Zavese providne iz dva dela ,dimezije jednog dela su: duzina oko 2 metra, sirina oko 1 m , nikad koriscene.

Izdavač Čarobna knjiga Godina izdavanja 2018 Scenario Alessandro Bilotta Crtež Giampiero Casertano | Matteo Mosca Naslovna strana Manuele Fior Originalni naslov Roma dei pazzi / La legge del Contrappasso Broj originalne edicije 1-2 Naslovi epizoda Rim, grad bezumnika / Zakon odmazde Jezik Srpski Zemlja Italija Edicija Riznica Bonelli Serijal Tip izdanja Bonelli integrali HC Format 145 x 205 mm Povez Tvrdi povez Broj strana 192 Boja Kolor potpis vlasnika sa unutrasnje strane na kraju knjige

Odlicno ocuvano... TRECI PO REDU,LUKSUZNO STAMPANI ALBUM ANDRIJE MAUROVICA U IZDANJU DECJIH NOVINA IZ GORNJEG MILANOVCA. NA 66 STRANA DONOSI REMEK DELA DOMACE DEVETE UMETNOSTI, I TO SLEDECE STRIPOVE: 1) BLAGO FATAHIVE, 2) BROD BUNTOVNIKA, 3) TAJANSTVENI KAPETAN

Kad vuk lovi La corsa del Lupo Ocena i opis očuvanosti: 5-- naslovne strane drugog i trećeg broja su odvojene. Nisu ni bile spojene/ukoričene nego kao da su ih u štampariji naknadno dodali. Sadrži tri epizode Jedno doba jedna priča 76 - Kad vuk lovi 1 - Tri crna kamena Jedno doba jedna priča 77 - Kad vuk lovi 2 - U paukovoj mreži Jedno doba jedna priča 78 - Kad vuk lovi 3 - Poslednja milja piše i crta: Điđi Simeoni [Gigi Simeoni, Italija, 04.09.1967] La corsa del Lupo - 1 Tre pietre nere [The Wolf`s Run - 1 Three Black Stones] 01.2019 La corsa del Lupo - 2 Nel nido del Ragno [The Wolf`s Run - 2 In the Spider`s Nest] 02.2019 La corsa del Lupo - 3 L`ultimo miglio [The Wolf`s Run - 3 The Last Mile] 03.2019 [preveo sa italijanskog Aleksandar Marković] Izdavač: Čarobna knjiga datum izdanja : 18.02.2020.god. crno/belo, 344 stranice, tvrde korice, latinica dimenzije: 150mm x 212mm x 28mm [143mm x 205mm] biblioteka: Olovka, tuš i pero broj 217 ; Riznica boneli broj 9 štampa: Simbol, Petrovaradin ISBN 978-86-7702-761-2 prvo izdanje tiraž: 700 težina 660 grama

Naziv proizvoda: LED Solar String Light Glavni obim primene: spoljna dekoracija Snaga izvora svetlosti: 0,06 (V) Specifikacija: 7m 50 svetala (2 prekidača 8 režima), boja šarene boje sijalica. 8 režima: režim konstantnog svetla; talasasta promena; kontinuirana promena; treperi promena; sporo treperenje promena; očigledna promena; sanjive promene; trepćuća promena Upotreba: Festivalska dekoracija Glavni opseg primene: dekorativni kanali, bašte, terase, dvorišta, travnjaci, krovovi, festivali, zabave, itd. Način ugradnje. 1. Izvadite svu dodatnu opremu i svetlosne žice iz kutije 2. Povežite dva dela utikača za uzemljenje zajedno 3. Ubacite ugrađeni držač u otvor 4. Pritisnite ON/ Dugme OFF za otvaranje i umetanje LED solarne žice okrenuto prema jugu. Pogledajte i ostale moje ponude na Limundu.

DIMENZIJE Dubina instalacije: 88 mm Ø : 80 mm Precnik ugradnog dela: 68 mm Tezina: 0.238 kg SIJALICA Grlo: GU10 Sijalica: GU10-LED Dostava: da Jacina: 1 x 5W Svetlosni fluks: 1 x 400 lm Boja svetlosti: 3000K, toplo bela Prosecan radni vek: 25000h Indeks reprodukcije boja: >80Ra Energetska efikasnost: A+ Pogodno za: A++-E kWh/1000: 5.00 MATERIJAL I BOJA Materijal: celik Boja: bela TEHNICKE INFORMACIJE Zastitna klasa: 2 Nivo zastite: IP20 Napajanje: 220-240V,50/60Hz Radni napon: 220-240V,50/60Hz Garancija: 5 godina

Ima 35 led dioda, radi u tri rezima: 1- sve diode sijaju jakom belom svetloscu 2- diode na gornjem delu lampu sijaju belom svetloscu 3-signaliziranje tri CRVENE led diode svetle u trepcucem rezimu Uz lampu dobijate kucni punjac kao i auto punjac.Sa zadnje strane ima magnet za kacenje na metalne povrsine.Gumirana je. Na gornjem delu ima kuku za kacenje pa se moze koristiti kao stek lampa. Vreme punjenja 3 sata a koriscenja 4-5 sati neprekidnog rada. Ovakvu lampu treba imati u kolima , kuci, stanu, vikendici , na kampovanju , radionici...

DIMENZIJE Dubina instalacije: 110 mm Ø : 80 mm Precnik ugradnog dela: 68 mm Tezina: 0.268 kg SIJALICA Grlo: GU10 Sijalica: GU10-LED Dostava: da Jacina: 1 x 5W Svetlosni fluks: 1 x 400 lm Boja svetlosti: 3000K, toplo bela Prosecan radni vek: 25000h Indeks reprodukcije boja: >80Ra Energetska efikasnost: A+ Pogodno za: A++-E kWh/1000: 5.00 MATERIJAL I BOJA Materijal: liveni metal Boja: satin nikl TEHNICKE INFORMACIJE Zastitna klasa: 2 Nivo zastite: IP20 Napajanje: 220-240V,50/60Hz Radni napon: 220-240V,50/60Hz Garancija: 5 godina

Autor - osoba Niles, Steve, 1965- = Najls, Stiv, 1965- Wrightson, Bernie, 1948- = Rajtson, Berni, 1948- Jones, Kelley, 1962- = Džons, Keli, 1962- Naslov Frankenštajn. Živ je, živ! / Stiv Najls i Berni Rajtson ; dodatni crteži Keli Džouns ; [preveo sa engleskog Draško Roganović] Jedinstveni naslov Frankenstein. Alive, alive. srpski jezik Vrsta građe strip Jezik srpski Godina 2023 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Čarobna knjiga, 2023 (Subotica : Rotografika) Fizički opis 96 str. : ilustr. ; 30 cm Drugi autori - osoba Roganović, Draško, 1982- = Roganović, Draško, 1982- Zbirka ǂBiblioteka ǂOlovka, tuš i pero ; 468 Veliki Novi svet ; 2 Rajtson ; 1 ISBN 978-86-300-0241-0 Napomene Prevod dela: Frankenstein. Alive, alive / Steve Niles, Bernie Wrightson, Kelley Jones Tiraž 1.000. Opis: Frankenštajn: Živ je, živ!, Stiv Najls Šta li se desilo sa Frankenštajnovim čudovištem nakon završetka romana Meri Šeli? Te teme su se dotakli mnogi autori, ali malo gde je ona lepše i raskošnije obrađena nego u stripu Frankenštajn: Živ je, živ!, u kom pratimo izmučeno čudovište koje samo želi da ga svi ostave na miru. Ono žali zbog svojih dela i preispituje svoje postojanje, ali ma koliko to želelo, nije u stanju da sebi oduzme život. Progonjen vizijama tvorca, monstrum žudi za svršetkom koji nikako da dođe, samo da bi, naposletku, otkrio da i čudovišta mogu posedovati ljudskost! Stiv Najls i Berni Rajtson u stripu Frankenštajn: Živ je, živ! ne donose toliko stravične prizore, već pre detaljnu studiju jednog od najslavnijih književnih likova i njegov mogući dalji put. Ovo delo nam pokazuje šta je to što nekoga čini čudovištem i mogli biste se iznenaditi onim što ćete otkriti. MG89 (N)

Skriveno Lice knjiga 1 (epizode 1-5) Volto Nascosto (Hidden Face) Ocena i opis očuvanosti: 5 Sadrži pet originalnih epizoda (1-5): piše: Gianfranco Manfredi [Italija, 26.11.1948] crta naslovne korice: Massimo Rotundo [Italija, 11.04.1955] broj 1 - Pustinjski razbojnici [I predoni del deserto (10.2007)] crta: Goran Parlov [Hrvatska, 24.03.1967] broj 2 - Banditi [Briganti (11.2007)] crta: Massimo Rotundo [Italija, 11.04.1955] broj 3 - Ljubav i smrt [Amore e morte (12.2007)] crta: Alessandro Nespolino [Italija, 02.12.1971] broj 4 - Amba Alagi [Amba Alalgi (01.2008)] crta: Ersin Burak [Turska, 02.01.1946] broj 5 - Tvrđava [La fortezza (02.2008)] crta: Leomacs [Massimiliano Leonardo, Italija] [preveo sa italijanskog Aleksandar Marković] Izdavač: Čarobna knjiga datum izdanja : 24.04.2019.god. crno/belo, 492 stranice, tvrde korice, latinica dimenzije: 150mm x 212mm x 37mm [143mm x 205mm] biblioteka: Olovka, tuš i pero broj 160 ; Riznica boneli omnibus broj 11 ; Skriveno Lice broj 1

Izdavač Forma B Godina izdavanja 2021 Bonelli serijal Morgan Lost Scenario Claudio Chiaverotti Crtež Ennio Bufi | Giovanni Talami | Max Bertolini Naslovna strana Fabrizio De Tommaso Originalni naslov I colori del male / Il Babau / Ritratto di famiglia in nero Broj originalne edicije 1-3 Naslovi epizoda Boje zla / Babau / Porodični portret u crnom Jezik Srpski Zemlja Italija Edicija Crne novele Tip izdanja Kiosk izdanje Format 145 x 205 mm Povez Meki povez Broj strana 200 Boja Crveno-crno-belo | Kolor

Nova vrsta led dioda za uzgoj biljaka : 2 u 1 COB LED chip Led dioda snage 50W. Radi direktno na 220V AC ( nije joj potreban drajver ) Zahteva manje mesta za montazu, bez drajvera. NAPOMENA : U diodi se nalaze Originalni cipovi Epileds - Taiwan. Led dioda se koristi za rast biljaka, od semena do zadnje faze cvetanja, jer je u samoj diodi zastupljen full spektar svetla, od 380nm - 780nm, sto izuzetno pogoduje biljkama. Kuciste je napravljeno od visokoprovodnog aluminijuma Inteligentni IC driver za stabilniji izlazni napon 180 stepeni izlazne svetlosti, max. iskoristenje Konektor bez lemljenja ili sarafa ( pritisne se mali plasticni deo na konektoru i unutra se ugura zica debljine 1x0.5m² i duzine 0.8mm - deblja zica ne moze da udje unutar konektora, potom se plasticni deo pusti i ostvaren je kontakt ) 4 Kombinacije led cipova : 2 Warm White+3 Full Spectrum - koristi se za uzgoj povrca, voca i cvetnica iz semena ( semenski stadijum ) 3 Warm White+2 Full Spectrum - koristi se za uzgoj voca, cvetnica i puzavica 4 Warm White+1 Full Spectrum - koristi se za uzgoj povrca, voca, cvetnica i sakulenata 1 Warm White+4 Full Spectrum - koristi se za uzgoj cvetnica u saksijama Napomena : Ove diode moraju da se dobro zasarafe na neki hladnjak ili alu profil radi odvodjenja toplote, sa upotrebom termalne paste na poledjini same diode. Karakteristike : 1. Napon napajanja: 220V AC 2. Intenzitet osvetljaja : 4000-4500lm 3. Izlazna snaga : 50W 4. Boja svetla : Full Spectrum 380nm - 780nm 5. Ugao bacanja svetla : 180° 6. High power factor（PF）≧（0.9） 7. Inteligentni temperaturni kontrolni zastitni sistem sa automatskom regulacijom snage ako temperatura predje odredjeni nivo 8. Dimenzije diode : 75mm x 40mm 9. Dimenzija unutrasnjeg dela koji sija : 25mm x 25mm Ove diode odlikuje mala potrosnja elektricne energije, visok ucinak , malo zagrevanje, izuzetna osvetljenost . NAPOMENA : Kada led diodu namazete termalnom pastom, zasarafite je na aluminijumski hladnjak, tek tada dovesti zice sa 220V AC ! ! ! ! ! NIKAKO NE DIRATI ZICE POD NAPONOM, KAO I KONTAKTE NA PLOCICI L i N , OD 220V AV

Južnoamerička trava koja raste u formi kompaktnog busena. Listovi uzani, dugi do 1 m, pepeljastozeleni. Stablo visine do 2 m završava se metlicom dužine 40-50 cm. Metlica ostaje i preko zime. Veoma otporna i prilagodljiva biljka. Pred zimu je uvezati ili orezati. Izuzetno dekorativna biljka koja najlepše deluje kao soliter na travnjaku. Sadi se i u perenskim zasadima iza nižih perena, ili uz ulaze. Cvasti - za suve aranžmane Moje iskustvo- . u rupi od jednog asova napravite blato. . dobijeni busen stavite u to blato . . zatrpajte suvom zemljom. . za 10-ak dana ce krenuti. .zalivajte opusteno. .pred zimu ce se osusiti, tad je podvezite pa ce biti ukras i preko zime, inace padne pod teretom snega. .orezite kad sneg okopni. -SALJEM pouzecem. -Busen prepun korena, precnika 30-ak cm, komotno mozete podeliti na 3-4 dela (najlakse- sekirom ) i saditi odvojeno. -Listovi orezani do korena-težina 5-7kg. -Moze se saditi sve dok zemlja ne smrzne. PS: metlice su boje suve trave (oker,tamno zute). PS: trenutna visina skoro 2m.(15jul)

Ken Parker knjiga broj 4 (tvrde korice) [prevod Aleksandra Milovanović] Ocena i opis očuvanosti: 5 208 stranica tvrde korice, crno/belo, latinica, 178mm x 266mm x 22mm (170mm x 260mm) ISBN 978-86-6163-483-3 Izdavač: Darkwood, Beograd štampa: Simbol - Petrovaradin tiraž: 600 (meke korice) + 400 (tvrde korice) Biblioteka: Ken Parker knjiga broj 4 datum izdanja : 01.06.2018.god. težina 790 grama Sadržaj: -------------------------------------------------------------------- 1. Pod nebom Meksika (broj 7) crta: Ivo Milaco [Ivo Milazzo, Italija, 20.06.1947] piše: Đankarlo Berardi [Giancarlo Berardi, Italija, 15.11.1949] 98 stranica (5-102) originalni broj - naziv i datum objavljivanja : 07 - Sotto il cielo del Messico (12.1977) -------------------------------------------------------------------- 2. Velika pljačka u San Francisku (broj 8) crta: Ivo Milaco [Ivo Milazzo, Italija, 20.06.1947] piše: Đankarlo Berardi [Giancarlo Berardi, Italija, 15.11.1949] 98 stranica (103-200) originalni broj - naziv i datum objavljivanja : 08 - Colpo grosso a San Francisco (01.1978) --------------------------------------------------------------------

348 François Corteggiani, Giorgio Cavazzano François Corteggiani (21. rujna 1953. – 21. rujna 2022.)[1][2] bio je francuski strip crtač i pisac. Biografija Rođen je 21. rujna 1953. u Francuskoj. Diplomirao je umjetnost prije nego što je postao umjetnik za oglašavanje. Svoj prvi strip napravio je 1974. za S.E.P.P. i Mucheroum za časopis Spirou. Ilustrirao je radove za razne časopise, a zatim je, zajedno s Michelom Mottijem, nacrtao Pif le chien za Pif gadget. Također je producirao Disneyeve stripove za Le Journal de Mickey.[3] Preuzevši više posla kao scenarista, Corteggiani je napisao za nekoliko serija, među ostalim naslijeđujući Jean-Michela Charliera kao pisca za Young Blueberry. Preminuo je na svoj 69. rođendan. Giorgio Cavazzano (talijanski: [ˈdʒordʒo kavatˈtsaːno]); rođen 19. listopada 1947.) talijanski je crtač stripova i jedan od najpoznatijih Disneyevih strip crtača na svijetu. Biografija Giorgio Cavazzano rođen je 19. listopada 1947. u Veneciji, Italija. S dvanaest godina Cavazzano počinje raditi sa svojim rođakom, karikaturistom Lucianom Capitaniom, pomažući mu crtati stripove za izdavače Mondadori i Dardo, kao i strip priču objavljenu u časopisu Voci d’Oltremare. Još kao tinejdžer započeo je naukovanje kod renomiranog talijanskog karikaturista Romana Scarpe, a sa 15 godina, od broja #70 Topolina (prosinac 1962.) bio je Scarpin osobni crtač. Cavazzano je debitirao kao karikaturist 1967. pričom `Paperino e il singhiozzo a martello`, dok mu je prvi scenarij bio na `Zio Paperone e il cambio della guardia`, 1985. godine. Na početku karijere njegov je stil bio pod utjecajem stila Romana Scarpe i prevladavajuće tradicije stripovskog crtanja Carla Barksa. Kasnije je Cavazzano razvio svoj osebujni stil koji označava prekretnicu između tradicionalnog i modernog načina crtanja Disneyjevih pataka i miševa. U svojoj karijeri stvorio je brojne likove, uključujući Reginellu, Umperio Bogarto, O.K. Quack, Pandy Pap i najnoviji, Rock Sassi. Godine 1981. počeo je crtati Disneyeve priče za francuski tjednik Le Journal de Mickey i naslovnice za časopise Mickey Parade i Super Picsou Géant. Od 1994. Cavazzano crta naslovnice i priče za skandinavskog izdavača Egmont, uključujući Sagu o gospodarima zmajeva iz 2003. godine. Godine 1999. on i pisac Tito Faraci pokrenuli su Disneyjevu noir seriju časopisa MM Mickey Mouse Mystery Magazine. Njihovo umjetničko partnerstvo dovelo ga je do crtanja stripa o superjunaku smještenom u Cavazzanov rodni grad Veneciju, Il segreto del vetro (2003.); ovo je bila prva priča o Spider-Manu koju su u potpunosti realizirali talijanski kreatori. Ovo nije njegova jedina posveta Marvelovom svijetu. Godinu kasnije, Giorgio je nacrtao naslovnicu za posebno izdanje Devil & Hulk za 10. obljetnicu Marvel Italy. Cavazzano je također producirao mnoge stripove koji nisu Disneyjevi. Sa piscem Giorgiom Pezzinom, Cavazzano je predstavio `Walkie e Talkie` u Il Corriere dei Piccoli (1973-1975), `Oscar e Tango` u Il Messagero dei Ragazzi (1974), `Smalto e Johnny` u Il Mago (1977), ` Capitan Rogers` u Il Giornalino (1981-1989) i `Timothée Titan` u Le Journal de Mickey (1987). [1] S Tizianom Sclavijem, tvorcem Dylana Doga, Cavazzano je nacrtao sagu o Altai & Jonson 1975. Također je surađivao s Bonvijem, tvorcem Sturmtruppena, u produkciji `Maledetta galassia` i `La Città`, koje je objavio Sergio Bonelli Editore. Cavazzano je pridonio talijanskoj tradiciji `Le Grandi Parodie Disney`, nizu parodija književnih djela, kazališnih, opernih i filmskih remek-djela. Cavazzano je crtao parodije na filmove Casablanca, La Strada, 1900. i Čovjek bez prošlosti. Topolino je 2017. objavio hommage Bruna Enne i Giorgia Cavazzana Cortu Malteseu Huga Pratta: Topo Maltese: Una ballata del topo salato. Osim stripova, Cavazzano je producirao veliki broj ilustracija i reklamnog materijala, između ostalog za Eldorado, Fiat i Xerox.

Tv Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! The Secret Island of Oz (1986). Doroti, Strašilo, Lav kukavica i mače Eureka putuju na misterioznu planinu. Uvučeni u vrtlog, oni stižu do skrivene zemlje sa nakaradnom princezom i živom drvenom igračkom zvanom Knotboi; trijumfuju u obračunu sa džinovskom zmijom i žabom. Eric James Shanower (rođen 23. listopada 1963.) američki je crtač stripova, najpoznatiji po svojim romanima i stripovima o Ozu, te po kontinuiranom prepričavanju Trojanskog rata kao Brončanog doba. Rani život Eric Shanower rođen je 23. listopada 1963. Nakon što je 1981. završio srednju školu Novato, pohađao je školu Kubert [1][2][3] u Doveru, New Jersey, [4] diplomirao je 1984. [2]. [5] Karijera Shanowerova prva veća objavljena djela bili su grafički romani iz Oza, a to su Začarane jabuke iz Oza, Tajni otok Oz, Ledeni kralj Oza, Zaboravljena šuma iz Oza i Plava vještica iz Oza koje su objavili First Comics i Dark Horse Stripovi između 1986. i 1992.[2] Sakupljene su u jednoj velikoj svesci pod naslovom Adventures in Oz, koju je objavio IDW. Također je napisao i ilustrirao cjelovečernji roman o Ozu, The Giant Garden of Oz, i zbirku kratkih priča o Ozu, The Salt Sorcerer of Oz. Kao ilustrator, radio je na knjigama povjesničara Oza, uključujući Zlu vješticu iz Oza Rachel Cosgrove Payes, Rundelstone of Oz Eloise Jarvis McGraw, Bjegunac u Ozu Johna R. Neilla i Treću knjigu Oza L. Frank Baum. Ostali Ozovi projekti uključuju njegove ilustracije za Paradox in Oz i The Living House of Oz Edwarda Einhorna. Napisao je adaptacije prvih šest originalnih romana L. Franka Bauma o Ozu za Marvel Comics, koje je ilustrirao umjetnik Skottie Young. Prvi, The Wonderful Wizard of Oz, objavljen je u zbirci tvrdih korica 2. rujna 2009. Slijedeći, The Marvelous Land of Oz, započeo je u studenom 2009. kao mjesečna serija stripova od 8 brojeva, dok je treći mini, tj. Ozma iz Oza započela je u studenom 2010. Četvrtu i petu knjigu, Dorothy i čarobnjak u Ozu i Put u Oz, također su naknadno prilagodili Shanower i Young za Marvel Illustrated. Suradnja je zaključena njihovom adaptacijom šeste knjige, The Emerald City of Oz. Napisao je strip-seriju Little Nemo: Return to Slumberland za IDW. Prvi broj izašao je 20. kolovoza 2014. Brončano doba U veljači 1991. Shanower je `začeo ideju ispričati priču o Trojanskom ratu u mediju stripa`, s ciljem kombiniranja `bezbrojnih verzija grčkog mita s arheološkim zapisima` kako bi prikazao priču u `autentičnim povijesnim detaljima`. [5] Ovaj se cilj očitovao u tekućem stripu Age of Bronze, koji je debitirao krajem 1998. od Image Comicsa. Od 2018. serija je prikupljena u četiri (od predviđenih sedam) svezaka: Tisuću brodova Žrtva Izdaja prvi dio Izdaja drugi dio Sedam tomova u cijelosti će pokriti kompletnu priču o ratu.[5] Knjige sadrže opsežne bibliografije, za priču, okruženje i povijesnu Troju, oslanjajući se na iskapanja Heinricha Schliemanna (et al.) i publikaciju Studia Troica. Knjiga ne prikazuje bogove niti bilo kakva mitska bića, s Hironom koji je prikazan kao relativno normalno ljudsko biće, a ne kao kentaur.[5] Slično tome, nimfe su prikazane kao ljudske svećenice, a ne kao nadnaravna bića. Drugi posao Shanower je također nacrtao brojne stripove za jednokratno snimanje, kao što je Prez Eda Brubakera `Smells Like Teen President` (za DC Comics) i An Accidental Death (također napisao Brubaker) koji je objavio Fantagraphics 1993. Za Marvelovu liniju Epic ilustrirao je The Elsewhere Prince (1990), temeljen na likovima koje je stvorio francuski karikaturist Moebius. Njegovi radovi objavljeni su u časopisima diljem SAD-a i Europe, kao iu knjigama i na TV-u.

U današnje vreme ovaj uređaj je veoma koristan i sve potrebniji. Često se dogode havarije na vodovodu, zagađenja vode usled radova, elementarnih nepogoda i sl. U takvim situacijama svaka dilema oko kvaliteta vode uz ovaj uređaj biće otklonjena. TDS ispitivač vode je profesionalni tester kvaliteta vode sa jednostavnim radom, modernim izgledom i funkcionalnom veličinom ranga `malo veće olovke` tako da ga možete nosti uvek sa sobom, na posao, putovanje i na mestu gde boravite sa njime proveriti vodu koju pijete. Sa ovim uređajem možete ispitati: vodu za piće iz česme, vodu iz prodavnice, iz raznih rezervoara/balona/cisterni, prirodnu/izvorsku vodu, vodu koja se prečišćava, koloidno srebro, vodu iz bazena, vodu za akvarijum, vodu za pranje povrća i voća, đubrivo za cveće, vodu iz mašine za pranje veša, vodu za laboratorijska i naučna ispitivanja, razna pića. . . Ovaj ručni uređaj meri ukupne rastvorene materije (TDS) u vodi na osnovu kojih možemo znati koliko je kvalitetna (i da li je) voda za piće. Detektuje nečistoće u vodi: Jone Kalcijuma i Magnezijuma / rastvorljive soli Amonijum Acetat, Natrijum. . . Hrom, Cink, Olovo i Bakar. . . (teške metale! ) Brojčane vrednosti koje uređaj daje na digitalnom displeju znače sledeće (navodimo nekoliko različitih ali sličnih rangiranja / + dva dodatna na slikama): 0-50 = Besprekorno čista voda 50-100 = Voda visoke čistoće 100-300 = Voda standardne čistoće 300-600 = Voda nižeg kvaliteta* 600-1000 = Voda lošeg kvaliteta 1000+ = NIJE VODA ZA PIĆE! --------------------------------------------- ili sažeto: 0-100 ppm - Idealna voda za piće 100-500 ppm - Prihvatljiva voda iz slavine Iznad 500 ppm - Voda lošeg stanja* --------------------------------------------- *Da ne bude zabune - mineralna voda ima veće TDS/ppm vrednosti, ali ona jeste za piće. No, svaki lekar će reći da dnevno ne treba piti mnogo mineralne vode sa visokim sadržajem natrijuma i rastvorivih mineralnih soli, nego recimo ~ 2 čaše. Evo nekih naših merenja koja smo dobili sa ovim uređajem: Pijaća voda iz česme na Novom Beogradu = 128 ppm Mineralna gazirana voda Knjaz Miloš = 529-567 ppm Mineralna gazirana voda Vrnjci = 420-430 ppm Uređaj u isto vreme iskazuje i brojčanu vrednost temperature prostorije ili vode. Uputstvo za upotrebu: Skinite donji poklpac uređaja i postavite ga u posudu koja ima toliko vode koliko je i visina donjeg dela uređaja tako da se potopi samo donji deo. Uređaj nije ceo vodootporan nego se samo donji deo može potapati. Po postavljanju u vodu, ili pre uključite uređaj klikom na ON/OFF i dobićete momentalno brojčanu TDS vrednost vode. Možete memorisati brojčane vrednosti za određen dan kako bi ste ih uporedili sa narednim merenjima. Memorisanje se vrši sa donjim dugmetom. Postoje 4 različita režima za TDS EC instrument. Pritisnite SHIFT za prebacivanje između različitih režima. Uređaj koristi CR2032 bateriju koju dajemo gratis uz njega i postavljena je u uređaj. Inače, baterija se postavlja sa gornje strane uređaja tako što se izvuče gornji poklopac, a okrenuta na način kao što je prikazano na slici. Posle 3 i po minuta uređaj se automatski isključuje i tako štedi energiju i produžite vek baterije. TDS ispitivač vode je brendiran. Možete ga, zbog kompaktne veličine nositi sa sobom u torbi, džepu, na bilo koje mesto i putovanje. Uz uređaj se dobija i manje uputstvo proizvođača na engleskom. Specifikacije Tip uređaja: TDS &EC metar Opseg merenja TDS: 0-9999 ppm Opseg merača EC/provodljivost: 0-9999 us/cm Opseg merenja temperature: 0-80 Celzijusa (32,0-176,0 dF) Tačnost: -/+ 2% Baterija: 1 CR2032 (uključena), 3V, održiva upotreba 1000 sati Sonda: elektrodna sonda od legure titanijuma Veličina proizvoda: 154x30x14 mm Materijal: kvalitetna plastika Displej: digitalni Sertifikat: CE Težina: 55 g Boja: crna

410 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Deo serije starinskih priča o Betmenu iz 1950-ih i 1960-ih. Ova knjiga sadrži tri priče u kojima se Betmen udružuje sa Supermenom u borbi protiv raznih neprijatelja. Edmond Moore Hamilton (21. listopada 1904. - 1. veljače 1977.)[1] bio je američki pisac znanstvene fantastike sredinom dvadesetog stoljeća.[2] Rani život Rođen u Youngstownu, Ohio, odrastao je tamo iu obližnjem New Castleu, Pennsylvania. Kao čudo od djeteta, završio je srednju školu i upisao Westminster College u New Wilmingtonu u Pennsylvaniji s 14 godina, ali je odustao sa 17. Spisateljska karijera Karijera Edmonda Hamiltona kao pisca znanstvene fantastike započela je objavljivanjem kratke priče `The Monster God of Mamurth` u izdanju Weird Tales iz kolovoza 1926. [3], danas klasičnog časopisa alternativne fantastike. Hamilton je brzo postao središnji član izvanredne skupine pisaca Čudnih priča koju je okupio urednik Farnsworth Wright, a koja je uključivala H. P. Lovecrafta i Roberta E. Howarda. Weird Tales će objaviti 79 Hamiltonovih djela fikcije od 1926. do 1948., što ga čini jednim od najplodnijih suradnika časopisa. Hamilton je postao prijatelj i suradnik nekoliko veterana Weird Tales, uključujući E. Hoffmanna Pricea i Otisa Adelberta Klinea; ponajviše, sklopio je 20-godišnje prijateljstvo s bliskim suvremenikom Jackom Williamsonom, kako Williamson bilježi u svojoj autobiografiji Wonder`s Child iz 1984. godine. U kasnim 1930-ima Weird Tales je tiskao nekoliko upečatljivih Hamiltonovih fantastičnih priča, od kojih je najznačajnija `Onaj koji ima krila` (srpanj 1938.), jedno od njegovih najpopularnijih i često pretiskavanih djela. Hamilton je napisao jednu od prvih tvrdih ukoričenih kompilacija onoga što će s vremenom postati poznato kao žanr znanstvene fantastike, The Horror on The Asteroid and Other Tales of Planetary Horror (1936). Knjigu čine priče: „Strava na asteroidu“, „Prokleta galaksija“, „Čovjek koji je sve vidio“ („Čovjek s rendgenskim očima“), „Zemlja-mozak“, „Mozak Zemlje“. Monster-God of Mamurth` i `Čovjek koji je evoluirao`. Tijekom kasnih 1920-ih i ranih 1930-ih Hamilton je pisao za sve časopise za znanstvenu fantastiku koji su tada objavljivali, a također je objavljivao horor i trilere za razne druge časopise. Bio je vrlo popularan kao autor svemirske opere, podžanra koji je stvorio zajedno s E. E. `Docom` Smithom, a zbog koje je dobio nadimke poput `Razarača svijeta`.[4] Njegova priča `Otok nerazuma` (Wonder Stories, svibanj 1933.) osvojila je prvu nagradu Jules Verne kao najbolja znanstvenofantastična priča godine (ovo je bila prva znanstvenofantastična nagrada dodijeljena glasovima obožavatelja, preteča kasnije Nagrade Hugo). U kasnijim 1930-ima, kao odgovor na ekonomska ograničenja Velike depresije, također je pisao detektivske i kriminalističke priče. Uvijek plodan u stereotipnoj modi pulp magazina, Hamilton je ponekad vidio da se četiri ili pet njegovih priča pojavi u jednom mjesecu tih godina; izdanje pulp Popular Detectivea iz veljače 1937. sadržavalo je tri Hamiltonove priče, jednu pod njegovim imenom i dvije pod pseudonimima. U 1940-ima, Hamilton je bio glavna snaga iza franšize Captain Future [5], znanstvenofantastične knjige namijenjene maloljetnim čitateljima koja mu je priskrbila brojne obožavatelje, ali mu je smanjila reputaciju u kasnijim godinama kada se znanstvena fantastika odmaknula od svemirske opere. Hamiltona su uvijek povezivali s ekstravagantnim, romantičnim, izrazito pustolovnim stilom znanstvene fantastike, koji je možda najbolje predstavljen u njegovom romanu The Star Kings iz 1947. godine. Godine 1942. Hamilton je počeo pisati za DC Comics [6], specijaliziravši se za priče za njihove likove Supermana i Batmana. Njegova prva strip priča bila je `Bandits in Toyland` u Batmanu #11 (lipanj – srpanj 1942.).[6] Napisao je kratkotrajnu znanstveno-fantastičnu seriju Chris KL-99 u Čudnim avanturama, [7] koja se djelomično temeljila na Captain Future. On i umjetnik Sheldon Moldoff stvorili su Batwoman u Detective Comics #233 (srpanj 1956.).[8] Hamilton je zajedno s Gardnerom Foxom i Bobom Brownom stvorio Space Ranger u Showcase #15 (srpanj – kolovoz 1958.).[9][10] Također je napisao dobro cijenjenu trodijelnu priču `The Last Days of Superman` u Supermanu #156 (listopad 1962).[11] Hamilton je bio ključan u ranom razvoju značajke Legije superheroja, kao jedan od prvih redovitih pisaca. Predstavio je mnoge od ranih koncepata Legiona, uključujući Time Trapper u Adventure Comics #317 (veljača 1964.)[12] i Timber Wolf u Adventure Comics #327 (prosinac 1964.).[13] Njegova priča `The Clash of Cape and Cowl` u World`s Finest Comics #153 (studeni 1965.) izvor je internetskog memea u kojem Batman šamara Robina.[14] Hamilton se povukao iz stripa objavljivanjem `The Cape and Cowl Crooks` u World`s Finest Comics #159 (kolovoz 1966.).[6] Godine 1969. Macfadden/Bartell Corporation objavila je zbirku kratkih znanstveno-fantastičnih priča `Alien Earth and Other Stories` (520-00219-075), gdje je Hamiltonova `Alien Earth` iz 1949. predstavljena zajedno s romanima Isaaca Asimova, Roberta Blocha, Ray Bradbury, Arthur C. Clarke i drugi....

178 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #16 Hong Kong. Zrakoplovna divizija W grupe, koju predstavlja André Bellecourt, zaključuje ugovor o zajedničkom ulaganju s Tsai Industries Corp. Kinezi su izrazili želju da sam Largo Winch potpiše ugovore. Ali mladi milijarder nije davao znake života otkako je napustio otok Tsai Huang, oni su žalili za ovim hirom. Za čelnike W grupe, Largo je vjerojatno bio žrtva brodoloma ili otmice od strane pirata. Za njegovog vjernog prijatelja Simona, čiji ga huliganski instinkt rijetko laže, to miriše na prljavi trik. Konačno, za gospodina Tsai Huanga, pitanje se niti ne postavlja: on dobro zna da Largo Winch čami u jednom od svojih zatvora... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. Počeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u međuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio započeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo još priča. Glavni lik je Largo Winch; rođeno ime Largo Winczlav, koji je rođen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viši rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`héritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroče, odveden je na čelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom američkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon što je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi sačuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. Sljedeći albumi su manje-više zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokušava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priča uključuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suočava sa stajališta `svakog čovjeka`. Sve priče serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguću situaciju, a drugi ga je pustio da izađe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. Priče se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na različite jezike, uključujući hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemački, grčki, poljski, portugalski, srpski, španjolski, švedski, talijanski i tamilski. Serija je među najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godišnjom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest Rođenje lika došlo je 1973., dok je Van Hamme bio na ručku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Časopis se nastojao proširiti na američko tržište, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv američkoj publici. Stoga se odlučio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omogućio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploča prije nego što se povukao iz projekta koji je ubrzo napušten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnošću romana SAS Gérarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. Konačno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komičnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fʁɑ̃k]; rođen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtač, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq rođen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip čitatelj, koji je odrastao uz stripove iz časopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. Završio je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i Léom Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada već jednog od najuspješnijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspješna serija, s početnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq više pravi, po stopi od jednog albuma godišnje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (rođen 16. siječnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, uključujući Histoire sans héros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U međuvremenu je počeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavač Éric Losfeld, koji je prije toga također objavljivao stripove slične tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedećih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinškog heroja Thorgala za Grzegorza Rosińskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtača. Mješavina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedećem desetljeću Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maîtres de l`orge (doslovno `Gospodari ječma`) i Chninkel dobile su više hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najvećih europskih strip autora prilično je utvrđena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realističnom stilu, čak i ako su same priče sklone fantaziji. Les maîtres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....

235 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #17 Mer Noire Philippe Francq Jean Van Hamme Largo Winch je upleten unatoč sebi u slučaju trgovine oružjem i međunarodnog terorizma. Na meti visoko organiziranih protivnika, Largo se nađe s FBI-jem za petama. Kako bi shvatio što se događa, nema izbora: uputiti se prema lukama Crnog mora, gdje je voda očito vrlo nemirna... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. Počeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u međuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio započeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo još priča. Glavni lik je Largo Winch; rođeno ime Largo Winczlav, koji je rođen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viši rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`héritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroče, odveden je na čelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom američkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon što je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi sačuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. Sljedeći albumi su manje-više zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokušava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priča uključuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suočava sa stajališta `svakog čovjeka`. Sve priče serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguću situaciju, a drugi ga je pustio da izađe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. Priče se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na različite jezike, uključujući hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemački, grčki, poljski, portugalski, srpski, španjolski, švedski, talijanski i tamilski. Serija je među najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godišnjom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest Rođenje lika došlo je 1973., dok je Van Hamme bio na ručku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Časopis se nastojao proširiti na američko tržište, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv američkoj publici. Stoga se odlučio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omogućio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploča prije nego što se povukao iz projekta koji je ubrzo napušten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnošću romana SAS Gérarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. Konačno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komičnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fʁɑ̃k]; rođen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtač, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq rođen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip čitatelj, koji je odrastao uz stripove iz časopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. Završio je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i Léom Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada već jednog od najuspješnijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspješna serija, s početnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq više pravi, po stopi od jednog albuma godišnje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (rođen 16. siječnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, uključujući Histoire sans héros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U međuvremenu je počeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavač Éric Losfeld, koji je prije toga također objavljivao stripove slične tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedećih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinškog heroja Thorgala za Grzegorza Rosińskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtača. Mješavina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedećem desetljeću Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maîtres de l`orge (doslovno `Gospodari ječma`) i Chninkel dobile su više hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najvećih europskih strip autora prilično je utvrđena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realističnom stilu, čak i ako su same priče sklone fantaziji. Les maîtres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....

235 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #7 La forteresse de Makiling Philippe Francq Jean Van Hamme Nije uvijek prednost biti Largo Winchova srodna duša. Simona Ovronnaza i njegovo novo osvajanje, inspektora Marjana Texela, prati tajna služba Unije Mjanmara (bivša Republika Burma) i zatvara ih zbog optužbi za ubojstvo. Nakon lažnog suđenja, Simon je osuđen na smrt i odveden u neosvojivu tvrđavu Makiling... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. Počeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u međuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio započeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo još priča. Glavni lik je Largo Winch; rođeno ime Largo Winczlav, koji je rođen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viši rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`héritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroče, odveden je na čelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom američkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon što je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi sačuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. Sljedeći albumi su manje-više zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokušava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priča uključuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suočava sa stajališta `svakog čovjeka`. Sve priče serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguću situaciju, a drugi ga je pustio da izađe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. Priče se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na različite jezike, uključujući hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemački, grčki, poljski, portugalski, srpski, španjolski, švedski, talijanski i tamilski. Serija je među najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godišnjom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest Rođenje lika došlo je 1973., dok je Van Hamme bio na ručku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Časopis se nastojao proširiti na američko tržište, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv američkoj publici. Stoga se odlučio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omogućio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploča prije nego što se povukao iz projekta koji je ubrzo napušten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnošću romana SAS Gérarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. Konačno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komičnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fʁɑ̃k]; rođen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtač, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq rođen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip čitatelj, koji je odrastao uz stripove iz časopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. Završio je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i Léom Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada već jednog od najuspješnijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspješna serija, s početnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq više pravi, po stopi od jednog albuma godišnje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (rođen 16. siječnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, uključujući Histoire sans héros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U međuvremenu je počeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavač Éric Losfeld, koji je prije toga također objavljivao stripove slične tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedećih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinškog heroja Thorgala za Grzegorza Rosińskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtača. Mješavina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedećem desetljeću Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maîtres de l`orge (doslovno `Gospodari ječma`) i Chninkel dobile su više hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najvećih europskih strip autora prilično je utvrđena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realističnom stilu, čak i ako su same priče sklone fantaziji. Les maîtres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....

K11 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Largo Winch #14 Speed ​​One, američka tvrtka za sportsku opremu u većinskom vlasništvu Grupe W, morala je preseliti četiri proizvodna pogona kako bi zaustavila pad cijene svojih dionica na burzi. Ako je financijska bilanca izvanredna, ljudski je danak težak: dvije tisuće i petsto radnika otpušteno, direktor okončao svoj život, a računovođa ubijen... Za tisak, za javno mnijenje i naravno za pravdu, odgovorna osoba (krivac?) je sve određena: Largo Winch! Ovaj prečac, u koji upada Nigel Knox, renomirani odvjetnik za obranu najsiromašnijih, logično bi mladog milijardera trebao odvesti pred suca i u najmanju ruku natjerati ga da plati veliku odštetu. Ali Largo Winch nije čovjek koji bi puštao stvari. Progonjen od strane policije, namjerava provesti vlastitu istragu i raspetljati klupko koji su ispleli oni koji stvarno imaju koristi od zločina. Počela je igra pokera. Ako Largo želi sudjelovati, mora dobiti karte od toga. Ako ga želi osvojiti, mora dobiti četiri asa... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. Počeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u međuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio započeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo još priča. Glavni lik je Largo Winch; rođeno ime Largo Winczlav, koji je rođen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viši rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`héritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroče, odveden je na čelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom američkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon što je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi sačuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. Sljedeći albumi su manje-više zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokušava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priča uključuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suočava sa stajališta `svakog čovjeka`. Sve priče serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguću situaciju, a drugi ga je pustio da izađe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. Priče se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na različite jezike, uključujući hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemački, grčki, poljski, portugalski, srpski, španjolski, švedski, talijanski i tamilski. Serija je među najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godišnjom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest Rođenje lika došlo je 1973., dok je Van Hamme bio na ručku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Časopis se nastojao proširiti na američko tržište, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv američkoj publici. Stoga se odlučio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omogućio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploča prije nego što se povukao iz projekta koji je ubrzo napušten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnošću romana SAS Gérarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. Konačno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komičnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fʁɑ̃k]; rođen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtač, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq rođen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip čitatelj, koji je odrastao uz stripove iz časopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. Završio je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i Léom Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada već jednog od najuspješnijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspješna serija, s početnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq više pravi, po stopi od jednog albuma godišnje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (rođen 16. siječnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, uključujući Histoire sans héros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U međuvremenu je počeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavač Éric Losfeld, koji je prije toga također objavljivao stripove slične tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedećih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinškog heroja Thorgala za Grzegorza Rosińskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtača. Mješavina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedećem desetljeću Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maîtres de l`orge (doslovno `Gospodari ječma`) i Chninkel dobile su više hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najvećih europskih strip autora prilično je utvrđena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realističnom stilu, čak i ako su same priče sklone fantaziji. Les maîtres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....

K11 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Francuski jezik! Largo Winch #15 Les trois yeux des gardiens du Tao Philippe Francq Jean Van Hamme Peking. Ministarstvo opće uprave civilnog zrakoplovstva. Aeronautički odjel Groupe W, kojeg zastupa André Bellecourt, uskoro će ući u zajednički pothvat s Tsai Industries. Taj bi savez omogućio diviziji, koja je već nekoliko godina u teškoćama, da mirnije shvati svoju budućnost. Ali još uvijek postoji hir gospodina Tsai Huanga koji treba udovoljiti kako bi ratificirao sporazum: osobno pozvati Largo Wincha da potpiše dokumente. Problem je što je Largo nedostupan. Naš junak je privremeno izvršio svoje obveze i živi odsječen od svijeta na tajnom mjestu. Samo Simon zna kako ga kontaktirati. Dwight Cochrane ga poziva da upozori svog šefa da je budućnost grupe u pitanju i da apsolutno mora biti u Hong Kongu za manje od deset dana. Hoće li Largo pristati na povratak u Kinu, gdje je nekoliko godina ranije doživio najgore trzavice? Stari dug ugovoren u Burmi i koji ga loše podsjeća ne dopušta mu više oklijevanje. Utkana je mreža u koju Largo ne preostaje ništa drugo nego požuriti... Largo Winch je belgijski serijal stripova Philippea Francqa i Jeana Van Hammea, u izdanju Dupuisa. Počeo je kao serija Van Hammeovih romana kasnih 1970-ih, ali je stao zbog neuspjeha i ogromnog posla koji je Van Hamme u međuvremenu imao sa svojim stripovima (npr. Thorgal). Kada je umjetnik Philippe Francq htio započeti seriju s Van Hammeom, oživio je svog starog heroja i preradio romane u prve albume serije stripova. Kasnije je uslijedilo još priča. Glavni lik je Largo Winch; rođeno ime Largo Winczlav, koji je rođen u Jugoslaviji.[1] Ostali važni likovi su Nerio Winch (njegov posvojitelj, iako dijele prabaku i djeda), viši rukovoditelji Grupe W, John D. Sullivan i Dwight E. Cochrane, te njegov prijatelj Simon Ovronnaz. U prva dva toma serije, L`héritier i Le Groupe W, Largo, mlado i zgodno siroče, odveden je na čelo poslovnog carstva, Grupe W (bez veze sa stvarnom televizijskom divizijom američkog konglomerat Westinghouse Electric Corporation), nakon što je njegov posvojitelj Nerio ubijen, i prolazi kroz mnoge nevolje kako bi sačuvao svoje nasljedstvo i osvetio Nerija. Sljedeći albumi su manje-više zasnovani na istom osnovnom zapletu: netko pokušava nauditi Largovoj tvrtki ili od njega preuzeti kontrolu nad njom, a on se s tim nekim mora boriti kako bi osigurao opstanak svog posjeda. Gotovo svaka priča uključuje korumpirane autoritete tipa kojima je Nerio lako manipulirao, no Largo se suočava sa stajališta `svakog čovjeka`. Sve priče serijala objavljene su u dva toma, prvi je doveo Larga u nemoguću situaciju, a drugi ga je pustio da izađe iz nje. Osim toga, oba sveska imaju istu boju pozadine na naslovnici. Priče se izvorno pojavljuju na francuskom, a prevedene su na različite jezike, uključujući hrvatski, danski, nizozemski, engleski, njemački, grčki, poljski, portugalski, srpski, španjolski, švedski, talijanski i tamilski. Serija je među najpopularnijim strip serijama na francuskom, s godišnjom prodajom od gotovo 500.000 primjeraka.[2] Povijest Rođenje lika došlo je 1973., dok je Van Hamme bio na ručku u New Yorku s Gregom, glavnim urednikom Tintina. Časopis se nastojao proširiti na američko tržište, a Van Hamme je dobio zadatak stvoriti strip lik i žanr zanimljiv američkoj publici. Stoga se odlučio za ideju poslovnog trilera o mladom tajanstvenom milijarderu, koji bi mu omogućio da pokaže svoje poznavanje ekonomije. Za umjetnika je izabran John Prentice, poznat po svom radu na Ripu Kirbyju, koji je nacrtao nekoliko ploča prije nego što se povukao iz projekta koji je ubrzo napušten. Van Hamme je prvi put oživio lik u obliku romana o aerodromu 1978., potaknut velikom popularnošću romana SAS Gérarda de Villiersa. Serija je trajala do 1985. kada je ponovno stala. Konačno, 1990. godine, kada mu se obratio Francq, Van Hamme je ponovno upotrijebio lik u komičnom obliku i imao je trenutni uspjeh.... Philippe Francq (francuski: [fʁɑ̃k]; rođen 13. prosinca 1961.) je belgijski strip crtač, najpoznatiji po seriji Largo Winch. Philippe Francq rođen je u Etterbeeku 1961. godine.[1] Od mladosti je bio vatreni strip čitatelj, koji je odrastao uz stripove iz časopisa Tintin iz 1950-ih. Njegovi rani favoriti bili su Blake i Mortimer, Spike i Suzy, Alix i Tintinove avanture. Završio je studij crtanja stripa na Akademiji Saint Luc u Bruxellesu kada je imao 23 godine.[1] Nakon malog uspjeha s Des villes et des femmes i Léom Tomasinijem (obojica u Dargaudu), upoznao je autora Jeana Van Hammea, tada već jednog od najuspješnijih europskih autora stripa s Thorgalom i XIII, 1988. godine.[1] Van Hamme je Francqu ponudio strip prema nekim romanima koje je napisao deset godina ranije, a to je 1990. godine bila osnova za seriju Largo Winch. Od tada je i ova postala iznimno uspješna serija, s početnom prodajom od preko 600.000 primjeraka po albumu samo na francuskom jeziku,[2] i sada je jedina serija koju Francq više pravi, po stopi od jednog albuma godišnje. Philippe Francq živi na jugu Francuske.... Jean, vitez Van Hamme[1] (rođen 16. siječnja 1939.) je belgijski romanopisac i pisac stripova. Napisao je scenarije za niz belgijskih/francuskih strip serijala, uključujući Histoire sans héros, Thorgal, XIII i Largo Winch. Rane godine Nakon studija poslovne administracije na Solvay Brussels School of Economics and Management, radio je kao novinar i u odjelu za marketing tvrtke Philips. U međuvremenu je počeo pisati, a jedan od njegovih prvih scenarija adaptirao je Paul Cuvelier 1968. Ovaj erotski strip pod nazivom Epoxy objavio je kontroverzni izdavač Éric Losfeld, koji je prije toga također objavljivao stripove slične tematike poput Jean-Claudea Forestova Barbarela i Scarlett Dream Roberta Gigija. Van Hamme je 1976. postao stalni pisac, a u sljedećih nekoliko godina objavio je sedam romana i nekoliko filmskih scenarija, na pr. za Divu. Thorgal, XIII i Largo Winch Van Hammeov glavni proboj dogodio se 1977., kada je stvorio vikinškog heroja Thorgala za Grzegorza Rosińskog, relativno nepoznatog poljskog strip crtača. Mješavina srednjovjekovnih legendi i herojske fantazije ubrzo je postala veliki uspjeh u francusko-belgijskom strip magazinu Tintin. Dvojac je osvojio velike nagrade u francuskoj i belgijskoj industriji stripa. U sljedećem desetljeću Jean Van Hamme je stvorio dvije nove bestseler serije, XIII s Williamom Vanceom i Largo Winch (temeljen na njegovim vlastitim romanima) s Philippeom Francqom. Druge serije poput Les maîtres de l`orge (doslovno `Gospodari ječma`) i Chninkel dobile su više hvale kritike, ali nižu prodaju. Slava Van Hammea kao jednog od najvećih europskih strip autora prilično je utvrđena.[2] Umjetnici s kojima radi crtaju likove u realističnom stilu, čak i ako su same priče sklone fantaziji. Les maîtres de l`orge i Largo Winch pretvoreni su u TV serije, a XIII, Thorgal i Largo Winch su adaptirani u videoigre....

Dobro očuvano. Naslov Sexarion super strip : 50 super sexarionovih stripova / skrojio Ranko Munitić ; sašio Zoran Mujbegović ; obukao Goran Čučković Ostali naslovi Seksarion super strip Vrsta građe strip Jezik srpski Godina 1988 Izdavanje i proizvodnja Zemun : Arion, 1988 (Beograd : Kosmos) Fizički opis [283] str. : ilustr. ; 24 cm Drugi autori - osoba Munitić, Ranko, 1943-2009 = Munitić, Ranko, 1943-2009 Mujbegović, Zoran, Mujo, 1950- = Mujbegović, Zoran, Mujo, 1950- Čučković, Goran, 1949-1990 = Čučković, Goran, 1949-1990 Zbirka ǂBiblioteka ǂPosebna izdanja. ǂkolo ǂ3 ; ǂknj. ǂ18 (Broš.) Napomene Tiraž 3.000. Ranko Munitić (Zagreb, 3. april 1943. – Beograd, 28. mart 2009) je bio teoretičar, kritičar, novinar i istoričar umetnosti – jedan od najznačajnijih stručnjaka za popularnu kulturu i medije u SFRJ. Polja interesovanja su mu najčešće bila jugoslovenski film, kinematografska animacija, strip, dokumentarni film, umetnička fantastika, televizija, gluma i glumci. Bio je takođe filmski i televizijski scenarista, režiser, voditelj i producent. Biografija Ranko Munitić je rođen tokom Drugog svetskog rata, 3. aprila 1943. u Zagrebu, koji je tada pripadao Nezavisnoj državi Hrvatskoj. Kao dete živi u Trogiru. Studirao je istoriju umetnosti na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. U Puli, na amaterskom filmskom festivalu „Mala Pula“ 24. jula 1968. upoznaje Zoricu Jevremović. Njih dvoje se 1. maja 1971. venčavaju u Beogradu, gde Zorica dodaje prezime Munitić devojačkom, potom odlaze za Zagreb. Novembra iste godine se vraćaju u Beograd, gde žive do kraja marta 2009. godine, kada je on preminuo. Delo Munitić je prvi članak objavio u srednjoškolskom časopisu Polet, maja 1961. godine. Prvi profesionalni članak objavio je u listu za umetnost i kulturu Telegram, novembra 1962. Od tada objavljuje kritike, eseje, šire studije i preko 70 autorskih monografija. Polja interesovanja su mu najčešće bila jugoslovenski film, kinematografska animacija, strip, dokumentarni film, umetnička fantastika, televizija, gluma i glumci. Kao scenarista prvi put se pojavio filmom „Putujući kino“ (1964). Pisao je scenarije za crtane i dokumentarne filmove, televizijske emisije, a sarađivao je na nekoliko scenarija za celovečernje igrane filmove. Napisao je i scenario za film „Oficir s ružom“ (1987) Dejana Šoraka. Kao član Upravnog Borda ASIFA-a, Međunarodnog udruženja sineasta animiranog filma, učestvovao je 1970-ih i 1980-ih u svetskom poduhvatu popularizacije i promocije kinematografske animacije. Bio je član žirija i komisija na dvadesetak festivala kratkometražnog i animiranog filma širom sveta. Priredio je u inostranstvu stotinak retrospektiva jugoslovenskog filma, posebno „Zagrebačke škole crtanog filma“ i „Beogradske škole dokumentarnog filma“. Od 1960-ih učestvuje u glavnim televizijskim emisijama o filmu u Zagrebu i Beogradu, a od 1980-ih realizovao je kao autor za novosadski studio osamdeset jednočasovnih portreta vodećih glumaca u sopstvenoj seriji „Veče sa zvezdama“. Etnički se ponekad izjašnjavao kao Hrbin. O ličnom identitetu je rekao: Moj otac je Trogiranin, a majka Zagrepčanka. Deda po ocu je, takođe, Trogiranin, dok je baka italijanskog porekla. Mamin otac je Slovenac, a majka bečka grofica. Zato mi je oduvek bilo teško da se nacionalno opredeljujem jer sam ja sve po malo. Nikad nisam imao smisla za te podele na nacije, vere, rase... Svoju sudbinu je ovako odredio: Po nacionalnosti čovek s mora, po stranačkoj pripadnosti filmofan, po zanimanju criticus vulgaris, po ubeđenju alternativac, a po statusu slobodnjak odnosno marginalac. (...) Veruje u pravo na sopstveni izbor i u život do smrti. Od decembra 2011. u Beogradu radi Centar za medije „Ranko Munitić“ koji je osnovala Zorica Jevremović. Od aprila 2012. godine Centar dodeljuje nagradu „Trepetalo iz Trogira - Regionalna nagrada za medije Ranko Munitić“. Do sada su je dobili Nedeljko Dragić, Puriša Đorđević, Dušan Makavejev, Lordan Zafranović i Karpo Aćimović Godina. U okviru centra, od decembra 2012, kvartalno izlazi višejezični Mediantrop, regionalni časopis za medije i kulturu, usmeren na područje Jugoistočne Evrope. Bibliografija (knjige) Jugoslovenski / srpski film Prometej s otoka Viševice, Zagreb, 1965. Bitka na Neretvi, Zagreb, 1969. Živjet će večno ovaj narod, Zagreb, 1974. Te slatke filmske laže, Beograd, 1977. 207 festivalskih dana u Puli, Pula, 1978. Obdobja jugoslavenskoga filma, Ljubljana 1978 Jugoslavenski filmski slučaj, Split, 1980. Srpski vek filma, Beograd, 1999. Beogradski filmski kritičarski krug I, Niš, 2002. Kino klub Beograd ili Trojanski konj jugoslovenskog modernog filma, Beograd, 2003. Beogradski filmski kritičarski krug II, Niš, 2005. Adio, Jugo-film, Beograd, 2005. Beogradski filmski kritičarski krug III, Niš, 2007. Filmska slika i stvarnost, Beograd, 2009. Pitanje filmske kritike, Beograd, 2012. Autori Jean Vigo, Ljubljana 1970. Živojin Pavlović, Beograd, 1997. Srđan Karanović, Beograd, 2000. Goran Marković, Beograd, 2001. Emir Kusturica, Beograd, 2001. Martinac, Zagreb, 2011. Dokumentarni film Beogradska škola dokumentarnog filma, Beograd, 1967. O dokumentarnom filmu, Beograd, 1975. Filmske zvrsti in žanri, Ljubljana, 1977. Dokumentarni film – da ili ne?, Beograd, 1982. Animirani film, teorija O animaciji, Beograd, 1973. Dežela animiranih čudes, Ljubljana, 1976. Teorija animacije, Beograd, 1981. Uvod u estetiku kinematografske animacije, Zagreb – Beograd, 1982. Kritička retrospektiva zagrebačke škole, Zagreb, 1982. Estetika animacije, Beograd, 2007. Zbornik o animaciji, Beograd, 2009 Estetika animacije, Zagreb, 2012. Animirani film, istorija Zagrebački krug crtanog filma I, Zagreb, 1978. Zagrebački krug crtanog filma II, Zagreb, 1978. Zagrebački krug crtanog filma III, Zagreb, 1978. Kinematografska animacija u Jugoslaviji, Beograd, 1979. Pet svjetskih festivala u Zagrebu, Zagreb, 1984. 80 filmova Zagrebačke škole, Novi Sad, 1984. Zagrebački krug crtanog filma IV, Zagreb, 1986. Pola veka animiranog filma u Srbiji, Beograd, 1999. Fantastika Fantastika na ekranu I, Beograd, 1971. Fantastika na ekranu II, Beograd, 1973. Alisa na putu kroz podzemlje i kroz svemir, Beograd, 1986. Čudovišta koja smo voleli I, Beograd 1990. Čudovišta koja smo voleli II, Beograd 1997. Čudovišta koja smo voleli 1, Beograd, 2007. Čudovišta koja smo voleli 2, Beograd, 2008. Čudovišta koja smo voleli 3, Beograd, 2008. Čudovišta koja smo voleli 4, Beograd, 2009. Čudovišta koja smo voleli 5, Beograd, 2011. Strip Strip – deveta umetnost, Beograd, 1975. Sexarion superstrip, Beograd, 1988. Fucking comics, Beograd, 2006. Deveta umetnost, strip, Beograd, 2006. Deveta umetnost, strip – drugo izdanje, Beograd, 2006. Strip, deveta umjetnost, Zagreb, 2010. Glumci – monografije Pavle Vuisić, Niš, 1985. Olivera Marković, Niš, 1988. Janez Vrhovec, Niš, 1989. Rade Marković, Niš, 1990. Dušan Janićijević, Niš, 1993. Milena Dravić, Niš, 1995. Ljuba Tadić, Niš, 1997. Mića Tomić, Niš, 1998. Bata Stojković, Beograd-Niš, 1999. Dušica Žegarac, Niš, 2000. Aleksandar Berček, Niš, 2002. Bora Todorović, Niš, 2003. Čkalja, Beograd, 2005. Miki Manojlović, Niš, 2006. Mira Stupica, Niš, 2009. Sabrani tekstovi Tucanje dinosaura, Split, 1984. Ogledalo od hartije, Beograd, 1998. 14.444 kritičarska dana, Beograd, 2001, Niš Televizija Dupli pas, Beograd, 2012. – koautor Zorica Jevremović Uspomene Filmski prijatelji, Novi Sad, 1997 Filmski neprijatelji, Novi Sad, 1999. Filmografija (deo) Reditelj Putujući kino (1964) Scenarista Putujući kino (1964) Vrijeme vampira (1971) Oficir s ružom (1987) Pavle Vuisić 1926-1988 (1997) Danilo Bata Stojković – filmska ostvarenja (1999) Dušica Žegarac – filmska ostvarenja (2000) Aleksandar Berček – filmska ostvarenja (2002) Bora Todorović – filmska ostvarenja (2003) MG26 (N)

421 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Najbolje od popularnog stripa sakupljeno u jednom tomu prati burne avanture šestogodišnjeg Kalvina i njegovog tigra Hobsa. William Boyd Watterson II (rođen 5. srpnja 1958.) američki je crtač koji je autor stripa Calvin i Hobbes. Traka je objavljivana od 1985. do 1995. Watterson je Calvina i Hobbesa zaključio kratkom izjavom urednicima novina i svojim čitateljima da smatra da je postigao sve što je mogao u mediju. Watterson je poznat po svojim negativnim stavovima o distribuciji i licenciranju stripova, svojim naporima da proširi i uzdigne novinski strip kao umjetničku formu, te po svom povratku u privatni život nakon raskida Calvina i Hobbesa. Watterson je rođen u Washingtonu, D.C., a odrastao je u Chagrin Fallsu, Ohio. Predgrađe Ohija na srednjem zapadu Sjedinjenih Država bilo je dio inspiracije za Calvina i Hobbesa. Rani život Bill Watterson rođen je 5. srpnja 1958. u Washingtonu, D.C., od Kathryn Watterson (1933.-2022.) i Jamesa Godfreya Wattersona.[1] Otac mu je radio kao patentni zastupnik. Godine 1965. šestogodišnji Watterson i njegova obitelj preselili su se u Chagrin Falls, Ohio, predgrađe Clevelanda.[2][3] Watterson ima mlađeg brata Thomasa Wattersona.[1] Watterson je svoj prvi crtić nacrtao s osam godina, au djetinjstvu je mnogo vremena proveo sam, crtajući i crtajući. To se nastavilo tijekom njegovih školskih godina, [2] tijekom kojih je otkrio stripove kao što su Pogo, Krazy Kat i Charles Schulz` Peanuts koji su kasnije inspirirali i utjecali na njegovu želju da postane profesionalni crtač stripova.[4] Jednom prilikom, dok je bio u četvrtom razredu, napisao je pismo Charlesu Schulzu, koji mu je odgovorio, na veliko iznenađenje Wattersona. To je u to vrijeme ostavilo veliki dojam na njega. Roditelji su ga poticali u umjetničkom bavljenju. Kasnije su ga se sjećali kao `konzervativnog djeteta` — maštovitog, ali `ne na fantazijski način`, i nimalo sličnog liku Calvina koji je kasnije stvorio.[5] Watterson je svoje talente za crtanje pronalazio kroz osnovnu i srednju školu, stvarajući sa svojim prijateljima stripove o superjunacima na temu srednje škole i prilažući crtane filmove i umjetnost školskim novinama i godišnjaku.[6]: 20–3 Nakon srednje škole, Watterson je pohađao Kenyon College, gdje je diplomirao političke znanosti. Već je bio odlučio za karijeru u karikaturi, ali smatrao je da će mu studij političkih znanosti pomoći da prijeđe u redakciju karikature. Nastavio je razvijati svoje umjetničke vještine, a tijekom druge godine studija naslikao je Michelangelovo Stvaranje Adama na stropu svoje sobe u domu.[7] Također je doprinio karikaturama fakultetskim novinama, od kojih su neke uključivale originalne karikature `Spaceman Spiff`. [a] Watterson je diplomirao na Kenyonu 1980. sa diplomom prvostupnika umjetnosti. Kasnije, kad je Watterson stvarao imena za likove u svom stripu, odlučio se za Calvina (po protestantskom reformatoru Johnu Calvinu) i Hobbesa (po društvenom filozofu Thomasu Hobbesu), navodno kao `vrh kape` Kenyonovoj političkoj znanstveni odjel. U The Complete Calvin and Hobbes, Watterson je naveo da je Calvin nazvan po `teologu iz 16. stoljeća koji je vjerovao u predestinaciju`, a Hobbes po `filozofu iz 17. stoljeća s nejasnim pogledom na ljudsku prirodu.` [9] Karijera Rani rad Watterson je bio inspiriran radom Jima Borgmana, političkog karikaturista The Cincinnati Enquirer, koji je 1976. diplomirao na Kenyon Collegeu, te je odlučio pokušati slijediti isti put karijere kao Borgman, koji je zauzvrat ponudio podršku i ohrabrenje ambicioznom umjetniku. Watterson je diplomirao 1980. i zaposlio se na probnoj osnovi u Cincinnati Postu, konkurentskom listu Enquirera. Watterson je brzo otkrio da je posao pun neočekivanih izazova koji su ga spriječili da obavlja svoje dužnosti prema standardima koji su mu postavljeni. Nije najmanji od tih izazova bilo njegovo nepoznavanje političke scene u Cincinnatiju, budući da nikada nije živio u gradu niti u njegovoj blizini, budući da je odrastao u području Clevelanda i pohađao koledž u središnjem Ohiju. Post je otpustio Wattersona prije nego što mu je istekao ugovor.[10] Potom se pridružio maloj reklamnoj agenciji i tamo radio četiri godine kao dizajner, stvarajući reklame za trgovine dok je također radio na vlastitim projektima, uključujući razvoj vlastitog crtanog stripa i priloge za Target: The Political Cartoon Quarterly.[11] Kao slobodni umjetnik, Watterson je crtao druga djela za raznu robu, uključujući omote albuma za bratov bend, kalendare, grafike odjeće, obrazovne knjige, naslovnice časopisa, postere i razglednice.[12] Calvina i Hobbesa i uspon do uspjeha Watterson je rekao da radi za osobno ispunjenje. Kao što je rekao maturantima 1990. godine na Kenyon Collegeu: `Iznenađujuće je koliko ćemo teško raditi kada se posao obavlja samo za nas.` Calvin i Hobbes je prvi put objavljen 18. studenog 1985. U Calvin and Hobbes Tenth Anniversary Book, napisao je[13] da su njegovi utjecaji uključivali Peanuts Charlesa Schulza, Pogo Walta Kellyja i Krazy Kat Georgea Herrimana. Watterson je napisao uvod u prvi svezak The Komplete Kolor Krazy Kat. Wattersonov stil također odražava utjecaj Winsora McCayjevog Malog Nema u Slumberland.[14][15] Poput mnogih umjetnika, Watterson je u svoj rad ugradio elemente svog života, interesa, uvjerenja i vrijednosti — na primjer, svoj hobi kao biciklista, [16] sjećanja na govore vlastitog oca o `izgradnji karaktera` i svoje poglede na trgovinu i korporacije. Wattersonova mačka Sprite jako je inspirirala osobnost i fizičke značajke Hobbesa.[9] Watterson je veći dio svoje karijere proveo pokušavajući promijeniti klimu novinskog stripa. Smatrao je da se narušava umjetnička vrijednost stripa, te da se prostor koji zauzima u novinama neprestano smanjuje, podložan samovolji hirova kratkovidnih izdavača. Nadalje, smatrao je da umjetnost ne treba suditi prema mediju za koji je stvorena (tj. ne postoji `visoka` umjetnost ili `niska` umjetnost - samo umjetnost).[17] Watterson je napisao predgovore za FoxTrot i For Better or For Worse. Borite se protiv prodaje njegovih likova Godinama se Watterson borio protiv pritiska izdavača da prodaju njegov rad, nešto za što je smatrao da će pojeftiniti njegov strip[18] kroz kompromitiranje čina stvaranja ili čitanja.[19] Odbio je prodavati svoje kreacije na temelju toga da bi prikazivanje slika Calvina i Hobbesa na komercijalno prodanim šalicama, naljepnicama i majicama obezvrijedilo likove i njihove osobnosti. Watterson je rekao da je Universal nastavio vršiti pritisak na njega i rekao da je potpisao svoj ugovor bez da ga je u potpunosti pročitao jer je, kao novi umjetnik, bio sretan što je naišao na sindikat voljan dati mu priliku (dva druga sindikata su ga prethodno odbila ). Dodao je da je ugovor bio toliko jednostran da bi, ako bi Universal to stvarno želio, mogli licencirati njegove likove protiv njegove volje, čak bi ga mogli otpustiti i nastaviti s Calvinom i Hobbesom s novim umjetnikom. Wattersonov položaj je na kraju pobijedio i on je mogao ponovno pregovarati o svom ugovoru kako bi dobio sva prava na svoj rad, ali je kasnije dodao da ga je borba za licence iscrpila i pridonijela potrebi za devetomjesečnim odmorom 1991. [20]. Unatoč Wattersonovim naporima, pronađene su mnoge neslužbene kopije, uključujući predmete koji prikazuju Calvina i Hobbesa kako konzumiraju alkohol ili Calvina kako urinira po logotipu. Watterson je rekao: `Samo su lopovi i vandali zaradili na robi Calvina i Hobbesa.`[21] Promjena formata nedjeljnog stripa Watterson je bio kritičan prema prevladavajućem formatu nedjeljnog stripa koji je bio na snazi kada je počeo crtati (i ostao je takav, u različitim stupnjevima). Tipični raspored sastoji se od tri retka s ukupno osam kvadrata, koji zauzimaju pola stranice ako su objavljeni u normalnoj veličini. (U ovom kontekstu, pola stranice je apsolutna veličina – otprilike polovica nominalne veličine stranice od 8+1⁄2-x-11 inča (22 cm × 28 cm) – i nije povezana sa stvarnom veličinom stranice na kojoj je crtani film mogli bi se eventualno tiskati za distribuciju.) [22] Nekim je novinama ograničen prostor za nedjeljne članke i smanjena je veličina trake. Jedan od uobičajenih načina je izrezivanje gornje dvije ploče, za što je Watterson vjerovao da ga je prisililo da gubi prostor na šale koje nisu uvijek odgovarale traci. Dok se trebao vratiti sa svog prvog odmora (drugi je održan tijekom 1994.), Watterson je sa svojim sindikatom razgovarao o novom formatu za Calvina i Hobbesa koji bi mu omogućio da učinkovitije koristi svoj prostor i gotovo bi zahtijevao od novina da to objave. kao pola stranice. Universal se složio da će strip prodati kao pola stranice i ništa drugo, što je izazvalo bijes novina i kritike na račun Wattersona od strane urednika i nekih njegovih kolega karikaturista (koje je opisao kao `nepotrebno ljute`). Na kraju je Universal napravio kompromis i pristao ponuditi novinama izbor između pune pola stranice ili smanjene verzije kako bi ublažio zabrinutost oko problema s veličinom. Watterson je priznao da je zbog toga izgubio prostor u mnogim novinama, ali je rekao da je, na kraju, to bila korist jer je smatrao da čitateljima novina daje bolju viziju za njihov novac, a urednici su slobodni da se ne kandidiraju Calvin i Hobbes na vlastitu odgovornost. Dodao je da se neće ispričati za crtanje popularnog elementa.[23] Kraj Calvina i Hobbesa 9. studenoga 1995. Watterson je najavio kraj Calvina i Hobbesa sljedećim pismom novinskim urednicima: Poštovani čitatelju: Zaustavit ću Calvina i Hobbesa na kraju godine. Ovo nije bila nedavna niti laka odluka i odlazim s malo tuge. Moji interesi su se, međutim, promijenili i vjerujem da sam učinio ono što sam mogao unutar ograničenja dnevnih rokova i malih panela. Željan sam raditi promišljenijim tempom, s manje umjetničkih kompromisa. Još nisam odlučio o budućim projektima, ali moj odnos s Universal Press Syndicateom će se nastaviti. To što bi toliko novina objavilo Calvina i Hobbesa čast je na koju ću dugo biti ponosan i jako sam ih cijenio kakvi su sada. S druge strane, masovni mediji se raspadaju, a publika se atomizira. Pretpostavljam da će stripovi imati manje raširen kulturni utjecaj i zaraditi puno manje novca. Dovoljno sam star da mi je sve ovo uznemirujuće, ali svijet ide dalje. Svi novi mediji neizbježno će promijeniti izgled, funkciju, a možda čak i svrhu stripa, ali stripovi su živi i svestrani, pa mislim da će i dalje pronalaziti relevantnost na ovaj ili onaj način. Ali oni definitivno neće biti isti kao oni s kojima sam ja odrastao.[35] Godine 2013. objavljen je dokumentarni film Dear Mr. Watterson, koji istražuje kulturni utjecaj Calvina i Hobbesa. Sam Watterson nije se pojavio u filmu. Dana 26. veljače 2014. Watterson je objavio svoj prvi crtani film nakon završetka Calvina i Hobbesa: poster za dokumentarac Stripped.[36][37] Godine 2014. Watterson je koautor knjige The Art of Richard Thompson s karikaturistom Washington Posta Nickom Galifianakisom i Davidom Apatoffom.[38] U lipnju 2014. tri trake Bisera prije svinja (objavljeno 4. lipnja, 5. lipnja i 6. lipnja 2014.) sadržavale su Wattersonove gostujuće ilustracije nakon što je zajednički prijatelj Nick Galifianakis povezao njega i karikaturista Stephana Pastisa, koji su komunicirali putem e-pošte.[39] ] Pastis je ovu neočekivanu suradnju usporedio s `ugledanjem Bigfoota`.[40] `Mislio sam da bismo možda Stephan i ja mogli napraviti ovu glupu suradnju i onda iskoristiti rezultat da prikupimo nešto novca za istraživanje Parkinsonove bolesti u čast Richarda Thompsona. Činilo se kao savršena konvergencija`, rekao je Watterson za The Washington Post.[41] Na dan kada se Stephan Pastis vratio na svoju vlastitu traku, odao je počast Wattersonu aludirajući na posljednju traku Calvina i Hobbesa od 31. prosinca 1995. godine. 5. studenog 2014. predstavljen je plakat koji je nacrtao Watterson za Međunarodni festival stripa u Angoulêmeu 2015. gdje je 2014. dobio Grand Prix.[42] Dana 1. travnja 2016., za Dan šale, Berkeley Breathed objavio je na Facebooku da je Watterson potpisao `franšizu mojoj `upravi``. Zatim je objavio strip s Calvinom, Hobbesom i Opusom. Strip potpisuje Watterson, iako je stupanj njegove upletenosti bio spekulativan.[43] Breathed je 1. travnja 2017. objavio još jedan strip `Calvin County` s Calvinom i Hobbesom, koji je također `potpisao` Watterson, 1. travnja 2017., zajedno s lažnom pričom u New York Timesu koja navodno opisuje `spajanje` dva stripa.[44] Berkeley Breathed uključio je Hobbesa u strip od 27. studenog 2017. kao zamjenu za lika Stevea Dallasa. Hobbes se također vratio u stripovima od 9., 11. i 12. lipnja 2021. [45] kao zamjena za Billa The Cat. izložbe Godine 2001. Billy Ireland Cartoon Library & Museum na Državnom sveučilištu Ohio priredio je izložbu Wattersonovih nedjeljnih stripova. Odabrao je trideset i šest svojih favorita, prikazujući ih i s originalnim crtežom i s gotovim proizvodom u boji, a većina komada sadrži osobne bilješke. Watterson je također napisao popratni esej koji je poslužio kao predgovor za izložbu pod nazivom `Calvin i Hobbes: nedjeljne stranice 1985. – 1995.`, koja je otvorena 10. rujna 2001. Skinut je u siječnju 2002. Popratni objavljeni katalog imao je isti naslov.[46] Od 22. ožujka do 3. kolovoza 2014. Watterson je ponovno izlagao u Billy Ireland Cartoon Library & Museum na Državnom sveučilištu Ohio. U vezi s ovom izložbom, Watterson je također sudjelovao u intervjuu sa školom.[48] Uz izložbu je izdan katalog izložbe Exploring Calvin and Hobbes. Knjiga je sadržavala poduži intervju s Billom Wattersonom, koji je vodila Jenny Robb, kustosica muzeja.[49] Misterije Watterson će objaviti svoje prvo objavljeno djelo nakon 28 godina u listopadu 2023. Zove se The Mysteries, a to je ilustrirana `bajka za odrasle` o `onome što leži izvan ljudskog razumijevanja`. Rad je nastao u suradnji s ilustratorom i karikaturistom Johnom Kaschtom.[50][51] Nagrade i počasti Watterson je 1986. i 1988. dobio Reuben nagradu Nacionalnog društva karikaturista.[52] Wattersonova druga Reubenova pobjeda učinila ga je najmlađim karikaturistom koji je dobio takvu čast i tek šestom osobom koja je pobijedila dvaput, nakon Miltona Caniffa, Charlesa Schulza, Dika Brownea, Chestera Goulda i Jeffa MacNellyja. (Gary Larson je jedini karikaturist koji je osvojio drugog Reubena nakon Wattersona.) Watterson je 2014. dobio Grand Prix na Međunarodnom festivalu stripa u Angoulêmeu za svoj opus, postavši tek četvrti neeuropski karikaturist koji je tako počašćen u prvih 41 godina događaja. 1986.: nagrada Reuben, najbolji karikaturist godine 1988: Nagrada Reuben, najbolji karikaturist godine 1988.: Nacionalno društvo karikaturista, Nagrada za humor novinskih stripova 1988: Nagrada Sproing, za Tommyja i Tigerna (Calvin i Hobbes) 1989: Nagrada Harvey, Posebna nagrada za humor, za Calvina i Hobbesa 1990.: Nagrada Harvey, najbolji sindicirani strip, za Calvina i Hobbesa 1990: Nagrada Max & Moritz, najbolji strip, za Calvina i Hobbesa 1991: HaNagrada rvey, najbolji sindicirani strip, za Calvina i Hobbesa 1991.: Nagrada Adamson, za Kalle och Hobbe (Calvin i Hobbes) 1992.: Nagrada Harvey, najbolji sindicirani strip, za Calvina i Hobbesa 1992: Nagrada Eisner, najbolja kolekcija stripova, za The Revenge of the Baby-Sat 1992.: Međunarodni festival stripa u Angoulêmeu, nagrada za najbolji strani strip, za En avant tête de thon! 1993.: Nagrada Eisner, najbolja kolekcija stripova, za Napad poremećenih mutanata ubojica čudovišta Snježni goons 1993.: Nagrada Harvey, najbolji sindicirani strip, za Calvina i Hobbesa 1994.: Nagrada Harvey, najbolji sindicirani strip, za Calvina i Hobbesa 1995.: Nagrada Harvey, najbolji sindicirani strip, za Calvina i Hobbesa 1996.: Nagrada Harvey, najbolji sindicirani strip, za Calvina i Hobbesa 2014.: Grand Prix, Međunarodni festival stripa u Angoulêmeu [53] 2020.: Uvršten u Kuću slavnih nagrade Will Eisner