STRIP ILIJADA IZ DVA DELA U DRUGOM DELU SE NASTAVLJA I STRIP O SUPERMENU NASLOV:SUPERMEN III -POZAR PODACI O IZDANJU NEPOZNATI JEDINI TRAG KOJI SAM NASAO JE U PAN STRIPU POGLEDAJTE I OSTALE MNOGOBROJNE KNJIGE KOJE PRODAJEM KLIKNITE DA LINK http://www.kupindo.com/pretraga.php?Prodavac=mikce024&Grupa=1 V14

X-MEN komplet 1 -3 Epizoda: NADARENI - sva tri dela izdavač: LM INFORMATIKA Zagreb Pismo: latinica Povez: meki - sa 2 klamarice Dimenzije: 23,8 x 16,4 cm Boja: pun kolor datum postavljanja aukcije: 13.09.2020. TROŠKOVI SLANJA. preporučena tiskovina + deo troškova pakovanja = 125 dinara Opšte stanje: povez odličan bez pisanja i šaranja, bez pečata, bez podvlačenja Nedostaci : minimalna oštećenja boje na hrbatu stripa,

Autor: Džon Mark DeMatis, Majk Plug Izdavač: Beli put Br.strana: 144+144 God.izdanja: 2008. Povez: Meki povez, 250x125 Abadazad je serijal koji je delom roman, delom strip – i pred čitaoce svih uzrasta donosi potpuno novi i originalan pristup pričanju priča. Kejt i njen brat, Meti, odrastaju u velikom gradu i život im nije nimalo lak. Zbog toga oni vole da čitaju ABADAZAD, serijal knjiga napisanih pre više od sto godina. A onda počinje da se dešava gomila misterioznih stvari...

Na prodaju: Opako + Božansko, vol. 1: Faustovski čin Opako + Božansko, vol. 2: Fandemonium Ukoliko nisu rasprodata, ova izdanja se teško nalaze u prodaji, a i koštaju znatno više od cene koju vidite na ovom predmetu. Ovo su prve dve (od osam ili devet) sveski ove priče. U ova dva dela stirpa (koja su, čini mi se, jedina izdanja na našem jeziku) je ispričana jedna priča, tj. predstavljaju savršen uvod u priču koja se dalje razvija i komplikuje. Taman da pročitate i odlučite da li vam se strip dopada i da li vredi nastavljati sa čitanjem. :D Priča je prepuna božanstava iz raznih religija, misticizma, magije i drevnih običaja iako je glavna radnja smeštena u savremeno doba. Inače crtež je fenomenalan, a kolor ga prati u stopu: energičan, zanimljiv, pun jarkih boja. Jednom pročitani, očuvani stripovi. Na zadnjoj korici sa unutrašnje strane stripovi imaju pečat - pogledajte slike. Unutra ništa nije pisano, podvlačeno i slično. Bez posvete. Pogledajte i ostatak moje ponude, ukoliko kupite više knjiga/stripova moguće slanje u jednom paketu radi uštede na poštarini. Moguće slanje PostExpress-om, CC paketom ili lično preuzimanje u Beogradu. Za sva dodatna pitanja slobodno me kontaktirajte. --- Na svakih devedeset godina, dvanaest bogova se reinkarnira u telima tinejdžera. Oni su talentovani i harizmatični. Opčinjavaju mase. Dovode ih do ekstaze. Glasine kažu da mogu da izvode čuda. Spašavaju živote, metaforički i stvarno. Vole ih. Mrze ih. Oni su fenomenalni. Za manje od dve godine svi oni će umreti. To se dešava danas i desiće se ponovo.

Strip sam dobio od izdavaca, nekoriscen je, jer imam duplikat koji sam citao. Cuvan bibliotekarski, malo ostecenje i jedino je vidno, nme ostecanja unutar stripa, nema mirisa dima ili kuvanja... U pitanju je prvo izdanje ove kolekcije Crunbovih h stripova u 2 dela. originali datiraju iz godina Zap Comixa, gde je Macak Frtz bio najveci hit. Strovi su prvi put obljavljniu Americi izmedju 1968 i 1973. godine Robert Kramb - Kakav Svet 1 Junak / Edicija: Ostalo Godina izdanja: 2006 Izdavač: Lom Komplet: Ne Album: Ne Jezik: Srpski Lom; 2006.god.; mek povez; broj strana:122

Tri stripa Miki: 1. Broj 7, 1966. godina (losije ocuvan, fali delic prednje i zadnje stranice, zacepljen na par mesta, hemijska tu i tamo ali velikim delom kompletan, kompaktan. 2. Broj 12, 1967. godina (Nedostaje nesto veci deo prve stranice, vidi se na slici, sem toga korektno ocuvan, kompaktan. 3. Broj 23, 1967. godina (bolje ocuvan nego prethodna dva, kompaktan, sem minimalnih zacepljenja ponegde po ivicama stranica, vrlo malo i bez uticaja na tekst, sve ostalo je ok)

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! One Piece 1: Romantična zora ------ Ima nekoliko kvacica ostavljeno na margini nem. olovkom nista strasno. Na stranici sa sadrzajem. Izdavač: Darkwood Naslovna strana: Eiichiro Oda Scenario: Eiichiro Oda Crtež: Eiichiro Oda Naslov originala: Romance Dawn Broj originala: 1 Format: 130 x 190 mm Povez: meki Boja: crno-belo Broj strana: 208 One Piece 2: Protiv Bagijevih gusara ----- Ima nekoliko kvacica ostavljeno na margini nem. olovkom nista strasno. Na stranici sa sadrzajem. Lufi, Nami i Zoro se sukobljavaju sa okrutnim piratom Klovnom Bagijem i njegovom gusarskom družinom. Izazovi koji su pred njih postavljeni čine da se njihovi međuodnosi menjaju. Jedna od najvećih avantura pripovedanih u devetoj umetnosti se nastavlja u drugom tankobonu: One Piece 2 – Protiv Bagijevih gusara Izdavač: Darkwood Naslovna strana: Eiichiro Oda Scenario: Eiichiro Oda Crtež: Eiichiro Oda Naslov originala: Buggy the Clown Broj originala: 2 Format: 130 x 190 mm Povez: meki Boja: crno-belo Broj strana: 208 One Piece 8: Ne smem umreti --- Ima nekoliko kvacica ostavljeno na margini nem. olovkom nista strasno. Na stranici sa sadrzajem. Izdavač: Darkwood Naslovna strana: Eiichiro Oda Scenario: Eiichiro Oda Crtež: Eiichiro Oda Naslov originala: I Won’t Die Broj originala: 8 Format: 130 x 190 mm Povez: meki Boja: crno-belo Broj strana: 208 Ploveći morem, Lufi nalazi nove prijatelje – Zoroa, Nami i Usopa. Njihova destinacija je Opasna zona. Ali pre nego što krenu ka njoj, odlučuju da se ukotve pri jednom restoranu na moru kako bi pronašli kuvara za svoju posadu. Tamo upoznaju pomoćnika glavnog kuvara po imenu Sanđi i on im krade srca. Tada se pojavljuje najstrašniji zli pirat po imenu Don Krik, koji zahteva brod na kom se nalazi restoran. Počinje velika borba i Sanđi staje pred restoran odbijajući da ga preda piratima. Eiichiro Oda[kriva transliteracija], (Kumamoto, 1. siječnja 1975.), japanski crtač mangi. Životopis Kao dijete bio je nadahnut gusarima i već u četvrtoj godini života mašta o crtanju stripova. Započeo je svoju stripsku karijeru 1992., sa sedamnaest godina, kad je njegov strip “Wanted!” dobio brojne nagrade od kojih je najznačajnija Jun-Nyuusen, nagrada za drugo mjesto natječaja Tezuka Awards koji je u suradnji s osobljem odgovornim za časopise Weekly Jump i Monthly Jump. Njegovo prvo djelo, ipak je “Kami Kara Mirai no Present” (Božji dar iz budućnosti) izdano u listopadu 1993. godine za izdavačku kuću Jump. Njegov je talent Jump primijetio kad je iste godine Oda nagrađen na natječaju Hot-Step Awards sa svojim radom “Ikki Yakou” (Put u đavoljoj noći). 1994., s devetnaest godina napušta fakultet odlaskom u Tokio gdje studira kao asistent tri autora Jumpa: Shinobu Kaitani (Midoriyama Police Gang), Masaya Tokuhiro (Jungle No Ouja Tar-chan; Mizu no Tomodachi Kapparman) i Nobuhiro Watsuki (Rurouni Kenshin). Tokom prakse je Eiichiro Oda objavio dvije priče: “Monsters”, 1994. u Autumn Special časopisu koji je izlazio po godišnjim dobima, izradilo ga je osoblje tjednika Jump (Akamaru Jump) i prvu od dvije verzije stripa “Romance Down” izdanog 1996. godine u Summer Special časopisu, koji kasnije postaje dio njegovog najpoznatijeg rada imena “One Piece”, čije se prvo poglavlje zove upravo “Romance Dawn”, uključujući i neke iste likove. Nakon nekoliko mjeseci ušao je i među stranice tjednika Jump s drugim poglavljem stripa “Romance Dawn”, objavljenim u izdanju broj 41, 1996. godine. Njegova gusarska pustolovina “One Piece” pojavljuje se 1997. svojim nastupom, također, u tjednom časopisu Jump. Ubrzo je postao i jedan od najpopularnijih stripova u Japanu, s više od 65 milijuna prodanih kopija. Autorov najveći utjecaj je Akira Toriyama (Dragon Ball; Dr.Slump). Eiichiro Oda oženjen je djevojkom imena Chiaki Inaba koja je glumila ulogu Nami na kazališnim performansama One Piece tijekom sajma “Jump Fest”.

Ocena i opis očuvanosti: 3 jedna rupica u desnom delu prednje korice, mrlje na zadnjoj korici i jedna manja mrlja na prednjoj, rešavana ukrštenica, zacepljena prednja korica gore levo uz riknu u dužini od 1cm Mikijev Zabavnik broj 14 datum izdanja : 13.01.1975. broj stranica: 48 u boji ; ćirilica ; klemano ; 17,3cm x 24cm ; Izdavač: Politika, Beograd ; štampa: Nova Makedonija, Skoplje težina 70 grama sadržaj: Mali Hijavata (1)(Little Hiawatha 20.04.1941) ; Miki i Vlada gorila (3-21) (1deo/2)(29.10.1953 - 10.12.1953) ; Paja Patak - Smeli moreplovac (22-30)(The Madcap Mariner 11.07.1960) ; Ludwig Von Drake - Sveznalica u izgnanstvu (31-35)(01.1962) ; Miki Maus - Usamljenik u džungli (36-43)(The Missing Glink 04.1964) ; Mali Hijavata (44)(Little Hiawatha 26.10.1941) [1]

Strip album A4 formata,60 strana u boji, odlično očuvano i ODLIČAN STRIP Tihomir Čelanović (rođen 1977. godine u Beogradu, a detinjstvo je proveo u Kotoru) diplomirao je na Fakultetu primenjenih umetnosti i dizajna u Beogradu. Ilustrovao je na desetine knjiga, slikovnica i udžbenika, crta stripove, bavi se animiranim filmom i muzikom –sa suprugom Martom Vlahović svira u akustičnom bendu Alhambra. Njegove stripove i ilustracije objavljivali su časopisi Politikin zabavnik, Striper, Lavirint, Bager, Zvono, Patagonija, Politika, Veliko dvorište, Maxim, Grafička zavera, Strip Pressing, Strip Vilajet, Vreme, Aargh! (Češka), Nonzi (Italija). Radio je za izdavačke kuće Klett, Pčelica, Draganić, Kreativni centar, Mah, Odiseja, Medicina Nucleare (Italija), Soleil Productions (Francuska), Septième choc (Francuska), 12Bis (Francuska) i druge. Imao je nekoliko samostalnih izložbi, kao i veliki broj grupnih – u Kotoru, Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Parizu i Angulemu (Francuska). Nagrade i priznanja: prva nagrada na Međunarodnom konkursu za ilustraciju „La città del 2000“ za kratki strip Equinox, koju dodeljuje italijanska Accademia Pictor u Torinu; nagrada „Neven”, 2007, nevladine organizacije Prijatelji dece Srbije, za ilustracije knjige Radomira Putnikovića Basne (Kreativni centar, 2007); Gran pri beogradskog Salona stripa 2010, za kratki strip Boris Bagecki – A ti kao ne znaš. Neki od stripova koje je Čelanović crtao nisu objavljeni na srpskom jeziku. Najznačajniji pojedinačni stripovi i albumi su Kfatoliperazus (zbirka kratkih stripova, Medicina Nucleare, 2001); strip-album Eudora: svitanjem počinje zvuk (Mah; Medicina Nucleare, 2002); album Trum et l’oeuf de Tai (Soleil Productions, 2005), po scenariju Delfin Riu; strip-album Taxi (Septième choc, 2008), rađen po istoimenom filmu u produkciji Lika Besona; Vekovnici. 2, Pasji životi (System Comics, 2008), po scenariju Marka Stojanovića; Vekovnici. 0, Bajka i druge istine (System Comics, 2010), scenario Marko Stojanović; strip-album Le Diurne 1: Wölfel von Ulf (12Bis, 2011), po scenariju Erika Korbirana, kolorista Nikola Vitković.

409 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Đorđe Milović (Beočin, 7. maj 1960) srpski je strip crtač. Stripom se bavi odmalena, a prve radove objavljuje 1980-ih godina. u časopisima „Glas omladine“ (kasnije „Stav“), Vidici i Mladost.[1][2][3] Karijera Odmah nakon prvih radova, počinje da objavljuje i u najznačajnijim strip revijama tog vremena – „Ju stripu“ („Yu strip“), „Stripoteci“ i „Patku“. Tokom sledeće decenije Milović objavljuje kraće storije u „Dnevniku“, „Tron[potrebna odrednica]u“, „Vremenu zabave“, „Ukusu nestašnih“, „Striperu“ i slovenačkom „Stripburgeru“. U svojim radovima bavi se prevashodno savremenim čovekom, pitanjima identiteta, odnosom među polovima, opštim mestima života u kvazi-urbanoj sredini. Godine 2003. objavljuje album kratkih priča pod nazivom „Ono što tražim“ u zajedničkom izdanju beogradskog i novosadskog Studentskog kulturnog centra. Sledeće godine izlazi novi Milovićev album, u boji, rađen prema motivima proze Dina Bucatija. Zbirka se zove „Grbe u vrtu“ a sve priče su slikane akvarelom na plavom papiru. Izdavač je SKC iz Novog Sada. Za istog izdavača 2008. godine objavljuje novu zbirku autorskih priča pod nazivom „Nasilje za početnike“. Iste godine osvaja i prvu nagradu na zajedničkom konkursu „Stripoteke“ i Francuskog kulturnog centra za strip inspirisan delom Žila Verna. Zapažene kraće stripove u koloru objavljuje i u časopisima „Ennea“ (2008) i „Stripolis“ (2009). Pored stripa bavi se i ilustracijom. Objavljuje u „Politikinom zabavniku“ i ilustruje knjige za Zavod za izdavanje udžbenika, Odiseju i druge izdavače. Za beogradsku kuću „Beli Put“ ilustruje knjigu basni i aforizama Leonarda da Vinčija pod nazivom „Uzgrednik“ koja osvaja nagradu za najbolje ilustrovanu knjigu na 52. Beogradskom sajmu knjiga 2007. godine. Od 2006. godine ilustruje pet knjiga Borisa Vijana u izdanju „Kiše“ iz Novog Sada. Inspirisan istoimenim romanom ovog francuskog pisca, 2010. godine završava svoj najduži strip pod nazivom „Crvena trava“. Stripografija 2003. Ono što tražim, SKC Novi Sad 2004. Grbe u vrtu, SKC Novi Sad 2008. Nasilje za početnike, SKC Novi Sad 2010. Crvena trava, Komiko Novi Sad Nagrade 1988. nagrada za najperspektivnijeg mladog autora na četvrtom vinkovačkom Salonu jugoslovenskog stripa. 1988. nagrada za strip na „Palilulskoj olimpijadi kulture“. 2007. nagrada za najbolje ilustrovanu knjigu na 52. Beogradskom sajmu knjiga 2008. VI međunarodni salon stripa u Beogradu - nagrada sponzora za strip „Smrt od vode“ 2008. 1. nagrada na konkrusu „Tajni život Žila Verna“

101 – ASTERIKS, LIK ORIJENT: Planeta užasa 1.deo (nedostaje prednja korica) 102 – ASTERIKS, LIK ORIJENT: Planeta užasa 2.deo (kompletno) 103 – ASTERIKS, BLUBERI: Čovek sa srebrnom zvezdom 1.deo (nedostaje gornji ćošak prednje i zadnja korica) 104 – ASTERIKS, BLUBERI: Čovek sa srebrnom zvezdom 2.deo (kompletno) 105 - TALIČNI TOM, MORNAR NIK: Blago ostrva na-kao-dlanu 1.deo (kompletno) 106 - TALIČNI TOM, MORNAR NIK: Blago ostrva na-kao-dlanu 2.deo (kompletno) 107 - TALIČNI TOM, DŽET-AS-LOGAN, HAUARD FLIN: Poverljivi zadatak (nedostaje zadnja korica) 108 - TALICNI TOM, DŽET-AS-LOGAN, GAŠA (nedostaje prednja korica i stranice 1–18) Stripoteka je strip časopis koji je izlazio na prostoru SFRJ u periodu između 1969. i 1991. godine. Ponovo je pokrenuta 1999. godine u SRJ, kasnije je nastavila da izlazi u Srbiji. Sa poslednjim brojem 1174 objavljenim 31. maja 2019. do daljeg ne izlazi. Istorija Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka dolazi do procvata strip izdavaštva u Vojvodini. U Novom Sadu su se nalazile dve moderne štamparije velikog kapaciteta – „Forum” i „Dnevnik”. Brojni beogradski časopisi i magazini, od kojih je veliki broj onih koji sadrže stripove, štampani su u ova dva pogona. Za ovaj procvat vojvođanskog stripa je, paradoksalno, zaslužno i srpsko političko rukovodstvo tog vremena. U Kragujevcu je 1971. godine održan Kongres kulturne akcije u organizaciji srpskih liberala. Na ovom kongresu strip je uvršten u šund literaturu, pa je samim tim zakonski oporezovan stopom od 31,5 odsto. Brojne revije i izdavačke kuće nisu se mogle nositi sa takvim finansijskim nametom. Vojvodina je, međutim, svojom poreskom autonomijom bila izuzeta od ovog finansijskog nameta i strip izdavaštvo je počelo da cveta. tako je „Forum” (kasnije „Marketprint”) preuzeo je primat sa Panoramom (kasnije Stripoteka), Spunkom, Spunk novostima, Strip zabavnikom i drugim izdanjima. Vojvođanski Forum i Dnevnik su s vremenom postali perjanica srpskog strip izdavaštva i rasadnik velikog broja domaćih imena u svetu stripa. Forumovi i Dnevnikovi umetnici, poput Baneta Kerca, Dejana Nenadova i Petra Meseldžije, ostvarili su i zavidnu inostranu karijeru. Stripoteka je prvi put izašla 1969. godine pod imenom Stripoteka Panorama. Pokrenuta je kao specijalno mesečno izdanje nedeljne strip revije Panorama, nakon što se ova ugasila. Za razliku od Panorame koja je donosila stripove u nastavcima Stripoteka je sadržavala kompletne epizode stripa. Koncepcija stripa se vremenom menjala, kao i dinamika izlaženja. Uvedeno je objavljivanje više različitih stripova u jednom broju. Akcenat je uglavnom bio na francusko-belgijskom stripu, ali su objavljivani i radovi američkih, italijanskih, španskih, britanskih i nekolicine kineskih autora. U početku je izlazila sa pod naslovom „Jugoslovenska strip revija”, da bi od 2000. godine, od broja 946 počela da izlazi sa podnaslovom „Revija svetskih stripova”. Od istog broja kao izdavač se više ne pojavljuje „Forum”, već „Marketprint”. Najčešće objavljivani strip junaci Glavni članak: Stripoteka — Spisak objavljenih stripova Artur Fantom Arči Keš Aster Blistok Ben Bolt Crvenooki Čarli Mun Daleka planeta Divlja Kobila Domino Umpah-Pah (Uderzo i Gošini) Talični Tom (Moris i Gošini) Krcko Karl Viking (Don Lorens) Olak Gladijator (Don Lorens) Čelična Kandža (Hezus Blasko) Spiru (Andre Franken) Titef (Zep) Hogar Strašni (Dik Braun) Redov Bili (Mort Voker) Morg Sudbina Boksera Riđobradi i Demon sa Kariba (Ibenon i Šarlije) Džoni Ringo (Vilijam Vans i Žak Akar, Arturo del Kastiljo) Persevan Modesti Blejz (Džim Holdavej) Džet-As-Logan Džejms Bond Korto Malteze Tangi i Laverdir (Albert Uderzo i Šarlije) Bluberi (Žiro i Šarlije) Tarzan (Ras Maning, Bern Hogart) Gaša Šeprtlja (Gaston) (Andre Franken) Džoe Bar tim Lik Orijent (Edi Pape i Greg) Hauard Flin (Vilijam Vans) Asteriks (Albert Uderzo i Gošini) Crnobradi (M. Remakl) Ves Slejd (Džordž Strouks) Bob Moran (Vilijam Vans i Anri Vern) Tor Tragom jedne legende Srebrni letač Vilijem Voker Konan Džipsi Agent E-100 Badi Longvej Braća Špageti Billy the Pljuc Boginja jezera Glen Distra Daleka planeta (Don Lorens) Zori Kid (Jakoviti) Koko Bil (Jakoviti) Blekmor Bernard Princ Iznogud (u početku objavljivan kao Harun Al Prašid) (Tabari i Gošini) Nova Novator (Greg) Merok (Don Lorens) Džef Hok (Sidni Džordan) Lutka od Slonovače Nebeski soko (Džon Dikson) Skitnica Robni Crnooki duh (Sezar) Fantom (Li Fok i Saj Bari) Fil Korigan (Al Vilijamson i Arči Gudvin) Brik Bredford (Klarens Grej i Viljem Rit) Princ Valijant (Hal Foster, Džon Kalen Merfi) Prpabata i Zortalija Rip Kirbi (Džon Prentis) Inspektor Aleksandar Istraživači svemira Jalek Jugurta Kran Kosmički Putnici Porodica Tarana (Džo Makmanus) Flaš Gordon (Den Bari) Cisko Kid (Hose Luis Salinas) Operacija Tigar Ben Bolt (Džon Kalen Merfi) Marti Misterija (Alfredo Kasteli) Majk Stil Mali Spiru (Andre Franken) Mandrak (Li Fok, Fred Frederiks, Fil Dejvis) Moderni Ciceron Neuništiva napast Robin Hud Stiv Kenjon Spirit Tika Luftika Toša Kačket Gidža (T. K. Rajan) Mornar Popaj (Tom Sims i B. Zaboli) Nova Tara Bruno Brazil (Vilijam Vans i Luj Alber) Otpadnici Privado Torgal Torpedo Ratnici sa Akbara Romeo Braun (Džim Holdavej) Šufnudle Džeri Spring Džonatan Kartland Valerijan Voz za Čatanugu Džim iz Džungle Džoni Hazard Vanredna izdanja Stripoteka je objavljivala nekoliko vanrednih izdanja: Spunk - strip magazin za mlade bio je vanredno izdanje Stripoteke koje je izlazilo od 1979. do 1982. godine. Izlazio je jednom mesečno, svakog prvog petka u mesecu, a objavljeno je ukupno 17 brojeva. Vanredno izdanje Spunk novosti – nedeljno izdanje Stripoteke započelo je sa izlaženjem 1981. godine. Nulti broj izašao 2. jula 1981. godine pod nazivom Spunk novine. Izlazilo je svakog četvrtka. Godine 1989. pojavila se i Mala Stripoteka, strip magazin za najmlađe. Izlazila je do 1990, a objavljeno je svega 7 brojeva. MG142 (N)

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Jim Henson`s Muppets Light on our Feet! Guy Gilchrist Brad Gilchrist Muppeti su američki ansambl lutkarskih likova poznatih po apsurdnom, burlesknom i samoreferentnom stilu komedije varijeteta. Stvorio ih je Jim Henson 1955. godine i fokus su medijske franšize koja obuhvaća televiziju, film, glazbu i druge medije povezane s likovima. Izvorno u vlasništvu Jim Henson Company gotovo pet desetljeća, franšizu je kupila Walt Disney Company 2004. Muppeti su nastali u kratkoj televizijskoj seriji Sam and Friends, koja se emitirala na WRC-TV-u iu sindikalnim kanalima od 1955. do 1961. Nakon pojavljivanja u kasnonoćnim talk show emisijama iu reklamama tijekom 1960-ih, Muppeti su se počeli pojavljivati na PBS-u. dječji televizijski program Ulica Sesame (1969.–danas) tijekom godina njihova formiranja i stekli su status slavnih i međunarodno priznanje kroz The Muppet Show (1976.–1981.), njihovu glavnu televizijsku seriju u žanru komedije koja je četiri puta osvojila nagradu Emmy u premijernom terminu i 21 nominaciju tijekom svojih pet -godišnji rad. Tijekom 1970-ih i 1980-ih Muppeti su se diverzificirali u kazališne filmove, uključujući The Muppet Movie (1979.); The Great Muppet Caper (1981); i The Muppets Take Manhattan (1984). Disney je počeo surađivati s njima u kasnim 1980-ima, tijekom kojih je Henson započeo pregovore o prodaji The Jim Henson Company. Muppeti su nastavili svoju medijsku prisutnost na televiziji sa The Jim Henson Hour (1989) i Muppets Tonight (1996–98), koji su po formatu bili slični The Muppet Showu, kao i animiranim spinoffom Muppet Babies (1984–91). ; tri kazališna filma: The Muppet Christmas Carol (1992), Muppet Treasure Island (1996) i Muppets from Space (1999); i televizijski film It`s a Very Merry Muppet Christmas Movie (2002). Disney je kupio Muppete od obitelji Henson u veljači 2004..[1][2][3] Pod Disneyjem su kasniji projekti uključivali televizijski film The Muppets` Wizard of Oz (2005.), televizijski specijal A Muppets Christmas: Letters to Santa (2008.), dva kazališna filma: The Muppets (2011.) i Muppets Most Wanted (2014.), serija u udarnom terminu (2015–2016), [4][5][6][7][8] ponovno pokretanje Muppet Babies (2018–2022), televizijska serija Muppets Now (2020), specijal za Noć vještica Muppets Haunted Mansion (2021.) i televizijska serija The Muppets Mayhem (2023.). Tijekom svog gotovo sedam desetljeća postojanja, Muppeti su smatrani glavnim dijelom zabavne industrije i popularne kulture u Sjedinjenim Državama i engleskim govornim područjima diljem svijeta. Priznale su ih razne kulturne institucije i organizacije, uključujući Američki filmski institut, Hollywood Walk of Fame, Kongresnu knjižnicu te obje Akademije filmske umjetnosti i znanosti i televizijske umjetnosti i znanosti.

310 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Rikna malo ostecena, sve ostalo uredno unutra u super stanju! Sa sabranim, rukom kolorisanim stripovima iz Plavog Vjesnika, i pričama Biser zla, Ukleti brod, Kišova zagonetka i Uglomi gospodar pećina. Andrija Maurović (Muo u Boki kotorskoj, 29. ožujka, 1901. – Zagreb, 2. rujna 1981.), bio je hrvatski slikar, ilustrator i crtač stripova, često zvan ocem hrvatskog stripa. Andrija Maurović rođen je 1901. godine mjestu Muo u Boki kotorskoj. Rodom Hrvat, od majke Bokeljke[1][2] i oca Slovenca (prezimena Maurowitch[2]).[3][4] Obitelj Maurović se nakon kratkog boravka u Krakovu seli u Dubrovnik[5] gdje Andrija pohađa gimnaziju. U školi se ne ističe akademskim uspjehom, ali ubrzo je opažena njegova nadarenost za crtanje. Gimnaziju je završio 1922. godine.[6] Po savjetu Iva Vojnovića, a s preporukom Ivana Meštrovića,[6] upisuje se 1923. godine na Likovnu akademiju u Zagrebu gdje je studirao do 1924. godine. Za život zarađivao je izradom ilustracija za plakate, časopise i knjige (osobito za nakladu St. Kugli). Onodobna pravila akademije branila su studentima takav rad pa Andrija ubrzo dolazi u sukob s upravom, a nešto kasnije, iako je bio među najboljim studentima crteža, napustio je studij i potpuno se posvetio ilustratorskom radu, najviše u novinama i časopisima Jutarnji list, Novosti, Koprive, Ženski svijet, Oko i Kulisa. Tiskare se jagme za njegovim radovima. Od siromaštva dospijeva do bogatuna. Ali što je zaradio to je potrošio. Samo u vrijeme svojih zlatnih godina (1936.-1938.) od zarađenoga mogao je svaki mjesec kupiti kuću. On je to radije podijelio s prijateljima, a posebice prijateljicama noći. Na dan bi radio dvije table, popušio dvije kutije cigareta, popilo bi se dvije litre vina, dvije litre rakije, dok su čitači stajali u repu očekujući nove nastavke dramatičnih i zapletenih radnji njegovih junaka.[7] S Franjom M. Fuisom 1938. godine pokrenuo je reviju Mickey strip.[8] Neumjeren u trošenju novca i vlastita života, doživio je psihički i fizički brodolom. Fizički uništen, liječen od alkohola i nikotina, bio je ubrzo i napušten. Okrenuo se proučavanju mudrih štiva, vegetarijanizmu, prirodnom životu, proglašavajući sve užitke smrtnom bolešću i sve ugode vražjim darovima koji truju duh i tijelo. Ostao je pomalo bez volje ili želje da čuje koju riječ o svojoj besmrtnosti, živcirale su ga fraze o trajanju njegova djela i životu poslije smrti. Istodobno željan ljudskih kontakata i riječi, birao je često i krive sugovornike, vjerovao svim riječima i svim obećanjima. Čak bi znao i odriješiti kesu za čovjeka koji se u njegovo ime, navodno, pobio ili koji je, pretjerano (ga) zagovarajući među samim urotnicima, neprijateljima, zaradio otpust s posla, te mu je plaćao operacije, liječenja psihičkih i fizičkih boli. Ili prodaja njegovih djela na rate, od koje bi prvu vidio, a potom više ni točne adrese, ni kupca, ni novca. Ali i nadalje je grlio ljude koje bi tek upoznao kao da su rasli s njim, a potom ih iznevjeren slao u neku stvar osamljeniji neko ikada.[7] Neko je vrijeme, nastupajući u Shakespeareovu Snu ljetnje noći, bio i glumac u Sarajevu, ali se (predvidljivo) posvadio s nekom ruskom redateljicom te napustio družinu. Glumio je i u češkom filmu koji se snimao u okolici Dubrovnika.[7] Umro je u Zagrebu 1981. godine. Pokopan je na zagrebačkome groblju Mirogoju.[9] Strip U stripovima, ma koliko imao vrsne scenariste ili uzore (Franjo M. Fuis, Krešimir Kovačić i drugi) ili ih radeći po literarnim uzorima provlači se njegova samovolja i njegovo uporno iscrtavanje crno-bijele slike svijeta Dobra i Zla. Nekim je likovima podario vlastite karakterne i fizionomijske crte (Stari Mačak — Andrija Maurović), razdijelio svijet na Svjetlo i Tminu, a svoje junake ostavio na čistini između Kulture i Prirode, izvornog i neškodljivoga divljašta na jednoj te pitomosti naravi na drugoj strani. I jedan njegov lik, Dan iz Sedme žrtve, zanimljiv je primjer toga temeljnog sukoba — lik kojemu Maurović daje za pravo da ubije sedmoricu ljudi zbog jedne kobile ili životinje koje su »mnogo bolje nego ljudi«. Sve ambivalencije i svoje naravi, mjeru Divljine i Kulture, Prirodnoga i Protuprirodnoga, nose i glavni likovi njegovih stripova (koje je, primjerice, D. Glavan pronašao u njegovu Radoslavu). Ali to je uglavnom svijet u kojemu žene u Maurovićevoj moralnoj hijerarhiji ne zauzimaju baš neka naročita mjesta, jer po njemu (poput Tarzanove družice), težeći Civilizaciji lakomisleno manipuliraju i »veslaju žedne preko vode«. Ali da sudeći o čovjeku koji je volio krajnosti ne ispadnemo amaterski psiholozi, recimo da je doista u svojem stripu znao naglasiti i sugerirati najveće dramatske naboje, iskazati onu gustoću atmosfere po kojem Divlji zapad djeluje nekako poznato i domaće. Kao da je riječ o pozornici karlovačke ili jastrebarske ravničarske sumaglice ili o vodenim parama Lonjskoga polja. Smjelo kadrirano, filmski glatko, znalačkom podjelom na krupne, srednje ili daleke planove (ili istoga motiva s raznih strana) znao je iskazati raspoloženja, a filmskom dramaturgijom i osjećajem za montažne konfiguracije svojih stripovnih naracija pojednostavnjenih dramskih zapletaja znao je ostvariti tečnost koju poznaje samo filmska traka. Uz to, znao je nepogrešivo naglasiti psihološki temelj svakoga dramskog sukoba znajući zaustaviti prizor, dati mu emocionalnu ili kontemplativnu mirnoću odvajajući se od afektivnih, nikada smirenih slika drugih autora koje govore o podvizima glavnih junaka i njihovih rješenja te najzamršenijih situacija. Maurović je prezirao taj ležerni senzacionalistički kretenizam nemogućih i sretnih ishoda. Koliko je volio izvorno promišljati scene, vidi se i po tome što je dvojici glavnih aktera u svojim vestern stripovima, konju Satanu i jahaču, pridružio i psa ili, bolje rečeno, poludivljeg vuka (Bart), sadržajno zasićujući i psihološki usložavajući scenu. Bilo kako bilo, visoke morfološke i rukopisne vrijednosti stripa, a posebice crno-bijelo crtanje karaktera njegovih junaka vizualno je i etički odgojilo generacije koji su se u školskoj klupi, »duhovno borili između stripa Stari Mačak i Lava Tolstoja« (Z. Zec).[7] Predratni stripovi Prvi mu je strip, Vjerenica mača, objavljen 1935. godine, a u sljedeće dvije godine pojavit će se velik broj Maurovićevih stripova, među kojima su: Podzemna carica Ljubavnica s Marsa Trojica u mraku Sedma žrtva Kugina jahta Gospodar zlatnih bregova Sablast zelenih močvara Ognjem i mačem Zlatarevo zlato Na oblikovanje i dramaturgiju nekih Maurovićevih stripova utjecali su i tada popularni westerni. Stvorio je galeriju likova koji će se, što je inače rijetko za Maurovića, ponavljati u nekoliko stripova: tajanstvenog pravednika Crnog Jahača, pjesnika lutalicu Polaganu Smrt i simpatičnog tvrdoglavog starca Starog Mačka. Ratno doba Strip Seoba Hrvata iz 1943. godine U doba NDH Maurović surađuje u Zabavniku braće Neugebauer i Marcela Čuklija, gdje se, između ostalog, posvećuje i nacionalnoj tematici pa su tako među njegovim djelima i: Seoba Hrvata Ahura mazda Grob u prašumi Braća Seljan Knez Radoslav Tomislav Zlatni otok (nastavio Walter Neugebauer nakon Maurovićevog odlaska u Partizane) 1945. nadalje Nakon rata, u Jugoslaviji strip biva kratkotrajno zabranjen kao `kapitalistička tvorevina koja kvari mladež`, ali već 1951. godine Maurović ponovno crta u omladinskim listovima Horizont i Horizontov zabavnik, pa se tako pojavljuju: Meksikanac Opsada Zadra Tri dječaka Jahači rumene kadulje Od 1955. godine surađuje u novopokrenutom Plavom Vjesniku gdje objavljuje Hajdučku pjesmu, a početkom šezdesetih i veći broj stripova u boji: Biser zla 1960./1961. Kišova zagonetka 1960. Djevojka sa Sijere Uglomi gospodar pećina Rankov odred i adaptaciju Šenoine Čuvaj se senjske ruke 1962./1963. Među Maurovićeve adaptacije književnih klasika spada i Grička vještica, scenaristička suradnja s Walterom Neugebauerom, objavljena u nastavcima u Večernjem listu krajem pedesetih. Posljednjih godina života Maurović napušta klasični strip i posvećuje se biblijsko-erotskim motivima. Pet godina nakon smrti, Veljko Krulčić je napravio kapitalnu monografiju Maurović sa osam njegovih remek-djela i opširnom uvodnom studijom. Monografiju je izdala Istarska naklada iz Pule. Utjecaj Njegovi su radovi ušli u sve svjetske publikacije i preglede. U Ljubljani je sedamdesetih utemeljena i nagrada Kluba devete umjetnosti koja je nosila njegovo ime (Andrija). Njegovo se ime našlo i u Svjetskoj enciklopediji stripa (World encyclopedia of comics, izd. Chelsea House Publishers, New York, 1976., str. 485.).[6][7] Spomen O Mauroviću su snimljeni dokumentarni filmovi Svaki je čovjek dobar čovjek u rđavom svijetu (1969., R. Grlić); Stari Mačak (1977.) i Povratak Starog Mačka (1979.) J. Remenara; Povodi i tragovi – čudesni svijet stripa (1985., M. Bukovčan) te Andrija Maurović ili jeza nekog drugog svijeta (1995., Ž. Ivanjek).[6] Za dostignuća u razvoju jugoslavenskoga stripa Klub devete umjetnosti dodjeljivao je od 1978. do 1988. godine Nagradu »Andrija«.[6] Uz obljetnicu rođenja 2001. godine u Republici Hrvatskoj izdana je poštanska marka s motivom Crnoga Jahača.[6] Od 29. ožujka do 29. travnja 2007. godine u galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu bila je postavljena izložba radova Andrije Maurovića Poznato i nepoznato. Za prinos razvoju hrvatskoga stripa udruga Art 9 od 2009. godine dodjeljuje Nagradu »Andrija Maurović« za životno djelo.[6] Zanimljivosti Na 9. šahovskoj olimpijadi održanoj 1950. godine u Dubrovniku igralo se figurama koje je Maurović skicirao, a izradio drvotokar Vjekoslav Jakopović. Te su figure proglašene najboljima na svijetu zbog praktičnosti, tj. optimalnog odnosa veličine figura i veličine polja te pogodnoga prstohvata. Robert Fischer je oba svoja meča protiv Spaskog (1972., 1992.) igrao s njima. Danas se izrađuju i u plastičnoj inačici...

Tv Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! B.C. dnevni je američki strip koji je stvorio crtač Johnny Hart. Smješten u pretpovijesno doba, prikazuje skupinu pećinskih ljudi i antropomorfnih životinja iz različitih geoloških razdoblja. B.C. debitirao je u novinama 17. veljače 1958. i bio je među najdugovječnijim stripovima koje je njegov originalni tvorac još napisao i nacrtao kada je Hart umro za svojom crtaćom daskom u Ninevehu, New York, 7. travnja 2007.. Od njegove smrti, potomak treće generacije Mason Mastroianni producirao je strip, s B.C. sindicirao Creators Syndicate. Povijest objavljivanja B.C. isprva je odbijen od strane brojnih sindikata dok ga New York Herald Tribune Syndicate nije prihvatio, lansirajući strip 17. veljače 1958. Hartu je pružena pomoć s B.C. pisci gegova Jack Caprio i Dick Boland (koji su se kasnije pridružili Hartu i karikaturistu Brantu Parkeru na Čarobnjaku iz Ida). Kada se sindikat Herald Tribunea raspao 1966. zbog raspada njegovih matičnih novina, B.C. je preuzeo Publishers Syndicate. Taj je sindikat često mijenjao vlasnike i nazive — Publishers-Hall Syndicate, Field Newspaper Syndicate, News America Syndicate i konačno North America Syndicate — da bi na kraju postao dio King Featuresa. U tom trenutku, 1987., Hart je promijenio distributera u Creators Syndicate, postavši jedan od Creatorsovih prvih sindiciranih stripova. Nakon Hartove smrti 2007., traku su počeli producirati Hartovi unuci Mason Mastroianni (glavni scenarist i karikaturist) i Mick Mastroianni (pisac za B.C. i Hartovu drugu kreaciju, Čarobnjak iz Ida), te Hartova kći Perri (pismopisac i kolorist). (Braća Mastroianni također su izradila originalni strip, Dogs of C Kennel, 2009.) John Lewis Hart (18. veljače 1931. - 7. travnja 2007.) bio je američki crtač poznat kao tvorac stripova B.C. i Čarobnjak iz Ida. Brant Parker koproducirao je i ilustrirao The Wizard of Id. Hart je dobio nekoliko nagrada, uključujući švedsku Adamsonovu nagradu i pet od Nacionalnog društva karikaturista. U svojim kasnijim godinama bio je poznat (i ponekad kritiziran) po uključivanju kršćanskih tema i poruka u svoje stripove.[1] Chuck Colson je u kolumni Breakpoint nazvao Harta `najčitanijim kršćaninom našeg vremena`, u odnosu na C. S. Lewisa, Franka E. Perettija i Billyja Grahama.[2] Biografija Rođen u Endicottu u New Yorku, Hartov prvi objavljeni rad bio je u Stars and Stripesu dok je služio u Koreji kao uvršteni pripadnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Vrativši se 1953., objavljivao je karikature u The Saturday Evening Postu, Collier`s Weeklyju i drugim časopisima. Njegovo zaposlenje prije karikature uključivalo je rad u restoranu s roštiljem i slikanje natpisa.[3] Hartov najveći uspjeh, B.C., nastao je 1957. i počeo se pojavljivati ​​u nacionalnim dnevnim novinama 17. veljače 1958. [4] Hart je također sukreirao i napisao strip The Wizard of Id, koji je nacrtao Brant Parker, a koji se distribuira od 9. studenog 1964. [4] Prema Hanna-Barbera animatoru Edu Benedictu, moćne animacijske kuće obratile su se Hartu 1960. godine i ponudile animirani film B.C. niz. Razgovori su propali jer je HB preuredio koncept u ono što je na kraju postalo The Flintstones.[potreban citat] Wikinews ima povezane vijesti: Johnny Hart iz `B.C.` slava prolazi Hart je umro od moždanog udara 7. travnja 2007. Prema riječima njegove supruge Bobby, radio je za crtaćim stolom u trenutku smrti.[5][6] Njegov sukreator Čarobnjaka iz Ida, Brant Parker, umro je samo osam dana kasnije, 15. travnja 2007. Vjerska uvjerenja Hart je odgojen u ležerno religioznoj obitelji i redovito je pohađao kršćansku nedjeljnu školu. Iako je njegovo formalno obrazovanje završilo sa srednjom školom, bio je fasciniran Biblijom od malih nogu.[7] Godine 1984. došlo je do značajnog pomaka u Hartovoj duhovnosti, pa su Hart i njegova žena Bobby počeli pohađati kongregaciju Prezbiterijanske crkve u Ninevehu, New York. Hart je svoje religiozno buđenje pripisao timu oca i sina izvođača koji su instalirali satelitsku antenu u njegovu domu.[7] Hartova sve dublja religiozna vjera, te nepokolebljivi teološki i politički konzervativizam koji ju je pratio, postali su izvor značajnih kontroverzi u kasnijim godinama njegova života. U intervjuu za The Washington Post iz 1999., na primjer, izjavio je da će `Židovi i muslimani koji ne prihvate Isusa gorjeti u paklu` i da je `homoseksualnost Sotonino djelo.` [8] U istom članku, Hart iznio mišljenje da se `bliži smak svijeta, možda do 2010. godine.` Lavlji udio kontroverzi, međutim, došao je iz Hartove sve veće tendencije da svoje vjerske i političke teme i ideale uključi u svoje stripove, posebice B.C. Neke su novine odbile tiskati stripove s otvoreno religioznim temama ili su ih, kao u slučaju Los Angeles Timesa, premjestile u vjerski dio novina.[9] Kontroverzni stripovi Dvije su trake posebno bile kontroverzne. B.C. strip za 15. travnja 2001., koji je bio Uskrs, prikazivao je židovsku menoru sa sedam svijeća koje su postupno gorjele dok su natpisi na traci prikazivali riječi Isusa Krista. Na kraju su se vanjski krakovi svijećnjaka odvojili, ostavljajući kršćanski križ, a na posljednjoj ploči prikazan je otvoren i prazan Kristov grob.[10] Kritičari, uključujući Ligu za borbu protiv klevete i Američki židovski odbor, tvrdili su da Hartov strip prikazuje zamjensku teologiju, odnosno koncepciju kršćanstva kao zamjene judaizma. Hart se ispričao `ako sam uvrijedio ijednog čitatelja`, ali je ipak mislio da bi strip mogao povećati `religioznu svijest` i tvrdio da je mislio da strip bude posveta objema religijama.[9][11][12] Još jedan B.C. traka, koja je bila prikazana 10. studenog 2003., prikazivala je pomoćnu zgradu s tradicionalnim polumjesecom, u koju je lik ušao s okomitom grafikom `SLAM`, samo da bi upitao: `Jesam li to samo ja ili smrdi ovdje?` Kritičari, uključujući Vijeće za američko-islamske odnose, tvrdili su da kombinacija okomite trake i `SLAM-a`, kao i polumjeseca na nebu i na vanjskoj kući, čini traku klevetom na islam. Hart je zanijekao da se radilo o bilo čemu osim šali u kući.

Tv Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! B.C. dnevni je američki strip koji je stvorio crtač Johnny Hart. Smješten u pretpovijesno doba, prikazuje skupinu pećinskih ljudi i antropomorfnih životinja iz različitih geoloških razdoblja. B.C. debitirao je u novinama 17. veljače 1958. i bio je među najdugovječnijim stripovima koje je njegov originalni tvorac još napisao i nacrtao kada je Hart umro za svojom crtaćom daskom u Ninevehu, New York, 7. travnja 2007.. Od njegove smrti, potomak treće generacije Mason Mastroianni producirao je strip, s B.C. sindicirao Creators Syndicate. Povijest objavljivanja B.C. isprva je odbijen od strane brojnih sindikata dok ga New York Herald Tribune Syndicate nije prihvatio, lansirajući strip 17. veljače 1958. Hartu je pružena pomoć s B.C. pisci gegova Jack Caprio i Dick Boland (koji su se kasnije pridružili Hartu i karikaturistu Brantu Parkeru na Čarobnjaku iz Ida). Kada se sindikat Herald Tribunea raspao 1966. zbog raspada njegovih matičnih novina, B.C. je preuzeo Publishers Syndicate. Taj je sindikat često mijenjao vlasnike i nazive — Publishers-Hall Syndicate, Field Newspaper Syndicate, News America Syndicate i konačno North America Syndicate — da bi na kraju postao dio King Featuresa. U tom trenutku, 1987., Hart je promijenio distributera u Creators Syndicate, postavši jedan od Creatorsovih prvih sindiciranih stripova. Nakon Hartove smrti 2007., traku su počeli producirati Hartovi unuci Mason Mastroianni (glavni scenarist i karikaturist) i Mick Mastroianni (pisac za B.C. i Hartovu drugu kreaciju, Čarobnjak iz Ida), te Hartova kći Perri (pismopisac i kolorist). (Braća Mastroianni također su izradila originalni strip, Dogs of C Kennel, 2009.) John Lewis Hart (18. veljače 1931. - 7. travnja 2007.) bio je američki crtač poznat kao tvorac stripova B.C. i Čarobnjak iz Ida. Brant Parker koproducirao je i ilustrirao The Wizard of Id. Hart je dobio nekoliko nagrada, uključujući švedsku Adamsonovu nagradu i pet od Nacionalnog društva karikaturista. U svojim kasnijim godinama bio je poznat (i ponekad kritiziran) po uključivanju kršćanskih tema i poruka u svoje stripove.[1] Chuck Colson je u kolumni Breakpoint nazvao Harta `najčitanijim kršćaninom našeg vremena`, u odnosu na C. S. Lewisa, Franka E. Perettija i Billyja Grahama.[2] Biografija Rođen u Endicottu u New Yorku, Hartov prvi objavljeni rad bio je u Stars and Stripesu dok je služio u Koreji kao uvršteni pripadnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Vrativši se 1953., objavljivao je karikature u The Saturday Evening Postu, Collier`s Weeklyju i drugim časopisima. Njegovo zaposlenje prije karikature uključivalo je rad u restoranu s roštiljem i slikanje natpisa.[3] Hartov najveći uspjeh, B.C., nastao je 1957. i počeo se pojavljivati ​​u nacionalnim dnevnim novinama 17. veljače 1958. [4] Hart je također sukreirao i napisao strip The Wizard of Id, koji je nacrtao Brant Parker, a koji se distribuira od 9. studenog 1964. [4] Prema Hanna-Barbera animatoru Edu Benedictu, moćne animacijske kuće obratile su se Hartu 1960. godine i ponudile animirani film B.C. niz. Razgovori su propali jer je HB preuredio koncept u ono što je na kraju postalo The Flintstones.[potreban citat] Wikinews ima povezane vijesti: Johnny Hart iz `B.C.` slava prolazi Hart je umro od moždanog udara 7. travnja 2007. Prema riječima njegove supruge Bobby, radio je za crtaćim stolom u trenutku smrti.[5][6] Njegov sukreator Čarobnjaka iz Ida, Brant Parker, umro je samo osam dana kasnije, 15. travnja 2007. Vjerska uvjerenja Hart je odgojen u ležerno religioznoj obitelji i redovito je pohađao kršćansku nedjeljnu školu. Iako je njegovo formalno obrazovanje završilo sa srednjom školom, bio je fasciniran Biblijom od malih nogu.[7] Godine 1984. došlo je do značajnog pomaka u Hartovoj duhovnosti, pa su Hart i njegova žena Bobby počeli pohađati kongregaciju Prezbiterijanske crkve u Ninevehu, New York. Hart je svoje religiozno buđenje pripisao timu oca i sina izvođača koji su instalirali satelitsku antenu u njegovu domu.[7] Hartova sve dublja religiozna vjera, te nepokolebljivi teološki i politički konzervativizam koji ju je pratio, postali su izvor značajnih kontroverzi u kasnijim godinama njegova života. U intervjuu za The Washington Post iz 1999., na primjer, izjavio je da će `Židovi i muslimani koji ne prihvate Isusa gorjeti u paklu` i da je `homoseksualnost Sotonino djelo.` [8] U istom članku, Hart iznio mišljenje da se `bliži smak svijeta, možda do 2010. godine.` Lavlji udio kontroverzi, međutim, došao je iz Hartove sve veće tendencije da svoje vjerske i političke teme i ideale uključi u svoje stripove, posebice B.C. Neke su novine odbile tiskati stripove s otvoreno religioznim temama ili su ih, kao u slučaju Los Angeles Timesa, premjestile u vjerski dio novina.[9] Kontroverzni stripovi Dvije su trake posebno bile kontroverzne. B.C. strip za 15. travnja 2001., koji je bio Uskrs, prikazivao je židovsku menoru sa sedam svijeća koje su postupno gorjele dok su natpisi na traci prikazivali riječi Isusa Krista. Na kraju su se vanjski krakovi svijećnjaka odvojili, ostavljajući kršćanski križ, a na posljednjoj ploči prikazan je otvoren i prazan Kristov grob.[10] Kritičari, uključujući Ligu za borbu protiv klevete i Američki židovski odbor, tvrdili su da Hartov strip prikazuje zamjensku teologiju, odnosno koncepciju kršćanstva kao zamjene judaizma. Hart se ispričao `ako sam uvrijedio ijednog čitatelja`, ali je ipak mislio da bi strip mogao povećati `religioznu svijest` i tvrdio da je mislio da strip bude posveta objema religijama.[9][11][12] Još jedan B.C. traka, koja je bila prikazana 10. studenog 2003., prikazivala je pomoćnu zgradu s tradicionalnim polumjesecom, u koju je lik ušao s okomitom grafikom `SLAM`, samo da bi upitao: `Jesam li to samo ja ili smrdi ovdje?` Kritičari, uključujući Vijeće za američko-islamske odnose, tvrdili su da kombinacija okomite trake i `SLAM-a`, kao i polumjeseca na nebu i na vanjskoj kući, čini traku klevetom na islam. Hart je zanijekao da se radilo o bilo čemu osim šali u kući.

Tv B.C. dnevni je američki strip koji je stvorio crtač Johnny Hart. Smješten u pretpovijesno doba, prikazuje skupinu pećinskih ljudi i antropomorfnih životinja iz različitih geoloških razdoblja. B.C. debitirao je u novinama 17. veljače 1958. i bio je među najdugovječnijim stripovima koje je njegov originalni tvorac još napisao i nacrtao kada je Hart umro za svojom crtaćom daskom u Ninevehu, New York, 7. travnja 2007.. Od njegove smrti, potomak treće generacije Mason Mastroianni producirao je strip, s B.C. sindicirao Creators Syndicate. Povijest objavljivanja B.C. isprva je odbijen od strane brojnih sindikata dok ga New York Herald Tribune Syndicate nije prihvatio, lansirajući strip 17. veljače 1958. Hartu je pružena pomoć s B.C. pisci gegova Jack Caprio i Dick Boland (koji su se kasnije pridružili Hartu i karikaturistu Brantu Parkeru na Čarobnjaku iz Ida). Kada se sindikat Herald Tribunea raspao 1966. zbog raspada njegovih matičnih novina, B.C. je preuzeo Publishers Syndicate. Taj je sindikat često mijenjao vlasnike i nazive — Publishers-Hall Syndicate, Field Newspaper Syndicate, News America Syndicate i konačno North America Syndicate — da bi na kraju postao dio King Featuresa. U tom trenutku, 1987., Hart je promijenio distributera u Creators Syndicate, postavši jedan od Creatorsovih prvih sindiciranih stripova. Nakon Hartove smrti 2007., traku su počeli producirati Hartovi unuci Mason Mastroianni (glavni scenarist i karikaturist) i Mick Mastroianni (pisac za B.C. i Hartovu drugu kreaciju, Čarobnjak iz Ida), te Hartova kći Perri (pismopisac i kolorist). (Braća Mastroianni također su izradila originalni strip, Dogs of C Kennel, 2009.) John Lewis Hart (18. veljače 1931. - 7. travnja 2007.) bio je američki crtač poznat kao tvorac stripova B.C. i Čarobnjak iz Ida. Brant Parker koproducirao je i ilustrirao The Wizard of Id. Hart je dobio nekoliko nagrada, uključujući švedsku Adamsonovu nagradu i pet od Nacionalnog društva karikaturista. U svojim kasnijim godinama bio je poznat (i ponekad kritiziran) po uključivanju kršćanskih tema i poruka u svoje stripove.[1] Chuck Colson je u kolumni Breakpoint nazvao Harta `najčitanijim kršćaninom našeg vremena`, u odnosu na C. S. Lewisa, Franka E. Perettija i Billyja Grahama.[2] Biografija Rođen u Endicottu u New Yorku, Hartov prvi objavljeni rad bio je u Stars and Stripesu dok je služio u Koreji kao uvršteni pripadnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Vrativši se 1953., objavljivao je karikature u The Saturday Evening Postu, Collier`s Weeklyju i drugim časopisima. Njegovo zaposlenje prije karikature uključivalo je rad u restoranu s roštiljem i slikanje natpisa.[3] Hartov najveći uspjeh, B.C., nastao je 1957. i počeo se pojavljivati ​​u nacionalnim dnevnim novinama 17. veljače 1958. [4] Hart je također sukreirao i napisao strip The Wizard of Id, koji je nacrtao Brant Parker, a koji se distribuira od 9. studenog 1964. [4] Prema Hanna-Barbera animatoru Edu Benedictu, moćne animacijske kuće obratile su se Hartu 1960. godine i ponudile animirani film B.C. niz. Razgovori su propali jer je HB preuredio koncept u ono što je na kraju postalo The Flintstones.[potreban citat] Wikinews ima povezane vijesti: Johnny Hart iz `B.C.` slava prolazi Hart je umro od moždanog udara 7. travnja 2007. Prema riječima njegove supruge Bobby, radio je za crtaćim stolom u trenutku smrti.[5][6] Njegov sukreator Čarobnjaka iz Ida, Brant Parker, umro je samo osam dana kasnije, 15. travnja 2007. Vjerska uvjerenja Hart je odgojen u ležerno religioznoj obitelji i redovito je pohađao kršćansku nedjeljnu školu. Iako je njegovo formalno obrazovanje završilo sa srednjom školom, bio je fasciniran Biblijom od malih nogu.[7] Godine 1984. došlo je do značajnog pomaka u Hartovoj duhovnosti, pa su Hart i njegova žena Bobby počeli pohađati kongregaciju Prezbiterijanske crkve u Ninevehu, New York. Hart je svoje religiozno buđenje pripisao timu oca i sina izvođača koji su instalirali satelitsku antenu u njegovu domu.[7] Hartova sve dublja religiozna vjera, te nepokolebljivi teološki i politički konzervativizam koji ju je pratio, postali su izvor značajnih kontroverzi u kasnijim godinama njegova života. U intervjuu za The Washington Post iz 1999., na primjer, izjavio je da će `Židovi i muslimani koji ne prihvate Isusa gorjeti u paklu` i da je `homoseksualnost Sotonino djelo.` [8] U istom članku, Hart iznio mišljenje da se `bliži smak svijeta, možda do 2010. godine.` Lavlji udio kontroverzi, međutim, došao je iz Hartove sve veće tendencije da svoje vjerske i političke teme i ideale uključi u svoje stripove, posebice B.C. Neke su novine odbile tiskati stripove s otvoreno religioznim temama ili su ih, kao u slučaju Los Angeles Timesa, premjestile u vjerski dio novina.[9] Kontroverzni stripovi Dvije su trake posebno bile kontroverzne. B.C. strip za 15. travnja 2001., koji je bio Uskrs, prikazivao je židovsku menoru sa sedam svijeća koje su postupno gorjele dok su natpisi na traci prikazivali riječi Isusa Krista. Na kraju su se vanjski krakovi svijećnjaka odvojili, ostavljajući kršćanski križ, a na posljednjoj ploči prikazan je otvoren i prazan Kristov grob.[10] Kritičari, uključujući Ligu za borbu protiv klevete i Američki židovski odbor, tvrdili su da Hartov strip prikazuje zamjensku teologiju, odnosno koncepciju kršćanstva kao zamjene judaizma. Hart se ispričao `ako sam uvrijedio ijednog čitatelja`, ali je ipak mislio da bi strip mogao povećati `religioznu svijest` i tvrdio da je mislio da strip bude posveta objema religijama.[9][11][12] Još jedan B.C. traka, koja je bila prikazana 10. studenog 2003., prikazivala je pomoćnu zgradu s tradicionalnim polumjesecom, u koju je lik ušao s okomitom grafikom `SLAM`, samo da bi upitao: `Jesam li to samo ja ili smrdi ovdje?` Kritičari, uključujući Vijeće za američko-islamske odnose, tvrdili su da kombinacija okomite trake i `SLAM-a`, kao i polumjeseca na nebu i na vanjskoj kući, čini traku klevetom na islam. Hart je zanijekao da se radilo o bilo čemu osim šali u kući.

Tv Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! B.C. dnevni je američki strip koji je stvorio crtač Johnny Hart. Smješten u pretpovijesno doba, prikazuje skupinu pećinskih ljudi i antropomorfnih životinja iz različitih geoloških razdoblja. B.C. debitirao je u novinama 17. veljače 1958. i bio je među najdugovječnijim stripovima koje je njegov originalni tvorac još napisao i nacrtao kada je Hart umro za svojom crtaćom daskom u Ninevehu, New York, 7. travnja 2007.. Od njegove smrti, potomak treće generacije Mason Mastroianni producirao je strip, s B.C. sindicirao Creators Syndicate. Povijest objavljivanja B.C. isprva je odbijen od strane brojnih sindikata dok ga New York Herald Tribune Syndicate nije prihvatio, lansirajući strip 17. veljače 1958. Hartu je pružena pomoć s B.C. pisci gegova Jack Caprio i Dick Boland (koji su se kasnije pridružili Hartu i karikaturistu Brantu Parkeru na Čarobnjaku iz Ida). Kada se sindikat Herald Tribunea raspao 1966. zbog raspada njegovih matičnih novina, B.C. je preuzeo Publishers Syndicate. Taj je sindikat često mijenjao vlasnike i nazive — Publishers-Hall Syndicate, Field Newspaper Syndicate, News America Syndicate i konačno North America Syndicate — da bi na kraju postao dio King Featuresa. U tom trenutku, 1987., Hart je promijenio distributera u Creators Syndicate, postavši jedan od Creatorsovih prvih sindiciranih stripova. Nakon Hartove smrti 2007., traku su počeli producirati Hartovi unuci Mason Mastroianni (glavni scenarist i karikaturist) i Mick Mastroianni (pisac za B.C. i Hartovu drugu kreaciju, Čarobnjak iz Ida), te Hartova kći Perri (pismopisac i kolorist). (Braća Mastroianni također su izradila originalni strip, Dogs of C Kennel, 2009.) John Lewis Hart (18. veljače 1931. - 7. travnja 2007.) bio je američki crtač poznat kao tvorac stripova B.C. i Čarobnjak iz Ida. Brant Parker koproducirao je i ilustrirao The Wizard of Id. Hart je dobio nekoliko nagrada, uključujući švedsku Adamsonovu nagradu i pet od Nacionalnog društva karikaturista. U svojim kasnijim godinama bio je poznat (i ponekad kritiziran) po uključivanju kršćanskih tema i poruka u svoje stripove.[1] Chuck Colson je u kolumni Breakpoint nazvao Harta `najčitanijim kršćaninom našeg vremena`, u odnosu na C. S. Lewisa, Franka E. Perettija i Billyja Grahama.[2] Biografija Rođen u Endicottu u New Yorku, Hartov prvi objavljeni rad bio je u Stars and Stripesu dok je služio u Koreji kao uvršteni pripadnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Vrativši se 1953., objavljivao je karikature u The Saturday Evening Postu, Collier`s Weeklyju i drugim časopisima. Njegovo zaposlenje prije karikature uključivalo je rad u restoranu s roštiljem i slikanje natpisa.[3] Hartov najveći uspjeh, B.C., nastao je 1957. i počeo se pojavljivati ​​u nacionalnim dnevnim novinama 17. veljače 1958. [4] Hart je također sukreirao i napisao strip The Wizard of Id, koji je nacrtao Brant Parker, a koji se distribuira od 9. studenog 1964. [4] Prema Hanna-Barbera animatoru Edu Benedictu, moćne animacijske kuće obratile su se Hartu 1960. godine i ponudile animirani film B.C. niz. Razgovori su propali jer je HB preuredio koncept u ono što je na kraju postalo The Flintstones.[potreban citat] Wikinews ima povezane vijesti: Johnny Hart iz `B.C.` slava prolazi Hart je umro od moždanog udara 7. travnja 2007. Prema riječima njegove supruge Bobby, radio je za crtaćim stolom u trenutku smrti.[5][6] Njegov sukreator Čarobnjaka iz Ida, Brant Parker, umro je samo osam dana kasnije, 15. travnja 2007. Vjerska uvjerenja Hart je odgojen u ležerno religioznoj obitelji i redovito je pohađao kršćansku nedjeljnu školu. Iako je njegovo formalno obrazovanje završilo sa srednjom školom, bio je fasciniran Biblijom od malih nogu.[7] Godine 1984. došlo je do značajnog pomaka u Hartovoj duhovnosti, pa su Hart i njegova žena Bobby počeli pohađati kongregaciju Prezbiterijanske crkve u Ninevehu, New York. Hart je svoje religiozno buđenje pripisao timu oca i sina izvođača koji su instalirali satelitsku antenu u njegovu domu.[7] Hartova sve dublja religiozna vjera, te nepokolebljivi teološki i politički konzervativizam koji ju je pratio, postali su izvor značajnih kontroverzi u kasnijim godinama njegova života. U intervjuu za The Washington Post iz 1999., na primjer, izjavio je da će `Židovi i muslimani koji ne prihvate Isusa gorjeti u paklu` i da je `homoseksualnost Sotonino djelo.` [8] U istom članku, Hart iznio mišljenje da se `bliži smak svijeta, možda do 2010. godine.` Lavlji udio kontroverzi, međutim, došao je iz Hartove sve veće tendencije da svoje vjerske i političke teme i ideale uključi u svoje stripove, posebice B.C. Neke su novine odbile tiskati stripove s otvoreno religioznim temama ili su ih, kao u slučaju Los Angeles Timesa, premjestile u vjerski dio novina.[9] Kontroverzni stripovi Dvije su trake posebno bile kontroverzne. B.C. strip za 15. travnja 2001., koji je bio Uskrs, prikazivao je židovsku menoru sa sedam svijeća koje su postupno gorjele dok su natpisi na traci prikazivali riječi Isusa Krista. Na kraju su se vanjski krakovi svijećnjaka odvojili, ostavljajući kršćanski križ, a na posljednjoj ploči prikazan je otvoren i prazan Kristov grob.[10] Kritičari, uključujući Ligu za borbu protiv klevete i Američki židovski odbor, tvrdili su da Hartov strip prikazuje zamjensku teologiju, odnosno koncepciju kršćanstva kao zamjene judaizma. Hart se ispričao `ako sam uvrijedio ijednog čitatelja`, ali je ipak mislio da bi strip mogao povećati `religioznu svijest` i tvrdio da je mislio da strip bude posveta objema religijama.[9][11][12] Još jedan B.C. traka, koja je bila prikazana 10. studenog 2003., prikazivala je pomoćnu zgradu s tradicionalnim polumjesecom, u koju je lik ušao s okomitom grafikom `SLAM`, samo da bi upitao: `Jesam li to samo ja ili smrdi ovdje?` Kritičari, uključujući Vijeće za američko-islamske odnose, tvrdili su da kombinacija okomite trake i `SLAM-a`, kao i polumjeseca na nebu i na vanjskoj kući, čini traku klevetom na islam. Hart je zanijekao da se radilo o bilo čemu osim šali u kući.