Na prodaju 11 igara za PS4 (2kd) i PS3 (9kd) sa slika. Sve igre su polovne. Killzone Shadow Fall za PS4 nema cover i book, igra i disk rade bez problema, engleski jezik. Fifa 13 i GTA 4 sa dve DLC epizode na mojoj konzoli ne rade, nažalost nemam drugi PS3 da ih isprobam, prethodni vlasnici tvrde da su na njihovim konzolama radile. Oba Red Alert 3 kao i COD4 MW su na nemačkom jeziku, PES11 je na italijanskom, španskom i francuskom (nema engleski). Sve igre se prodaju zajedno, u kompletu, nema opcije pojedinačne prodaje. Ukoliko imate nekih pitanja slobodno mi se obratite.

Potpuno novo, nečitano, kao iz knjižare. Srpska pisma iz svetskog rata 1914-1918 - Vladislav Pandurović Godina izdanja: 2014 Broj strana: 299 Povez: Tvrd Za vreme svetskog rata došao sam krajem marta 1915. godine u Beč, u cenzuru za prepisku ratnih zarobljenika. Ova je institucija bila ogranak takozvanog „Gemeinsames Zentralnachweisbureau”-a, koji je bio uspostavljen od austrijskog Crvenog krsta radi obaveštavanja o ratnim zarobljenicima. Nu cenzursko odelenje (Wien I., Tuchlauben 8.)ovoga biroa stajalo je pod upravom jednog aktivnog oficira - isprva jednog majora, a kasnije jednog đeneralštabnog pukovnika - koji je bio podređen ratnom ministarstvu.U tom cenzurskom odelenju radili su kao cenzori penzionisani oficiri, za front nesposobni, ali kvalifikovani vojnici, zatim i civilna lica, pa i ženske. Civili su bili ponajviše dobrovoljni, besplatni cenzori, siromašniji su bili plaćeni. Oni behu mahom profesori, viši državni činovnici, učitelji itd.Cenzorsko odelenje imalo je za pojedine jezike zasebne grupe, i to, za srpski jezik, a baška za hrvatski i slovenački, za ruski i rusinski (ukrajinski),za češki, poljski, slovački, nemački, madžarski, rumunski, francuski, engleski, talijanski i druge orijentalne jezike. Osim ovih grupa je imalo 24 referata za političke i karitativne stvari, zatim 3 vojnička referata i to za Rusiju, Srbiju i Italiju. Ovi vojnički referati behu u stvari izveštajna mesta za vojničku špijunažu.U nadležnost ove cenzure padala je samo prepiska ratnih zarobljenika i interniranih lica. Korespondencija je dolazila u poštansku grupu, gde je sortirana bila po jezicima. Odavde je došla u pojedine grupe po jeziku, gde su ih cenzori čitali. Ako je pismo bilo nezamernog sadržaja, cenzor je pismo propustio, inače ga je imao predati starešini cenzora, da ga dostavi pojedinim referentima ili upravi. Docnije, kada se kod nekojih grupa primetilo de cenzori ne čitaju dosta savesno ili propuštaju pisma, koja bi zadržavati (inhibirati) trebalo, bila je organizovana jedna „hipercenzura”, koja je kontrolisala rad pojedinih cenzora.Ja sam bio isprva običan cenzor u srpskoj jezičkoj grupi. Pročitao sam nekih 25-30 hiljada srpskih pisama iz svih krajeva vasceloga Srpstva. Brzo sam zapazio da u njima leži narodno blago, koje bi sačuvati trebalo. Ovu moju ideju na žalost nisam mogao nikome poveriti, jer su u grupi sve sami Hrvati bili, čije raspoloženje prema Srbima u početku rata nije bilo baš najbolje. Da sam im predložio sistematski rad za skupljanje pisama interesantnijeg sadržaja, izložio bih se bio, da mi ideju nađu ili smešnom ili veleizdajničkom. Bio sam, dakle, isprva sam na sebe upućen. Ipak sam brzo otkrio među njima i jednog Srbina katolika, Antona Poturičića. Ovaj inteligentni čovek, poreklom od žumberačkih Srba, bio je penzionisani učitelj iz Srema. On je bio pun ljubavi prema svemu što je pravedno i plemenito. Zbog toga je bio i gonjen, pa je i zbog svojih srbofilskih načela i denunciran bio pri početku rata, te ga je mitrovački sud i osudio na zatvor u trajanju od dva meseca. On je imao jednu izvanredno dobru metodiku u nastavi računa za osnovne škole, koju je on sam izmislio. Mnogo sam ga molio da tu metodiku napiše, - nu sudbina je drukče htela. Kad je 1918. godine žurio da se vrati u svoju oslobođenu „otadžbinu” u Srem, umre na putu u Budimpešti. On je prevodio na nemečki jezik pisma zamerenog sadržaja. Te kad sam početkom aprila 1916. godine premešten bio iz srpske u hravatsku grupu za vojnog konzulenta i referenta u karitativnim stvarima austro-ugarskih vojnika zarobljenih u Italiji, onda sam od Poturičića dobijao srpska pisma na prepisivanje.Starešina cenzora u srpskoj grupi beše već od novembra 1914. godine A. fon R., Hrvat, rimokatolik, rodom iz Like. On je početkom 1915. godine organizovao jednu posebnu grupu pod imenom „Kundschafter” grupe, čiji rad je ovde u III. Poglavlju opisan. Njegov sekretar beše jedan prikriveni Čeh, Johan Prehtl, koji me je o svim važnijim stvarima te „Kundschafter” grupe tačno obaveštavao, te se delom i ovoj dvojici može zahvaliti, da je moja zbirka dopunjena mogla biti i iz godina 1916-1918.Starešina u hrvatskoj grupi beše isprva Dr. Rudolf Ban, viši činovnik p. k. ministarstva za kult i nastavu, čovek odlične spreme i lepote duha. Bio je dobar Hrvat i Slovenin, korektan u svakom pogledu. Imao je nepriliku zbog toga, što se opirao jednom bečkom univerzitetskom profesoru, koji je kao politički referent kod cenzurne uprave zahtevao od hrv. Grupe, da se na temelju hrvatske prepiske sastavi statistika o Hrvatima u kakoj meri su „sumnjivi” i na kojem teritoriju su „zaraženi” antidinastičkim osećajima. Dr. Ban se nije hteo prihvatiti toga posla, te je ustao u obranu Hrvata i to tako oštrim tonom, da su oboje morali napustiti svoja mesta. Posle njega je došao za starešinu hrvatskih cenzora Dr. Milan Hopa, bivši slovački narodni poslanik. Čovek vrlo dobrih kvaliteta i odličan Slovenin. Pored njega sam, kao vojni konzulent, upoznao sav materijal hrvatske grupe i bili smo oboje na čisto jedan s drugim te se nisam morao bojati da će mi se prepisivanje pisama i silna radoznalost zameriti.Ovde izneta srpska pisma ponajviše su takve prirode, koja su zbog svog sadržaja od cenzure zaustavljena (inhibirana) bila. Takih pisama je bilo u srpskoj grupi vanredno mnogo, nu ovde se nisu mogla sva pokupiti, jer nisu došla do mojih ruku. Taka pisma su za istoričara i političara interesantna, jer ih je pisac pisao, a da nije mogao pomišljati na to, da će mu pismo pod austrijsku cenzuru doći; a baš taka pisma otkrivaju psihu srpskog naroda. Ostala pisma, koja nisu inhibirana, od kojih isto tako ima dosta primera ovde, izneta su da se vidi kako srpski narod uopšte piše, i ona će biti od vrednosti za književnike, filologe, socijologe, pa i filozofe.U svim tim pismima ogleda se duh i duša srpskog naroda, čije poznavanje stoji u interesu svakog radnika na naučnom polju, koji se bavi pitanjima kulturne sadržine.Budući pak, da tek komparacija daje vrednost stvarima, to sam ovde izneo na uvid i nekoliko hrvatskih i slovenačkih pisama, koja smo u bečkoj cenzuri po hrvatski i slovenački politički mentalitet karakterističnima držali.U ovim pismima nije izneto ni jedno ime kad bi to piscu ma i najmanje neprijatno moglo biti. Jer političko shvaćanje pre i za vreme rata, moglo se je promeniti posle rata u promenutim prilikama, pa ne bi bilo pravo da se po koji pisac izvrgne kritici svoje sredine, ako mu je međutim nastupio u duši preobražaj u prilog naše nove države: Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.Tako isto nisu izneta ni imena kod onih pisama familijarnog sadržaja, gde se ma i najmanje pretpostavilo, da bi to pisca u njegovim osećajima uvrediti moglo.Ovde izneta pisma sva su verno i tačno prepisivana, bez ikakve preinake, doslovce onako, kako ih je pojedini pisac napisao. Baš u tome i leži originalnost ovih prepisa, jer se iz njih tačno vidi kakvim dijalektom i kakvom ortografijom piše narod pojedinih krajeva i kako je dobro primenjeno pravilo Vuka Karadžića: piši onako kako govoriš.Da se vidi kako je velika razlika između srpskih i nemačkih pisama u pogledu pravopisa, navešću za poznavaoca nemačkoga jezika jedan primer:„got zum grus und Jesus zum Schlus O Liber Vreind Mateis ich Neme di Veter in di Hand um dir ein Bar zeilen zu Schreiben aber Mit draurihe Hertzen Weil ih So ung Liglich Bin Weil ir Mir Schreiben dud das Mein Liber Man der Mesch Johan gestorben ist aber Liber Liber Vreind Matei Sei doch so gut und Schreibet Wan das er gestorben ist und Wi Lang das er grang war und was im doh gefelt hat Weil ih habe doch kein Ruh Mer dag und Naht weil ih doh So draurich ver Lasen Bin Vom Meim Man und jetz Noh von Mein Liben Kind Vrantzel der ist auh gestorben und da kan Man Sih doh Schon dengen wi es ist und wi Schwer Weil der Man in Serbin Ligt und ein Kind im Seget*) ein Kind im wugava**) ein Kind in Sarbolsch und der Man in Serbin da kan ja keine Ruh Mer Haben Dag und Naht und Liber Mateis Sei doch So gut und Schreib wan das der Hantz gestorben ist und wo das er gestorben ist ob er Schbital gelen wer O Liber Mateis Neis kan ih dir Nicht Vil Schreiben als das ih Noh got Lob ge Sund Bin und jetzt Lossen wir dih reht Schön grisen und Kisen und ich Bite dih das du Balt zu rig Mir Schreiben Dust…”Naravno, i kod srpskih seljačkih pisama nema interpunkcije, ili, ako je ima, onda se pisac ograniči samo na tačku. Da bi se pisma lakše čitati mogla, ja sam interpunkciju, gde je falila, dopunio.Srbi su pisali ponajviše ćirilicom, ali u mnogo slučajeva, zbog zabrane ćirilice, ili što su tako iskustvo imali, da im latinicom pisano pismo pre stigne, ili što su bili u zapadnim državama, - pisali su i latinicom. Tačno prema pismenu, istim pismenima je i prepis napravljen.Svi krajevi Srpstva su tu zastupani. Samo jedino iz južnih krajeva Srbije, u granicama 1913., nema ni jednog pisma, jer su maćedonska pisma zbog njihove stare slovenske ortografije ulazila u „balkansku” grupu, sa kojom nisam imao nikakve veze. Dr Vladislav Pandurović

K20 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.)

Nova knjiga, necitana, nema posvete. Alhemija reči - Adolf Mušg Izdavač: Karpos Godina izdanja: 2019 Broj strana: 326 Format: 21 cm Povez: Broširani Ovu zbirku eseja i govora proslavljenog švajcarskog pisca i univerzitetskog profesora Adolfa Muschga otvara esej o Velázquezovoj slici „Tkalje“, u kom Muschg već demonstrira sav svoj raskošni talenat za analizu, za neobične uvide koji intelektualno razgaljuju, za lucidne analogije kojima u osnovi leži neumoljiva erudicija. Sav taj esejički dar prožima i ostale eseje, tematski sasvim različite, bilo da govore o obrazovanju („Šta znači obrazovanje“), evropskom identitetu i budućnosti Evrope, našem odnosu prema životinjama („Kako životinja vidi životinje“), izazovima modernog društva i njegove ekonomije, toleranciji, kulturnom pamćenju, digitalnoj revoluciji itd. Muschg ima i izoštreno političko čulo pa su, i imajući u vidu kulturnu klimu zapadne Evrope, njegovi stavovi neobično smeli (naročito kada kritikuje želju nekih etničkih zajednica da monopolizuju status večnih žrtava i želju za privilegijama koje se iz toga priželjkuju, ali i postižu). Muschg je i izvrstan poznavalac nemačke klasične kulture, tako da njegovo upućivanje na Göthea, Humboldta ili Jacoba Burckhardta gotovo uvek podseti čitaoca na činjenicu da veliki autori iz prošlosti i dalje imaju da kažu nešto što je relevantno i za našu sadašnjost. Adolf Muschg je rođen 1934. u Zollikonu, nadomak Züricha, i do penzionisanja je bio profesor nemačkog jezika i književnosti na Tehničkom univerzitetu u Zürichu (ETH), a u periodu od 2003. do 2006. i predsednik Akademije umetnosti u Berlinu. Napisao je veliki broj romana, među koje spadaju: „U zečjem letu“ („Im Sommer des Hasen“, 1965), „Svetlost i ključ“ („Das Licht und der Schhlüssel“, 1984), „Crveni vitez“ („Der rote Ritter“, 1993), „Suterova sreća“ („Sutters Glück“, 2004), kao i više zbirki pripovedaka, poput „Ljubavnih priča“ („Liebesgeschichten“, 1972) i „Kada je sreća“ („Wenn es ein Glück ist“, 2008). Napisao je i biografiju Gotfrida Kelera (1977), i objavio više zbirki eseja i predavanja („Was ist europäisch“, 2010; „Literatur als Therapie?“, 1981, itd.). Za svoj književni rad dobio je gotovo sve najvažnije nagrade koje se dodeljuju u zemljama nemačkog govornog područja (Hermann-Hesse-Preis, Georg-Büchner-Preis i Grimmelshausen-Preis). Spada među nauglednije žive švajcarske pisce i važi za jednog od najcenjenijih današnjih germanofonih intelektualaca. „Mi smo danas zabrinuti svedoci zločina koji se čine u nameri da se iskorene zločini druge strane – jer su, razume se, istinski zločini uvek zločini druge strane. I ti zločini ne samo da naše vlastite opravdavaju, već apsolutno zabranjuju da se za njih koristi isti naziv. Za suspendovanje civilizovane semantike u vlastitu korist, za pravedno falsifikovanje vlastitog bilansa uvek postoje najnužniji razlozi. Ko je bio žrtva poput Jevreja, ko više nikada ne želi da bude žrtva, da nikada više sebe ne gleda kao žrtvu, jer je u slici žrtve bio primoran da sebe omalovažava, da sebe prezire, da sebe posmatra očima zlikovca koliko god to bilo mučno, u njegovu perspektivu se uvlači slepa mrlja. Kako bi takav bio inače u stanju da u traženoj odmazdi prepozna žrtvu na drugoj strani, tj. vlastitu refleksiju? Takav sebi zauvek daje za pravo, čak dužnost, da terorom naziva samo neprijateljske poteze, te da zahtev da neprijatelj ovako ili onako iščezne nazove ni manje ni više nego pravednim. Da, takvo nešto priliči Jevrejima koji su pokazali i kojima je pokazano da nisu tek neki običan narod. Šoa, civilizacijski krah, svoje preživele je u odnosu na sve što čine ili ne čine opremila stalnom opremom privilegovane pravde, koja se više ničim ne da poništiti. Nijednom narodu kao nemačkom ne priliči da ćuti o primeni takve pravde.“ Adolf Muschg, „Trpeti znači vređati“ SADRŽAJ 1. Tkalje – umesto uvoda 2. Kako životinja vidi životinju 3. O mostovima 4. Trpeti znači vređati 5. Evropa, rastrgnuto jagnje 6. Akademija se zahvaljuje 7. Akademija i simulacija 8. Alhemija reči 9. Evropski identitet i poljski veto 10. Povodom 80-og rođendana Hartmuta von Hentiga 11. Kulturna evolucija 12. Vodeća kultura – a čime se ona vodi? 13. Nositi boje – istaći zastavu? 14. O lepoj uzaludnosti 15. Šta znači obrazovanje? 16. Sloboda karikature – karikatura slobode 17. Da li postoji evropski identitet? 18. Videti što još niko video nije 19. Nulta tolerancija? 20. Održana reč 21. Izgubljena istorija 22. Smrt je kum Napomene

K20 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.) Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] hrvatski i američki grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2] Životopis Rodio se u Bijeljini u BiH kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u Sloveniju u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u Zagrebu, gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti.[1] Radio je u Zagreb filmu, reklame za Podravku i Standard konfekciju, naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put 1976. u Studentskom listu, poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače Igora Kordeja, Emira Mesića i Krešimira Zimunića. Preko 30 godina živi u New Yorku živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.[3] U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf Ivan Ivezić. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.[4] Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u SAD u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za New York Times, Time,[2] čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom Stevenom Hellerom, svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u New York. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge Slavenke Drakulić, koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.[3] Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je Muzej Smithsonian i SFMOMA u San Franciscu. U newyorškom MoMA je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.[5] Aktivist za prava gay populacije. Bio je vrlo aktivan na Festivalu židovskog filma – Festivala tolerancije u Zagrebu, s kojim više ne surađuje, ali je vrlo aktivan na Festivalu tolerancije u Ljubljani koji financira židovska gay zajednica.

K126 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Igor Kordej (Zagreb, 23. lipnja 1957.) hrvatski je crtač stripa, scenarist, ilustrator, grafički dizajner i scenograf. Pohađao je zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti, grafički odsjek (1972. – 1977.) i Akademiju likovnih umjetnosti, grafički odsjek (1977. – 1979.). Novi kvadrat Od svoje osamnaeste godine profesionalno se bavi grafičkim dizajnom, a od svoje devetnaeste godine stripom, postavši članom grupe crtača stripa Novi kvadrat (1976. – 1979.),[2] u okviru koje objavljuje stripove u mnogim omladinskim časopisima toga doba (Polet, Vidici, Studentski list, Pitanja). Grupa Novi kvadrat 1979. godine dobiva vrlo prestižnu jugoslavensku Nagradu Sedam sekretara SKOJ-a. Studio SLS Početkom osamdesetih Kordej se ponovo udružuje s Mirkom Ilićem u studiju SLS (kratica za “Sporo, loše i skupo”) i usredotočuje se uglavnom na izradu omota za albume jugoslavenskih pop-izvođača. Nakon prekida suradnje nastavlja sa samostalnom karijerom u jugoslavenskim časopisima glavne struje (Start, Studio, Fokus, Arena) na polju ilustracije i grafičkog oblikovanja, kreirajući naslovnice, filmske[3] i kazališne plakate,[4] logotipe i omote za albume pop-glazbe.[5][6] Rad za inozemno tržište Od 1986. godine nadalje prisutan je na europskom tržištu stripa u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, a od 1989. i na američkom tržištu (Heavy Metal Magazine). Iz tog perioda najznačajnije je djelo album Les cinq saisons – Automne (scenarist je Nenad Mikalački Django), koji je 1990. objavio francuski izdavač Dargaud.[7] Taj album je u Francuskoj uredbom Ministarstva kulture uvršten u sve javne knjižnice kao djelo od iznimnog kulturološkog značaja, a 2011. uvršten je i u knjigu Paula Gravetta 1001 Comics You Must Read Before You Die.[8] Kordej 1988. godine seli se iz Zagreba u istarski gradić Grožnjan i tamo, s prekidima, provodi gotovo desetljeće. Prvih nekoliko godina kao crtač i supervizor u okviru lokalnog dizajnerskog studija predvodi grupu od preko 20 crtača i scenarista s prostora bivše Jugoslavije (među kojima su mladi Darko Macan, Edvin Biuković i Goran Sudžuka, ali i veterani Radovan Devlić i Dragan Filipović Fipa) u izradi stripova i dizajna za njemačko tržište. Rad u inozemstvu U ljeto 1991. na poziv kompanije Semic International odlazi u Dansku i tamo živi gotovo godinu dana radeći na produkciji strip-serijala Tarzan za američko tržište (izdavač Malibu Comics). Godine 1997. Kordej se seli u Kanadu na poziv tvrtke Digital Chameleon, u kojoj se zaposlio kao kreativni direktor. Zbog nesuglasica s upravom nakon osam mjeseci napušta Digital Chameleon te ponovo postaje slobodni umjetnik. Marvel Njegov rad za američkog izdavača Marvel dijeli se u dvije faze. Prva faza traje od 1994. do 1996. godine; u tom razdoblju Kordej proizvodi niz ručno slikanih stripova za serijal Tales of the Marvels. Glavni urednik serijala je Marcus McLaurin. U isto vrijeme Kordej paralelno radi stripove i za izdavačku kuću Dark Horse. Druga faza počinje 2001. godine, kad na poziv tadašnjeg glavnog urednika Joea Quesade Kordej počinje raditi na serijalima Cable i New X-Men. Ubrzo nakon terorističkih napada 11. rujna 2001. unutar Marvela provedena je akcija u kojoj su brojni crtači ilustrirali tu temu. Ilustracije su ubrzo prodane na javnoj dražbi, a sav prilog išao je porodicama poginulih. Kordejevu ilustraciju Pennsylvania Plane kupila je Kongresna knjižnica u SAD-u.[9] Već sljedeće godine (2002.) potpisuje ekskluzivni ugovor s Marvelom. Ipak, poznat kao vrlo brz crtač, urednici mu daju veliku količinu posla i naposljetku uzrokuje razočaranje obožavatelja zbog sve površnije izvedbe.[10][11] Suradnja s Marvelom završava u travnju 2004., kad Kordej dobiva otkaz. Delcourt Taj čin, međutim, otvara novo poglavlje u njegovom stvaralaštvu jer već dva mjeseca kasnije potpisuje prve ugovore za Editions Delcourt i nastavlja plodnu suradnju s tim francuskim izdavačem do danas. U posljednjih petnaest godina, ritmom od 4–5 albuma godišnje (zaključno sa 2019.), objavio je sedamdesetak albuma na frankofonskom tržištu,[12] od kojih je samo serijal “Tajna povijest” prodan u preko 1,000.000 primjeraka. Ilustracija i grafički dizajn Svih godina, paralelno uz rad na stripu, Kordej se nastavlja baviti ilustracijom i grafičkim dizajnom. Domaćoj je publici poznat Kordejev rad za zagrebački Algoritam – u periodu od 1993. do 2013. godine izrađuje preko 150 naslovnica za Algoritmove knjige. Grafičkim se dizajnom bavi za tržište frankofonskih zemalja i regije bivše Jugoslavije, a povremeno se kao ilustrator pojavljuje i na američkom tržištu. Godine 2006. godine Kordej se vraća u Hrvatsku. Stil Kordejev je repertoar crtačkih i slikarskih tehnika vrlo raznolik. Stripove radi u tehnici olovke, tuša, akvarela i gvaša, a ilustracije u tehnikama tuša, akvarela, gvaša, akrilika, kolaža, airbrusha i digitalnog slikanja u Adobe Photoshopu. Recepcija Igor Kordej na Festivalu BD Buc 2017. godine Kordejevi stripovi do sada su prevedeni na francuski, engleski, njemački, španjolski, talijanski, srpski, mađarski i turski jezik. Njegovi radovi, između ostalih, nalaze se i u kolekcijama Kongresne knjižnice u SAD-u, Lucasfilmu (CA) i Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMa). Nagrade i priznanja 1986. najbolji strip, časopis Mladost, Beograd – Zvjezdana prašina 1987. SFERA za najbolji strip, Zagreb[13] 1995. SFERA za najbolju ilustraciju, Zagreb[14] 1996. SFERA za najbolju ilustraciju u boji, Zagreb[15] 2000. Nagrada Haxtur, najbolji crtač po glasanju publike, Gijón, Španolska – Batman/Tarzan – The Claws of the Catwoman[16] 2005. Nagrada Haxtur, najbolji crtač, Gijón, Španjolska – serijal X-treme X-Men – Storm: The Arena[17] 2006. nominacije za Eisner i Harvey, nagrade za najbolji kratki serijal, simultano u SAD i Kanadi – Smoke[18] 2007. nagrada publike za najboljeg crtača, Reims, Francuska 2009. nagrada za doprinos stripu, FraMaFu festival, Dani stripa u Virovitici[19] 2009. Glyph nagrada, za najbolju naslovnicu, Philadelphia, SAD – serijal Unknown soldier[20] 2010. nominacija za Eagle Award, za najbolji strani strip, Bristol, Engleska – serijal Tajna povijest[21] 2010. nagrada publike, Avilés, Španjolska – Persona mas nocturna 2011. nagrada Marulo, za najbolju kazališnu scenografiju (s Valentinom Crnković), 21. Marulićevi dani, Split – predstava Čudo u Poskokovoj dragi[22] 2013. Vitez reda umjetnosti i književnosti (Ordre des arts et des lettres), Ministarstvo kulture Francuske[23] 2013. počasni član ULUPUH-a, Zagreb[24] Djela Europsko tržište (prva izdanja) Albumi Del mismo lado (s Mirkom Ilićem; Toutain, 1987.) La Saga de Vam #1-3 (Les Humanoïdes Associés, 1987. – 1988.) Stranac (Kondor, 1990.) Zvijezde (Kondor, 1990.) Metro (Kondor, 1990.) Les cinq saisons – Automne (Dargaud, 1990.) Diosamante (Les Humanoïdes Associés, 2002.) L`Histoire Secrète #1-2 & 6-35 (Delcourt, 2005. – 2019; serija traje) Empire #1-4 (Delcourt, 2007. – 2016.) Taras Boulba #1-2 (Delcourt, 2008.) Le Cœur des Batailles #1-2 (Delcourt, 2008.) Keltos #1-2, (Delcourt 2007. – 2008.) L`Idole et le Fléau #1- 2 (12 bis, 2009.) Vam (crno/bijela kolekcija; Marketprint, 2010.) U zoni sumraka (kolekcija; Kvadrat, 2010.) Vam (definitivna kolor kolekcija; Fibra, 2011.) Zvijezde (definitivna kolekcija, Fibra, 2011.) Les 30 Deniers #1-5 (Delcourt, 2014. – 2016.) Nous, les morts #1-4 (Delcourt, 2015.) Tarzan / Reke krvi (System comics, 2015.) Déjà vu (Kvadrat, 2015.) Jour J #12, 15, 24, 29-31 (Delcourt, 2013. – 2017.) Marshal Bass #1-5 (Delcourt, 2017. – 2019.; serija traje) Colt & Pepper #1 (Delcourt, 2020.) Naslovnice Stripoteka (Marketprint, 1984.) Spunk novosti #36 (Marketprint, 1985.) Patak #3 (Vinkovci, 1986.) Hrvatski Velikani #1, 3 (Astoria, 2007.) Američko tržište (prva izdanja) (naslovi označeni zvjezdicama su se pojavili i na francuskom tržištu) Dark Horse Comics Edgar Rice Burroughs` Tarzan: A Tale of Mugambi (1995.) A Decade of Dark Horse (1996.) Predator: Kindred #1-4 (1996. – 1997.) Aliens: Havoc #1 (1997.) Star Wars: Droids – The Protocol Offensive (1997.) Edgar Rice Burroughs` Tarzan: Carson of Venus #1-4 (1998.) Star Wars Tales #1 (1999.)* Tarzan/Batman: Claws of the Catwoman #1-4 (1999.)* Edgar Rice Burroughs` Tarzan: The Rivers of Blood #1-4 (1999. – 2000.) Star Wars: Chewbacca #1 (2000.) IDW Publishing Smoke #1-3* (2005.) Heavy Metal magazine The Wall (1989.) Five seasons: Autumn (1992.) Wanderer (1994.) Tumbleweed (1994.) Marvel Comics Conspiracy #1-2 (1998.) Heroes #1 (2001.) Cable #97-105, 107 (2001. – 2002.)* New X-Men #119-120, 124-125, 128-130 (2001. – 2002.)* Moment of Silence #1 (2002.) Black Widow: Pale Little Spider #1-3 (2002.)* Captain America Vol. 3 #50 (2002.) Soldier X #1-8 (2002. – 2003.)* X-Treme X-Men #25-46 (2003. – 2004.)* Naslovnice The Real Adventures of Jonny Quest #3 (Dark Horse, 1996.) Predator: Kindred #1-4 (Dark Horse, 1996. – 1997.) Predator vs. Judge Dredd #3 (Dark Horse, 1997.) Classic Star Wars: Han Solo at Stars` End #1 (Dark Horse, 1997.) Star Wars: Tales of the Jedi — Redemption #1-5 (Dark Horse, 1998.) Star Wars Special #1 (Dark Horse, 1998.) Angel: The Curse #1, 3 (IDW Publishing, 2005.) Unknown Soldier Vol. 4 , #1-6 (Vertigo, 2008. – 2009.) Detective Comics #1018 (DC Comics, 2020.) Odabrane kolekcije/grafičke novele na američkom tržištu Batman/Tarzan: Claws of the Cat-woman (Dark Horse, 2000.) Star Trek: The Gorn Crisis (WildStorm, 2000.) X-Treme X-Men Vol. 5: God Loves, Man Kills (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 6: Intifada (Marvel, 2003.) X-Treme X-Men Vol. 7: Storm / The Arena (Marvel, 2004.) X-Treme X-Men Vol. 8: Prisoner of fire (Marvel, 2004.) Smoke (IDW, 2005.) New X-Men: New Worlds (Marvel, 2006.) The Secret History Omnibus #1-3 (Archaia, 2010. – 2014.) Marvels Companion (Marvel, 2014.) Cable: Soldier X (Marvel, 2018.) Mirko Ilić (Bijeljina, BiH, 1. siječnja 1956.),[1] hrvatski i američki grafički dizajner i politički ilustrator, crtač stripa, ilustrator plakata.[2] Životopis Rodio se u Bijeljini u BiH kao dijete vojne osobe, zbog čega je često mijenjao boravište. Prvo je s obitelji preselio u Sloveniju u Maribor, u kojem je završio prva dva razreda osnovne škole. U Zagrebu je pošao u treći razred osnovne, pa se opet vratio u Bijeljinu, a nakon petog razreda na duže je vrijeme u Zagrebu, gdje je proveo svoje formativne godine odrastanja. Završio zagrebačku Školu primijenjene umjetnosti.[1] Radio je u Zagreb filmu, reklame za Podravku i Standard konfekciju, naslovnice časopisa, strip je objavio prvi put 1976. u Studentskom listu, poslije je bio urednik stripa i ilustracije u Poletu i dr. U Poletu je okupio svoje kolege strip-crtače Igora Kordeja, Emira Mesića i Krešimira Zimunića. Preko 30 godina živi u New Yorku živi u četvrti West Villageu omiljenoj među gay populacijom. U New Yorku je poslije otvorio svoj dizajnerski studio.[3] U Hrvatskoj s pojavom Mirka Ilića dizajner omota gramofonske ploče postao je važna karika u proizvodnji gramofonskih ploča kao umjetničkog iskaza. Vremenski to pada u vrijeme novog vala, koji je otvorio prostor slobodnim pristupima i novim imenima u dizajnu. Dotad je u najvećoj hrvatskoj izdavačkoj kući većinu dizajna pokrivao hrvatski dizajner i fotograf Ivan Ivezić. Ilić je iz ilustratora prerastao u vrsnog dizajnera, sposobnog i u neposlovno kratkom vremenu pružiti dobar proizvod naručitelju.[4] Oslikao je omote albuma Prljavog kazališta, Aerodroma, Bijelog dugmeta, Parnog valjka, Drage Mlinarca, Leba i soli, Novih fosila, Arsena Dedića, Josipe Lisac, Miše Kovača i dr. U karijeru dužoj od 40 godina već u ranijoj fazi djelovao je međunarodno i već 1986. je otišao u SAD u kojima je ostvario globalni uspjeh kao ilustrator. Radio je za New York Times, Time,[2] čiji je bio umjetnički direktor. Objavio je desetak knjiga, većinom u suautorstvu s umjetničkim direktorom, piscem i novinarom Stevenom Hellerom, svojim dugogodišnjim prijateljem i suradnikom, koji mu je objavio prve radove u New York Timesu samo tjedan dana nakon što je došao u New York. Kontakte je uspostavio preko bivše supruge Slavenke Drakulić, koja ga je povezala s ljudima u SAD koji su ga uputili na prave osobe.[3] Djela su mu zastupljena u zbirkama ustanova kao što je Muzej Smithsonian i SFMOMA u San Franciscu. U newyorškom MoMA je njegovih 38 djela. Ilić je za rad dobio brojne nagrade.[5] Aktivist za prava gay populacije. Bio je vrlo aktivan na Festivalu židovskog filma – Festivala tolerancije u Zagrebu, s kojim više ne surađuje, ali je vrlo aktivan na Festivalu tolerancije u Ljubljani koji financira židovska gay zajednica.

U dobrom stanju! Redje u ponudi! Harald Fritzsch (rođen 10. februara 1943. u Cvikau) je teoretski fizičar koji je dao važan doprinos teoriji kvarkova, razvoju kvantne hromodinamike i velikoj standardizaciji standardnog modela elementarnih čestica. Harald Fritzsch je sin izvođača radova Ericha Fritzsch iz predgrađa Zvickau u Reinsdorfu. Od 1957. do 1961. pohađao je srednju školu `Gerhart Hauptmann` u Zvickau, koju je diplomirao sa srednjom školom. Posle toga je od leta 1961. bio vojnik Narodne armije DDR-a u Kamenzu, gde je bio obučen kao radio-operater u vazduhoplovstvu. Studirao je fiziku od 1963. do 1968. godine u Lajpcigu. Godine 1968. on i prijatelj su bili inicijatori rizičnog, visoko publicitetskog protesta [1] protiv rušenja 700-godišnje Crkve Pavlina. Fritzsch je zajedno sa svojim prijateljem Stefanom Velzkom u julu 1968. godine uspio odvažnim bjekstvom preko Crnog mora od bivšeg istočnog bloka do Turske. Pomoću vanbrodskog motora odvezli su se od Zlatne plaže severno od Varne do g ofneada južno od granice između Bugarske i Turske. Nastavio je studije u Minhenu, gdje je radio sa Verner Heisenbergom, a 1971. godine pod vodstvom Heinricha Mittera sa tezom o algebarskoj strukturi promatranih u snažnoj interakciji doktorata. Godinu dana ranije, kao student doktorskih studija, proveo je šest mjeseci na Stanford Linear Accelerator Centru na Univerzitetu Stanford. Ovde je počeo da radi sa Murrai Gell-Mann-om. Po završetku doktorata, proveo je godinu dana u Evropskom istraživačkom centru CERN u Ženevi, gde je ponovo radio sa Gell-Mann. Zatim se preselio sa Gell-Mann na Kalifornijski institut za tehnologiju (Caltech) u Pasadeni. Fritzsch i Gell-Mann su uveli kvantni broj boja 1971. godine, pri čemu se simetrija boja smatrala egzaktnom simetrijom. Uz pomoć kvantnog broja boja Gell-Mann i Fritzsch zajedno sa Villiamom Bardeen-om bili su u stanju da objasne brzinu propadanja neutralnog piona. Godinu dana kasnije, Fritzsch i Gell-Mann su predložili teoriju kalibra za jaku interakciju [3], koja se danas naziva kvantna hromodinamika i smatra se ispravnom teorijom jake interakcije. Godine 1975. Fritzsch je napisao rad sa Peterom Minkovskim, u kome je grupa SO (10) prvi put diskutovana kao simetrija Velikog ujedinjenja. Ova teorija se danas smatra standardnom teorijom velikog ujedinjenja. U teoriji SO (10), neutrini imaju masu. Otkriće oscilacija neutrina u 1998. godini pokazuje masu neutrina, u skladu sa teorijom SO (10). Fritzsch je radio i na kompozitnim modelima za leptone i kvarkove, na masenim matricama kvarkova i leptona, na slabim raspadima teških kvarkova, na kosmologiji i na osnovnim konstantama u fizici. Godine 1979. Fritzsch je razvio teoriju masovnih matrica kvarkova i leptona u kojoj pojedini elementi nestaju (nulta tekstura). On može da izračuna uglove mešanja kao funkcije sopstvenih vrednosti mase. Rezultati mogu vrlo dobro opisati eksperimente. Od puštanja u rad akceleratora LHC čestica u CERN-u, Fritzsch je ponovo radio na `kompozitnim modelima` kvarkova, leptona i slabih bozona. Substruktura kvarkova bi uskoro trebala biti otkrivena na LHC-u ako je teorija Fritzsch-a ispravna. Od 1977. do 1978. bio je profesor na Univerzitetu u Vupertalu. Fizičar i dobitnik Nobelove nagrade Richard Feinman posjetio je Fritzsch 1978. godine u Vuppertalu i održao kolokvijum na koji su došli slušatelji iz cijele Njemačke. Godine 1979. Fritzsch se preselio na Univerzitet u Bernu. Od 1980. Fritzsch je profesor na Univerzitetu Ludvig-Makimilians u Minhenu. Fritzsch je punopravni član Berlin-Brandenburg akademije nauka. Fritzsch često radi u CERN-u u Ženevi i na DESI-u u Hamburgu. Počeo je od juna 2008. godine. Od tada radi uglavnom u inostranstvu (SAD, Australija, Kina, Japan, Južna Afrika, Singapur). [4] Fritzsch je član Gesellschaft Deutscher Naturforscher und Arzte (GDNA). 2003. i 2004. bio je predsjednik ovog društva i vodio veliku GDNA-konferenciju u Passauu. Fritzsch je počasni član Paulinerverein u Lajpcigu, koji je posvećen rekonstrukciji Paulinerkirche. Od 1998. godine zajedno sa Villibaldom Plessasom organizuje konferenciju o kvantnoj hromodinamici i standardnom modelu fizike elementarnih čestica, koja se od tada održava sedam puta u Obervolzu u Štajerskoj. U februaru 2010. Fritzsch je vodio veliku međunarodnu konferenciju na Tehnološkom univerzitetu Naniang u Singapuru povodom 80. rođendana Murrai Gell-Manna. Fritzsch je organizovao Međunarodnu konferenciju o masivnim neutrinima koja se održala u Singapuru u februaru 2015. godine, Međunarodnoj konferenciji o novoj fizici na `Velikom hadronskom sudaraču` (Singapur, mart 2016.), Konferenciji o kosmologiji i gravitacionim talasima u Singapuru (februar 2017.) Konferencija o fizici i kosmologiji čestica u Singapuru (mart 2018). Njegovi doktorski studenti su Dieter Lust, Ulrich Baur i Marcus Hutter. Deluj kao publicista Harald Fritzsch je takođe napravio ime za sebe kao autor popularnih naučnih knjiga. [6] Njegova knjiga `Kvarci`, objavljena u Minhenu 1980. godine, prevedena je na više od 20 jezika. Njegova knjiga o kosmologiji `Od velikog praska do raspada` takođe je bila uspešna. Sredinom osamdesetih Fritzsch je producirao šestostruku televizijsku seriju `Mikrokosmos` o VDR-u u Kelnu, koja je više puta prikazana u trećim programima nemačkih televizijskih stanica. Godine 1990. objavio je prvo izdanje svoje autobiografske knjige `Flucht aus Leipzig`, u kojoj opisuje svoj otpor režimu SED-a i kasniji let na Zapad 1968. godine. Knjiga je objavljena 2008. godine od strane Vorld Scientific na engleskom jeziku pod naslovom `Escape from Leipzig`. U svojim knjigama, objavljenim od 1992. godine, Fritzsch je izabrao retku prezentaciju znanja: Isaac Nevton, Albert Einstein i fiktivni savremeni fizičar Adrian Haller raspravljaju o teškim fizičkim temama. U svojoj knjizi `Formula menja svet`, Njutn, Ajnštajn i Haler razgovaraju o specijalnoj teoriji relativnosti Alberta Ajnštajna. Knjiga `Bent Space-Time` razmatra Ajnštajnovu teoriju opšte relativnosti. Knjiga `Apsolutno nepromenljiva` posvećena je osnovnim konstantama prirode. U knjizi `Grešite, Ajnštajn!` Opisane su rasprave između Alberta Ajnštajna, Ričarda Fejnmana, Adrijana Halera, Vernera Hajzenberga i Isaka Njutna o kvantnoj fizici. U svojoj fiktivnoj knjizi `Elementarne čestice` Fritzsch opisuje današnji standardni model fizike čestica. Knjiga `Mikrokosmos` opisuje diskusije između Alberta Ajnštajna, Murraija Gell-Manna, Adrian Hallera i Isaaca Nevtona o modernoj fizici čestica u kosmologiji. Fritzsch je 2015. objavio udžbenik `Teorija kvantnog polja` na Springer-Verlag-u. Nagrade Za svoju uspješnu seriju knjiga Fritzsch 1994. godine nagrađen je medaljom za znanstveno novinarstvo Njemačkog fizičkog društva. Diracova medalja Univerziteta u Novom Južnom Velsu u Australiji dodeljena je Fritzschu 2008. godine. Univerzitet u Lajpcigu dodijelio mu je počasni doktorat 16. maja 2013. godine.