Vrlo praktičan aparat za pravljenje sarmi. Praktičan i efikasan. Za savijanje je potrebno svega 3 koraka: 1. Stavite list na kraj platnenog dela spravice (kupus, zelje vinova loza) 2. Na list stavite prethodno pripremljeno punjenje 3. Prevučete na suprotnu stranu I to je zaista sve! Sarma je gotova za tili čas i pri tom svaka koju napravite je jednake veličine!

X-MEN komplet 1 -3 Epizoda: NADARENI - sva tri dela izdavač: LM INFORMATIKA Zagreb Pismo: latinica Povez: meki - sa 2 klamarice Dimenzije: 23,8 x 16,4 cm Boja: pun kolor datum postavljanja aukcije: 13.09.2020. TROŠKOVI SLANJA. preporučena tiskovina + deo troškova pakovanja = 125 dinara Opšte stanje: povez odličan bez pisanja i šaranja, bez pečata, bez podvlačenja Nedostaci : minimalna oštećenja boje na hrbatu stripa,

Prelep komplet, od srednje debelog konca, prelepe boje, opran i ustirkan, samo se treba prepeglati, malo je poguzvan od stajanja, kao nov. BOJA KAO NA PRVOJ SLICI. 1. Najveci je 57cm*52cm 2. srednje velicine-66cm*38cm 3, dva manja-40cm*34cm Sve moze i pojedinacno da se kupi. Ima jos puno toga, kao i stoljnjaka. Ima jos puno stoljnjaka i ostalih rucnih radova,cene izuzetno pristupacne.

Novi veliki beli pamučni krevetski stolnjak, vintage, dimenzija 180x143 cm. Nema nikakvih oznaka ali je očigledno da je pamuk. Dugo je stajao u ormaru pa ima one blage tamnije tragove na prevoju od stajanja posebno kod dela gde je unutrašnji drap karton, negde po sredini, sve se to može otkloniti sa 1-2 mašinska pranja. Šaljem kao CC paket, preporučeno pismo ili postexpresom. Pogledajte i ostale moje oglase. Za više kupljenih stvari GRATIS poštarina

Autor: Džon Mark DeMatis, Majk Plug Izdavač: Beli put Br.strana: 144+144 God.izdanja: 2008. Povez: Meki povez, 250x125 Abadazad je serijal koji je delom roman, delom strip – i pred čitaoce svih uzrasta donosi potpuno novi i originalan pristup pričanju priča. Kejt i njen brat, Meti, odrastaju u velikom gradu i život im nije nimalo lak. Zbog toga oni vole da čitaju ABADAZAD, serijal knjiga napisanih pre više od sto godina. A onda počinje da se dešava gomila misterioznih stvari...

DIMENZIJE Dubina instalacije: 88 mm Ø : 80 mm Precnik ugradnog dela: 68 mm Tezina: 0.243 kg SIJALICA Grlo: GU10 Sijalica: GU10-LED Dostava: da Jacina: 1 x 5W Svetlosni fluks: 1 x 400 lm Boja svetlosti: 3000K, toplo bela Prosecan radni vek: 25000h Indeks reprodukcije boja: >80Ra Energetska efikasnost: A+ Pogodno za: A++-E kWh/1000: 5.00 MATERIJAL I BOJA Materijal: celik Boja: hrom TEHNICKE INFORMACIJE Zastitna klasa: 2 Nivo zastite: IP20 Napajanje: 220-240V,50/60Hz Radni napon: 220-240V,50/60Hz Garancija: 5 godina

DIMENZIJE Dubina instalacije: 88 mm Ø : 80 mm Precnik ugradnog dela: 68 mm Tezina: 0.238 kg SIJALICA Grlo: GU10 Sijalica: GU10-LED Dostava: da Jacina: 1 x 5W Svetlosni fluks: 1 x 400 lm Boja svetlosti: 3000K, toplo bela Prosecan radni vek: 25000h Indeks reprodukcije boja: >80Ra Energetska efikasnost: A+ Pogodno za: A++-E kWh/1000: 5.00 MATERIJAL I BOJA Materijal: celik Boja: satin nikl TEHNICKE INFORMACIJE Zastitna klasa: 2 Nivo zastite: IP20 Napajanje: 220-240V,50/60Hz Radni napon: 220-240V,50/60Hz Garancija: 5 godina

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! One Piece 1: Romantična zora ------ Ima nekoliko kvacica ostavljeno na margini nem. olovkom nista strasno. Na stranici sa sadrzajem. Izdavač: Darkwood Naslovna strana: Eiichiro Oda Scenario: Eiichiro Oda Crtež: Eiichiro Oda Naslov originala: Romance Dawn Broj originala: 1 Format: 130 x 190 mm Povez: meki Boja: crno-belo Broj strana: 208 One Piece 2: Protiv Bagijevih gusara ----- Ima nekoliko kvacica ostavljeno na margini nem. olovkom nista strasno. Na stranici sa sadrzajem. Lufi, Nami i Zoro se sukobljavaju sa okrutnim piratom Klovnom Bagijem i njegovom gusarskom družinom. Izazovi koji su pred njih postavljeni čine da se njihovi međuodnosi menjaju. Jedna od najvećih avantura pripovedanih u devetoj umetnosti se nastavlja u drugom tankobonu: One Piece 2 – Protiv Bagijevih gusara Izdavač: Darkwood Naslovna strana: Eiichiro Oda Scenario: Eiichiro Oda Crtež: Eiichiro Oda Naslov originala: Buggy the Clown Broj originala: 2 Format: 130 x 190 mm Povez: meki Boja: crno-belo Broj strana: 208 One Piece 8: Ne smem umreti --- Ima nekoliko kvacica ostavljeno na margini nem. olovkom nista strasno. Na stranici sa sadrzajem. Izdavač: Darkwood Naslovna strana: Eiichiro Oda Scenario: Eiichiro Oda Crtež: Eiichiro Oda Naslov originala: I Won’t Die Broj originala: 8 Format: 130 x 190 mm Povez: meki Boja: crno-belo Broj strana: 208 Ploveći morem, Lufi nalazi nove prijatelje – Zoroa, Nami i Usopa. Njihova destinacija je Opasna zona. Ali pre nego što krenu ka njoj, odlučuju da se ukotve pri jednom restoranu na moru kako bi pronašli kuvara za svoju posadu. Tamo upoznaju pomoćnika glavnog kuvara po imenu Sanđi i on im krade srca. Tada se pojavljuje najstrašniji zli pirat po imenu Don Krik, koji zahteva brod na kom se nalazi restoran. Počinje velika borba i Sanđi staje pred restoran odbijajući da ga preda piratima. Eiichiro Oda[kriva transliteracija], (Kumamoto, 1. siječnja 1975.), japanski crtač mangi. Životopis Kao dijete bio je nadahnut gusarima i već u četvrtoj godini života mašta o crtanju stripova. Započeo je svoju stripsku karijeru 1992., sa sedamnaest godina, kad je njegov strip “Wanted!” dobio brojne nagrade od kojih je najznačajnija Jun-Nyuusen, nagrada za drugo mjesto natječaja Tezuka Awards koji je u suradnji s osobljem odgovornim za časopise Weekly Jump i Monthly Jump. Njegovo prvo djelo, ipak je “Kami Kara Mirai no Present” (Božji dar iz budućnosti) izdano u listopadu 1993. godine za izdavačku kuću Jump. Njegov je talent Jump primijetio kad je iste godine Oda nagrađen na natječaju Hot-Step Awards sa svojim radom “Ikki Yakou” (Put u đavoljoj noći). 1994., s devetnaest godina napušta fakultet odlaskom u Tokio gdje studira kao asistent tri autora Jumpa: Shinobu Kaitani (Midoriyama Police Gang), Masaya Tokuhiro (Jungle No Ouja Tar-chan; Mizu no Tomodachi Kapparman) i Nobuhiro Watsuki (Rurouni Kenshin). Tokom prakse je Eiichiro Oda objavio dvije priče: “Monsters”, 1994. u Autumn Special časopisu koji je izlazio po godišnjim dobima, izradilo ga je osoblje tjednika Jump (Akamaru Jump) i prvu od dvije verzije stripa “Romance Down” izdanog 1996. godine u Summer Special časopisu, koji kasnije postaje dio njegovog najpoznatijeg rada imena “One Piece”, čije se prvo poglavlje zove upravo “Romance Dawn”, uključujući i neke iste likove. Nakon nekoliko mjeseci ušao je i među stranice tjednika Jump s drugim poglavljem stripa “Romance Dawn”, objavljenim u izdanju broj 41, 1996. godine. Njegova gusarska pustolovina “One Piece” pojavljuje se 1997. svojim nastupom, također, u tjednom časopisu Jump. Ubrzo je postao i jedan od najpopularnijih stripova u Japanu, s više od 65 milijuna prodanih kopija. Autorov najveći utjecaj je Akira Toriyama (Dragon Ball; Dr.Slump). Eiichiro Oda oženjen je djevojkom imena Chiaki Inaba koja je glumila ulogu Nami na kazališnim performansama One Piece tijekom sajma “Jump Fest”.

Lonicera nitida – Lonicera Lonicera nitida je delom polegla žbunasta vrsta. Grane su gusto obrasle sitnim ovlnim listovima. Lonicera raste do 1 m u visinu i 2 m u širinu i koristi se za niže slojeve ozelenjavanja, za formiranje bordura i pokrivanje tla. Poreklo biljke Ovo je zimzelena vrsta iz porodice Caprifoliaceae. Cveta u rano proleća bledo žutim cvetovima. Plod je purpurno ljubičasta bobica. prirodno raste u Kini. Lonicera nitida – Lonicera Lonicera ima vrlo dobar korenov sistem koji odlično vezuje zemljište te se uspešno koristi za suzbijanje erozije i u ozelenjavanju škarpa i nasipa. Grane se povijaju ka zemlji što joj daje interesantan izgled u alpinetumima i samostalnoj sadnji. Vrlo lepo se kombinuje sa drugim žbunastim vrstama. Na jesen listovi dobijaju purpurnu boju. Potrebe za vodom i svetlom Lonicera najbolje uspeva u polusenovitim i senovitim delovima vrta. Nije izbirljiva prema tipu zemljišta. Ne voli preterano vlažna zemljišta. Može da raste na vrlo ispošćenim supstratima kod kojih je najvažnije da su dobro drenirani. Izuzetno je otporna vrsta i podnosi vrlo niske temperature. Korisni saveti Lonicera nitida podnosi orezivanje koje joj može pospešti rast.  Kao manji žbun uspešno se gaji i u žarinjerama, alpinetumima i manjim vrtovima kao detalj u ozelenjavanju. Savet Dendrologa Biljku svakog proleća dobro očistiti od uvelog lišća i orezati. Specifikacije Visina sa saksijom: Širina saksije:  Cvetanje: Cveta žutim cvetovima Vrsta: Lisno-dekorativna vrsta Boja: Tamno zelena Uslovi sredine Namena: Vanjska biljka Svetlost: Senka, polusenka Supstrat: Plodna dobro drenirana zemlja Temperaturna osetljivost: Uspešno prezimljava u kontinentalnim uslovima sredine Alergenske reakcije:  Održavanje i nega Zalivanje: Zalivanje se vrši od proleća do kasne jeseni, umereno. Prihranjivanje: Po potrebi od proleća do jeseni. Zimi nema potrebe za prihranjivanjem. Orezivanje: Redovno uklanjanje suvih listova i grana.

409 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Đorđe Milović (Beočin, 7. maj 1960) srpski je strip crtač. Stripom se bavi odmalena, a prve radove objavljuje 1980-ih godina. u časopisima „Glas omladine“ (kasnije „Stav“), Vidici i Mladost.[1][2][3] Karijera Odmah nakon prvih radova, počinje da objavljuje i u najznačajnijim strip revijama tog vremena – „Ju stripu“ („Yu strip“), „Stripoteci“ i „Patku“. Tokom sledeće decenije Milović objavljuje kraće storije u „Dnevniku“, „Tron[potrebna odrednica]u“, „Vremenu zabave“, „Ukusu nestašnih“, „Striperu“ i slovenačkom „Stripburgeru“. U svojim radovima bavi se prevashodno savremenim čovekom, pitanjima identiteta, odnosom među polovima, opštim mestima života u kvazi-urbanoj sredini. Godine 2003. objavljuje album kratkih priča pod nazivom „Ono što tražim“ u zajedničkom izdanju beogradskog i novosadskog Studentskog kulturnog centra. Sledeće godine izlazi novi Milovićev album, u boji, rađen prema motivima proze Dina Bucatija. Zbirka se zove „Grbe u vrtu“ a sve priče su slikane akvarelom na plavom papiru. Izdavač je SKC iz Novog Sada. Za istog izdavača 2008. godine objavljuje novu zbirku autorskih priča pod nazivom „Nasilje za početnike“. Iste godine osvaja i prvu nagradu na zajedničkom konkursu „Stripoteke“ i Francuskog kulturnog centra za strip inspirisan delom Žila Verna. Zapažene kraće stripove u koloru objavljuje i u časopisima „Ennea“ (2008) i „Stripolis“ (2009). Pored stripa bavi se i ilustracijom. Objavljuje u „Politikinom zabavniku“ i ilustruje knjige za Zavod za izdavanje udžbenika, Odiseju i druge izdavače. Za beogradsku kuću „Beli Put“ ilustruje knjigu basni i aforizama Leonarda da Vinčija pod nazivom „Uzgrednik“ koja osvaja nagradu za najbolje ilustrovanu knjigu na 52. Beogradskom sajmu knjiga 2007. godine. Od 2006. godine ilustruje pet knjiga Borisa Vijana u izdanju „Kiše“ iz Novog Sada. Inspirisan istoimenim romanom ovog francuskog pisca, 2010. godine završava svoj najduži strip pod nazivom „Crvena trava“. Stripografija 2003. Ono što tražim, SKC Novi Sad 2004. Grbe u vrtu, SKC Novi Sad 2008. Nasilje za početnike, SKC Novi Sad 2010. Crvena trava, Komiko Novi Sad Nagrade 1988. nagrada za najperspektivnijeg mladog autora na četvrtom vinkovačkom Salonu jugoslovenskog stripa. 1988. nagrada za strip na „Palilulskoj olimpijadi kulture“. 2007. nagrada za najbolje ilustrovanu knjigu na 52. Beogradskom sajmu knjiga 2008. VI međunarodni salon stripa u Beogradu - nagrada sponzora za strip „Smrt od vode“ 2008. 1. nagrada na konkrusu „Tajni život Žila Verna“

101 – ASTERIKS, LIK ORIJENT: Planeta užasa 1.deo (nedostaje prednja korica) 102 – ASTERIKS, LIK ORIJENT: Planeta užasa 2.deo (kompletno) 103 – ASTERIKS, BLUBERI: Čovek sa srebrnom zvezdom 1.deo (nedostaje gornji ćošak prednje i zadnja korica) 104 – ASTERIKS, BLUBERI: Čovek sa srebrnom zvezdom 2.deo (kompletno) 105 - TALIČNI TOM, MORNAR NIK: Blago ostrva na-kao-dlanu 1.deo (kompletno) 106 - TALIČNI TOM, MORNAR NIK: Blago ostrva na-kao-dlanu 2.deo (kompletno) 107 - TALIČNI TOM, DŽET-AS-LOGAN, HAUARD FLIN: Poverljivi zadatak (nedostaje zadnja korica) 108 - TALICNI TOM, DŽET-AS-LOGAN, GAŠA (nedostaje prednja korica i stranice 1–18) Stripoteka je strip časopis koji je izlazio na prostoru SFRJ u periodu između 1969. i 1991. godine. Ponovo je pokrenuta 1999. godine u SRJ, kasnije je nastavila da izlazi u Srbiji. Sa poslednjim brojem 1174 objavljenim 31. maja 2019. do daljeg ne izlazi. Istorija Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka dolazi do procvata strip izdavaštva u Vojvodini. U Novom Sadu su se nalazile dve moderne štamparije velikog kapaciteta – „Forum” i „Dnevnik”. Brojni beogradski časopisi i magazini, od kojih je veliki broj onih koji sadrže stripove, štampani su u ova dva pogona. Za ovaj procvat vojvođanskog stripa je, paradoksalno, zaslužno i srpsko političko rukovodstvo tog vremena. U Kragujevcu je 1971. godine održan Kongres kulturne akcije u organizaciji srpskih liberala. Na ovom kongresu strip je uvršten u šund literaturu, pa je samim tim zakonski oporezovan stopom od 31,5 odsto. Brojne revije i izdavačke kuće nisu se mogle nositi sa takvim finansijskim nametom. Vojvodina je, međutim, svojom poreskom autonomijom bila izuzeta od ovog finansijskog nameta i strip izdavaštvo je počelo da cveta. tako je „Forum” (kasnije „Marketprint”) preuzeo je primat sa Panoramom (kasnije Stripoteka), Spunkom, Spunk novostima, Strip zabavnikom i drugim izdanjima. Vojvođanski Forum i Dnevnik su s vremenom postali perjanica srpskog strip izdavaštva i rasadnik velikog broja domaćih imena u svetu stripa. Forumovi i Dnevnikovi umetnici, poput Baneta Kerca, Dejana Nenadova i Petra Meseldžije, ostvarili su i zavidnu inostranu karijeru. Stripoteka je prvi put izašla 1969. godine pod imenom Stripoteka Panorama. Pokrenuta je kao specijalno mesečno izdanje nedeljne strip revije Panorama, nakon što se ova ugasila. Za razliku od Panorame koja je donosila stripove u nastavcima Stripoteka je sadržavala kompletne epizode stripa. Koncepcija stripa se vremenom menjala, kao i dinamika izlaženja. Uvedeno je objavljivanje više različitih stripova u jednom broju. Akcenat je uglavnom bio na francusko-belgijskom stripu, ali su objavljivani i radovi američkih, italijanskih, španskih, britanskih i nekolicine kineskih autora. U početku je izlazila sa pod naslovom „Jugoslovenska strip revija”, da bi od 2000. godine, od broja 946 počela da izlazi sa podnaslovom „Revija svetskih stripova”. Od istog broja kao izdavač se više ne pojavljuje „Forum”, već „Marketprint”. Najčešće objavljivani strip junaci Glavni članak: Stripoteka — Spisak objavljenih stripova Artur Fantom Arči Keš Aster Blistok Ben Bolt Crvenooki Čarli Mun Daleka planeta Divlja Kobila Domino Umpah-Pah (Uderzo i Gošini) Talični Tom (Moris i Gošini) Krcko Karl Viking (Don Lorens) Olak Gladijator (Don Lorens) Čelična Kandža (Hezus Blasko) Spiru (Andre Franken) Titef (Zep) Hogar Strašni (Dik Braun) Redov Bili (Mort Voker) Morg Sudbina Boksera Riđobradi i Demon sa Kariba (Ibenon i Šarlije) Džoni Ringo (Vilijam Vans i Žak Akar, Arturo del Kastiljo) Persevan Modesti Blejz (Džim Holdavej) Džet-As-Logan Džejms Bond Korto Malteze Tangi i Laverdir (Albert Uderzo i Šarlije) Bluberi (Žiro i Šarlije) Tarzan (Ras Maning, Bern Hogart) Gaša Šeprtlja (Gaston) (Andre Franken) Džoe Bar tim Lik Orijent (Edi Pape i Greg) Hauard Flin (Vilijam Vans) Asteriks (Albert Uderzo i Gošini) Crnobradi (M. Remakl) Ves Slejd (Džordž Strouks) Bob Moran (Vilijam Vans i Anri Vern) Tor Tragom jedne legende Srebrni letač Vilijem Voker Konan Džipsi Agent E-100 Badi Longvej Braća Špageti Billy the Pljuc Boginja jezera Glen Distra Daleka planeta (Don Lorens) Zori Kid (Jakoviti) Koko Bil (Jakoviti) Blekmor Bernard Princ Iznogud (u početku objavljivan kao Harun Al Prašid) (Tabari i Gošini) Nova Novator (Greg) Merok (Don Lorens) Džef Hok (Sidni Džordan) Lutka od Slonovače Nebeski soko (Džon Dikson) Skitnica Robni Crnooki duh (Sezar) Fantom (Li Fok i Saj Bari) Fil Korigan (Al Vilijamson i Arči Gudvin) Brik Bredford (Klarens Grej i Viljem Rit) Princ Valijant (Hal Foster, Džon Kalen Merfi) Prpabata i Zortalija Rip Kirbi (Džon Prentis) Inspektor Aleksandar Istraživači svemira Jalek Jugurta Kran Kosmički Putnici Porodica Tarana (Džo Makmanus) Flaš Gordon (Den Bari) Cisko Kid (Hose Luis Salinas) Operacija Tigar Ben Bolt (Džon Kalen Merfi) Marti Misterija (Alfredo Kasteli) Majk Stil Mali Spiru (Andre Franken) Mandrak (Li Fok, Fred Frederiks, Fil Dejvis) Moderni Ciceron Neuništiva napast Robin Hud Stiv Kenjon Spirit Tika Luftika Toša Kačket Gidža (T. K. Rajan) Mornar Popaj (Tom Sims i B. Zaboli) Nova Tara Bruno Brazil (Vilijam Vans i Luj Alber) Otpadnici Privado Torgal Torpedo Ratnici sa Akbara Romeo Braun (Džim Holdavej) Šufnudle Džeri Spring Džonatan Kartland Valerijan Voz za Čatanugu Džim iz Džungle Džoni Hazard Vanredna izdanja Stripoteka je objavljivala nekoliko vanrednih izdanja: Spunk - strip magazin za mlade bio je vanredno izdanje Stripoteke koje je izlazilo od 1979. do 1982. godine. Izlazio je jednom mesečno, svakog prvog petka u mesecu, a objavljeno je ukupno 17 brojeva. Vanredno izdanje Spunk novosti – nedeljno izdanje Stripoteke započelo je sa izlaženjem 1981. godine. Nulti broj izašao 2. jula 1981. godine pod nazivom Spunk novine. Izlazilo je svakog četvrtka. Godine 1989. pojavila se i Mala Stripoteka, strip magazin za najmlađe. Izlazila je do 1990, a objavljeno je svega 7 brojeva. MG142 (N)

Tv Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! B.C. dnevni je američki strip koji je stvorio crtač Johnny Hart. Smješten u pretpovijesno doba, prikazuje skupinu pećinskih ljudi i antropomorfnih životinja iz različitih geoloških razdoblja. B.C. debitirao je u novinama 17. veljače 1958. i bio je među najdugovječnijim stripovima koje je njegov originalni tvorac još napisao i nacrtao kada je Hart umro za svojom crtaćom daskom u Ninevehu, New York, 7. travnja 2007.. Od njegove smrti, potomak treće generacije Mason Mastroianni producirao je strip, s B.C. sindicirao Creators Syndicate. Povijest objavljivanja B.C. isprva je odbijen od strane brojnih sindikata dok ga New York Herald Tribune Syndicate nije prihvatio, lansirajući strip 17. veljače 1958. Hartu je pružena pomoć s B.C. pisci gegova Jack Caprio i Dick Boland (koji su se kasnije pridružili Hartu i karikaturistu Brantu Parkeru na Čarobnjaku iz Ida). Kada se sindikat Herald Tribunea raspao 1966. zbog raspada njegovih matičnih novina, B.C. je preuzeo Publishers Syndicate. Taj je sindikat često mijenjao vlasnike i nazive — Publishers-Hall Syndicate, Field Newspaper Syndicate, News America Syndicate i konačno North America Syndicate — da bi na kraju postao dio King Featuresa. U tom trenutku, 1987., Hart je promijenio distributera u Creators Syndicate, postavši jedan od Creatorsovih prvih sindiciranih stripova. Nakon Hartove smrti 2007., traku su počeli producirati Hartovi unuci Mason Mastroianni (glavni scenarist i karikaturist) i Mick Mastroianni (pisac za B.C. i Hartovu drugu kreaciju, Čarobnjak iz Ida), te Hartova kći Perri (pismopisac i kolorist). (Braća Mastroianni također su izradila originalni strip, Dogs of C Kennel, 2009.) John Lewis Hart (18. veljače 1931. - 7. travnja 2007.) bio je američki crtač poznat kao tvorac stripova B.C. i Čarobnjak iz Ida. Brant Parker koproducirao je i ilustrirao The Wizard of Id. Hart je dobio nekoliko nagrada, uključujući švedsku Adamsonovu nagradu i pet od Nacionalnog društva karikaturista. U svojim kasnijim godinama bio je poznat (i ponekad kritiziran) po uključivanju kršćanskih tema i poruka u svoje stripove.[1] Chuck Colson je u kolumni Breakpoint nazvao Harta `najčitanijim kršćaninom našeg vremena`, u odnosu na C. S. Lewisa, Franka E. Perettija i Billyja Grahama.[2] Biografija Rođen u Endicottu u New Yorku, Hartov prvi objavljeni rad bio je u Stars and Stripesu dok je služio u Koreji kao uvršteni pripadnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Vrativši se 1953., objavljivao je karikature u The Saturday Evening Postu, Collier`s Weeklyju i drugim časopisima. Njegovo zaposlenje prije karikature uključivalo je rad u restoranu s roštiljem i slikanje natpisa.[3] Hartov najveći uspjeh, B.C., nastao je 1957. i počeo se pojavljivati ​​u nacionalnim dnevnim novinama 17. veljače 1958. [4] Hart je također sukreirao i napisao strip The Wizard of Id, koji je nacrtao Brant Parker, a koji se distribuira od 9. studenog 1964. [4] Prema Hanna-Barbera animatoru Edu Benedictu, moćne animacijske kuće obratile su se Hartu 1960. godine i ponudile animirani film B.C. niz. Razgovori su propali jer je HB preuredio koncept u ono što je na kraju postalo The Flintstones.[potreban citat] Wikinews ima povezane vijesti: Johnny Hart iz `B.C.` slava prolazi Hart je umro od moždanog udara 7. travnja 2007. Prema riječima njegove supruge Bobby, radio je za crtaćim stolom u trenutku smrti.[5][6] Njegov sukreator Čarobnjaka iz Ida, Brant Parker, umro je samo osam dana kasnije, 15. travnja 2007. Vjerska uvjerenja Hart je odgojen u ležerno religioznoj obitelji i redovito je pohađao kršćansku nedjeljnu školu. Iako je njegovo formalno obrazovanje završilo sa srednjom školom, bio je fasciniran Biblijom od malih nogu.[7] Godine 1984. došlo je do značajnog pomaka u Hartovoj duhovnosti, pa su Hart i njegova žena Bobby počeli pohađati kongregaciju Prezbiterijanske crkve u Ninevehu, New York. Hart je svoje religiozno buđenje pripisao timu oca i sina izvođača koji su instalirali satelitsku antenu u njegovu domu.[7] Hartova sve dublja religiozna vjera, te nepokolebljivi teološki i politički konzervativizam koji ju je pratio, postali su izvor značajnih kontroverzi u kasnijim godinama njegova života. U intervjuu za The Washington Post iz 1999., na primjer, izjavio je da će `Židovi i muslimani koji ne prihvate Isusa gorjeti u paklu` i da je `homoseksualnost Sotonino djelo.` [8] U istom članku, Hart iznio mišljenje da se `bliži smak svijeta, možda do 2010. godine.` Lavlji udio kontroverzi, međutim, došao je iz Hartove sve veće tendencije da svoje vjerske i političke teme i ideale uključi u svoje stripove, posebice B.C. Neke su novine odbile tiskati stripove s otvoreno religioznim temama ili su ih, kao u slučaju Los Angeles Timesa, premjestile u vjerski dio novina.[9] Kontroverzni stripovi Dvije su trake posebno bile kontroverzne. B.C. strip za 15. travnja 2001., koji je bio Uskrs, prikazivao je židovsku menoru sa sedam svijeća koje su postupno gorjele dok su natpisi na traci prikazivali riječi Isusa Krista. Na kraju su se vanjski krakovi svijećnjaka odvojili, ostavljajući kršćanski križ, a na posljednjoj ploči prikazan je otvoren i prazan Kristov grob.[10] Kritičari, uključujući Ligu za borbu protiv klevete i Američki židovski odbor, tvrdili su da Hartov strip prikazuje zamjensku teologiju, odnosno koncepciju kršćanstva kao zamjene judaizma. Hart se ispričao `ako sam uvrijedio ijednog čitatelja`, ali je ipak mislio da bi strip mogao povećati `religioznu svijest` i tvrdio da je mislio da strip bude posveta objema religijama.[9][11][12] Još jedan B.C. traka, koja je bila prikazana 10. studenog 2003., prikazivala je pomoćnu zgradu s tradicionalnim polumjesecom, u koju je lik ušao s okomitom grafikom `SLAM`, samo da bi upitao: `Jesam li to samo ja ili smrdi ovdje?` Kritičari, uključujući Vijeće za američko-islamske odnose, tvrdili su da kombinacija okomite trake i `SLAM-a`, kao i polumjeseca na nebu i na vanjskoj kući, čini traku klevetom na islam. Hart je zanijekao da se radilo o bilo čemu osim šali u kući.

Tv Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! B.C. dnevni je američki strip koji je stvorio crtač Johnny Hart. Smješten u pretpovijesno doba, prikazuje skupinu pećinskih ljudi i antropomorfnih životinja iz različitih geoloških razdoblja. B.C. debitirao je u novinama 17. veljače 1958. i bio je među najdugovječnijim stripovima koje je njegov originalni tvorac još napisao i nacrtao kada je Hart umro za svojom crtaćom daskom u Ninevehu, New York, 7. travnja 2007.. Od njegove smrti, potomak treće generacije Mason Mastroianni producirao je strip, s B.C. sindicirao Creators Syndicate. Povijest objavljivanja B.C. isprva je odbijen od strane brojnih sindikata dok ga New York Herald Tribune Syndicate nije prihvatio, lansirajući strip 17. veljače 1958. Hartu je pružena pomoć s B.C. pisci gegova Jack Caprio i Dick Boland (koji su se kasnije pridružili Hartu i karikaturistu Brantu Parkeru na Čarobnjaku iz Ida). Kada se sindikat Herald Tribunea raspao 1966. zbog raspada njegovih matičnih novina, B.C. je preuzeo Publishers Syndicate. Taj je sindikat često mijenjao vlasnike i nazive — Publishers-Hall Syndicate, Field Newspaper Syndicate, News America Syndicate i konačno North America Syndicate — da bi na kraju postao dio King Featuresa. U tom trenutku, 1987., Hart je promijenio distributera u Creators Syndicate, postavši jedan od Creatorsovih prvih sindiciranih stripova. Nakon Hartove smrti 2007., traku su počeli producirati Hartovi unuci Mason Mastroianni (glavni scenarist i karikaturist) i Mick Mastroianni (pisac za B.C. i Hartovu drugu kreaciju, Čarobnjak iz Ida), te Hartova kći Perri (pismopisac i kolorist). (Braća Mastroianni također su izradila originalni strip, Dogs of C Kennel, 2009.) John Lewis Hart (18. veljače 1931. - 7. travnja 2007.) bio je američki crtač poznat kao tvorac stripova B.C. i Čarobnjak iz Ida. Brant Parker koproducirao je i ilustrirao The Wizard of Id. Hart je dobio nekoliko nagrada, uključujući švedsku Adamsonovu nagradu i pet od Nacionalnog društva karikaturista. U svojim kasnijim godinama bio je poznat (i ponekad kritiziran) po uključivanju kršćanskih tema i poruka u svoje stripove.[1] Chuck Colson je u kolumni Breakpoint nazvao Harta `najčitanijim kršćaninom našeg vremena`, u odnosu na C. S. Lewisa, Franka E. Perettija i Billyja Grahama.[2] Biografija Rođen u Endicottu u New Yorku, Hartov prvi objavljeni rad bio je u Stars and Stripesu dok je služio u Koreji kao uvršteni pripadnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Vrativši se 1953., objavljivao je karikature u The Saturday Evening Postu, Collier`s Weeklyju i drugim časopisima. Njegovo zaposlenje prije karikature uključivalo je rad u restoranu s roštiljem i slikanje natpisa.[3] Hartov najveći uspjeh, B.C., nastao je 1957. i počeo se pojavljivati ​​u nacionalnim dnevnim novinama 17. veljače 1958. [4] Hart je također sukreirao i napisao strip The Wizard of Id, koji je nacrtao Brant Parker, a koji se distribuira od 9. studenog 1964. [4] Prema Hanna-Barbera animatoru Edu Benedictu, moćne animacijske kuće obratile su se Hartu 1960. godine i ponudile animirani film B.C. niz. Razgovori su propali jer je HB preuredio koncept u ono što je na kraju postalo The Flintstones.[potreban citat] Wikinews ima povezane vijesti: Johnny Hart iz `B.C.` slava prolazi Hart je umro od moždanog udara 7. travnja 2007. Prema riječima njegove supruge Bobby, radio je za crtaćim stolom u trenutku smrti.[5][6] Njegov sukreator Čarobnjaka iz Ida, Brant Parker, umro je samo osam dana kasnije, 15. travnja 2007. Vjerska uvjerenja Hart je odgojen u ležerno religioznoj obitelji i redovito je pohađao kršćansku nedjeljnu školu. Iako je njegovo formalno obrazovanje završilo sa srednjom školom, bio je fasciniran Biblijom od malih nogu.[7] Godine 1984. došlo je do značajnog pomaka u Hartovoj duhovnosti, pa su Hart i njegova žena Bobby počeli pohađati kongregaciju Prezbiterijanske crkve u Ninevehu, New York. Hart je svoje religiozno buđenje pripisao timu oca i sina izvođača koji su instalirali satelitsku antenu u njegovu domu.[7] Hartova sve dublja religiozna vjera, te nepokolebljivi teološki i politički konzervativizam koji ju je pratio, postali su izvor značajnih kontroverzi u kasnijim godinama njegova života. U intervjuu za The Washington Post iz 1999., na primjer, izjavio je da će `Židovi i muslimani koji ne prihvate Isusa gorjeti u paklu` i da je `homoseksualnost Sotonino djelo.` [8] U istom članku, Hart iznio mišljenje da se `bliži smak svijeta, možda do 2010. godine.` Lavlji udio kontroverzi, međutim, došao je iz Hartove sve veće tendencije da svoje vjerske i političke teme i ideale uključi u svoje stripove, posebice B.C. Neke su novine odbile tiskati stripove s otvoreno religioznim temama ili su ih, kao u slučaju Los Angeles Timesa, premjestile u vjerski dio novina.[9] Kontroverzni stripovi Dvije su trake posebno bile kontroverzne. B.C. strip za 15. travnja 2001., koji je bio Uskrs, prikazivao je židovsku menoru sa sedam svijeća koje su postupno gorjele dok su natpisi na traci prikazivali riječi Isusa Krista. Na kraju su se vanjski krakovi svijećnjaka odvojili, ostavljajući kršćanski križ, a na posljednjoj ploči prikazan je otvoren i prazan Kristov grob.[10] Kritičari, uključujući Ligu za borbu protiv klevete i Američki židovski odbor, tvrdili su da Hartov strip prikazuje zamjensku teologiju, odnosno koncepciju kršćanstva kao zamjene judaizma. Hart se ispričao `ako sam uvrijedio ijednog čitatelja`, ali je ipak mislio da bi strip mogao povećati `religioznu svijest` i tvrdio da je mislio da strip bude posveta objema religijama.[9][11][12] Još jedan B.C. traka, koja je bila prikazana 10. studenog 2003., prikazivala je pomoćnu zgradu s tradicionalnim polumjesecom, u koju je lik ušao s okomitom grafikom `SLAM`, samo da bi upitao: `Jesam li to samo ja ili smrdi ovdje?` Kritičari, uključujući Vijeće za američko-islamske odnose, tvrdili su da kombinacija okomite trake i `SLAM-a`, kao i polumjeseca na nebu i na vanjskoj kući, čini traku klevetom na islam. Hart je zanijekao da se radilo o bilo čemu osim šali u kući.

Tv B.C. dnevni je američki strip koji je stvorio crtač Johnny Hart. Smješten u pretpovijesno doba, prikazuje skupinu pećinskih ljudi i antropomorfnih životinja iz različitih geoloških razdoblja. B.C. debitirao je u novinama 17. veljače 1958. i bio je među najdugovječnijim stripovima koje je njegov originalni tvorac još napisao i nacrtao kada je Hart umro za svojom crtaćom daskom u Ninevehu, New York, 7. travnja 2007.. Od njegove smrti, potomak treće generacije Mason Mastroianni producirao je strip, s B.C. sindicirao Creators Syndicate. Povijest objavljivanja B.C. isprva je odbijen od strane brojnih sindikata dok ga New York Herald Tribune Syndicate nije prihvatio, lansirajući strip 17. veljače 1958. Hartu je pružena pomoć s B.C. pisci gegova Jack Caprio i Dick Boland (koji su se kasnije pridružili Hartu i karikaturistu Brantu Parkeru na Čarobnjaku iz Ida). Kada se sindikat Herald Tribunea raspao 1966. zbog raspada njegovih matičnih novina, B.C. je preuzeo Publishers Syndicate. Taj je sindikat često mijenjao vlasnike i nazive — Publishers-Hall Syndicate, Field Newspaper Syndicate, News America Syndicate i konačno North America Syndicate — da bi na kraju postao dio King Featuresa. U tom trenutku, 1987., Hart je promijenio distributera u Creators Syndicate, postavši jedan od Creatorsovih prvih sindiciranih stripova. Nakon Hartove smrti 2007., traku su počeli producirati Hartovi unuci Mason Mastroianni (glavni scenarist i karikaturist) i Mick Mastroianni (pisac za B.C. i Hartovu drugu kreaciju, Čarobnjak iz Ida), te Hartova kći Perri (pismopisac i kolorist). (Braća Mastroianni također su izradila originalni strip, Dogs of C Kennel, 2009.) John Lewis Hart (18. veljače 1931. - 7. travnja 2007.) bio je američki crtač poznat kao tvorac stripova B.C. i Čarobnjak iz Ida. Brant Parker koproducirao je i ilustrirao The Wizard of Id. Hart je dobio nekoliko nagrada, uključujući švedsku Adamsonovu nagradu i pet od Nacionalnog društva karikaturista. U svojim kasnijim godinama bio je poznat (i ponekad kritiziran) po uključivanju kršćanskih tema i poruka u svoje stripove.[1] Chuck Colson je u kolumni Breakpoint nazvao Harta `najčitanijim kršćaninom našeg vremena`, u odnosu na C. S. Lewisa, Franka E. Perettija i Billyja Grahama.[2] Biografija Rođen u Endicottu u New Yorku, Hartov prvi objavljeni rad bio je u Stars and Stripesu dok je služio u Koreji kao uvršteni pripadnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Vrativši se 1953., objavljivao je karikature u The Saturday Evening Postu, Collier`s Weeklyju i drugim časopisima. Njegovo zaposlenje prije karikature uključivalo je rad u restoranu s roštiljem i slikanje natpisa.[3] Hartov najveći uspjeh, B.C., nastao je 1957. i počeo se pojavljivati ​​u nacionalnim dnevnim novinama 17. veljače 1958. [4] Hart je također sukreirao i napisao strip The Wizard of Id, koji je nacrtao Brant Parker, a koji se distribuira od 9. studenog 1964. [4] Prema Hanna-Barbera animatoru Edu Benedictu, moćne animacijske kuće obratile su se Hartu 1960. godine i ponudile animirani film B.C. niz. Razgovori su propali jer je HB preuredio koncept u ono što je na kraju postalo The Flintstones.[potreban citat] Wikinews ima povezane vijesti: Johnny Hart iz `B.C.` slava prolazi Hart je umro od moždanog udara 7. travnja 2007. Prema riječima njegove supruge Bobby, radio je za crtaćim stolom u trenutku smrti.[5][6] Njegov sukreator Čarobnjaka iz Ida, Brant Parker, umro je samo osam dana kasnije, 15. travnja 2007. Vjerska uvjerenja Hart je odgojen u ležerno religioznoj obitelji i redovito je pohađao kršćansku nedjeljnu školu. Iako je njegovo formalno obrazovanje završilo sa srednjom školom, bio je fasciniran Biblijom od malih nogu.[7] Godine 1984. došlo je do značajnog pomaka u Hartovoj duhovnosti, pa su Hart i njegova žena Bobby počeli pohađati kongregaciju Prezbiterijanske crkve u Ninevehu, New York. Hart je svoje religiozno buđenje pripisao timu oca i sina izvođača koji su instalirali satelitsku antenu u njegovu domu.[7] Hartova sve dublja religiozna vjera, te nepokolebljivi teološki i politički konzervativizam koji ju je pratio, postali su izvor značajnih kontroverzi u kasnijim godinama njegova života. U intervjuu za The Washington Post iz 1999., na primjer, izjavio je da će `Židovi i muslimani koji ne prihvate Isusa gorjeti u paklu` i da je `homoseksualnost Sotonino djelo.` [8] U istom članku, Hart iznio mišljenje da se `bliži smak svijeta, možda do 2010. godine.` Lavlji udio kontroverzi, međutim, došao je iz Hartove sve veće tendencije da svoje vjerske i političke teme i ideale uključi u svoje stripove, posebice B.C. Neke su novine odbile tiskati stripove s otvoreno religioznim temama ili su ih, kao u slučaju Los Angeles Timesa, premjestile u vjerski dio novina.[9] Kontroverzni stripovi Dvije su trake posebno bile kontroverzne. B.C. strip za 15. travnja 2001., koji je bio Uskrs, prikazivao je židovsku menoru sa sedam svijeća koje su postupno gorjele dok su natpisi na traci prikazivali riječi Isusa Krista. Na kraju su se vanjski krakovi svijećnjaka odvojili, ostavljajući kršćanski križ, a na posljednjoj ploči prikazan je otvoren i prazan Kristov grob.[10] Kritičari, uključujući Ligu za borbu protiv klevete i Američki židovski odbor, tvrdili su da Hartov strip prikazuje zamjensku teologiju, odnosno koncepciju kršćanstva kao zamjene judaizma. Hart se ispričao `ako sam uvrijedio ijednog čitatelja`, ali je ipak mislio da bi strip mogao povećati `religioznu svijest` i tvrdio da je mislio da strip bude posveta objema religijama.[9][11][12] Još jedan B.C. traka, koja je bila prikazana 10. studenog 2003., prikazivala je pomoćnu zgradu s tradicionalnim polumjesecom, u koju je lik ušao s okomitom grafikom `SLAM`, samo da bi upitao: `Jesam li to samo ja ili smrdi ovdje?` Kritičari, uključujući Vijeće za američko-islamske odnose, tvrdili su da kombinacija okomite trake i `SLAM-a`, kao i polumjeseca na nebu i na vanjskoj kući, čini traku klevetom na islam. Hart je zanijekao da se radilo o bilo čemu osim šali u kući.

Tv Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! B.C. dnevni je američki strip koji je stvorio crtač Johnny Hart. Smješten u pretpovijesno doba, prikazuje skupinu pećinskih ljudi i antropomorfnih životinja iz različitih geoloških razdoblja. B.C. debitirao je u novinama 17. veljače 1958. i bio je među najdugovječnijim stripovima koje je njegov originalni tvorac još napisao i nacrtao kada je Hart umro za svojom crtaćom daskom u Ninevehu, New York, 7. travnja 2007.. Od njegove smrti, potomak treće generacije Mason Mastroianni producirao je strip, s B.C. sindicirao Creators Syndicate. Povijest objavljivanja B.C. isprva je odbijen od strane brojnih sindikata dok ga New York Herald Tribune Syndicate nije prihvatio, lansirajući strip 17. veljače 1958. Hartu je pružena pomoć s B.C. pisci gegova Jack Caprio i Dick Boland (koji su se kasnije pridružili Hartu i karikaturistu Brantu Parkeru na Čarobnjaku iz Ida). Kada se sindikat Herald Tribunea raspao 1966. zbog raspada njegovih matičnih novina, B.C. je preuzeo Publishers Syndicate. Taj je sindikat često mijenjao vlasnike i nazive — Publishers-Hall Syndicate, Field Newspaper Syndicate, News America Syndicate i konačno North America Syndicate — da bi na kraju postao dio King Featuresa. U tom trenutku, 1987., Hart je promijenio distributera u Creators Syndicate, postavši jedan od Creatorsovih prvih sindiciranih stripova. Nakon Hartove smrti 2007., traku su počeli producirati Hartovi unuci Mason Mastroianni (glavni scenarist i karikaturist) i Mick Mastroianni (pisac za B.C. i Hartovu drugu kreaciju, Čarobnjak iz Ida), te Hartova kći Perri (pismopisac i kolorist). (Braća Mastroianni također su izradila originalni strip, Dogs of C Kennel, 2009.) John Lewis Hart (18. veljače 1931. - 7. travnja 2007.) bio je američki crtač poznat kao tvorac stripova B.C. i Čarobnjak iz Ida. Brant Parker koproducirao je i ilustrirao The Wizard of Id. Hart je dobio nekoliko nagrada, uključujući švedsku Adamsonovu nagradu i pet od Nacionalnog društva karikaturista. U svojim kasnijim godinama bio je poznat (i ponekad kritiziran) po uključivanju kršćanskih tema i poruka u svoje stripove.[1] Chuck Colson je u kolumni Breakpoint nazvao Harta `najčitanijim kršćaninom našeg vremena`, u odnosu na C. S. Lewisa, Franka E. Perettija i Billyja Grahama.[2] Biografija Rođen u Endicottu u New Yorku, Hartov prvi objavljeni rad bio je u Stars and Stripesu dok je služio u Koreji kao uvršteni pripadnik Zračnih snaga Sjedinjenih Država. Vrativši se 1953., objavljivao je karikature u The Saturday Evening Postu, Collier`s Weeklyju i drugim časopisima. Njegovo zaposlenje prije karikature uključivalo je rad u restoranu s roštiljem i slikanje natpisa.[3] Hartov najveći uspjeh, B.C., nastao je 1957. i počeo se pojavljivati ​​u nacionalnim dnevnim novinama 17. veljače 1958. [4] Hart je također sukreirao i napisao strip The Wizard of Id, koji je nacrtao Brant Parker, a koji se distribuira od 9. studenog 1964. [4] Prema Hanna-Barbera animatoru Edu Benedictu, moćne animacijske kuće obratile su se Hartu 1960. godine i ponudile animirani film B.C. niz. Razgovori su propali jer je HB preuredio koncept u ono što je na kraju postalo The Flintstones.[potreban citat] Wikinews ima povezane vijesti: Johnny Hart iz `B.C.` slava prolazi Hart je umro od moždanog udara 7. travnja 2007. Prema riječima njegove supruge Bobby, radio je za crtaćim stolom u trenutku smrti.[5][6] Njegov sukreator Čarobnjaka iz Ida, Brant Parker, umro je samo osam dana kasnije, 15. travnja 2007. Vjerska uvjerenja Hart je odgojen u ležerno religioznoj obitelji i redovito je pohađao kršćansku nedjeljnu školu. Iako je njegovo formalno obrazovanje završilo sa srednjom školom, bio je fasciniran Biblijom od malih nogu.[7] Godine 1984. došlo je do značajnog pomaka u Hartovoj duhovnosti, pa su Hart i njegova žena Bobby počeli pohađati kongregaciju Prezbiterijanske crkve u Ninevehu, New York. Hart je svoje religiozno buđenje pripisao timu oca i sina izvođača koji su instalirali satelitsku antenu u njegovu domu.[7] Hartova sve dublja religiozna vjera, te nepokolebljivi teološki i politički konzervativizam koji ju je pratio, postali su izvor značajnih kontroverzi u kasnijim godinama njegova života. U intervjuu za The Washington Post iz 1999., na primjer, izjavio je da će `Židovi i muslimani koji ne prihvate Isusa gorjeti u paklu` i da je `homoseksualnost Sotonino djelo.` [8] U istom članku, Hart iznio mišljenje da se `bliži smak svijeta, možda do 2010. godine.` Lavlji udio kontroverzi, međutim, došao je iz Hartove sve veće tendencije da svoje vjerske i političke teme i ideale uključi u svoje stripove, posebice B.C. Neke su novine odbile tiskati stripove s otvoreno religioznim temama ili su ih, kao u slučaju Los Angeles Timesa, premjestile u vjerski dio novina.[9] Kontroverzni stripovi Dvije su trake posebno bile kontroverzne. B.C. strip za 15. travnja 2001., koji je bio Uskrs, prikazivao je židovsku menoru sa sedam svijeća koje su postupno gorjele dok su natpisi na traci prikazivali riječi Isusa Krista. Na kraju su se vanjski krakovi svijećnjaka odvojili, ostavljajući kršćanski križ, a na posljednjoj ploči prikazan je otvoren i prazan Kristov grob.[10] Kritičari, uključujući Ligu za borbu protiv klevete i Američki židovski odbor, tvrdili su da Hartov strip prikazuje zamjensku teologiju, odnosno koncepciju kršćanstva kao zamjene judaizma. Hart se ispričao `ako sam uvrijedio ijednog čitatelja`, ali je ipak mislio da bi strip mogao povećati `religioznu svijest` i tvrdio da je mislio da strip bude posveta objema religijama.[9][11][12] Još jedan B.C. traka, koja je bila prikazana 10. studenog 2003., prikazivala je pomoćnu zgradu s tradicionalnim polumjesecom, u koju je lik ušao s okomitom grafikom `SLAM`, samo da bi upitao: `Jesam li to samo ja ili smrdi ovdje?` Kritičari, uključujući Vijeće za američko-islamske odnose, tvrdili su da kombinacija okomite trake i `SLAM-a`, kao i polumjeseca na nebu i na vanjskoj kući, čini traku klevetom na islam. Hart je zanijekao da se radilo o bilo čemu osim šali u kući.