Informacije o Proizvodu Brend: zara Grad: Beograd Materijali: eko koza Tagovi: zara Stanje predmeta: odlično Boja: crna Zara papuce kao nove Br.39

Informacije o Proizvodu Veličina: 39 Brend: / Grad: Smederevo Materijali: eko koža Tagovi: crne papuce Stanje predmeta: veoma dobro Boja: crna siva Placene dosta prosle godine, jako lepo stoje.

Srpske slave - Čuvari ognjišta (novo u štamparskom celofanu) priredila Nevenka Nedeljković Izdavač: Mladinska knjiga, 2012, Beograd Broj stranica: 336 ćirilica, tvrde korice eko-koža, 21cm x 28cm težina: 1800 grama Očuvanost: 5 (celofan)

Informacije o Proizvodu Veličina: 38.5 Brend: steve madden Grad: Beograd Materijali: eko koža Tagovi: novo papuce steve madden Stanje predmeta: novo sa etiketom Boja: crna Potpuno nove, crne papuce. Velicina je 38/39 Ja nosim 38 i odgovara mi velicina, za dodatne slike mozete da mi se javite u inbox.

Svetozar Marković, Beograd, 1971. Udžbenički format, tvrd povez (eko koža sa zlatotiskom), 1240 ilustrovanih strana. Veoma lepo očuvana, spolja neznatni tragovi stajanja u regalu. Beograd u Rimskoj imperiji, Rimski Singidunum, Avalski grad, Izgled Beograda 1567, 7.000 amama i 11.000 bunara i česama, Mitropolitov dvor, Nebojša kula, Beograd 1826, Karađorđevo ubistvo, Knez Miloš, Osnivanje srpske vojske, Prva pijaca, Krvoproliće u Narodnoj skupštini, Velegrad, Istorija grba...

Svetozar Marković, Beograd, 1971. Udžbenički format, tvrd povez (eko koža sa zlatotiskom), 1240 ilustrovanih strana, zaštitni providni omot koji je malo zacepljen. Očuvana, spolja neznatni tragovi trajanja. Beograd u Rimskoj imperiji, Rimski Singidunum, Avalski grad, Izgled Beograda 1567, 7.000 amama i 11.000 bunara i česama, Mitropolitov dvor, Nebojša kula, Beograd 1826, Karađorđevo ubistvo, Knez Miloš, Osnivanje srpske vojske, Prva pijaca, Krvoproliće u Narodnoj skupštini, Velegrad, Istorija grba... BEOGRAD Večiti grad SINGIDUNUM Marinko Paunović

Tvrdi povez od eko-kože, sa zlatotiskom u drvenoj kutiji, kvalitetan papir, bogato ilustrovano. U vrlo dobrom stanju.

Beograd 2015. Tvrd povez, luksuzni povez (eko-koža), ćirilica, bogato ilustrovano, veliki format (30 cm), 319 strana. Knjiga je nekorišćena (nova). Slave i praznici sakupljeni i predstavljeni u ovoj knjizi svedoče ne samo o duhovnosti srpskog naroda, već i o sačuvanoj bogatoj narodnoj kulturi do naših dana, manifestovanoj u narodnim običajima, predanjima, mitovima i legendama, prenošenoj s kolena na koleno. U izradi ovog raskošnog izdanja učestvovali su eminentni stručnjaci iz oblasti teologije i etnologije, a rezultat njihove saradnje takav je da ova knjiga sa ponosom nosi blagoslov Njegove svetosti patrijarha srpskog. Slave i praznici sa simbolikom i strukturom koju nose sa sobom, iako u savremenom dobu dobijaju i novi oblik proslavljanja, u srpskom narodu se poštuju, održavaju i oživljavaju shodno potrebama vremena, kodeksu ponašanja i nastojanju očuvanja identiteta. U ovoj knjizi sabrano je sve što treba da znate o svom duhovnom nasleđu i njen sadržaj vam omogućava da na pravi način očuvate svoju porodičnu tradiciju.

SOVA - Veliki porodični leksikon MLADINSKA KNJIGA Beograd 2011. veliki format tvrd povez, 1214 stranica ODLIČNO OČUVANO Ko je doneo prvi saksofon u Beograd? Čime se bavila Maga Magazinović? Da li se bajader jede? Ima li i danas besrebrenika? Čijem panteonu pripada bog Veles i šta je panteon uopšte? Ko je komponovao „Svilen konac“? Šta je to „crni talas“? Koji naš glumac je igrao i u „Kozari“ i u „Skupljačima perja“ i u „Lepa sela lepo gore“? Ako ne znate odgovore na sva ova pitanja, konsultujte SOVU jer to je porodični jednotomni leksikon kakav je nedostajao svakoj kućnoj biblioteci! Tom pun podataka koji se ne mogu lako naći, a pogotovo ne na jednom mestu – za njim će često posezati svi članovi porodice, bilo da zadovolje znatiželju, provere svoje znanje, podsete se onog što su zaboravili, lakše urade domaći zadatak, razreše neku dilemu pri izradi stručnog rada... VELIKI PORODIČNI LEKSIKON SOVA je nezaobilazno štivo, jedinstveno po značaju i vrednosti. Odrednice u VELIKOM PORODIČNOM LEKSIKONU SOVA napisane su jednostavnim stilom i vrlo su jasne i kratke, tako da ih može razumeti svako, pa i školsko dete, a korisne su svima koji traže preciznu i proverenu informaciju. U SOVI ćete naći: • 60.000 odrednica raspoređenih po azbučnom redu (oko 10.000 zanimljivih odrednica iz etnologije, religije, muzike, plesa, nauke, istorije, sporta sa ovih prostora) • 57 oblasti (prirodne i društvene nauke, kultura i sport) • znanje više od 60 vrhunskih stručnjaka (na čelu s glavnim urednikom Vasilijem Krestićem – Petar Krestić, Milo Lompar, Vesna Lompar, Jovan Ćirilov, Ljiljana Miočinović-Popović, Biljana Krstić, Petar Janjatović, Časlav Ocić, Marko Babac, Aleksandar Milajić...) • više od 1.200 strana suvog znanja • više od 3.700 fotografija • više od 200 karata • korisne grafikone i tabele • Dimenzije: 21 x 39 cm • Luksuzna i izdržljiva oprema: eko koža i zlatotisk (za listanje i čitanje generacijama)

Bez obzira na to da li slavu doživljavamo kao verski obred, porodičnu svetkovinu ili obeležje nacionalne pripadnosti, ono je jedino nasleđe koje se prenosi sa oca na sina a koje se ne može prodati, poharčiti, propiti, založiti. Zato je važno da slavu čuvamo i održavamo. Zato nam je bitno da je poznajemo i proslavljamo. Ova knjiga spomenik je toj nasušnoj srpskoj potrebi. Pored toga ko je bio svetac kog slavite kao zaštitnika roda i doma, u ovoj knjizi saznaćete i: • zašto se slava održala samo u našem narodu i čijom zaslugom • u kom veku je slavljenje krsnog imena dobilo oblik koji danas poznajemo • ko su Srbi svetitelji koje slavimo kao krsno ime • koliko porodica kojeg svetog slavi • koje su najčešće a koje najređe krsne slave u Srba • koja je najveća pokretna slava • zašto Srbi nekad promene slavu • koje slave su slavile srpske vladarske porodice • šta sve danas Srbi slave • zašto najviše slava slavimo u kasnu jesen i zimu, od Sv. Tome (19. oktobra) do Sv. Trifuna (14. februara) • koji dan, kao slavski, nadmašuje sve ostale dane u godini • koliko se dana slavi slava • kako je pre pojave mobilnih telefona i ličnih asistenata narod po slavama pamtio kad se koji posao valja obaviti • šta je to bez čega se ne može proslavljati slava • u koju prostoriju i na koji zid se po pravilu postavlja slavska ikona • kako se na đurđevdanskoj ikoni predstavlja Sveti Đorđe, a kako na onoj koja se ističe za Đurđic • kada je i na čiji predlog počelo proslavljanje Svetog Save kao školske slave • koja je simbolika ukrasa od posnog testa na slavskom kolaču. • 21 × 28 cm, 336 strana • u raskošno ukrašenom povezu od eko-kože, • biografije 121 sveca koji se slave kao krsne slave • više od 100 ikona i fresaka slavskih svetitelja Format : 21 x 28 cm Br. Str. : 336 Povez knjige : tvrd Pismo : ćirilica Open publication - Free publishing - More ethnology

Novo, nekorišćeno, eko koža, zlatotisak, luksuzan Kur`an s prevodom Besima Korkuta na bosanski jezik. Jako razgovetan tekst, pogodan za čitanje i za starije. QR-kod na svakoj stranici za audio praćenje. Prevod: Besim Korkut Uvez: tvrdi Format: B5 Broj stranica: 630 Kuran (al-Qur’ān) (arap. qur’ān: kazivanje, recitiranje), muslimanska sveta knjiga i glavni izvor islamskoga naučavanja; sadrži duhovna, dogmatska i pravna načela. Po islamskome naučavanju to je nestvorena Božja riječ objavljena Muhamedu preko meleka Džibrila. Muhamed je priopćio Kuran po dijelovima između 611. i 633, a preporučivao je da se ti dijelovi pamte i zapisuju; imao je posebne pisare koji su se zvali pisari objave (kuttāb al-wāḥy); pisalo se na kori datulje, koži, tankim kamenim pločicama, kostima i sl. Premda je, prema mnogima, Muhamed pisarima govorio na koje mjesto koji dio teksta dolazi, ipak nije bio skupljen u jednu zbirku, a kako se u ranom obliku kufskoga pisma nisu bilježili vokali, tekst se mogao čitati na više načina. Kako se tekst Kurana ne bi zagubio, bili su prikupljeni prvi zapisi, osobito oni Muhamedova pisara Zejda ibn Sabita (Zayd ibn Ṯābit). Za Osmana, trećega kalifa (644–656), bila je obavljena sustavna redakcija teksta, premda njegov redoslijed još nije bio utvrđen. Osman je dao prepisati Kuran u nekoliko primjeraka koje je zatim razaslao u Meku, Šam, Kufu, Basru i Bahrein. U VII st. bili su uvedeni znakovi za samoglasnike i dijakritički znakovi; rasprave o konačnom kanonu teksta završile su tek u X. st. Kuran sadržava 114 poglavlja, sura (sūra), koja se dijele na mekanska, objavljena prije hidžre (612–622) i medinska, objavljena nakon hidžre (622–632). Poglavlja su dobila imena najčešće po pojmovima o kojima se u njima govori (Baqara: Krava, Nisā’: Žene, Yūsuf: Jusuf i dr.) ili po riječima kojima počinju (Yasīn, Tāhā i dr.). Mekanska poglavlja sadrže dogmatski nauk o radikalnom monoteizmu (Alah), o anđelima (meleci), Božjim poslanicima, Muhamedu i dr. Rečenice, ajeti (āyāt), kratke su, a stil je u formi rimovane proze. Medinska se poglavlja odnose na uređenje zajednice i obitelji s moralnoga, pravnoga i političkoga gledišta. Poglavlja nisu kronološki poredana, nego najčešće po dužini teksta. Duža su na početku, osim prvoga, koje je sa sedam ajeta došlo kao moto. Poglavlja su sastavljena od ajeta. Prema većini tumača, u Kuranu ih ima ukupno 6220 sa 77 934 riječi. Svako poglavlje, osim devetoga, počinje bismilom (bismillāh, zaziv Alahova imena). Radi lakšega čitanja i učenja napamet tekst je podijeljen na 30 dijelova, džuzova (ğūz). Kuran je napisan klasičnim arapskim jezikom, pa je zajedno s predislamskim pjesništvom činio osnovu za normiranje arapskoga jezika i metrike (aruza). Muslimani su pomno proučavali Kuran; pobožni vjernici uče ga napamet (hafiz). Iz tih su se proučavanja razvile discipline: kiraet i tefsir. Kiraet je disciplina koja vodi računa o pravilnom čitanju Kurana. Stručnjaci u toj disciplini zovu se karije (qārī). Najpoznatiji su: Nāfi‘ al-Madanī (u. 785), Ibn Kaṯīr al-Makki (665–738), Abu ‘Amr ibn ‘Alā’ Māzinī (687–771), Ibn Āmir (642–736), ‘Āṣim al-Kūfī (u. 745), Ḥamza al-Kūfī (699–773) i Kisā’ī (u. 805). Poddisciplina kiraeta, koja vodi računa o fonetičkim pravilima za ispravno čitanje Kurana, zove se tedžvid (tağwīd). Prvo zasebno djelo o tome napisao je Mūsā ibn ‘Ubaydullah iz Bagdada (umro u prvoj pol. X st.). – Tefsir (tafsīr) je znanost o tumačenju teksta Kurana. Oni što se bave tom znanošću zovu se mufesiri (mufassir). Prvi istaknuti tumač kuranskoga teksta bio je Ṭabarī (838–923), a najpoznatiji Bayḍāwī (? 1226 – ? 1291), u novije doba Egipćanin Muḥammad ‘Abduh (1849–1905) i Indijac ‘Abū ’1-Kalām Az‘ad (1888–1958) nastoje dati posuvremenjeno tumačenje Kurana. Kuran je preveden na mnoge svjetske jezike. Na latinski je prvi put preveden 1143 (Robert iz Kettona i Herman Dalmatin). Na srpski ga je preveo Mićo Ljubibratić (1895), na hrvatski Džemaluddin Čaušević i Muhammed Pandža (1937), a na bošnjački Ali Riza Karabeg (1937) i Besim Korkut (1976). MG146 (N)

Novo, nekorišćeno, eko koža, zlatotisak, luksuzan Kur`an s prevodom Besima Korkuta na bosanski jezik. Jako razgovetan tekst, pogodan za čitanje i za starije. QR-kod na svakoj stranici za audio praćenje. Prevod: Besim Korkut Uvez: tvrdi Format: B5 Broj stranica: 630 Kuran (al-Qur’ān) (arap. qur’ān: kazivanje, recitiranje), muslimanska sveta knjiga i glavni izvor islamskoga naučavanja; sadrži duhovna, dogmatska i pravna načela. Po islamskome naučavanju to je nestvorena Božja riječ objavljena Muhamedu preko meleka Džibrila. Muhamed je priopćio Kuran po dijelovima između 611. i 633, a preporučivao je da se ti dijelovi pamte i zapisuju; imao je posebne pisare koji su se zvali pisari objave (kuttāb al-wāḥy); pisalo se na kori datulje, koži, tankim kamenim pločicama, kostima i sl. Premda je, prema mnogima, Muhamed pisarima govorio na koje mjesto koji dio teksta dolazi, ipak nije bio skupljen u jednu zbirku, a kako se u ranom obliku kufskoga pisma nisu bilježili vokali, tekst se mogao čitati na više načina. Kako se tekst Kurana ne bi zagubio, bili su prikupljeni prvi zapisi, osobito oni Muhamedova pisara Zejda ibn Sabita (Zayd ibn Ṯābit). Za Osmana, trećega kalifa (644–656), bila je obavljena sustavna redakcija teksta, premda njegov redoslijed još nije bio utvrđen. Osman je dao prepisati Kuran u nekoliko primjeraka koje je zatim razaslao u Meku, Šam, Kufu, Basru i Bahrein. U VII st. bili su uvedeni znakovi za samoglasnike i dijakritički znakovi; rasprave o konačnom kanonu teksta završile su tek u X. st. Kuran sadržava 114 poglavlja, sura (sūra), koja se dijele na mekanska, objavljena prije hidžre (612–622) i medinska, objavljena nakon hidžre (622–632). Poglavlja su dobila imena najčešće po pojmovima o kojima se u njima govori (Baqara: Krava, Nisā’: Žene, Yūsuf: Jusuf i dr.) ili po riječima kojima počinju (Yasīn, Tāhā i dr.). Mekanska poglavlja sadrže dogmatski nauk o radikalnom monoteizmu (Alah), o anđelima (meleci), Božjim poslanicima, Muhamedu i dr. Rečenice, ajeti (āyāt), kratke su, a stil je u formi rimovane proze. Medinska se poglavlja odnose na uređenje zajednice i obitelji s moralnoga, pravnoga i političkoga gledišta. Poglavlja nisu kronološki poredana, nego najčešće po dužini teksta. Duža su na početku, osim prvoga, koje je sa sedam ajeta došlo kao moto. Poglavlja su sastavljena od ajeta. Prema većini tumača, u Kuranu ih ima ukupno 6220 sa 77 934 riječi. Svako poglavlje, osim devetoga, počinje bismilom (bismillāh, zaziv Alahova imena). Radi lakšega čitanja i učenja napamet tekst je podijeljen na 30 dijelova, džuzova (ğūz). Kuran je napisan klasičnim arapskim jezikom, pa je zajedno s predislamskim pjesništvom činio osnovu za normiranje arapskoga jezika i metrike (aruza). Muslimani su pomno proučavali Kuran; pobožni vjernici uče ga napamet (hafiz). Iz tih su se proučavanja razvile discipline: kiraet i tefsir. Kiraet je disciplina koja vodi računa o pravilnom čitanju Kurana. Stručnjaci u toj disciplini zovu se karije (qārī). Najpoznatiji su: Nāfi‘ al-Madanī (u. 785), Ibn Kaṯīr al-Makki (665–738), Abu ‘Amr ibn ‘Alā’ Māzinī (687–771), Ibn Āmir (642–736), ‘Āṣim al-Kūfī (u. 745), Ḥamza al-Kūfī (699–773) i Kisā’ī (u. 805). Poddisciplina kiraeta, koja vodi računa o fonetičkim pravilima za ispravno čitanje Kurana, zove se tedžvid (tağwīd). Prvo zasebno djelo o tome napisao je Mūsā ibn ‘Ubaydullah iz Bagdada (umro u prvoj pol. X st.). – Tefsir (tafsīr) je znanost o tumačenju teksta Kurana. Oni što se bave tom znanošću zovu se mufesiri (mufassir). Prvi istaknuti tumač kuranskoga teksta bio je Ṭabarī (838–923), a najpoznatiji Bayḍāwī (? 1226 – ? 1291), u novije doba Egipćanin Muḥammad ‘Abduh (1849–1905) i Indijac ‘Abū ’1-Kalām Az‘ad (1888–1958) nastoje dati posuvremenjeno tumačenje Kurana. Kuran je preveden na mnoge svjetske jezike. Na latinski je prvi put preveden 1143 (Robert iz Kettona i Herman Dalmatin). Na srpski ga je preveo Mićo Ljubibratić (1895), na hrvatski Džemaluddin Čaušević i Muhammed Pandža (1937), a na bošnjački Ali Riza Karabeg (1937) i Besim Korkut (1976). MG136 (L)