Š½Šµ Š¼Š¾Š¶Šµ Š·Š°Ń ŃŠµŠ²Š°ŃŠø Š“Š° ŃŠµ Š¾ŠæŠøŃŠø ŠøŠ»Šø Š»ŠøŠŗŠ¾Š²Šø āŠæŃŠøŠ»Š°Š³Š¾Š“Šµ ŃŃŠ²Š°ŃŠ½Š¾ŃŃŠøā, ŃŠøŠ¼ ŠæŃŠµ, ŠŗŠ°Š“Š° Š°ŃŃŠ¾Ń ŃŠµŠ¼Šø ŠæŃŠøŃŃŃŠæŠ° ŃŠ° ŠµŃŃŠµŃŃŠŗŠ¾Š³ Š°ŃŠæŠµŠŗŃŠ°. Š° Š½Šµ ŃŠ¾ŃŠøŠ¾Š»Š¾ŃŠŗŃ, ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŠµ Š·Š° Š¾ŃŠµŠŗŠøŠ²Š°ŃŠø Š¾Š“ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŃŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ ŠæŠøŃŃŠ° ŠŗŠ¾ŃŠø Š½ŠµŠ³ŃŃŠµ ŠµŠ³Š·Š¾ŃŠøŠŗŃ . [ 7 ] ŠŃŠøŠ¼ ŃŠ°ŠŗŠ²Šµ āŃŠ¾ŃŠøŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŠ·ŠøŃŠ°ŃŃŃŠµā ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠµ, ŠŠµŠ½ŃŃŃŠ° ŃŠµ Š·Š° Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° ŃŃŠµŠŗŠ°Š¾ Š²ŠµŠ»ŠøŠŗŠ¾ ŠæŃŠøŠ·Š½Š°ŃŠµ Šø Š²ŠµŃŠ¾Š²Š°ŃŠ½Š¾ ŃŠµ, Š²Š°Š½ ŠŠµŃŃŠ°, Š±ŠøŠ¾ Š½Š°ŃŠæŠ¾Š·Š½Š°ŃŠøŃŠø ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŠæŠøŃŠ°Ń ŃŠ²Š¾Š³ Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Š°. [ 8 ] [ 5 ]ā ŠŃŃŠæŠ° ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŃ , ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠøŃ , Š±ŠµŠ»Š³ŠøŃŃŠŗŠøŃ Šø ŃŠæŠ°Š½ŃŠŗŠøŃ ŠæŠøŃŠ°ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° ŃŠµ ŃŠ²Š¾ŃŃ ŠŗŠ°Š½Š“ŠøŠ“Š°ŃŃŃŃ Š·Š° ŠŠ¾Š±ŠµŠ»Š¾Š²Ń Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Ń Š·Š° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ 1934. Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ° Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠ° ŃŠµ Š¶ŠµŠ»ŠµŠ»Š° Š“Š° Š³Š° ŃŃŠ»Š°Š½Šø Ń ŃŠ»Š°Š½ŃŃŠ²Š¾, Š°Š»Šø ŠæŠøŃŠ°Ń Š½ŠøŃŠµ ŠæŃŠøŃŃŠ°Š¾ Š“Š° ŠøŃŠæŃŠ½Šø ŠæŃŠµŠ“ŃŃŠ»Š¾Š² Š“Š° ŠæŠ¾Š“Š½ŠµŃŠµ Š¾ŃŃŠ°Š²ŠŗŃ Š½Š° ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾ Š“ŃŠ¶Š°Š²ŃŠ°Š½ŃŃŠ²Š¾; Š¼ŠµŃŃŃŠøŠ¼, ŠŗŠ°Š¶Šµ Š“Š° Š¼Ń ŃŠµ ŠŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠ° Š“Š¾Š“ŠµŠ»ŠøŠ»Š° Š·Š»Š°ŃŠ½Ń Š¼ŠµŠ“Š°ŃŃ 1948. Š³Š¾Š“ŠøŠ½Šµ . Š”Š° ŃŠ²Š¾ŃŠµ ŃŃŃŠ°Š½Šµ, ŠŃŠ°ŃŠµŠ²ŃŠŗŠ° Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠ° Š·Š° ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ ŠŠµŠ»Š³ŠøŃŠµ Š³Š° ŃŠµ ŃŠŗŃŃŃŠøŠ»Š° ŠŗŠ°Š¾ ŠæŃŠ½Š¾ŠæŃŠ°Š²Š½Š¾Š³ ŃŠ»Š°Š½Š°, 10.Š¾Š“ 1939 . ŠŠøŃŠµŃŠ°ŃŠ½Šø ŃŠ°Š“ ŠŠµŠ½ŃŃŃŠ° ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŠæŠøŃŠ°Ń ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ Š¾Š±ŃŃ Š²Š°ŃŠ°Š¾ ŃŠ°Š·Š»ŠøŃŠøŃŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Šµ Š¶Š°Š½ŃŠ¾Š²Šµ: ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŃŠŗŃ , Š“ŃŠ°Š¼Ń , ŠæŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŃ , ŃŠ¾Š¼Š°Š½ , ŠµŃŠµŃ , Ń ŃŠ¾Š½ŠøŠŗŃ Šø ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Ń ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŃ . [ 9 ] ŠŠøŠ¾ ŃŠµ Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø ŠŠµŃŃŠ° Šø ŠŠ°ŃŠøŠ½ŃŠŗŠµ ŠŠ¼ŠµŃŠøŠŗŠµ. ŠŠ½Š¾Š³Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° Š“ŠµŠ»Š° Š½Š°ŠæŠøŃŠ°Š½Š° ŃŃ Š“ŠøŃŠµŠŗŃŠ½Š¾ Š½Š° ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ¾Š¼ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŃ. ŠŠøŠ¾ ŃŠµ, Š“Š°ŠŗŠ»Šµ, Š“Š²Š¾ŃŠµŠ·ŠøŃŠ½Šø ŠæŠøŃŠ°Ń, ŠŗŠ¾ŃŠø ŃŠµ ŃŠ°Š²Š»Š°Š“Š°Š¾ Š¾Š±Š° ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠ° ŠæŠ¾Š“ŃŠµŠ“Š½Š°ŠŗŠ¾ Š¼Š°ŃŃŃŠ¾ŃŃŠŗŠø Šø Š»Š°ŠŗŠ¾. ŠŠµŃŠøŠ½Š° ŃŠµŠ³Š¾Š²ŠøŃ ŠæŃŠøŃŠ° ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ“ŠµŠ½Š° ŃŠµ Š½Š° Š±ŃŠ¾ŃŠ½Šµ ŃŠ°Š²ŃŠµŠ¼ŠµŠ½Šµ ŃŠµŠ·ŠøŠŗŠµ: Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠø, ŠøŃŠ°Š»ŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠø, ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠø, ŃŃŃŠŗŠø Šø ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø. ŠŠµŠ³Š¾Š²Š¾ ŠøŠ·Š°Š±ŃŠ°Š½Š¾ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ Š“ŠµŠ»Š¾Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ»Š° Š³Š° ŃŠµ Š±ŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠ° ŠŃŠ°ŠŗŃŃŠ¾ (ŠŠ°ŃŠ°ŠŗŠ°Ń, 1989), ŃŠ° ŠæŃŠµŠ“Š³Š¾Š²Š¾ŃŠ¾Š¼ ŠŃŠøŃŠ° ŠŠ»Š±ŠµŃŃŠ° Š”Š°Š½ŃŠµŠ·Š° . ŠŃŃŠ¾ ŃŠ°ŠŗŠ¾, ŃŠµŠ³Š¾Š² ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ»ŠµŃŠ°Š½ ŠŠ°ŃŠ°ŃŠøŠ² Š¾Š±ŃŠ°Š²ŃŠµŠ½ ŃŠµ Ń Š“Š²Š° ŃŠ¾Š¼Š° Ń ŠŗŠ¾Š»ŠµŠŗŃŠøŃŠø ŠŠ±ŃŠ°Ń ŠŃŃŠµŠ½ŃŠøŠ°Š»Ń , ŠŗŠ¾ŃŃ ŃŠµ ŃŃŠµŠ“ŠøŠ¾ Š ŠøŠŗŠ°ŃŠ“Š¾ Š”ŠøŠ»Š²Š°-Š”Š°Š½ŃŠøŃŃŠµŠ±Š°Š½ (ŠŠ¾Š½ŃŠøŃŠøŃŠøŠ° Š£Š½ŠøŠ²ŠµŃŃŠøŠ“Š°Š“ Š¦Š°ŃŠ¾Š»ŠøŃŠ° Š“ŠµŠ» ŠŠµŃŃ, 2011). ŠŃŠøŃŠµ ŠŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š°Ń ŃŠ° Š±ŃŃŠ½Š¾Š¼ Š¼Š°ŃŃŠ¾Š¼ Šø ŠµŠ»ŠµŠ³Š°Š½ŃŠ½ŠøŠ¼ ŃŃŠøŠ»Š¾Š¼, Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŠµ ŃŠ»ŠµŠ“ŠµŃŠµ ŠŗŃŠøŠ³Šµ ŠæŃŠøŃŠ°: [ 1 ] ŠŠ¾Š»Š½Š° Šø Š³Š¾Š»Š° ŃŃŠ²Š°ŃŠ½Š¾ŃŃ (1914). ŠŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾Š½Š“Š¾ŃŠ° (1924. Šø 1948.), ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ“ŠµŠ½Š° Š½Š° ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø, Š½ŠµŠ¼Š°ŃŠŗŠø, ŠøŃŠ°Š»ŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠø, ŠµŠ½Š³Š»ŠµŃŠŗŠø, ŃŃŃŠŗŠø, ŠæŠ¾ŃŃŠŗŠø, ŃŠ²ŠµŠ“ŃŠŗŠø Šø ŃŃŠ³Š¾ŃŠ»Š¾Š²ŠµŠ½ŃŠŗŠø. ŠŃŠøŃŠµ ŠŃŠ²ŠµŃŠ° ŠŗŠ¾Š½Š“Š¾ŃŠ° , ŠŠ¾ŠŗŠ° , ŠŠøŠ»Š¾ ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃŃ , ŠŠµŠ»Šø ŠæŠ»Š°Š¼ŠµŠ½ Šø ŠŠ°ŃŃ-ŠŠ°Š¼Š° , ŠøŠ·Š¼ŠµŃŃ Š¾ŃŃŠ°Š»ŠøŃ , Š“ŠµŠ¾ ŃŃ Š¾Š²Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ. ŠŠæŠ°ŃŠ½Š¾ŃŃ Š¾Š“ ŃŠ¼ŃŃŠø ŠøŠ»Šø Š¾ŠæŠ°ŃŠ½Š¾ŃŃ Š¾Š“ ŃŠ¼ŃŃŠø (1926). ŠŠ° ŃŠµ ŠŠ¾ŃŠø Š“Š¾ŃŠ°Š¾ (1926), ŠæŃŠµŠ²ŠµŠ“ŠµŠ½ Š½Š° ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø (1927), Š³Š“Šµ ŠæŃŠøŠæŠ¾Š²ŠµŠ“Š° Š·Š°Š¼ŠøŃŃŠµŠ½Š¾ ŠæŃŃŠ¾Š²Š°ŃŠµ Ń ŠŠµŃŃ ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š½Š°ŠæŃŠ°Š²ŠøŠ¾ ŃŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠø ŃŠ¾Š¼Š°Š½Š¾ŠæŠøŃŠ°Ń ŠŃŠµŃ ŠŠ¾ŃŠø . Š¦Š¾ŃŠ»ŠµŃŃ Š“Šµ ŃŠ°Š½Š³ ŠøŠ»Šø ŠŠ¾ŃŠ° ŠŗŃŠ²Šø (1931). Š„ŠµŃŠµŠ“ŠøŠ° Š½Š°Š³ŃŠ°Š“Š° Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠµ Š°ŠŗŠ°Š“ŠµŠ¼ŠøŃŠµ . ŠŃŠµŠ¾ŠŗŃŠµŃŠø (1933). ŠŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŃŠµ (1952). ŠŠ¾ŠµŠ·ŠøŃŠ° ŠŠ°Š¾ ŠæŠµŃŠ½ŠøŠŗ ŃŠ°Š·Š²ŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŠ¾Š“ ŃŃŠøŃŠ°ŃŠµŠ¼ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŠ·Š¼Š°, ŠøŠ°ŠŗŠ¾ ŃŠµ ŃŠµŠ³Š¾Š²Š° ŠæŃŠ¾Š“ŃŠŗŃŠøŃŠ° Š±ŠøŠ»Š° ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠ° Šø ŠøŃŃŠøŃŠ°Š¾ ŃŠµ ŠæŃŠµ ŃŠ²ŠµŠ³Š° ŠŗŠ°Š¾ Š“Š¾Š±Š°Ń ŃŃŠøŃ Š¾ŃŠ²Š¾ŃŠ°Ń. ŠŃŠæŃŠ¾Š±Š°Š¾ ŃŠµ Š°Š»ŠµŠŗŃŠ°Š½Š“ŃŠøŃŃŠŗŠø Š¼ŠµŃŠ°Ń Šø ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾ Š½Š°ŃŠ±Š¾ŃŠµ Š¾ŃŃŠ¶ŃŠµ Š±ŠøŠ¾ ŃŠµ Ń ŠµŠ“ŠµŠŗŠ°ŃŠ»Š¾Š³. ŠŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠæŃŠ²Šµ ŠŗŠ¾Š¼ŠæŠ¾Š·ŠøŃŠøŃŠµ ŠæŠ¾ŃŠ°Š²ŠøŠ»Šµ ŃŃ ŃŠµ Š½Š° ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š¼ ŠŠ°ŃŠ½Š°ŃŃ , ŠæŠ¾Š“ ŠæŃŠµŃŠ“Š¾Š½ŠøŠ¼Š¾Š¼ Š„Š°ŠøŠ¼Šµ ŠŠ°Š½Š“Š°; Š·Š°ŃŠøŠ¼ ŃŠµ Š¾Š±ŃŠ°Š²ŠøŠ¾ Š“Š²Šµ Š·Š±ŠøŃŠŗŠµ ŠæŠµŃŠ°Š¼Š°: [ 10 ] ŠŠµŠ¾Š·Š±ŠøŃŠ½Š¾ (1908) ŠŠµŃŠ¼Šµ (1920). Š“ŃŠ°Š¼Šµ Š„Š¾Š»Š¾ŃŠµŃŠ½ (ŠŠ°ŃŠøŠ·, 1931), ŃŠøŠ½ŠŗŠ¾ŠæŠøŃŠ°Š½Š° Š“ŃŠ°Š¼Š°. ŠŠ½Š° Šø ŃŠ° (ŠŠøŠ¼Š° 1955). ŠŠ° Š²ŠøŠµ ŠµŃŃ-ŠµŠ»Š»Šµ ŃŠ½ ŃŠ¾Š½Š³Šµ? (ŠŠ°ŃŠøŠ·, 1958). ŠŠ° ŠŠµŃŠøŃ Š¾Š»Šø (ŠŠ°ŃŠøŠ·, 1959). ŠŃŠµŃŠø Šø Ń ŃŠ¾Š½ŠøŠŗŠµ ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŠµŠ»ŠµŠ³Š°Š½ŃŠ°Š½ Ń ŃŠ¾Š½ŠøŃŠ°Ń Šø Š²ŃŠµŠ“Š°Š½ ŠøŃŠ»ŠµŠ“Š½ŠøŠŗ. Ā«ŠŠµŠ³Š¾Š²Š° Š½ŠµŃŠ¼Š¾ŃŠ½Š° ŃŠøŃŠ°ŃŠ° Šø ŠæŃŠ¾Š¼ŠøŃŃŠ°ŃŠ° ŠæŃŠøŃŠ¾Š“Šµ ŠæŃŠµŃŠ²Š°ŃŠ°ŃŃ ŃŠµ, ŠæŠ¾Š“ ŠæŠµŃŠ¾Š¼ ŃŃŃŠ°ŃŃŠ²ŠµŠ½Š¾Š³ Š·Š»Š°ŃŠ°ŃŠ°, Ń ŠæŃŠøŃŠ°ŃŠ½Šµ ŃŠ»ŠøŠŗŠµ, Ń Š¾ŃŃŃŠµ ŃŠµŃŠ»ŠµŠŗŃŠøŃŠµ, Ń ŃŠøŠ½Šµ Šø ŃŃŠ³ŠµŃŃŠøŠ²Š½Šµ ŠŗŠ¾Š¼ŠµŠ½ŃŠ°ŃŠµ... Š£ ŃŠ²Š°ŠŗŠ¾Ń ŃŠµŠ³Š¾Š²Š¾Ń ŠŗŃŠøŠ·Šø Š½Šµ Š·Š½Š°Š¼Š¾ Š“Š° Š»Šø Š“Š° ŃŠµ Š“ŠøŠ²ŠøŠ¼Š¾ Š“ŃŠŗŃŠøŠ»Š½Š¾ŃŃŠø Šø Ń Š°ŃŠ¼Š¾Š½ŠøŃŠ½Š° ŃŃŠ°Š·Š° ŠøŠ»Šø ŠøŠ“ŠµŃŠ° Š±Š»ŠøŃŃŠ°Š²Š° Šø Š¾ŃŠøŠ³ŠøŠ½Š°Š»Š½Š°Ā» ( ŠŠ½ŃŠµŠ½Š¾Ń Š”Š°Š¼Š°Š½ŠøŠµŠ³Š¾ ). [ 10 ] ŠŠ¾Š¼ŠøŃŠµŠ¼Š¾ Š½ŠµŠŗŠµ Š¾Š“ ŃŠøŃ : [ 1 ] Š£Š½Šµ ŠµŠ½ŠŗŃŠµŃŠµ Š»ŠøŃŃŠµŃŠ°ŠøŃŠµ: ŠŠ¾Š½ ŠŃŠøŃŃ Š¾ŃŃŠµ Š° ŠŠ°ŃŠøŃ ŠµŃ Š“Š°Š½Ń Š»ŠµŃ ŃŃŠ°Š½ŃŃ ŠµŠµŃ (1916). ŠŠ¾Š“ ŠŗŃŠøŠŗŠ¾Š¼ ŃŠøŃŠµŠ½Š° (1919). ŠŠ¾ŃŃŃŠµŃŠø ŠŠ¼ŠµŃŠøŠŗŠµ (1920). ŠŠ° ŃŠµŃŃŠøŠ²Š°Š»Ń Ń ŠŠ°Š“ŃŠøŠ“Ń (1920.) ŠŠ¾Š²Šø ŠŗŠ°ŃŃŠøŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŃŠµŠ·ŠøŠŗ (1924). ŠŃŠ¼ŠµŃŠø ŠŠ°ŃŠøŠ·Š° (1926) ŠŠ»ŠøŠ¼Š½Š° ŠøŠ³Š»Š° (1936). ŠŃŠµŠ“Šø ŠŠµŃŃ (1939). Š¢ŃŠµŠ½ŃŃŠø ŠŠµŃŃŠ° (1941). Š¤ŃŠ°Š½ŃŃŃŠŗŠ° ŠŗŠ¾ŃŃ Š²Š¾Š»ŠøŠ¼Š¾ (1945). ŠŃŠøŃŠøŃŠŗŠø ŠµŃŠµŃŠø Š¾ ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Ń ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø ŠŠµŠ³Š¾Š²Šø ŠŗŃŠøŃŠøŃŠŗŠø ŠµŃŠµŃŠø Š¾ ŠµŠ²Š¾Š»ŃŃŠøŃŠø ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø ŃŃ Š¾ŃŃŃŠø Šø ŃŃŠ³ŠµŃŃŠøŠ²Š½Šø: ŠŠ“ ŃŠ¾Š¼Š°Š½ŃŠøŠ·Š¼Š° Š“Š¾ Š¼Š¾Š“ŠµŃŠ½ŠøŠ·Š¼Š° (1910). ŠŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ 1535-1914 (1914). ŠŠø (1946). ŠØŃŠ¾ ŃŠµ ŃŠøŃŠµ Š»Š°ŃŠøŠ½Š¾Š°Š¼ŠµŃŠøŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø, Š²ŃŠµŠ“Šø ŠæŠ¾Š¼ŠµŠ½ŃŃŠø ŃŠµŠ³Š¾Š² Š½Š°ŃŃŃ ŃŃŃŠ³Š²Š°ŃŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø (1917). ŠŠøŠ¾ ŃŠµ ŠŗŃŠøŃŠøŠŗŠ¾Š²Š°Š½ ŃŃŠ¾ Š½ŠøŃŠµ ŠæŠ¾Š¼ŠøŃŠ°Š¾ Š½ŠµŠŗŠµ Š²Š°Š¶Š½Šµ Š»ŠøŃŠ½Š¾ŃŃŠø Ń ŃŠ²Š¾ŃŠøŠ¼ ŃŃŃŠ“ŠøŃŠ°Š¼Š° ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø; ŠŠ²Š¾ ŃŠµ Š¼Š¾Š¶Š“Š° Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ³Š¾Š²Šµ ŠæŃŠµŃŠµŃŠ°Š½Šµ ŃŃŃŠ¾Š³Š¾ŃŃŠø ŠøŠ»Šø ŃŃŃŠ°ŃŃŠø. [ 8 ] ŠŗŠ°Š¾ Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ°Ń ŠŃŠ¾Š· ŃŠ°ŃŠ½Šµ Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠµ Š“Š¾ŠæŃŠøŠ½ŠµŠ¾ ŃŠµ ŃŠøŃŠµŃŃ Š“ŠµŠ»Š° ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠøŃ Šø Š»Š°ŃŠøŠ½Š¾Š°Š¼ŠµŃŠøŃŠŗŠøŃ Š°ŃŃŠ¾ŃŠ°, Š·Š±Š¾Š³ ŃŠµŠ³Š° ŃŠµ Š½Š°Š·Š²Š°Š½ āŠ°Š¼Š±Š°ŃŠ°Š“Š¾ŃŠ¾Š¼ ŠæŠøŃŠ¼Š°ā. ŠŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠø ŠŠ°ŃŠ½Š°Ń (1910. Šø 1915.). ŠŠ°ŃŠ±Š¾ŃŠµ Š°Š¼ŠµŃŠøŃŠŗŠµ ŠŗŃŠ°ŃŠŗŠµ ŠæŃŠøŃŠµ (1924) ŠŠ°ŠæŠøŃŠø Š°Š¼ŠµŃŠøŃŠŗŠ¾Š³ Š¶ŠøŠ²Š¾ŃŠ° (1925). Š¢Š°ŠŗŠ¾ŃŠµ ŃŠµ Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŠ·Š¾Š²Š°Š¾ Š¾Š“Š°Š±ŃŠ°Š½Šµ ŃŃŃŠ°Š½ŠøŃŠµ ŠŠ½ŠŗŠ° ŠŠ°ŃŃŠøŠ»Š°ŃŠ° Š“Šµ Š»Š° ŠŠµŠ³Š° , Š ŠøŠŗŠ°ŃŠ“Š° ŠŠ°Š»Š¼Šµ , ŠŠ°Š½ŃŠµŠ»Š° ŠŠ¾Š½Š·Š°Š»ŠµŃŠ° ŠŃŠ°Š“Šµ , Š ŃŠ±ŠµŠ½Š° ŠŠ°ŃŠøŃŠ° . ŠŠ»Šø ŠæŠ¾ŃŠµŠ±Š½Š¾ ŃŠµ ŠøŃŃŠøŃŠµ ŃŃŠøŠ½Š°ŠµŃŃ ŃŠ¾Š¼Š¾Š²Š° ŠŠøŠ±Š»ŠøŠ¾ŃŠµŠŗŠµ ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠµ , ŃŃŠµŃŠøŠ²Š°Š½ŠøŃ ŠæŠ¾Š“ ŠæŠ¾ŠŗŃŠ¾Š²ŠøŃŠµŃŃŃŠ²Š¾Š¼ ŠæŃŠµŠ“ŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗŠ° ŠŃŠŗŠ°ŃŠ° Š . ŠŠµŠ½Š°Š²ŠøŠ“ŠµŃŠ° (1938) Šø Ń ŠŗŠ¾ŃŠøŠ¼Š° ŃŃ ŃŠ°ŃŠ°ŃŠøŠ²Š°Š»Šø ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ°ŃŠø ŠŗŠ°Š¾ ŃŃŠ¾ ŃŃ Š Š°ŃŠ» ŠŠ¾ŃŠ°Ń ŠŠ°ŃŠµŠ½ŠµŃŠµŠ° Šø Š„Š¾ŃŃ Šµ ŠŠ°ŃŠ°Š“ŃŠµ . [ 5 ] Š ŠµŃŠµŃŠµŠ½ŃŠµ Š¢Š°ŃŃŠ¾ Š“ŠµŠ» ŠŠøŠ½Š¾, ŠŠ»Š±ŠµŃŃŠ¾ (2001). ŠŠŠ Š¦ŠŠ ŠŠŠŠŠŠ ŠŠ, ŠŠµŠ½ŃŃŃŠ°. ŠŠ»ŃŃŃŃŠ¾Š²Š°Š½Š° ŠµŠ½ŃŠøŠŗŠ»Š¾ŠæŠµŠ“ŠøŃŠ° ŠŠµŃŃŠ° 7 (3. ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ). ŠŠøŠ¼Š°: ŠŠŠŠ”Š. ŃŃŃ. 1045-1046. ŠŠ”ŠŠ 9972-40-149-9 . Š”Š°Š¼Š°Š½ŠøŠµŠ³Š¾, 1964 , ŃŃŃ. 117-118. Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ·, 1975 , ŃŃŃ. 1192. Š ŠøŠ²ŠµŃŠ°, 2017 , ŃŃŃ. 284-290. Š”Š°Š¼Š°Š½ŠøŠµŠ³Š¾, 1964 , ŃŃŃ. 118. Š¦Š¾ŃŠ½ŠµŃŠ¾, 1980 , ŃŃŃ. 77. Š”Š°Š½ŃŃ ŠµŠ·, 1975 , ŃŃŃ. 1192-1193. Š¢Š°Š¼Š°ŠøŠ¾, 1965 , ŃŃŃ. 144. ŠŃŠ»Š», 2012 , ŃŃŃ. 620. 1964 , ŃŃŃ. 119. ŠŠøŠ±Š»ŠøŠ¾Š³ŃŠ°ŃŠøŃŠ° ŠŠ¾Š³Š²Š¾Š¾Š“ ŠŠ¾Š»Š°Ń, ŠŠ½ŃŠ¾Š½ŠøŠ¾ (1980). ŠŃŃŠ¾ŃŠøŃŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø ŃŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠ°Š½ŃŠŗŠ¾Š³ ŠŠµŃŃŠ° . ŠŠøŠ¼Š°: Š£ŃŠµŠ“Š½ŠøŃŃŠ²Š¾ Š„ŃŠ°Š½ ŠŠµŃŠøŠ° ŠŠ°ŃŠ°. Š ŠøŠ²ŠµŃŠ°, ŠŠøŠŗŃŠ¾Ń Š”ŠµŠ¼ŃŃŠµŠ» (2017). Š¢ŃŠ°Š“ŠøŃŠøŠ¾Š½ŠøŃŃŠø Šø ŠŠ°ŃŃŠ°ŃŠøŃŠ°Š½ŃŠø . ŠŠøŠ¼Š°: ŠŠ·Š“Š°Š²Š°ŃŠŗŠø ŃŠ¾Š½Š“ ŠŠ¾Š½Š³ŃŠµŃŠ° Š ŠµŠæŃŠ±Š»ŠøŠŗŠµ ŠŠµŃŃ. Š”Š°Š¼Š°Š½ŠøŠµŠ³Š¾, ŠŠ½ŃŠµŠ½Š¾Ń (1964). ŠŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ. Š¢ŠµŠŗŃŃ Šø Š°Š½ŃŠ¾Š»Š¾Š³ŠøŃŠ° (7. ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ). ŠŠøŠ¼Š°: ŠŃŠøŠ¶Š°ŃŠ° ŠŃŠøŃŠ° Š”Š Š”Š°Š½ŃŠµŠ·, ŠŃŠøŃ ŠŠ»Š±ŠµŃŃŠ¾ (1975). ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠ° ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃ. ŠŃŃŃ Š·Š° ŠŗŃŠ»ŃŃŃŠ½Ń ŠøŃŃŠ¾ŃŠøŃŃ ŠŠµŃŃŠ° 4 (4. ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ). ŠŠøŠ¼Š°: ŠŠ ŠŠøŠ»Š»Š°Š½ŃŠµŠ²Š°, ŃŃŠµŠ“Š½ŠøŠŗ. Š¢Š°Š¼Š°ŃŠ¾, ŠŃŠ³ŃŃŃŠ¾ (1965). ŠŃŠøŃŃŃŠ½ŠøŠŗ ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ Šø Š»Š°ŃŠøŠ½Š¾Š°Š¼ŠµŃŠøŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø . ŠŠøŠ¼Š°: ŠŗŃŠøŠ¶Š°ŃŠ° Š”Š¢Š£ŠŠŠ. ŠŃŠ», Š¦ŠµŠ·Š°Ń (2012). ŠŃŠøŃŃŃŠ½ŠøŠŗ ŠæŠµŃŃŠ°Š½ŃŠŗŠµ ŠŗŃŠøŠ¶ŠµŠ²Š½Š¾ŃŃŠø 1 (3. ŠøŠ·Š“Š°ŃŠµ). ŠŠøŠ¼Š°: ŠŠ¤Š ŠŃŠ±Š»ŠøŃŃ ŠµŃŃ. NARODNA KNJIŽICA BEOGRAD odliÄno oÄuvana knjiga je iz biblioteke lektorke/prevodioca Jugane StojanoviÄ pa je na pojedinim mestima podvuÄen ili zaokružen tekst CiGa.3
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Hamid Hadzibegic Hamid HadžibegiÄ, historiÄar[1][2] i filolog (1898 - 1988). Hamid HadžibegiÄ zavrÅ”io je klasiÄnu gimnaziju u Sarajevu 1916, Å erijatsko-sudaÄku Å”kolu 1921, Filozofsko-teoloÅ”ki fakultet na sveuÄiliÅ”tu Mutehassisin 1924. i Pravni fakultet (Hukűk) u Istanbulu 1927. Radio je kao nastavnik u jugoslavenskoj Å”kolei u Istanbulu 1924 ā 1931. U Skoplju 1931 ā 1941. je predavao u Velikoj medresi. Bio je direktor Gazi Isa-begove medrese i profesor Å erijatske gimnazije u Sarajevu. Od 1946. radio je Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine a od 1950. u novosnovanom Orijentalnom institutu. Radio je i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu gdje je bio jedan od osnivaÄa Odsjeka za orijentalnu filologiju. NauÄni interes Hamida HadžibegiÄa usmjeren je na izuÄavanje pravnog sistema Osmanskog carstva, porezni sistem,[3] te odnosima Crne Gore i Osmanlija. Objavljivao je osmansku izvornu graÄu, prevodio turske historiÄare i pisce. UÄestvovao je na viÅ”e meÄunarodnih nauÄnih skupova i saraÄivao u nauÄnim Äasopisima Glasnik Vrhovnog starjeÅ”instva Islamske vjerske zajednice Bosne i Hercegovine (Beograd, Sarajevo), Glasnik Zemaljskog muzeja BiH, Istorijski zapisi (Cetinje, Titograd), Istorisko-pravni zbornik (Sarajevo), Prilozi za orijentalnu filologiju, Pregled, NaÅ”e starine, Glasnik arhiva i DruÅ”tva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Almanah (Podgorica). Najpoznatiji je struÄnoj javnosti po djelu: Glavarina u osmanskoj državi, Sarajevo 1966.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Roman jednog Ruskog kneza Vicente Blasco IbƔƱez (Å”panjolski izgovor: [biĖĪøente Ėblasko iĖĪ²aɲÉĪø], 29. sijeÄnja 1867. ā 28. sijeÄnja 1928.) bio je novinar, politiÄar i najprodavaniji Å”panjolski romanopisac u raznim žanrovima Äija je najrasprostranjenija i najtrajnija slava u svijetu engleskog filma u svijetu. RoÄen je u Valenciji. Na sveuÄiliÅ”tu je studirao pravo i diplomirao 1888., ali nikada nije otiÅ”ao u praksu jer su ga viÅ”e zanimale politika, novinarstvo i književnost. Posebno je bio obožavatelj Miguela de Cervantesa. U politici je u mladosti bio militantni republikanski partizan, a u svom rodnom gradu osnovao je novine El Pueblo (u prijevodu The People). Novine su izazvale tolike kontroverze da su viÅ”e puta bile izvedene na sud. Godine 1896. uhiÄen je i osuÄen na nekoliko mjeseci zatvora. Stekao je mnogo neprijatelja te je u jednom sporu bio upucan i skoro ubijen. Metak mu je zapeo za kopÄu pojasa. Imao je nekoliko burnih ljubavnih veza. Dobrovoljno se javio kao lektor za roman Noli Me Tangere u kojem je filipinski domoljub JosĆ© Rizal izrazio prezir prema Å”panjolskoj kolonizaciji Filipina.[1] Otputovao je u Argentinu 1909. gdje su nastala dva nova naselja, Nueva Valencia i Cervantes. Održavao je konferencije o povijesnim dogaÄajima i Å”panjolskoj književnosti. Umoran i zgrožen vladinim promaÅ”ajima i neradom, poÄetkom Prvog svjetskog rata seli se u Pariz. ŽiveÄi u Parizu, upoznao ga je s pjesnikom i piscem Robertom W. Serviceom njihov zajedniÄki izdavaÄ Fisher Unwin, koji je zamolio Service da bude tumaÄ za ugovor koji se tiÄe IbƔƱeza.[2] Bio je pristaÅ”a saveznika tijekom Prvog svjetskog rata. Umro je u Mentonu u Francuskoj 1928., dan prije svog 61. roÄendana, u rezidenciji Fontana Rosa (takoÄer nazvanoj KuÄa književnika, posveÄena Miguelu de Cervantesu, Charlesu Dickensu i HonorĆ©u de Balzacu) koju je sagradio. Izrazio je želju da se njegovo tijelo vrati u Valenciju kada Å panjolska postane republika. U listopadu 1933. Å”panjolski bojni brod Jaime I prenio je njegove posmrtne ostatke u Valenciju gdje su ih primile vlasti Druge Å panjolske Republike. Nakon nekoliko dana javnog odavanja poÄasti, lijes je odložen u niÅ”u na graÄanskom groblju u Valenciji. Mauzolej Mariana Benlliurea ostao je nedovrÅ”en i pohranjen je u Muzej likovnih umjetnosti 1940. godine. PremjeÅ”ten je u Centre del Carme [es] 1988., a 2017. ponovno u muzej. Planirano je da mauzolej bude gotov 2021. godine i da se u njemu pohrane Blascovi posmrtni ostaci.[3] Spisateljska karijera Njegov prvi objavljeni roman bio je La araƱa negra (`Crni pauk`) 1892. Nezrelo djelo koje je kasnije odbacio bila je studija o vezama izmeÄu plemiÄke Å”panjolske obitelji i isusovaca tijekom 19. stoljeÄa. Äini se da mu je to bilo sredstvo da izrazi svoje antiklerikalne stavove. Godine 1894. objavio je svoje prvo zrelo djelo, roman āArroz y tartanaā (Airs and Graces). PriÄa govori o udovici u Valenciji s kraja 19. stoljeÄa koja pokuÅ”ava zadržati izgled kako bi dobro udala svoje kÄeri. Njegove sljedeÄe knjige sastoje se od detaljnih studija o aspektima ruralnog života na poljoprivrednim zemljiÅ”tima u Valenciji, takozvanoj huerti koju su maurski kolonizatori stvorili za uzgoj usjeva poput riže, povrÄa i naranÄe, s pomno planiranim sustavom navodnjavanja u inaÄe suÅ”noj zemlji. krajolik. Zabrinutost za prikazivanje detalja ovog naÄina života kvalificira ono Å”to je nazvao primjerom kostimbrisma: Flor de mayo (1895.) (`Mayflower`) La barraca (roman) [es] (1898.)[4] (`Koliba`) Entre naranjos [es] (1900.) [5] (`IzmeÄu stabala naranÄe`) CaƱas y barro [es] (1902.)[6] (`Trska i blato`) Djela pokazuju i utjecaj naturalizma koji bi najvjerojatnije asimilirao ÄitajuÄi Ćmilea Zolu. Likovi u djelima odreÄeni su interakcijom naslijeÄa, okoline i druÅ”tvenih uvjeta (rasa, milje i trenutak), a romanopisac djeluje kao svojevrsni znanstvenik koji izvlaÄi utjecaje koji na njih djeluju u svakom trenutku. To su moÄna djela, ali ponekad im nedostaju teÅ”ki didaktiÄki elementi. Na primjer, u La Barraci pripovjedaÄ Äesto propovijeda potrebu da ti neuki ljudi budu bolje obrazovani. Tu je i snažan politiÄki element jer pokazuje koliko je destruktivno za siromaÅ”ne poljoprivrednike da se bore jedni protiv drugih umjesto da se ujedinjuju protiv svojih istinskih tlaÄitelja ā crkve i zemljoposjednika. MeÄutim, uz propovijedanje su lirski i vrlo detaljni izvjeÅ”taji o tome kako se upravlja kanalima za navodnjavanje i o radu prastarog `tribunala de las aguas`, suda sastavljenog od farmera koji se sastaje tjedno u blizini katedrale u Valenciji kako bi odluÄio koja farma Äe dobiti primati vodu i kada i arbitrira u sporovima o pristupu vodi. āCaƱas y barroā se Äesto smatra [potreban navod] remek-djelom te faze spisa Blasca IbƔƱeza. Nakon toga, njegovo pisanje se znaÄajno promijenilo. Iza sebe je ostavio kostimbrismo i naturalizam i poÄeo postavljati svoje romane na kozmopolitskija mjesta od huerte Valencije. Njegove su zaplete postale senzacionalnije i melodramatiÄnije. Akademska kritika o njemu na engleskom govornom podruÄju uglavnom je ignorirala ta djela, ali oni Äine daleko veÄinu njegovih objavljenih radova: oko 30 djela. Neka od tih djela privukla su pozornost holivudskih studija i postala temelj slavnih filmova. Istaknuto, Sangre y arena [es] (Krv i pijesak, 1908.), koja prati karijeru Juana Gallarda od njegovih loÅ”ih poÄetaka kao djeteta u Sevilli do njegovog uspona do slave kao matadora u Madridu, gdje pada pod Äaroliju zavodljiva DoƱa Sol, Å”to dovodi do njegovog pada. IbƔƱez je režirao 65-minutnu filmsku verziju 1916. godine.[7] Bila su tri remakea 1922., 1941. i 1989. godine. Njegov najveÄi osobni uspjeh vjerojatno je doÅ”ao iz romana Los cuatro jinetes del Apocalipsis (Äetiri jahaÄa apokalipse) (1916.), koji govori o zapetljanoj priÄi o francuskim i njemaÄkim zetovima argentinskog zemljoposjednika koji se bore na suprotne strane tijekom Prvog svjetskog rata. Kada ga je 1921. snimio Rex Ingram, postao je vozilo koje je Rudolpha Valentina dovelo do slave. Rex Ingram je takoÄer snimio Mare Nostrum, Å”pijunsku priÄu iz 1918. koja je snimljena 1926. kao vozilo za njegovu suprugu Alice Terry u njegovom studiju MGM u Nici. Michael Powell je u svojim memoarima tvrdio da je imao prvo iskustvo rada u filmovima na toj produkciji. Mogu se izdvojiti joÅ” dva holivudska filma, jer su to bili prvi filmovi koje je snimila Greta Garbo nakon svog dolaska u MGM u Hollywoodu: Bujica (bazirana na Entre naranjos iz 1900.) i Zavodnica (iz La Tierra de Todos). iz 1922.).
Autor - osoba PopoviÄ, Pavle Naslov Iz književnosti : treÄa sveska / Pavle PopoviÄ Vrsta graÄe knjiga Jezik srpski Godina 1926 Izdavanje i proizvodnja Beograd : IzdavaÄka knjižarnica Gece Kona, 1926 Pavle PopoviÄ - Iz književnosti - treÄa sveska 20 cm., Äir., str.220, broÅ” ovo su Älanci koji su prethodno bili Å”tampani u glasu srpske kralj. akad., srpskom knjiž. glasniku i izdanjima SKZ - jugoslovenska knj.kao celina (pristupna beseda za srpsku kralj. akademiju 11 feb.1922 g). str. 1 do 55. - vukova crna gora str. 56 do 80. - mladi njegoÅ” ( predavanje povodom 100 te godiÅ”njice rodjenja njegoÅ”a),str. 81 do 98. - ljubomir nenadoviÄ kao putopisac str. 99 do 147. - stojan novakoviÄ i njegov rad na lepoj književnosti str. 148 do 196 - jedan stari književni list (Vila 1865 - 1868) str. 197 do 219. Pavle PopoviÄ (Beograd, 16. april 1868 ā Beograd, 4. jun 1939) je bio srpski istoriÄar književnosti, profesor i rektor Univerziteta u Beogradu, akademik. RoÄen je u Beogradu 16. aprila (4. aprila po julijanskom kalendaru) 1868. Profesor Pavle PopoviÄ je predavao na Filozofskom fakultetu u Beogradu viÅ”e od trideset godina (1904 ā 1938).[1] U srpskoj nauÄnoj i kulturnoj sredini bio je jedan od najuticajnijih profesora beogradskog filoloÅ”kog kruga. Bio je urednik Srpskog književnog glasnika (1905 ā 1906), osnivaÄ DruÅ”tva za srpski jezik i književnost (1910), osnivaÄ Äasopisa Prilozi za književnost, jezik, istoriju i folklor (1921), predsednik Srpske književne zadruge (1928 ā 1937), rektor Beogradskog univerziteta (1924 ā 1928). Za vreme Prvog svetskog rata Pavle PopoviÄ se angažovao i politiÄki. U Londonu je ureÄivao bilten Press Ecstracts (1916 ā 1917) i bio je Älan Jugoslovenskog odbora. U Engleskoj je napisao i knjigu Jugoslovenska književnost Äije se prvo izdanje pojavilo u Kembridžu 1918.[1] Kao jedan od tvoraca nove države, tom knjigom je oÄigledno želeo da pokaže, izmeÄu ostalog, da njen troimeni narod (Srbi, Hrvati, Slovenci) ima i jednu zajedniÄku književnost. Stav koji je on, pritom, izražavao nije bio njegov liÄni. To je bio stav snaga koje su stvarale novu državu, a pre svega stav Jugoslovenskog odbora. Pre toga Äina, Pavle PopoviÄ je veÄ bio priznati stvaralac. Njegov izbor za profesora srpske književnosti na Velikoj Å”koli (1904) odnosno na Beogradskom univerzitetu (od 1905) znaÄajan je datum u istoriji srpske književnosti. PopoviÄu se sledeÄe godine (1905) na istoj katedri i na istom predmetu pridružio joÅ” jedan profesor, Jovan SkerliÄ. Njih dvojica Äe zajedno, sve do SkerliÄeve smrti (1914) predavati istoriju srpske književnosti. PopoviÄ i SkerliÄ su svoj nastavni predmet delili tako Å”to je Pavle PopoviÄ predavao narodnu, staru (odnosno srednjovekovnu) i srednju (dubrovaÄku) književnost, a SkerliÄ samo novu srpsku književnost. Iz tih njihovih predavanja nastale su dve knjige: PopoviÄev Pregled srpske književnosti (1909) i SkerliÄeva Istorija nove srpske književnosti (1914). Te dve knjige zajedno i komplementarno predstavljale su srpsku književnost kao celinu. Korpus srpske književnosti, po njima, obuhvatao je Äetiri dela ili āoblastiā (PopoviÄev izraz): narodnu, staru, srednju (tj. dubrovaÄku) i novu književnost. Takvo sagledavanje korpusa srpske književnosti nije bilo liÄno miÅ”ljenje dvojice mladih beogradskih profesora. Ono je proisticalo iz veÄ stogodiÅ”njeg bavljenja jutoslovenskom i srpskom književnoÅ”Äu kojem su znaÄajne priloge dali: Kopitar, Å afarik, Pipin, Aleksandar SandiÄ, Vatroslav JagiÄ, Stojan NovakoviÄ i drugi. SliÄna podela važila je i za hrvatsku književnost koja je Äesto obraÄivana zajedno ili komplementarno sa srpskom. Pavle PopoviÄ je izmeÄu dva svetska rata imao ogroman autoritet. Njegov Pregled je obilato preÅ”tampavan (ima desetak izdanja). U to vreme vrÅ”io je uticaj sliÄan SkerliÄevoj Istoriji. Obe knjige su, na komplementaran naÄin, predstavljale srpsku književnosg kao celinu. IzmeÄu dva svetska rata, meÄutim, u duhu nove državne ideje, viÅ”e se insistiralo na jugoslovenskoj književnosti nego na posebnim nacionalnim književnostima. U duhu te ideje nastala je, za Å”kolske potrebe, i Jugoslovenska književnost MiloÅ”a SavkoviÄa sa prateÄim hrestomatijama tekstova. I njena težnja je bila da se jugoslovenska književnost predstavi kao celina, sa jasnom namerom, kao i u knjizi Pavla PopoviÄa pod istim nazivom, da se na nacionalnim odrednicama ne insisgira ili da se one briÅ”u u ime zajedniÅ”tva. Iz istog nastojanja se i Katedra za srpsku književnost pretvorila u Katedru za jugoslovensku književnost. Katedre pod tim imenom trajale su u viÅ”e univerzitetskih centara do pred kraj Å”ezdesetih godina ovog veka; posle toga su se transformisale u katedre za jugoslovenske književnosti (množina). Pre nego Å”to se poÄela raspadati jugoslovenska država poÄela se raspadati jugoslovenska književnost. Knjiga Jugostvenska književnost, koju je, po nalogu jugoslovenskog Komiteta za saradnju sa inostranstvom pisao Antun Barac (1954) veÄ je bila nagoveÅ”taj takvog raspada. Ta knjiga ima isti naslov kao i knjige PopoviÄa i SavkoviÄa. Ali se u njoj od poÄetaka, paralelno ali odvojeno, prati poseban razvoj triju jugoslovenskih literatura: srpske, hrvatske i slovenaÄke. To viÅ”e, stvarno, nije istorija jedne veÄ tri bliske literature. U knjizi Antuna Barca, koja ima isti naslov kao i knjige PopoviÄa i SavkoviÄa doÅ”lo je do joÅ” jednog znaÄajnog pomeranja: dubrovaÄka književnost je kod Barca ukljuÄena u hrvatsku. To nije nova Äinjenica u odnosu na prethodne istorije hrvatske književnosti: hrvatski istoriÄari su od 19. veka dubrovaÄku književnosg smatrali sastavnim delom hrvatske književnosgi, kao Å”to se ona u isgorijama srpske književnosti smatrala sastavnim delom srpske, ili bar zajedniÄkom srpskohrvatskom književnoÅ”Äu. Nova je Äinjenica da je posle Barca dubrovaÄka književnost izostavljena iz korpusa srpske književnosgi. Tako Äe biti uÄinjeno u ediciji Srpska književnost u sto knjiga koja se pojavila u izdanju Matice srpske i Srpske književne zadruge (1958 ā 1966), zatim u Nolitovoj ediciji Srpska književnost u književnoj kritici u osam knjiga (1965), u Istoriji srpske književnosti Jovana DeretiÄa (1983) i drugde. Eto jednog od glavnih politiÄkih razloga Å”to Pregled srpske književnosti Pavla PopoviÄa nije bio posle Drugog svetskog rata preÅ”tampavan kao Å”to je to Äinjeno sa SkerliÄevom Istorijom. O PopoviÄu, sem toga, gotovo da i nije pisano posle Drugog svetskog rata. Svako ozbiljnije pisanje o njemu ne bi moglo da zaobiÄe glavno njegovo delo i odreÄenje prema problemima koje ono pokreÄe. A poÅ”to se PopoviÄ oslanjao na veliku literaturu o srpskoj književnosti, praktiÄno je morala da bude zapostavljena i ta literatura koja je sa njegovom vizijom bila saglasna. Imati u vidu samo SkerliÄevu istoriju, a ne i PopoviÄevu, znaÄilo je imati u vidu samo jedan deo srpske literature. PoÅ”to je SkerliÄ, u svojoj Istoriji, uzgred negirao umetniÄke vrednosti i stare, odnosno srpske srednjovekovne književnosti i dubrovaÄke književnosti, lako se mogao steÄi utisak da on u svojoj Istoriji govori o srpskoj književnosti u celini. Poluvekovno potiskivanje Pavla PopoviÄa, kao i literature, naÅ”e i strane, na kojoj je njegovo delo izraslo, pokazuje se u svoj svojoj tragiÄnoj besmislenosti u dane kada se jugoslovenska država raspala i kad su Srbi stavljeni u situaciju da traže nova reÅ”enja u svim oblastima pa i u nacionalnoj filologiji. Razotkriva se da iz korpusa srpske literature nije izostavljan samo jedan njen deo, srednja (dubrovaÄka) književnost, veÄ da su ugrožena i druta dva dela te literature iz PopoviÄevog Pregleda: stara, odnosno srpska srednjovekovna književnost i srpska narodna književnost. PedesetogodiÅ”nje odstranjivanje Pavla PopoviÄa iz nauÄne javnosti i nastavne prakse oÄigledno je ostavilo krupne tragove na svesti profesora koji su posle rata formirani a koji danas predaju srpsku književnost. Od Äetiri oblasti srpske književnosti koje je PopoviÄ uneo u svoju Jugoslovensku književnost sada Srbi iz te zajedniÄke jugoslovenske književnosti izlaze samo sa jednom od tih oblasti - onom koju je predavao SkerliÄ. Srpska književnost se tako skraÄuje za viÅ”e od pet vekova i sužava na veÅ”taÄki omeÄeno duhovno podruÄje. Kako se prema istom problemu odnose Hrvati? I hrvatski istoriÄari su svoju književnost (Å urmin i drugi) delili na one iste Äegari oblasti: na narodnu, staru, srednju i novu književnosg. U reprezentativnoj ediciju Povijest hrvatske književnosti, koja je izaÅ”la pre petnaestak godina u sedam knjiga, postoje veoma obimne knjige posveÄene i narodnoj, i staroj, i srednjoj hrvatskoj književnosti, i Äetiri knjige posveÄene novoj. Kad se ima u vidu i situacija kod drugih slovenskih i neslovenskih naroda, ispaÅ”Äe da samo Srbima književnosg poÄinje od 18. veka i da samo narod Svetog Save i Vuka KaradžiÄa nema i svoju srpsku srednjovekovnu i narodnu književnost. SuoÄeni smo poslednjih godina sa jasnim strategijama da se srpski narod fiziÄki skrati i da mu se životni prostor suzi. Da li se ta strategija ne odnosi i na srpsku literaturu? Pre petnaesg godina na Katedri za jugoslovenske književnosti u Novom Sadu prof. dr Jože PogaÄnik, nastavnik slovenaÄke književnosti, nastojao je da se uvedu dva nova predmeta: crnogorska i bosanskohercegovaÄka književnost. U tome nastojanju je imao jaku politiÄku i struÄnu podrÅ”ku. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu ta strategija nije proÅ”la, ali je proÅ”la u drugim sredinama, npr. u Sarajevu. Kuda je ta strategija vodila i ko je stajao iza nje danas je jasno. VraÄanje Pavlu PopoviÄu i literaturi na kojoj je on izrastao potrebno je da bi se sagledalo stanje naÅ”e filologije, da bi se ona odredila prema daljoj proÅ”losti, kao i prema onoj najbližoj i da bismo se uopÅ”te mogli snaÄi u vremenu koje dolazi. (Petar MilosavljeviÄ) Dela Pregled srpske književnosti (1909[2] Jugoslovenska književnost (1918) Nova srpska književnost 1 (posthumno, 1999) Nova srpska književnost 2 (posthumno, 2000) Narodna književnost (posthumno, 2000) DubrovaÄke studije (posthumno, 2000) Milovan VidakoviÄ (posthumno, 2000) O NjegoÅ”u (posthumno, 2000) Stara srpska književnost (posthumno, 2000) Dnevnik (posthumno, 2000) Književna kritika - književna istoriografija (posthumno, 2002) Äirilo i Metodije (posthumno, 2004) Sveti Sava (posthumno, 2004) MG23
BELEÅ KE IZ TURSKOG KUPLERAJA FILIP O KJALAH Albatros Plus 2 O O 9 ALBATROS Knjiga 141 1O priÄa TAKSI .... Taksista je govorio: ...` Nije reÄ o tome da su muÅ”karci mnogo razliÄiti od žena. Neki ljudi kažu da jesu, ali ja se ne slažem. Ja mislim da žene vole da se jebu koliko i muÅ”karci. Možda joÅ” viÅ”e. Ja mislim da one iz toga izvlaÄe viÅ”e zadovoljstva, po buci koju prave. Ja uvek nagovorim piÄku da mi priÄa o svojim fantazijama. Ohrabrujem ih da mi priÄaju. One uvek izgledaju nekako stidljivo a zatim ÄujeÅ” neke najneverovatnije stvari. Možda neÅ”to Å”to one nikako ne bi uÄinile ali one svakako vole da da razmiÅ”ljaju o tome. NeÅ”to o drugim ženama. Tri zajedno. Kako su vezane. I da tu ima neko koji ih kao siluje. Ima svakojakih nastranih gadosti koje bi one volele da urade, ali uglavnom ne mogu... ..................................................... ...`S ovom prvom zbirkom Filip O Kjalah ne daje nam samo jedan nov glas, veÄ jedan Äitav književni prostor. On leži negde izmeÄu Irske i IstoÄne Evrope, mesto na kome likovi proživljavaju njegove surove i smotrene priÄe o n e u s p e h u muÅ”karaca da vole žene. Ovo delo je, nagaÄam, sporo nastajalo - ne Äitajte prebrzo!` - En Enrajt !!! `Istinski veliÄanstvena knjiga` - Dermot Buldžer !!! ..................................................... Latinica Tvrde korice 1 4 5 stranica nekoriÅ”ÄenO !!! kondicijA: 1O NEKORIÅ ÄENO perfekT !!! Kondicija: 1O
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Hermann Sudermann (30. rujna 1857. - 21. studenog 1928.) bio je njemaÄki dramaturg i romanopisac. Sudermann je roÄen u Matzickenu, selu istoÄno od Heydekruga u provinciji Pruskoj (danas Macikai i Å ilutÄ, u jugozapadnoj Litvi), blizu ruske granice. Sudermanni su bili menonitska obitelj iz menonitske zajednice u delti Visle u blizini bivÅ”eg Elbinga, IstoÄna Pruska, (danas ElblÄ g, Poljska). Njegov je otac posjedovao malu pivovaru u Heydekrugu, a Sudermann je svoje rano obrazovanje stekao na Realschule u Elbingu, gdje je živio sa svojim roÄacima i pohaÄao menonitsku crkvu u kojoj je njegov ujak bio ministar.[1] BuduÄi da su mu roditelji bili smanjeni u okolnostima, on je u dobi od 14 godina bio Å”egrt za kemiÄara. MeÄutim, mogao je uÄi u Realgymnasium (srednju Å”kolu) u Tilzitu i studirati filozofiju i povijest na SveuÄiliÅ”tu Kƶnigsberg. Kako bi zavrÅ”io studij, Sudermann je otiÅ”ao u Berlin, gdje je bio uÄitelj u nekoliko obitelji, ukljuÄujuÄi obitelj autora Hansa Hopfena (1835ā1904). Zatim je postao novinar, a 1881. i 1882. bio je suurednik Deutsches Reichsblatta. Potom se posvetio fikciji, poÄevÅ”i od zbirke naturalistiÄkih priÄa pod nazivom Im Zwielicht (`U sumraku`, 1886.), te romana Frau Sorge (`Dame Care`, 1887.), Geschwister (`BraÄa i sestre`, 1888.) i Der Katzensteg (`MaÄji most`, 1890.). Ova djela nisu uspjela mladom autoru donijeti toliko priznanje kao njegova prva drama Die Ehre (`Äast`, 1889.), koja je otvorila novo razdoblje u povijesti njemaÄke estrade.[2] Ova predstava, koja je izvorno trebala biti tragedija, ali je po Blumenthalovu savjetu dobila `sretan kraj`, bila je pseudo-nietzscheanski napad na moral niskih. Oženio se spisateljicom Clarom Lauckner (1861.ā1924.), roÄenom Schulz, 20. listopada 1891. i živio je s obitelji u Berlin-Wannseeu. Bila je udovica i veÄ je imala troje djece iz prethodnog kratkotrajnog braka, a potom je sa Sudermannom dobila i jedno dijete: kÄer Hede. Živjeli su u Kƶnigsbergu sljedeÄe dvije godine, prije nego Å”to su se preselili u Dresden, a zatim u Berlin 1895. godine. Slava Heimat (1893), joÅ” jedna uspjeÅ”na drama, prevedena je na engleski kao Magda (1896). Sudermann u ovoj predstavi istiÄe pravo umjetnika na slobodniji moralni život od malograÄanskog života. Ima neke moralistiÄke i didaktiÄke sklonosti kasnijih francuskih dramatiÄara, osobito mlaÄih Dumasa, i svu njihovu tehniÄku finoÄu. U produkciji su bile neke od najpoznatijih glumica tog vremena, ukljuÄujuÄi Helenu Modjesku, Sarah Bernhardt, Eleonoru Duse i gospoÄu Patrick Campbell. Imao je brojne sljedbenike u Japanu. Tijekom 20. stoljeÄa njegove su drame bile temelj za viÅ”e od 30 filmova. Sudermann se vratio romanima s Es Warom (`Bilo je`, 1894., naslov se odnosi na 2. odjeljak, Ā§1. Nietzscheova UnzeitgemƤsse Betrachtungen), protestom protiv beskorisnosti dubokog pokajanja. Godine 1902. preselio se u ljetnikovac s velikim zemljiÅ”tem u Blankenseeu i iskoristio svoje novopronaÄeno bogatstvo za prikupljanje slika i skulptura te za putovanja u Italiju, GrÄku, Egipat i Indiju. Na poÄetku Prvog svjetskog rata Sudermann je bio oduÅ”evljen izdavanjem Kaiserlieda (`Pjesma o Kaiseru`). U jesen 1917. organizirao je Frohe Abende (`Vesele veÄeri`), program za promicanje umjetniÄkih nastojanja meÄu obiÄnim ljudima, za koji je 5. travnja 1918. dobio Željezni križ druge klase. Nakon zavrÅ”etka rata pomogao je osnivanje Bund schaffender KĆ¼nstler (`DruÅ”tvo kreativnih umjetnika`), koji se predstavljao kao centristiÄka politiÄka snaga i koji mu je priskrbio reputaciju oportuniste. Najvažnija od njegovih kasnijih djela su Litauische Geschichten (`Litvanske priÄe`, 1917., prevedeno kao Izlet u Tilsit), realistiÄki portret njegove domovine i svezak memoara iz 1922. Njegovo posljednje veliko djelo, napisano nakon smrti njegove supruge 1924. bio je Die Frau des Steffen Tromholt (`Žena Steffena Tromholta`, 1927.), poluautobiografski roman, koji se 1929. pretvorio u film pod nazivom Wonder of Women. Doživio je moždani udar 1928., a umro je od pluÄne infekcije ubrzo nakon toga, u Berlinu, u dobi od 71 godine. Njegov posinak Rolf Lauckner osnovao je zakladu Hermann Sudermann za podrÅ”ku mladim dramatiÄarima. Posthumna reputacija Sudermannov nacionalizam i njegovo oduÅ”evljenje romantiziranim idejama o etniÄkoj pripadnosti i domovini, posebno uoÄljivim u njegovim kasnijim djelima, uÄinili su ga omiljenim tijekom Drugog svjetskog rata. JĆ¼rgen Fehling postavio je Johannisfeuera u Berlinu, s Marijom Gorvin, Mariom Koppenhƶfer i Paulom Wegenerom u glavnim ulogama. Film Die Reise nach Tilsit temelji se na njegovoj istoimenoj kratkoj priÄi.[3] Nakon 1945. njegove drame i romani gotovo su potpuno zaboravljeni. Danas se uglavnom pamti po svojim litavskim priÄama, po autobiografiji i po nijemim filmovima Izlazak sunca iz 1927., prema njegovoj pripovijetki Die Reise nach Tilsit (`Izlet u Tilsit`), iz zbirke Litauische Geschichten (Litvanske priÄe), Pjesma nad pjesmama, s Marlene Dietrich u glavnoj ulozi, temeljena na njegovom romanu Das Hohe Lied i Flesh and the Devil, sta prsten Greta Garbo, prema njegovom romanu The Undying Past.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Zivot Eugena Delacroixa, odlomci iz Dnevnika Sa 32 Ilustracije Ežen Ferdinand Viktor Delakroa (franc. Delacroix Ferdinand Victor EugĆØne;[1] Sen Moris, 26. april 1798 ā Pariz, 13. avgust 1863) bio je francuski slikar, glavni predstavnik romantizma.[2] Radio je portrete, istorijske kompozicije, predele i mrtve prirode. On se borio protiv sivila u slikarstvu neoklasicista. Ežen Delakroa, Sloboda vodi narod 1830. U koloritu njegovih slika ima jakih tonova boje, obojenih senki i naporedo postavljenih komplementarnih boja. Delakroovo slikarstvo se oslanja na barokno slikarstvo, posebno Rubensovo. Javnosti je postao poznat 1824. godine nakon izlaganja njegove slike Pokolj na Hiosu (gde prikazuje borbe Grka protiv Turaka). Pun naziv slike glasi Pokolj na Hiosu: grÄke porodice u iÅ”Äekivanju smrti ili ropstva. Konzervativci su sliku nazvali pokoljem slikarstva, dok su je drugi oduÅ”evljeno pozdravili. Nije slikao po narudžbini, veÄ je ljude s kojima je dolazio u kontakt, a na koje je gledao kao žrtve romantiÄne patnje. Tako imamo i slike poput Odaliske i Frederik Å open. IzmeÄu ostalog naslikao je i ZauzeÄe Carigrada, kao i GrÄka umire na ruÅ”evinama Misolungija. TakoÄe je i ilustrovao dela romantiÄara ali i drugih, Äega je jedinstven primer delo Sardanapalova smrt i veliki broj Å ekspirovih, Bajronovih i Danteovih likova uÅ”ao je u nasleÄe evropske kulture zahvaljujuÄi najviÅ”e slikama Ežena Delakroa. Slikao je i portrete od kojih su najpoznatiji Å open i Žorž Sand. Odlazi u Afriku (Alžir, Maroko), gde slika život i obiÄaje lokalnog stanovniÅ”tva.[4] Tu se istiÄu etnografske kompozicije kao : Alžirske žene u haremu, Jevrejska svadba u Maroku, Beli konj u vihoru (gde koristi kombinaciju svetlo-tamnog). Uz slike, ostavio je i Dnevnik,[6] u kojem je Äetiri decenije beležio misli i uoÄavanja o umetniÄkim pojavama svog doba; njegova bogata korespondencija objavljena je u dva toma 1878. godine. Životopis Dante i Vergilije u Paklu (1822), ulje na platnu, Luvr, Pariz Delakro je roÄen u Sen Moris an Å alansonu, u jugoistoÄnoj Francuskoj. NagaÄa se da je njegov pravi otac bio politiÄar i diplomata Å arl Moris de Taleran, koji je bio prijatelj porodice i kojem je po izgledu i karakteru sliÄio. Pokolj na HĆosu (1824), Luvr, Pariz GrÄka umire na ruÅ”evinama Misolongija (1826), Muzej lepih umetnosti, Bordo. Godine 1815, u 17. godini života, Ežen Delakro je stupio u atelje Pjer-Narcisa Guerina, koji je svojim strogim akademskim shvatanjima mogao malo uticati na Delakroa.[10] Tu je kopirao dela P. P. Rubensa i Veroneza, a cenio je i engleske pejsažiste (R. P. Bonington, Džon Konstabl) koje je upoznao tokom svog putovanja u Englesku 1825. godine. U pariskom je Salonu debitovao 1822. godine delom Dante i Vergilije u paklu, kojim je obeležen prelom izmeÄu akademskog klasicizma J. L. Dejvida i novog naziranja, koje se istodobno s književnim romantizmom, borilo za slobodu likovnog izraza. Slika je nastala pod uticajem Žerikove slike Splav Meduze. Alžirke u Haremu (1834), Luvr, Pariz Godine 1832. putuje u Alžir i Maroko, gde dozreva njegov smisao za jake koloristiÄke ekspresije. Delakroa je velikom upornoÅ”Äu radio skice i studije svega Å”to je video, nastojeÄi naroÄito da fiksira ritmove pokreta. Boravak u kraju egzotiÄnih noÅ”nja, krajolika, flore i faune fiksiraÄe na brojnim platnima u viÅ”e verzija, neobiÄno bogato ekspresivnog kolorita (Alžirke u haremu, 1834, Židovsko venÄanje u Maroku, 1839, Borba konja u staji). Od 1833. do 1861. godine izvodio je po narudžbi velike dekoracije u pariskim javnim ustanovama (plafon u Senatu, 1846, i Luvru, 1850), palatama i crkvama (nedovrÅ”ena Burbonska palata 1831-37; Borba Jakova s anÄelom u crkvi Sveti Sulpis, 1855). Delakroa je 1862. uÄestvovao u stvaranju Francuskog druÅ”tva umetnika (SociĆ©tĆ© Nationale des Beaux-Arts). Njegov prijatelj, pisac Teofil Gotje, postao je predsedavajuÄi, a slikar Eme Mije bio je zamenik predsednika. Zima 1862ā63 bila je izuzetno teÅ”ka za Delakroa. Bolovao je od teÅ”ke upale grla koja se pogorÅ”ala tokom proleÄa. Svojoj pouzdanoj domaÄici, Ženi Le Giju, ostavio je dovoljno novca za život, dok je naredio da se sve u njegovom studiju proda.[12] Dana 13. avgusta 1863. Delakro je preminuo i sahranjen je na groblju Per LaÅ”ez. Delo Svojom imaginacijom, dinamikom, te rodoljubivim zanosom Ežen Delakroa se suprotstavljao akademskim formulama i ustrajavao na slobodi likovnog izraza. Tako je u vreme Å panske revolucije 1830. godine, u rodoljubivom zanosu naslikao Äuvenu sliku Sloboda predvodi narod. Slika prikazuje alegorijski lik slobode meÄu stvarnim uÄesnicima ustanka koje mu je opisao brat, uÄesnik revolucije. U odabiru tema i tehnika (uljene boje, akvarel, freska, i drugo) bio je vrlo raznolik, a bio je i neobiÄno dobar crtaÄ.[11] Slikao je velike kompozicije, u kojima je prikazivao dramatiÄne trenutke iz istorije (Car Justinijan sastavlja zakonik, 1826; KrstaÅ”i osvajaju Carigrad, 1841), mitoloÅ”ku tematiku (Medeja, 1838), biblijske prizore (Dobri SamaritanaÄ`, 1850; Tobija i anÄeo, 1863), egzotiÄne zveri i konje (Lov na lavove, 1854), teme iz dela Dantea, Vilijama Å ekspira, Dž. G. Bajrona, V. Skota i J. V. Getea (veÄinom u grafici).[7] Slika Pokolj na Hiosu (1824) prikazuje patnje Grka pod osmanskom vlaÅ”Äu, Äime je umetnik podupirao opÅ”tu podrÅ”ku za GrÄki rat za nezavisnost. Ono je prožeto dramom, unutraÅ”njom napetoÅ”Äu i saoseÄanjem za ljude koji pate, kao i veÄina njihovih slika. Velikim fresnim kompozicijama istorijskih, mitoloÅ”kih i alegorijskih tema odslikao brojne zidove i plafone javnih i privatnih rezidencija u Parizu i Versaju. Radio je i portrete, posebno likove muziÄara (Frederik Å open, Ektor Berlioz, Nikolo Paganini). Time Å”to je rehabilitirao boju kao poÄetak slikarske kreacije, nagovestio je impresionizam, te nadahnuo slikare kao Å”to su Pjer Ogist Renoar, Žorž-Pjer Sera i Vinsent van Gog.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Milan MarjanoviÄ (Kastav, 12. svibnja 1879. ā Zagreb, 21. prosinca 1955.), hrvatski književnik, politiÄar, filmski djelatnik i ideolog predratnog jugoslavenstva. Zbog sudjelovanja u protumaÄarskim prosvjedima istjeran je iz viÅ”e karlovaÄke gimnazije. Nakon toga odlazi u Zagreb gdje je pohaÄao KlasiÄnu gimnaziju koju je zavrÅ”io 1897. godine.[1] U Pragu polazi trgovaÄki teÄaj. Urednik je Crvene Hrvatske, Novog lista, Pokreta i dr. Kao Älan i izaslanik Jugoslavenskog odbora u Londonu i kao starjeÅ”ina Jugoslavenskog Sokolskog Saveza u Americi uputio je proglas hrvatskim iseljenicima u kojemu spominje potrebu hrvatske demonstracije snage, jer predsjednik Wilson spominje i Hrvate kao narod koji neÄe Austro-Ugarsku, da MaÄarska se upinje da Hrvatska ostane pod njima, Italija tvrdi da je Istra i Dalmacija talijanska, dok Srbija se bori s jadnim ostatcima svoje vojske, te da[2] Wikicitati Ā»`Hrvati trebaju dobro znati da njihov put u Hrvatsku, u Dalmaciju i u Istru vodi samo preko Soluna. Zato srpska vojska treba postati i hrvatska. Hrvati trebaju osloboditi Hrvatsku. Krajnje je vrijeme da i Hrvati sastave vojsku dobrovoljaca, za koju treba Äitav svijet znati da je hrvatska`.Ā« (Proglas Milana MarjanoviÄa hrvatskim iseljenicima 23. lipnja 1917.) [2] Nakon Prvog svjetskog rata bio je Älan mirovne delegacije Kraljevine Jugoslavije u Parizu, a nakon Drugog svjetskog rata predsjednik Jadranskog instituta JAZU. U književnim kritikama polazi od toga da književno djelo mora rjeÅ”avati nacionalne i socijalne probleme. NajveÄu sklonost pokazivao je prema hrvatskim realistima. Sudjelovao je u stvaranju prvih filmskih institucija u Hrvatskoj i Jugoslaviji, a i sam je snimao, režirao i pisao scenarije za edukativne filmove. MarjanoviÄ je 1913. izdao knjigu Narod koji nastaje: zaÅ”to nastaje i kako se formira jedinstveni srpsko-hrvatski narod u kojoj zastupa kontroverzne teze o Srbohrvatima. Napisao je zapise u stihovima Mi budale.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Biblioteka Decja radost Naslovna: Radomir Perica Odiseja (grÄ. ĪĪ“ĻĻĻĪµĪ¹Ī± [OdĆ½sseia]) je junaÄki epski spev. Pretpostavlja se da je ovaj ep nastao u 8. veku p. n. e. u grÄkim kolonijama u severozapadnoj Maloj Aziji. DanaÅ”nji oblik dobio je u 6 veku pre. n. e. u Atini u vreme Pizistrata - vladao Atinom sa prekidima od 560. p.n.e. do 527. p.n.e. Pizistrat je ustanovio Panatinski praznik o kome su se recitovale Homerove pesme. U tu svrhu u atiÄkoj redakciji pripremljena su državna izdanja tih pesama. Autorstvo āOdisejeā se pripisivalo Homeru, ali, nema nijednog pouzdanog podatka o životu Homera zbog Äega se u njegovu istoriÄnost sumnja. U vezi s tim nastalo je u nauci homersko pitanje. Osnovni motiv āOdisejeā je povratak glavnog junaka u svoju otadžbinu po zavrÅ”etku rata. Ovaj ep ima lanÄanu kompoziciju - dvanaest pevanja - epizode o lutanju Odiseja, koje se nastavljaju jedna na drugu. Homer je bio starogrÄki pesnik, autor Ilijade i Odiseje, najstarijeg spomenika helenske književnosti. O Homeru, kao liÄnosti niÅ”ta pouzdano nije poznato. Legende opisuju Homera kao slepog pesnika, koji recituje svoje pesme u velikoj vladarevoj dvorani svirajuÄi liru, instrument sliÄan harfi. S obzirom na nedostatak izvora, neki akademici sumnjaju da su ova dela njegova. Na osnovu lingvistiÄkih i istorijskih podataka koji su dostupni, pretpostavlja se da su epovi pisani na zapadnoj obali Male Azije, oko 9. veka p. n. e.[1] Možda su to na poÄetku bila predanja koja su se generacijama prenosila usmenim putem i razraÄivala dok nisu bili zapisani.[2] To je možda uradio jedan ili viÅ”e āHomeraā. Oni su preradili, oblikovali i izglaÄali te priÄe. SavrÅ”ena epska tehnika, bujno umetniÄko izražavanje, veÅ”taÄki Homerov jezik, vrlo okretan stih, mnogobrojni ukrasni pridevi, tipiÄni brojevi, Äeste formule, koje se u istim ili sliÄnim situacijama neprestano ponavljaju, žive i sveže poredbe i umetniÄko savrÅ”enstvo Homerovih pesama pokazuju da je kod Helena davno pre Homera cvetalo narodno epsko pesniÅ”tvo.[6][7] Nije, naime, verovatno da bi se toliko savrÅ”enstvo javilo prvi put u Homerovim umetniÄkim epovima. Ali, kako o razdoblju epskoga pesniÅ”tva, koje je cvetalo pre Homera, nemamo gotovo nikakvih pouzdanih podataka, moramo njegove tragove potražiti u Homerovim delima. U tome se nailazi na izvesnu razliku izmeÄu Ilijade i Odiseje. Kad u Ilijadi IX, 185. p. n. e. dolaze ahejski poslanici ka Ahileju sa molbom da se pomiri sa Agamemnonom i da se vrati u boj, nalaze ga kako uz pratnju zvonke forminge peva slavna, herojska dela junaka (ĪŗĪ»ĪĪ± į¼Ī½Ī“Ļįæ¶Ī½). U Odiseji, naprotiv, pevaju ĪŗĪ»ĪĪ± į¼Ī½Ī“Ļįæ¶Ī½ posebni pevaÄi ā į¼ĪæĪ¹Ī“ĪæĪÆ ā aedi. Penelopine prosce, koji se goste u Odisejevom domu, zabavlja pevaÄ Femije pevajuÄi im pesme uz svirku kitare. On peva proscima pesmu o tužnom povratku Ahejaca (Od. I, 325-327). Na dvoru feaÄkoga kralja Alkinoja vidimo slavnoga slepog pevaÄa Demodoka koji uz pratnju forminge peva pored ostalih pesama i pesmu o propasti Ilija (Troje). I ta je pesma izmamila Odiseju potok suza, jer je pevaÄ spomenuo i njega u pesmi. Iz citiranih mesta proizlazi da su i pre Homera postojale epske pesme, ali su bile kratke i obraÄivale su priÄe o bogovima i herojima. Nadalje vidimo da jedne od tih pesama pevaju sami junaci, a druge umetnici kojima je pevanje zanimanje. Iz Homerova prikaza oba pevaÄa ā Femija i Demodoka ā izlazi da su pevaÄi nadahnuti od nekog boga ili Muze; da pevaju pesme na dvorovima vlastelina, a njihovo pevanje prate kitara i forminga. Umetnost epskoga pevaÄa je poziv koji zahteva posebno znanje, iskustvo i talenat. Ti pevaÄi ne pevaju samo svoje pesme, nego i one koje su Äuli od drugih. Važnost aeda za razvoj epske poezije je vrlo velika, jer su oni svojim pevanjem prenosili pesme iz pokoljenja u pokoljenje i Å”irili ih meÄu Å”iroke narodne slojeve. Tako je put od kratke epske pesme do velikog umetniÄkog epa morao biti priliÄno dug. Kad su epske pesme postale veÄe i savrÅ”enije, njih viÅ”e ne pevaju aedi nego ih recitovali rapsodi (`saÅ”ivaÄi` pesama), koji s veÄom zalihom nauÄenih epskih pesama putuju po helenskim polisima. O takvim nam rapsodima govori i Herodot (V, 67). Oni rapsodi koji su se bavili samo recitovanjem Homerovih pesama zvali su se Homeridi.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Mali lord Fauntleroj (1885, 1886) Frensis Hodžson Bernet je omiljeni deÄji roman koji je napravio ogroman uticaj na javnost 19. veka, oblikujucĢi sve, od deÄaÄke odecĢe do zakona o autorskim pravima. Sedrik Erol je velikoduÅ”an, ljubazan i uzoran ameriÄki deÄak iz srednje klase za koga se iznenada otkrije da je naslednik grofa od Dorinkura. OpraÅ”tajucĢi se sa ljubavlju od svojih prijatelja iz radniÄke klase, Sedrik odlazi u Englesku zajedno sa svojom majkom da prigrli svoje novo bogatstvo. Njegov deda, stari grof, je ogorÄen starac sa gihtom i loÅ”e narav, koji nikome ne veruje. MeÄutim, anÄeoski deÄak izaziva duboku transformaciju u dedi, koja ne koristi samo domacĢinstvu zamka, vecĢ i celom stanovniÅ”tvu grofa. Kad bi se samo starÄevo srce smekÅ”alo prema Sedrikovoj otuÄenoj majci, porodica bi konaÄno bila izleÄena. A kada joÅ” jedan potencijalni naslednik grofova zatraži pravo, Äini se da je sve izgubljeno... Ali sve je mogucĢe kroz deÄje nevino poverenje, pravo prijateljstvo i bezuslovnu ljubav. Franses Hodžson Bernet (engl. Frances Hodgson Burnett; 1849ā1924) je ameriÄka književnica za decu i odrasle[1]. Biografija Franses Hodžson Bernet je roÄena u Engleskoj u gradu ManÄesteru. U porodici u kojoj je bilo petoro dece, ona je bila treÄe dete. Kada je imala tri godine, umro joj je otac koji je bio imuÄan gvožÄar. Porodica zapada u novÄanu krizu. Majka je odluÄila da poÄne da vodi radnju. U tom periodu baka je Äesto Äuvala Franses Hodžson Bernet i Äesto joj je Äitala priÄe i bajke, tako da joj je usadila ljubav prema knjizi i Äitanju. Kada je nastupila ekonomska kriza prouzrokovana AmeriÄkim graÄanskim ratom porodica je joÅ” viÄe osiromaÅ”ila. Majka odluÄije da sa decom emigrira 1865. godine u Sjedinjene AmeriÄke Države. Franses Hodžson Bernet je kako bi zaradila novac i pomogla porodici poÄela da piÅ”e i objavljuje svoje priÄe u Äasopisima. U Americi upoznaje i lekara Svona Berneta, svog prvog muža sa kojim Äe imati dva sina.[2] Njen stariji sin, Lajonel, umro je od tuberkuloze 1890. godine. Razvela se od Svona Barneta 1898. godine, a 1900. godine se udala za Stivena Taunsenda razvela od njega 1902. Nekoliko godina kasnije se preselila u Njujorku, gde je umrla 1924. i sahranjena na groblju Roslin.[3] Karijera Franses Hodžson Bernet je u poÄetku pisala knjige za odrasle, ali ipak veliku slavu Äe joj doneti romani za decu. Nakon velikog uspeha prvog romana za decu Mali lord Fontleroj okrenula se pisanju romana za decu. Poznata dela su Mala princeza i Tajna napuÅ”tenog vrta, koja su ubrzo nakon objavljivanja postala klasici za decu, a raÄene su i pozoriÅ”ne predstave po tim delima.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Istorijski roman Prevod: Nik. Nikolajevic Princeza Tarakanova bila je pretendent na rusko prijestolje. Nazvala se, meÄu ostalim imenima, Princeza od Vladimira, FrƤulein Frank i Madame TrĆ©mouille. Tarakanova je tvrdila da je kÄi Alekseja Razumovskog i Elizabete od Rusije, odgojena u Sankt Peterburgu. Äak ni mjesto njezina roÄenja, meÄutim, nije sigurno, a njezino pravo ime nije poznato. Poznato je da je proputovala nekoliko gradova zapadne Europe; postala je ljubavnica Philippa Ferdinanda od Limburg Stiruma i živjela od njegovog novca u nadi da Äe je grof oženiti. Na kraju ju je u Livornu u Toskani uhitio Aleksej GrigorjeviÄ Orlov, kojeg je poslala carica Katarina II. da je vrati. Orlov ju je zaveo, zatim namamio na ruski brod, uhitio je i doveo u Rusiju u veljaÄi 1775. Zatvorena je u Petropavlovskoj tvrÄavi, gdje je umrla od tuberkuloze tog prosinca. Pokopana je na groblju Petropavlovske tvrÄave. Popularna teorija tvrdi da je njezina smrt bila lažirana i da je potajno bila prisiljena uzeti veo pod imenom `Dosifea`. Zabilježeno je da je ova tajanstvena Äasna sestra živjela u Ivanovskom samostanu od 1785. do svoje smrti 1810. godine. Grigorij PetroviÄ Danilevski (ruski: GrigĆ³rij PetrĆ³viÄ DanilĆ©vs; 26. travnja 1829. - 18. prosinca 1890.) bio je ruski povijesni romanopisac i tajni savjetnik Rusije. Danilevski je poznat kao autor romana Beglye v Novorossii (1862). RoÄen u obitelji osiromaÅ”enog zemljoposjednika, Petra IvanoviÄa Danilevskog, u Izjumskom okrugu Harkovske gubernije, Grigorij se Å”kolovao u moskovskom Dvorjanskom institutu (Plemski institut) od 1841. do 1846., a zatim je studirao pravo na SveuÄiliÅ”tu u Sankt Peterburgu. Godine 1849. greÅ”kom je uhiÄen u vezi sa sluÄajem PetraÅ”evskog i proveo je nekoliko mjeseci u zatvoru na Petropavlovskoj tvrÄavi, ali je puÅ”ten i 1850. dobio je potvrdu za kandidata. Od 1850. do 1857. služio je u Ministarstvu prosvjete. , kamo je viÅ”e puta poslan da pregleda arhive samostana na jugu. Godine 1856. bio je jedan od pisaca koje je veliki knez Konstantin NikolajeviÄ poslao da prouÄava pograniÄna podruÄja Rusije. Godine 1857. povukao se na svoje imanje u Harkovskoj guberniji, služeÄi u raznim lokalnim uredima, ali je 1869. postao pomoÄnik urednika novog Pravitelstvenny vestnika (Vladin glasnik), a 1881. imenovan je glavnim urednikom, postavÅ”i tako dijelom vijeÄa nadziruÄi ruski tisak. Umro je u prosincu 1890. u Sankt Peterburgu i pokopan je u selu Prishib u Harkovu (danaÅ”nji Kharkiv, Ukrajina). Osim nekih manjih stihova i prijevoda, prvo književno djelo Danilevskog bio je niz priÄa o ukrajinskom životu i obiÄajima, sabranih 1854. u knjizi Slobozhane (SloboÄani). Veliki uspjeh donio mu je prvi roman Beglye v Novorossii (1862), objavljen pod pseudonimom D. Skavronsky; slijedili su Beglye vorotilis (Povratak bjegunaca, 1863.) i Novye mesta (Nova mjesta, 1867.), cijela trilogija koja opisuje naseljavanje ukrajinske stepe odbjeglim kmetovima.[1] Njegova priÄa iz 1868. `Zhizn cherez sto let` (Život za stotinu godina, 1868.) bilo je djelo znanstvene fantastike koje zamiÅ”lja godinu 1968. Poznatiji su njegovi romani iz sljedeÄih desetljeÄa, objavljeni u Vestniku Evropy i Russkaya Mysl (Ruska misao). Godine 1874. pojavio se Devyaty val (Deveti val), o borbi izmeÄu konzervativaca i reformatora 1860-ih. SljedeÄe godine napisao je Mirovich, koji se `bavi tragiÄnom sudbinom svrgnutog djeteta-cara Ioanna Antonovicha i osujeÄenim pokuÅ”ajem poruÄnika Mirovicha da ga oslobodi iz Shlisselburga`, ali ga je cenzura zabranila i pojavio se tek 1879.; [2] Isabel Florence Hapgood ga je nazvala njegovim najboljim romanom, `iako uzima neopravdane slobode s prikazanim likovima epohe.` [3] Slijedio ga je Na Indiyu pri Petre (U Indiju u Petrovo vrijeme, 1880.); Knjažna Tarakanova (Princeza Tarakanova, 1883.), o samoproglaÅ”enoj kÄeri carice Elizabete; Sozhzhennaya Moskva (Moskva uniÅ”tena vatrom, 1886.), o Napoleonovoj invaziji 1812.; Äerni god (Crna godina, 1888), o PugaÄovljevoj buni; i niz kratkih priÄa. Iako je Danilevsky bio popularan u svoje vrijeme, knez Mirsky kaže da su ga `prezirali napredni i pismeni`, a njegove romane naziva `deriviranim i drugorazrednim.`[4] MeÄutim, Dan Ungurianu piÅ”e: `UnatoÄ nedostatku konceptualnog i umjetniÄkog integriteta, romani Danilevskog ostaju meÄu najboljim djelima povijesne fikcije tog razdoblja.`
Autor - osoba RadojiÄiÄ, ÄorÄe Sp., 1905-1970 = RadojiÄiÄ, ÄorÄe Sp., 1905-1970 Naslov Stari srpski književnici : XIV-XVII veka : rasprave i Älanci / ÄorÄe Sp. RadojiÄiÄ Vrsta graÄe knjiga Jezik srpski Godina 1942 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Jugoistok, 1942 (Beograd : LuÄ) FiziÄki opis 104, [1] str., [3] lista s tablama : ilustr. ; 22 cm ISBN (BroÅ”.) Napomene Na prelim. str. zapis: G. M. M. PeÅ”iÄu u znak prijateljstva Ä. RadojiÄiÄ: NBS: Ft 257 Predmetne odrednice Srpski književnici ā 14-17v Srpska književnost ā 14-17v ÄorÄe Sp. RadojiÄiÄ (Beograd, 19. avgust 1905 ā Beograd, 28. januar 1970) bio je srpski istoriÄar stare srpske književnosti, profesor Filozofskog fakulteta u Novom Sadu i akademik. Obrazovanje i akademska karijera ÄorÄe Sp. RadojiÄiÄ je roÄen u staroj beogradskoj porodici od oca Spasoja i majke Zlate. Otac je bio profesor univerzizete, gde je predavao trgovaÄko pravo, nastavnik mladom namesniku Aleksandru KaraÄorÄeviÄu, državni savetnik; kasacioni sudija [1]. Å kolovao se u Beogradu gde je diplomirao 1929. godine na Grupi za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. JoÅ” tokom studija poÄeo je da se bavi nauÄnim radom. Od 1923. do 1924. godine bio je sekretar instituta Univerziteta u Beogradu koji se bavio sakupljanjem arhivske graÄe za period od 1910. do 1918. godine. Obavljao je veÄi broj delatnosti u ustanovama kulture i obrazovanja: knjižniÄar istorijskog odeljenja Srpskog seminara (1924ā1929), asistent na Univerzitetu (1929ā1933), bibliotekar Narodne biblioteke (1934ā1945), nauÄni saradnik Instituta za prouÄavanje književnosti Srpske akademije nauka(1948ā1951). Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu radio je kao redovni profesor na katedrama za istoriju i jugoslovensku književnost. NauÄni rad Od mladosti je svoj rad posvetio srpskoj srednjovekovnoj istoriji i srpskoj srednjovekovnoj književnosti. ViÅ”e godina je proveo istraživajuÄi arhiv Hilandara i drugih manastira. Rezultat tog rada bile su brojne rasprave, studije i Älanci iz srednjovekovne istorije i srednjovekovne književnosti (njih viÅ”e stotina), zatim dve antologijeāAntologija stare srpske književnosti (XIāXVIII) iz 1960. i Staro srpsko pesniÅ”tvo (IXāXVIII) iz 1966. godine. Njegovi brojni radovi znaÄajno su unapredili znanja o staroj srpskoj književnosti, istoriji srpske crkve u srednjem veku i uopÅ”te o istoriji srednjovekovne Srbije. Svojim antologijama približio je malo poznatu staru srpsku književnost Å”iroj ÄitalaÄkoj publici. JoÅ” tokom studija objavljivao je radove u bogoslovskim i drugim Äasopisima (1924) uglavnom se koncetriÅ”uÄi na uske teme. Tako je pisao o arhiepiskopu Savi II, jednom poglavlju iz Žitija despota Stefana LazareviÄa od Konstantina Filozofa, budimljanskim episkopima u srednjem veku i sliÄno. U knjizi Stari srpski književnici XVIāXVII veka. Rasprave i Älanci objavio je studije o monahinji Jefimiji, arhiepiskopu Danilu II, episkopu Marku. Važan datum u istoriji srpske književnosti je oblavljivanje njegove Antologije stare srpske književnosti (1960). Tu je dao izbor tekstova sa prevodima, komentarima i objaÅ”njenjima uz kratke biografije pisaca. Ona je bila znaÄajna kako za struÄnjake tako i za Å”iroku ÄitalaÄku publiku. U knjizi Razvojni luk stare srpske književnosti (1962) dao je pregled svojih dotadaÅ”njih istraživanja na polju istorije sprske književnosti. Antologija starog srpskog pesniÅ”tva takoÄe je predstavljala znaÄajan prilog popularisanju srpske književne baÅ”tine. U knjigama Tvorci i dela stare srpske književnosti (1963) i Književna zbivanja i stvaranja kod Srba u srednjem veku i u tursko doba (1967) dao je izbor iz svojih nauÄnih radova objavljenih u brojnim Äasopisima. U Pogovoru knjige Tvorci i dela navodi kako je prikupljene radove sredio i prilagodio koliko je mogao a da oni predstavljaju rezultat njegovog viÅ”egodiÅ”njeg rada u brojnim zbirkama rukopisa (manastir Trojica pljevaljska, Cetinjski manastir, PeÄka patrijarÅ”ija, DeÄani, Hilandar, Sofija, Vatikan, Narodna biblioteka u Beogradu). Tekstovi u ovoj knjizi izneti su po hronologiji tema kojima su se bavili od tvoraca srpske pismenosti, preko Stefana PrvovenÄanog, arhiepiskopa Danila, kosovskih spisa, Dimitrija Kantakuzina kao i o mnogim drugim temama iz istorije srpske srednjovekovne književnosti. Povodom ÄetrdesetogodiÅ”njice rada objavio je knjigu Književna zbivanja i stvaranja kod Srba u srednjem veku i u tursko doba. Na kraju knjige u tekstu pod naslovom Posle Äetrdeset godina izneo je svoja seÄanja na liÄnosti koje su presudno uticale na njegovo formiranje kao nauÄnika Stanoja StanojeviÄa, Vladimira ÄoroviÄa, Jovana RadoniÄa, Pavla PopoviÄa i drugih, zatim o prepisci sa istaknutim nauÄnicima Nikolom RadojÄiÄem i Viktorom Novakom. U knjizi su objavljeni samo književnoistorijski radovi dok su istorijski radovi objavljeni u drugoj knjizi. Kao i prethodnu i ovu knjigu Äine radovi tematski i hronoloÅ”ki izuzetno raznovrsni (Å”udikovski znaci, epska pesma o Vladimiru i Kosari, srpskim biografima, staroj srpskoj muzici, Pajsiju). Posebno je iz ove knjige znaÄajna rasprava Doba postanka i razvoj starih srpskih rodoslova gde pruža nova saznanja o vremenu i mestu psotanka srpskih rodoslova. ZnaÄajna je i njegova studija Jugoslovenska srednjovekovna književnost (1963) kao i pregled Jugoslovenska stara književnost objavljena posthumno 1973. godine. Njegova istraživaÄka interesovanja privlaÄila su i jugoslovensko-ruske književne veze do poÄetka 18. veka kao i stari ruski pisci od 15. do 17. veka.[2] MG20
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Mogla bi opet da se poveze, ali moze i ovako da se koristi. āOteloā je jedna od najznaÄajnijih drama Vilijama Å ekspira. Tragedija je nastala u 16. veku, a najbitniji likovi su Otelo, Dezdemona, Jago, Emilija i Kasio. Radnja je smeÅ”tena u Italiji i na Kipru. āOteloā je tragedija u pet Äinova. Prvi Äin se odvija u Mlecima, dok se preostala Äetiri Äina odvijaju na Kipru. Kroz celo delo se protežu motivi laži, obmane, mržnje i ljubomore. Autor ovim delom prikazuje koliko su pojedini ljudi zlonamerni i pohlepni te kako moramo paziti kome verujemo i dajemo ovlast. Osim āOtelaā, najznaÄajnije tragedije Vilijama Å ekspira su āRomeo i Julijaā, āHamletā i āKralj Lirā. Celim delom isprepliÄu se motivi laži, spletaka, mržnje i osvete. Jago ogorÄen zbog funkcije koju obnaÅ”a planira razne spletke kako bi se reÅ”io Kasija i naneo bol Otelu kojeg ne može da podnese. Kasija se odluÄi reÅ”iti tako Å”to Äe ga prvo, uz Roderigovu pomoÄ, maknuti iz službe, a onda Äe uveriti Otela kako su Kasio i njegova supruga ljubavnici... Vilijam Å ekspir (engl. William Shakespeare, krÅ”ten 26. aprila 1564, umro 23. aprila 1616)[1] bio je engleski pesnik i dramski pisac, koji se, prema viÅ”e razliÄitih izvora, smatra za najveÄeg pisca na engleskom jeziku i dramaturga svetskog glasa. U literaturi, posebno starijoj, kod nas se za njega (i joÅ” nekoliko poznatih nosilaca, kao npr. Vilijam I OsvajaÄ) koristi i stariji oblik transkripcije za ovo ime, Viljem. Opus Å ekspirovih dela koja su saÄuvana do danas sastoji se od 38 pozoriÅ”nih komada, 154 soneta, dve duge narativne i nekoliko drugih poema. Njegovi pozoriÅ”ni komadi su prevedeni na mnoge žive jezike i prikazuju se svuda u svetu ÄeÅ”Äe nego bilo koji drugi.[2] Å ekspir je roÄen i odrastao u Stratfordu na Ejvonu. Kad je imao 18 godina, venÄao se sa En Hatavej (engl. Anne Hathaway), koja mu je rodila troje dece: Suzan i blizance Hamleta i Džudit. IzmeÄu 1585. i 1592. zapoÄeo je uspeÅ”nu karijeru u Londonu kao glumac, pisac i suvlasnik glumaÄke družine āLjudi lorda Äamberlenaā, kasnije poznatiju kao āKraljevi ljudiā. Vratio se u Stratford verovatno oko 1613. gde je umro tri godine kasnije. Malo pisanih svedoÄanstava je ostalo o Å ekspirovom privatnom životu, te postoje mnogobrojna nagaÄanja oko njegove seksualnosti, verskih ubeÄenja i da li su dela koja mu se pripisuju stvarno njegova.[3][4][5] Å ekspir je najveÄi deo svog opusa napisao izmeÄu 1590. i 1613. Njegova rana dela su uglavnom komedije i istorije, rodovi koje je on uzdigao do savrÅ”enstva do kraja 16. veka. Zatim je pisao tragedije do otprilike 1608. U tom periodu su nastali āHamletā, āKralj Lirā i āMagbetā, pozoriÅ”ni komadi koji se ubrajaju u najbolje pozoriÅ”ne komade na engleskom jeziku. U svom poznom periodu pisao je tragikomedije i saraÄivao sa ostalim dramskim piscima. Mnoga od njegovih dela su bila objavljena joÅ” za njegovog života u izdanjima razliÄitog kvaliteta i taÄnosti. Godine 1623. dvojica njegovih kolega objavila su āPrvi folioā, zbirku njegovih dramskih dela koja su ukljuÄivala sve osim dve drame koje su u novije vreme priznate kao Å ekspirove. Å ekspir je bio ugledan pesnik i pozoriÅ”ni pisac joÅ” za života, ali njegova reputacija nije dostigla danaÅ”nje razmere pre 19. veka. RomantiÄari su naroÄito isticali Å ekspirovu genijalnost, a viktorijanci su ga slavili gotovo kao idola.[6] Od 20. veka, Å ekspirova dela se stalno prikazuju u razliÄitim kulturnim i politiÄkim kontekstima Å”irom sveta Izvori na srpskom jeziku Å ekspira navode pod viÅ”e identiÄnih imena ā Vilijam, Vilijem i Viljem. Ipak, svi jednako prenose njegovo prezime, koje samo po sebi predstavlja ukorenjen oblik. Prema savremenom engleskom izgovoru, na kojem su bazirana pravila transkripcije imena iz ovog jezika, prenos prezimena Shakespeare /Źeiks.Ėpi.Ér/ bio bi Å ejkspir. Da je oblik ukorenjen, pokazuje reÄnik dat uz Pravopis srpskoga jezika Matice srpske izdat 2010. Knjiga na strani 505. navodi: Å ekspir (engl. Shakespeare). To znaÄi da Äe svako sa ovim prezimenom u srpskom biti Å ekspir, a ne Å ejkspir.[7] Transkripcija imena je, pak, složenija. Primera radi, izdavaÄka kuÄa Laguna u svojim izdanjima upotrebava oblik Vilijam.[8] Isti oblik upotrebljava i prof. dr Zona Mrkalj, profesorka metodike nastave književnosti i srpskog jezika na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu i autor knjige Koliko poznajeÅ” književnost?. Oblik Vilijem upotrebljava Äitanka sa književnoteorijskim pojmovima za prvi razred gimnazije koju je 2011. u Beogradu izdao Zavod za udžbenike. Knjigu je odobrio Prosvetni savet Republike Srbije.[9] Ista izdavaÄka kuÄa u lektiri (knjigama odreÄenim po nastavnom planu) koristi oblik Viljem. Vilijem koriste i Delfi knjižare.[10] Prvi oblik koriste joÅ” i EvroÄunti, deÄja izdavaÄka kuÄa JRJ i drugi. Jotovani oblik Viljem sem ZUNS-a u lektiri koriste prvenstveno stariji izdavaÄi ā Srpska književna zadruga, Knjige za Å”kolu, Knjiga-komerc, Kultura Beograd... NormativistiÄki gledano, sistemska transkripcija (sistem preuzet iz transkripcionih reÄnika Tvrtka PrÄiÄa) prema izgovoru /ĖwÉŖljÉm/ bila bi Vil(i)jam. MeÄutim, Pravopis srpskoga jezika na strani 280. navodi: Vilijem (engl. William), bolje nego trad. Viljem (osim za liÄnosti koje su se u tom obliku odranije ustalile u srp. kulturi). Dakle, savremeni nosioci ovog imena trebalo bi da nose ime Vilijem, dok bi istorijski pojedinci nosili jotovani oblik Viljem. U konkretnom sluÄaju, ovome se pridodaje i odrednica malo ispod prethodno pomenute: Viljem (Å ekspir), v. Vilijem.[7] Nije jasno da li P10 normira Viljem (Å ekspir) kao tradicionalni i uobiÄajeni oblik, ili sugeriÅ”e da bi bi ipak bilo bolje Vilijam (odnosno Vilijem). Vilijam Å ekspir je bio sin Džona Å ekspira, uspeÅ”nog rukaviÄara rodom iz Sniterfilda, i Meri Arden, kÄerke uglednog zemljoposednika.[11] RoÄen u Stratfordu na Ejvonu, a krÅ”ten je 26. aprila 1564. Smatra se da je roÄen 23. aprila na dan sv. ÄorÄa.[12] Bio je treÄe od osmoro dece i najstariji preživeli sin.[13] Iako ne postoje pisani dokazi o ovom periodu, veÄina biografa se slaže da je Å ekspir iÅ”ao u osnovnu Å”kolu u Stratfordu,[14][15][16] 1553. godine, koja je bila besplatna,[17] na oko pola milje od kuÄe. Ne zna se u kojoj meri su osnovne Å”kole bile kvalitetne u elizabetansko doba, ali se zna da je u ovoj Å”koli Å ekspir dobio solidno znanje iz latinske gramatike i literature.[18][19][20][21] Kad je napunio 18 godina, Å ekspir se oženio sa En Hatavej koja je tad imala 26 godina. Dozvola za venÄanje je izdata 27. novembra 1582. Dva suseda Hetveja su garantovala da nije bilo razloga koji bi mogli da onemoguÄe to venÄanje.[22]VenÄanje se verovatno održalo na brzinu, jer je vusterski zvaniÄnik dozvolio da se braÄni zaveti proÄitaju samo jednom umesto tri puta kako je to tad bio obiÄaj.[23][24] Anina trudnoÄa je mogla da bude razlog za to. Å est meseci kasnije, rodila je kÄerku, Suzanu, koja je krÅ”tena 26. maja 1583.[25] Blizanci, Hamnet i Džudit, rodili su se dve godine kasnije i bili su krÅ”teni 2. februara 1585.[26] Hamnet je umro iz nepoznatih razloga kad je imao 11 godina i sahranjen je 11. avgusta 1596.[27] Nakon roÄenja blizanaca, ima veoma malo pisanih podataka o Å ekspiru sve do 1592. godine, kada se pominje kao Älan Londonskog pozoriÅ”ta. Ovaj nepoznati deo Å ekspirovog života izmeÄu 1585. i 1592. struÄnjaci nazivaju Å ekspirovim āizgubljenim godinamaā.[28]Biografi, pokuÅ”avajuÄi da rasvetle ovaj period Å ekspirovog života, naiÅ”li su na mnoge apokrifne priÄe. Nikolas Rou (engl. Nicholas Rowe), Å ekspirov prvi biograf, naiÅ”ao je na priÄu da je Å ekspir morao da pobegne iz grada za London jer su ga gonili zbog lovokraÄe jelena.[29][30] Druga priÄa iz 18. veka je bila da je Å ekspir zapoÄeo svoju pozoriÅ”nu karijeru timareÄi konje vlasnika pozoriÅ”ta u Londonu.[31] Džon Obri je naÅ”ao podatak da je Å ekspir bio seoski uÄitelj.[32] Neki struÄnjaci iz 20. veka smatraju da je Å ekspir verovatno radio kao uÄitelj za Aleksandra Hogtona iz LankaÅ”ira, katoliÄkog zemljoposednika koji je naveo izvesnog Vilijema Å ejkÅ”afta u svom testamentu.[33][34] MeÄutim, ne postoje sigurni dokazi da su te priÄe istinite. Ne zna se kada je taÄno Å ekspir poÄeo da piÅ”e, ali aluzije savremenika i beleÅ”ke o predstavama pokazuju da je nekoliko njegovih pozoriÅ”nih komada bilo na sceni pre 1592. godine.[37] Bio je dovoljno poznat u Londonu da bi ga u novinama napao drugi dramaturg, Robert Grin. Grinov napad je prvo pominjanje Å ekspira kao dramaturga. Biografi pretpostavljaju da je prve korake u pozoriÅ”tu mogao da napravi u bilo kom trenutku izmeÄu 1580. i Grinovog napada.[38][39][40] Od 1594. Å ekspirovi pozoriÅ”ni komadi su se prikazivali samo u izvoÄenju āLjudi lorda Äemberlenaā, glumaÄke družine Äiji su vlasnici bili nekoliko glumaca meÄu kojima je bio i Å ekspir, koja je uskoro postala vodeÄa glumaÄka družina u Londonu.[41] Nakon smrti kraljice Elizabete 1603. godine, družinu Äe pod zaÅ”titu uzeti sam kralj, a sama družina Äe onda promeniti ime u āKraljevi ljudiā.[42] Godine 1599. nekoliko glumaca iz družine podigli su svoje sopstveno pozoriÅ”te na južnoj obali Temze i nazvali ga Gloub (engl. Globe). Godine 1608. ista grupa glumaca je kupila pozoriÅ”te Blekfrajers indor. Dokumenti o Å ekspirovim kupovinama i investicijama govore da se on priliÄno obogatio sa ovom družinom.[43] Godine 1597. kupio je drugu po veliÄini kuÄu u Stratfordu, a 1605. je uložio novac u parohiju u Stratfordu.[44] Neki od Å ekspirovih pozoriÅ”nih komada bili su objavljeni u kvarto izdanjima iz 1594.[45] Do 1598. njegovo ime je poÄelo da se pojavljuje na naslovnim stranama i bilo je ono Å”to je privlaÄilo publiku.[46][47] Å ekspir je nastavio da glumi u svojim i tuÄim pozoriÅ”nim komadima i nakon postignutog uspeha kao dramaturg. Ben Džonson u svojim Radovima iz 1616. godine ga pominje kao glumca u nekoliko svojih dela.[48] MeÄutim, 1605. njegovo ime se viÅ”e ne nalazi na listama Džonsonovih glumaca, tako da biografi uzimaju tu godinu kao godinu kad je Å ekspir prestao da se bavi glumom.[49] Prvi folio iz 1623. godine, meÄutim navodi Å ekspira kao āglavnog glumca u ovim pozoriÅ”nim komadimaā, iako se ne zna taÄno koje je uloge imao.[50] Godine 1610. Džon Dejvis iz Herforda je napisao da je ādobri Vilā odigrao ākraljevski svoju uloguā.[51] Godine 1709. Rou je tvrdio da je Å ekspir igrao duha Hamletovog oca.[30] Kasnije priÄe tvrde da je takoÄe igrao Adama u āKako vam dragoā i hor u āHenriju Vā[52][53] iako struÄnjaci sumnjaju u taÄnost ove informacije.[54] Å ekspir je tokom svoje pozoriÅ”ne karijere živeo izmeÄu Londona i Stratforda. Godine 1596. Å ekspir je živeo u parohiji sv. Helene, BiÅ”opsgejtu, severno od Temze.[55] Do 1599. preselio se u Sautvark, kada je njegova družina izgradila Gloub.[56] Godine 1604. opet se preselio severno od reke, u zonu Katedrale sv. Pavla gde je bilo mnogo lepih kuÄa. Tamo je iznajmljivao sobu od francuskog hugenota, Kristofera Montžoja koji je pravio perike i drugu opremu. Nakon 1606ā7. godine, Å ekspir je napisao neÅ”to manje pozoriÅ”nih komada i nijedan od tih komada mu nije bio pripisan nakon 1613.[57] Njegova poslednja tri komada bila su kolaboracije, verovatno sa Džonom FleÄerom,[58] koji ga je nasledio na mestu dramaturga u pozoriÅ”tu Kraljevi ljudi.[59] Rou je bio prvi biograf koji je odbacio tradicionalno miÅ”ljenje da se Å ekspir povukao u Stratford nekoliko godina pre svoje smrti,[60] ali povlaÄenje od bilo kakvog rada u to doba je bila prava retkost,[61] i Å ekspir je nastavio da i dalje odlazi povremeno u London.[60] Godine 1612. pozvan je na sud u svojstvu svedoka u procesu brakorazvodne parnice Montžojeve kÄerke, Meri.[62][63] U martu 1613. godine, kupio je kuÄu u parohiji Blekfrijars,[64]a od novembra 1614. bio je u Londonu nekoliko nedelja sa svojim zetom, Džonom Holom.[65] Å ekspir je umro 23. aprila 1616.[66]i za sobom ostavio svoju ženu i dve kÄerke. Suzana se udala za doktora Džona Hola, 1607.[67] godine, a Džudit za Tomasa Kinija, vinara, dva meseca pre nego Å”to je Å ekspir umro.[68] U svom testamentu, Å ekspir je ostavio veliki deo svog imanja svojoj starijoj kÄerci, Suzani.[69] Uslov je bio da ga ona prenese na svog prvoroÄenog sina.[70] Kinijevi su imali troje dece i sve troje je umrlo.[71][72] Holovi su imali jednu kÄerku, Elizabet, koja se udala dva puta ali je umrla bez dece 1670. godine, Äime se direktna linija Å ekspirovih ugasila.[73][74] Å ekspirov testament skoro da i ne pominje njegovu ženu, Anu, koja je verovatno imala pravo na treÄinu nasledstva. Å ekspir je bio sahranjen u Crkvi sv. Trojstva dva dana nakon Å”to je umro.[75][76] NeÅ”to pre 1623. godine podignut mu je spomenik na severnom zidu. Na posvetnoj ploÄi se poredi sa Nestorom, Vergilijem i Sokratom Postoje Äetiri perioda u Å ekspirovoj stvaralaÄkoj karijeri.[78] Do 1590. pisao je uglavnom komedije pod uticajem rimskih i italijanskih uzora i istorijske drame bazirane na narodnoj tradiciji. Drugi period je poÄeo oko 1595. sa tragedijom Romeo i Julija i zavrÅ”io se 1599. sa Julijem Cezarom. Tokom ovog perioda, napisao je ono Å”to se smatra njegovim najboljim delima. Od otprilike 1600. do 1608. Å ekspir je uglavnom pisao samo tragedije i ovaj period se naziva njegovim ātragiÄnim periodomā. Od 1608. do 1613. pisao je tragikomedije koje se joÅ” zovu i romanse. Prva zabeležena dela su RiÄard III i tri prva dela Henrija VI, koje su napisane poÄetkom devedesetih godina 16. veka. Veoma je teÅ”ko odrediti taÄan datum nastanka Å ekspirovih komada.[79][80] StruÄnjaci smatraju da Tit Andronik, Komedija nesporazuma, UkroÄena goropad i Dva plemiÄa iz Verone takoÄe pripadaju ovom periodu.[81][79] Njegove istorijske drame koje su dosta crpele teme iz āHronike Engleske, Å kotske i Irskeā autora Rafaela HolinÅ”eda iz 1587,[82] dramatizuju korumpiranu vladavinu i tumaÄe se kao opravdanje porekla dinastije Tjudor.[83] Kompozicija ovih dela je bila pod uticajem elizabetanskih dramaturga, naroÄito Tomasa Kida i Kristofera Marloua, kao i srednjovekovnom dramom i Senekinim pozoriÅ”nim delima.[84][85][86] Komedija nesporazuma je bazirana na klasiÄnim modelima, dok se izvori za UkroÄenu goropad nisu naÅ”li, iako je povezana sa drugom, istoimenom dramom i moguÄe je da je nastala na osnovu narodne priÄe.[87][88] Kao i Dva plemiÄa iz Verone, u kojoj se pojavljuju dva prijatelja koja odobravaju silovanje,[89] takoÄe i priÄa o ukroÄenju nezavisnog ženskog duha od strane muÅ”karca ponekad zabrinjava moderne kritiÄare i reditelje.[90] Å ekspirove rane klasiÄne i komedije pod italijanskim uticajem sa duplim zapletima i jasnim komiÄnim sekvencama bile su prethodnica romantiÄnoj atmosferi njegovih najboljih komedija.[91] San letnje noÄi je domiÅ”ljata meÅ”avina ljubavne priÄe, magije, i komiÄnih scena u kojima uÄestvuju ljudi iz nižih slojeva.[92] Å ekspirova sledeÄa komedija, MletaÄki trgovac, sadrži portret osvetoljubivog pozajmljivaÄa novca, Jevrejina Å ajloka, koja predstavlja svedoÄenje o elizabetanskoj eri, ali koja u isto vreme modernoj publici može izgledati rasistiÄka. DomiÅ”ljatost i igre reÄi u āMnogo buke ni oko Äegaā,[93] Å”armantna ruralna scena u āKako vam dragoā, i živopisno provodadžisanje u āBogojavljenskoj noÄiā, zaokružuju Å ekspirov ciklus velikih komedija.[94] Nakon lirskog āRiÄarda IIā, napisanog gotovo u potpunosti u stihu, Å ekspir uvodi proznu komediju u istorijske drame u kasnim devedesetim 16. veka (Henri IV, prvi i drugi deo i Henri V). Njegovi likovi postaju kompleksniji i oseÄajniji, komiÄne i ozbiljne scene se smenjuju, proza i poezija takoÄe, Äime postiže narativnu raznovrsnost svog zrelog doba.[95] Ovaj period poÄinje i zavrÅ”ava se sa dve tragedije: āRomeo i Julijaā,[96][97] Äuvena romantiÄna tragedija i āJulije Cezarā, bazirana na prevodu Plutarhovih Paralelnih života iz 1579, koji je uradio sir Tomas Nort, i kojom je uveo novu vrstu drame. Å ekspirov takozvani ātragiÄni periodā trajao je od 1600. do 1608. godine mada je takoÄe pisao i tzv. āproblematiÄne komadeā ā Ravnom merom, Troil i Kresida, Sve je dobro Å”to se dobro svrÅ”i ā tokom ovog perioda, a takoÄe je pisao tragedije i ranije.[100][101] Mnogi kritiÄari veruju da Å ekspirove najbolje tragedije predstavljaju ujedno i vrhunac njegove spisateljske umeÅ”nosti. Junak prve njegove tragedije, Hamlet, bio je predmet diskusija viÅ”e nego bilo koji drugi Å ekspirov lik, verovatno zbog svog monologa: āBiti ili ne biti, pitanje je sadā.[102] Za razliku od introvertnog Hamleta, Äiji je fatalni usud njegova neodluÄnost, junaci sledeÄih tragedija, Otelo i Kralj Lir, nalaze svoju propast u ishitrenim sudovima koji se na kraju pokazuju kao pogreÅ”ni.[103] Zapleti u Å ekspirovim tragedijama se Äesto zasnivaju na fatalnim greÅ”kama i usudima koji poremete normalan sled dogaÄaja i uniÅ”te junaka i one koje voli.[104] U āOteluā, zlobni Jago podbada Otelovu ljubomoru do te mere da Otelo na kraju ubija svoju nevinu suprugu koja ga voli.[105][106] U āKralju Liruā, stari kralj poÄinio je tragiÄnu greÅ”ku kad se odrekao svih prava i na taj naÄin prouzrokuje scene koje vode direktno ka ubistvu njegove kÄerke i muÄenju slepog vojvode od Glostera. Prema kritiÄaru Franku Kermodu, ādrama svojom surovoÅ”Äu muÄi i svoje likove i publiku.[107][108][109]ā U Magbetu, najkraÄoj i najnabijenijoj tragediji,[110] nekontrolisani napad ambicije podstiÄe Magbeta i njegovu ženu, ledi Magbet da ubiju kralja i uzurpiraju presto, da bi ih na kraju uniÅ”tio oseÄaj griže savesti.[111] U ovom komadu, Å ekspir tragiÄnoj strukturi dodaje i natprirodni elemenat. Njegove poslednje velike tragedije, āAntonije i Kleopatraā i āKoriolanā, sadrže neke od najboljih Å ekspirovih stihova, a T. S. Eliot, pesnik i kritiÄar, smatra ih Å ekspirovim najuspeÅ”nijim tragedijama.[112][113][114] U svom poslednjem periodu, Å ekspir je pisao ljubavne drame ili tragikomedije i iz tog perioda datiraju tri važnija pozoriÅ”na komada: āCimberinā, āZimska priÄaā i āBuraā, kao i drama u kojoj se pojavljuje kao koautor: āPerikle, tirski princā. Manje crne tragedije, ova Äetiri pozoriÅ”na komada su ozbiljnijeg tona nego one iz devedesetih godina 16. veka, ali zavrÅ”avaju se pomirenjem i oproÅ”tajem potencijalno tragiÄnih greÅ”ki.[115] Neki kritiÄari vide promenu tona kao dokaz smirenijeg pogleda na svet, ali to nije moglo mnogo da utiÄe na modu u pozoriÅ”tu tog doba.[116][117][118] Å ekspir je saraÄivao u druga dva pozoriÅ”na komada, āHenri VIIIā i āDva plemenita roÄakaā, (engl. The Two Noble Kinsmen,) verovatno sa Džonom FleÄerom.[119] Predstave Nije sasvim jasno za koje glumaÄke družine je Å ekspir napisao svoje prve pozoriÅ”ne komade. Naslovna strana izdanja āTita Andronikaā iz 1594. godine otkriva nam da su tu dramu izvodile tri razliÄite glumaÄke trupe.[120] Nakon kuge koja je harala izmeÄu 1592. i 1593, Å ekspirove komade je izvodila njegova sopstvena družina u pozoriÅ”tima u Å ordiÄu severno od Temze.[121] Londonci su hrlili tamo da vide prvi deo āHenrija IVā. Kad je izbio sukob sa gazdom pozoriÅ”ta, družina je sruÅ”ila pozoriÅ”te Teatar i od ostataka napravila Glob teatar, prvo pozoriÅ”te koje su glumci napravili za glumce na južnoj obali Temze u Sautvarku.[122][123] Glob se otvorio u jesen 1599. godine, a prva predstava koja je bila prikazana bio je Julije Cezar. Mnogi Å ekspirovi veoma poznati komadi su pisani baÅ” za Glob teatar, kao npr. āHamletā, āOteloā i āKralj Lirā.[123][124] PoÅ”to su Ljudi lorda Äemberlena promenili ime u Kraljevi ljudi 1603, uspostavili su specijalan odnos sa novim kraljem Džejmsom. Iako nema mnogo pisanih svedoÄanstava o predstavama, Kraljevi ljudi su izvodili sedam Å ekspirovih komada na dvoru izmeÄu 1. novembra 1604. i 31. oktobra 1605. godine, ukljuÄujuÄi dve predstave MletaÄkog trgovca.[53] Nakon 1608. godine, igrali su zimi u zatvorenom Blekfrijars teatru, a leti u Glob teatru.[125] Zatvorena scena kombinovana sa jakobskom modom teÅ”kih kostima, dozvolila je Å ekspiru da uvede savrÅ”enije scenske naprave. U Cimbelinu, na primer, Jupiter se spuÅ”ta s neba uz gromove i munje, jaÅ”uÄi na orlu: baca munju i duhovi padaju na kolena.[126][127] Å ekspirovoj glumaÄkoj družini pripadali su i RiÄard Berbidž, Vilijem Kemp, Henri KondeÄ i Džon Heminges. Berbidž je igrao glavne uloge na premijerama mnogih Å ekspirovih dela, ukljuÄujuÄi RiÄarda III, Hamleta, Otela i Kralja Lira.[128] Popularni komiÄar Vil Kemp igrao je slugu Pitera u āRomeu i Julijiā, a u āMnogo buke ni oko Äegaā igrao je Dogberija.[129][130] Na prelasku iz 16. u 17. stoleÄe, zamenio ga je Robert Armin, koji je igrao likove kao Å”to su TaÄstoun u āKako vam dragoā, i lude u āKralju Liruā.[131] Godine 1613. ser Henri Voton je zabeležio da je Henri VIII ābio postavljen u izuzetnim uslovima sa puno pompe i ceremonijalnostiā.[132] Dana 29. juna izbio je požar u kom je Glob bio uniÅ”ten do temelja
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Korice malo labavije, nista strasno! Roman jedne nesretne zene Herman Joachim Bang (20. travnja 1857. - 29. sijeÄnja 1912.) bio je danski novinar i pisac, jedan od ljudi modernog proboja. Bang je roÄen u Asserballeu, na malom danskom otoku Alsu, kao sin južnojutlandskog vikara (roÄaka N. F. S. Grundtviga). Njegovu obiteljsku povijest obilježile su ludilo i bolest. Kada je imao dvadeset godina, objavio je dva toma kritiÄkih eseja o realistiÄkom pokretu.[1] Godine 1880. objavio je svoj roman HaablĆøse SlƦgter (Obitelji bez nade), koji je odmah izazvao pozornost.[2] Glavni lik bio je mladiÄ koji je imao vezu sa starijom ženom. Knjiga se u to vrijeme smatrala opscenom i zabranjena je.[3] Nakon nekog vremena provedenog na putovanjima i uspjeÅ”nog predavanja po NorveÅ”koj i Å vedskoj, nastanio se u Kopenhagenu i proizveo niz romana i zbirki kratkih priÄa koje su ga svrstale u prvi red skandinavskih romanopisaca. MeÄu njegovim poznatijim priÄama su `FƦdra` (1883.) i `Tine` (`Tina`, 1889.).[2] Potonji je za svog autora osvojio prijateljstvo Henrika Ibsena i oduÅ”evljeno divljenje Jonasa Liea. MeÄu njegovim ostalim djelima su Det hvide Hus (Bijela kuÄa, 1898), Excentriske Noveller (Eccentric Stories, 1885), Stille Eksistenser (Tiha egzistencija, 1886), Liv og DĆød (Život i smrt, 1899), Englen Michael (AnÄeo Michael, 1902.), svezak pjesama (1889.) i sjeÄanja, Ti Aar (Deset godina, 1891.).[2] Bang je bio homoseksualac, Å”to je pridonijelo njegovoj izolaciji u kulturnom životu Danske i uÄinilo ga žrtvom kampanja klevetanja. VeÄi dio života proživio je sa sestrom, ali je nekoliko godina proveo živeÄi u Pragu 1885ā86, s njemaÄkim glumcem Maxom Eisfeldom (1863ā1935). Nezainteresiran za politiku, bio je udaljen od veÄine svojih kolega u naturalistiÄkom pokretu. Propao kao glumac, Bang je stekao slavu kao kazaliÅ”ni producent u Parizu i Kopenhagenu. Bio je vrlo produktivan novinar, pisao je za danske, nordijske i njemaÄke novine, razvijajuÄi moderno izvjeÅ”tavanje. Njegov Älanak o požaru u palaÄi Christiansborg prekretnica je u danskom novinarstvu. Bang se prvenstveno bavi `mirnim postojanjem`, zanemarenim i ignoriranim ljudima koji žive dosadnim i naizgled nevažnim životima. Posebno ga zanima opisivanje usamljenih ili izoliranih žena. Ved Vejen (Katinka, 1886.) opisuje tajnu i nikad ispunjenu strast mlade žene Å”efa postaje, koja živi u jalovom braku. Tine (1889.), koji kao pozadinu ima rat s Pruskom 1864. (Drugi rat u Schleswigu), priÄa tragiÄnu ljubavnu priÄu mlade djevojke na otoku Alsu. Stuk (Stucco, 1887.) pripovijeda o ljubavnoj vezi mladiÄa koja jenjava bez ikakvog pravog objaÅ”njenja, na pozadini `GrĆ¼nderzeita` iz Kopenhagena i njegove povrÅ”ne modernizacije i ekonomskih Å”pekulacija. U Ludvigsbakkeu (1896.) mlada medicinska sestra trati svoju ljubav na beskiÄmenog prijatelja iz djetinjstva, koji je na kraju napuÅ”ta, kako bi spasila svoje imanje udajom za bogatu nasljednicu. Neke od njegovih knjiga, ukljuÄujuÄi Tina i Katinka (naslovi na engleskom), prevedene su na mnoge jezike i snimljene. Bangov roman MikaĆ«l iz 1902., temeljen na životu Augustea Rodina [4], pokazao se posebno popularnim za adaptacije u nijemo doba, nakon Å”to je snimljen u dva filma: The Wings iz 1916., redatelja Mauritza Stillera, i Michaela iz 1924., u režiji Carla Theodora. Dreyer. Bangova djela donijela su mu slavu kao vodeÄeg europskog impresionistiÄkog pisca. Bangove posljednje godine bile su ogorÄene zbog progona i pogorÅ”anja zdravlja. Mnogo je putovao Europom, a tijekom predavanja po Sjedinjenim Državama pozlilo mu je u vlaku i umro je u Ogdenu, Utah.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Prevod: Josip Badalic Anton PavloviÄ Äehov (rus. ŠŠ½ŃĆ³Š½ ŠĆ”Š²Š»Š¾Š²ŠøŃ Š§Ć©Ń Š¾Š², Taganrog, 29. januara 1860āBadenvajler, NemaÄka, 15. jula 1904) bio je pripovedaÄ i najznaÄajniji ruski dramski pisac.[1] Prve priÄe je objavio da bi mogao da se izdržava u toku studija medicine.[2] U književnosti se pojavio kratkim humoreskama, sažetog izraza i karakterizacije, zatim je preÅ”ao na novele i pripovetke, gde se njegov tužni humor postepeno pretvorio u rezignaciju i oÄaj. Istu tematiku obraÄivao je i u dramama, u kojima nema ni tradicionalnog zapleta ni raspleta, kao ni pravih junaka ili jakih strasti, nego je u njima naglaÅ”ena lirskim elementima sugestija atmosfere u kojoj se odvija život njegovih junaka.[3][4] Smatra se, uz Mopasana, najveÄim novelistom evropskog realizma, dok je svojim dramama izvrÅ”io, a i danas vrÅ”i, jak uticaj na evropsko pozoriÅ”te. Äehov je u poÄetku pisao priÄa samo radi finansijske dobiti, ali kako su njegove umetiniÄke ambicije rasle, on je uveo formalne inovacije koje su uticale na evoluciju moderne kratke priÄe RoÄen je kao treÄe od Å”estoro dece trgovca Pavela JegoroviÄa i Jevgenije Jakovljevne Morozove. Od 1876. do 1879. Äehov pohaÄa osnovnu i srednju Å”kolu u Taganrogu, Äesto poseÄuje pozoriÅ”te, objavljuje tekstove i ureÄuje Å”kolske novine. Äehovljev otac 1876. godine bankrotira i seli sa porodicom u Moskvu, dok Anton ostaje u Taganrogu. U to vreme Äehov piÅ”e svoju prvu dramu `Bez oca`, koja nije pronaÄena do danas. Anton P. Äehov 1879. godine zavrÅ”ava srednju Å”kolu i odlazi u Moskvu, gde upisuje medicinu na Moskovskom univerzitetu. Tokom studija objavljuje anonimne Älanke u studentskim Äasopisima, ubrzo uzima i pseudonim AntoÅ”a Äehonte pod kojim piÅ”e u Äasopisima PeterburÅ”ka gazeta, Novo vreme, Oskolki i Ruska misao. IzmeÄu 1880. i 1887. PiÅ”e joÅ” pod pseudonimima: Doktor koji je izgubio svoje pacijente, Brat moga brata, Äovek bez... i t.d. Godine 1881. godine Äehov piÅ”e dramu koja Äe kasnije postati poznata pod imenom Platonov, a zanimljivo je da je ta drama izdata tek 1923., skoro 20 godina nakon autorove smrti. Studirao je medicinu i bio kotarski lekar, ali zbog nedovrÅ”enog diplomskog rada nije stekao lekarsku titulu. ZapoÄinje praksu u Äikinu, a iste godine objavljuje zbirku priÄa Melpomenine priÄe, dok u decembru prvi put pati od simptoma tuberkuloze. 1884. piÅ”e i jednoÄinku Na glavnom putu. Radnja jednoÄinke dogaÄa se u krÄmi na glavnom putu, tekst nije proÅ”ao cenzuru i ocenjen je nepodobnim za izvoÄenje, te je prvi put objavljen 1914. povodom desetogodiÅ”njice Äehovljeve smrti. Godinu dana kasnije Äehov putuje u St. Peterburg, gde upoznaje izdavaÄa Alekseja Suvorina i slikara Isaka Levitana s kojima postaje blizak prijatelj, te ubrzo poÄinje pisati i objavljivati tekstove u Suvorinovim novinama Novo vreme. U aprilu 1890. Äehov odlazi na putovanje kroz Sibir do ostrva Sahalin, gde kao lekar istražuje život u zatvoreniÄkim logorima, nakon toga plovi joÅ” Tihim i Indijskim okeanom, a na putovanju se zadržao do oktobra iste godine. Putovanja su u Äehovljevom životu bila konstanta, pa tako veÄ 1891. ide u obilazak zapadne Evrope, a iste godine izdaje novele Dvoboj i Žena sa sela. Kupuje malo imanje u Melihovu, gde seli sa porodicom. Epidemija kolere nastupa u razdoblju 1892.-1893., A Äehov kao jedan od vodeÄih ljudi u pokrajinskoj sanitarnoj komisiji, besplatno leÄi najsiromaÅ”nije seljake i bori se protiv gladi. Objavljuje 11 priÄa meÄu kojima je i Moja žena, Skakavac i jednoÄinku Jubilej. Godine 1893. upuÅ”ta se u ljubavnu avanturu s Likom Mizinovom, s kojom se neÄe venÄati ali Äe mu ona poslužiti kao inspiracija za lik Nine u drami Galeb. PiÅ”e Ostrvo Sahalin, izlaze mu tekstovi Anonimna priÄa i Veliki Volodja i mali Volodja. Zdravlje mu se pogorÅ”ava 1894. te putuje u Italiju i Pariz. Objavljuje dela Student, UÄitelj književnosti, Crni monah. Konstantin SergejeviÄ Stanislavski i Vladimir NemiroviÄ DanÄenko otvaraju 1897. Moskovski hudožestveni teatar, Å”to Äe ubrzo imati veliki uticaj na Äehovljev dalji rad. Äehovu umire otac, a on sam boravi u bolnici zbog prvog akutnog napada pluÄne tuberkuloze. U septembru putuje u Francusku na leÄenje, te su mu objavljene drame Ujka Vanja, Ivanov, Galeb i jednoÄinke kao i priÄe Seljaci, Kod kuÄe i Divljak. U maju 1898. Anton PavloviÄ Äehov vraÄa se iz inostranstva i živi neko vreme na Jalti, gde preživljava drugi napad tuberkuloze. Äehov prodaje sva autorska prava na svoj rad izdavaÄu A. F. Marksu za 75.000 rubalja, Å”to bi u danaÅ”noj vrednosti bilo oko 80.000 dolara, i poÄinje da ureÄuje svoja sabrana dela. Iste je godine nagraÄen Ordenom sv. Stanislava za rad u obrazovanju. PiÅ”e i objavljuje tekstove Na službenom poslu, Draga, Dama sa psetancetom. Tog leta prodaje imanje u Melihovu i gradi kuÄu na Jalti. Umetnik 1903. objavljuje svoju poslednju priÄu ZaruÄena, te mu izlazi drugo izdanje sabranih dela u 16 tomova. U junu cenzori zabranjuju izvoÄenje Äehovljevih drama u niskobudžetnim pozoriÅ”tima za radniÄku klasu, a u septembru zavrÅ”ava dramu ViÅ”njik. Nakon toga, zdravlje Antona PavloviÄa Äehova se pogorÅ”ava. PoÄetkom juna Äehov putuje sa suprugom Olgom Kniper na leÄenje u NemaÄku gde 15. jula umire u Badenvajleru. Sahranjen je 22. jula na groblju Novo-deviÄje u Moskvi. Antona P. Äehova nazivaju zaÄetnikom psiholoÅ”kog realizma. U njegovim dramama ne postoji tipiÄan dramski sukob veÄ sve Å”to se dogaÄa u drami proizilazi iz psiholoÅ”kih stanja, oseÄaja i unutraÅ”njih sukoba likova.[7][8] Äehov u svojim dramama takoÄe insistira na protoku vremena koji je jedan od mehanizama zbivanja u kojem se dogaÄaju promene. U Äehovljevim dramama su vrlo detaljno ispisane didaskalije i opisana mesta radnje Å”to doprinosi opÅ”tem razumevanju likova i njihovih psiholoÅ”kih stanja. StvaralaÅ”tvo Iako je tvrdio da mu je medicina žena, a književnost ljubavnica, i unatoÄ tome Å”to je svoj profesionalni život ÄeÅ”Äe posveÄivao upravo leÄenju, u medicini je ostao poznat viÅ”e kao ā bolesnik, a svetsku slavu donelo mu je pozoriÅ”te...
LJUBIÅ A STEFAN MITROV (Budva, 29.02.1824 ā BeÄ, 11.11.1878) LjubiÅ”a Stefan Mitrov rodio se u Budvi poslednjeg dana meseca februara, 1824. Otac LjubiÅ”in Mitar, proveo je gotovo sav svoj vek na moru; a LjubiÅ”a, kod dobre majke, bio se je razmazio tako da, do svoje Äetrnaeste godine, joÅ” gotovo ni azbuke nije znao! Tek kad mu otac umre, Stevan se seti da mu mnogo treba, pa navali uÄiti se samouÄki i, za nekoliko godina, toliko se spremi da je, godine 1843, veÄ bio opÄinski sekretar u Budvi, a godine 1848 vidimo ga kao kandidata za beÄki sabor (Reichstag). Posle je bivao na dalmatinskom saboru, u Zadru; u deputaciji dalmatinskoj, u Zagrebu; i u carevinskom veÄu, u BeÄu, Äak do godine 1878. RadeÄi i boreÄi se po tim burnim skupÅ”tinama, LjubiÅ”a je dospevao baviti se i knjigom srpskom. Godine 1862, Å”tampao je, u Narodnom Listu, nekoliko prevedene satire; posle je preveo i Horacija `Hvale seljaÄkoga života`, pa je, u `DubrovaÄkom Zabavniku`, Å”tampao Smrt Ugolinovu, iz Danta. Tek iza tih prevoda, poÄeo je raditi sam iz svoje glave, i, posle nekolike godine, dao je Äitaocima ove priÄe: 1. Lažni car Å Äepan Mali; 2. KanjoÅ” MacedonoviÄ; 3. Pop AndroviÄ; 4. Prodaja Patrijare BrkiÄa; 5. KraÄa i prekraÄa zvona; 6. Prokleti Kam; 7. SkoÄi-djevojka; 8. Gorde, ili kako Crnogorka ljubi. Najposle 9. PriÄanja Vuka DojÄeviÄa. Te su priÄe doÅ”le srpskim Äitaocima kao neka neobiÄna novina, sa svim iznenada. Lepi stvorovi žive uobrazilje, priÄe ove doneÅ”e neznano dotle bogastvo srpskoga jezika, i gipkost srpske besede! I LjubiÅ”a, u politici i dotle krupan sin krÅ”ne Boke, ovim svojim književnim delima, zauzme jedno od prvih mesta meÄu srpskim književnicima! LjubiÅ”a umre u BeÄu 11 novembra, 1878, i ukopan bi u mestu svoga preminuÄa. Docnije su kosti njegove izvaÄene, prenesene u Boku, i sahranjene u mestu roÄenja njegova. prosveta 1949 broÅ”irani povez manji format odliÄno oÄuvana(odvojile se korice)
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Jedan crtez se uredno odvojio od tabaka, sve ostalo uredno! Migel de Servantes Saavedra (Å”p. Miguel de Cervantes Saavedra; Alkala de Enares, 29. septembar 1547 ā Madrid, 23. april 1616) bio je Å”panski pesnik, dramaturg i iznad svega prozni pisac. Smatra se jednom od najveÄih figura Å”panske književnosti. Prema svojim delima, pripada kako renesansi, tako i baroku i Zlatnom veku Å”panske književnosti i na neki naÄin predstavlja sintezu ova dva pravca[1]. U svetu je poznat kao autor prvog modernog romana i najprevoÄenije knjige posle Biblije, Veleumnog plemiÄa, Don Kihota od ManÄe.[2] Bio je svedok vrhunca moÄi i poÄetka opadanja velike Å”panske imperije koja se u to doba prostirala na tri kontinenta. Život Migela Servantesa je do 18. veka bio nepoznanica i postavljao je mnoge nedoumice[3]. Sistematsko istraživanje javnih i privatnih arhiva poÄelo je tek u 18. veku i nastavilo se do danas, Äiji je rezultat obimna dokumentacija koju danas posedujemo o ovom velikom Å”panskom piscu, pesniku i dramaturgu. MeÄutim, joÅ” uvek postoje delovi Servantesovog života o kojima se malo ili gotovo niÅ”ta ne zna[3], kao npr. period izmeÄu 1597. i 1604. koji obuhvata vreme od njegovog odlaska u zatvor u Sevilji do prelaska u Valjadolid, ili na primer o motivima mnogih presudnih odluka koje je doneo u životu: odlazak u Italiju, odabir vojniÄke službe, povratak u Å paniju koji je bio osujeÄen gusarskim napadom, njegovo lutanje po Andaluziji izmeÄu 1587. i 1597. kao sakupljaÄ poreza, definitivan povratak u Madrid 1608. i povratak pisanju. Odatle i mnoge pogreÅ”ne namerne ili nenamerne zamene mraÄnih laguna u Servantesovom životnom putu Äesto pogreÅ”nim tumaÄenjima Servantesovog diskursa u delima koji bi se mogao protumaÄiti kao davanje autobiografskih podataka[3]. Servantes je retko govorio u svoje ime i viÅ”e je voleo da daje podatke o sebi preko izmiÅ”ljenih likova kao Å”to je to bio mavarski pripovedaÄ Sid Benandželija iz Don Kihota, ili u svojim prolozima, posvetama i u āPutu na Parnasā, gde daje Å”krte i razbacane opise autora, tj. sebe, koji se ne mogu tumaÄiti sa sigurnoÅ”Äu[3]. Tako se zna da je krÅ”ten 9. oktobra 1547. godine[4] u crkvi Santa Marija la Major (Å”p. Santa MarĆa la Mayor), ali se taÄan datum roÄenja nije mogao utvrditi. Pretpostavlja se da je to bilo 29. septembra, na dan sv. Mihajla[3] (Migel ā Mihajlo/Mihailo na Å”panskom), ali i o tom pitanju postoje mnoge nedoumice. TakoÄe treba napomenuti da je svoje drugo prezime, Saavedra, verovatno uzeo od nekog daljeg roÄaka nakon povratka iz alžirskog zarobljeniÅ”tva[3].[5]. Najraniji dokument na kom se Servantes potpisuje sa ova dva prezimena (Servantes Saavedra), datira nekoliko godina nakon Å”to se vratio u Å paniju. PoÄeo je da dodaje drugo prezime, Saavedra, oko ili 1587. u zvaniÄnim dokumentima kao Å”to je na primer bio dokument u vezi sa njegovim brakom sa Katalinom de Salazar[6] Detinjstvo Servantes se rodio u Alkali de Enares kao treÄe od petoro dece (Andrea i Luisa su bile starije, a Rodrigo i Magdalena mlaÄi od Migela[7]) Leonor de Kortinas (Å”p. Leonor de Cortinas) i Rodriga Servantesa (Å”p. Rodrigo de Cervantes) porodiÄnog lekara i hirurga za koga se smatra da je verovatno bio jevrejskog porekla (novi hriÅ”Äanin)[7][8]. Bio je krÅ”ten u crkvi Santa Marija la Major (Å”p. Santa MarĆa la Mayor). OtkriÄe njegove krÅ”tenice iz te crkve u 18. veku, konaÄno je razreÅ”ilo misteriju mesta njegovog roÄenja. Porodica se stalno selila tako da se ne zna mnogo o Servantesovom detinjstvu. Servantesova kuÄa u Valjadolidu Godine 1551. porodica Servantes se definitivno preselila u Valjadolid u potrazi za boljim životom. Nakon entuzijazma novog poÄetka, Rodrigo Servantes je zapao u dugove zbog kojih je viÅ”e puta dospevao i u zatvor, a cela imovina mu je bila konfiskovana. Nakon nekoliko veoma teÅ”kih godina, godine 1553. Rodrigo Servantes se vratio s porodicom u Alkalu na kratko, da bi potom otiÅ”ao sam u Kordobu, u pratnji samo svoje majke. Tamo je, zahvaljujuÄi svom ocu (s kim isprva nije bio u dobrim odnosima), dobio posao lekara i hirurga u zatvoru Inkvizicije. Ubrzo zatim je doveo i svoju porodicu iz Alkale da mu se pridruže u Kordobi. Spomenik Servantesu u Madridu U Kordobi je Migel krenuo da se Å”koluje na akademiji Alonsa de Vijerasa (Å”p. Alonso de Vieras). Ubrzo Äe pokazati veoma veliko interesovanje za književnost. NeÅ”to kasnije nastavio je Å”kolovanje kod kordopskih jezuita. U to doba Äe videti prve predstave Lopea de Ruede (Å”p. Lope de Rueda) koje Äe, kao i kordopska pikareska, ostaviti dubok trag na mladog Servantesa. Nakon smrti Migelovih dede i babe, Servantesov otac je odluÄio da krene opet na put ā prvo u Granadu a zatim u Sevilju, grad koji je u ono doba bio u punom razvoju i smatrao se najvažnijim gradom u Å paniji. U Sevilji Migel je nastavio svoje Å”kolovanje kod seviljskih jezuita. Njegov profesor je bio otac Asevedo (Å”p. Padre Acevedo) u Äijim su komedijama igrali njegovi studenti. Otac Asevedo Äe takoÄe veoma mnogo uticati na formiranje buduÄeg dramaturga Servantesa. U to doba Äe Servantes poÄeti da piÅ”e i svoje prve pozoriÅ”ne komade realistiÄnog karaktera. PoÄetkom 1566. godine porodica se preselila u Madrid, grad koji je bio u usponu i doživljavao je demagrafsku eksploziju zahvaljujuÄi tome Å”to se u to doba tamo preselio dvor Filipa II. U to doba Serantes je napisao svoje prve stihove ā sonet u Äast roÄenja druge kÄerke Filipa II i njegove druge žene, Izabel de Valoa. Huan Lopez de Ojos (Å”p. Juan LĆ³pez de Hoyos), profesor u Å”koli āEstudio de la Viljaā (Å”p. Estudio de la Villa), koju je Servantes pohaÄao, objavio je Äak neke Servantesove stihove (nuestro caro y amado discĆpulo[7] ā ānaÅ”eg nam dragog i voljenog uÄenikaā) u svojoj knjizi o bolesti i smrti Izabele de Valoa. Prema dokumentima naÄenim u Arhivu Simankas (Å”p. Archivo de Simancas), zbog navodnog uÄeÅ”Äa u dvoboju u kom je bio ranjen izvesni Antonio de Segura[9] (Å”p. Antonio de Sigura), 15. septembra 1569. godine Migel Servantes je osuÄen na proterivanje na 10 godina i na odsecanje desne Å”ake, zbog Äega Äe Servantes pobeÄi prvo u Sevilju, a odatle u Italiju. Mladost ā Italija, Bitka kod Lepanta i alžirsko zarobljeniÅ”tvo Bitka kod Lepanta. Paolo Veroneze (ulje na platnu, 1572) U Italiji je stupio u službu kardinala Akvavive (Å”p. Acquaviva). ProÅ”ao je Italiju uzduž i popreko, i video nekoliko italijanskih pozoriÅ”nih remek-dela. Godine 1570. ipak je odluÄio da napusti palatu svog gospodara i da se prijavi kao vojnik u Å pansku armadu. OtiÅ”ao je u Napulj gde se pridružio Äeti koju je predvodio Alvaro de Sande (Å”p. Ćlvaro de Sande). U maju 1571. godine osnovana je Sveta liga, kao i vojska don Huana od Austrije, kraljevog polubrata, a Å”panske snage se užurbano spremaju za odluÄujuÄi sukob sa Turcima. U leto 1571. u Italiju je pristigla i Äeta Dijega de Urbine (Å”p. Diego de Urbina) u kojoj je služio Migelov mlaÄi brat, Rodrigo i kojoj se Migel pridružio, ne toliko iz ubeÄenja koliko iz privatnih razloga. UÄestvovao je u Äuvenoj bici kod Lepanta, 7. oktobra 1571. godine protiv Turaka i njihovog sultana Selima II, u kojoj je izgubio levu ruku i zbog Äega su ga zvali Jednoruki sa Lepanta (Å”p. Manco de Lepanto)[8]. Servantes je bio izuzetno ponosan na svoje uÄeÅ”Äe u ovom zajedniÄkom vojnom poduhvatu mletaÄkih, papskih i Å”panskih snaga pod vrhovnim voÄstvom Huana od Austrije u kom je uÄestvovalo viÅ”e od 200 galija, 50 fregata i 80.000 ljudi, Å”to Äe viÅ”e puta naglasiti u svojim delima. Nakon pobede koja je oznaÄila kraj osmanskog preimuÄstva na moru, Migel, teÅ”ko ranjen, prebaÄen je u Mesinu u bolnicu na leÄenje i oporavak, gde je proveo nekoliko meseci da bi u aprilu 1572. godine ponovo stupio u službu, kada je bio unapreÄen u āelitnog vojnikaā (Å”p. soldado aventajado) zbog zasluga u bici kod Lepanta. Potom Äe uÄestvovati u vojnim ekspedicijama protiv Turaka na Krfu i u Tunisu, da bi 1574. godine definitivno napustio vojnu službu[9]. ...Ali nisam mogao da ne osetim Å”to me je nazvao matorim i jednorukim, kao da je do mene stojalo da zadržim vreme, te da za me ne protiÄe, kao da sam moju ruku izgubio u kakvoj krÄmi, a ne u najuzviÅ”enijoj prilici Å”to su je videla proÅ”la stoleÄa i sadaÅ”nja, i Å”to Äe je buduÄi vekovi videti. Ako moje rane ne blistaju u oÄima onoga koji ih gleda, bar ih poÅ”tuju oni koji znaju gde sam ih zadobio; a vojniku bolje dolikuje da je mrtav u boju negoli slobodan u bekstvu; pa o tome ja mislim, kad bi mi sad predložili i ostvarili neÅ”to nemoguÄe, ja bih viÅ”e voleo Å”to sam se naÅ”ao u onom divnom boju negoli da sam sad izleÄen od mojih rana, a da nisam bio u njemu... Don Kihot (II deo), āPredgovor Äitaocimaā. Prevod: ÄorÄe PopoviÄ[10]) Tada Äe nastati i neka od njegovih znaÄajnih dela ā Put na Parnas (Å”p. Viaje del Parnaso), Galateja (Å”p. La Galatea), Uzorne novele (Å”p. Novelas Ejemplares), Pustolovine Persilesa i Sihismunde (Å”p. Los trabajos de Persiles y Segismunda). U tom periodu, glavni uticaji koje je Servantes primio na polju književnosti bili su Petrarka, BokaÄo, Ariosto i Bojardo, iako se njegova kasnija dela ne ograniÄavaju samo na imitaciju ovih velikana italijanske renesansne književnosti. Godine 1575. Servantes se ukrcao na brod u Napulju i krenuo ka Barseloni, kuÄi. Sa sobom je nosio preporuke Huana od Austrije i vojvode od Sese. MeÄutim, brod je pao u ruke berberskih gusara, koji su njega i njegovog brata (koji je s njim putovao) odveli u Alžir, gde je u zarobljeniÅ”tvu proveo pet godina (1575ā1580). Smatra se da je Servantes toliko godina proveo u zarobljeniÅ”tvu upravo zbog preporuka tako visokih liÄnosti koje je nosio sa sobom ā naime, gusari, videvÅ”i te preporuke, bili su ubeÄeni da im je neka veoma uvažena liÄnost dopala Å”aka, te su uporno tražili preveliki otkup za njega i njegovog brata, a koji njegova porodica nije mogla da plati. Iskustvo iz ovog perioda Servantesovog života Äe se reflektovati u njegovim delima Alžirske dogodovÅ”tine (Å”p. El trato de Argel) i Alžirske tamnice (Å”p. Los baƱos de Argel)[11]. U toku tih pet godina, Servantes je bezuspeÅ”no pokuÅ”ao Äetiri puta da pobegne iz zatoÄeniÅ”tva[11]. U aprilu 1576. godine Servantesov otac je saznao da mu je sin zatoÄen u Alžiru, te je pokuÅ”ao da skupi novac za otkup, ali bez uspeha. Tražio je pomoÄ od Kraljevskog saveta (Å”p. Consejo Real) i Saveta Kastilje (Å”p. Consejo de Castilla), ali je bio odbijen. Onda je Servantesova majka Leonor izaÅ”la pred KrstaÅ”ki savet (Å”p. Consejo de la Cruzada) i pod lažnim izgovorom da je udovica, uspela da dobije pomoÄ u vidu pozajmice. MeÄutim, suma nije bila dovoljna, a Migel, siguran u beg koji je bio planirao, odrekao se prava prvoroÄenog sina u korist svog brata, te je tako Rodrigo, a ne Migel bio osloboÄen na osnovu poslatog otkupa. Beg, meÄutim, nije uspeo, a Servantes, poÅ”to je priznao da je bio voÄa, morao je da provede pet meseci u kraljevskim tamnicama. Ovo nije bio ni prvi ni poslednji put da je Servantes pokuÅ”ao da pobegne. Samo ga je status privilegovanog zatoÄenika koji je imao zahvaljujuÄi pismu Huana od Austrije koje je nosio sa sobom u trenutku zarobljavanja spasao od sigurne smrti. U maju 1580. godine u Alžir je stigao fra Huan Hil (Å”p. Fray Juan Gil), glavni prokurator religioznog reda Sv. Trojice. Sa sobom je nosio otkup koji se jednim delom sastojao od sume koju je priložila Servantesova majka (280 eskuda) i delom od novca koji je dat kao pomoÄ ekspediciji (220 eskuda). Servantes je u septembru bio osloboÄen, ali pre nego Å”to je poÅ”ao za Å paniju, morao je da se odbrani od optužbi da je saraÄivao sa muslimanskim gusarima[3]. Dana 27. oktobra 1580. Servantes se iskrcao u Deniji, na severu Alikantea. ProÅ”avÅ”i prvo kroz Valensiju, stigao je konaÄno u Madrid mesec dana kasnije. Zrelost ā Povratak u Å paniju i zatvor Litografija Servantesovog portreta. Ne postoje portreti napravljeni za Servantesovog života. Postoje samo portreti naÄinjeni nakon njegove smrti na osnovu Å”turih opisa sebe koje je sam autor davao u svojim delima Nakon dolaska u Å paniju, Servantes je prvo pokuÅ”ao da sredi pozajmicu sa Savetom Kastilje koju je njegova porodica dobila za njegov otkup. TakoÄe želeo je da bude siguran da je pomilovan za dvoboj sa Segurom zbog koga je pre deset godina bio osuÄen. U Valensiji Äe posetiti Timonedu, izdavaÄa dela Lopea de Ruede, a takoÄe Äe se družiti sa tamoÅ”njim pesnicima i piscima. Po dolasku u Madrid, svoju porodicu je naÅ”ao u veoma teÅ”koj situaciji. Otac je bio do guÅ”e u dugovima i gluv, a majku je grizla savest zbog toga Å”to je morala da laže zarad svojih sinova. Njegov brat Rodrigo je zbog takve materijalne situacije opet bio u službi vojvode od Albe. U tom periodu je odluÄio da ode na dvor i zato Äe putovati prvo u Oran, zatim Kartahenu i na kraju u Lisabon, ali ne uspeva. Na kraju se vratio u Madrid gde je takoÄe pokuÅ”ao da izdejstvuje da ga poÅ”alju u Ameriku, ali takoÄe bez uspeha. U Madridu je po svoj prilici bio u vezi sa izvesnom Anom de Viljafranka (Å”p. Ana de Villafranca)[12] koja mu je rodila jednu vanbraÄnu kÄerku, a 1585. godine se oženio Katalinom de Salazar i Palasios (Å”p. Catalina de Salazar y Palacios) koja je bila 22 godine mlaÄa od njega[12]. Bila je kÄerka idalga iz Eskivijasa (Å”p. Esquivias) gde se Servantes nakon ženidbe trajno nastanio. Iako van Madrida, nije prekinuo veze sa književnim svetom. Obnovio je prijateljstvo sa svojim starim profesorom, Lopezom de Ojosom, koji Äe biti blisko upoznat sa delom koje je tada poÄeo da piÅ”e, pastoralnim romanom āGalatejaā. TakoÄe se ponovo naÅ”ao sa svojim starim prijateljima piscima, Pedrom Lajnezom i Fransiskom Figeroom, a sklopio je i nova prijateljstva sa pesnicima Pedrom Padiljom, Huanom Rufom i Galvezom de Montalvom. U delima ovih pesnika se pojavljuju Servantesovi soneti, a i Servantes takoÄe ukljuÄuje u svoj pastoralni roman āGalatejaā neke od soneta ovih pesnika. U ovakvom pozitivnom okruženju, Servantes je 1585. u Alkali objavio pastoralni roman, āGalatejaā koju je finansirao Blas de Robles (Å”p. Blas de Robles), a Å”tampao Huan Gracijan (Å”p. Juan Gracian). Pod Montalvovim uticajem, koristiÄe pseudonime i igraÄe se sa izmiÅ”ljenim likovima, a kao referencu Äe viÅ”e puta pomenuti Montemajorovu Dijanu, delo koje je u to doba bilo popularno. Kasnije Äe u svom āDon Kihotuā kritikovati ovu proznu vrstu, smatrajuÄi je lažnom i neodgovarajuÄom realnosti. āGalatejaā je, meÄutim, imala uspeha. U madridskim literarnim krugovima mnogi su je hvalili, ukljuÄujuÄi i samog Lopea de Vegu. Pet godina kasnije, pojaviÄe se drugo izdanje. TakoÄe je i u Francuskoj imala dosta uspeha, mada Äe tamo biti prvi put objavljena 1611. MeÄutim, iako je u viÅ”e navrata obeÄavao, nikad nije napisao drugi deo. Tih godina se stvaraju mnoge glumaÄke družine koje prikazuju kako svetovne tako i crkvene pozoriÅ”ne prikaze po gradovima, nastaju prva improvizovana ali stalna pozoriÅ”ta koja su se nazivala korali za komedije (Å”p. corrales de comedias), a uporedo nastaje i nova dramska vrsta, nova komedija, koja je po temama i stilu bliža obiÄnom narodu, a po formi totalno razbija klasiÄnu koncepciju dramske vrste. U tim poÄecima nastanka ānarodnogā pozoriÅ”ta, odreÄeni autori, meÄu kojima je bio i Servantes, pokuÅ”avaju da spasu klasiÄni teatar[12]. S tim u vezi, Servantes Äe napisati nekoliko klasiÄnih tragedija, od kojih su dve preživele do danas: āAlžirske dogodovÅ”tineā i āOpsada Numansijeā. Ne zna se, meÄutim, niÅ”ta o drugih dvadeset ili trideset komedija za koje on sam tvrdi da je napisao u tom periodu[12]. Godine 1587. Servantes se oprostio od svoje žene iz nepoznatih razloga i otiÅ”ao u Sevilju. Tamo je stupio u službu Å”panske Armade kao intendant. Putovao je Andaluzijom i nabavljao žito za vojsku. Godine 1590. opet je pokuÅ”ao da izdejstvuje da ga poÅ”alju u Ameriku, ali opet bez uspeha. Godine 1592. Servantes je dopao zatvora zbog lažnih optužbi da je ilegalno prodavao žito, gde Äe ostati dve godine, do 1594[13]. Servantes Äe u ovom periodu napisati mnoge od svojih Uzornih novela (Ljubomorni Ekstremadurac, Rinkonete i Kortadiljo, Razgovor pasa), kao i druge novele koje su ukljuÄene u āDon Kihotaā (Rob). TakoÄe je napisao i neÅ”to poezije, a postoje dokazi o postojanju ugovora koji je potpisao 1592. godine sa izvesnim Rodrigom Osorijem (Å”p. Rodrigo Osorio) prema kome se obavezao da Äe napisati Å”est komedija ākad bude stigaoā, obaveza koju oÄigledno nije ispunio[13]. Godine 1594. Servantes je dobio posao sakupljaÄa poreza. Posao je obavljao u provinciji Granada i kad ga je konaÄno zavrÅ”io i vratio se u Sevilju, trgovac Simon Frejre (Å”p. SimĆ³n Freire) kod koga je deponovao sakupljeni porez je bankrotirao, a sam Servantes bio optužen i osuÄen da je prisvojio novac koji je sakupio[14]. U tom zatvoru u Sevilji Servantes je imao prilike da doÄe u bliski kontakt sa najnižim slojevima druÅ”tva i njihovim žargonom, pravilima, hijerarhijom, Å”to Äe kasnije iskoristiti u svojim delima. U tom istom zatvoru Äe nastati i prvo poglavlje āDon Kihotaā, kako sam tvrdi u Prologu prvog dela[14]. Ne zna se sa sigurnoÅ”Äu kada se Servantes ponovo naÅ”ao na slobodi, ali se zna da je 1600. godine definitivno napustio Sevilju, i da je iste godine zabeleženo njegovo prisustvo u Toledu, a potom 1602. godine u Eskivijasu[14]. Poslednje godine ā godine književnog stvaralaÅ”tva Naslovna strana prvog izdanja Don Kihota iz 1605. godine Godine 1604. Servantes se nastanio sa svojom ženom u Valjadolidu, gde se iste godine preselio i dvor Filipa III. Tu je naÅ”ao i izdavaÄa Fransiska de Roblesa, sina Blaska de Roblesa koji mu je pre mnogo godina izdao āGalatejuā[15]. Krajem decembra 1604. godine izaÅ”ao je iz Å”tampe prvi deo āDon Kihotaā koji su prethodno najavili Lope de Vega i Lopez de Ubeda. VeÄ u prvim mesecima sledeÄe godine primeÄivao se uspeh dela: U martu Servantes je dobio proÅ”irenje dozvole Å”tampanja na Portugal i Aragon (prethodno je dobio samo za Kastilju). Pojavila su se i dva piratska izdanja u Portugaliji i drugo izdanje u Kastilji. Pojavljuju se prve narudžbine iz Amerike, a na maskenbalima ljudi su poÄeli da se preruÅ”avaju u Don Kihota i SanÄa Pansu kao popularne literarne liÄnosti[15]. Posle izlaska Don Kihota iz Å”tampe, Servantes je postao poznat i van granica Å panije. Izlaze nova izdanja āKihotaā: u Briselu (1607) i Madridu (1608). Tomas Å elton prevodi āDon Kihotaā na engleski jezik koji Äe se pojaviti 1612[16]. Sezar Uden 1611. poÄinje francuski prevod koji Äe zavrÅ”iti Äetiri kodine kasnije[17]. Servantes se definitivno vratio u Madrid februara 1608. Prvo je živeo u ulici Magdalena, a zatim se preselio u ulicu Leon, u, kako se tada zvao, ākvart muzaā, gde su živeli i Lope de Vega i Fransisko de Kevedo i Velez de Gevara. Godine 1612. preselio se u ulicu Uertas, da bi konaÄno 1615. preÅ”ao u kuÄu na uglu ulica Leon i Frankos[18]. Svoje poslednje godine života Servantes uglavnom je provodio u Madridu, iz kog je odlazio samo na kratka putovanja u Alkalu ili Eskivijas. U proleÄe 1610. grof od Lemosa bio je imenovan vicekraljem Napulja i Servantes (kao i Gongora) se nadao da Äe biti pozvan da mu se pridruži kao dvorski pesnik, ali od toga na kraju niÅ”ta nije bilo[18]. U ovim poslednjim godinama života Servantesa su ophrvali porodiÄni problemi i tri smrti: njegove sestre Andreje u oktobru 1609, njegove unuke, Izabele Sans Å”est meseci kasnije i njegove druge sestre, Magdalene, januara 1610[18]. Pozne godine su Servantesu takoÄe donele oseÄaj bliskosti s Bogom: aprila 1609. godine postao je Älan āKongregacije slugu svetog sakramentaā (Å”p. CongregaciĆ³n de los Esclavos del SantĆsimo Sacramento), iako se niÅ”ta ne zna o tome da li se striktno pridržavao njihovih pravila (postovi i apstinencija odreÄenih dana, svakodnevno prisustvovanje misama, spiritualne vežbe i posete bolnicama). U julu 1613. postao je iskuÅ”enik, a zaredio se 2. aprila 1616, nekoliko meseci pre smrti[18]. U meÄuvremenu, Servantes je zavrÅ”io i svoje āUzorne noveleā[17]. Neke su najverovatnije nastale u doba njegovih puteÅ”estvija po Andaluziji, kao Rinkonete i Kortadiljo ili Ljubomorni Ekstremadurac, druge su pak nastale u periodu njegovog boravka u Valjadolidu, a druge su, opet, neÅ”to kasnije napisane, kao Razgovor pasa, ili CiganÄica i u kojima se jasno vide aluzije na rastuÄu netrpeljivost prema moriskosima koji su 1609. bili proterani kraljevskim dekretom. Delo izlazi iz Å”tampe u izdanju Huana de la Kueste 1612. godine, sa posvetom grofu od Lemosa sa kojim je Servantes mislio da Äe iÄi u Italiju[17]. Odmah su doživele uspeh: za deset meseci u Å paniji su Å”tampana Äetiri izdanja, posle kojih Äe doÄi joÅ” 23 izdanja do kraja veka, a Rose d`Odigije (franc. Rosset y D`Audiguier) ih prevodi na francuski 1615. godine. Francuski prevod je doživeo osam izdanja tokom 17. veka[17]. Godine 1613. poÄeo je da piÅ”e i āPut na Parnasā po ugledu na istoimeno delo Äezarea Kaporalija (ital. Cesare Caporali)[17]. Delo Äe izaÄi iz Å”tampe 1614. godine. Nakon kratke pauze kada su se sva pozoriÅ”ta zatvorila zbog smrti Filipa II, Å”panski teatar doživljava pravi procvat. Stvorila se atmosfera koje je bila inspiracija za mnoge pesnike i dramaturge, a plodni i maÅ”toviti āmonstrum prirodeā[19], Lope de Vega, okružen grupom pristalica i uÄenika, pretvorio se u idola obiÄnog priprostog naroda[17]. Godine 1609. Lope objavljuje svoju Äuvenu āNovu umetnost pravljenja komedijaā (Å”p. Arte nuevo de hacer comedias) u kojoj izlaže svoju poetiku, podvlaÄeÄi njegova formula o ugaÄanju prostom narodu daje viÅ”e nego dobre rezultate. Kroz usta lika sveÅ”tenika u āDon Kihotuā, Servantes nevoljko priznaje genijalnost Lopeu, ali izražava i svoje negodovanje zbog ugaÄanja ukusima prostog naroda[17]. Verovatno da je to bio i razlog bojkota koji je doživeo kad se vratio u Madrid ā naime, nije mogao da naÄe ni jednog vlasnika pozoriÅ”ta (koji su u velikoj veÄini ujedno bili i pisci novih komedija) koji bi uvrstio na repertoar njegova dela. Svoje razoÄarenje izrazio je u prologu āOsam komedija i osam entremesaā: ā ...pensando que aĆŗn duraban los siglos donde corrĆan mis alabanzas, volvĆ a componer algunas comedias; pero no hallĆ© pĆ”jaros en los nidos de antaƱo; quiero decir que no hallĆ© autor que me las pidiese, puesto que sabĆan que las tenĆa, y asĆ las arrinconĆ© en un cofre y las consagrĆ© y condenĆ© al perpetuo silencio... ... misleÄi da joÅ” uvek traje ono vreme kad su me hvalili, opet sastavih neke komedije, ali ne naÄoh ptiÄe u gnezdima ranijih vremena; hoÄu da kažem, ne naÄoh nikog ko bi mi ih tražio, jer su znali da ih imam, tako da ih pohranih u kovÄeg, posvetih ih i osudih na veÄitu tiÅ”inu...[3] ā U āDodatku na Parnasā, Servantes objaÅ”njava kako je odluÄio da svoje komedije āpublici predstavi u knjizi, kad veÄ ne može u pozoriÅ”timaā i tako se septembra 1615. godine pojavila zbirka āOsam komedija i osam novih meÄuigriā u izdanju Huana de Viljaroela (Å”p. Juan de Villarroel)[17]. Ove komedije su sastavljene u razliÄito doba i ne može se utvrditi njihov hronoloÅ”ki sled, ali jedno je sigurno ā njihovo objavljivanje ih je spaslo od zaborava. Naslovna strana prvog izdanja āPustolovina Persilesa i Sihismundeā Iako je joÅ” u prvom delu āDon Kihotaā obeÄavao nastavak dogodovÅ”tina veleumnog plemiÄa i njegovog konjuÅ”ara, SanÄa, Servantes je ispunio obeÄanje tek nakon 10 godina i to tek nakon izlaska apokrifnog drugog dela Äiji je autor bio izvesni Alonso Fernandez de Aveljaneda (Å”p. Alonso FernĆ”ndez de Avellaneda), rodom iz Tordesiljasa[20]. Apokrifni drugi deo āDon Kihotaā izaÅ”ao je u Taragoni, u izdanju izvesnog Felipea Roberta (Å”p. Felipe Roberto). Ovo delo je bilo totalni falsifikat, poÄev od odobrenja knjige, preko dozvole za Å”tampanje do imena Å”tampaÄa i mesta izdanja. Äak je i ime samog autora bilo lažno. Martin Riker (Å”p. MartĆn de Riquer) je relativno skoro uspeo da na osnovu analize teksta iznese pretpostavke da se radi o izvesnom Heronimu de Pasamonteu (Å”p. JerĆ³nimo de Pasamonte), vojniku i piscu koji je mogao biti inspiracija za lik galijaÅ”a Hinesa de Pasamontea koji se pojavljuje u 32. poglavlju prvog āDon Kihotaā. Prolog apokrifnog āDon Kihotaā, koji se pripisuje Lopeu de Vegi, veoma je povredio Servantesa, u kome mu se preporuÄuje da āspusti nos i da bude skromnijiā, i gde se ismevaju njegove godine uz optužbe da ima āviÅ”e jezika nego rukuā[20], aludirajuÄi na Servantesovu sakatost. Servantes mu je odgovorio s merom u Prologu drugog dela āDon Kihotaā, rekavÅ”i kako je svoje rane zaradio u ānajuzviÅ”enijoj prilici Å”to su je videla proÅ”la stoleÄa i sadaÅ”nja, i Å”to Äe je buduÄi vekovi videtiā. Zatim je na elegantan naÄin dao i svoju ocenu o samom apokrifnom delu ā u samoj knjizi dok Don Kihot prelistava Aveljanedinu knjigu, tu se zadese dva Äitaoca koji razoÄarano komentariÅ”u ābudalaÅ”tine koje su upravo proÄitaliā, a potom Servantes ubacuje u radnju i jedan lik iz apokrifnog dela i daje mu priliku da upozna pravog āDon Kihotaā i da uvidi da je Aveljanedin lik jedan obiÄan prevarant[20]. U novembru 1615. godine, posveÄen grofu od Lemosa, izaÅ”ao je drugi deo āVeleumnog plemiÄa, Don Kihota od ManÄeā, u kome Servantes opisuje nastavak dogodovÅ”tina plemenitog idalga i njegovog konjuÅ”ara, ali ovaj put ga vodi do kraja, do same samrtniÄke postelje i time uklanja svaku dalju moguÄnost pojave novih apokrifnih nastavaka[20]. Nekoliko meseci pred smrt, Servantes poslednjim snagama uspeva da zavrÅ”i svoje poslednje delo, āPustolovine Persilesa i Sihismundeā[21], koje je verovatno poÄeo joÅ” 1609. i najavljivao ga je viÅ”e puta u svojim ranijim delima[22]. Po tematici, āPersilesā pripada podvrsti pustolovnog romana koji ima elemente viteÅ”kog i ljubavnog romana, veoma popularnog u 16. i 17. veku[22]. Servantes je bio sahranjen 23. aprila 1616. godine. Parohija San Sebastijan je zabeležila samo datum sahrane, prema tadaÅ”njim obiÄajima, i taj datum je do danas ostao zabeležen kao dan smrti Servantesa, na koji se u Å paniji i celom svetu slavi Dan knjige[21]. Dela Servantes pripada, kako svojim životom, tako i svojim delom, koliko renesansi, toliko i baroku. Živeo je u jednom prelomnom vremenu, kako politiÄkom, tako i na polju književnosti, koje je nastojao da razume i objasni. Renesansni ideali i naÄin razmiÅ”ljanja, kao i književne forme polako ali sigurno se menjaju ili nestaju. Na temeljima evropske renesanse formira se tipiÄno Å”panski barok, sa samo sebi svojstvenim i nigde u svetu ponovljivim karakteristikama. Servantes je stvarao u svim književnim rodovima ā bio je pesnik, dramaturg i iznad svega, prozni pisac.[23] PesniÄko delo Servantes je u toku celog svog stvaralaÄkog života negovao poeziju i voleo je, iako ga njegovi savremenici nisu smatrali naroÄitim pesnikom, Äega je i on sam bio svestan. Poezija je bila prvi književni rod u kom se Servantes ogledao. Tematski, metriÄki i stilski sledio je uzore popularni renesansnih pisaca ā Petrarka, BokaÄo, Ariosto ā da bi u poznim godinama i sam uÄestvovao u stvaranju barokne poezije[24]. Servantesova poezija je sinteza dve glavne struje koje su u na kraju renesanse i poÄetku baroka vladale u Å”panskom pesniÅ”tvu[24]: poezija pod italijanskim uticajem i tradicionalistiÄka poezija. Servantesova poezija se može razvrstati na nekoliko tematskih grupa[24]: Pastoralno-ljubavne pesme. Prigodne pesme. Pesme po ugledu na narodnu poeziju. Pesme o poeziji i o pesnicima. Pastoralna tematika je veoma prisutna u Servantesovom pesniÄkom opusu, naroÄito pesme ukljuÄene u njegova prozna dela. U toj grupi, ljubav je najÄeÅ”Äi motiv. U prigodnim pesmama je opevao niz poznatih liÄnosti onog doba, kao i neke aktuelne dogaÄaje. Zatim, pisao je pesme po ugledu na narodnu usmenu poeziju koje je takoÄe ukljuÄivao u svoja prozna dela, kao i pesme posveÄene poeziji i drugim pesnicima[24]. Pastoralno-ljubavne pesme Ovaj vid poezije Servantes je pisao pod jakim uticajem italijanskih pesnika, na poÄetku svoje književne karijere, u doba kad je pisao Galateju, a zatim i u doba kad je sastavljao prvi deo āDon Kihotaā[25]. Pastoralna tematika, koja je glavna tema ovih pesama je Servantesu bila posebno draga. āGalatejaā, koja je bila pisana prema tada vladajuÄim pravilima, obiluje delovima napisanim u stihu. Zaljubljeni pastiri i pastirice pevaju ili recituju stihove uz pratnju instrumenata i kroz njih izražavaju svoja razmiÅ”ljanja i oseÄanja[25]. MetriÄke forme koje se najÄeÅ”Äe koriste su renesansne metriÄke forme poezije pod italijanskim uticajem: soneti, ekloge, kao i petrarkistiÄke pesme. Potom, sekstine (Å”est strofa od po Å”est stihova i jedna strofa od tri stiha), glose. Od strofa, najÄeÅ”Äi su terceti i oktave. Idealizovana slika pastoralnog sveta se provlaÄi kao glavna tema u ovim pesmama, u kojima se pojavljuju idealizovani pastiri i pastirice obuzeti prefinjenim, skoro posveÄenim kultom ljubavi. Stihovima se u āGalatejiā izražavaju teme kao Å”to su tuga zbog neuzvraÄene ljubavi, ljubomora, beznadežnost, sumnja, strepnja, neizvesnost, buÄenje nove nade, žudnja za smrÄu koja jedino može da donese utehu onom ko je beznadežno zaljubljen, kao i pohvale dami (u pastoralnim romanima, pastirice su bile u stvari dame preruÅ”ene u pastirsku odeÄu, prema tome, bile su oliÄenje lepote, Äednosti i vrline[25]. U āDon Kihotuā takoÄe postoje stihovi ovog tipa. Stihovi Grisostoma, studenta preobuÄenog u pastira, sroÄeni su prema pravilima renesansne poetike. Italijanski uticaj u ovoj tipiÄno renesansnoj tvorevini se vidi u aluzijama na liÄnosti iz antiÄke književnosti i mitologije, sintagmama koje su se tada koristile i imale dekorativnu funkciju (āzamoran životā, āzlobna svetinaā, āduboka provalijaā, itd.), stilske figure kao Å”to je antiteza (āmrtvog jezika i živih reÄiā) ili stilska inverzija[25]. Prigodne pesme U Servantesovo doba bio je obiÄaj da se piÅ”u prigodne pesme posveÄene poznatim liÄnostima, a povodom nekog posebnog dogaÄaja[26]. Servantes je napisao nekoliko takvih pesama, posveÄenih raznim liÄnostima (Lope de Vega, Huan Rufo i dr.) i uglavnom pohvalnih, ali i izvestan broj satiriÄnih pesama, kao Å”to su āNa odru kralja Filipa u Seviljiā (Å”p. Al tĆŗmulo del rey Felipe en Sevilla) ili āJednom uobraženku koji je postao prosjakā (Å”p. A un valentĆ³n metido a pordiosero). Posebno se istiÄu dve pesme koje su upuÄene Å”panskoj Nepobedivoj armadi, pre i nakon katastrofalnog poraza 1588[26]. TakoÄe vredi pomenuti i āPoslanicu Meteu Vaskezuā (Å”p. EpĆstola a Mateo VĆ”zquez), jedinu pesmu prigodnog karaktera na autobiografskoj osnovi. Radi se o dugoj lirskoj pesmi sa narativnim elementima koju je Servantes pisao Mateu Vaskezu, sekretaru Filipa II, dok je bio u alžirskom zatoÄeniÅ”tvu. Cilj ove poslanice bio je da se privuÄe pažnja dvora i kralja na mnogobrojne Å”panske zarobljenike koji su Äamili po alžirskim tamnicama i Äekali da im kralj pomogne. Poslanica sadrži dva tipa pesniÄkog govora: prvi, konvencionalni, koji je inaÄe koriÅ”Äen pri upuÄivanju neke molbe visokim zvaniÄnicima, i drugi, lirski, kojim je Servantes opisao biografske detalje. Servantes u ovoj pesmi izražava svoje poverenje u Å”panski dvor i govori kako veruje da vojniÄka požrtvovanost nije bila uzaludna i da u Å”panskom druÅ”tvu postoji pravda, meÄutim, ipak kroz odreÄene formulacije kao Å”to je āpromaÅ”ena mladostā (la mal lograda juventud) provejava nasluÄivanje uzaludnosti sopstvene hrabrosti[26]. Poslanica je jedna od malobrojnih Servantesovih književnih tvorevina u kojima govori na relativno otvoren naÄin, u prvom licu, o svom životu. Smatra se najboljom lirskom tvorevinom u pesniÅ”tvu Å panije u poslednjih 20 godina 16. veka[26]. Pesme po ugledu na narodnu poeziju Ne postoje samostalne Servantesove pesme pisane po ugledu na narodnu poeziju, veÄ samo u okviru njegovih proznih dela. U Uzornim novelama se mogu naÄi takvi stihovi, a ponekad se ne radi ni o celim pesmama, veÄ samo o fragmentima ā nekoliko stihova pisanih u duhu narodne poezije. Bile su uglavnom namenski ukljuÄivane u prozna dela. Npr. u noveli CiganÄica ima nekoliko romansi kao i pesmica sa puno deminutiva karakteristiÄnih za narodnu poeziju kojom je ona leÄila glavobolju. TakoÄe možemo naÄi segidilje u noveli Rinkonete i Kortadiljo, u sceni zabave pikara i njihovih devojaka, a u Slavnoj sudoperi mazgari i služavke poÄinju da improvizuju uz gitaru melodiÄne i ritmiÄne stihove nalik na narodnu poeziju[27]. Od metriÄkih formi prenetih iz narodne poezije, Servantes je negovao romansu u tradicionalnom obliku i viljansiko, kao i varijantu viljansika, letrilju[27]. Pesme o poeziji i o pesnicima Ovo je Servantesova najznaÄajnija tematska grupa pesniÄkih tvorevina u koju spadaju dve dugaÄke pesme, āKaliopina pesmaā, koja Äini sastavni deo pastoralnog romana āGalatejaā i āPut na Parnasā. Kaliopina pesma je pohvalna lirsko-epska pesma u sveÄanom, Äak ponekad patetiÄnom tonu. Nimfa Kaliopa u idealizovanom pastoralnom pejzažu i u druÅ”tvu drugih idealizovanih pastira i pastirica peva hvale odreÄenom broju pesnika Servantesovih savremenika. Å to se metrike tiÄe, pisana je u jedanaestercima grupisanim u 111 strofi od osam stihova, kraljevske oktave (Å”p. octavas reales) sa konsonantskom rimom. NajveÄi broj imena koja se u ovoj pesmi pominju, danas nemaju nikakvog znaÄaja, ali se pominju i neka koja su veoma bitna imena u Å”panskoj književnosti (Alonso de Ersilja, Lope de Vega, Luis de Gongora)[28]. Nakon skoro tri decenije, Servantes Äe napisati joÅ” jednu pesmu u istom stilu i tematici ā Put na Parnas, objavljen 1614. godine[28]. Put na Parnas Naslovna strana prvog izdanja Puta na Parnas Detaljnije: Put na Parnas Ova satiriÄno-didaktiÄna poema se sastoji od osam poglavlja i pisana je u jedanaesteracima organizovanim u strofe od tri stiha ā tercetima. Tema ove poeme je veoma sliÄna kao i u āKaliopinoj pesmiā: kritiÄki osvrt na pesnike i pesniÅ”vo onog vremena. U ovoj pesmi, mnoÅ”tvo Å”panskih pesnika hrli sa Merkurom ka Apolonu koji ih Äeka na planini Parnas. MeÄutim, za razliku od Kaliopine pesme, koja je prepuna hvalopseva, āPut na Parnasā je pisan u satiriÄnom tonu, a kritika je upuÄena mnogima koji se nalaze u Merkurovoj pratnji, za koje kaže da su nedostojni da ponesu naziv pesnika i za koje koristi niz pogrdnih naziva ā ābeskorisni oloÅ”ā (canalla inĆŗtil), āizgladnela družinaā (mesnada hambrienta), ili pak kovanice kao Å”to je poetahambre, teÅ”ko prevodiva reÄ koja se sastoji iz dve reÄi ā poeta (pesnik) i hambre (glad)[28]. U ovoj poemi, oÄigledno je Servantesovo razoÄarenje u pesnike, meÄutim, vera u vrednost prave poezije ostala je netaknuta[28]. Posebno bitan elemenat ove poeme je i autobiografska sadržina. Cela poema je napisana u prvom licu. Servantes na jedan uzdržan i skroman naÄin daje svoje miÅ”ljenje o svojoj poeziji i o svom mestu meÄu svim tim mnogobrojnim pesnicima, a o sebi i svojim delima govori na uzdržan, jednostavan i samokritiÄan naÄin[28]. Dramsko delo Servantes je u periodu od 1580. do 1587. godine intenzivno pisao za pozoriÅ”te, koji su po svoj prilici bili prikazivani u madridskim pozoriÅ”tima. Nakon 1587. godine, Servantes je prestao da se bavi pozoriÅ”tem, a u isto vreme na Å”pansku pozoriÅ”nu scenu stupio je Lope de Vega i poÄeo da uvodi korenite promene u celokupnoj koncepciji teatra Å”panskog Zlatnog veka stvaranjem nove komedije. Iz razdoblja kada su se Servantesovi komadi prikazivali u madridskim pozoriÅ”tima, saÄuvana su samo dva dela: komedija Alžirske dogodovÅ”tine i tragedija Opsada Numansije. To je bilo vreme kada je u Å”panskom teatru joÅ” uvek vladala klasiÄna podela na komediju i tragediju i kada su se pisci pridržavali klasiÄnih pravila pri pisanju[29]. Nakon pauze od skoro 30 godina, 1615. godine iz Å”tampe izlazi zbirka pozoriÅ”nih komada ā Osam komedija i osam novih meÄuigri, koje su napisane ili prilagoÄene novom pozoriÅ”nom konceptu Lopea de Vege[29]. Alžirske dogodovÅ”tine Detaljnije: Alžirske dogodovÅ”tine Pun naslov ove komedije je āKomedija nazvana Alžirske dogodovÅ”tine saÄinjene od Migela de Servantesa koji je tamo bio zatoÄen sedam godinaā (Å”p. Comedia llamada El trato de Argel hecha por Miguel de Cervantes, que estuvo cautivo el Ć©l siete aƱos).[30] Smatra se da je Servantes ovaj komad pisao neposredno nakon Å”to je izaÅ”ao iz zatoÄeniÅ”tva u Alžiru, taÄnije, sredinom 1580. godine i da su mu kao inspiracija poslužila iskustva i joÅ” uvek sveži utisci koja je stekao tamo stekao. Ruiz Ramon kaže: ā Kao pozoriÅ”ni komad to je zbir slika iz života u zatoÄeniÅ”tvu u kome glavnu ulogu ima nekoliko liÄnosti Äiji je zadatak predstavljanje nekih od osnovnih vidova života u zatoÄeniÅ”tvu. Dvostruka intriga povezuje liÄnosti i Äini da napreduje radnja koja je mnogo manje važna od stavova koje otelotvoruju liÄnosti. Delo postavlja niz politiÄkih, patriotskih i religioznih problema Äija važnost poÄiva viÅ”e u njihovoj ideoloÅ”koj sadržini nego u njihovom dramskom ostvarenju. Gladalac prisustvuje sudaru hriÅ”Äanstva i islama koji se smatraju kao nepomirljivi, uzdizanju junaÅ”tva Å”panskih zatoÄenika, njihovih nevolja i iskuÅ”enja i konaÄno oslobaÄanja od kaluÄera Trojstva koji dolaze da ih otkupe.[31] ā Opsada Numansije Detaljnije: Opsada Numansije āOpsada Numansijeā je klasiÄna tragedija pisana prema pravilima antiÄkog pozoriÅ”ta koja obraÄuje istinit istorijski dogaÄaj iz 2. veka p. n. e. koji se desio u doba rimskih osvajanja na Iberijskom poluostrvu[32]. Ovo delo je bilo otkriveno tek u 18. veku, taÄnije, 1784.[33] Numansija je bila keltiberski grad Äiji su stanovnici, nakon viÅ”egodiÅ”nje opsade rimskih legija Scipiona Afrikanca MlaÄeg, izvrÅ”ili kolektivno samoubistvo samo da ne bi pali živi u ruke neprijatelju, i time osujetili trijumf rimskih legija. Ovaj dogaÄaj, o kome govori viÅ”e istorijskih izvora, obraÄivan je veÄ ranije u književnosti. Servantes je napisao izuzetno jaku tragediju o pojedinaÄnim ljudskim sudbinama[32]. Å to se forme tiÄe, napisana je u stihu i ima Äetiri Äina. Glavnog junaka nema, postoji samo Numansija, kao kolektivni junak[32]. Tragedija opisuje poslednje dane opsade u gradu, užasnu glad koja je harala, neizvesnost i neizbežno približavanje trenutka konaÄne odluke ā sramna predaja ili slavna smrt. OÄajanje, strah, želja za životom, odbijanje poniženja pred neprijateljem, pokazano je kroz razliÄite likove. Scena u kojoj dolazi do vrhunca dramske napetosti je kad Markino, vraÄ, pokuÅ”ava da sazna Å”ta ih oÄekuje u buduÄnosti. ProroÄanstvo je nemilosrdno ā predskazuje se smrt Numansije, ali ne i poraz, Å”to je Numantincima bio dovoljan znak Å”ta im je Äiniti. Nakon niza vrlo potresnih scena kolektivnog ubistva, Rimljani ulaze u opusteli grad. u tom trenutku, Servantes opet dovodi do vrhunca napetost pojavljivanjem deÄaka Barijata na zidinama. Scipion mu obeÄava slobodu i bogatstvo ako se preda, jer mu je potrebno da dovede makar jednog zarobljenika kako bi trijumf bio njegov, meÄutim, Barijato se ipak baca sa zidina i umire, ne dozvolivÅ”i da žrtva Numantinaca bude uzaludna[32]. U tragediji se takoÄe pojavljuju i āmoralne figureā ā Rat, Glad, Bolest, Å panija i Slava. Slava se pojavljuje na kraju tragedije i obeÄava da Äe numantinsko herojstvo ostati zabeleženo za veÄna vremena. Servantes predstavlja Numantince kao slavne i hrabre pretke Å panaca koji su dostojni potomci numantinske požrtvovanosti i junaÅ”tva. Prema miÅ”ljenju mnogih kritiÄara, Opsada Numansije je najbolja Å”panska tragedija svih vremena[32]. Opsada Numansije nije bila objavljena za Servantesovog života. Prvi put je Å”tampana 1784. godine. U moderno doba, āOpsada Numansijeā je prikazivana 1937. u Parizu, 1949. godine u Saguntu, 1952, 1953, 1955. u Francuskoj, 1956. i 1966. u Madridu, 1958. i 1965. u Parizu[32]. Osam komedija i osam novih meÄuigri Detaljnije: Osam komedija i osam novih meÄuigri Iako se pred kraj života ipak povinovao novim pravilima koje je postavio Lope de Vega u svojoj āNovoj umetnosti pisanja komedijaā (Å”p. Arte nuevo de hacer comedias; 1609), izgleda da nije postojalo interesovanje za Servantesove komedije u tadaÅ”njim pozoriÅ”tima. Zato je on odluÄio da ih, kad veÄ ne može u pozoriÅ”tu, da ih da ih publici predstavi u obliku knjige. Tako je 1615. godine izaÅ”la iz Å”tampe zbirka njegovih komedija i meÄuigri āOsam komedija i osam novih meÄuigriā[34]. Smatra se da je Servantes pred kraj života neke od svojih starih komedija preradio i prilagodio novim pravilima, a neke je napisao prema istim tim pravilima. Teme koje je obradio u komedijama su manje viÅ”e iste teme koje je obraÄivao i u svojim proznim i pesniÄkim delima ā teme o sužnjima, ljubavne teme, pikarske teme. Sudbina zatoÄenika je obraÄena u tri komedije. Alžirske tamnice je kompleksna priÄa o Å”panskom roblju u alžirskim tamnicama, borbi za oÄuvanje vere, raÄanju ljubavi izmeÄu pripadnika razliÄitih veroispovesti, odnosu izmeÄu gospodara i njihovih zarobljenika. TakoÄe sadrži i dosta pikarskih elemenata. SrÄani Å panac je komedija zasnovana na autobiografskim[34], dok je Velika sultanija zasnovana na pseudoistorijskim elementima, sa složenim dramskim zapletima punim neoÄekivanih obrta i scenskih efekata, Å”to su osnovne karakteristike nove komedije. Pod jakim italijanskim uticajem su pisane dve komedije: KuÄa ljubomore i Ljubavni lavirint. Osetan je Ariostov uticaj (Besni Orlando), a likovi neodoljivo podseÄaju na likove iz viteÅ”kih romana[34]. Pedro de Urdemalas je komedija sa pikarskom tematikom i smatra se jednom od najuspelijih Servantesovih komedija. Nakon mnogobrojnih živopisnih scena pikarskog života, Pedro na kraju odluÄuje da postane glumac jer mu se Äini da je to jedina profesija gde može da postane Å”to god poželi u Äemu ga neÄe sputavati njegovo poreklo i njegov materijalni položaj. SreÄni propalica takoÄe sadrži elemente pikareske. Ovaj pozoriÅ”ni komad pripada komedijama o svecima (Å”p. comedia de santos), dramska vrsta koja je bila veoma popularna u Servantesovo vreme. Glavni junak, Kristobal de Lugo je bio istorijska liÄnost. Servantes prikazuje njegov životni put pikara koji je na kraju zavrÅ”io u Meksiku i postao izuzetno pobožan kaluÄer Äija Äe bogougodna dela uÄiniti da na kraju zavrÅ”i kao svetac. Prvi Äin obraÄuje na vrlo živopisan naÄin Kristobalov pikarski život i seviljsko podzemlje, a drugi i treÄi su posveÄeni Kristobalovom preobraÄenju, pobedi nad iskuÅ”enjima i trijumfu vere i napisani su na veoma konvencionalan naÄin[34]. Zabavna komedija je jedina komedija intrige u ovoj zbirci. PoÅ”tujuÄi pravila koja je postavio Lope de Vega, Servantes je napisao komediju u kojoj Äe do zapleta doÄi zbog nesporazuma oko istog imena dve dame. Sekundarni zaplet, tipiÄan za komediju intrige, je odnos služavke i trojice njenih udvaraÄa, koji je voÄen mnogo prirodnije i spontanije nego glavni. MeÄutim, iako je sledio Lopeove postulate, ipak, Servantes ne zavrÅ”ava ovu komediju obaveznom svadbom[34]. Entremesi Servantesu je svakako mnogo viÅ”e ležao entremes[35], kratka meÄuigra vesele sadržine koji se obiÄno prikazivao izmeÄu prvog i drugog Äina komedije. Servantesovi entremesi su puni scena iz stvarnog života Å panaca onog doba, prikazanih takvima kakvi su bili. Iako ih je napisao mnogo viÅ”e, saÄuvano ih je samo osam, dva u stihu i Å”est u prozi. OÄigledan je uticaj Lopea de Ruede i njegovog Å”panskog nacionanog kratkog komada, paso (Å”p. paso). Servantes je smatrao da komedija treba da bude āogledalo ljudskog života, primer obiÄaja i slika istineā[35] i to mu je poÅ”lo za rukom u entremesima. Birao je situacije i likove iz realnog života, opisivao ih je Äas ironiÄno, Äas satiriÄno, a ponekad blagonaklono, ponekad sa gorÄinom, ali nikad sa zlobom. Teme koje je obraÄivao su bile licemerje i ispraznost starih hriÅ”Äana (Izbor kmetova u Daganzu), braÄne nesuglasice (Sudija za razvod braka), ljubomora starca oženjenog mladom ženom (Ljubomorni starac), žene iz najnižih slojeva druÅ”tva (Lažni Biskajac), tragedija bivÅ”eg vojnika nesposobnog da se uklopi novonastaloj situaciji (Brižna straža), druÅ”tvene predrasude (Pozornica Äudesa), pikarske teme (Propalica udovac) lakovernost prevarenog muža (PeÄina u Salamanki)[35]. Ljiljana PavloviÄ-SamuroviÄ kaže: ā SoÄan i veÅ”to koriÅ”Äen govorni jezik, jednostavni, ali efektni zapleti, ubedljiva karakterizacija likova iz naroda, Äine da ove jednoÄinke intenzivno doÄaravaju Äitaocu vreme i sredinu Äiji tako verni, a umetniÄki uobliÄen odraz ne postoji ni u jednom proznom ili dramskom delu nekog drugog pisca, Servantesovog savremenika.[34] ā MeÄuigre su prevedene na srpski i objavljene 1994. Prevodioci su hispanisti dr Jasna StojanoviÄ i Zoran Hudak. Prvo izdanje objavio je LAPIS, a drugo, 2007, ITAKA, obe kuÄe iz Beograda. Na osnovu ovog prevoda Narodno pozoriÅ”te iz KruÅ”evca postavilo je na scenu predstavu āTeatar Äudesaā (režija Milan KaradžiÄ) (Jasna StojanoviÄ, āServantes i pozoriÅ”teā. U Å pansko pozoriÅ”te baroka. Beograd, FiloloÅ”ki fakultet, (2009). str. 91ā99). Prozna dela Servantes je ipak, bio prvenstveno prozni pisac. Prozno delo koje je ostavio za sobom je najznaÄajniji deo njegovog stvaralaÅ”tva. Prozna dela koja je napisao veoma se razlikuju po tematici, stilu, strukturi i naÄinu obrade teme. Servantes se takoÄe smatra tvorcem prvog modernog romana u Evropi.[36] Galateja Detaljnije: Galateja (roman) Naslovna strana prvog izdanja āGalatejeā āGalatejaā je prvi Servantesov roman, objavljen 1585. godine koju je finansirao Blas de Robles (Å”p. Blas de Robles), a Å”tampao Huan Gracijan (Å”p. Juan Gracian). Pripada književnoj vrsti koja se zove ekloga (Å”p. Ć©gloga). āGalatejaā je imala viÅ”e uzora: Sanacarovu āArkadijuā, Montemajorovu āDijanuā i āZaljubljenu Dijanuā Gaspara Hila Pola (Å”p. Gaspar Gil Polo). Kroz uzviÅ”enu i veliku ljubav pastira Elisija prema lepoj i punoj vrlina pastirici Galateji Servantes obraÄuje temu ljubavi shvaÄenoj na tipiÄno renesansni filozofski naÄin. Koncepcija neoplatonske ljubavi koju je Servantes usvojio od Leona Jevrejina i njegovog dela Dijalozi o ljubavi izlaže se preko komplikovane ljubavne priÄe preruÅ”enih pastira i pastirica[37] koji vode duge razgovore o ljubavi i drugim filozofskim temama. Pastoralna sredina u kojoj se odvija radnja Galateje takoÄe je idealizovana kao i pastiri i pastirice. Servantes Äe kasnije u Don Kihotu kroz usta paroha kritikovati i ovo svoje delo: ā Taj Servantes mi je od toliko godina veliki prijatelj i znam da se bolje razume u nedaÄama negoli u stihovima. U njegovoj knjizi zamiÅ”ljaj može da podnese, gdeÅ”to zapoÄinje, a ne dovrÅ”ava niÅ”ta. Valja priÄekati drugi deo koji obeÄava; da ako se popravi i potpuno zasluži pomilovanje, koje mu se sada odriÄe, a dok se to ne vidi, držite ga, kume, zatvorena u svojoj kuÄi.[38] ā Uzorne novele Detaljnije: Uzorne novele Razgovor pasa. Ilustracija iz prvog izdanja āUzorne noveleā, je zbirka od 12 novela objavljena 1613. godine. Novela je prozna vrsta koja je u Servantesovo vreme bila nova u Å paniji. Servantes je toga bio svestan i u Prologu tvrdi da je on bio prvi pisac u Å paniji koji je zaista pisao novele, a da su do tada Å”panski pisci ili prevodili ili podražavali italijanske novele. I naziv, i prozna vrsta novele vode poreklo od BokaÄovog āDekameronaā. Servantes je ovu vrstu prilagodio Å”panskoj sredini i u strukturi i u sadržaju. Servantes je u italijansku novelu uveo dijaloge, eliminisao komentare i citate, samu radnju je obogatio i napravio je složenijom, pa samim tim i zanimljivijom, eliminisao je elemente Äudesnog i natprirodnog koji je u italijanskoj noveli predstavljao zaostavÅ”tinu viteÅ”kog romana, uveo je moralizatorski elemenat, a akteri njegovih novela su iskljuÄivo Å”panski[39].[40] Servantes svoje novele naziva āuzornimā (ejemplares).[41] Hoakin Kasalduero primeÄuje da je Servantes u svojim novelama prevaziÅ”ao renesansnu koncepciju života i umetnosti i da njegovi likovi u stvari predstavljaju oliÄenje baroknog odnosa prema položaju Äoveka u svetu[39]. Umesto renesansnog idealizovanja i usavrÅ”avanja stvarnosti, u Servantesovim novelama stvarnost se uzdiže na plan bitnog i suÅ”tinskog. Ne traže se idealizovana biÄa, veÄ idealizovane vrline[42] Ima ih dvanaest: CiganÄica (Å”p. La Gitanilla) Å irokogrudi udvaraÄ (Å”p. El amante liberal) Rinkonete i Kortadiljo (Å”p. Rinconete y Cortadillo) Engleska Å pankinja (Å”p. La espaƱola inglesa) Stakleni licencijat (Å”p. El licenciado Vidriera) Snaga krvi (Å”p. La fuerza de la sangre) Ljubomorni Ekstremadurac (Å”p. El celoso extremeƱo) Slavna sudopera (Å”p. La ilustre fregona) Dve devojke (Å”p. Las dos doncellas) GospoÄa Kornelija (Å”p. La seƱora Cornelia) Brak na prevaru (Å”p. El casamiento engaƱoso) Razgovor pasa (Å”p. El coloquio de los perros) āÅ irokogrudi udvaraÄā, āDve devojkeā, āGospoÄa Kornelijaā, āSnaga krviā i āEngleska Å pankinjaā su novele u kojima dominira ljubavna tematika (prefinjeno ili brutalno zavoÄenje, uzajamna ljubav, neuzvraÄena ljubav, tajna ljubav, ljubomora, ljubav potaknuta lepotom ili vrlinom, i dr.). Sadrže mnoÅ”tvo uzbudljivih dogaÄaja (brodolomi, trovanja, izdaje, dvoboji, padanje u ropstvo, neoÄekivani susreti, nezakonita deca, bolni rastanci) koji se deÅ”avaju u razliÄitim zemljama (Turska, Å panija, Italija, Engleska) i zavrÅ”avaju se na uobiÄajen i oÄekivan naÄin ā sreÄnim brakovima[39]. Skulptura sa Å panskog trga u Madridu (Federiko Kulo-Valera), dodata spomeniku Servantesu 1960. godine. āRinkonete i Kortadiljoā, āBrak na prevaruā i āRazgovor pasaā su tri novele u kojima ima elemenata pikarskog romana. āRinkonete i Kortadiljoā se smatra ne samo najboljom novelom ove zbirke, veÄ i nejuspelijom novelom Äitave Å”panske književnosti[39]. Radnje u pravom smislu reÄi, u ovoj noveli, zapravo nema, jer je ona opis kratkog razdoblja života dvojice pikara, bez uvoda i bez zakljuÄka. Radnja se odvija u Sevilji u pikarskom okruženju ā besposliÄari, lopovi, siledžije, prostitutke. Novela odiÅ”e vedrinom i živoÅ”Äu, kao i veÅ”to koriÅ”Äenim pikarskim žargonom. Servantes stvara komiÄne situacije uvoÄenjem pogreÅ”no izgovorenih uÄenih ili stranih reÄi i na taj naÄin ismeva težnju mnogih svojih savremenika, bez obzira na druÅ”tveni stalež, da izgledaju otmeno i uÄeno po svaku cenu. āBrak na prevaruā i āRazgovor pasaā su u stvari dva dela jedne duže novele[39]. Prvi deo (āBrak na prevaruā) govori o ljudima koji prevarom pokuÅ”avaju da izvuku neku korist za sebe ā siromaÅ”ni vojnik i siromaÅ”na žena sumnjivog morala predstavljaju se lažno jedno drugom i nakraju se venÄavaju. Radnja i pikarska sredina je opisana uverljivo sa mnoÅ”vom detalja i priÄom prevarenog mladoženje u prvom licu, kako je to uobiÄajeno u pikarskim romanima. Drugi deo (āRazgovor pasaā) se deÅ”ava u bolnici gde je zavrÅ”io prevareni mladoženja koji je iz svog kratkotrajnog braka izvukao samo neprijatnu bolest i gde on jedne noÄi, poÅ”to nije mogao da zaspi, sluÅ”a razgovor dva psa kroz koji se oživljava mnogo Å”ira pikarska sredina. Pas Berganza priÄa svoju život koji je proveo kao pravi pikaro, menjajuÄi gospodare, i kroz njegovu priÄu se sagledava naliÄje Å”panskog druÅ”tva onog vremena[39]. CiganÄica. Skulptura sa Å panskog trga u Madridu (Federiko Kulo-Valera), dodata spomeniku Servantesu 1960. godine. āCiganÄicaā i āSlavna sudoperaā su dve novele u kojima se obraÄuju sliÄne teme: u prvoj mlada Ciganka, u drugoj siromaÅ”na i lepa devojka, izazivaju veliku ljubav plemiÄa koji se preruÅ”avaju u siromaÅ”ne sluge kako bi mogli da budu bliže ženama koje vole, da bi se na kraju ispostavilo da je devojka plemenitog roda, Å”to omoguÄava brak izmeÄu dvoje zaljubljenih koji vraÄa glavne junake u okvire staleža kome po roÄenju pripadaju. U āCiganÄiciā posebnu vrednost imaju takoÄe i opisi naÄina života u ciganskoj sredini[39]. āLjubomorni Ekstremaduracā obraÄuje temu koja je bila veÄ mnogo puta obraÄivana u renesansi ā starac koji se ženi mladom devojkom. U ovoj noveli, stari ljubomorni muž, povratnik iz Amerike, iz velike ljubomore svoju mladu ženu zatvara u kuÄu, izoluje je od sveta i obasipa je poklonima i pažnjom. MeÄutim, i pored sve predostrožnosti, u taj briživo Äuvani svet ipak uspeva da prodre mangup Loajsa, a ljubomorni starac shvata da ne može slobodu jednog biÄa ograniÄiti zidovima. Kraj je neoÄekivan jer do preljube ipak nije doÅ”lo, ali starac umire od razoÄarenja, a mlada žena odlazi u manastir. U ranijoj verziji, kraj je bio klasiÄan - žena je prevarila muža, i taj kraj servantisti smatraju uverljivijim[39]. Ova tema je ranije obraÄivana obiÄno na komiÄan naÄin, meÄutim, Servantes joj je u ovoj noveli dao tragiÄnu dimenziju. Don Kihot Detaljnije: Don Kihot Spomenik Dulsineji i Don Kihotu u Tobozu āDon Kihotā je jedno od remek-dela Å”panske i svetske književnosti, najviÅ”e objavljivana i najprevoÄenija knjiga na svetu posle Biblije.[43]. Smatra se kamenom temeljcem zapadnoevropske književnosti i jednim od najboljih, ikad objavljenih dela fikcije, kao i najvažnijim delom Å”panskog Zlatnog veka (Å”p. Siglo de Oro) [44] Kako ga je sam pisac predstavio, āDon Kihotā je pisan kao parodija na viteÅ”ki roman koji je u Å”panskom druÅ”tvu 17. veka s jedne strane, joÅ” uvek imao pristalica, a s druge strane je bio žestoko kritikovan i ismevan u delima mnogih pisaca. Po temi i formi, Don Kihot podseÄa na viteÅ”ki roman sa elementima pikareskog, ljubavnog, pastoralnog i italijanskog romana. MeÄutim, u isto vreme sve je bilo drugaÄije, kao da je bilo izmeÅ”teno iz dotad poznatih okvira. Nakon mnogih napisanih studija tokom viÅ”e vekova, na kraju je zakljuÄeno da Don Kihot jednostavno ne može biti svrstan ni u jednu podvrstu romana koje su tada postojale i da su sve te vrste u stvari objedinjene u njemu. Zbog toga se āDon Kihotā smatra prvim modernim romanom ne samo Å”panske, veÄ i evropske književnosti[45]. Tema romana je bila viÅ”e nego poznata i ranije veÄ obraÄivana u literaturi ā liÄnost koja poludi od preteranog Äitanja, te uobrazi da je neÅ”to Å”to nije. Tema ludila je meÄutim veoma filozofski obraÄena. Ludilo daje āDon Kihotuā moguÄnost da se iÅ”Äupa iz krutih druÅ”tvenih okvira i da radi ono Å”to voli. Na neki naÄin, ludilo ga oslobaÄa druÅ”tvenih obaveza i obzira na koje ga inaÄe teraju njegov stalež i položaj. Ludilo Don Kihota takoÄe je dalo moguÄnost samom Servantesu da izrekne odreÄene kritike druÅ”tva (odnos starih i novih hriÅ”Äana, na primer) koje u to doba nisu mogle biti izreÄene od strane zdravorazumske osobe jer bi inaÄe morala da snosi posledice. Moderna servantistika, naroÄito poÄev od romantizma, nalazi u Don Kihotu jednu dublju, skriveniju filozofsku osnovu, kao na primer Ameriko Kastro, koji kao pravu temu āDon Kihotaā vidi āumetniÄki, moralno i intelektualno opravdano suprotstavljanje jednog protiv mnogihā[45]. Za razliku od viteÅ”kog romana koji ima linearnu strukturu radnje, āDon Kihotā ima kružni tok radnje koji je ujedno i posledica Servantesove misaone osnove dela. Kako prof. dr. PavloviÄ-SamuroviÄ kaže: ā Don Kihot može da pokuÅ”a bekstvo u svoj idealni svet, ali ne može u njemu da ostane. Äak ne može u njemu ni da umre. On Äe morati da se vrati na svoj poÄetak, da prizna da je ipak Alonso Kihano, sputan konkretnim okolnostima svoga stvarnog života, a da je Don Kihot bio samo njegovo toliko željeno, ali nikada stvarno dosegnuto drugo ja koga Äe se, pomiren sa sudbinom, smireno odreÄi na samrtnoj postelji[45]. ā āDon Kihotā je prvi put preveden na srpski 1895. i 1896.. godine pod naslovom āVeleumni plemiÄ Don Kihot od ManÄeā. Prevodilac je bio ÄorÄe PopoviÄ-DaniÄar, u izdanju Zadužbine I. M. Kolarca. To je istovremeno bio i prvi prevod na jedan od južnoslovenskih jezika[46]. Drugi prevod je uradio DuÅ”ko Vrtunski (prevod stihova D. Vrtunski i Branimir ŽivojinoviÄ) pod naslovom āOÅ”troumni plemiÄ Don Kihot od ManÄeā, a objavljen je 1988. godine u izdanju Matice srpske i beogradske izdavaÄke kuÄe Vajat[46]. TreÄi prevod je uradila Aleksandra ManÄiÄ, koji je objavljen 2005. godine u izdanju kuÄe āRadā. ManÄiÄka je knjizi dala i novi naslov: āMaÅ”toglavi idalgo Don Kihote od ManÄeā.[47][48] Pustolovine Persilesa i Sihismunde Detaljnije: Pustolovine Persilesa i Sihismunde Naslovna strana prvog izdanja āPustolovine Persilesa i Sihismundeā āPustolovine Persilesa i Sihismundeā je poslednje Servantesovo delo koje je posthumno objavljeno 1617. godine. Ovaj obimni roman Servantes je zapoÄeo joÅ” 1609. godine i najavljivao ga je viÅ”e puta u svojim drugim delima. Po tematici i strukturi, ovaj roman pripada pustolovnim romanima koji su u 16. veku bili veoma popularni, meÄutim, interesovanje za njih je naglo opalo u 17. veku. Kao uzor, Servantes je koristio Heliodorov roman āDoživljaji Heagena i Hariklejeā[49]. Glavna tema āPustolovina Persilesa i Sihismundeā je uzviÅ”ena i sudbinska ljubav koju je nemoguÄe uniÅ”titi. Dvoje prelepih i punih vrlina mladih ljudi kreÄe iz neke zemlje na krajnjem severu Evrope i kreÄe se ka samo njima poznatom cilju. Nakon mnogobrojnih pustolovina u kojima Äe im biti ugroženi i Äast i život, napokon stižu u Rim preko Portugala, Å panije i Francuske, gde Äe se pustolovina zavrÅ”iti njihovim brakom[49]. Roman je podeljen na Äetiri knjige. Prve dve opisuju dogaÄaje u hladnim severnim krajevima nekih nepoznatih zemalja gde su i priroda i ljudi potpuno drugaÄiji od onih u mediteranskim zemljama. Druge dve knjige obuhvataju pustolovine u krejevima koje je Servantes bolje poznavao i u koje ubacuje elemente geografske i druÅ”tvene realnosti. Radnja je linearna ā pustolovine su svaka za sebe posebna celina i deÅ”avaju se jedna za drugom[49]. Po formi i sadržini, ovo delo ima jasnu osnovu u evropskoj kulturnoj tradiciji. Osnovna misao koja se provlaÄi kroz ceo roman je neoplatonska koncepcija ljubavi, a sam roman sadrži elemente fantastike, neoÄekivanog i natprirodnog. Pored Persilesa i Sihismunde (koji su idealni ā puni vrlina, požrtvovani, poÅ”teni itd.), pojavljuju se i drugi likovi koji su suÅ”ta suprotnost - lažljivci, prevaranti, lopovi, ljudi koji su lakomisleni, povodljivi, zavidljivi, poroÄni i koji na kraju, dobijaju ono Å”to su zaslužili ā loÅ”i i zli su kažnjeni, a oni koji su uzor hriÅ”Äanske vrline su nagraÄeni[49]. Izgubljena i pripisana dela Servantes je u svojim delima takoÄe pominjao i druga dela koja je pisao ili koja je nameravao da piÅ”e, kao i da su se neke od njegovih komedija prikazivale sa uspehom, a Äiji su tekstovi izgubljeni. Tri dela Servantes pominje kao nedovrÅ”ena u posveti u Pustolovinama Persilesa i Sihismunde, a za koja se i dan danas ne zna da li ih je uopÅ”te napisao. To su drugi deo Galateje, āSlavni Bernardoā (Å”p. El famoso Bernardo), koji je verovatno viteÅ”ki roman u kome je glavni junak Bernardo del Karpio i āSedmice u baÅ”tiā (Å”p. Las semanas del jardĆn)[33]. Dramska dela za koja se pretpostavlja da su izgubljena i koje Servantes pominje u āPutu na Parnasā[33]: āVelika Turkinjaā (Å”p. La gran Turquesca), āPomorska bitkaā (Å”p. La batalla naval), koje pominje u āJerusalimā (Å”p. La JerusalĆ©n), āAmaranta ili ona majskaā (Å”p. La Amaranta o la del Mayo), āLjubavna Å”umaā (Å”p. El bosque amoroso), āJedinstvenaā (Å”p. La Ćŗnica), āGizdava Arsindaā (Å”p. La bizarra Arsinda) Od dela koja se pripisuju Servantesu, neka se pripisuju s viÅ”e, a neka sa manje osnova. MeÄu najpoznatije spadaju: āLažna tetkaā (Å”p. La tĆa fingida), prozni tekst u stilu Uzornih novela. Otkriven i predstavljen u 18. veku, ovaj tekst je smatran kao trinaesta uzorna novela, meÄutim, i dan danas servantisti ne mogu da se slože oko autorstva ovog dela[33]. āAuto o uzviÅ”enoj Devici od Gvadalupeaā (Å”p. Auto de la soberana Virgen de Guadalupe) auto sakramental koji se odnosi na pronalazak slike NaÅ”e Gospe od Gvadalupea, meÄutim, ova teorija danas nema mnogo onih koji je podržavaju[33]. āMeÄuigra o romansamaā (Å”p. EntremĆ©s de los romances), entremes koji govori o Äoveku koji je poludeo od Äitanja romansi, i koji je oÄigledno u tesnoj vezi sa Don Kihotom. Neki smatraju da je to bio prvi nacrt za Don Kihota, od koga je kasnije potekla ideja o romanu o poludelom hidalgu iz ManÄe, meÄutim, ne postoji slaganje meÄu servantistima oko autorstva ovog dela
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Ruski poratni roman Vladimir GermanoviÄ Lidin (Lidin, Vladimir GermanoviÄ, Moskva, 3. veljaÄe 1894. - 1979.) bio je ruski književnik i memoarist. Lidin je roÄen kao Vladimir Gomberg u ruskiiziranoj židovskoj obitelji u Moskvi. Njegov otac je bio vlasnik izvozne tvrtke. PohaÄao je Institut za orijentalne jezike Larazev i Moskovsko sveuÄiliÅ”te, gdje je 1915. diplomirao pravo. ZahvaljujuÄi nadahnuÄu ruskim neorealistima i zapadnim piscima kao Å”to je Guy de Maupassant, objavio je svoju prvu kratku priÄu 1908. godine, a do 1912. je suraÄivao s priÄama za razliÄite Äasopise i novine. Godine 1916. objavio je svoju prvu zbirku proze, pod nihilistiÄkim naslovom `Tryn-trava`, Å”to u prijevodu znaÄi `niÅ”ta nije važno`.[1] Tijekom Prvog svjetskog rata Lidin se borio na istoÄnom bojiÅ”tu. Tijekom ruskog graÄanskog rata, koji je uslijedio, pridružio se Crvenoj armiji i služio u istoÄnom Sibiru. Njegovo iskustvo u tim sukobima poslužilo je kao inspiracija za dvije zbirke kratkih priÄa koje su objavljene 1923.: Daily Humdrum i Tales of Many Days. Nakon rata mnogo je putovao zapadnom Europom i Bliskim istokom, prije nego Å”to se vratio u Moskvu, gdje je postao jedan od najvidljivijih sovjetskih pisaca 1920-ih. U tom razdoblju objavio je oko 20 knjiga, ukljuÄujuÄi kratku i dugu beletristiku, putopisnu literaturu i eseje. Njegov veliki meÄunarodni proboj dogodio se 1931., kada je njegov roman Otpadnik iz 1927. objavljen na engleskom i nekoliko drugih europskih jezika i donio mu je meÄunarodno priznanje. U Sjedinjenim Državama roman je objavljen 1932. pod naslovom `Cijena života`.[2] Za to vrijeme toliko je putovao da se smatralo da je `djelomiÄno boravio u inozemstvu`.[3] Njegov stil pisanja postao je moderniji 1930-ih, a druÅ”tvena poruka njegova pisanja postala je oÄitija. Njegova najpoznatija djela iz tog razdoblja bila su Vrijeme ribarstva (1930.), O Dalekom istoku (1932.) i roman Veliki, ili Pacifik (1933.), napisan nakon putovanja na Daleki istok i svi posveÄeni izgradnji novi život na istoÄnoj granici Rusije.[4] Nakon ulaska Rusije u Drugi svjetski rat, Lidin je izmeÄu 1941. i 1942. radio kao ratni izvjestitelj za ruski dnevnik Izvestia, dokumentirajuÄi prvu godinu njemaÄke invazije u zbirci eseja objavljenoj pod nazivom Zima 1941. [5]. Tijekom tog vremena napisao je i esej pod nazivom `Talnoe`, o istrebljivanju Židova od strane nacistiÄke vojske u Ukrajini, koji je uvrÅ”ten u Crnu knjigu: NacistiÄki zloÄin protiv židovskog naroda, zbirku svjedoÄanstava i iz prve ruke izvjeÅ”taji o perpetuaciji holokausta, koji su koriÅ”teni kao dokaz tijekom NĆ¼rnberÅ”kog procesa, ali nikada nisu bili objavljeni u Sovjetskom Savezu.[6][7][8] Nezadovoljstvo Josipa Staljina jednom od njegovih reportaža uÄinilo je da Lidin padne u nemilost sovjetskih vlasti. Bio je degradiran na mjesto u regionalnim vojnim novinama i izmeÄu 1943. i 1946. tamo nije imao objavljene radove, Å”to je znaÄajan nedostatak u njegovom inaÄe plodnom i stalnom radu. Tek kasnih 1940-ih ponovno je mogao objaviti svoje djelo. Osim ranijih spisa koji su tek sada objavljeni ā Å”to je najvažnije, romana Izgnanstvo, koji se bavi prve dvije godine nacistiÄke invazije, napisan 1942. i objavljen 1947. ā njegovi su spisi uglavnom bili konformistiÄki. Nakon Staljinove smrti, ponuÄen mu je niz istaknutih pozicija u Savezu sovjetskih pisaca i predavao je na Književnom institutu Maksima Gorkog. 1957. objavio je književne memoare Ljudi i susreti. Nastavio je pisati i objavljivati āādo kraja života.[1][6] Umro je 1979. u Moskvi u dobi od 85 godina. Obnovljeni interes za njegov rad u postsovjetskom razdoblju doveo je do toga da su njegove neobjavljeni bilježnice iz 1970-ih objavljene 1991. godine....
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! August Å enoa (Zagreb, 14. novembar 1838 ā Zagreb, 13. decembar 1881), hrvatski (nemaÄko-ÄeÅ”kog porekla) romanopisac, pripovjedaÄ, pjesnik, kritiÄar i feljtonist. Biografija Otac Augusta Å enoe, Alojz Å enoa (Schƶnoa), Nemac iz ÄeÅ”ke doselio se u Zagreb 1830, gde je bio upravnik poslastiÄarnice zagrebaÄke nadbiskupije. PoslastiÄarnica je radila u zagrebaÄkoj VlaÅ”koj ulici. Majka Terezija pl. RabaÄ (Rabacs) iz plemiÄke porodice slovaÄkog porekla, rodom iz BudimpeÅ”te, umrla je kada je August imao samo 8 godina. Å kolu i gimnaziju pohaÄao u Zagrebu i PeÄuju, a studirao je pravo u Pragu i Zagrebu, no studije nije zavrÅ”io. Na studije u Pragu ga je poslao njegov mecena katoliÄki biskup Josip Å trosmajer.[1] Bila mu je namenjena katedra profesora na Pravnoj akademiji u Zagrebu. Ali on se viÅ”e posvetio izuÄavanju književnosti, rizikujuÄi da ostane bez stipendije. U ÄeÅ”koj je doÅ”ao u dodir sa slovenskom književnoÅ”Äu i slovenskom omladinom, zbog Äega je postao iskreni pobornik slovenske uzajamnosti. Postao je panslavista[2] i veliki neprijatelj BeÄa i PeÅ”te. Tako da je prirodno Å”to se on, mladi ilirac `Avgust` Å enoa, kao `jurista` u Zagrebu javlja 1858. godine pretplatnikom srpske ÄiriliÄne knjige `CveÄe srbskih pesama`.[3] Dopisivao se sa Srbima, Miloradom PopoviÄem Å apÄaninom, dr JovanoviÄem i Jovanom SundeÄiÄem. Iz Praga je poÄeo da Å”alje novinske dopise, a kasnije postao veliki kritiÄar druÅ”tva kao novinar i urednik. Prve pesme objavljuje 1855. godine. Nakon ureÄivanja listova u BeÄu vraÄa se 1866. u Zagreb i radi u uredniÅ”tvu Ā«PozoraĀ», a potom kao gradski beležnik i gradski senator. Bio je upravnik i dramaturg u Hrvatskom zemaljskome kazaliÅ”tu (prethodnici HNK), urednik druÅ”tveno-književnog Äasopisa Ā«VijenacĀ» i potpredsjednik Matice hrvatske. Pred smrt (1879) je izdavao `HumoristiÄki list` u kojem je pisao protiv protivnika, onih iz reda hrvatskih ultradesniÄara. Prevodio je mnogo s njemaÄkog, francuskog, poljskog, ÄeÅ”kog i engleskog jezika. Poslednje Å”to je napisao bila je `Kletva`. Umro je 1881. godine u 42. godini života.[4] Bio je oženjen od 1868. godine zagrebaÄkom `patricijkom` Slavom roÄ. IÅ”tvanoviÄ, sa kojom je imao sinove Branimira i Milana. Milan je postao univerzitetski profesor i pisac, koji je izmeÄu ostalog napisao biografsku knjigu `Moj otac`. A Branko Å enoa je izmeÄu dva svetska rata bio direktor UmetniÄke galerije i upravnik ZagrebaÄkog kazaliÅ”ta (pozoriÅ”ta). Najuticajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. veka, Å enoa je istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - prvi pravi hrvatski romanopisac (delo Petra ZoraniÄa samo uslovno možemo nazvati romanom, dok se Ilirci ni nisu oprobali na tom polju), autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra savremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jeziÄkog standarda (Äesto je naglaÅ”avana Å enoina uloga kao jezikotvorca, Äoveka koji je viÅ”e uÄinio za elastiÄnost i izražajnost savremenog hrvatskog jezika od legije reÄnikopisaca i puristiÄkih savetodavaca). Å enoa se oprobao u svim književnim vrstama, i velikom broju je ili zaorao prvu brazdu, ili ostavio pisanu baÅ”tinu koju su kasniji pisci nasleÄivali (a neretko se i pokuÅ”avali osloboditi autorova uticaja). U javnosti se prvo proÄuo kao novinar dopisima iz Praga za āPozorā, naroÄito politiÄkim Älancima i feljtonima āPraÅ”ki listoviā, 1862. Å enoa udara temelje modernom hrvatskom feljtonu, osigurava mu dignitet i pretvara ga u eminentno literarni žanr. U seriji feljtona Zagrebulje (`Pozorā, 1866-67; āVijenacā, 1877, 1879-80) izražajnim stilom i razornim satiriÄkim diskursom komentariÅ”e aktualne, Äesto negativne pojave u zagrebaÄkoj svakodnevnici: odnaroÄenost, nemÄarenje, licemerje i konformizam. Feljtoni su imali velikog odjeka u javnosti, a javili su se i brojni podražavaoci (Rikard JorgovaniÄ, KovaÄiÄ), ali Äe tek MatoÅ” ne samo naslediti, nego i razviti tip Å enoinog podlistka. Na Å enoinu žurnalistiÄku fazu prirodno se nadovezuje kritiÄarska praksa. Uz male prekide deluje dvadesetak godina kao pozoriÅ”ni kritiÄar dajuÄi hrvatskom glumiÅ”tu presudne poticaje. Prokomentarisao je viÅ”e od sedam stotina predstava iznoseÄi - prvi u nas - relevantne sudove o svim bitnim Äiniocima pozoriÅ”nog Äina (glumi, režiji, scenografiji, scenskom govoru). U manifestu āO hrvatskom kazaliÅ”tu ` (`Pozorā, 1866) daje ne samo analizu stanja u hrvatskom glumiÅ”tu, nego i program njegova buduÄeg razvitka. Izrazito antigermanski raspoložen, Å enoa traži radikalan zaokret prema klasiÄnoj i savremenoj francuskoj, italijanskoj i slovenaÄkoj, te izvornoj hrvatskoj dramskoj književnosti. Svoje Äe repertoarsko-teatarske zamisli pokuÅ”ati provesti u delo prvo kao Älan pozoriÅ”nog odbora, a zatim i kao umetniÄki direktor i dramaturg Hrvatskoga zemaljskog kazaliÅ”ta. Uspeo je samo delimiÄno: doveo je na scenu klasike (Å ekspira, Molijera, Å ilera, Getea) i savremene francuske autore (Sardou, Skribe), ali su ga prilike ipak prisiljavale na repertoarske kompromise s malobrojnom zagrebaÄkom pozoriÅ”nom publikom. PiÅ”Äevo delovanje na dramskom polju je ograniÄeno na jedno delo - komediju iz zagrebaÄkog života u tri Äina āLjubica ` (`Pozorā, 1866; praizvedba 1868). U njoj tematizuje urbanu sredinu s nizom karakteristiÄnih, no priliÄno Å”ablonski oblikovanih likova. Posredi je zapravo dramatizovani feljton, zbog eksplicitnosti kritike Äesto na rubu scenskog pamfleta. No - iako je doživela neuspjeh i kod kritike i pozoriÅ”ne publike, Ljubica predstavlja prvi pokuÅ”aj da se hrvatskoj sceni prikaže savremeni zagrebaÄki život s nizom realistiÄnih portreta. NajveÄi je umetniÄki domet ostvario kao romanopisac. Å enoa je uveo roman u hrvatsku književnost i odgojio Äitateljsku publiku kojoj je ta, u Evropi druge polovine 19. veka dominantna književna vrsta, postala omiljeno Å”tivo. U skladu s literarnim programom koji je formulisao u kritiÄko-polemiÄkom tekstu āNaÅ”a književnost `, 1865, Å enoin je veliki romaneskni projekt usmeren na graÄu iz nacionalne istorije i na savremene dogaÄaje. No istorijski romani zauzimaju ipak srediÅ”nje mesto u njegovom opusu. Napisao je pet istorijskih romana: āZlatarovo zlato `,1871, āÄuvaj se senjske rukeā, 1875, āSeljaÄka bunaā, 1877, āDiogenesā, 1878 i āKletvaā, 1880-81; nedovrÅ”eno delo. U njima tematizuje dogaÄaje iz razliÄitih razdoblja hrvatske istorije: sukob izmeÄu Stjepka Gregorijanca i ZagrepÄana u 16. veku sa srediÅ”njom priÄom o ljubavi izmeÄu plemiÄa i graÄanke (Zlatarovo zlato), važnu epizodu iz uskoÄke istorije poÄetkom 17. veka (Äuvaj se senjske ruke), veliki sukob izmeÄu feudalaca i seljaka u 16. veku (SeljaÄka buna), politiÄke spletke u habzburÅ”koj Hrvatskoj u 18. veku (Diogenes), dogaÄaje iz 14. veka koji su preusmerili hrvatsku istoriju (Kletva). Dela slede model istorijskog romana koji je u evropsku književnost uveo Valter Skot. Bit je toga modela u vernoj rekonstrukciji istorijskih zbivanja na osnovu istraživanja autentiÄnih dokumenata i istorijskih vrela. Cilj je pokazati kako su neke ideje, druÅ”tvene okolnosti, raspored politiÄkih snaga delovali u odreÄenom vremenu i oblikovali život obiÄnih, malih ljudi. No, uza svu sliÄnost, Å enou od Skotovog modela dele i neke bitne razlike: hrvatski je romanopisac delovao u drugaÄijoj nacionalnoj, a i evropskoj književnoj klimi (ne smemo zaboraviti da je Å enoa mlaÄi savremenik Dostojevskog i Flobera). Iako je istorijski roman u tadaÅ”njoj hrvatskoj javnosti imao prvesntveno budniÄarsku ulogu, a sam je Å enoin književni program i bio na toj crti - valja primetiti da ga je, za razliku od treznog Å”kotskog romansijera, strast neretko ponela u opisu situacija, Å”to je imalo dugoroÄno plodotvoran uÄinak. Å enoa nije pisac psiholoÅ”kog realizma ukotvljenog u istorijske situacije (pa ni psihologiziranja romantiÄarskog uklona, majstori koga su francuski i engleski pisci kao Bencamin Konstant ili Å arlota Bronte). Ni autor ni publika nisu jednostavno imali vremena ni sklonosti za prikaze interioriziranih svesti ili problematiku raskoljenoga individuuma. Äitateljstvo je tražilo rekreiranje dogaÄaja koje Äe osnažiti i obogatiti nacionalnu svest. Å enoa je pisac velikih gestova, crno-belih likova, patosa koji je teÅ”ko podnoÅ”ljiv modernom senzibilitetu. No, istovremeno, on je tvorac monumentalnih masovnih scena, vrtoglavih preloma i preskoka u radnji, živopisno ocrtanih sporednih likova, te jeziÄne invencije koja u bujici protoka dogaÄaja ostavlja utisak vitalnosti i snage kakvu ne nalazimo kod njegovog Å”kotskog uzora. Å enoino je romaneskno stvaralaÅ”tvo izraz vitalizma āprofesora energijeā koji je lomio skuÄene okvire ondaÅ”nje provincijalne i provincijske Hrvatske; delo važno ne samo kao istorijski dokument, nego i živo u snazi zamaha koji sve njegove spisateljske mane (ploÅ”nost, patetiku, teatralnost) baca u senku kao nevažnu brljotinu na fresci. Å enoin model istorijskog romana izvrÅ”io je velik uticaj na hrvatsku pripovedaÄku prozu, i on Äe dominirati hrvatskim romanom sve do poÄetka 20. veka. Mnogi su pisci oponaÅ”ali njegovu strukturu i tehniku (Josip Eugen TomiÄ, Eugen KumiÄiÄ, Viktor Car Emin, Zagorka i dr.). Veliki je uspeh postigao i svojim āpovjesticamaā - pripovedaÄkim delima u stihu s motivima iz istoriije (Propast Venecije, Petar SvaÄiÄ, Å ljivari, Anka Neretvanka, Vinko HreljanoviÄ) ili iz narodnog predanjlja (Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuÄa, Postolar i vrag). KarakteriÅ”e ih lakoÄa izraza, gipkost stiha, naglaÅ”ena ritmiÄnost i, Äesto, humoristiÄki ton. Intencija im je ista kao i kod istorijskih romana: da budu sredstvo nacionalnog obrazovanja i prava Å”kola rodoljublja. U romanima i pripovetkama s graÄom iz savremenog života tematizuje konkretne socijalne, politiÄke i etiÄke probleme svoga vremena: privredne i moralne odnose izmeÄu sela i grada (Prosjak Luka, 1879), raspadanja zadruga i život seljaka u okolini Zagreba (Barun Ivica, 1874), moralno i materijalno propadanje plemstva (Vladimir, 1879), odlazak seljaÄkih sinova na Å”kolovanje u grad i njihovo uzdizanje na druÅ”tvenoj lestvici ili propadanje (Prijan Lovro, 1873), nemoral i rasipniÅ”tvo u graÄanskim krugovima (Ilijina oporuka, 1876), tragedije i zanose naÅ”ih uÄiteljica u prosveÄivanju sela (Branka, 1881). U tim delima insistira na psiholoÅ”koj i socijalnoj motivaciji pa je i fabula realizovana tako da pokazuje razvoj, karakter i motive delovanja likova. Zbog naglaÅ”ene druÅ”tvene kritike i analitiÄnosti, zbog interesa za klasne odnose i za aktualna kretanja na politiÄkoj pozornici svoga vremena, ali i zbog naÄina modeliranja zbilje, njegov se stvaralaÄki pristup veÄ približava realistiÄkoj paradigmi. No, i ovde treba primetiti da po svom habitusu Å enoa nije bio protagonista realistiÄke poetike, bilo estetske provenijencije kakva je dominirala u Francuskoj, bilo etiÄko-religijske koja karakteriÅ”e veliki ruski roman onoga doba. Uprkos tome, njegova dela savremene tematike su poÄeci hrvatskog realizma, osnovi Å”kole koju su, uz prepravke, dalje razvijali Ante KovaÄiÄ, Vjenceslav Novak, Ksaver Å andor Äalski i Milutin Cihlar Nehajev. Svi su hrvatski realisti izaÅ”li iz Å enoine kabanice, svi su razraÄivali njegovu tematiku, ugledali se u njegove likove, situacije i zaplete. Slabije su mu uspele lirske pesme koje zauzimaju važnije mesto samo u prvim godinama njegovog stvaralaÅ”tva. Manje je znaÄajan kao ljubavni, a viÅ”e kao politiÄki i socijalni pesnik. Å enoa je u mnogim pesmama izražavao pokretaÄke ideje svoga doba i politiÄki program Å trosmajerovog narodnjaÅ”tva (Na Ozlju gradu, Hrvatska pjesma, Budi svoj!, U slavu J. J. Å trosmajera, Klevetnikom Hrvatske, Hrvat Bosni i dr.). treba napomenuti da je Å enoa i osnivaÄ moderne hrvatske kajkavske dijalektalne poezije. NapisavÅ”i u manje od dvadeset godina opus od preko dvadeset dela, Å enoa je zasnovao modernu hrvatsku književnost na svim poljima. Kakav bi oblik imala ne samo hrvatska pisana reÄ, nego i kultura uopÅ”te, da nije bilo Å enoe - nemoguÄe je i zamisliti.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! August Å enoa (Zagreb, 14. novembar 1838 ā Zagreb, 13. decembar 1881), hrvatski (nemaÄko-ÄeÅ”kog porekla) romanopisac, pripovjedaÄ, pjesnik, kritiÄar i feljtonist. Biografija Otac Augusta Å enoe, Alojz Å enoa (Schƶnoa), Nemac iz ÄeÅ”ke doselio se u Zagreb 1830, gde je bio upravnik poslastiÄarnice zagrebaÄke nadbiskupije. PoslastiÄarnica je radila u zagrebaÄkoj VlaÅ”koj ulici. Majka Terezija pl. RabaÄ (Rabacs) iz plemiÄke porodice slovaÄkog porekla, rodom iz BudimpeÅ”te, umrla je kada je August imao samo 8 godina. Å kolu i gimnaziju pohaÄao u Zagrebu i PeÄuju, a studirao je pravo u Pragu i Zagrebu, no studije nije zavrÅ”io. Na studije u Pragu ga je poslao njegov mecena katoliÄki biskup Josip Å trosmajer.[1] Bila mu je namenjena katedra profesora na Pravnoj akademiji u Zagrebu. Ali on se viÅ”e posvetio izuÄavanju književnosti, rizikujuÄi da ostane bez stipendije. U ÄeÅ”koj je doÅ”ao u dodir sa slovenskom književnoÅ”Äu i slovenskom omladinom, zbog Äega je postao iskreni pobornik slovenske uzajamnosti. Postao je panslavista[2] i veliki neprijatelj BeÄa i PeÅ”te. Tako da je prirodno Å”to se on, mladi ilirac `Avgust` Å enoa, kao `jurista` u Zagrebu javlja 1858. godine pretplatnikom srpske ÄiriliÄne knjige `CveÄe srbskih pesama`.[3] Dopisivao se sa Srbima, Miloradom PopoviÄem Å apÄaninom, dr JovanoviÄem i Jovanom SundeÄiÄem. Iz Praga je poÄeo da Å”alje novinske dopise, a kasnije postao veliki kritiÄar druÅ”tva kao novinar i urednik. Prve pesme objavljuje 1855. godine. Nakon ureÄivanja listova u BeÄu vraÄa se 1866. u Zagreb i radi u uredniÅ”tvu Ā«PozoraĀ», a potom kao gradski beležnik i gradski senator. Bio je upravnik i dramaturg u Hrvatskom zemaljskome kazaliÅ”tu (prethodnici HNK), urednik druÅ”tveno-književnog Äasopisa Ā«VijenacĀ» i potpredsjednik Matice hrvatske. Pred smrt (1879) je izdavao `HumoristiÄki list` u kojem je pisao protiv protivnika, onih iz reda hrvatskih ultradesniÄara. Prevodio je mnogo s njemaÄkog, francuskog, poljskog, ÄeÅ”kog i engleskog jezika. Poslednje Å”to je napisao bila je `Kletva`. Umro je 1881. godine u 42. godini života.[4] Bio je oženjen od 1868. godine zagrebaÄkom `patricijkom` Slavom roÄ. IÅ”tvanoviÄ, sa kojom je imao sinove Branimira i Milana. Milan je postao univerzitetski profesor i pisac, koji je izmeÄu ostalog napisao biografsku knjigu `Moj otac`. A Branko Å enoa je izmeÄu dva svetska rata bio direktor UmetniÄke galerije i upravnik ZagrebaÄkog kazaliÅ”ta (pozoriÅ”ta). Najuticajniji i najplodniji hrvatski pisac 19. veka, Å enoa je istinski tvorac moderne hrvatske književnosti - prvi pravi hrvatski romanopisac (delo Petra ZoraniÄa samo uslovno možemo nazvati romanom, dok se Ilirci ni nisu oprobali na tom polju), autor opsežnoga korpusa romana, toga egzemplarnoga žanra savremene literature, inovator proze i tvorac razvijenoga urbanoga jeziÄkog standarda (Äesto je naglaÅ”avana Å enoina uloga kao jezikotvorca, Äoveka koji je viÅ”e uÄinio za elastiÄnost i izražajnost savremenog hrvatskog jezika od legije reÄnikopisaca i puristiÄkih savetodavaca). Å enoa se oprobao u svim književnim vrstama, i velikom broju je ili zaorao prvu brazdu, ili ostavio pisanu baÅ”tinu koju su kasniji pisci nasleÄivali (a neretko se i pokuÅ”avali osloboditi autorova uticaja). U javnosti se prvo proÄuo kao novinar dopisima iz Praga za āPozorā, naroÄito politiÄkim Älancima i feljtonima āPraÅ”ki listoviā, 1862. Å enoa udara temelje modernom hrvatskom feljtonu, osigurava mu dignitet i pretvara ga u eminentno literarni žanr. U seriji feljtona Zagrebulje (`Pozorā, 1866-67; āVijenacā, 1877, 1879-80) izražajnim stilom i razornim satiriÄkim diskursom komentariÅ”e aktualne, Äesto negativne pojave u zagrebaÄkoj svakodnevnici: odnaroÄenost, nemÄarenje, licemerje i konformizam. Feljtoni su imali velikog odjeka u javnosti, a javili su se i brojni podražavaoci (Rikard JorgovaniÄ, KovaÄiÄ), ali Äe tek MatoÅ” ne samo naslediti, nego i razviti tip Å enoinog podlistka. Na Å enoinu žurnalistiÄku fazu prirodno se nadovezuje kritiÄarska praksa. Uz male prekide deluje dvadesetak godina kao pozoriÅ”ni kritiÄar dajuÄi hrvatskom glumiÅ”tu presudne poticaje. Prokomentarisao je viÅ”e od sedam stotina predstava iznoseÄi - prvi u nas - relevantne sudove o svim bitnim Äiniocima pozoriÅ”nog Äina (glumi, režiji, scenografiji, scenskom govoru). U manifestu āO hrvatskom kazaliÅ”tu ` (`Pozorā, 1866) daje ne samo analizu stanja u hrvatskom glumiÅ”tu, nego i program njegova buduÄeg razvitka. Izrazito antigermanski raspoložen, Å enoa traži radikalan zaokret prema klasiÄnoj i savremenoj francuskoj, italijanskoj i slovenaÄkoj, te izvornoj hrvatskoj dramskoj književnosti. Svoje Äe repertoarsko-teatarske zamisli pokuÅ”ati provesti u delo prvo kao Älan pozoriÅ”nog odbora, a zatim i kao umetniÄki direktor i dramaturg Hrvatskoga zemaljskog kazaliÅ”ta. Uspeo je samo delimiÄno: doveo je na scenu klasike (Å ekspira, Molijera, Å ilera, Getea) i savremene francuske autore (Sardou, Skribe), ali su ga prilike ipak prisiljavale na repertoarske kompromise s malobrojnom zagrebaÄkom pozoriÅ”nom publikom. PiÅ”Äevo delovanje na dramskom polju je ograniÄeno na jedno delo - komediju iz zagrebaÄkog života u tri Äina āLjubica ` (`Pozorā, 1866; praizvedba 1868). U njoj tematizuje urbanu sredinu s nizom karakteristiÄnih, no priliÄno Å”ablonski oblikovanih likova. Posredi je zapravo dramatizovani feljton, zbog eksplicitnosti kritike Äesto na rubu scenskog pamfleta. No - iako je doživela neuspjeh i kod kritike i pozoriÅ”ne publike, Ljubica predstavlja prvi pokuÅ”aj da se hrvatskoj sceni prikaže savremeni zagrebaÄki život s nizom realistiÄnih portreta. NajveÄi je umetniÄki domet ostvario kao romanopisac. Å enoa je uveo roman u hrvatsku književnost i odgojio Äitateljsku publiku kojoj je ta, u Evropi druge polovine 19. veka dominantna književna vrsta, postala omiljeno Å”tivo. U skladu s literarnim programom koji je formulisao u kritiÄko-polemiÄkom tekstu āNaÅ”a književnost `, 1865, Å enoin je veliki romaneskni projekt usmeren na graÄu iz nacionalne istorije i na savremene dogaÄaje. No istorijski romani zauzimaju ipak srediÅ”nje mesto u njegovom opusu. Napisao je pet istorijskih romana: āZlatarovo zlato `,1871, āÄuvaj se senjske rukeā, 1875, āSeljaÄka bunaā, 1877, āDiogenesā, 1878 i āKletvaā, 1880-81; nedovrÅ”eno delo. U njima tematizuje dogaÄaje iz razliÄitih razdoblja hrvatske istorije: sukob izmeÄu Stjepka Gregorijanca i ZagrepÄana u 16. veku sa srediÅ”njom priÄom o ljubavi izmeÄu plemiÄa i graÄanke (Zlatarovo zlato), važnu epizodu iz uskoÄke istorije poÄetkom 17. veka (Äuvaj se senjske ruke), veliki sukob izmeÄu feudalaca i seljaka u 16. veku (SeljaÄka buna), politiÄke spletke u habzburÅ”koj Hrvatskoj u 18. veku (Diogenes), dogaÄaje iz 14. veka koji su preusmerili hrvatsku istoriju (Kletva). Dela slede model istorijskog romana koji je u evropsku književnost uveo Valter Skot. Bit je toga modela u vernoj rekonstrukciji istorijskih zbivanja na osnovu istraživanja autentiÄnih dokumenata i istorijskih vrela. Cilj je pokazati kako su neke ideje, druÅ”tvene okolnosti, raspored politiÄkih snaga delovali u odreÄenom vremenu i oblikovali život obiÄnih, malih ljudi. No, uza svu sliÄnost, Å enou od Skotovog modela dele i neke bitne razlike: hrvatski je romanopisac delovao u drugaÄijoj nacionalnoj, a i evropskoj književnoj klimi (ne smemo zaboraviti da je Å enoa mlaÄi savremenik Dostojevskog i Flobera). Iako je istorijski roman u tadaÅ”njoj hrvatskoj javnosti imao prvesntveno budniÄarsku ulogu, a sam je Å enoin književni program i bio na toj crti - valja primetiti da ga je, za razliku od treznog Å”kotskog romansijera, strast neretko ponela u opisu situacija, Å”to je imalo dugoroÄno plodotvoran uÄinak. Å enoa nije pisac psiholoÅ”kog realizma ukotvljenog u istorijske situacije (pa ni psihologiziranja romantiÄarskog uklona, majstori koga su francuski i engleski pisci kao Bencamin Konstant ili Å arlota Bronte). Ni autor ni publika nisu jednostavno imali vremena ni sklonosti za prikaze interioriziranih svesti ili problematiku raskoljenoga individuuma. Äitateljstvo je tražilo rekreiranje dogaÄaja koje Äe osnažiti i obogatiti nacionalnu svest. Å enoa je pisac velikih gestova, crno-belih likova, patosa koji je teÅ”ko podnoÅ”ljiv modernom senzibilitetu. No, istovremeno, on je tvorac monumentalnih masovnih scena, vrtoglavih preloma i preskoka u radnji, živopisno ocrtanih sporednih likova, te jeziÄne invencije koja u bujici protoka dogaÄaja ostavlja utisak vitalnosti i snage kakvu ne nalazimo kod njegovog Å”kotskog uzora. Å enoino je romaneskno stvaralaÅ”tvo izraz vitalizma āprofesora energijeā koji je lomio skuÄene okvire ondaÅ”nje provincijalne i provincijske Hrvatske; delo važno ne samo kao istorijski dokument, nego i živo u snazi zamaha koji sve njegove spisateljske mane (ploÅ”nost, patetiku, teatralnost) baca u senku kao nevažnu brljotinu na fresci. Å enoin model istorijskog romana izvrÅ”io je velik uticaj na hrvatsku pripovedaÄku prozu, i on Äe dominirati hrvatskim romanom sve do poÄetka 20. veka. Mnogi su pisci oponaÅ”ali njegovu strukturu i tehniku (Josip Eugen TomiÄ, Eugen KumiÄiÄ, Viktor Car Emin, Zagorka i dr.). Veliki je uspeh postigao i svojim āpovjesticamaā - pripovedaÄkim delima u stihu s motivima iz istoriije (Propast Venecije, Petar SvaÄiÄ, Å ljivari, Anka Neretvanka, Vinko HreljanoviÄ) ili iz narodnog predanjlja (Božja plahtica, Kameni svatovi, Kugina kuÄa, Postolar i vrag). KarakteriÅ”e ih lakoÄa izraza, gipkost stiha, naglaÅ”ena ritmiÄnost i, Äesto, humoristiÄki ton. Intencija im je ista kao i kod istorijskih romana: da budu sredstvo nacionalnog obrazovanja i prava Å”kola rodoljublja. U romanima i pripovetkama s graÄom iz savremenog života tematizuje konkretne socijalne, politiÄke i etiÄke probleme svoga vremena: privredne i moralne odnose izmeÄu sela i grada (Prosjak Luka, 1879), raspadanja zadruga i život seljaka u okolini Zagreba (Barun Ivica, 1874), moralno i materijalno propadanje plemstva (Vladimir, 1879), odlazak seljaÄkih sinova na Å”kolovanje u grad i njihovo uzdizanje na druÅ”tvenoj lestvici ili propadanje (Prijan Lovro, 1873), nemoral i rasipniÅ”tvo u graÄanskim krugovima (Ilijina oporuka, 1876), tragedije i zanose naÅ”ih uÄiteljica u prosveÄivanju sela (Branka, 1881). U tim delima insistira na psiholoÅ”koj i socijalnoj motivaciji pa je i fabula realizovana tako da pokazuje razvoj, karakter i motive delovanja likova. Zbog naglaÅ”ene druÅ”tvene kritike i analitiÄnosti, zbog interesa za klasne odnose i za aktualna kretanja na politiÄkoj pozornici svoga vremena, ali i zbog naÄina modeliranja zbilje, njegov se stvaralaÄki pristup veÄ približava realistiÄkoj paradigmi. No, i ovde treba primetiti da po svom habitusu Å enoa nije bio protagonista realistiÄke poetike, bilo estetske provenijencije kakva je dominirala u Francuskoj, bilo etiÄko-religijske koja karakteriÅ”e veliki ruski roman onoga doba. Uprkos tome, njegova dela savremene tematike su poÄeci hrvatskog realizma, osnovi Å”kole koju su, uz prepravke, dalje razvijali Ante KovaÄiÄ, Vjenceslav Novak, Ksaver Å andor Äalski i Milutin Cihlar Nehajev. Svi su hrvatski realisti izaÅ”li iz Å enoine kabanice, svi su razraÄivali njegovu tematiku, ugledali se u njegove likove, situacije i zaplete. Slabije su mu uspele lirske pesme koje zauzimaju važnije mesto samo u prvim godinama njegovog stvaralaÅ”tva. Manje je znaÄajan kao ljubavni, a viÅ”e kao politiÄki i socijalni pesnik. Å enoa je u mnogim pesmama izražavao pokretaÄke ideje svoga doba i politiÄki program Å trosmajerovog narodnjaÅ”tva (Na Ozlju gradu, Hrvatska pjesma, Budi svoj!, U slavu J. J. Å trosmajera, Klevetnikom Hrvatske, Hrvat Bosni i dr.). treba napomenuti da je Å enoa i osnivaÄ moderne hrvatske kajkavske dijalektalne poezije. NapisavÅ”i u manje od dvadeset godina opus od preko dvadeset dela, Å enoa je zasnovao modernu hrvatsku književnost na svim poljima. Kakav bi oblik imala ne samo hrvatska pisana reÄ, nego i kultura uopÅ”te, da nije bilo Å enoe - nemoguÄe je i zamisliti.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Dragoslav JovanoviÄ (Beograd, 4. decembar 1886 ā Beograd, 16. jul 1939), doktor prava, profesor Pravnog fakulteta i rektor Univerziteta u Beogradu od 1936. do 1939. godine. Biografija RoÄen je 4. decembra 1886. godine u Beogradu u ÄinovniÄkoj porodici. Njegov otac Bogoljub JovanoviÄ (1839ā1924), Älan Srpskog UÄenog DruÅ”tva, bio je dugi niz godina statistiÄar i upravnik Uprave državne statistike u Srbiji. Majka Emilija (1860ā1939) poticala je iz uÄiteljske porodice DimiÄ, a i sama je do udaje radila kao nastavnica KragujevaÄke gimnazije. Nakon osnovne Å”kole zavrÅ”io je Prvu muÅ”ku gimnaziju, a potom Pravni fakultet u Beogradu. Neposredno pred poÄetak Prvog svetskog rata, tokom 1913. i 1914. godine zajedno sa Živkom JovanoviÄem je kao stipendista pohaÄao doktorske studije na Pravnom fakultetu u Parizu. Nakon poÄetka rata napustio je Francusku i doÅ”ao u Srbiju, gde je jedno vreme bio tumaÄ u francuskoj vojnoj misiji, ali se potom razboleo pa je tokom austrougarske okupacije ostao u Beogradu.[1] Posle osloboÄenja zemlje i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca doktorirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Godine 1919. je bio postavljen za sekretara Generalne direkcije državnog raÄunovodstva, a 1920. je postao sekretar u kabinetu ministra finansija. Iste godine je postavljen i za bibliotekara Ministarstva finansija sa rangom inspektora. Godine 1921. je postao naÄelnik Generalne direkcije državnih dugova.[1] Nakon nekoliko godina napustio je ÄinovniÄku službu i 1923. godine je bio postavljen za vanrednog profesora javnog prava na Pravnom fakultetu. Godine 1930. je postao redovni profesor Univerziteta u Beogradu. Bavio se nauÄnim radom, a glavna dela su mu bila Pojam zakona i DonoÅ”enje zakona. Pojam zakona je bio i njegova doktorska teza, koju je odbranio 1923. godine pred tadaÅ”njim dekanom pravnog fakulteta Äedomiljem MitroviÄem, Jevgenijem Spektorskim i svojim mentorom, Slobodanom JovanoviÄem. Bio je urednik enciklopedije āSveznanjeā. SaraÄivao je prilikom donoÅ”enja svih zakona, uredbi i pravilnika Univerziteta u Beogradu, kao i u njihovim izmenama i dopunama. Bio je jedan od osnivaÄa i prvi predsednik Kreditne zadruge univerzitetskih nastavnika, a takoÄe je saraÄivao i u upravi Udruženja univerzitetskih nastavnika. Bio je predsednik Jugoslovenskog profesorskog druÅ”tva i Jugoslovenskog uÄiteljskog udruženja.[2] Bio je meÄu osnivaÄima Vukove zadužbine 1937. godine i zamenik njenog prvog predsednika Aleksandra BeliÄa,[3][4] a takoÄe i Älan prvog nadzornog odbora Srpskog kulturnog kluba.[5] U vreme velikih politiÄkih sukoba na Beogradskom univerzitetu, u kojima je stradao student Žarko MarinoviÄ, svega par dana nakon tragedije odlukom Univerzitetskog veÄa je 28. aprila 1936. godine bio izabran za rektora Univerziteta.[6] Iako je bio veliki pravni struÄnjak i ugledni profesor, njegov izbor za rektora bio je prvenstveno jer nije pripadao nijednoj politiÄkoj partiji i bio je pomirljivog duha koji mu je pomogao da unese potrebni mir izmeÄu raznih studentskih grupa i vlasti Univerziteta.[7] Zbog svog slobodoumnog i demokratskog ponaÅ”anja, ali i popustljivosti prema revolucionarnom studentskom pokretu, nazivan je ācrveni rektorā. Bio je oženjen Milicom roÄ. StajiÄ, sa kojom je imao troje dece, sinove Bogoljuba, Desimira i kÄerku Milu. Sin Bogoljub bio je slikar.[8] Umro je 16. jula 1939. godine u Beogradu i sahranjen je na Novom groblju. Za svoje uÄeÅ”Äe u Prvom svetskom ratu bio je odlikovan ÄehoslovaÄkim Ordenom belog lava treÄeg reda i, pred samu smrt, francuskom Legijom Äasti treÄeg reda.[9] U znak seÄanja na njega, jedna ulica u centru Beograda, koja spaja ulicu Kralja Milana i Trg Nikole PaÅ”iÄa, nosi njegovo ime...
U dobrom stanju sadržaj Äetvrte knjige izraza juli-decembar 1958 godine BegiÄ Midhat: Samokovlijina izvjesnost (240āĀ»250); Izdateljska pitanja (348ā350); Pjesnik vizionar (402ā408); Trenutak Židovih piodova (435ā438) BogiÄeviÄ Miodrag: Nemirno, neobiÄno i neizvjesno pjesniÄko putovanja (251ā257); Poruka mrtvih1 životu (H. TahmiÅ”ÄiÄ) V- p (365ā370). i DaviÄo Oskar: Povodom romana Radomira KonstantinoviÄa (551ā557) Diana SreÄko: Golobov glas odjekuje hodnicima (267ā270) OragutinoviÄ Branko: Stevan HristiÄ (1885-1958), (529^ā536.) Eliot T. S. Granice kritike (60ā-743J; Focht Ivan: Pavle StefanoviÄ: Ā»Tragom tonaĀ« (101ā108); VodeÄi njemaÄki kritiÄari o stanju književne kritike (132ā135); Sedlmayrova djagnoza I, (181ā193); Sedlmayrova dijagnoza II, (331ā341); Hegel o umjetniÄkoj spoznaji (537ā550) Gamulin Grgo Umjetnost Ignjata Joba (1ā9); GromaÄe Otona Giiha (342ā347); Tri umjetnika (598ā603) GavriloviÄ Zoran: Sima PanduroviÄ (285ā298) Ivanov Biagoja: TaÅ”ko Georgievsfci/ Ā»Mi iza nasipaĀ« (609ā611) JeliÄ Branko Andre Moroa / U traganju za Marselom Prustom (123ā 127); DuÅ”an MiteÄiÄ / Emil ZoJa (614ā617) JovanoviÄ RaÅ”ko: MiÅ”ko Kranjec / izabrane pripovetke (507ā509) Karaulac Miroslav: ZaÄarani lepotan (B. TimotljeviÄ), (374ā376) KecmanoviÄ Ilija; Lik Äoveka (393^ā401); Život S. S. KranjÄeViÄa (433ā434) KoÅ”utiÄ R. Vladeta: PesniÄko delo Garsije Lorke (558 582) Leovae Slavko: Jure KaÅ”telan Ā»Malo kamena i puno snovaĀ« (115ā117)/ Eseji Jovana HristiÄa (260ā264); Stevan RaiÄkoviÄ Ā»Kasno letoĀ« (362ā365); Miodrag ÄurÄeviÄ / Dozivanje himera (607ā609); Lukijanov smeh (612ā614) MaÄareviÄ Vlado: Engleska kazaliÅ”ta (510ā515) MarinoviÄ Vitomir: Milan BegoviÄ i naÅ”a moderna (377ā385) NenadoviÄ Jelena : Umetnost i zabava (299ā305) NovakoviÄ BoÅ”ko: Antologija srpske književne kritike (104ā108); Sudbina i poziv pesnika (409ā413); Elegija I Humor DuÅ”ana KostiÄa (503ā507); Hrvatski književni kritiÄari (604ā607) OstojiÄ Karlo. Na granici simbola (485ā502) PantiÄ Miroslav Jedan osvrt na srpsku književnu kritiku od Ruvarca do NediÄa (450ā469) PaviÄ Milorad: Na marginama Ā»Priloga za književnostĀ« (281ā283) PavloviÄ Luka: RazmiÅ”ljanja o adaptaciji (155ā159) PenÄiÄ Sava: Nikos Kazancakis Ā»Hristos ponovo razapetĀ« (277ā280) Peratoner Ervin: Äovjek u pobuni ā i u zbirci eseja A. Camusa (144ā147) PetriÄ Vladimir: Poezija filma (476ā484) PlavÅ”a DuÅ”an: Jugoslovenska deveta simfonija (231ā239) PopoviÄ MiÄa. Poezija i slikarstvo (470ā475) RotkoviÄ Radoslav: Ā»Hrvatski esejĀ« (108ā111) Sabljak Tomislav: Na marginama poezije A. B. SimiÄa (623ā631) StefanoviÄ Pavle: Tri suÅ”tinske novine u naÅ”oj umetnosti (75ā93) StojanoviÄ Jugana: PrevoÄenje književnih dela (49ā59) Suvin Darko: O nauci, umjetnosti, nauci o umjetnosti i nauÄnoj umjetnosti (140ā143) SamiÄ Midhat: Ā»TravniÄka KronikaĀ« I. AndriÄa na francuskom (.94ā1 oo> Å aula ÄorÄe Novo i humano u tekstovima Eugena Ionesca (148ā154); Marginalije o nepopularnosti savremene muzike (194ā204) Site! Miroslav: - Diskusija o suvremenom proznom izrazu U poljskoj knjževnoj kritici (385ā391 ) JiriÄek Božidar: KritiÄka rijeÄ FrantiÅ”eka ; Salde (617ā622) SoftiÄ Julije: Silvije Sttratimir KranjÄeviÄ u ogledalu naÅ”e kritike (414ā432) TahmiÅ”ÄiÄ Husefru Pesnici na rivijeri - (1284*331); Arsen DikliÄ Ā»Ne okreÄi se, sineĀ« (265ā267); Branko V. RadiÄeviÄ: Ā»UÄeni maÄakĀ« (270ā274); Velika upitnost ruÅ”i ;poezije: (358ā361); Plakat (521ā525) TautoviÄ Radojica Fragmenti o prevazilaženju Äoveka u umetnosti (29ā48) ? PriÄa 6 priÄi . (161 ā180); Nadumetnost Odlomak (439ā449)` TopÄiÄ Zaim: - Trenutak | svježine na KoÄiÄevoj visini`.(131ā132) BriÅ”i ā hiljadugodiÅ”nja riznica umjetnosti (515ā520); Ā»Na terasiĀ« (113--115) TrifkoviÄ Risto: Francuska provincija (IMā113); Knez sanjar (121ā-123); Rober Sabatje ā Bulevar11(257ā259); Jedno sumarno viÄenje (274-277); `Povratak poeziji ili `sluÄajan sluÄaj jednog pjesnika (351ā357); IzmeÄu erosa i flore (370ā374) TrifunoviÄ Lazar: V. Kandinski, (10ā28); (205ā230) VereÅ” Å aÅ”a : Da ljubav potraje (117ā120) Zidari IvbT - : Ā»UliksĀ« pred naÅ”im Äitaocem (306ā330) VitoÅ”eviÄ DragiÅ”a: IzmeÄu kontrasta i harmonije ( 631ā643) ŽivanÄeviÄ Milorad: Ā»Evgenije OnjeginĀ« u naÅ”oj prevodnoj literatuĀ« (135ā139) ŽivkoviÄ DragiÅ”a: Aleksa Å antiÄ ( VeÄe na Å”kolju)/(5`83ā^97) PREVODIOCI Ivo Vidan: Granice kritike-, (60-ā74), br. 7ā-f LIKOVNI PRILOZI Ignjat Job:. Ribari na Capriju, 1921 Nedjelja,4 1932; Vela glavica, 1933; Kameni stol; 1.935 (br. 7ā8) V. Kandinski: Portret Marije KruÅ”Äov 1^00; Ustava, 1901; Ruska lepotica u pejsažu, 1905; Plakat za prvu izložbu Ā»PhalankaĀ«, 1901 ;_Plavo brdo, 1908; Na obali, 1903 (br. 7ā8) 1 Impresija br. 4, 191 f; Improvizacija br. 18, 1911; Kompozicija br. 2, 1910; Kompozicija, 1930; Nacrt za inscenaciju IV - slike kompozicije Musorgskog Ā»Slike sa -izloĀ¬Å¾beĀ« ; Kompozicija,-1934; Elan Tempere, 1944 (br. 9)- Ivan MeÅ”troviÄ: _ ` M Silvije Strahimiir KranjÄeViÄ-(BrĀ» 11) Oton Postružnik: Jesen (Br. 12) Trano Å imunoviÄ: Mede na brijegu (br. 12) Slavko ^fžajV Barokna figura (br. 12) - ;
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Jovan Sterija PopoviÄ (VrÅ”ac, 13. januar 1806 ā VrÅ”ac, 10. mart 1856) bio je srpski književnik i jedan od vodeÄih intelektualaca svoga vremena. Smatra se osnivaÄem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa. Ministar prosvete Jovan Sterija PopoviÄ doneo je 10. maja 1844. godine ukaz, kojim je osnovan āMuzeum serbskiā u Beogradu Äime se smatra osnivaÄem ove ustanove.[1] U Sterijinoj spomen kuÄi dugo je godina bilo sediÅ”te Književne opÅ”tine VrÅ”ac. Jovan Sterija PopoviÄ (ili Jovan PopoviÄ Sterijin) je roÄen 13. januara (1. januara po julijanskom kalendaru) 1806. godine u trgovaÄkoj porodici. Otac Sterija, trgovac, je bio Grk (Sterija na grÄkom znaÄi zvezda), po nekima Cincarin; a majka Julijana Äerka Äuvenog slikara Nikole NeÅ”koviÄa. Osnovnu i srednju Å”kolu pohaÄao je u VrÅ”cu, TemiÅ”varu i PeÅ”ti, a prava u Kežmarku.[2] JoÅ” kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je iskljuÄen iz deÄjih igara, stalno uz majku, sa uroÄenim posmatraÄkim darom. Leva ruka mu je inaÄe bila `suva` - paralizovana, usled Å”loga u ranom detinjstvu. Njihova kuÄa se nalazila na poÄetnom delu Pijace vrÅ”aÄke, u neposrednoj blizini Saborne - Velike crkve. Kada mu je majka Julijana[3] naprasno preminula, Sterija je morao da izdrži veliku borbu sa ocem oko daljeg Å”kolovanja. Otac Sterija[4] trgovac mu je bio doÅ”ljak. Sterija nije zabeležio odakle mu se otac doselio u VrÅ”ac. Ali smatra se da je njegov predak po ocu - Sterija, zabeležen je od strane `latinske administracije MaÄarske` 1753. godine, kao trgovac u MiÅ”kolcu.[5] Napisao je samo biografiju svoga dede po majci Nikole NeÅ”koviÄa. Kad se oženio, trgovac Sterija je kao domazet uÅ”ao u kuÄu svog uglednog pokojnog tasta NeÅ”koviÄa. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena, pisali ne samo Stefan PopoviÄ (kako je zabeležen u Protokolu kreÅ”Äajemih, prilikom krÅ”tenja prvenca Jovana), nego i āÅ terija Molerovā. Za vreme pohaÄanja osnovne Å”kole u PeÅ”ti, Jovan je imao prilike da u jednom nemaÄkom pozoriÅ”tu vidi klasike i najbolje glumce cele MaÄarske, a isto tako i manje klasiÄna dramska uobliÄavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliÄeni tipovi bliski njegovim dotadaÅ”njim iskustvima o bidermajerskom graÄanstvu. U PeÅ”ti je bio blizak prijatelj sa dve liÄnosti rodom iz VrÅ”ca: ÄorÄem StankoviÄem, jednim od kasnijih osnivaÄa Matice srpske, i Julijanom VijatoviÄ-RadivojeviÄ, kÄerkom vrÅ”aÄkog senatora, Å”kolovanom u BeÄu, koja se udala za pomodnog krojaÄa RadivojeviÄa i sama bila spisateljica. Jovan Sterija PopoviÄ Jedno vreme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doÄe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao naÄelnik Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom položaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoÅ”kolske nastave i jedan od osnivaÄa UÄenog srpskog druÅ”tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UÄestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozoriÅ”te na Äumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom āSmrt Stefana DeÄanskogā. Od 1848. godine i sukoba sa politiÄarima, posebno Tomom VuÄiÄem PeriÅ”iÄem, oteran je iz Srbije i živeo je u VrÅ”cu, usamljen i razoÄaran. Advokat vrÅ”aÄki Jovan se kasno oženio; bilo je to septembra 1850. godine, sa Jelenom - Lenkom ManojloviÄ roÄ. DimiÄ, udovicom iz VrÅ”ca.[6] Jovan Sterija PopoviÄ je umro 10. marta (26. februara po starom kalendaru) 1856. godine.[7] NaÄelnik Ministarstva prosvete Kao naÄelnik Ministarstva prosvete (1842ā1848) mnogo je uÄinio za organizovano razvijanje Å”kolstva. Godine 1844. doneo je Å”kolski zakon (Ustrojenije javnog uÄiliÅ”nog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao Å”kolski predmet od I Š“Š¾ VI razreda gimnazije, ali joÅ” uvek neobavezan za uÄenike.[8] Posebno je znaÄajan njegov napor na prouÄavanju i oÄuvanju kulturnog nasleÄa Srbije. Predložio je Sovjetu da se donese Uredba o zaÅ”titi starina, pa je Srbija Sterijinom zaslugom donela prvi pravni akt o zaÅ”titi spomenika kulture.[9] Književni rad Spomenik Jovanu Steriji PopoviÄu u rodnom gradu - VrÅ”cu. Tvrdica (Kir Janja). Drugo izdanje iz 1838. godine. Detalj spomenika Jovanu Steriji PopoviÄu ispred Srpskog narodnog pozoriÅ”ta u Novom Sadu PozoriÅ”ni plakat za `Smrt Stefana DeÄanskog` 1841. PopoviÄ je svoju književnu delatnost zapoÄeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grÄkih narodnih junaka. PoÅ”to je njegov otac bio Grk, i u mladosti se zagrevao za grÄke ustanike. To su bili neveÅ”ti ÄaÄki pokuÅ”aji. Kao mladiÄ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviÄa, i po ugledu na njega piÅ”e roman āBoj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraidaā. To je dosta neveÅ”ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviÄ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuÅ”ava da tuÄu graÄu prenese u okvir srpske proÅ”losti. Roman je prepun nelogiÄnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriÄnom spisu (āRoman bez romanaā) ismejao takav naÄin rada, oÅ”tro napao plaÄevne i fantastiÄne romane Milovana VidakoviÄa i njegovih podražavalaca i propovedao književnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na život. To delo je inaÄe bilo posveÄeno njegovom prijatelju episkopu vrÅ”aÄkom Stefanu PopoviÄu, koji nastradao u maÄarskoj buni.[10] Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u život i književnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski književnik koji je u ovom književnom rodu stvorio neÅ”to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog života nisu imali književnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriÅ”tu i stvara na Å”iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na književnost je gledao oÄima Å”kolskog Äoveka, pedagoga i racionaliste. Njegovi prvi dramski pokuÅ”aji su neveÅ”te i preterano romantiÄne dramatizacije narodnih pesama: āNevinostā ili āSvetislav i Milevaā, āMiloÅ” ObiliÄā i āNahod Simeonā. Docnije stvara bolje i snažnije istorijske drame, ne mnogo književne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaÅ”nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: āSmrt Stefana DeÄanskogā, āVladislavā, āSkenderbegā, āLahanā (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriÅ”ni komad āAjduciā, vrlo popularan, izraÄen po narodnoj pesmi, i joÅ” nekoliko prigodnih komada. Figurina Jovana Sterije PopoviÄa, rad Milice Ribnikar. Muzejska graÄa PozoriÅ”nog muzeja Vojvodine Iako se smatra osnivaÄem srpske drame, on je mnogo važniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom ogledao njegov književni talent. Prva mu je komedija āLaža i paralažaā, zatim āTvrdicaā, āPokondirena tikvaā (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i āZla ženaā, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: āŽenidba i udadbaā, āKir Janjaā, āRodoljupciā i āBeograd nekad i sadā. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriÅ”nih igara manjeg znaÄaja, Å”aljive ili satiriÄne sadržine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Samjuela RiÄardsona, poznatog pisca graÄanskih romana. U njegovim delima znaÄajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseÄanja i prirode, idealizacija života, prijateljstvo i ljubav. KritiÄki osvrt Narodno pozoriÅ”te āJovan Sterija PopoviÄ - VrÅ”acā. Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maÅ”te, zato njegove drame, iako književnije i pismenije od svih sliÄnih pokuÅ”aja do njega, ipak nemaju prave umetniÄke vrednosti, U njima je malo životne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameÅ”tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duže se na repertoaru zadržala samo istorijska drama āSmrt Stefana DeÄanskogā. Naslovna strana zbirke pesama Davorje (1854) Proglas povodom 100godiÅ”njice roÄenja i 50godiÅ”njice smrti (1906). U komediji, on je nadmaÅ”io sve ono Å”to je u srpskoj književnosti stvoreno pre njega, i do danas ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veÄom književnom kulturom; on zna za klasiÄne uzore u stranim književnostima i prvi poÄinje da razumno, objektivno i kritiÄki posmatra i slika savremeni život srpskog druÅ”tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreÄen samo za Äisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviÅ”u osobinu komiÄnog. Njegove komedije su najÄeÅ”Äe oÅ”tra satira izopaÄenih karaktera i naravi. On je suviÅ”e moralizator i tendenciozan pisac: liÄnosti karikira i radnju vodi i zavrÅ”ava radi pouÄnog svrÅ”etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Äesto mogu naÄi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviÅ”e. Sve njegove bolje komedije karaktera podseÄaju na Molijerove, i kompozicijom i komiÄnim okvirima pojedinih liÄnosti. (Molijera je inaÄe i prevodio: njegove āSkapenove podvaleā). Ali u naknadu za to, on je veÅ”t književnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiÄki prikazivao savremeni život, slikajuÄi snažno i reljefno komiÄne tipove i druÅ”tvene scene, Krajem života se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiÄ radio. Godine 1854. iziÅ”la je njegova zbirka stihova āDavorjeā. Bio je književni kuriozum Å”to je PopoviÄ āDavorjeā Å”tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuÄivao da se usvoje mesto novije graÄanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveÄ pesimistiÄka, lirika iskusna i zrela Äoveka, koji je u životu znao za patnje i razoÄaranja, intimna filozofija o veliÄini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj. Roman bez romana Roman bez romana (prvi deo napisan 1832, objavljen 1838. godine, drugi deo ostao u rukopisu), parodijski je roman Jovana Sterije PopoviÄa. Sterija je svoje delo nazvao Å”aljivim romanom, a u predgovoru je istakao da je ovo delo prvo ovog roda na srpskom jeziku. Primarna fabula parodira pseudoistorijske romane, posebno one koje je pisao Milovan VidakoviÄ, te predstavlja pokuÅ”aj da se napiÅ”e srpski Don Kihot[11]. MeÄutim, Sterija proÅ”iruje parodijski dijapazon dela na āÄitavu naÅ”u tadaÅ”nju književnu kulturu Äiju je osnovu predstavljalo klasiÄno obrazovanjeā[11], obuhvativÅ”i razliÄite književne pojave, od invokacije polovaÄetu majdanskog vina do travestije Arijadninog pisma iz Ovidijevih Heroidaā ili delova Eneide.[12] UvoÄenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija u potpunosti razara romanesknu formu i Jovan DeretiÄ istiÄe da je Roman bez romana āprvi dosledno izveden antiroman u srpskoj književnostiā.[11] Spomenik Spomenik mu je otkriven u VrÅ”cu 7. oktobra 1934. Darodavac biste je bio DragiÅ”a BraÅ”ovan, meÄu govornicima su bili Veljko PetroviÄ, Branislav NuÅ”iÄ i RaÅ”a PlaoviÄ. Vojislav IliÄ MlaÄi je proÄitao pesmu a bile su prisutne i druge visoke liÄnosti.[13] Sterijino pozorje Detaljnije: Sterijino pozorje U sklopu obeležavanja 150 godina od roÄenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviÄa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival āSterijino pozorjeā. I danas, ovaj festival, na kome pozoriÅ”ta iz zemlje i inostranstva uÄestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poÄetku je to bio festival samo Sterijinih dela) važi za najznaÄajniju pozoriÅ”nu manifestaciju u Srbiji. Filmovi Sterijina dela su od 1959. do danas adaptirana u dvadesetak televizijskih filmova: Laža i paralaža (film) Kir Janja (film) Džandrljivi muž (film) Rodoljupci (film) Pokondirena tikva (film) Ljubav, ženidba i udadba (film) Zla žena (film) Sterijina nagrada Detaljnije: Sterijina nagrada Na festivalu se dodeljuju nagrade za najbolju predstavu, za najbolji tekst savremene drame, za režiju, za glumaÄko ostvarenje, za scenografiju, za kostim, za scensku muziku, nagrade za najboljeg mladog glumca i glumicu i specijalna nagrada.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Naklada Jos. ÄakloviÄa , Zagreb, 1920 Format: 18.5x26 cm Broj stranica: 8 +12 priloga, meki povez FrangeÅ”-MihanoviÄ, Robert, hrvatski kipar (Srijemska Mitrovica, 2. X. 1872 ā Zagreb, 12. I. 1940). ZavrÅ”io Obrtnu Å”kolu u Zagrebu 1889., Å”kolovanje nastavio u BeÄu na UmjetniÄko-obrtnoj Å”koli 1889ā94., potom na UmjetniÄkoj akademiji 1894/95. UsavrÅ”avao se u Parizu 1900/01. gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom. Bio je nastavnik na Obrtnoj Å”koli u Zagrebu 1895ā1907. i profesor kiparstva na UmjetniÄkoj akademiji u Zagrebu 1907ā40. Jedan od pokretaÄa i organizatora likovnoga života u Zagrebu na prijelazu iz XIX. na XX. st. Sudjelovao u osnutku DruÅ”tva hrvatskih umjetnika (1897), udruženja Lada (1904) i UmjetniÄke akademije (1907), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevaÄe. Bio je Älan JAZU (danas HAZU), Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu. Uz R. Valdeca utemeljitelj modernoga hrvatskoga kiparstva. Njegove medalje i plakete s figuralnim i animalistiÄkim motivima (Bik Herkul, 1899. i Puran, 1904; Vinogradari, 1900. i KopaÄ, 1906) oznaÄili su poÄetak hrvatskoga medaljarstva. Oblikovao je sitnu plastiku (Stidljivost, 1902; Bijeg u Egipat, 1906; Otmica Europe, 1907), portrete (V. Lisinski, 1895), poprsja (Antun MihanoviÄ, 1908., Klanjec; Antun i Stjepan RadiÄ, 1936., Trebarjevo). God. 1897. za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima Å okÄeviÄeve 78. pukovnije ā UmiruÄeg ratnika, koji je uz kompoziciju Filozofija iz 1897. (u zgradi Odjela za bogoÅ”tovlje i nastavu u OpatiÄkoj ul. 10 u Zagrebu) najraniji primjer impresionizma u hrvatskome kiparstvu. Najmonumentalnije njegovo djelo je konjaniÄki spomenik Kralj Tomislav 1928ā38 (postavljen 1947. u Zagrebu). Izveo nadgrobne spomenike na groblju u Varaždinu (Spomenik smrti na grobnici obitelji Leitner, 1906) i Mirogoju (Radnik na grobnici obitelji MĆ¼ller, 1935). Radio arhitektonsku figuralnu plastiku na zagrebaÄkim zgradama (reljefi Filozofija, Teologija, Medicina i Justicija, 1912., na bivÅ”oj zgradi Nacionalne i sveuÄiliÅ”ne knjižnice, MaruliÄev trg; Rad i Zdravlje, 1927., na zgradi u MihanoviÄevoj ul. 3). U svojem razvoju preÅ”ao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realistiÄkoj modelaciji lika. Bavio se umjetniÄkom obrtom. Robert FrangeÅ” MihanoviÄ (Srijemska Mitrovica, 2. listopada 1872. - Zagreb, 12. sijeÄnja 1940.), hrvatski kipar Suprug je Ženke KopaÄ FrangeÅ”, žene koja je osnovala Udrugu za oÄuvanje seljaÄke umjetnosti i obrta, otac Branke FrangeÅ” HegeduÅ”iÄ, hrvatske slikarice i ilustratorice i punac hrvatskog slikara Krste HegeduÅ”iÄa.[1] Životopis ZavrÅ”io je Obrtnu Å”kolu u Zagrebu 1889., Å”kolovanje nastavio u BeÄu na UmjetniÄko-obrtnoj Å”koli 1889. ā 94., potom na UmjetniÄkoj akademiji 1894./95. UsavrÅ”avao se u Parizu 1900/01. gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom. Bio je nastavnik na Obrtnoj Å”koli u Zagrebu 1895. ā 1907. i profesor kiparstva na UmjetniÄkoj akademiji. MeÄu njegove poznate uÄenike spada Joza Turkalj.[2] Jedan je od pokretaÄa i organizatora likovnog života u Zagrebu na prijelazu iz XIX. na XX. stoljeÄe. Sudjelovao je u osnutku DruÅ”tva hrvatskih umjetnika (1897.), udruženja Lada (1904.) i UmjetniÄke akademije (1907.), uz koju je utemeljio ljevaonicu bronce i doveo prve ljevaÄe. Bio je Älan JAZU, Srpske akademije nauka i umjetnosti i Akademije znanosti i umjetnosti u Pragu. Uz R. Valdeca utemeljitelj modernog hrvatskog kiparstva. Djela `DrvosjeÄa` iz 1910. godine na zgradi Gliptoteke HAZU `BaÄki Hrvati`, spomenik na grobu Petra Å arÄeviÄa, Mirogoj, Zagreb. FrangeÅ”ove medalje i plakete s figuralnim i animalistiÄkim motivima (Bik Herkul, 1899. i Puran, 1904.; Vinogradari, 1900. i KopaÄ, 1906.) oznaÄili su poÄetak hrvatskog medaljatstva. Oblikovao je sitnu plastiku (Stidljivost, 1902.; Bijeg u Egipat, 1906., Otmica Europe, 1907.), portrete (V. Lisinski, 1895.), poprsja (Antun MihanoviÄ, 1908., Klanjec; Antun i Stjepan RadiÄ, 1936., Trebarjevo), skulpturu zdenac Elegija (1912.), postavljenu u parku na Rokovom perivoju. Godine 1897. za Osijek je izradio spomenik palim vojnicima Å okÄeviÄeve 78. pukovnije - UmiruÄeg ratnika, koji je uz kompoziciju Filozofija iz 1897. godine (u zgradi Odjela za bogoÅ”tovlje i nastavu u OpatiÄkoj ulici br. 10 u Zagrebu) najraniji primjer impresionizma u hrvatskom kiparstvu. Najmonumentalnije FrangeÅ”ovo djelo je konjaniÄki spomenik Kralj Tomislav 1928. ā 38. (postavljen 1947. u Zagrebu). Godine 1925. utemeljeno je DruÅ”tvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu, koji su kiparu povjerili izradu spomenika. Kipar je 1930. izradio sadreni model, 1933./34. spomenik je saliven u bronci, a postolje za spomenik napravljeno je 1940. godine i tijekom ratnih godina postavljeno ispred ŽeljezniÄkog kolodvora. Spomenik je postavljen 1947. godine, ali bez FrangeÅ”evih reljefa na postolju i bez grba, Å”to je bilo ispravljeno 1991. godine.[3] Izveo je i nadgrobne spomenike na groblju u Varaždinu (Spomenik smrti na grobnici obitelji Leitner, 1906.) i Mirogoju (Radnik na grobnici obitelji Muller, 1935.). Radio arhit, figuralnu plastiku na zagrebaÄkim zgradama (reljefi Filozofija, Teologija, Medicina i Frustracija, 1912.), na bivÅ”oj zgradi Nacionalne i sveuÄiliÅ”ne knjižnice danas zgrada Hrvatskog državnog arhiva, MaruliÄev trg; Rad i Zdravlje, 1927. na zgradi u MihanoviÄevoj ulici br. 3). U svojem razvoju preÅ”ao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, tj. najranijih primjera impresionizma u hrvatskom kiparstvu, a u punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realistiÄkoj modelaciji lika. Bavio se umjetniÄkim obrtom.