Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
1-7 od 7 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-7 od 7
1-7 od 7 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "GLEDSTON Autor: Slobodan Jovanović"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
Autor: Grupa autoraŽanrovi: Istorija, Autobiografije i biografijePismo: ÄirilicaBroj strana: 734Povez: TvrdFormat: 29 cmGodina izdanja: 2017.Povodom 71 godina od upokojenja generala Dragoljuba Draže MihailoviÄa, u spomen na njega i njegovo stradanje koje je na simboliÄan naÄin predstavljalo stradanje Äitavog srpskog naroda, svesni žrtve koju je MihailoviÄ prineo na oltar Otadžbine, objavili smo obnovljeno i dopunjeno izdanje do sada najbolje knjige generalu Draži MihailoviÄu ā Knjige o Draži.Knjiga o Draži prvi put je objavljena 1956. godine u Vindzoru, u Kanadi.Knjiga o Draži je najznaÄajniji izdavaÄki projekat srpske emigracije u poslednjih 100 godina.MeÄu autorima su: Slobodan JovanoviÄ, Miodrag PurkoviÄ, Živko TopaloviÄ, Adam PribiÄeviÄ, Milan GavriloviÄ, Zvonimir VuÄkoviÄ, Karlo Novak, Sveti vladika Nikolaj VelimiroviÄSvedoÄenja stranaca o Draži: Albert B. Sajc, DŽasper Rutem, V. R. Mansfild i R. H. Magdauel.Catena Mundi2/3
Prvo izdanje prve knjige Biljane JovanoviÄ. Veoma dobro oÄuvano. Retko u ponudi. Autor - osoba JovanoviÄ, Biljana Naslov Äuvar : pesme / Biljana JovanoviÄ Vrsta graÄe poezija URL medijskog objekta odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1977 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Književna omladina Srbije, 1977 (Beograd : āRadiÅ”a TimotiÄā) FiziÄki opis 37 str. ; 20 cm Zbirka ĒBiblioteka ĒPegaz : prva knjiga ISBN (BroÅ”.) Napomene Tiraž 1.000 Na koricama beleÅ”ka o autoru. āKrhka, buntovna, erotiÄna, inteligentna, hrabra i pravdoljubivaā. Tako Biljanu JovanoviÄ opisuje glumica Vanja Ejdus, koja ju je igrala u predstavi u Narodnom pozoriÅ”tu. āU književnosti i životu iÅ”la je ispred svog vremenaā, kaže poznata pesnikinja Radmila LaziÄ, njena bliska prijateljica. āNe živimo u druÅ”tvu u kom se ceni ta vrsta hrabrostiā, ocenjuje mlada pesnikinja Sonja VeselinoviÄ, dobitnica nagrade āBiljana JovanoviÄā. Sve tri saglasne su u tome da se o Biljani JovanoviÄ, spisateljici koja je pomerila granice (ženske) književnosti kod nas i osobi fascinantnog druÅ”tvenog angažmana, ni posle 25 godina od njene prerane smrti u naÅ”oj kulturi ne zna dovoljno. Biljana JovanoviÄ veÄ je svojim debitantskim romanom āPada Avalaā (1978) izazvala mali potres u domaÄoj književnosti. Bio je to prvi put da neko kod u književnosti nas tako otvoreno progovara o ulozi žene, ženskoj seksualnosti, pobuni i slobodi, ruÅ”eÄi stereotipe, a da to bude i literarno relevantno. āKada je objavila svoj prvi roman āPada Avalaā, izazvala je viÅ”e straha nego pohvala, a zvaniÄna kritika nije znala Å”ta da radi sa ovim komadom užarenog ugljaā, napisala je o romanu Biljane JovanoviÄ književnica Svetlana SlapÅ”ak. Pre āPada Avalaā, Biljana JovanoviÄ objavila je zbirku pesama āÄuvarā (1977), a potom romane āPsi i ostaliā (1980) i āDuÅ”a jedinica mojaā (1984). Napisala je i drame āUlrike Majnhofā (1982), āLeti u goru kao pticaā (1983), āCentralni zatvorā (1992) i āSoba na Bosforuā (1996). āPada Avalaā doživela je viÅ”e izdanja. Prvo je objavila āProsvetaā, a veÄ drugo, tri godine kasnije, objavljeno je u Nezavisnim izdanjima Slobodana MaÅ”iÄa, gde su tada objavljivana dela autora ne baÅ” poželjnih u književnom (i druÅ”tvenom) mejnstrimu. Pored vrednosti njenih dela, jednako je znaÄajan i njen druÅ”tveni angažman. āBila je najslobodniji Äovek koga sam poznavaoā, zapisao je o Biljani JovanoviÄ etnolog i izdavaÄ biblioteke ā20. vekā Ivan ÄoloviÄ. Biljana JovanoviÄ (1953ā1996) bila je i potpisnica svih peticija sedamdesetih i osamdesetih godina za zaÅ”titu progonjenih zbog verbalnog delikta, bez obzira na to sa kakvih pozicija su nastupali, Älanica prvog Odbora za zaÅ”titu umetniÄkih sloboda 1982. u Udruženju književnika Srbije, predsednica prve nevladine organizacije kod nas (Odbora za zaÅ”titu Äoveka i okoline, od 1984. godine), a na prelomu te decenije u zloglasne devedesete i osnivaÄ UJDI-ja, HelsinÅ”kog parlamenta, Beogradskog kruga, Civilnog pokreta otporaā¦ Tokom ratova devedesetih teÅ”ko da je bilo ijednog mirovnog protesta a da ga nije organizovala ili bar u njemu uÄestvovala. Tada je objavljena i knjiga prepiske āVjetar ide na jug i obrÄe se na sjeverā (Samizdat B92, 1992) Biljane JovanoviÄ, MaruÅ”ke Krese, Rade IvekoviÄ i Radmile LaziÄ. Ta knjiga bila je predložak za predstavu āJeste li za bezbednost?ā u režiji AnÄelke NikoliÄ, premijerno izvedenu pre dve godine na maloj sceni u Narodnom pozoriÅ”tu u Beogradu. PripremajuÄi tu predstavu, Vanja Ejdus prvi put susrela se sa delom Biljane JovanoviÄ. ā Pre nego Å”to smo poÄeli da radimo tu predstavu, nikada nisam Äula za nju. Äula sam za nagradu āBiljana JovanoviÄā, ali niÅ”ta dalje. A onda sam bila fascinirana time Å”ta je sve uradila na svim planovima: od književnog, preko njenih mirovnih aktivnosti, u graÄanskom pokretuā¦ I pomislila sam da li sam to možda ja neobrazovana i poÄela sam stidljivo da se raspitujem kod ljudi oko sebe o njoj. I niko bukvalno nije Äuo za Biljanu JovanoviÄ, osim ljudi u njenom užem krugu, koji su je liÄno poznavali, kao Å”to je bila, recimo, Borka PaviÄeviÄ. I to me je na neki naÄin duboko deprimiralo i zaista sam se zapitala Å”ta je to Å”to jednu takvu osobu u ovom druÅ”tvu uÄini nevidljivom. Nedavno me je nova direktorka Centra za kulturnu dekontaminaciju Ana MiljaniÄ zvala, povodom roÄendana Biljane JovanoviÄ. Oni svake godine povodom njenog roÄendana neÅ”to prave, pa je ove godine Ana okupila nekoliko glumica koje su igrale Biljanu da priÄamo o njoj, i jesmo, sigurno jedno tri sata. Oni neguju tu kulturu seÄanja, ali to je jako mali krug ljudi ā kaže Vanja Ejdus. Za to Å”to se o Biljani JovanoviÄ tako malo zna kod nas, ona vidi najmanje dva razloga. ā Prvo, u tadaÅ”njem politiÄkom i istorijskom trenutku ona nije bila da se pamti. Bila je suviÅ”e provokativna, a nije odgovarala režimu. Drugo, možda i zato Å”to je žena ā misli Vanja Ejdus. PripremajuÄi se za ulogu, istraživala je njen život i delo ākoliko god je bilo moguÄeā. ā O njoj nema mnogo podataka, to je problem. Njenih ispovesti ima jako malo. U toj prepisci āVjetar ide na jug i obrÄe se na sjeverā, po kojoj smo radili predstavu, Äak ima najmanje o njoj liÄno. Svi govore neke svoje liÄne priÄe, a Biljana je najmanje u tim pismima pisala o sebi liÄno, tako da je dosta teÅ”ko bilo mnogo naÄi o njoj. Ali to i nije bilo toliko bitno za naÅ”u predstavu, jer mi nismo radili autobiografski, niti smo pokuÅ”avali da pravimo likove od njih, nego je to viÅ”e bila predstava o pojedincima u odreÄenom trenutku ā navodi ona. Na pitanje kako bi, nakon svega Å”to je saznala o njoj, opisala Biljanu JovanoviÄ, Vanja Ejdus spremno kaže. ā Krhka, buntovna, erotiÄna, inteligentna, hrabra i pravdoljubiva. Radmila LaziÄ: Mi smo narod koji želi da zaboravlja SliÄno Biljanu JovanoviÄ opisuje i pesnikinja Radmila LaziÄ, istiÄuÄi da je āu književnosti iÅ”la ispred svog vremena, a bila je osetljiva spram stvari koje su se deÅ”avale u druÅ”tvuā. Osim književnosti i angažmana, njih dve vezivalo je i dugogodiÅ”nje blisko prijateljstvo. ā To je najiskrenija osoba koju sam znala. Potpuno otvorena za ljude. Iako se iz perspektive njenog otpora smatra da je bila gruba, prodorna ili ne znam Å”ta, ona je privatno bila nežna i jako osetljiva osoba, i na nepravde, i uopÅ”te. Posle nje nisam imala intimniju prijateljicu, u tom smislu Å”to ste sa njom mogli da podelite sve, i u pola noÄi. Ljudi su joj bili privrženi. Iz njene generacije, dok je studirala filozofiju, cela grupa živo se seÄa Biljane, idu na pomeneā¦ Ko joj je bio prijatelj, ostao joj je zauvek prijatelj. Ona je imala taj oseÄaj za ljude i ljudi su je jako voleli zato Å”to je i ona volela njih. Ona nije bila takav tip da kalkuliÅ”e. Bila je hrabra, javno britka na jeziku, a sa druge strane osoba od poverenja ā kaže Radmila LaziÄ. PriÄajuÄi o Biljani JovanoviÄ, upuÄeni ukazuju na to da je ona piÅ”uÄi pomerala granice u književnosti kod nas, a o njenom angažmanu nabrajaju osobine kakve krase visoko moralne osobe. Pa ipak se o njoj ne zna dovoljno. To Radmilu LaziÄ, na neki naÄin, i ne Äudi. ā U principu se žene veoma brzo zaboravljaju, a savremene spisateljice posebno. Za mnoge od naÅ”ih prethodnica iz 19. ili prve polovine 20. veka nismo znali do poslednjih 20-30 godina, kada su otkrivene. Zaborav je kod nas takoreÄi stalno stanje, tako da nije apsolutno nikakvo Äudo. Mi smo uradili mnogo da se Biljana ne zaboravi, a to Å”to nije proÅ”ireno na neku Å”iru populaciju je stvar srpske kulture. Mnogo ljudi umetnike, pa i pisce, otkriva tek posle smrti, a nekad Äak proÄu i vekovi. Po Biljani je nazvana nagrada i ona je priliÄno ugledna, iako se, možda, poslednjih godina previÄa da ona ne samo da treba da prati njenu poetiku, nego i njenu liÄnost, a to znaÄi i bunt i otpor koji je imala prema stvarnosti i prema druÅ”tvenim dogaÄanjima. Možda je sada teÅ”ko i naÄi takve liÄnosti, naroÄito meÄu piscima. Äini mi se da su priliÄno klonuli u odnosu na neke druge umetnike Å”to se tiÄe danaÅ”nje druÅ”tvene situacije, mislim da su se povukli. Osim pojedinaÄnih istaknutih Älanova SKD, koji su i inaÄe bili istaknuti i angažovani, kao, primera radi, Svetislav Basara ili Dragan VelikiÄ, udruženje izgleda viÅ”e ne reaguje na druÅ”tvena dogaÄanja, Å”to je bilo obavezno osamdesetih i devedesetih godina, u ono vreme kada je Biljana živela. Te Å”ire druÅ”tvene situacije utiÄu i na ponaÅ”anje ljudi, pisci su postali suzdržani, zato Å”to Ministarstvo finansira one koji to vode i sede na tim mestima upravnika i Saveta, oni ne žele niÅ”ta da se talasa, jer se plaÅ”e i na neki naÄin su ucenjeni ā priÄa Radmila LaziÄ. āSloboda Erike Jong i poetika Margaret Dirasā Razloge skrajnutosti Biljane JovanoviÄ u kulturi kod nas neki vide i u njenom kritiÄkom i beskompromisnom odnosu prema deÅ”avanjima u druÅ”tvu. ā Ne bih mogla da sigurno tvrdim da je to razlog. I inaÄe ljudi koji reaguju na stvarnost i danas piÅ”u takoÄe su skrajnuti. Imate primer angažovane pesnikinje Dragane MladenoviÄ, tek nedavno je dobila prvu svoju nagradu, āDuÅ”an Vasiljevā, a iza sebe ima sedam ili osam knjiga. Neko želi da bude na margini, a nekome se to desi. A zaborav ide otud Å”to smo mi narod koji želi da zaboravlja ili se, pak, vraÄa u daleku, daleku proÅ”lost da bi politiÄku situaciju doveo u kontekst proÅ”losti i tradicije, kao nacionalnogā¦ Sve te druÅ”tvene okolnosti utiÄu ā smatra Radmila LaziÄ. Ona meÄu novijim generacijama autorki ne vidi nekoga ko nastavlja njenim tragom. ā Biljana nije popularna, da upotrebim taj izraz, kao neke nazovi spisateljice voditeljke. Njena književnost je atipiÄna. Niti je narativna u klasiÄnom smislu, pisala je tu fragmentarnu književnost. Možda je najsliÄnija spisateljicama poput Margaret Diras i Erike Jong, meÅ”avina ta dva: slobode Erike Jong i pisma ili poetike Margarit Diras. Biljana kod nas nema nastavljaÄicu. Ta vrsta modernosti i stil nisu, ne samo u životu, nego i u književnosti, kod nas nastavljeni. To Å”to je ona uradila za žensku književnost prekinulo se. U prozi kod nas toga nema. Imate kod nekih makedonskih spisateljica, poput Rumene Bužarovske, kod nekih hrvatskih i bosanskih, ali u Srbiji ne. Nema spisateljice kod koje biste rekli: āto je to, sasvim je u duhu vremenaā. Ne piÅ”e se o duhu vremena, a Biljana je bila spisateljica koja je preticala svoje vreme. Po tome kako je pisala, kakav joj je bio senzibilitet i doživljaj sveta. Tako se sedamdesetih i osamdesetih pisalo u Americi i Francuskoj, i tako je pisala Biljana. Ona nije nikoga kopirala, bila je autohtona i autentiÄna. I ne vidim ko bi to nastavio, jer su i književna udruženja i književnici postali potpuno apolitiÄni, ne vidim da u tom smislu razmiÅ”ljaju ā ocenjuje Radmila LaziÄ. I to Å”to postoji Nagrada āBiljana JovanoviÄā i Å”to jedna ulica na Zvezdari nosi ime po njoj ishod je angažmana njenih prijatelja da ona bude zapamÄena. ā To su pre svega ljudi koji su bili Biljani bliski. Ja sam, kada sam bila u Äasopisu āPro feminaā osnovala književnu Nagradu āBiljana JovanoviÄā za najbolji rukopis, a onda, poÅ”to je dodeljivana samo nekoliko godina, na desetogodiÅ”njicu sam predložila Srpskom književnom druÅ”tvu da ustanovi nagradu, ali za objavljeno delo. Da se ustanovi nagrada i da se objavljuje njena ostavÅ”tina sam viÅ”e inicirala ja i ljudi su prihvatali, a da se ulici na Zvezdari da ime pokrenule su Žene u crnom, Obrad SaviÄ, Nikola BaroviÄ, Borka PaviÄeviÄ, NataÅ”a KandiÄ i drugi ljudi koji su bili u antiratnom pokretu. Držali smo antiratne proteste ispred SkupÅ”tine, sad Äe tome 30 godina u oktobru. Napravili smo predlog da se nazove ulica po Biljani JovanoviÄ, iÅ”la sam kod Sonje Liht, Verana MatiÄa, ljudi su potpisivali i predali smo to komisiji u SkupÅ”tini grada ā priÄa Radmila LaziÄ. Sonja VeselinoviÄ: Nije bila banalno angažovana Dobitnica Nagrade āBiljana JovanoviÄā za 2020. godinu je novosadska pesnikinja Sonja VeselinoviÄ za zbirku āProklizavanjeā. Ona takoÄe kaže da se za spisateljicu Äije ime nosi nagrada āzna u najužim književnim krugovimaā. Pitanje zaÅ”to je to tako je, kaže, kompleksno, jer āknjiževnice nemaju veliku recepciju ni u književnom životu, nego se nekako viÅ”e prepoznaju meÄusobnoā. ā Prvo zato Å”to je žensko, a sa druge strane i ono Å”to je Biljana JovanoviÄ pisala nije baÅ” za Å”ire ÄitalaÄke mase, malo je zahtevnije. To je eksperimentalna forma, a otvarala je i pitanja poput onih o ženskoj seksualnosti. To možda zvuÄi banalno kad se kaže, tabu-tema u 20. veku, ali oÄigledno jeste bilo tako i nije se mnogo pisalo o tome. Njene drame su viÅ”e u vezi s njenim aktivistiÄkim aspektom, recimo āCentralni zatvorā kao mesto radnje ili njena drama āUrlike Majhofā o opresivnom sistemu i razliÄitim vidovima slobodeā¦ ā priÄa laureatkinja. Nagradu āBiljana JovanoviÄā pre nje dobili su prozni pisci Dragan VelikiÄ, Svetislav Basara, Slobodan TiÅ”ma, pesnici Milena MarkoviÄ, Oto Horvat, Nenad MiloÅ”eviÄā¦ Vidi li Sonja VeselinoviÄ vezu u onome Å”to piÅ”e sa delom Biljane JovanoviÄ? ā Njen žanrovski hibridan roman āPada Avalaā viÅ”e je u vezi s moje dve prethodne knjige, poÅ”to je to lirska proza i tu ima dosta korespondencije. Ovom treÄom nastojala sam da ne budem toliko hermetiÄna i da viÅ”e uhvatim vezu sa nekim trenutkom u kom živimo, pa bi se moglo reÄi da neka vrsta inspiracije može biti i njeno delo. Bez obzira na angažman Biljane JovanoviÄ u javnom životu, ona nije pisac u banalnom smislu angažovan, koji deklarativno iskazuje svoj stav, nego daje viÅ”e dimenzija nekom važnom pitanju i za mene je to posebno inspirativno. Na tom planu su nastojanja da se govori o nekom ženskom iskustvu, da se isprobavaju nove forme i da se neka pitanja koja su i liÄna i politiÄka osvetle iz raznih uglova i uhvati konflikt oko tih pitanja. I dodela te nagrade je utemeljena u književnom svetu. Ne živimo u druÅ”tvu u kom se takva vrsta hrabrosti ceni i ne znam koliki odjek može imati u bilo kom trenutku poÅ”to uvek živimo u nekom opresivnom sistemu ā zakljuÄuje ona. OstavÅ”tina u rukopisima Dela Biljane JovanoviÄ povremeno se preÅ”tampavaju i imaju svoju publiku. Njena dva romana, āPada Avalaā i āPsi i ostaliā objavljena su 2016. godine, na 20. godiÅ”njicu njene smrti. Ponovo kod nezavisnog izdavaÄa (beogradski Lom). Radmila LaziÄ Äuva i njenu ostavÅ”tinu, u kojoj su koncepti dva romana, kao i neobjavljene priÄe i eseji. Te rukopise poverio joj je slovenaÄni sociolog Rastko MoÄnik, sa kim je Biljana JovanoviÄ bila u braku do svoje smrti u 43. godini marta 1996. u Ljubljani. ā Rastko je doneo te rukopise kod mene, ja sam sve to pregledala i podelila sa idejom da sve to predamo Narodnoj biblioteci. Urednica jedne izdavaÄke kuÄe raspitivala se da Biljaninu zaostavÅ”tinu objavi u celosti u jednoj knjizi, ali se to nije desilo ā navodi Radmila LaziÄ, dodajuÄi da je āBiljana bila perfekcionista u pisanjuā. U rukopisima su detaljne koncepcije dva romana, od kojih je jedan o njenoj majci (ābila joj je opsesija da ga napiÅ”eā) sa zavrÅ”enih 17 strana. ā Tu je i dvadesetak eseja na druÅ”tvene i literarne teme i isto toliko priÄa. To možda i nije jedina zaostavÅ”tina, ali je jedino Å”to za sada postoji. Imala je Äetiri drame, tri su izvoÄene, a poslednja je objavljena u āPro feminiā. Žene u crnom objavile su knjigu āBuntovnica sa razlogomā koja je posveÄena Biljani, i tu su Å”tampane, pored njenih priÄa iz broja āPro femimeā posveÄenog njoj, i te Äetiri drame, ali ne i kao zasebna knjiga ā navodi Radmila LaziÄ. MG26 (K)
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. British-Serbian Relations from the 18th to the 21st Centuries - Slobodan G. MarkoviÄ IzdavaÄ: Dosije Godina izdanja: 2018 Broj strana: 521 Format: 24 cm Povez: Tvrdi Najpotpuniji tematski zbornik na temu Britansko-srpskih odnosa, koji je proizaÅ”ao iz dve meÄunarodne konferencije održane u Londonu i Beogradu. Šnjigu je uredio Slobodan G. MarkoviÄ, a priloge su napisali autori s vodeÄih univerziteta i ustanova u Srbiji, Crnoj Gori, MaÄarskoj i Britaniji. Šnjiga pokriva period od boravka Dositeja ObradoviÄa u Londonu 1784/85. do 2018. ObuhvaÄeni su politiÄki, diplomatski i kulturni odnosi dveju zemalja i dvaju naroda u prethodnih preko 230 godina. U prve dve celine obuhvaÄene su glavne epizode iz istorije meÄusobnih politiÄkih i kulturnih odnosa kao Å”to su: Velika istoÄna kriza, uloga Vilijama Gledstona i Mis Irbijeve, izuzetni odnosi tokom Velikog rata, veze Srpske pravoslavne crkve i Anglikanske crkve, izuÄavanje Å ekspira kod Srba, veze Britanki i Srbije, uloga srpskih anglofila, odnosi Šraljevine Jugoslavije i komunistiÄke Jugoslavije s Velikom Britanijom i odnosi dinastija Vindzor i ŠaraÄorÄeviÄ. U treÄem delu obraÄena je uloga pojedinih ustanova kao posrednika izmeÄu dveju kultura, kao Å”to su Šatedra za anglistiku FiloloÅ”kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Jugoslovenska i srpska sekcija Bi-Bi-Si-ja i Unija govornika engleskog jezika (English Speaking Union). Tu su i prilozi o saradnji pod meÄunarodnim sankcijama, pregled englesko-srpskih i srpsko-engleskih reÄnika, ali i kako je to biti anglo-srpska književnica. Poslednju celinu Äini analiza diplomatskih i politiÄkih odnosa u Ī§Ī§Ī veku koja obuhvata razliÄite aspekte razvijene meÄusobne saradnje, ali i niz osetljivih tema kao Å”to su kosovsko pitanje, uticaj intervencionizma Ujedinjenih nacija, kao i Å”ire pitanje odnosa Srbije i Zapada.
Knjiga je potpuno nova, necitana, kao iz knjizare. British-Serbian Relations from the 18th to the 21st Centuries - Slobodan G. MarkoviÄ IzdavaÄ: Zepter Book World Godina izdanja: 2018 Broj strana: 521 Format: 25 cm Povez: Tvrdi Knjiga British-Serbian Relations from the 18th to the 21stCenturies (Britansko-srpski odnosi od XVIII do XXI veka) predstavlja do sada najpotpuniji tematski zbornik na ovu temu, koji je proizaÅ”ao iz dve meÄunarodne konferencije održane u Londonu i Beogradu. Knjigu je uredio Slobodan G. MarkoviÄ, a priloge su napisali autori s vodeÄih univerziteta i ustanova u Srbiji, Crnoj Gori, MaÄarskoj i Britaniji, kao Å”to su Univezitet u Beogradu, BalkanoloÅ”ki institut SANU, Londonska Å”kola ekonomije i politiÄkih nauka i Univerzitetski koledž u Londonu. Pored nauÄnika priloge su napisali i sadaÅ”nje i bivÅ”e diplomate Srbije i Velike Britanije. Autori su: Äedomir AntiÄ, SaÅ”a KneževiÄ, Dejvid Noris, Bojan Aleksov, Zorica BeÄanoviÄ NikoliÄ, Slobodan G. MarkoviÄ, Dragan BakiÄ, DuÅ”an Babac, Erik Beket Viver, Radmila RadiÄ, Zoran MilutinoviÄ, Milan RistoviÄ, Vojislav PavloviÄ, Ranko Bugarski, Nenad Å ebek, VukaÅ”in PavloviÄ, Boris Hlebec, Vesna Goldsvorti, Katarina RasuliÄ, Lord Rendal od Aksbridža, amb. Denis Kif, amb. Aleksandra JoksimoviÄ, Dejvid Gauen, amb. Branimir FilipoviÄ, Kristofer Koker, Spiros Ikonomidis i DŽejms Ker-Lindzi. Knjiga pokriva period od boravka Dositeja ObradoviÄa u Londonu 1784/85. do 2018. ObuhvaÄeni su politiÄki, diplomatski i kulturni odnosi dveju zemalja i dvaju naroda u prethodnih preko 230 godina. U prve dve celine obuhvaÄene su glavne epizode iz istorije meÄusobnih politiÄkih i kulturnih odnosa kao Å”to su: Velika istoÄna kriza, uloga Vilijama Gledstona i Mis Irbijeve, izuzetni odnosi tokom Velikog rata, veze Srpske pravoslavne crkve i Anglikanske crkve, izuÄavanje Å ekspira kod Srba, veze Britanki i Srbije, uloga srpskih anglofila, odnosi Kraljevine Jugoslavije i komunistiÄke Jugoslavije s Velikom Britanijom i odnosi dinastija Vindzor i KaraÄorÄeviÄ. U treÄem delu obraÄena je uloga pojedinih ustanova kao posrednika izmeÄu dveju kultura, kao Å”to su Katedra za anglistiku FiloloÅ”kog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Jugoslovenska i srpska sekcija Bi-Bi-Si-ja i Unija govornika engleskog jezika (English Speaking Union). Tu su i prilozi o saradnji pod meÄunarodnim sankcijama, pregled englesko-srpskih i srpsko-engleskih reÄnika, ali i kako je to biti anglo-srpska književnica. Poslednju celinu Äini analiza diplomatskih i politiÄkih odnosa u ??? veku koja obuhvata razliÄite aspekte razvijene meÄusobne saradnje, ali i niz osetljivih tema kao Å”to su kosovsko pitanje, uticaj intervencionizma Ujedinjenih nacija, kao i Å”ire pitanje odnosa Srbije i Zapada.
NeÄitano, praktiÄno novo. Nema posvete. Duh i dah Beograda - Mirko MagaraÅ”eviÄ Godina izdanja: 2022 Broj strana: 338 Povez: Tvrd Posle dugogodiÅ”njih istraživanja kulturne i urbane istorije Beograda, Mirko MagaraÅ”eviÄ (1946) izlazi pred Äitaoce sa prvom knjigom eseja o Beogradu i BeograÄanima o kojima svedoÄi kao roÄeni BeograÄanin sa dubljim korenima i saznanjima od davnine do danas. Neopoziv je MagaraÅ”eviÄev stav da beogradsko kulturno nasleÄe ā od Evlije Äelebije, Dositeja ObradoviÄa i Sterije do doktora Vladana ÄorÄeviÄa, Isidore SekuliÄ, MiloÅ”a Crnjanskog i danaÅ”nje, stalno promenljive slike Beograda ā ostaje trajan kljuÄ razumevanja uspona i zastoja sudbine celine srpskog duha i biÄa. Duh i dah Beograda je trideset Äetvrto objavljeno književno delo ovog autora i kliniÄkog oftalmologa.Knjiga Mirka MagaraÅ”eviÄa Duh i dah Beograda predstavlja izuzetno inspirativno Å”tivo i nudi mnoÅ”tvo moguÄnosti da se povodom nje razmiÅ”lja i govori o Beogradu i BeograÄanima. U srpskoj književnosti, kao Å”to se zna, postoje dve tradicije lepog pisanja. Jednu, stariju, oliÄava Slobodan JovanoviÄ. Drugu, ne mnogo mlaÄu, oliÄavaju Isidora SekuliÄ i Milan KaÅ”anin, inaÄe dve intelektualne i književne pojave koje Mirko MagaraÅ”eviÄ posebno uvažava. Po svom osobenom stilu, MagaraÅ”eviÄ pripada ovoj drugoj tradiciji. On piÅ”e primamljivo, vrlo probranim reÄnikom, sa mnogo duhovitih stilskih obrta i reskih poenti. Takvim pisanjem on stvara izuzetnu atmosferu. Mirko MagaraÅ”eviÄ voli i priziva onaj Beograd u kome se āpoÅ”tovala reÄ, namera i misaoā, a sa sumnjom posmatra posledice Äiji su uzroci razbaÅ”tinili i reÄ, i nameru, i misao.Predrag ProtiÄ
NeÄitano, praktiÄno novo. Nema posvete. A Book About Belgrade - Goran VesiÄ Godina izdanja: 2020 Broj strana: 300 Povez: Tvrd Knjiga o Beogradu Gorana VesiÄaPrvi srpski zapis o slavnom Beogradu ispisao je 1432. godine Konstanin Filozof u slavu despota Stefana LazareviÄa, viteza evropskog Reda Zmaja, obnovitelj zapustelog i razorenog Beograda za novu prestonicu kojom se Srbija sasvim primakla Evropi.Posle Konstantina Filozofa novih saÄuvanih zapisa o Beogradu bilo je u 16. i 17. veku, reÄe, a naroÄito u 18, 19. i 20. veku.Knjiga o Beogradu Äe od poÄetka svog knjižnog života imati posebnu pažnju ukupne intelektualne javnosti. Po sadržaju, po obimu, po slikama slikara NebojÅ”e ÄuranoviÄa, a naroÄito po autoru Goranu VesiÄu, koji nikome mnogo Å”ta ne može da preÄuti, pa ni sebi.PoÅ”to je veÄina zapisa ove knjige u sažetijem vidu objavljivana svakog petka u Politici, na njenim āBeogradskim stranamaā, onda Äe se Äesto, po novinskoj nomenklaturi, nazivati knjigom VesiÄevih kolumni o Beogradu.U sadaÅ”njem književnom obliku ove zapise je najtaÄnije oznaÄavati, po autorovim namerama i složenom postupku, književno-istorijskim esejima o Beogradu.Ovi eseji uglavnom sadrže birani pregled istorije Beograda, neodvojiv od srpske istorije i pregled istorije srpske kulture, pisane najÄeÅ”Äe sa danaÅ”nje taÄke glediÅ”ta u autorovoj vizuri, sa istorijskim kopÄama i savremenim komentarima, vesiÄevskim, naravno.Dakle, eseji jesu istorija, ali su dati nedovojivi od danaÅ”njih prilika i pojava. Tako su Äak i polemiÄka živa istorija.Oni su eseji o gradu u kome živimo, ali o onima koji su pre nas živeli, pa nam se životi prožimaju. Kao da se sreÄemo, prepoznajemo i pozdravljamo.I sa tim oseÄajima teba proÄitavati i prolistavati ovu knjigu kojoj je Goran VesiÄ, kao pisac, i istoriÄar i hroniÄar svoga doba.Kao istoriÄar sasvim je veran i poznatim i manje poznatim izvorima. Kao hroniÄar, niÅ”ta mu ne promiÄe i zasniva se na svojim Äinjenicama. MeÄutim, on je sklon polemici. To mu je u karakteru. Zato Äe, u naÅ”em ostraÅ”Äenom vremenu, ova knjiga izazvati i razna sporenja, pa i Äinjenica i istorije.Ova VesiÄeva knjiga spada u red srodnih knjiga o Beogradu koje su ispisali Branislav NuÅ”iÄ, Kosta HristiÄ, Milan StojimiroviÄ JovanoviÄ, Slobodan JovanoviÄ, Aleksandar Deroko, Stanislav Krakov, Predrag MilojeviÄ, Kosta DimitrijeviÄ, Bogdan TirnaniÄ i drugi.ā Milan VitezoviÄ
Retko! Ja sam ti ti je on 2 1993 Matica srpska O MandiÄu i novosadskoj neoavangardi: O novosadskoj avangardi Fenomen Tribine mladih u Novom Sadu i njen kultni status i posle viÅ”e od Äetiri decenije, odnos vlasti prema akterima novosadske avangardne scene i ekscesnoj umetnosti, mehanizam javnog diskvalifikovanja koji funkcioniÅ”e i danas, lokalni policijski arhivi kao možda najpotpunija graÄa za interpretaciju i istorijsku valorizaciju tog vremena, bile su teme nedavne tribine u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine (MSUV), održane u okviru retrospektive Božidara MandiÄa i Porodice bistrih potoka & O novosadskoj avangardi Fenomen Tribine mladih u Novom Sadu i njen kultni status i posle viÅ”e od Äetiri decenije, odnos vlasti prema akterima novosadske avangardne scene i ekscesnoj umetnosti, mehanizam javnog diskvalifikovanja koji funkcioniÅ”e i danas, lokalni policijski arhivi kao možda najpotpunija graÄa za interpretaciju i istorijsku valorizaciju tog vremena, bile su teme nedavne tribine u Muzeju savremene umetnosti Vojvodine (MSUV), održane u okviru retrospektive Božidara MandiÄa i Porodice bistrih potoka āNatragā. Osim MandiÄa, koji je bio meÄu najmlaÄim Älanovima brojÄano nevelike, ali uticajne grupe umetnika okupljenih oko Tribine mladih, pogled unatrag pružili su i PeÄa VraneÅ”eviÄ i Slobodan TiÅ”ma, ocenjujuÄi se do danas nije niÅ”ta bitno promenilo u odnosu establiÅ”menta prema umetnosti koja je radikalna i traži promene. Kao Å”lagvort u tom konktekstu poslužilo je Otvoreno pismo jugoslovenskoj javnosti kojim je Grupa āFebruarā poruÄila 1971. godine, izmeÄu ostalog, i da je āarbitraža politiÄkih organa i funkcionera u umetnosti i kulturi postala uobiÄajeni metod za diskvalifikaciju novih pojavaā, da je āpolitiÄko i administrativno reÅ”avanje stvorilo atmosferu straha, ugrozilo progresivnu misao, slobodu stvaralaÅ”tva i bavljenje umetnoÅ”Äuā, ÄineÄi ga āmuÄnim i riziÄnimā, da mediji dezinformiÅ”u javnost i deluju kao āprodužena ruka monopola u politiÄkoj i kulturnoj strukturiāā¦ Pismo jugoslovenskoj javnosti poslato je bilo na pedesetak adresa (državnih organa, medija, kulturnih i politiÄkih foruma), meÄu kojima se naÅ”la i adresa predsednika SFRJ Josipa Broza Tita, podsetio je kustos MSUV NebojÅ”a MilenkoviÄ, autor izložbe MandiÄa i Porodice bistrih potoka, koji veÄ godinama piÅ”e i istražuje novosadsku avangardnu scenu. Povodom Pisma, u tadaÅ”njoj Å”tampi objavljeno je najmanje sedamdesetak pogromaÅ”kih tekstova, a taj princip diskvalifikovanja je i doveo do toga da na novosadsku kulturu padne mrak, kako je poÄetkom 1971. godine izjavio u intervjuu āStudentuā Vujica ReÅ”in TuciÄ. Cilj razgovora u MSUV, koji je velikim delom bio posveÄen i novoj knjizi Božidara MandiÄa āPertleā, bio je da osvetli Å”ta je bilo pre pada tog mraka i kako su se akteri novosadske avangardne scene prema njemu odnosili, ali i da odgovori na pitanje zaÅ”to Tribina mladih danas nije moguÄa. NebojÅ”a MilenkoviÄ, Slobodan TiÅ”ma, Dragana JovanoviÄ, Božidar MandiÄ i PeÄa VraneÅ”eviÄ Akteri tog jedinstvenog prostora slobode ni ovoga puta ipak nisu želeli da imenuju ljude od kojih su stradali, a reÄ je uglavnom o umetnicima i pojedinim novinarima, koji su uÄestvovali u sistemu progona tako Å”to su javno izražavali zabrinutost za druÅ”tvo koje dopuÅ”ta umetnost koja ih je zgražavala. Potom su im se pridruživali āugledni profesoriā i mediji na Äelu sa āDnevnikomā, a onda i partijski forumi, koji su pozivali vlast da reaguje. āI vlast je ā Å”ta Äe, i reagovalaā, podsetio je MilenkoviÄ. āMi smo stradali pre svega od novosadskih umetnika ā umerenih modernistaā, rekao je TiÅ”ma, dodajuÄi da tadaÅ”nje politiÄare nije previÅ”e iritirala konceptualna umetnost, posebno Å”to je priliÄno apstraktna, ali jeste pogaÄala umetniÄki krug koji je bio povezan sa politiÄarima i osetio se ugroženim. āŽeleli su da nas spreÄe opanjkavanjem kod politiÄara koji, opet, vole da pokažu moÄā, rekao je TiÅ”ma i dodao da su ih napadali ānajviÅ”e najveÄi pesnik i najveÄa pesnikinja i jedan ugledan kritiÄar āDnevnikaāā. āAli, ne treba se ljutitiā¦ Ja im ne zameramā¦ Svako je tada morao da odigra neku ulogu. Ja im ne zavidim. I dan danas se niÅ”ta nije promenilo. I danas bi neka umetnost koja bi naruÅ”avala balaÅ”eviÄevske paradigme bila nepoželjnaā, rekao je TiÅ”ma povodom svojevrsnog rata koji je poÄetkom 70-ih besneo na novosadskoj umetniÄkoj sceni, a rezultirao je zatvaranjem Tribine mladih i zatvorskim kaznama za Miroslava MandiÄa i Slavka BogdanoviÄa. Prema njegovim reÄima, sami rezultati novosadske avangardne scene ā artefakti, nisu bili bitni, veÄ je bio problem to Å”to su uzurpirali instituciju i potpuno je zamenili ā Tribina mladih bila je praktiÄno 24 sata otvorena, a umetnici okupljeni oko nje Äinili su jedinstvenu komunu. āTo oni umereni nisu odmah shvatili, a kad jesu, poÄeo je rat, koji je bio surovā¦ Bile su pretnje u neposrednim kontaktima ā profesori su slali studente da nam kažu da Äe nas prebitiā¦ Oni su procenili da smo mi loÅ”i umetnici i da onda možemo u zatvorā¦ Kada su Miroslav i Slavko otiÅ”li u zatvor, bili smo razjureni i stvar je zavrÅ”enaā, rekao je TiÅ”ma. Miroslav MandiÄ, stariji brat Božidara MandiÄa i jedan od glavnih aktera grupe KĆ“d, osuÄen je na zatvor zbog teksta āPesma o filmuā koji je objavljen u Äasopisu āUj Simposionā 1971. godine. Božidar MandiÄ u romanu āPertleā, koji je velikim delom posvetio kompleksnom odnosu sa bratom, navodi da je zapravo on pravi autor inkrimisanog teksta, a da ga je Miroslav samo potpisao. āSud je prevaren. Izigrala su ga dva mlada Äoveka. Jedan je napisao tekst, drugi potpisao. Jedan otiÅ”ao u zatvor, drugi ostao na slobodi. Zajebali smo državu, a mi smo propaliā, naveo je MandiÄ u zavrÅ”nici romana, koju je proÄitao PeÄa VraneÅ”eviÄ. Božidar MandiÄ nije želeo da otkriva detalje o autorstvu āPesme o filmuā, a u razgovoru sa publikom se Äulo i da taj tekst nije ni objavljen na srpskom. Razlog je to Å”to je ceo tiraž āUj Simposionaā zaplenjen, rekao je profesor i akademik Tibor Varadi, koji je bio odgovorni urednik tog Äasopisa od 1969. do 1971. Novi roman MandiÄa, u izdanju Službenog glasnika, napisan u ispovednom i autorefleksivnom tonu, sa citatima seÄanja i delovima biografija novosadskih avangardnih umetnika, predstavlŃa jedinstveno svedoÄanstvo o avangardi, osvajanju slobode, naliÄju politiÄkog liberalizma kraja 60-ih godina 20. veka, deliktu miÅ”lŃenja, sudskim procesima i zatvorskim kaznama za slobodne duhove. Slobodan TiÅ”ma, Vladimir Kopicl, Želimir Žilnik... samo su neki od likova nove knjige MandiÄa, koji je i na retrospektivi u MSUV predstavio deo svog opusa iz vremena Tribine mladih, kada je sa Vladimirom MandiÄem osnovao umetniÄku grupu Smrdljivi Bil i kompanija, te delovao u grupi Januar - Februar - Mart i i družio se sa grupom KĆ“d. MandiÄ je posle napuÅ”tanja umetniÄke prakse, od sredine 1972. godine, živeo u gradskoj komuni Intima u Teslinoj 18 u Novom Sadu, kojoj su pripadali i Miroslav MandiÄ, Slobodan TiÅ”ma, Ana RakoviÄ, Vladimir Kopicl, PeÄa VraneÅ”eviÄ, Lana BjeliÄ, Vera VasiliÄ, Äeda DrÄa, Laslo KerekeÅ”, Ljilja KrtiniÄ, Mirko RadojiÄiÄ, Slavko BogdanoviÄ, kao i proÅ”ireni krug umetnika-prijatelja avangardnog senzibiliteta, poput Dejana i Bogdanke PoznanoviÄ, Želimira Žilnika, Ota Tolnaija, Tibora Varadija, Judite Å algo, Zorana MirkoviÄa, Vujice ReÅ”ina TuciÄa... Od 1977. godine živi u zaseoku Brezovica pod planinom Rudnik, gde je osnovao komunu Porodica bistrih potoka, Äija su naÄela: Filozofija zemlje, Otvoreni dom, SiromaÅ”na ekonomija i Umetnost. Prema njegovim reÄima, danas je umetnik uniÅ”ten pliÅ”anom represijom i Å”arenom cenzurom, a najviÅ”e tržiÅ”tem. āAli, pojavljuje se predskozorjeā¦ TeÅ”ko je uniÅ”titi delo u koje je ugraÄeno nadvremeā, poruÄio je MandiÄ u razgovoru povodom njegove izložbe āNatragā. napisala Vesna MilosavljeviÄ tags: pesma poezija miroslava mandiÄa ruža lutanja novosadska neoavangarda avangarda grupa kod casopis polja index vizuelna poezija konceptualna umetnost