МИЛОШ МАТИЋ КОЛЕВКЕ ЗБИРКА ПОКУЋСТВА ЕТНОГРАФСКОГ МУЗЕЈА У БЕОГРАДУ ЕТНОГРАФСКИ МУЗЕЈ У БЕОГРАДУ БЕОГРАД 2013 а) ЕТНОГРАФСКИ МУЗЕЈ (БЕОГРАД) - КОЛЕВКЕ - КАТАЛОЗИ б) КОЛЕВКЕ - СРБИЈА - 18в - 20в - КАТАЛОЗИ ................................................................ ТЕКСТ НА СРПСКОМ и ПРЕВОД НА ЕНГЛЕСКИ 86 КОЛЕВКИ (слике) ИЛУСТРАЦИЈЕ БРОШ ЋИРИЛИЦА 21 x 21 x cm 144 СТРАНА ЕКСТРА ***********

ЗЕНОН КОСИДОВСКИ КАД ЈЕ СУНЦЕ БИЛО БОГ СРПСКА КЊИЖЕВНА ЗАДРУГА БЕОГРАД 1989 а) АРХЕОЛОГИЈА (Популарна наука) .................................................................. ПОУЧНИК Нова серија Превео с пољског ПЕТАР ВУЈИЧИЋ ................................................................... Р е ф е р е н ц е МЕЂУ ХРАМОВИМА И ВРТОВИМА МЕСОПОТАМИЈЕ У ЕГИПТУ ФАРАОНА КРАЈ КОЛЕВКЕ ЕГЕЈСКОГ СВЕТА ПОМПЕЈА И ХЕРКУЛАНУМ У КРАЉЕВСТВУ ЗЛАТНЕ ЗМИЈЕ ............................................................... Пажња !!! ОРИГИНАЛНО ТРЕЋЕ ИЗДАЊЕ КЊИГЕ О ПИСЦУ И КЊИЗИ ЋИРИЛИЦА ТВРДЕ КОРИЦЕ О М О Т ШИВЕН ПОВЕЗ 21 цм 374 СТРАНИЦЕ НЕКОРИШЋЕНО ГАРАНЦИЈА ПЕРФЕКТ Екстра за ПОКЛОН ********** g133

57879) ŽENA DVADESETOGA VEKA , Žil Simon akademik, Gustav Simon doktor medicine , Državna štamparija Kraljevine Srbije 1894 , Sedi Francuski akademik, glasoviti naučnik i književnik, G. Žil Simon, i sin Njegov, Doktor medicine, G. Gustav Simon, štampali su 1892 godine u Parizu knjigu: ŽENA DVADESETOG VEКA Kritika se o toj knjizi odazvala osobitom hvalom. Predmeti o kojima se u toj knjizi govori; misli koje ona širi, i duh koji kroza celo delo provejava, pokazuju da ona slika stanje koje čeka žensku stranu u dvadesetom veku. Istina poštovani pisci imaju na umu ženu Francuskinju, i prilike u kojima će ce ona naći; ali tim ne manje u njihovoj se knjizi ogleda celokupno stanje jevropskoga društva u veku koji tako skoro hoće da nastupi.... M. Đ. Milićević Sadržaj : 1 Istinska reforma. 2 Salon 3 Roman i pozorište 4 Izbačene 5 Ženska dobročinstva 6 Supruga 7 Žena advokat 8 Žena doktor i žena apotekar 9 Nadničarka 10 Brak 11 Brak i brak 12 Brak pred opštinskim sudom 13 Brak u crkvi 14 Pustinja usred Pariza 15 Majka 16 Majka i majka 17 Kako mati vaspitava 18 Programi 19 Moral 20 Internati 21 Izbor kakvoga stanja 22 Karijera 23 Pređašnja higijena 24 Majka i dojkinja 25 Kolevka i hrana 26 Prvi zub 27 Odbijanje od sise 28 Vaspitavanje želuca i postupaonica 29 Kućevni lekar 30 Devojka - Odelo 31 Telesna vežbanja - Rastenje 32 Obroci 33 Prva zabava 34 Izbor mladoženje . 35 Putovanje posle svadbe 36 Kuća Izdanje Čupićeve zadužbine broj 34 , preveo M. Đ. Milićević ; tvrd povez, format 13,5 x 17,5 cm , delovi platna sa kartonskog poveza oštećeni, sam povez čvrst i kompaktan sa knjižnim blokom, tekst i unutrašnjost očucani, ćirilica, 423 strane ,

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Binoza LJUDI , Pal Szabo , Binoza Zagreb 1939, dozvolom pisca ( Pavao Szabo ) s madžarskog preveo: Andrija Kovačević , odlično očuvano, tvrd povez, format 14,5 x 19,5 cm , zlatotisak, latinica,253 strane Szabo, Pal Rođen 5. aprila 1893. u Biharugri; preminuo 31. oktobra 1970. u Budimpešti. mađarski pisac. Sabo je bio aktivno uključen u Mađarsku sovjetsku Republiku 1919. i pretrpeo je represalije nakon njenog pada. Bio je član Stranke nezavisnosti i 1848. i Narodne seljačke stranke; od 1939. do 1944. bio je predsednik ove druge partije, koja je imala veze sa komunističkim podzemljem. Od 1945. bio je poslanik Narodne skupštine. Prvi Saboov roman, Ljudi (1930), odražava uticaj Zs. Moricz. Romani Sveštenici, nedelje (1933), Ozimnica (1940) i Svadba, krštenje, kolevka (1942–43) prikazuju seljački život; roman Nova zemlja (1953; ruski prevod, 1955) i novela Ova strana Tise: iza Dunava (1960) bave se društvenim preobražajem sela. Sabo je takođe autor četvorotomnog autobiografskog romana Nemirni život (1954–58) i zbirki proze Celi svet je takav (1958) i Pod plavim nebom (1963). Dobitnik je nagrade A. Jozsef 1950. i L. Kossuth nagrade 1951. i 1954. godine. Njegova karijera Potjecao je iz obitelji celera, i sam je išao na dnevni rad; studirao je zidanje. Svoje dječaštvo ovjekovječio je u mnogim spisima. Kupovao je knjige, puno čitao, pa čak i išao u kazalište u Oradeu. Od 1915. godine služio je kao vojnik na bojišnicama Drugog svjetskog rata, 8 mjeseci se borio na ruskoj bojišnici, a potom i na talijanskoj bojišnici, naručujući Zapadu od svog novca za razoružanje. Za vrijeme Sovjetske Republike Ugran je sudjelovao u revolucionarnim događajima, pa je 1920. godine osuđen na 2 godine mjesne internacije, za koje je vrijeme organizirao skupinu i sportsko društvo za mladež sela. Nakon puštanja na slobodu 1922. oženio se Etelkom Kiss, modelirajući većinu ženskih figura u njezinim romanima. Svoj prvi spis napisao je za Körösvidék u ime svog sela. Njegovi daljnji spisi pojavili su se u Előörsu Endrea Bajcsy-Zsilinszkyja. U dobi od trideset i sedam godina počeo je pisati romane 1930. godine. Géza Féja je rukopis romana Ljudi preporučio za objavljivanje Zoltánu Tildyju, tadašnjem redatelju Sylvestera Nyomde. U svom romanu prikazao je produbljujuću krizu suvremenog seljačkog svijeta iz perspektive siromašnog seljaštva. Féja i Zsigmond Móricz potaknuli su ga da piše dalje. Móricz je poslao novog velikog pisca da kritizira selo i objavio 7 kratkih priča na Zapadu u 2 godine. Njihovi su 1933. objavili i njegove pripovijetke u knjižici pod naslovom Slava. Autorske honorare od svojih knjiga potrošio je na organizaciju Samostalne stranke malih posjednika u Bihorskoj županiji, gdje je djelovao u domovini. Na biciklu je proputovao cijelu zemlju, upoznavši se s mnogim poznatim piscima i političarima tog doba. Uređivao je list Komádi és Vidéke. Između 1935. i 1938. Narod Istoka, najprije u društvu Dénesa Barsija, Istvána Sinke i Géze Féje, a od 1937. Nakon utišavanja Odgovora, u ovom listu su se pojavili spisi narodnih pisaca. Od 1938. do 1944. bio je nakladnik i urednik slobodne riječi. Uz političko-urednički rad, nastali su i njegovi novi romani. Najistaknutiji spis njegovog djela je trilogija objavljena između 1941. i 1943.: Vjenčanje, krštenje, kolijevka, lirskim zasićenjem prikazuje ljudsku veličinu siromašnog seljaštva bez idealiziranja njegove sudbine. Obiteljski se doselio u glavni grad 1944. godine, ali su se supruga i djeca ubrzo vratili u svoje selo, a 1945. je krenuo za njima. Od 1945. uređivao je Seljačke novine, koje su se kasnije pretopile u Slobodnu Zemlju. Godine 1946. cijela se obitelj trajno preselila u Budimpeštu i radila u kući u ulici Diana na brdu Szabadság do spisateljeve smrti. Autobiografiju je započeo na 60. rođendan (1953.), čiji je nemiran život sažeti naslov; Između 1954. i 1958. objavljena su 4 sveska, peti 1968. godine. Djela su mu prevedena na mnoge jezike.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! I izdanje ! Retko !!! Naslovna: Rizah Stetic Vera Obrenović Delibašić (Livno, 1906. – Beograd, 1992.) bila je prva žena u BiH koja je objavila roman. Njen je rad obilježio žensko književno stvaralaštvo između dva svjetska rata, te revolucionarno angažiranu književnost iz perioda Drugog svjetskog rata. O Verinom životu, nažalost, ne postoji mnogo zabilježenih biografskih podataka. U Sarajevu je završila Višu pedagošku školu, gdje je kasnije i predavala, a svirala je prvu violinu u Sarajevskoj filharmoniji do 1941. godine. Prve pjesme i pripovijetke objavljivala je u časopisu “Gajret” između dva svjetska rata. Bila je učesnica NOB-a, a nakon rata članica glavnog odbora AFŽ-a u Sarajevu. Pisala je pjesme za AFŽ-ov časopis “Nova žena”, objavljivala pjesme i u tada tek osnovanom “Oslobođenju”, te uređivala ilustrirani list “Vidici”. Još tokom rata je napisala napisala prvi socrealistički roman o NOB-u u dva nastavka: “Kroz ničiju zemlju” (1948.) i “Kroz ničiju zemlju 2” (1950.). Tako je postala prva bh. romansijerka. Godine 1955. objavljuje i zbirku pripovijetki “Zore nad mahalama”, a u Cetinju objavljuje još dva romana: “Od kolijevke do Sutjeske” (1961.) i “Višnja iz Ničije zemlje” (1971.). Njen ulazak u „mušku“ sferu rezultirao je skoro pa brisanjem njenog stvaralaštva iz zvaničnih historijskih pregleda bh. i jugoslovenske književnosti, iako je među prvima pisala o emancipaciji žena u okviru NOB-a, analizirala njen značaj za žene, zapisala ženska iskustva u revoluciji i dala lice njihovoj antifašističkoj borbi. Iako njen rad nije sačuvan u istoj mjeri kao i rad njenih kolega iz tog perioda, Verina priča svjedoči o borbi književnica da zauzmu svoje zasluženo mjesto u književnosti. Danas sa vama dijelimo njenu pjesmu “Prolaze žene…” objavljenu u AFŽ-ovom časopisu “Nova žena” iz jula 1945. godine.