PONOĆNA BANDA, Dejvid Valijams Žanr: Drama Pismo: Latinica Broj strana: 461 Povez: Mek Format: 20 cm Propolis books, Beograd, 2017. ilustrovano Stanje : Lepo ocuvana, cista unutrasnjost, samo malo flekcice neke donji deo knjige samo ivice stranica, ne po stranicama (uslikano). Najnoviji roman genijalnog Dejvida Valijamsa. Dirljiva priča o deci na bolničkom lečenju, kojima neko svake noći ispunjava po jedan san. Urnebesne avanture, neverovatne ideje i srcolomne sudbine. I naravno da uvek postoji neko ko će pokušati da prekine čitavu zabavu! Zavirite u svakodnevicu na jednom dečjem odeljenju. Za njih avantura u toj sobi tek počinje. I to svake noći tačno u ponoć. Jer je neko, ko nije rođen srećan, rešio da im oboji svet. Krađa ogromnog broja balona, starica koja leti, tamanjenje čokolade u potaji, luda noćna vožnja, sjurivanje niz četrdeset četiri sprata kroz cev za prljav veš, odlazak na Severni pol… sve to i još mnogo više pripremio nam je Valijams u novom romanu! Najdirljivijem dosad.

Odabrana djela Gustava Krkleca: knj. 1: Srebrna cesta: pjesme knj. 2.: Žubor života: pjesme knj. 3.: Lica i krajolici knj. 4.: Pisma iz provincije knj. 5.: Noćno iverje knj. 6.: Majmun i naočari Alfa, Zagreb, 1977. Povez tvrdi, omoti malo iskrzani, unutra dobro očuvano. Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. – Zagreb, 30. listopada 1977), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells. Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju. Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun. U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine. Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun. Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen a kraj rata je dočekao u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine. Književno stvaralaštvo Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. Djela Nepotpun popis: Lirika, Zagreb, 1919. Grobnica: rapsodija u tri djela, Zagreb, 1919. Srebrna cesta, 1921. Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921. Nove pjesme, 1923. Ljubav ptica, 1926. Izlet u nebo, 1928. San pod brezom, 1940. Darovi za bezimenu, 1942. (Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.) Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada „Hrvatski orač“, Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović) Tamnica vremena, 1944. Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947. Telegrafske basne, 1952. (2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2003.) Lica i krajolici, 1954. Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956. Zagorski vinograd, 1958. Noćno iverje, 1960. Izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović ; izbor i pogovor Saša Vereš, Matica hrvatska, Zagreb, 1961. Izabrani epigrami, Zora, Zagreb, 1963. Drveni bicikl, Naša djeca, Zagreb, 1964. Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne, `August Cesarec`, Zagreb, 1973. Crni kos: izabrane pjesme, Nolit, Beograd, 1974. Odabrana djela Gustava Krkleca, knj. 1: Srebrna cesta: pjesme, knj. 2.: Žubor života: pjesme, knj. 3.: Lica i krajolici, knj. 4.: Pisma iz provincije, knj. 5.: Noćno iverje, knj. 6.: Majmun i naočari, Alfa, Zagreb, 1977. Izbor iz djela, priredio Cvjetko Milanja, Riječ, Vinkovci, 2000. Bog u noćnim ulicama, priredio Branko Maleš, Riječ, Vinkovci, 2007. Nagrade 1944.: Antunovska nagrada 1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo Spomen Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču. U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca. MG Ć (K)

Ofrlje kroz Italiju: Dnevnik s putovanja Anrija Kalea, oživljava uspomene jednog od najzanimljivijih francuskih pisaca XX veka, koji je dugo bio zaboravljen usled promenljivih književnih trendova. Anri Kale, poznat po svojoj nekonvencionalnosti i sklonosti ka neobičnom, predstavlja se kao putnik koji više ceni suštinu svakodnevnog života nego tradicionalne turističke znamenitosti. Njegovo putovanje kroz Italiju postaje prilika da se kroz vozne vožnje, noćne avanture i detalje iz svakodnevica posleratne Italije ispričaju fragmenti života, uhvaćeni u prolazu, poput scena iz filma. Kroz stranice ovog dnevnika, Kale se kreće sa lakoćom, čas oduševljen, čas obeshrabren, pokazujući nam svoje višestruke identitete i kompleksnost. Njegov stil je blagonaklon, ali i odvažan, a iz njegovog paradoksalnog doživljaja normalnosti izviru melankolija i osmeh, koji nas podsećaju da putovanja, iako mogu izgledati uzaludna jer smo uvek u društvu samih sebe, pružaju jedinstven uvid u naš unutrašnji svet. Kaleova introspekcija o putovanju kao metafori za životnu avanturu odzvanja kroz stranice, pružajući čitaocima ne samo uvid u Italiju, već i u dublje slojeve ljudske egzistencije.

61740) ČOVJEK ZVAN OVE , Fredrik Backman , Fokus Zagreb 2015 , Čovek po imenu Uve ,Fredrik Bakman na hrvatskom jeziku Morate upoznati Ovea. Ljudi poput njega prava su noćna mora za susjede. Ima svo vrijeme ovog svijeta, prozor s kojeg drži na oku cijelu ulicu, stroge principe, kirurški precizne rutine i – kratak fitilj. Dozlaboga je drzak i inatljiv. Prezire svijet oko sebe, točnije – ono u što se neuredna, neodgovorna i nesposobna ljudska rasa prometnula. A nije ni da svijet njega silno voli… Najmanje što mu u životu treba su novi susjedi, još k tome useljenici, nevjerojatno glasni, brbljavi i radosni, s dvije male musave napasti. Naravno da ga je snašlo upravo to. I prije nego što su se pošteno smjestili, uspjeli su automobilom (jer jasno da nemaju pojma o vožnji u rikverc), izobličiti Oveov poštanski sandučić. I nikad više, s tim nisu prestali. Malo po malo, izobličili su sve ono što je Ove mislio da jest. mek povez, format 15 x 23 cm, latinica, 235 strana,

Integrisani crveni laserski IR pokazivač – Taktički airsoft svetlosni uređaj Telo od polimera visokog kvaliteta Domet lampe: 150m Integrisani laser sa crvenim tačkama visoke preciznosti sa LED lampom Taktički prekidač: LED / IR / crveno lasersko svetlo Promena rada pomoću dugmeta i kablovskog daljinskog upravljača sa prekidačem za biranje Može da se montira na bilo koji sistem Picatinni šina od 20 mm Odeljak za baterije zaštićen od vremenskih uslova (nije vodootporan) 200 lumena LED glavno svetlo Dolazi sa setom nalepnica Uključuje tvrdu torbicu za nošenje Za Airsoft upotrebu Napaja 2 * CR123A (3,0 V) ili 2 * 16340 (3,7) baterije (nisu uključene) Ako koristite IR sočivo, morate da nosite naočare za noćni vid da biste videli svetlost. Ovaj proizvod ima više funkcija i troši više energije Opis Integrisani crveni laserski IR pokazivač – Taktički airsoft svetlosni uređaj je vrhunski dodatak za sve ljubitelje airsofta koji žele da unaprede svoje iskustvo i povećaju svoju taktičku prednost. Ovaj inovativni uređaj kombinuje crveni laserski pokazivač i infracrvenu (IR) tehnologiju kako bi pružio izuzetnu preciznost i vidljivost čak i u najzahtevnijim uslovima. Sa integrisanim crvenim laserskim pokazivačem, možete precizno ciljati i obeležiti svoje mete, pružajući vam nepobedivu prednost na terenu. Laserski snop je jasno vidljiv čak i na većim udaljenostima, omogućavajući vam da brzo i efikasno identifikujete i pratite svoje ciljeve. Ova funkcija je posebno korisna u taktičkim situacijama gde je brza reakcija od suštinske važnosti. Dodatno, ovaj taktički airsoft svetlosni uređaj je opremljen infracrvenom (IR) tehnologijom koja omogućava nevidljivo osvetljenje i ciljanje u uslovima slabog osvetljenja ili potpune tame. Ova funkcija je idealna za noćne operacije ili situacije gde je potrebna maksimalna prikrivenost. Sa IR tehnologijom, možete precizno ciljati i pratiti svoje mete bez otkrivanja svoje pozicije. Ovaj integrisani crveni laserski IR pokazivač takođe dolazi sa nekoliko korisnih funkcija koje će vam olakšati korišćenje. Ugrađeni prekidač omogućava brzo i jednostavno uključivanje i isključivanje uređaja, dok je kompaktna veličina i lagana konstrukcija čine idealnim za nošenje i montažu na vašu airsoft pušku ili pištolj. Kada je u pitanju vrednost koju ovaj proizvod pruža kupcima, integrisani crveni laserski IR pokazivač je neophodan dodatak za svakog ozbiljnog airsoft igrača. Povećava preciznost, vidljivost i taktičku prednost, omogućavajući vam da dominirate na terenu. Bez obzira da li ste profesionalni airsoft igrač ili samo uživate u rekreativnom igranju, ovaj svetlosni uređaj će vam pružiti nezaboravno iskustvo i poboljšati vaše performanse. Uzmite svoju airsoft igru na sledeći nivo sa integrisanim crvenim laserskim IR pokazivačem – taktičkim airsoft svetlosnim uređajem i postanite nezaustavljivi na terenu.

Nečitano, praktično novo. Nema posvete. Samo mladić i devojka u malom kanuu - Sara Mlinovski Godina izdanja: 2020 Broj strana: 296 Povez: Mek Autorka bestselera I ne pomišljaj na to i Deset stvari koje smo uradile (a verovatno nije trebalo)Prigrlite neočekivano. Nećete odoleti radosti koju donosi svaki iskorišćen dan.Leto za Sem nije počelo sjajno. Ilaj, njen dečko, otišao je na putovanje po Evropi a ona je sad savetnica u Plavim potocima: letnjem kampu u koji se kao jedanaestogodišnjakinja zaklela da neće ponovo doći. Sem očekuje da narednih sedam nedelja budu potpuna katastrofa.Tako i jeste dok ne sretne Gevina, instruktora jedrenja u kampu, koji će sasvim preokrenuti njena očekivanja. Gevin je taj posao verovatno dobio samo zahvaljujući stomačnim mišićima. Ili onom osmehu. Ili tome kako ispunjava Semino slobodno vreme uzbudljivim doživljajima – plivanjem pod slapovima zvezda, šaputanjem tajni uz pečeni slez, noćnom (veoma opasnom) vožnjom kanuom.To nema nikakvog smisla. Sem voli Ilaja. Međutim, možda je sasvim otkačeno leto upravo ono što je Sem potrebno. A možda tek treba da shvati šta zapravo želi.„Morate pročitati... Ako ste raspoloženi za zabavu, drsko prepucavanje i ljupku romansu, uzmite ovu zabavnu knjigu.“ USA Today„Komično zabavno putovanje Evropom uz likove koje nećete skoro zaboraviti.“ Popsugar„Sara Mlinovski dočarava glasove stvarnih tinejdžera razapetih nad jazom između detinjstva i zrelog doba.“ Booklist

Knjiga je nova. Bez posvete. Format: 13x20 cm Broj strana: 168 Pismo: Latinica Povez: Mek Godina izdanja: 22. oktobar 2020. ISBN: 978-86-521-3788-6 Prevodilac: Marko Pavlović Veličanstveno.“ Spectator Međunarodna građevinska kompanija šalje izvođače radova u zemlju koja je tek izašla iz građanskog rata – da izgrade put koji povezuje siromašan jug sa bogatim severom. Vojnom paradom na novoizgrađenom putu biće proslavljeno uspostavljeno primirje. Iz bezbednosnih razloga dvojici muškaraca angažovanih za ovaj posao dati su pseudonimi. Četvorka, zadužen za vožnju futurističke mašine za asfaltiranje RS-80, monaškom disciplinom je prionuo na posao koji mora biti završen pre slavljeničke parade: napraviti savršeno prav put, dugačak 230 kilometara, za deset dana. Devetka, sa druge strane, čini sve što može da se ne pridržava strogog protokola: on je željan avanture i radoznalo istražuje novu kulturu, noćni život i egzotičnu hranu. Četvorka odmah shvata da je Devetka „agent haosa“, koji rizikuje da ugrozi posao, i povratak kući je sve neizvesniji. Put postaje sve duži, sukobi između dva muškarca sve oštriji. Slično slavnom romanu Tatarska pustinja Dina Bucatija, i u ovoj Egersovoj alegoriji iščekivanje je glavni protagonista. Ali Parada nam govori i o nepomirljivom sudaru kultura: stranci u ratom razorenoj zemlji, Četvorka i Devetka polako se suočavaju sa apsurdnošću svoga položaja i kobnim posledicama mirovne misije. „Angažovana književnost koja preispituje pojmove moći i nejednakosti, i možda pre svega ispravnosti zapadnjačkog ’napretka’. Izvanredno napisano.“ Literary Review „Bez ijedne suvišne reči, dovoljno mudra da poljulja opšteprihvaćene stavove… Priča koja potpuno zaokuplja pažnju.“ Evening Standard Dejv Egers autor je mnogih knjiga, od kojih su najpoznatije Monah iz Moke; Vaši očevi, gde li su? A proroci? Žive li zauvek?, koja je ušla u uži izbor za Međunarodnu književnu nagradu Dablin; Hologram za kralja, koji je bio finalista za Nacionalnu književnu nagradu; Šta je to šta, koji je bio finalista za nagradu Nacionalnog kruga književne kritike i dobitnik francuske nagrade Médicis Étranger. Osnivač je izdavačke kuće McSweeney i suosnivač književne serije Glas svedoka, koja koristi usmenu istoriju da osvetli krize ljudskih prava. Godine 2002. bio je suosnivač književnog centra za mlade pod nazivom 826 Valencia, koji ima uličnu radnju za piratsku razmenu, i inspirisao je slične projekte širom sveta. ScholarMatch, koji sada puni deset godina, povezuje donatore sa studentima u cilju da se omogući više školovanje za sve. Godine 2018. učestvovao je u osnivanju Međunarodnog kongresa za glasove mladih, koji predstavlja globalni zbor pisaca i aktivista mlađih od dvadeset godina. Dobitnik je Dejtonske književne nagrade za mir i nagrade za humanitarni rad Muhamed Ali. Član je Američke književne i umetničke akademije.

Autor: Hišam Matar Format: 22 Broj strana: 229 Povez: broširan `Bilo je to 1979. godine, i svugde je bilo Sunce,Tripoli je ležao blistav i nepomičan pod njim.` Devetogodišnji Sulejman upravo se probudio u svetu većem od onog koji su doskora činile samo igre na vrelom pločniku ispred njegove kuće i izvan roditeljskog okrilja punog ljubavi. On postaje `glava porodice` kad god njegov otac odlazi poslom na put. U tim očevim dugim zabrinjavajućim odsustvima, Sulejman traži utočište u majci, koja mu svojim, njemu nerazumljivim, noćnim potonućima poverava tajnu priču svog detinjstva u muškoj zemlji... Ali jednom,dok je verovao da je otac bio na takvom jednom poslovnom putovanju, on ga ugleda na gradskom trgu i prepoznaga iza tamnih naočara za sunce. I odjednom taj veliki svet postane zastrašujuće mesto, u kome roditelji lažu a sva pitanja ostaju bez odgovora... A kako laži i strahovi postaju sve veći, čini se da kao da će se zidovi Sulejmanovog doma slomiti zatrpavajući i njega i sve njihove tajne pod sobom. Izuzetno sugestivan portret jedne porodice, roman U muškoj zemlji istovremeno je i svedočanstvo i literatura. On je krajnje okrutan prema promašajima tuđeg i sopstvenog života. Tužan je i hrabar, nemilosrdan i nežan, muški i ženski. To je priča o promašenom pokušaju izbeglištva i započinjanja života `iz početka`, priča o besmislenoj okrutnosti i priča o samoći i nemogućnosti da se živi tamo gde bi čovek trebalo da je kod kuće.

Detalji predmeta Stanje Polovno Autor: Hišam Matar Format: 22 Broj strana: 229 Povez: broširan `Bilo je to 1979. godine, i svugde je bilo Sunce,Tripoli je ležao blistav i nepomičan pod njim.` Devetogodišnji Sulejman upravo se probudio u svetu većem od onog koji su doskora činile samo igre na vrelom pločniku ispred njegove kuće i izvan roditeljskog okrilja punog ljubavi. On postaje `glava porodice` kad god njegov otac odlazi poslom na put. U tim očevim dugim zabrinjavajućim odsustvima, Sulejman traži utočište u majci, koja mu svojim, njemu nerazumljivim, noćnim potonućima poverava tajnu priču svog detinjstva u muškoj zemlji... Ali jednom,dok je verovao da je otac bio na takvom jednom poslovnom putovanju, on ga ugleda na gradskom trgu i prepoznaga iza tamnih naočara za sunce. I odjednom taj veliki svet postane zastrašujuće mesto, u kome roditelji lažu a sva pitanja ostaju bez odgovora... A kako laži i strahovi postaju sve veći, čini se da kao da će se zidovi Sulejmanovog doma slomiti zatrpavajući i njega i sve njihove tajne pod sobom. Izuzetno sugestivan portret jedne porodice, roman U muškoj zemlji istovremeno je i svedočanstvo i literatura. On je krajnje okrutan prema promašajima tuđeg i sopstvenog života. Tužan je i hrabar, nemilosrdan i nežan, muški i ženski. To je priča o promašenom pokušaju izbeglištva i započinjanja života `iz početka`, priča o besmislenoj okrutnosti i priča o samoći i nemogućnosti da se živi tamo gde bi čovek trebalo da je kod kuće.

Priručnik za održavanje mladosti i produženje životnog vijeka "Većina nas o starenju razmišlja ovako: živimo sretno svoj život, sve dok se jednoga dana ne počnemo osjećati starima, a simptomi se jedan za drugim nižu pred našim mrenom prekrivenim očima. Kosti nam škripe, bole nas leđa, zaboravljamo imena svojih susjeda, mrska nam je noćna vožnja, više ne možemo igrati tenis, ne čujemo što nam supružnik govori, a seksualni nam se život uglavnom svodi na to da se u prolazu očešamo o perilicu rublja... Uskoro počinjemo večerati u pola četiri poslijepodne, a glavni dnevni cilj nam je da ostanemo dovoljno dugo budni kako bismo mogli odgledati Dnevnik." Odlomak iz knjige VI - Zauvijek mladi Međutim, ne mora biti tako! Dr. Roizen i dr. Oz vraćaju nam se s još jednim uzbudljivim nastavkom svojih bestselera o VAMA – "VI - Zauvijek mladi: Priručnik za održavanje mladosti i produženje životnog vijeka". Zabavnim stilom i detaljnim objašnjenjima oni vam pokazuju kako možete pobijediti naizgled neizbježno starenje svoga organizma. Njihova prosvijetljujuća objašnjenja o glavnim uzročnicima starenja, koji su tek nedavno znanstveno potvrđeni, kulminiraju u čudesnom dvotjednom planu održavanja mladosti koji nam može pomoći da živimo dulje i osjećamo se živahnije. Uza sve to, ova će vas knjiga uvelike i zabaviti, jer se "produženje vašeg jamstvenog roka" ne svodi samo na izbjegavanje bolesti, već i na izbjegavanje nemoći koja onemogućuje dostojanstveno starenje. Autori su redoviti gosti u Oprah Showu, gdje propagiraju svoj koncept zdravog života. NA PRVOME MJESTU NEW YORK TIMESOVE LJESTVICE NAJPRODAVANIJIH KNJIGA V.B.Z. PREDSTAVLJA BESTSELERE OPRAH’S BOOK CLUBA

GDE JE ŠTA GLASOVI Dejan Aleksić: TAMA Divna Vuksanović: NA BAZENU Saša Radojčić: GOSPODIN SOVULjAGA Dušan Vejnović: DELIĆI SVETLOSTI Jasna Dimitrijević: FLOMASTER Amar Ličina: BERBERNICA NA BRDU Darko Daničić: KUĆA NA SELU VRT: EN SEKSTON Dajana Milovanov: ORGANIZOVAN LOV NA EN SEKSTON En Sekston: LjUBAZNI GOSPODINE OVAJ GAJ Džilijan Vajt: NEŠTO ZA NEKOGA Džo Gil: EN SEKSTON I ISPOVEDNA POETIKA ZLATNA GREDA Zorana Simić: SELENA I BESKRAJNI TAMNI KRUG RED VOŽNjE Voki Erceg: VAKAT Katalin Ladik i Radmila Gikić Petrović: „MI SMO DA STVARAMO, A NE HVALIMO“ Goran Stanković: DRUŠTVO CRVENE PRAŠINE DOZIVI Rodolfo Fogvil: PUTNICI NOĆNOG VOZA Katerina Mihaljicina: „(META SAM...)“ Darina Gladun i Lesik Pansjuk: LjUDI ISPOD MOSTA RAZMENA DAROVA Bojan Vasić: ULAZAK U REČ (Nikola Vujčić: U jednom danu, Arhipelag, Beograd, 2022) Vladan Bajčeta: DANONOĆNA IZLOŽBA (Živorad Nedeljković: Otet predeo, Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 2022) Jelena Lalatović: AGONIJA PROLETARIJATA U KNjIŽEVNOSTI (Goran Ferčec: O životu radnice krajem dvadesetog stoljeća, Fraktura, Zaprešić, 2021) Vladimir Arsenić: SPOMENIK TEKSTU KAO TAKVOM (Stefan Bošković: Ministar, Kontrast izdavaštvo, Beograd, 2022) Dragan Babić: KINTSUGI PORODICE (Senka Marić: Gravitacije, Partizanska knjiga, Kikinda, 2021) Srđan Srdić: OVO NIJE KNjIŽEVNOST (Marsel Sovažo: Ostavite me (komentar), AED studio, Beograd, 2006) Vladimir Gvozden: EVROPSKE PRESTONICE ENTROPIJE I PRAŠTANjA (Aleš Šteger: Odrešenja, Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 2021) Violeta Mitrović: TRANSGRESIJA KAO POETIČKO I INTERPRETATIVNO UPORIŠTE (Igor Cvijanović: Nik Kejv i poetika prestupa, Kulturni centar Novog Sada – Partizanska knjiga, Novi Sad – Kikinda, 2022) SVETLA KOMORA Vesna Latinović: DVE IZLOŽBE I MOZAIK ZA DVA POBRATIMA KO JE KO

POGLED TVOJ JE POGLED MOJ - Ivana Lekić 656 strana napisanih jezikom ljubavi. Ispunjena filozofijom, nadahnućem i praktičnošću, ovo je knjiga koja može da vas promeni jer pokreće nešto tajanstveno. Nešto što stvara čuda u najsloženijem od svih područja života: u ljudskom srcu. Može li ljubav biti toliko velika da zbog nje odbacite sve svoje? Pogaziti sve u šta verujete? Koliko strast može biti velika, a opčinjenost jaka za nekom osobom? Doživljavamo li iskustva za koja smo čvrsto tvrdili da nam se nikad neće dogoditi? Ljubav u ovom romanu postaje jedan sveopšti pojam koji nadzire celi svet, pa čitanje njegovih stranica možemo nazvati intelektualnim iskustvom. ,, Pogled tvoj je pogled moj…’’ je jedna od onih knjiga koje podsećaju na moć knjiga, klasičnih ostvarenja, skrivenih na prašnjavim tavanima sa specifičnim mirisom tinte i žutog papira. One nas podsete da su knjige poput naočara u novi svet, mesta gde upoznajemo mnoštvo novih ljudi i naprosto - gradimo sebe. ,,Obična sam devojka... Žena... Imam godine kojih se ne stidim. Imam san kome težim. Imam ljubav kojoj se nadam. Moja priča je obično – neobična. Moj put do ljubavi je pakao bez dna. Moje ostvarenje sna je noćna mora posuta pepelom obojene svakodnevice. Nisam jedina, ali sam verovatno u krugu malobrojnih koji se ne boje da priznaju da još uvek sanjaju i još uvek tragaju za sopstvenim ostvarenjem. Još uvek se nadmećem sa vremenom!`` „Nije puštao moju ruku. Nisam mogla da mu vidim lice ali sam znala, po glasu, da je to ON. Da li je moguće da ON postoji? Da nije samo u mojoj glavi? Da nije izmišljotina? Moj san? Ni u snu mu nisam videla lice ali njegov glas onako dečački, nestašan, raspevan... Od tog glasa bih uvek blago zadrhtala...“ „...snovi su snovi. Izmenjeni ili ne, skriveni ili ne, ostaju večno. Ili se ostvaruju, ili te muče celog života...“ „Ima vremena za sve, samo se mora biti svestan vremena...“ Beograd 2018 god, 654 str, meki povez. HOD. L.

Autor: Hišam Matar Povez: broširan Br. strana: 226 Format: 12x20,5 `Bilo je to 1979. godine, i svugde je bilo sunce. Tripoli je ležao blistav i nepomičan pod njim.“ Devetogodišnji Sulejman upravo se probudio u svetu većem od onog koji su doskora činile samo igre na vrelom pločniku ispred njegove kuće i izvan roditeljskog okrilja punog ljubavi. On postaje „glava porodice“ kad god njegov otac odlazi poslom na put. U tim očevim dugim zabrinjavajućim odsustvima, Sulejman traži utočište u majci, koja mu u svojim, njemu nerazumljivim, noćnim potonućima poverava tajnu priču svog detinjstva u muškoj zemlji... Ali jednom, dok je verovao da je otac bio na takvom jednom poslovnom putovanju, on ga ugleda na gradskom trgu i prepozna ga iza tamnih naočara za sunce. I odjednom taj veliki svet postane zastrašujuće mesto, u kome roditelji lažu a sva pitanja ostaju bez odgovora... A kako laži i strahovi postaju sve veći, čini se da kao da će se zidovi Sulejmanovog doma slomiti zatrpavajući i njega i sve njihove tajne pod sobom. Izuzetno sugestivan portret jedne porodice, roman U muškoj zemlji istovremeno je i svedočanstvo i literatura. On je krajnje okrutan prema promašajima tuđeg i sopstvenog života. Tužan je i hrabar, nemilosrdan i nežan, muški i ženski. To je priča o promašenom pokušaju izbeglištva i započinjanja života „iz početka“, priča o besmislenoj okrutnosti i priča o samoći i nemogućnosti da se živi tamo gde bi čovek trebalo da je kod kuće. „Matar predivno piše... On je istančan posmatrač s darom da povezuje apsurdno s najdubljim i najtežim osećanjima.“ - Gardijan. „Ono što ostaje iza ovog dirljivog i prelepog romana jeste uporno nastojanje da sećanje na ljubav preživi u muškoj zemlji.“ - Indipendent.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Majmun i naocale Gustav Krklec Biblioteka Vjeverica Mladost, Zagreb, 1987. Ilustracije: Nives Kavuric - Kurtovic Nagrada `Grigor Vitez` 1967. Nagrada `Maldo pokolenje` 1969. Povelja `Zmajevih decjih igara` 1976. Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. – Zagreb, 30. listopada 1977.), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells.[1] Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju. Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun.[1] U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine.[1] Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun.[2] Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen, a kraj rata dočekao je u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine.[1] Književno stvaralaštvo Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. Nepotpun popis: Lirika, Zagreb, 1919. Grobnica: rapsodija u tri djela, Zagreb, 1919. Srebrna cesta, 1921. Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921. Nove pjesme, 1923. Ljubav ptica, 1926. Izlet u nebo, 1928. San pod brezom, 1940. (digitalizirano izdanje) Darovi za bezimenu, 1942. (Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.) (digitalizirano izdanje) Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada `Hrvatski orač`, Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović)[3] Tamnica vremena, 1944. Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947. Telegrafske basne, 1952. (2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2003.) Lica i krajolici, 1954. Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956. Zagorski vinograd, 1958. Noćno iverje, 1960. Izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović ; izbor i pogovor Saša Vereš, Matica hrvatska, Zagreb, 1961. Izabrani epigrami, Zora, Zagreb, 1963. Drveni bicikl, Naša djeca, Zagreb, 1964. Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne, `August Cesarec`, Zagreb, 1973. Crni kos: izabrane pjesme, Nolit, Beograd, 1974. Odabrana djela Gustava Krkleca, Alfa, Zagreb, 1977. Knjiga 1: Srebrna cesta: pjesme Knjiga 2.: Žubor života: pjesme Knjiga 3.: Lica i krajolici Knjiga 4.: Pisma iz provincije Knjiga 5.: Noćno iverje Knjiga 6.: Majmun i naočari Izbor iz djela, priredio Cvjetko Milanja, Riječ, Vinkovci, 2000. Bog u noćnim ulicama, priredio Branko Maleš, Riječ, Vinkovci, 2007. Nagrade 1944.: Antunovska nagrada[2] 1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo Spomen Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču.[1] U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca.[1] Osnovna škola Gustava Krkleca, Zagreb[4] Osnovna škola Gustav Krklec, Maruševec[5] Gradska knjižnica i čitaonica Gustav Krklec, Ivanec

Prvo izdanje kultne knjige za decu Gustava Krkleca „Telegrafske basne“ iz 1952. s ilustracijama hrvatske slikarke Vesne Boričić. Stanje: nedostaje rikna (v. sliku), potpis na predlistu, osim toga kompletno, bez pisanja, pečata, podvlačenja. Izuzetno retko u ponudi. Autor - osoba Krklec, Gustav, 1899-1977 Naslov Telegrafske basne / stihovi Gustav Krklec ; ilustracije Vesna Borčić Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina 1952 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Mladost, 1952 (Zagreb : `Ognjen Prica`) Fizički opis 52 str. : ilustr. ; 24 cm Drugi autori - osoba Borčić, Vesna ISBN (Karton) Napisano je mnogo basni, a djeca najviše vole basne Gustava Krkleca jer su kratke i još se rimuju. Za razliku od ostalih basni njihovo nije da samo kritiziraju i pokušavaju djecu naučiti važnim životnim lekcijama, one su napisane kako bi nasmijale svakog čitatelja, kako mlađeg tako i starijeg. Telegraske basne su napisane s namjerom da se čitatelj nasmije najčešćim ljudskim manama, pa je tako u velikom djelu prisutno puno ismijavanja. Spomenute basne su pjesme koje je Krklec prvo pisao za svoju kćer, a koje su tek kasnije dobile naziv “Telegrafske”. Odakle naziv “Telegrafske basne”? Telegraf je nekada bio jedini uređaj putem kojeg su se mogle sve poruke brzo prenijeti. Bilo je to važno kada nije bilo drugog načina, a upravo je Krklec smatrao da je potrebno da do što većeg broja čitatelja dođu poruke koje je on iznio u šaljivim pričama. Basne Gustava Krkleca imaju četiri stiha, s tim da svi stihovi u jednoj pjesmi imaju podjednak broj slogova. Napisane su kako bi ismijale ljudske slabosti. Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. - Zagreb, 30. listopada 1977.), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells. Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju. Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun. U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine. Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun. Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen a kraj rata je dočekao u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine. Književno stvaralaštvo Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. Djela Nepotpun popis: Lirika, Zagreb, 1919. Grobnica: rapsodija u tri djela, Zagreb, 1919. Srebrna cesta, 1921. Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921. Nove pjesme, 1923. Ljubav ptica, 1926. Izlet u nebo, 1928. San pod brezom, 1940. Darovi za bezimenu, 1942. (Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.) Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada `Hrvatski orač`, Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović) Tamnica vremena, 1944. Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947. Telegrafske basne, 1952. (2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2003.) Lica i krajolici, 1954. Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956. Zagorski vinograd, 1958. Noćno iverje, 1960. Izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović ; izbor i pogovor Saša Vereš, Matica hrvatska, Zagreb, 1961. Izabrani epigrami, Zora, Zagreb, 1963. Drveni bicikl, Naša djeca, Zagreb, 1964. Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne, `August Cesarec`, Zagreb, 1973. Crni kos: izabrane pjesme, Nolit, Beograd, 1974. Odabrana djela Gustava Krkleca, knj. 1: Srebrna cesta: pjesme, knj. 2.: Žubor života: pjesme, knj. 3.: Lica i krajolici, knj. 4.: Pisma iz provincije, knj. 5.: Noćno iverje, knj. 6.: Majmun i naočari, Alfa, Zagreb, 1977. Izbor iz djela, priredio Cvjetko Milanja, Riječ, Vinkovci, 2000. Bog u noćnim ulicama, priredio Branko Maleš, Riječ, Vinkovci, 2007. Nagrade 1944.: Antunovska nagrada 1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo Spomen Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču. U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca. Borčić, Vesna, hrvatska slikarica i grafičarka (Split, 16. V. 1920). Diplomirala na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1945 (Lj. Babić), a specijalni tečaj grafike završila kod T. Krizmana. Slika i radi u svim grafičkim tehnikama, ostvarujući lirske kompozicije naglašenih svjetlosnih kontrasta. Ilustrira dječje knjige, crta kazališne kostime i izrađuje dekorativne keramičke predmete. KC (K)

GDE JE ŠTA GLASOVI Nina Živančević: GAVRAN Tatjana Gromača: ŽIVOT JE LIJEP Enes Halilović: MLADUNČE KENGURA Borivoj Gerzić: PESMA ZA BAUBO Miloš Kordić: U SUMRAČJE: ITAKA Emsura Hamzić: NOVA STARA PRIČA Đorđe Despić: PESMA I KAMEN VRT: O ŽIVOTINJAMA U ISTORIJI I IMAGINARNOM SREDNJEG VEKA (priredila i sa francuskog prevela Marija Panić) Rene Sentre: ŽIVOTINJE KAO „IZOBRAŽENJE PRIMERA“ Frederika Oduen Ruzo: ŽIVOTINJA Mišel Pasturo: KO JE KRALЈ ŽIVOTINJA? Mišel Pasturo: SIMBOL ZLATNA GREDA Anes Osmić: TIJELO U ZBIRCI PJESAMA DOROTI PARKER BLUZ RADMILE LAZIĆ IME: ADRIJEN RIČ Adrijen Rič: NOĆNA STRAŽA Adrijen Rič: POEZIJA I ANGAŽMAN Adrijen Rič i Kejt Voldman: O ZBIRCI VEČERAS POEZIJA NE SLUŽI Vilijam S. Vadel: ODAKLE POSMATRAMO: ADRIJEN RIČ I REKONSTRUKCIJA AMERIČKOG PROSTORA ADRIJEN RIČ (1929–2012) RED VOŽNJE Karlos Fuentes: KULTURA NEZAVISNOSTI Mark Slouka: HITLEROV KAUČ DOZIVI Konstantin Leontjev: NOĆ U PČELINJAKU Etgar Keret: PET PRIČA Henrih Sapgir: ŽUŽUKINA DECA RAZMENA DAROVA Srđan Srdić: IZGUBITI SVE RATOVE (Slobodan Šnajder: Doba mjedi, TIM Press, Zagreb, 2015) Milomir Gavrilović: TAMNI IZRAZ PESNIČKE SAMOSVESTI (Živorad Nedelјković: Ulazak, Arhipelag, Beograd, 2014) Bojan Samson: NEISCRPNI TALOG MOGUĆNOSTI (Vladimir Stojnić: Reverb, Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 2015) Violeta Mitrović: ŽIŽNO MESTO JEDNE EPOHE (Dejan Tiago Stanković: Estoril, Geopoetika, Beograd, 2015) Marjan Čakarević: MRSKO „MI“ (Hrvatska mlada lirika 2014, Hrvatsko društvo pisaca, Zagreb, 2014) Aleksandar B. Laković: PESME ISKUSTVA I MEDITACIJA (Petar Cvetković: Pogled s trema, Tanesi, Beograd, 2015) Vasa Pavković: KONDOR LETI, KAO U STAROJ PESMI (Marijana Jovelić: Kondor, Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo, 2015) Branislav Živanović: ČUDNIJE OD FIKCIJE (Karl Uve Knausgor: Moja borba [drugi tom], Booka, Beograd, 2016) Dajana Milovanov: RUPA U STVARNOSTI, RUPA U JEZIKU (Samanta Šveblin: Ptice u ustima i druge priče, Agora, Zrenjanin, 2015) Dragan Babić: SERIJA NESREĆNIH DOGAĐAJA, ILI „DA LI JE STIGMA BILA VAŽNIJA OD DETETA?“ (Lidija Dimkovska: Rezervni život, Agora, Zrenjanin, 2015) Dušan Stojković: PESNIČKA EKSPLOZIJA BOJA (Risto Vasilevski: Moćne strune, Antologija makedonskog pesništva (IX–XXI vek), Arka, Smederevo, 2015) Žarko Trebješanin: MIT O EROSU I PSIHI IZ PERSPEKTIVE ARHETIPSKE PSIHOLOGIJE (Erih Nojman: Amor i psiha: psihički razvoj ženskog: tumačenje Apulejeve bajke, Fedon, Beograd, 2015) SVETLA KOMORA Ksenija Marinković: DVOSTRUKA PERCEPCIJA JELENE JELAČE KO JE KO BIBLIOGRAFIJA „POLJA“ 2013–2015 (priredila Gordana Đilas)

GDE JE ŠTA GLASOVI Miroslav Kirin: BABANIJA Borivoj Gerzić: U CRNO, I NAZAD Đorđe Despić: TRI SMRTI Neva Lukić: LJULJAČKE Mirko Magarašević: OD VASINE DO SLAVIJE Ivan Potić:O’KER Ognjen Petrović: O GALICIJSKOM MRAKU Julia Kapornjai: VRT U SOBI Vladica Radojević: ČOVEK NA KIŠI TAJNI VRT Stesihor: GERIONIDA O GERIONIDI ILUMINACIJE Džordž Stajner: IZGUBLJENI VRT ZLATNA GREDA Branko Anđić: LATINSKOAMERIČKA KNJIŽEVNOST U DOBA „POSLE ISTINE“ IME: UVE JONZON (priredila Drinka Gojković) Drinka Gojković: UVOD U UVEA JONZONA I SVAKI DAN U GODINI Uve Jonzon, izbliza Uve Jonzon i Horst Binek: UVE JONZON I NJEGOVA KNJIŽEVNA RADIONICA Uve Jonzon i A. Lesli Vilson: „NESHVAĆENI HUMORISTA“ Uve Jonzon: KAKO JE NASTAO SVAKI DAN U GODINI Tumačenja Norbert Meklenburg: REMEK-DELO SVAKI DAN U GODINI Ulrih Krelner: „KAKO MOŽEŠ TAKO DA GOVORIŠ, MARI!“ Bernd Aueroks: FORMA ROMANA I NORMATIVNI MODEL DRUŠTVA U ROMANU SVAKI DAN U GODINI Pogled izbliza Mića Vujičić: NAŠA BUDUĆNOST U KANTI ZA ĐUBRE ILI KAKO GEZINA KRESPAL ČITA NOVINE RED VOŽNJE Viktor Jerofejev: JE PIQUE! Gorana Raičević i Radmila Gikić Petrović: LIČNI SADRŽAJ PRETOČEN U LITERATURU DOZIVI P. K. Pejdž: ECCE HOMO Eugenijuš Tkačišin Dicki: IZBOR Olga Martinova: DESET PESAMA Kenet Remzi: USAMLJENIČKA ŽURKA RAZMENA DAROVA Jelena Angelovski: PUPAK UNUTRAŠNJEG SVETA (Dejan Aleksić: Petlja, Laguna, Beograd, 2021) Žarka Svirčev: HISTORIČNI REHAB (Ivana Bulatović: Praćerka, Partizanska knjiga, Kikinda, 2021) Dragan Babić: KNJIGA O BLAMU (Oto Horvat: Noćna projekcija, Akademska knjiga, Novi Sad, 2021) Sonja Milovanović: PRAVITI SE MRTVA (Sonja Veselinović: Proklizavanje, Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo, 2020) Zorana Simić: ETIKA ITAKE (Marija Dejanović: Dobrota razdvaja dan i noć, Sandorf, Zagreb, 2021) Nina Živančević: PRIČA O RASPADU (Tomislava Longinović: Fetiš Nulo, Dereta, Beograd, 2020) Srđan Srdić: BITI TU I BITI UOPŠTE (Antonen Arto: U zemlji halucinacija: o Taraumarama, Službeni glasnik, Beograd, 2021) Vladislava Gordić Petković TESKOBNO OSLOBAĐANJE (Melinda Nađ Abonji: Vojnik-kornjača, Kulturni centar Novog Sada, Novi Sad, 2020) Sonja Veselinović: „SVE KOMPJUTERSKE IGRICE SU TRENING ZA AUŠVIC“ (Hajner Miler, „Nema dovoljno za sve“, Radni sto, Beograd, 2019) Srđan V. Tešin: GLJIVICE ISPOD NOKTIJU (Etgar Keret: Poleti već jednom!, Laguna, Beograd, 2021) Tijana Tropin: „NAJVIŠE VOLIM PRIČE S LJUDIMA KOJI JEDU ILI KOJE KUVAJU“ (Aglaja Veteranji: Zašto se dete kuva u palenti, Partizanska knjiga, Kikinda, 2020) Maja Rogač Stančević: PLACEBO, GORKE PILULE I NORVEŠKI LEKARSKI ROMAN (Nina Like: Poodmaklo, Beograd, Geopoetika 2020) Goran Lazičić: PERFORMANS U SOCIJALIZMU: IZMEĐU RAZOTUĐENJA I DISTOPIJE (Branislav Jakovljević: Umetnost odluke: Performans i samoupravljanje u Jugoslaviji 1945–91, Orion Art, Beograd, 2019) SVETLA KOMORA Dušan Pajin: JAPANSKI VRTOVI FESTIVAL SAVREMENE UMETNOSTI DUNAVSKI DIJALOZI 2021. Sava Stepanov: DRUŠTVO I UMETNOST U OKOLNOSTIMA IZNUĐENE REALNOSTI KO JE KO

Mek povez ,92 strane . Nagrada "PEGAZ" za treće mesto u kategoriji "Zbirka kratkih priča" u 2012. godini! "Da li ste želeli da u svojim rukama držite knjigu koja o ljubavi govori sa pogledom kroz ružičaste naočare? Ovo onda nije knjiga za vas! Da li ste želeli priče satkane od čežnje i ljubavnih zapleta? Ovo nikako nije knjiga za vas! Dragi čitaoci, ako želite da zavirite u svakodnevni život jednog Beograđanina, knjiga ,,Udah Praha“ je pravi izbor za vas! Pisac nas koristeći se jedinstvenim stilom i formom rečenice, bez uvijanja u stilske figure ostavlja bez daha. Prelazeći iz prvog u treće lice jednine u svojim pričama, navodi nas da na trenutak pomislimo da smo sami pisci i da mi nekom, zapravo, pričamo tu priču. Posle čitanja knjige ,,Udah praha“ zapitala sam se da li sam već negde uz ispijanje kafice sedela sa Bojanom Vorkapićem, pa je napisao priče u kojima se i sama pronalazim? Zapravo, shvatila sam da svi imamo najčešće nekog druga iz detinjstva koji je otišao, da svako ima svoje mesto koje se jednostavno zove ,, Točionica kod Bože“ i da svako od nas to nosi u sebi. Bojan kao da je zavirio u duše svakog od nas i ta osećanja pretočio bez greške u svoje predivne priče. ,, Sentimentalnost je odista čudna pojava. Pojedinci koji su tome skloni spadaju u naročit soj ljudskih bića čije je ponašanje mahom nedokučivo okolini i zna se da postupaju ili čine određene stvari bez vidnih povoda, iz samo njima znanih poriva. Stoga ih okolina smatra nepredvidljivim, neretko ih izbegava ili im prilazi sa dozom zazora jer nikada ne zna na čemu je sa dotičnim individuama.“ (LJubav u Višnjičkoj banji) Pisac koji na ovaj način govori o najdubljim ljudskim osećanjima, razotkrivajući svetu različitosti i shvatanja, zaslužuje da se nađe u plejadi dobrih pisaca, dok nas priča koja povodom sentimentalnosti u sebi krije prekor sredine, nerazumevanje ljudi, ishitrenost donošenja zaključaka navodi da se zapitamo kom delu sveta pripadamo, i kako posmatramo ljude koji vole, naročito u ovom, ovakvom veku u kojem živimo? Da li smo zaista postali imuni na reči, ili samo na one reči koje ništa više ne govore? Da li smo postali imuni na ljudskost? Knjiga ,,Udah praha’’nudi pregršt reči sklopljenih u rečenice koje svakodnevno čujemo, koje izgovaramo, kojima komuniciramo, i koliko god delovalo čudno, nikad se baš tih svakodnevnih rečenica ne odričemo. Ono što će vas fascinirati, verujem, upravo je činjenica da se knjiga ne iscrpljuje na svakodnevnostima. Da li ste znali da...? ,,…Novije generacije verovatno o tome ne znaju, ali dvadesetih godina prošlog veka Beograd i Srbiju preplavili su izgnanici iz carske Rusije, odnosno iz novonastalog Sovjetskog Saveza. Mnogi su se zatekli na Dardanelima i Bosforu usred ratnog vihora i tamo stradali zajedno sa snagama Komonvelta iz Australije i Engleske. Kasnije je jedna veća skupina bila smeštena u prihvatnim logorima u Solunu i nakon nekoliko godina razmilela se po čitavom Balkanu, pa tako mnogi stigoše u Beograd. Oni su, postoje mnoga svedočenja, bili suočeni sa svom onom životnom surovošću, sa mukama prilagođavanja i preživljavanja o kojima su samo mogli čitati kod svojih klasika: Turgenjeva, Dobroljubova i ostalih...” (Priča: Tvrđava Arhangelsk) Upravo tako! Ova knjiga nam otkiva i neke tajne istorije Beograda, njegov ritam i dušu njegovih stanovnika, i vodi nas na putovanje na kome se račun plaća tek po zavšetku vožnje, kao i uvek kada putujemo kroz vreme unazad. ,, Natalija i Valerij Stavrogin, Radivoj Matić, Vlatko Andrić, Svetomir - Sveta Krasić...“ Da li poznajete ove ljude? Koliko je njihova sudbina slična vašoj i u kom ste se liku pronašli proverite sami, ali ne zaboravite da, kako to sam pisac ove zadivljujuće knjige kaže: ,, Nikada ljudi ne nestaju. Naboj ljubavi večno lebdi u vazduhu“. Sasvim sam sigurna da će ova knjiga pronaći put do čitalaca. I još sam sigurnija da će u njoj uživati čitajući je. Bojanu Vorkapiću od srca želim puno uspeha u svetu književnosti, i dobrodošlicu među ,,Pegazove’’ autore koji stvaraju besmrtna

Autor - osoba Krklec, Gustav, 1899-1977 Naslov Pisma iz provincije / Gustav Krklec ; [priredio Berislav Nikpalj] Vrsta građe knjiga Ciljna grupa odrasli, opšte (lepa književnost) Jezik hrvatski Godina 1977 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Alfa : Prosvjeta, 1977 (Pula : `Otokar Keršovani`) Fizički opis 264 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Nikpalj, Berislav Zbirka Odabrana djela Gustava Krkleca ; ǂknj. ǂ4 (Pl. sa omotom) ANTE SCRIPTUM Za razliku od privatnih pisama kojima se ponekad naknadno dodaje pripis (P. S.), ovim „Pismima iz provincije“ trebalo bi nekoliko prethodnih riječi umjesto uobičajenog uvoda ili predgovora, osobito stoga što su ona u prvom redu upućena našoj najširoj javnosti. I veliki A. G. Matoš svakoj bi svojoj knjizi na čelo stavio slovo „Čitaocu“, upućujući mu ga pred sveskama „Ogledi“ (1905), „Vidici i putovi“ (1907) i „Naši ljudi i krajevi“ (1910), te bi njegovu šegrtu možda dovoljno bilo da se posluži kojim još uvijek aktualnim citatom davno preminulog majstora, ali time ne bi bilo potkrijepljeno ništa drugo, no da je Matoš sve do dana današnjega ostao – nenadmašen. Sve ove književne kozerije, publicistički osvrti, do krajnjih mogućnosti obazrive polemike, novinski feljtoni i prigodni članci izlazili su redom, od subote do subote u kulturnoj rubrici zagrebačkog dnevnika „Narodni list“, u razdoblju od 18. VI 1953. do 17. VII 1955, pod ironičkim naslovom „Književna pisma iz provincije“ i pod simboličkim pseudonimom Martin Lipnjak iz Krapine. Tim su „Pismima“ dodana sada i dva članka: „Tinova zdravica trezvenjaštvu“ iz „Globusa“ (12. III 1955) i „Oproštaj s Tinom“ iz tjednika „Vjesnik u srijedu“ (16. XI 1955), jer sačinjavaju s njima nerazdvojnu cjelinu. – Zašto „Pisma iz provincije“? – Čemu pseudonim? Hoću da budem što kraći! Eto, bilo je sve to zamišljeno kao pokušaj da se jedan javni kulturni radnik s koliko-toliko iskustva „odrekne imena“ i povuče u prikrajak, te da tako iz „objektivnog kuta“ stane pratiti najvažnije po njegovu sudu događaje, zbivanja i previranja u našem cjelokupnom javnom kulturnom životu, reagirajući na njih brzo, neposredno i iz dotad nova aspekta, s težnjom da podjednako suzbija sve pojave preživjelog provincijalizma, nezdravog modernizma i svakojakih, uglavnom uvoznih „izama“, kao i da brani, štiti i daje podršku svima čestitim stvaralačkim naporima i ostvarenjima u okviru našeg socijalističkog humanizma i općeg napretka. Po tom, čini se, ova „Pisma iz provincije“ tvore izvjesnu cjelinu, iako su zapravo letimična publicistička kronika i fragmentarni ljetopis jednog našeg relativno kratkog kulturnog razdoblja. Njihovu je autoru – tj. meni! – ponajviše bilo stalo do uspostave srdačnog i bliskog kontakta sa širokim krugom čitalaca, i ta je činjenica uvjetovala ton, stil i karakter ovih „Pisama“, u jednom trenutku kad se takvo obraćanje pisca širokoj javnosti pokušalo omalovažavati od strane „izabranih“. No ja sam smatrao, a držim i dalje, da pisci koji se s prezirom odnose prema širokoj javnosti ne treba ni da joj se obraćaju. Tako su mi još za izlaženja u novinama ova „Pisma“ pribavila šaku ogorčenih protivnika, ali u velikoj mjeri i proširila krug prijateljâ, te ih sada, ovako sabrana u knjizi bez ikakvih izmjena i naknadnih „friziranja“, upućujem širokoj našoj javnosti sa željom da brzinu pisanja, neizbježivu u takvom radu, nadoknadi trajnost onih opažanja koja su, ako ništa drugo, bar signalizirala opasnost od nezdravih, ili upozoravala na zdrave pojave u našem sve bujnijem i snažnijem kulturnom kretanju i poletu. (Uz 1. izdanje) Krapina, 1956. Gustav KRKLEC Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. – Zagreb, 30. listopada 1977), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells. Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju. Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun. U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine. Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun. Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen a kraj rata je dočekao u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine. Književno stvaralaštvo Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. Djela Nepotpun popis: Lirika, Zagreb, 1919. Grobnica: rapsodija u tri djela, Zagreb, 1919. Srebrna cesta, 1921. Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921. Nove pjesme, 1923. Ljubav ptica, 1926. Izlet u nebo, 1928. San pod brezom, 1940. Darovi za bezimenu, 1942. (Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.) Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada „Hrvatski orač“, Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović) Tamnica vremena, 1944. Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947. Telegrafske basne, 1952. (2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2003.) Lica i krajolici, 1954. Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956. Zagorski vinograd, 1958. Noćno iverje, 1960. Izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović ; izbor i pogovor Saša Vereš, Matica hrvatska, Zagreb, 1961. Izabrani epigrami, Zora, Zagreb, 1963. Drveni bicikl, Naša djeca, Zagreb, 1964. Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne, `August Cesarec`, Zagreb, 1973. Crni kos: izabrane pjesme, Nolit, Beograd, 1974. Odabrana djela Gustava Krkleca, knj. 1: Srebrna cesta: pjesme, knj. 2.: Žubor života: pjesme, knj. 3.: Lica i krajolici, knj. 4.: Pisma iz provincije, knj. 5.: Noćno iverje, knj. 6.: Majmun i naočari, Alfa, Zagreb, 1977. Izbor iz djela, priredio Cvjetko Milanja, Riječ, Vinkovci, 2000. Bog u noćnim ulicama, priredio Branko Maleš, Riječ, Vinkovci, 2007. Nagrade 1944.: Antunovska nagrada 1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo Spomen Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču. U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca. MG9

Prvo izdanje drame Gustava Krkleca u prvom broju pozorišnog časopisa „Scena“ (Zagreb, 1919. godine, odgovorni urednik Tito Strozzi), zajedno s podlistkom „Rampa“ koji je išao unutar svakog broja. Izuzetno retko u ponudi u kompletu i očuvano. Naslovni list crtao: Ljubo Babić. Portret autora: Stojan Aralica. Autor - osoba Krklec, Gustav Naslov Grobnica : rapsodija u tri dijela / Gustav Krklec Vrsta građe drama Jezik hrvatski Godina 1919 Izdavanje i proizvodnja [Zagreb : s. n.], 1919 (Zagreb : Hrv. štamparski zavod) Fizički opis 27 str. ; 28 cm Zbirka Jugoslavenska dramska biblioteka `Scena` ; br. 1 ISBN (Broš.) Napomene Kor. nasl. Gustav Krklec: str. 1. Predmetne odrednice Krklec, Gustav, 1899-1977 -- `Grobnica` Gustav Krklec: Grobnica, rapsodija u tri dijela. Broj 1., Novembar 1919. I dio: Preludij Slutnja, ima devet prizora. II dio Olujna noć, petnaest prizora i III dio Finale u jesenje jutro ima devet prizora. Mjesto: Brezje, zagorska kurija. U svijet literature ušao je vrlo mlad, još kao šesnaestogodišnji varaždinski gimnazijalac. Javlja se istodobno s Krležom, Andrićem, Ujevićem i Šimićem. U Krklecovoj književnoj biografiji posebno je bitna 1919. godina, kada zajedno s A. B. Šimićem i Nikolom Miličevićem pokreće književni časopis Juriš i kada mu u Zagrebu izlazi prva pjesnička zbirka Lirika. Iste je godine u časopisu Scena tiskana i njegova jedina drama Grobnica, koja mu za života nije praizvedena. Poput Grobnice ostao je podjednako književnokritički nezapažen i Krklecov prvi i jedini roman Beskućnici, tiskan u Zagrebu 1921. godine. Druga je Krklecova pjesnička zbirka Srebrna cesta, objavljena također 1921. godine, koja je zbog velika odjeka publike i kritike doživjela i drugo izdanje 1928. godine. Srebrnom cestom najavio je i neke od bitnih odrednica vlastite poetike: konciznost, neposrednost i preciznost lirskoga iskaza, kojim se očituju vedrina i životna radost, ali i prepoznatljive metafizičke tjeskobe. Gustav Krklec (Udbinja kraj Karlovca, 23. lipnja 1899. - Zagreb, 30. listopada 1977.), bio je hrvatski književnik, prevoditelj s ruskog, češkog, slovenskog i njemačkog jezika, prvi predsjednik Društva hrvatskih književnih prevodilaca. Jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Gustav Krklec rodio se u mjestu Udbinja kraj Karlovca kao prvo dijete u obitelji Augusta i Hermine Krklec rođ. Wells. Djetinjstvo je proveo u Maruševcu, u Hrvatskom zagorju, što je ostavilo trajan trag u njegovu poetskom opusu. Gimnaziju je polazio u Varaždinu, Zagrebu i na Sušaku, a u Zagrebu je studirao filozofiju. Drugi svjetski rat zatječe ga u Beogradu gdje doživljava bombardiranje grada, zatim se u rujnu 1941. godine preselio u Zemun. U Zemunu je radio kao državni činovnik i surađivao u listu Graničar sve do bombardiranja Zemuna, u ožujku 1944. godine. Bio je predsjednikom Veslačkog kluba Zemun. Nakon toga se sa suprugom Mirjanom nakratko preselio u Slankamen a kraj rata je dočekao u Samoboru. U rujnu 1945. godine u Zagreb dolazi i njegova supruga, te od tada Krklec živi i radi u Zagrebu sve do smrti 30. listopada 1977. godine. Književno stvaralaštvo Najvažniji dio Krklecova književnoga djela čine stihovi. Njegovo antologijsko pjesništvo konciznog, neposrednog i jasnog izraza očituje vedrinu i životnu radost, ali i metafizičku tjeskobu. Pisao je i eseje, kritike, putopise, feljtone i aforizme. Mnogo je prevodio, najviše s ruskoga, njemačkog, ali i sa slovenskoga i češkoga jezika. Krklec se bavio i takozvanom dnevnom kritikom. Posebno se ističu njegovi prijevodi Puškina, Prešerna i Brechta. Pod pseudonimom Martin Lipnjak napisao je niz kritičkih zapisa i eseja. Djela Nepotpun popis: Lirika, Zagreb, 1919. Grobnica: rapsodija u tri djela, Zagreb, 1919. Srebrna cesta, 1921. Beskućnici: roman izgubljenog naraštaja, 1921. Nove pjesme, 1923. Ljubav ptica, 1926. Izlet u nebo, 1928. San pod brezom, 1940. Darovi za bezimenu, 1942. (Mladinska knjiga, Zagreb, 1991.) Ranjeni galeb: pjesme šestorice, Naklada `Hrvatski orač`, Zagreb, 1942. (suautori Frano Alfirević, Salih Alić, Nikola Šop, Vlado Vlaisavljević i Ivo Balentović) Tamnica vremena, 1944. Izabrane pjesme, Nakladni zavod Hrvatske, Zagreb, 1947. Telegrafske basne, 1952. (2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2003.) Lica i krajolici, 1954. Pisma Martina Lipnjaka iz provincije, 1956. Zagorski vinograd, 1958. Noćno iverje, 1960. Izabrane pjesme, uredio Dragutin Tadijanović ; izbor i pogovor Saša Vereš, Matica hrvatska, Zagreb, 1961. Izabrani epigrami, Zora, Zagreb, 1963. Drveni bicikl, Naša djeca, Zagreb, 1964. Drveni klinci: izabrani epigrami, aforizmi i telegrafske basne, `August Cesarec`, Zagreb, 1973. Crni kos: izabrane pjesme, Nolit, Beograd, 1974. Odabrana djela Gustava Krkleca, knj. 1: Srebrna cesta: pjesme, knj. 2.: Žubor života: pjesme, knj. 3.: Lica i krajolici, knj. 4.: Pisma iz provincije, knj. 5.: Noćno iverje, knj. 6.: Majmun i naočari, Alfa, Zagreb, 1977. Izbor iz djela, priredio Cvjetko Milanja, Riječ, Vinkovci, 2000. Bog u noćnim ulicama, priredio Branko Maleš, Riječ, Vinkovci, 2007. Nagrade 1944.: Antunovska nagrada 1968.: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo Spomen Prigodom stote obljetnice piščeva rođenja 23. lipnja 1999. godine, na pročelju kuće u Maruševcu u kojoj je hrvatski pjesnik proživio sretno djetinjstvo, Matica hrvatska u Varaždinu i Općina Maruševec postavile su mu spomen-ploču. U varaždinskoj Gradskoj knjižnici nalazi se i spomen-soba Gustava Krkleca. Babić, Ljubo, hrvatski slikar i povjesničar umjetnosti (Jastrebarsko, 14. VI. 1890 – Zagreb, 14. V. 1974). Umjetničko školovanje započeo na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, a nastavio na Akademiji u Münchenu, na kojoj je diplomirao 1913 (A. Janka, F. von Stuck). Nakon boravka u Parizu 1913–14. vratio se u Zagreb, gdje je 1915. u svojem atelijeru otvorio Modernu slikarsku školu. Godine 1916. postao profesor na Privremenoj višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, gdje je djelovao 45 god. kroza sve njezine mijene do Akademije likovnih umjetnosti, na kojoj je umirovljen 1961. Diplomirao je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1932. Bio je član JAZU (danas HAZU). Dobio je Nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo (1964). U početku je slikao pod utjecajem kromatike „šarene zagrebačke škole“ i simbolističkoga kolorističkoga sklada te pejsažne deskripcije i antinaturalizma mitološko-biblijskih kompozicija. To dvojstvo u njegovu slikarstvu odlučio je susret s I. Meštrovićem i nastajanje grupe Medulić, kada je Babić prihvatio politiziranu ikonografiju, nacionalnu angažiranost i monumentalizam oblika. Pred I. svjetski rat u njegovo slikarstvo prodire svjetlo, gotovo barokni luminizam, koji u sintezi s bojom postaje sugestivno izražajan. Slike mu postaju pune unutarnje napetosti; iz linearnosti secesije razvija se Babićevo stvaralaštvo do posve novog osobnoga oblika ekspresionizma (Crna zastava; Golgota, obje iz 1916), a popularnu ekspresionističku temu grada i mase Babić primjenjuje na slikama (Izgradnja i Crveni stjegovi, obje iz 1919). Nakon boravka i putovanja po Španjolskoj 1920., gdje nastaje jedinstven ciklus akvarela, slika se potpuno objektivizira. Tijekom 1930-ih i 1940-ih god. slika mrtve prirode i krajolike, oblici dobivaju unutarnje ustrojstvo, a paleta se rasvjetljava i otvara. Babić se tako ustaljuje u kolorizmu i realizmu bez većih stilskih pomaka, problematizira svoje slikarstvo razmišljajući o »našem izrazu«, o zasnivanju moguće kulturno i duhovno utemeljene hrvatske likovne posebnosti. Slika krajolike sjeverne i južne Hrvatske, ciklus Moj rodni kraj te krajolike oko rijeke Mrežnice, iz Like i Dalmacije. Nakon 1945. rabi pretežito pastel i još jednom pokreće svoje velike ritmove svjetla i sjene (Tulove grede, 1954). Istančanim osjećajem za sceničnost, Babić se suprotstavlja iluzionističkim rješenjima i unosi na scenu elemente plastike i konstrukcije, naglašava sintezu prostorno-plastičnog i likovno-scenskoga doživljaja pozornice. Ostvario je scenografski opus od oko 200 postava (dobio je Grand prix na Međunarodnoj izložbi dekorativnih umjetnosti u Parizu 1925). Bio je kroničar i kritičar u dnevnome tisku i periodici od 1913. Njegov je jezik jasan, argumentacija logična a likovni sud suveren. Suorganizator i pokretač važnih kulturnih manifestacija: Hrvatskoga proljetnog salona, 1916; Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika, 1919. Godine 1929. s V. Becićem i J. Mišeom osniva Grupu trojice, koja 1936. prerasta u Grupu hrvatskih umjetnika. Autor je mnogih muzejskih i galerijskih postava, opremio je i ilustrirao više od 200 izdanja, oblikovao časopise i plakate. Bio je vrstan predavač na području likovne umjetnosti. Bavio se likovnom kritikom i teorijom, književnom te putopisnom prozom. Glavna djela: Umjetnost kod Hrvata u XIX stoljeću (1934), Umjetnost kod Hrvata (1943), Između dva svijeta (autobiografija, 1955), S puta po Španjolskoj (1990). KC

Detalji predmeta Stanje Polovno Saša Radojčić: ZNALAC DIJALEKTIKE Lana Bastašić: KISELINA Mirko Magarašević: TUGOVANKA NEZNANKE Milan Đorđević: DA, SMRT Birsena Džanković: SINGULARITET VRT: HIPSTERI Norman Mejler: BELI CRNAC Šon Vilenc: BOB DILAN, BIT GENERACIJA I AMERIKA ALENA GINZBERGA Dajan M. Hadlston: BIT GENERACIJA: ONI SU BILI HIPSTERI, A NE BITNICI Džejk Kinzi: NERON KAO PROTOHIPSTER? Džejk Kinzi: HIPSTERI I LA PASSION DU RÉEL Mark Grajf: ŠTA JE BIO HIPSTER? Mark Grajf: MIŠLJENJA Rob Horning: SMRT HIPSTERA Li Konstantinu: HIPSTERI I NOVO ZLATNO DOBA Binoj Kampmark: HIPSTERSKI ŠIK: POVRATAK U PROŠLOST Aleksandar Čancev: ŠPENGLEROV HIPSTER Vladimir Gvozden: NAPOMENA O EKONOMSKOJ „POLITICI“ HIPSTERA Vasilija Antonijević: UNIFORMISANOST INDIVIDUALIZACIJE – PARADOKS POKRETA HIPSTERA ILUMINACIJE Elena Mesner: KNJIŽEVNI PREVODI I TRANSNACIONALNO KNJIŽEVNO POLJE RED VOŽNJE Kšištof Varga: U ZEMLJI MORLOKA OTVORENO DELO Jovica Aćin: PRAVILA PISANJA DOZIVI Žil Laforg: STEFAN VASILJEV Džon Makgaern: SVA BOŽJA STVORENJA Mari Luize Kašnic: DVE PRIČE Rejmond Paterson: DVADESET I ŠEST NAČINA DA GLEDAŠ NA CRNCA RAZMENA DAROVA Branislav Živanović: DVOSTRUKI SASTANAK SA SUPROTNOSTIMA (Vladislav Bajac: Hronika sumnje, Geopoetika, Beograd, 2016) Vladimir Stojnić: PRIPOVEDAČKE STUPICE (Oto Horvat: Kao Celanovi ljubavnici, Akademska knjiga, Novi Sad, 2016) Jasmina Vrbavac: LUK PREOBRAŽAJA (Ivana Dimić: Arzamas, Laguna, Beograd, 2016) Ilhan Pačariz: TABLA GORKIH PILULA (Jelena Lengold: Raščarani svet, Arhipelag, Beograd, 2016) Dajana Milovanov: PUKOVNIKU IMA KO DA PIŠE (Vladimir Tabašević: Pa kao, Laguna, Beograd, 2016) Dragana V. Todoreskov: MILUJUĆI REKU... (Vasa Pavković: Okean Dunav, Zadužbina Petar Kočić, Banjaluka–Beograd, 2016) Predrag Stanković: ČETIRI NEPOVRATA (Saša Stojanović: Priče o kraju, Albatros plus / autorsko izdanje, Beograd, 2016) Bojan Samson: KADA, ZAŠTO I KAKO PISATI? (Dragan Radovančević: Lampeduza i Marko Stojkić: Amigdala, Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani“, Kraljevo, 2016) Đorđe Despić: LUCIDNI DOMETI ESEJA (Slavko Gordić: Osmatračnica, Akademska knjiga, Novi Sad, 2016) Srđan Srdić: DEFINIŠI SMRT (Don Delilo: Nula K, Geopoetika, Beograd, 2016) Marija Torbica: ŠUM VREMENA GLASNIJI OD BUKE ISTORIJE (Džulijan Barns: Šum vremena, Geopoetika, Beograd, 2016) SVETLA KOMORA Silvija Dražić: O RADOVIMA DANICE BIĆANIĆ Siniša Tucić: TAČKA OSLONCA KAO POČETAK UMETNIČKOG PROCESA U SKULPTURAMA DANICE BIĆANIĆ REČ NA REČ Zoran Ćirić: MONTAŽA U AKCIJI I REAKCIJI Hipster je pripadnik savremene istoimene potkulture. Hipsteri su obično belci, rođeni u periodu od 1980. do 2000,[1][2] koji naseljavaju urbane sredine i pripadaju srednjoj ili višoj društvenoj klasi.[3][4] Opisuju se kao ljubitelji indi i alternativne muzike, zastupnici progresivnih i liberalnih političkih stavova, organske i vegetarijanske/veganske ishrane i alternativnih načina života. Takođe, povezuju se i sa specifičnom modom, koja podrazumeva polovnu i staromodnu odeću, često kupljenu na buvljacima i radnjama polovne robe, naočarima za vid sa crnim okvirom, bradama, tetovažama i slično.[5][6][7][8] Pripadnici ove potkulture se nikada sami ne identifikuju kao hipsteri, već se termin hipster u svakodnevnom govoru češće upotrebljava kao uvredljiv izraz, kada se želi opisati pretenciozna, pomodna i isprazna osoba.[9][3][10] U javnosti je termin počeo da se koristi sredinom devedesetih, da bi svoje puno značenje dostigao krajem prve i početkom druge decenije dvadeset i prvog veka.[11] Hipstere u savremenom značenju ne treba brkati sa istoimenim pokretom iz džez ere četrdesetih i pedesetih godina dvadesetog veka, kada se pod hipsterom podrazumevao mladi belac, koji je usvojio ponašanje i kulturu crnačkih džez muzičara.[12] Iako je pokret naišao na mahom negativne kritike u javnosti, postoje i pojedini teoretičari koji su odbacili postojanje hipstera, smatrajući čitav koncept tržišnim mitom marketinških agencija, koji oslikava dvosmerni odnos između kapitalističkog tržišta i alternativno orijentisanih potrošača.[13] Nastanak termina i prvobitno značenje Pod izrazom hipster tokom dvadesetog veka podrazumevale su se različite stvari. Termin je nastao tokom džez ere u SAD, od prideva „hip”, odnosno „hep”. Poreklo prideva „hep” nije sa sigurnošću razrešeno. Neki smatraju da je u pitanju izvedenica reči „hop”, žargonskog izraza za opijum, dok drugi veruju da potiče iz zapadne Afrike od reči „hipi”, u značenju „otvoriti nečije oči”. Treći su ukazali na mogućnost da pridev vodi poreklo od običaja da se leži naslonjen na nečiji kuk (na engleskom: hip) prilikom pušenja opijuma. Najstarija, istorijski potvrđena, upotreba ovog prideva potiče iz 1902, u značenju „svestan” ili „upućen” u rastuću kulturu džeza. U kasnim tridestim, u eri svinga, „hep” je zamenjen izrazom „hip”. Arti Šou je opisao Binga Krozbija kao: „prvog hip belca rođenog u Sjedinjenim Državama”. Ubrzo je pridevu dodeljen sufiks „-ster” (kao u reči „gangster”) i tako je reč hipster ušla u engleski jezik. Prvi rečnik koji ga je uvrstio u svoje odrednice bio je kratki leksikon „Za osobe koje ne razumeju govor džajva” („For Characters Who Don't Dig Jive Talk”), koji se prodavao zajedno sa albumom Harija Gibsona „Boogie Woogie In Blue”. Pod odrednicom hipster stajala je definicija: „osoba koja voli hot džez”. Rečnik nije sadržao sve odrednice džajv žargona, već samo one koje su se spominjale u pesmama na albumu. Ubrzo su se javile i nove definicije ovog termina, što svedoči o njegovoj frekventnosti na džez sceni. Pod ovim terminom uskoro su počeli da se podrazumevaju mladi belci srednje klase koji su prihvatali način života crnačkih džez muzičara. U ovu grupu su se ubrajali, između ostalih, džez muzičari belci poput Benija Gudmana, Gerija Muligana, Stana Getca, Meza Mezrova, Barnija Kesela, Doka Pomusa, Bing Krozbija, Frenka Sinatre, Četa Bejkera, Džina Krupa i drugih. Supkultura se brzo širila, te je počela da obuhvata i književnost. Džek Keruak je hipstere opisao kao „rastuću i pokretnu Ameriku, osobe posebne duhovnosti koji se smucaju i autostopiraju svuda”. U prvim stihovima poeme Urlik Alena Ginzberga stoji stih: „Hipsteri anđeoskih glava izgaraju za drevnom nebeskom vezom sa zvezdanim generatorom u mašineriji noći”. Norman Majler je u eseju „Beli crnci” hipstere nazvao „američkim egzistencijalistima” i „ljudima koji znaju da ako je naše kolektivno stanje takvo da živimo sa svešću da atomski rat može izazvati trenutnu smrt, da država kao l’univers concentrationnaire može izazvati relativno brzu smrt i da spora smrt može doći putem konformizma koji guši svaki kreativni i buntovnički nagon”, onda je „jedini životodavni odgovor taj da se prihvate uslovi koje postavlja smrt da se živi pod stalnom pretnjom smrti, da se otuđi od društva, de se živi bez korena, da se otisne na putovanje neistraženom teritorijom buntovničkih zahteva vlastite ličnosti”. Hipsteri 40-tih godina 20. veka 1990-e do danas Izraz hipster je u današnjem značenju počeo da se koristi sredinom devedesetih, da bi svoje puno značenje dostigao krajem prve i početkom druge decenije dvadeset i prvog veka. Pošto se niko ne identifikuje pod tim imenom, više medija je pokušalo da objasni čitav fenomen. Tako je Den Flečer u čaopisu Tajm, jula 2009. objavio tekst o hipsterima, gde je između ostalog istakao: „Hipsteri su tvoji prijatelji koji ti se podsmehnu kada čuju da voliš Koldplej. To su ljudi koji nose majice sa citatima iz filmova za koje nikad nisi čuo i jedini u Americi koji i dalje misle da je Pabst Blue Ribbon dobro pivo. Oni nose kaubojske šešire i beretke i smatraju da im je Kanje Vest ukrao naočare za sunce. Sve na njima je brižljivo osmišljeno da bi stvorili utisak da ih nije briga”. Met Granfild je u svojoj knjizi „Hipstermatik” iz 2011. na sledeći način objasnio fenomen: „Dok su društveni glavni tokovi početkom 21. veka bili okupirani rijaliti programima, dens muzikom i pronalaženjem donjeg veša Britni Spirs, ustanak se tiho i svesno odigravao iza kulisa. Davno zaboravljeni stilovi odeće, piva, cigareta i muzika postali su ponovo popularni. Retro je postao kul, životna sredina je postala važna, a staro je postalo novo „novo”. Klinci su poželeli da nose šalove Silvije Plat i naočare Badija Hola, uživajući u ironiji da nešto štrebersko može da postane kul. Želeli su da žive održivo i da se hrane organskim žitaricama bez glutena. Iznad svega, oni su želeli da budu prepoznati kao drugačiji - da se raziđu sa mejnstrimom i pronađu kulturnu nišu samo za sebe. Za novu generaciju stil nije nešto što kupuješ u robnoj kući, već nešto što sam pronalaziš prebirajući po prodavnicama polovne odeće ili, još bolje, što sam napraviš. Postalo je kul da ne izgledaš kao televizijska zvezda, nego kao osoba koja nikad nije gledala televiziju”. Sa hipsterskom supkulturom se često povezuju bicikle bez brzina, veganstvo, fedora šeširi, pletenje, urbano pčelarstvo, kafe specijaliteti, prepariranje, časovi knjigoveza itd. Takođe, hipsteri se često stereotipno povezuju sa upotrebommarihuane i drugih opijata. Reference Greif, Mark (24. 10. 2010). „What Was the Hipster?”. New York Mag. Pristupljeno 24. 1. 2014. Lorentzen, Christian (30. 5. 2007). „Kill the hipster: Why the hipster must die: A modest proposal to save New York cool”. Time Out New York. Arhivirano iz originala 25. 07. 2008. g. Pristupljeno 30. 04. 2016. Weeks, Linton. „The Hipsterfication Of America”. NPR.org. Pristupljeno 25. 1. 2014. Hughes, Evan. „The Great Inversion in New Brooklyn”. utne.com. Pristupljeno 25. 1. 2014. „Poll: Many Americans dislike hipsters, are open to hipster annoyance levy”. Washington Times. 13. 5. 2013. Pristupljeno 18. 5. 2013. Kellogg, Carolyn (12. 10. 2010). „What do hipsters and pornography have in common?”. Los Angeles Times. Pristupljeno 18. 5. 2013. Wallace, Benjamin (15. 4. 2012). „The Twee Party: Is artisanal Brooklyn a step forward for food or a sign of the apocalypse? And does it matter when the stuff tastes so good?”. New York Mag. Pristupljeno 24. 1. 2014. The hi

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Skijanje na snegu je način kretanja snežnim površinama upotrebom skija koje su skijaškim vezovima pričvršćene za noge skijaša.[1][2][3] Iako je skijanje prvenstveno nastalo kao način transporta odnosno kretanja po snegu, kroz 20. vek je preraslo u popularni način rekreacije i sport. Osim skijanja na snegu, poznato je i skijanje na vodi, pri čemu skijaš koristi vučnu silu motornog čamca da ostvari brzinu potrebnu za održavanje na vodi. Počeci skijanja se, prema nedavno pronađenim crtežima u pećinama otkrivenim nakon povlačenja lednika, vežu uz lovce koje istoričari smeštaju u doba egipatskih faraona. Tehnike skijanja u to doba su najverovatnije ličile načinu skijanja koji danas nazivamo skijaškim trčanjem ili nordijskom skijaškom disciplinom. Ocem modernog skijanja smatra se Norvežanin Sondre Norhajm. On je u 19. veku konstruisao skijaški vez koji je omogućio upravljanje skijom, i to tehnikom koja se danas naziva telemark. Kasnija usavršavanja skijaškog veza i skijaških cipela dovela su do daljeg usavršavanja skijanja i pojavu tzv. alpskih skijaških disciplina. Ranih godina 20. veka Austrijanac Hanes Šnajder predstavio je tehniku upravljanja skijom rotacijom gornjeg dela tela koja se po imenom Arlberg tehnika (nazvana prema kraju iz kojeg je poticao) vrlo brzo raširila kao popularna rekreacija i sport. Vrste skijanja Danas je skijanje vrlo retko način transporta, već je uglavnom popularan vid rekreacije. Većina skijaša danas su rekreativci koji na uređenim skijaškim stazama korišćenjem žičara (kako bi se popeli na vrhove planina) provode slobodne trenutke uživajući u spuštanju niz snežne padine. Skijanje je toliko raširen način zimskog odmora da pojedine države veći deo turističke ponude zasnivaju upravo na rekreativnom skijanju. Najbolji primer takve države je Austrija, koja poseduje preko stotinu uređenih skijališta. Ostale države koje imaju brojna uređena skijališta su Francuska, Italija, Švajcarska, SAD, Novi Zeland, itd. U Nordijskim zemljama rašireno je i skijaško trčanje kao popularan vid rekreacije, iako se staze za skijaško trčanje mogu naći i u svakom alpskom skijalištu. Posebno je zanimljiva ponuda dvoranskog skijanja, gde se u pojedinim bogatijim državama (primeri su Japan ili Ujedinjeni Arapski Emirati) zbog nedostatka prirodnih skijaških staza i dovoljnog broja snežnih dana u godini čak izrađuju skijaške staze u velikim dvoranama, opremljene veštačkim klimatskim uslovima i veštačkim snegom. Skijanje je i atraktivan sport, gde se pojavljuju takmičari u brojnim disciplinama iz sve većeg broja zemalja i gotovo svih kontinenata. Skijanje kao sport Skijanje tehnikom telemark Skijanje je standardni olimpijski sport na zimskim Olimpijskim igrama. Skijaške discipline delimo na alpske, nordijske i skijaške skokove. Iako postoje i varijante štafetnih trka u nordijskom skijanju, skijanje je uglavnom pojedinačni sport. Često se u skijaške sportove ubraja i snoubord, koji je od 1998. godine takođe uključen u porodicu olimpijskih sportova. Oprema za taj sport se bitno razlikuje od skijaške opreme po tome što se ne koriste dve skije već jedan bord odnosno daska za skijanje na kojoj border stoji u sličnom položaju kao u surfovanju na talasima. Alpske takmičarske skijaške discipline su: slalom, veleslalom, spust, super-veleslalom, alpska kombinacija i paralelna takmičenja. Neslužbeno bi ih mogli kategorisati na tehničke (slalom i veleslalom) i brzinske (spust i super-veleslalom) discipline. Sva pravila i organizacija i kontrola skijaških takmičenja su pod upravom Međunarodne skijaške federacije (FIS) sa sedištem u Bernu, (Švajcarska). Nordijske discipline, poznate i pod nazivom skijaško trčanje, se praktikuju na različitim dužinama staze, u dve osnovne kategorije: klasični stil i slobodni stil. Jedna varijanta skijaškog trčanja je i biatlon, u kojoj se kombinuje skijaško trčanje s streljaštvom. Skijaški letovi se izvode na specijalno pripremljenim skijaškim skakaonicama, a cilj je ostvariti što veću dužinu skoka uz dodatne ocene za stil. Snoubord se izvodi u nekoliko različitih disciplina. Alpske discipline obuhvataju npr. slalom trke, i održavaju se na standardnim uređenim skijaškim stazama. Međutim, popularnije su discipline slobodnog stila ili slobodne vožnje, koje se mogu odvijati u specijalnim halfpajp stazama ili na neuređenim strminama. Takmičari slobodnog stila se najčešće okupljaju i takmiče na igrama ekstremnih sportova pod nazivom X-games. Skijaška oprema Zavisno od discipline, za skijanje je potreba sledeća oprema: skije opremljene skijaškim vezovima skijaški štap skijaške cipele Postoji još i celi niz specijalizovane skijaške opreme, kao što su skijaško odelo, kaciga, naočare, rukavice. Ta dodatna oprema se dosta razlikuje u zavisnosti od skijaške discipline, vremenskih uslova a u novije vreme i o modnim trendovima, pogotovo kod rekreativaca. Skijaški tereni U zavisnosti od discipline, može se skijati gotovo na svakoj površini prekrivenoj snegom: na ravnicama se praktikuje skijaško trčanje, na strmijim površinama neka od alpskih disciplina. Kao što i ime govori, najpoznatije skijaške staze za alpske discipline nalaze se u Alpima, iako se veliki broj kvalitetnih alpskih skijališta nalazi i u Severnoj i Južnoj Americi, Novom Zelandu, i Aziji. Uobičajeno je da se skijaške staze klasifikuju prema strmini i dužini, da bi se rekreativnim skijašima olakšao izbor staze koji odgovara njihovom skijaškom znanju i stilu skijanja. U Evropi se najčešće koristi sistem boja, pa je npr. crna boja oznaka najzahtjevnije strme staze koja je najčešće rezervisana samo za takmičenja i vrhunske skijaše. Crvena staza je nešto blaža, ali još uvek zahtevna. Početnici će birati između staza označenih kao plave (male strmine) odnosno bele staze. Bele staze su gotovo potpuno položene pa osiguravaju sigurno skijanje čak i potpunim početnicima. Postoji i tzv. slobodno skijanje po neuređenim stazama, međutim ono je rezervisano isključivo za vrhunske skijaše koji odlično poznaju skijaške tehnike i imaju odgovarajuću opremu. Ne treba posebno napominjati da je slobodno skijanje povezano s stalnom opasnošću od snežnih lavina, odrona snega ili terena, padovima na oštre stene ili provalije, te nije retkost da slobodni skijaši koji precene svoje znanje ili potcene pojedinu strminu stradaju, pa čak i smrtno. Skijaška žičara Skijaško trčanje zahteva položenije staze, pa je opasnost od padova ili snežnih lavina svedena na minimum. Ovaj vid skijanja je posebno pogodan za rekreativce slabije fizičke snage, starije skijaše i sve one koji žele tempo skijanja prilagoditi sebi a ne strmini alpske staze. Ipak, skijaško trčanje može za ambicioznije biti i vrlo efikasan način postizanja odlične fizičke spreme, jer je poznato da su po opštim karakteristikama pripremljenosti (fizička kondicija) skijaši trkači uz atletičare na dugim prugama i bicikliste jedni od najspremnijih sportista uopšte. Najviše uređenih staza za skijaško trčanje se može pronaći u nordijskim zemljama, iako je moguće trčati na skijama i na neuređenim stazama. Za skijaške letove koriste se posebno pripremljene skijaške skakaonice, koje se u zavisnosti od veličine nazivaju i skijaškim letaonicama. Ove skakaonice su jasno rezervisane isključivo za profesionalce koji se bave tim sportom, jer na nekim skakaonicama skijaši skakači ostvaruju skokove dužine od preko 200 metara. Snouborderi mogu da koriste standardne skijaške staze, iako se većina odlučuje za neuređene strmine. Zanimljivost je halfpajp, uređen deo staze u obliku jarka od nekoliko metara vrlo glatkih i strmih zidova.

RIDIGER ZAFRANSKI ROMANTIZAM - jedna nemačka afera Prevod - Mirjana Avramović Izdavač - Adresa, Novi Sad Godina - 2011 320 strana 21 cm Edicija - Biblioteka Prag ISBN - 978-86-86761-44-6 Povez - Broširan Stanje - Kao na slici, tekst bez podvlačenja SADRŽAJ: Predgovor.. ROMANTIZAM Prvo poglavlje Romantičan početak: Herder se otiskuje na more. Iznova pronaći kulturu. Individualizam i glasovi naroda. O ljuljanju stvari na reci vremena. Dugo poglavlje Od političke ka estetskoj revoluciji. Politička nemoć i poetska smelost. Šiler ohrabruje na veliku igru. Romantičari pripremaju svoj nastup. Treće poglavlje Skribomansko stoleće. Oproštaj od prosvećene trezvenosti. Od bizarnog ka čudnom. Fridrih Šlegel i karijera ironije. Lepi haos. Čas kritičkih diktatora. Učiniti svet umetničkim delom. Četvrto poglavlje Fihte i romantičarska želja da se bude Ja. Izobilje srca. Stvaranja iz ničega. Romantičarska društvenost. Legendarna komuna Jene. Uzleti u visine i strah od sunovrata. Peto poglavlje Ludvig Tik. U fabrici književnosti. Ja-ekscesi Vilijama Lofela. Književne satire. Virtuoz pisanja susreće umetnički skromnog Vakenrodera. Dva prijatelja u potrazi za stvarnošću svojih snova. Čarobna noć obasjana mesečinom i vreme Direra. Venusberg u sumrak. Putovanja Franca Šternbalda. Šesto poglavlje Novalis. Prijateljstvo sa Šlegelom. Pokraj Šilerove bolesničke postelje. Sofija fon Kin. Ljubav i smrt. O slasti transcendiranja. Himne noći. Nad zemljom, pod zemljom. Misterija brda. Hrišćanstvo ili Evropa. Gde nema bogova vladaju aveti. Sedmo poglavlje.... Romantična religija. Izmisliti Boga. Šlegelovi eksperimenti. Nastup Fridriha Šlajermahera: Religija je smisao i ukus za beskonačno. Religija s one strane dobra i zla. Večnost u sadašnjosti. Spasenje kroz lepotu sveta. Iz života jednog virtuoza religije. Osmo poglavlje............. Lepo i mitologija. Najstariji sistemski program nemačkog idealizma. Mitologija uma. Od uma budućnosti ka istini porekla. Geres, Krojcer, Šlegel i otkrivanje Istoka. Druga antika. Helderlinovi bogovi. Njihova sadašnjost i prolaznost. Nestati u slici. Deveto poglavlje Poetična politika. Od revolucije ka katoličkom uređenju. Romantičarska ideja o carstvu. Šiler i Novalis o kulturnoj naciji. Fihteova nacija. Od Ja ka Mi. Društvo majčine utrobe. Adam Miler i Edmund Berk. Popularnost. Hajdelberški romantizam. Oslobodilački rat. Romantizam u oružju. Mržnja i Napoleon. Klajst kao genije mržnje. Deseto poglavlje Romantičarska anksioznost prema normalnosti. Prosvećeno otrežnjenje. Racionalno i delotvorno. Gordost i patnja umetnika. Krajzler. Kritika filistara. Gubitak raznovrsnosti. Duh geometrije. Dosada. Romantičarski bog protiv velikog zevanja. Lirsko kao da. Jedanaesto poglavlje Romantičarski polasci i prekidi. Ajhendorf: nova vožnja. Pojanja sirena. Poverenje u Boga. Na prozoru. Pesnici i njihovi pomoćnici. Poezija života. Pobožna ironija. Dangube - luda u Hristu. E. T. A. Hofman: lakom rukom. Neukorenjeno. Igrač. Estetika užasa. Raj je tu pored, ali i pakao. Princeza Brambila i veliki smeh. Skeptični fantast. ROMANTIČNO Dvanaesto poglavlje Osvrt na haos ideja. Hegel kao kritičar romantizma. Komandne reči svetskog duha i pretenciozni subjekti. Bidermajer i Mlada Nemačka. Na putu ka stvarnoj stvarnosti. Takmičenja u razgolićavanju. Kritika neba, otkriće zemlje i tela. Romantična budućnost, prozaična sadašnjost. Štraus. Fojerbah. Marks. Hajne između frontova. Zbogom romantičnoj školi i odbrana slavuja. Vojnik u oslobodilačkom ratu čovečanstva i ništa do pesnik. Trinaesto poglavlje Mladonemački Vagner. Rijenci u Parizu. Romantični revolucionar u Drezdenu. Ostvarenje ranoromantičarskih snova: nova mitologija. Prsten Nibelunga. Kako slobodan čovek prouzrokuje sumrak bogova. Antikapitalizam i antisemitizam. Mitsko doživljavanje. Tristan i romantična noć. Simbolistička opijenost. Opšti napad na čula. Četrnaesto poglavlje Niče o Vagneru: prvo oplovljavanje sveta umetnosti. Neromantični duh vremena: materijalizam, realizam, istoricizam. Radna kuća. Romantika dionizijskog. Svetski jezik muzika. Ničeovo okretanje od Vagnera: spasenje od spasitelja. Ostati veran zemlji. Heraklitovo i Šilerovo zaigrano dete sveta. Kraj ironičnog otpora. Slom. Petnaesto poglavlje Život, samo život. Omladinski pokret. Životna forma. Landauer. Proboj mistike. Hugo fon Hofmanstal, Rilke i Štefan George. Vilhelminska čarolija kulisa: čelična romantika gradnje ubojnog brodovlja. Ideje 1944. Tomas Man u ratu. Etički vazduh, faustovski miris, krst, smrt i grob. Šesnaesto poglavlje Sa Čarobnog brega u ravnicu. Langemark. Putnik između dva sveta. Dva avanturistička srca:Ernst Jinger i Franc Jung. Pomama za plesom u Tiringenu. Jutarnja vožnja po unutrašnjosti. Naporna stvarnost. Čekanje na veliki trenutak. Eksplodirajuće starine na kraju Republike. Hajdegerov politički romantizam. Sedamnaesto poglavlje Romantizam pod optužbom. Koliko je romantičan bio nacionalsocijalizam? Rasprava oko romantizma u NS-kulturnom aparatu. NS-modernizam: čelični romantizam. Romantizam Rajha. Nirnberg. Romantični mentalitet kao predistorija. Dionizijski život ili biologizam. Otuđenost od sveta, pijetet prema svetu i svetorušilački bes. Viša interpretacija grubog dešavanja. Hajdeger kao primer. Hitler i grozničavi snovi romantizma. Zabluda i istina. Osamnaesto poglavlje Katastrofa i njeno romantično tumačenje: Doktor Faustus Tomasa Mana. Viša interpretacija grubog dešavanja. Otrežnjenje. Alkoholičari na suvom. Skeptična generacija. Još jednom nova stvarnost. Avangardizam, tehnika i mase. Adorno i Gelen u Noćnom studiju. Koliko je romantičan bio pokret 68? O romantizmu i politici. Literatura Registar imena `Ridiger Zafranski (1945, Rotvajl u Virtenbergu), studirao i doktorirao filozofiju, nemačku književnost i istoriju u Frankfurtu na Majni i Berlinu. Bio je docent na Slobodnom univerzitetu u Berlinu i urednik Berlinskih svesaka. Sarađivao je sa Peterom Sloterdijkom na Drugom programu nemačke televizije. Objavio je petnaestak knjiga o E. T. A. Hofmanu, Šopenhaueru, Geteu, Šileru, Ničeu, Hajdegeru i dr. Njegova dela su prevedena na preko trideset jezika. Ono što je oko 1800. godine nazvano „romantičarska škola`, okupljalo se oko braće Šlegel, i časopisa „Ateneum`. Taj razjareni i spekulativni duh filozofskog početka Fihtea i Šelinga, te proza Tika i Vakenrodera očaravali su kao čežnja za pro- šlošću i kao novoprobuđeni smisao za čudnovato, kao i Novalisova naklonjenost noći i mistici, kao poletni duh generacije koja je nastupala misaono i razigrano, da bi u svet duha i poezije donela impuls revolucije. Istorija romantizma počinje s Herderovim pomorskim putovanjem do Frankfurta. Tragovi romantizma i romantičnosti u nemačkoj kulturi vode u Berlin, Jenu, Drezden. Romantizam je epoha, romantičnost je ideologija koja nije ograničena na epohu. Romantični duh ne ostaje isti, promenljiv je i protivrečan, čežnjiv i ciničan, zatreskan u nerazumljivo i narodno, ironičan i sanjalački, zaljubljen u sebe i društven, svestan forme i ukidanja forme. Stari Gete je rekao da je romantično bolesno. Ali ni on nije mogao da ga se odrekne.` Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku. Rüdiger Safranski Romantik Jozef Frajher Fon Ajhendorf Ahim Fon Arnim Gotfrid Ben Edmund Berk Isaija Berlin Šarl Bodler Klemens Brenatno Albreht Direr Erik Fegelin Johan Gotlib Fihte Ludvig Fojerbah Arnold Gelen Jozef Geres Johan Volfgang Gete Karl Grose Martin Hajdeger Hajnrih Hajne Fridrih Helderlin Gotfrid Johan Herder Goerg Vilhelm Fridrih Hegel Adolf Hitler Ernst Teodor Amadeus Hofman Hugo Fon Hofmantal Imanuel Kant Ludvig Klages Hajnrih Fon Klajst Tomas Man Karl Marks Herbert Markuze Adam Miler Napoleon Bonaparta Fridrih Niče Gotlob Fridrih Fon Hardenberg Novalis Žan Paul Žan Žak Ruso Fridrih Vilhelm Šeling Fridrih Šiler Fridrih Ernst Šlajermaher Avgust Vilhelm Šlegel Fridrih Šlegel Artur Šopenhauer David Fridrih Štraus Ludvig Tik Rihard Vagner Hajnrih Vakenroder Maks Veber Johan Joakim Vinkelman

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! - Cuvar vetrova - Suvise dobro uradjen posao - Borba petlova - Jedaneasti prst - Ikona koja kija - Zapis na konjskom cebetu - Konji svetog Marka - Krcma kod sedam sisa - Duga nocna plovidba - Akseanosilas - Zapis u znaku Device - Andjeo s Naocarima - Dopis casopisu koji objavljuje snove - Smrt Milosa Crnjanskog - Izvrnuta rukavica - Smrt Svetog Save Milorad Pavić (Beograd, 15. oktobar 1929 – Beograd, 30. novembar 2009) bio je srpski prozni pisac, istoričar srpske književnosti 17–19. veka, stručnjak za barok i simbolizam, prevodilac Puškina i Bajrona, nekadašnji dekan Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, profesor univerziteta i akademik. Život i delo Pavić je bio romansijer, pripovedač, pesnik i dramski pisac. Do danas Pavićeva dela imaju preko 80 prevoda u zasebnim knjigama na različite jezike širom sveta. Od strane stručnjaka iz Evrope, SAD i Brazila, Milorad Pavić je nominovan za Nobelovu nagradu za književnost. Bio je oženjen Brankom Pavić Basta, istoričarkom umetnosti, od 1957. do 1992, sa kojom je dobio sina Ivana i ćerku Jelenu. Od ćerke Jelene ima unuku Teodoru. Od 1992. je bio u braku sa Jasminom Mihajlović, koja je pisac i književni kritičar. U periodu od 1974. do 1990. bio je profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, redovni profesor ovog fakulteta postao je 1977. godine, a u periodu 1977–79 bio je dekan. Na početku svoje književničke i profesorske karijere, Pavić je objavio knjigu pesama „Palimpsesti“ 1967. godine, pa „Istoriju srpske književnosti baroknog doba“ 1970, zatim „Vojislav Ilić i evropsko pesništvo“ 1971. godine. Drugu knjigu pesama „Mesečev kamen“ objavljuje 1971, a prvu zbirku priča „Gvozdena zavesa“ 1973. Slede knjige priča: „Konji svetoga Marka“ (1976), „Ruski hrt“ (1979), „Nove beogradske priče“ (1981), „Duše se kupaju poslednji put“ (1982). Pavić je domaću i svetsku slavu stekao romanom „Hazarski rečnik“ koji je objavio 1984. godine. Ovaj svojevrsni leksikon u 100.000 reči kritičari i publika brzo su proglasili nezaobilaznim štivom novoga veka. Mnogi kritičari zabeležili su da je Pavić pisac čudesne imaginacije i predvodnik evropske postmoderne. U drugom romanu „Predeo slikan čajem“ (1988) autor nudi uzbudljivo delo za ljubitelje ukrštenih reči. Godine 1991. objavljuje treći roman „Unutrašnja strana vetra“, pa „Poslednju ljubav u Carigradu“ (priručnik za gatanje) 1994. Pored ovog kvarteta romana koji su ključni za sagledavanje svestranog Pavićevog stvaralaštva, pojavljuje se „Šešir od riblje kože“ (ljubavna priča) 1996, „Stakleni puž“ (priče sa Interneta) 1998, „Kutija za pisanje“ 1999, i romani „Zvezdani plašt“ (astrološki vodič za neupućene) 2000 i „Unikat“ 2004. godine. Godine 2005. objavio je komediju Svadba u kupatilu. Preminuo je u Beogradu 30. novembra 2009. od posledica infarkta. Sahranjen je u četvrtak 3. decembra u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu. Opelo su služili episkopi šabački Lavrentije i hvostanski Atanasije. U ime Srpske akademije nauka i umetnosti od njega se pozdravnim govorom oprostio potpredsednik Nikola Tasić, a u ime Krunskog saveta i Odeljenja za jezik i književnost SANU Svetlana Velmar-Janković. Prema rečima autora Časlava Đorđevića, Pavić je evropski Borhes jer u svojim delima – unoseći u njih naučno i fantastično – oblikuje prozne forme i umetničke svetove koji ne prestaju da zbunjuju i plene čitaoce svuda u svetu. Nagrade i priznanja Akademik Milorad Pavić bio je dobitnik više književnih nagrada, kao što su: NIN-ova nagrada za 1985; nagrada „Meša Selimović“ za 1988; nagrada Narodne biblioteke Srbije za 1988; nagrada „Borisav Stanković“ za 1992; srebrna medalja „Feliks Romulijana“ za 1992; Oktobarska nagrada grada Beograda za 1992; „Prosvetina“ nagrada za 1994; nagrada „Stefan Mitrov Ljubiša“ za 1994; „Kočićeva nagrada“ za 1994; „Vukova nagrada“ za 1996; Nagrada „Dušan Vasiljev“ 2000, „Andrićeva nagrada“ 2001. Bio je počasni doktor Sofijskog univerziteta i predsednik Srpsko-ukrajinskog društva, član Evropskog udruženja za kulturu, član Srpskog PEN centra, član Krunskog saveta. Milorad Pavić je Beogradu 1992. zaveštao sve svoje rukopise, knjige, biblioteku, i to postoji kao legat u stanu u kom je živeo u Beogradu. U Narodnoj biblioteci Srbije je njegov legat prvi put predstavljen javnosti avgusta 2013. godine. Dela Palimpsesti, pesme, Beograd 1967, 63 str. Istorija srpske književnosti baroknog doba, naučna studija, Beograd 1970, 527 str. Mesečev kamen, pesme, Beograd 1971, 118 str. Vojislav Ilić i evropsko pesništvo, Novi Sad 1971, 367 str. Gavril Stefanović Venclović, naučna studija, Beograd 1972, 326 str. Vojislav Ilić, njegovo vreme i delo, naučna studija, Beograd 1972, 346 str. Gvozdena zavesa, priče, Novi Sad 1973, 222 str. Jezičko pamćenje i pesnički oblik, ogledi, Novi Sad 1976, 429 str. Konji svetoga Marka, priče, Beograd 1976, 159 str. Istorija srpske književnosti klasicizma i predromantizma`, naučna studija, Beograd 1979, 572 str. Ruski hrt, priče, Beograd 1979, 215 str. Nove beogradske priče, Beograd 1981, 360 str. Duše se kupaju poslednji put, Novi Sad 1982, 145 str. Rađanje nove srpske književnosti, naučna studija, Beograd 1983, 631 str. Hazarski rečnik. Roman-leksikon u 100.000 reči, Beograd 1984, 242 str. Istorija, stalež i stil, ogledi, Novi Sad 1985, 281 str. Predeo slikan čajem. Roman za ljubitelje ukrštenih reči, Beograd, 1988, 375 (525) str. Izvrnuta rukavica, priče, Novi Sad 1989, 180 str. Kratka istorija Beograda / A Short History of Belgrade, Beograd 1990, 68 str. Unutrašnja strana vetra ili roman o Heri i Leandru, Beograd 1991, 115+98 str. Istorija srpske književnosti 2, 3, 4. (Barok, Klasicizam, Predromantizam), naučna studija, Beograd, 1991, 225 + 181 + 181 str. Zauvek i dan više, pozorišni jelovnik, drama, Beograd 1993, 134 str. Poslednja ljubav u Carigradu. Priručnik za gatanje, Beograd 1994, 195 str. Šešir od riblje kože. Ljubavna priča, Beograd 1996, 80 str. Stakleni puž. Priče sa Interneta, Beograd, 1998, 154 + 12 str. Milorad Pavić, Jasmina Mihajlović. Dve kotorske priče, Beograd, „Dereta“, 1998, 52 + 71 str. Glinena armija, Beograd, „Interpres“, 1999. (Bibliografsko izdanje) Kutija za pisanje, Beograd, „Dereta“, 1999, 171 str. Zvezdani plašt. Astrološki vodič za neupućene, Beograd, „Dereta“, 2000, 186 str. Strašne ljubavne priče, izabrane i nove. „Plato“, Beograd, 2001, 215 str. Vrata sna i druge priče. „Dereta“, Beograd, 2002, 196 str. Priča o travi i druge priče. „Dereta“, Beograd, 2002, 187 str. Devet kiša i druge priče. „Dereta“, Beograd, 2002, 202 str. Carski rez i druge priče. „Dereta“, Beograd, 2002, 266 str. Sedam smrtnih grehova. „Plato“, Beograd, 2002, 173 str. Dve interaktivne drame – Krevet za troje, Stakleni puž. „Dereta“, Beograd, 2002, 150 str. Dve lepeze iz Galate – Stakleni puž i druge priče. „Dereta“, Beograd, 2003, 167 str. Nevidljivo ogledalo – Šareni hleb (roman za decu i ostale). „Dereta“, Beograd, 2003, 84 + 70 str. Unikat. „Dereta“, Beograd, 2004, 170 str. Plava sveska. „Dereta“, Beograd, 2004, 118 str. Interaktivne drame: Zauvek i dan više; Krevet za troje; Stakleni puž. „Dereta“, Beograd, 2004, 274 str. Jasmina Mihajlović, Milorad Pavić – Ljubavni roman u dve priče. „Čigoja“, Beograd, 2004, 63 str. Priča koja je ubila Emiliju Knor. (na srpskom i engleskom) „Dereta“, Beograd, 2005, 44 + 50 str. Roman kao država i drugi ogledi. „Plato“, Beograd, 2005, 176 str. Svadba u kupatilu – Vesela igra u sedam slika. „Dereta“, Beograd, 2005, 104 str. Drugo telo. „Dereta“, Beograd, 2006, 310 str. Pozorište od hartije, priče. Zavod za udžbenike, Beograd, 2007, 240 str. Drugo telo (novo dopunjeno izdanje romana). „Euro Giunti“, Beograd, 2008, 292 str. Sve priče. Zavod za udžbenike, Beograd, 2008, 450 str. Veštački mladež. Tri kratka nelinearna romana o ljubavi. Matica srpska, Novi Sad, 2009, 157 str. Adaptacije Pavićevih dela Film i televizija Crvena kraljica (igrani TV film), režija Miroslav Međimurec, Srbija, 1981. Vizantijsko plavo (igrani film), režija Dragan Marinković, Srbija, 1993. Vendedor de sueños futuros. Milorad Pavic (kratki, animacija), Maribel Martinez Galindo (Maribel Martinez Galindo), Meksiko, 2008. Steklяnnaя lampa (igrani film), režija Nikolaj Čepuriškin (Nikolaй Čepurыškin), Rusija, 2009. Strip Treći argument, scenarista Zoran Stefanović, crtač Zoran Tucić, „Bata“ — „Orbis“, Beograd-Limasol, 1995; serijalizovan i u Heavy Metal Magazine, Njujork, 1998-2000. Muzika „Prinsesse Atehs forsvundne digte“, kamerno delo danskog kompozitora Mogensa Kristensena (Mogens Christensen), 1991, 8′, po Hazarskom rečniku „Fortællingen om Adam Ruhani“ / „The tale of Adam Ruhani“, kamerno delo M. Kristensena, 1992, 11′, isto „De khazariske spejle“, solo kompozicija M. Kristensena 1991-1993, 14′, isto „Aй, volna“ - pesma ruske grupe „Meljnica“ („Melьnica“) je adaptacija Pavićeve priče „Duga noćna plovidba“. Muzika O. Lišina i Natalija O`Šej (Helavisa), reči N. O`Šej. Album Zov krovi, 2006. „Molitva Račana“, duhovni koncert za mešoviti hor i gudače Svetislava Božića, na stihove Gavrila Stefanovića Venclovića i Milorada Pavića. Premijerno izvođeno 2006. godine u Sankt Peterburgu, Rusija, sa orkestrom i horom Kapele „Glinka“ i dirigentom Vladislavom Černušenkom. Pavić kao prevodilac A. S. Puškin: Poltava (prepev speva Milorad Pavić – „Mladost“, Beograd 1949) A. S. Puškin: Poltava (prepevao Milorad Pavić – Beograd, „Novo Pokoljenje“,1952) U Sanang: „Čičkovi pupoljci“ (NIN, 9. 1. 1995) Zegi: „Pesme Delte“ (NIN, 9. 1. 1995) Mun Bim: „Mesečina na Mendelejskom dvorcu“ (NIN, 12. 6. 1995) Leon Damas: „Ivice, Sećanja“ (NIN, 2. 10. 1995) Brijer Žan: „Kada smo se rastali“ (NIN, 30. 10. 1995) Paul Niger: „Mesec“ (NIN, 30. 10. 1955, V, br. 252.) Aleksandar Puškin: Evgenije Onjegin (prepev i predgovor) Aleksandar Puškin: Evgenije Onjegin A. S. Puškin: Selo i druge pesme A. S. Puškin: Drame, poeme, pesme Džordž Gordon Bajron: Izabrana dela: - Dramske poeme, spevovi i pesme A. S. Puškin: Boris Godunov, male tragedije, bajke – koautor Čarls Simić: „Pile bez glave“ A. S. Puškin: „Pesma o Crnom Đorđu“ (odlomak) Džordž Gordon Bajron: „Manfred“ (odlomak) Knjige o Paviću Mihajlović, Jasmina. Prilog za bibliografiju Milorada Pavića, Beograd, Prosveta, 1991. pp. 231-305. Lefebvre, François. Lectures du Dictionnaire Khazar de Milorad Pavic Kratka istorija jedne knjige; izbor napisa o romanu leksikonu u 100.000 reci „Hazarski rečnik“ od Milorada Pavića Delić, Jovan. Hazarska prizma. Tumačenje proze Milorada Pavića, Beograd – Prosveta, Dosije; Titograd – Oktoih Leitner, Andreas. Milorad Pavics roman `Das Chasarische Wörterbuch`. Mihajlović, Jasmina. Priča o duši i telu. Slojevi i značenja u prozi Milorada Pavića, Beograd, Prosveta, 1992, 191 str. Mihajlović, Jasmina. Biografija i bibliografija Milorada Pavića, Beograd, G Homann, Binja. Phantastik und Realität zu den schriftlichen Quellen in Milorad Pavics Savremena srpska proza 5: Pavić i postmoderna, Trstenik, 1993 (1994″). (Miodrag Radović, Zoran Gluščević...) Ehrlich, Edeltraude. Das historische und das fiktive im „Chasarischen Wörterbuch“ von Milorad Pavic, Klagenfurt, D Mihajlović, Jasmina. Bio-bibliografija Milorada Pavića, (zasebno i kao deo knjige Anahoret u Njujorku u okviru Sabranih dela) Pijanović, Petar, Pavić, Beograd, „Filip Višnjić“, 1998, 407 str. Vasić, Smiljka, Polazne osnove novije srpske proze. Knj. 2. Hazarski rečnik Milorada Pavića – frekvencijski rečnik Babić, Sava, Milorad Pavić mora pričati priče, Beograd, „Stylos“, 2000, 191 str. Popović, Radovan, Prvi pisac trećeg milenija: Životopis Milorada Pavića, Beograd, Dereta, 2002, 233 str. Knjige razgovora M. Pavićem Miloš Jevtić. Razgovori sa Pavićem, Beograd, „Naučna knjiga“, 1990, 128 str. Ana Šomlo. Hazari, ili obnova vizantijskog romana: Razgovori sa Miloradom Pavićem, Beograd, BIGZ, „Narodna knjiga“, 1990, 189 str. Lalas Tanasis. Milorad Pavić, Solun, 1997, 1–30 str.

Odlomak iz Radnika i seljaka: HISTORY CHANNEL (Lora pro nobis – 3) Obratite pažnju u Kapou na kadar u kome Riva izvršava samoubistvo bacivši se na električnu ogradu: čovek koji se u tom trenutku odluči za vožnju kamere unapred, kako bi što bolje kadrirao mrtvo telo – pažljivo smeštajući podignutu ruku u ćošak finalne kompozicije – taj je čovek vredan najdubljeg prezira. Jacques Rivette From: [email protected] To: [email protected] Date: 25. Jan. 23:55 Štovani gospodine Krez, Već punih mjeseca dana nadzirem Vašu nadzornu kameru. Mogao bih Vam o njoj sastaviti detaljan izvještaj, uključujući fotografije koje sam načinio u različita doba dana i iz različitih uglova da posluže kao dokazni materijal. Koliko god izgledalo infantilno, snimati napravu za snimanje predstavljalo je za mene stanoviti, mada tjeskoban, izazov. Dosad sam u tri navrata pismenim putem prosvjedovao, a jednom čak i osobno došao u policijsku upravu, tražeći da se dotična sprava ukloni ili preusmjeri tako da ne vrši agresiju na moju intimu. Budući da sam svaki put bio ignoriran ili nepristojno odbijen, odlučio sam preskočiti niže stepenice i obratiti se direktno Vama, načelniku policijske uprave, iako bez realne nade da ćete ovaj dopis uopće pročitati, a kamoli poduzeti nešto u smislu uvažavanja mojeg zahtjeva. To, međutim, ne znači da ću odustati. S vremenom sam shvatio kako se vrijeme – nasuprot raširenom uvjerenju – najbrže troši uz fatalističko prihvaćanje datosti i meku socijalnu prilagodbu. Ukratko, da ponovim ono što sam već tri puta naglasio Vašim blaziranim i neotesanim službenicima: nadzorna kamera u Ulici oslobođenja, u neposrednoj blizini križanja s Goličkom, postavljena je na fasadi peterokatnice otprilike po sredini drugoga kata (ili možda malo više) i usmjerena je – nominalno – prema podružnici Sberbank-a koja se nalazi u prizemlju na suprotnoj strani ceste. Do ostakljene podružnice Sberbank-a, hiperdizajnirana interijera, neukusnog do povraćanja, nalaze se još dopadljiva mala pekara, odakle se šire topli i slani mirisi nepodložni videorecepciji, prodavaonica talijanskih cipela, sva u žućkastim tonovima, i haustor zgrade u kojoj živim, službena adresa: Ulica oslobođenja br. 28. No potpuno je jasno da se u vidokrugu Vaše nadzorne kamere nalazi i prozor moga stana na prvome katu, smješten malo ulijevo iznad spomenute bankarske ispostave. Za nevolju je to dvostruki francuski prozor, širok gotovo dva metra, pa shodno tome objektiv Vašeg sigurnosnog uređaja prodire i obuhvaća (bilježi, kontrolira, špijunira, registrira, snima) dobru trećinu sobe koju koristim kao radni prostor, a to ne mogu doživjeti drugačije nego kao bezočan akt nasilja nad mojom privatnošću. Ne znam koliko je takav stav dostupan Vašem policijskom umu (zamišljam ga kao nedovoljno skuhano jaje, s meckavim žutanjkom), ali kada okolnosti nastupe tako da se putanje javne sigurnosti i moje privatnosti neopravdano ukrste, bez razmišljanja se stavljam na svoju stranu. To da Vaši podređeni, pretpostavljam školovani špiclovi, ili (još gore) lica na dežurstvu s par razreda pučke škole i kvocijentom inteligencije mahovine, uz pomoć banalnoga tehničkog pomagala ulaze kroz moj prozor i promatraju na ekranu što ja činim unutar svoja četiri zida – čak i kada ništa ne činim, jer je dovoljno već to što mi nije dopušteno da se osjećam samim – za mene je potpuno neprihvatljivo. Da ne govorim koliko mi je gadljivo. Koliko mi je uvredljivo. A k tome ne mogu podnijeti zavjese. Ne želim zbog imbecilne policijske samovolje na svoj prozor navlačiti teške zastore, gospodine načelniče, jer bih se bez danje svjetlosti vjerojatno ugasio, ona mi je nužna kao opozicija mojem unutrašnjem mraku, s kojim Vas – budite bez brige – nemam namjeru upoznavati. Moj je dakle zahtjev krajnje jednostavan: premjestite Vašu nadzornu kameru na primjerenije mjesto, ili je u najmanju ruku zakrenite prema dolje za 20 do 25 stupnjeva (postupak od nekoliko minuta), tako da podružnica Sberbank-a i dalje bude u njenom fokusu, a da moja malenkost i prostor moje intime ostanu izvan domašaja Vašega brižnog elektronskog oka. Zar to nije prosto? Zar to ne iziskuje najmanji mogući napor s Vaše strane? Ja doista nemam ništa protiv toga da bdijete nad dnevnim utrškom bandita koji gule ovaj narod po visokim kamatnim stopama, niti da pod firmom tobožnje zaštite nacionalne sigurnosti kontrolirate ponašanje općinstva na javnim mjestima (jer je, koliko sam se uspio informirati, nekoliko stotina ovakvih kamera raspoređeno po čitavom gradu), no nisam toliko solidaran građanin da bih zbog toga podnosio policijsku invaziju na svoju ličnu autonomiju. Uvjeravam Vas, gospodine načelniče, da sa svoga prozora ne mogu niti ozbiljnije remetiti javni red i mir, a kamoli ugroziti sigurnosne prilike i opću stabilnost ovoga dijela grada. Nemam ekshibicionističkih sklonosti. Ne spadam među poremećene tipove koji će se iz čista mira razgaćiti i privlačiti pozornost prolaznika. Čak ni Vaš istrenirani policijski mozak ne bi uspio smisliti sablazan koju bih ja odavde mogao izvesti i koja bi bila dostatan razlog da me se drži na oku. U ovim godinama više nisam u stanju ni zdušnije dahtati nad djevojkama koje ponosno, najčešće s nespretnom vulgarnošću, šeću guzičice Ulicom oslobođenja. I dalje promatram, to da, ali sada bez traga žudnje, gospodine načelniče, jedva da još uspijevam dodati notu sjete na ravnodušnost. Ipak, pošto se uporno oglušujete na moju molbu, zaključujem da Vam je moj slučaj zbog nečeg interesantan. Nečim očigledno privlačim Vašu pozornost. Zbog nečega Vam je naročito stalo da sitničavo njuškate po mojoj osobnoj sferi, u koju nitko – a pogotovo ne elektronski opremljene snage državnog redarstva – ne bi smio imati pravo uvida. Kako da Vas privolim da me skinete s nišana? Kako da utolim Vašu voajersku glad? Bi li pomoglo ako Vas kratko uputim u svoje sasvim konvencionalne stambene prilike (i prema tome dnevne navike), ako Vam predočim nekoliko kadrova koje Vaša nadzorna kamera – u čijem je optičkom polju tek trećina moje radne sobe – nije u stanju registrirati? Pa dobro, pokušajmo. Desno od prozora, iz perspektive Vašeg osujećenog teleskopa, nalazi se pisaći stol od potamnjele hrastovine, mjestimično izbrazdan po obodima, s blago ulegnutom radnom plohom, na njemu dvije-tri nesređene hrpe papira i knjiga, te laptop demodirane serije (toshiba) na čijem se poklopcu mogu vidjeti tragovi cigaretnog pepela i skorenih kapljica kave; do njega je biblioteka koja se podiže do stropa, također nesređena, uglavnom biografije i historiografski naslovi (prikladno mojem zapostavljenom zvanju), više fotografija raspoređenih po policama, izdvajam uspomenu s vjenčanja mojih roditelja u okviru od lažnog mahagonija; prva vrata iz hodnika vode u skučenu kuhinju, stol ispod prozora s kariranim (crveno-bijelim) plastičnim stolnjakom, na njemu košara za voće od pletenoga pruća u čijim se žljebovima gnijezdi višegodišnja, slijepljena prašina, plinski šporet, blijedozeleni kuhinjski elementi koji su u donjem dijelu impregnirani tankim slojem masnoće, balkončić veličine četiriju ljudskih stopa što gleda na vežu; sljedeća su vrata od spavaće sobe moje kćerke u koju Vas ne kanim uvoditi, a do njih ulaz u moju spavaonicu gdje nema ničega vrijednog spomena (osim ako Vas zanima tragično škripavi krevet od orahovine i čaša za protezu na noćnom ormariću); samim hodnikom dominira starinski samostojeći čiviluk, obiteljsko naslijeđe, ukrašen s više stotina rupica koje su udarničkim radom izbušili nevidljivi drvožderi, na zidovima opet fotografije, fotografije, mrtvi, mrtvi; naposljetku jednostavno kupatilo u bijelim pločicama, ovalni lavabo, slavina obrasla brdašcima kamenca, ogledalo bez rama, solidna kada u kojoj, s jednom nogom prebačenom preko ruba, nahereno leži leš krupnijeg muškarca, čini se prerezana grla. S osobitim štovanjem, Milorad Baranovski, prof. povj. umr.