Етно-столњак (72х44) са словенским мотивима!

Izdavač: Narodni list, Zadar Tekst: Norbert Mehler Povez: tvrd Broj strana: 248 + krojni arci Ilustrovano. Odlično očuvano. Iz sadržaja: - Samostalno šivanje - Izbor tkanine - Mjere - Osnovni kroj i odstupanje od njega - Proba - Rukav - Ovratnik - Rupice, patentni zatvarači i džepovi - Stručno glačanje - Od starog novo - Posteljina, stolnjaci, jastučnice - Modeli za samostalno šivanje - Pribor (K-151)

K31 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zastitni omotac malo pohaban, sama knjiga u dobrom i urednom stanju! Makrame je vrsta ručnog rada čiji je glavni element čvor koji obavlja ne samo funkcionalnu ulogu povezivanja dve niti (niti) ili kanapa, već i dekorativnu ulogu. Naručivanjem na određeni način izrađuje se niz niti, fiksiran čvorovima, stolnjacima, krevetima, zidnim pločama itd. Ova definicija takođe može uključivati mreže ispletene posebnim šatlom - to su takođe ribarske mreže, mreže na odbojkaškim terenima. Sve je ovo pleteno ručno pomoću ovog šatla i uz pomoć drvenog okruglog štapa. Opseg kvadrata fileta dvostruko je veći od obima šipke. Savremena žena nema vremena za takve aktivnosti, ali pre godina su se pravili stolnjaci za krevete, a na pletivu od hiljada kvadrata izrađivali su se ukrasni punjevi.

Knjiga iz Pustolovina "Ježeva kućica" pravljena je dosledno u maniru ove edicije za predškolce, što znači da na kraju ima Pustolovni dodatak (urednici Slavica Marković i Simeon Marinković). Pesnik Rajko Petrov Nogo je, između ostalog, o knjizi napisao: "Poema Ježeva kucica je vrhunac Ćopićeve magije. Nešto tako milo i čedno na našem jeziku nije napisano. Ježurka Ježic, ćudljivi usamljenik sa bodljama kao jamcem svoje nezavisnosti, jedno je malo šumsko božanstvo. O njegovoj logi pod kladom Ćopić je napisao zanosnu himnu. To je apoteoza o kući kao vrhunskom utočištu. Ko pročita ovu poemu, ne može sresti ježa a da se ne osmjehne Ćopićevim osmjehom. Ponekad pomišljam da je Ježurka Ježic drugo ime Branka Ćopića". Ta poema se na stranicama ove slikovnice, zahvaljujući ilustratoru, dešava "s one strane" mirisa paprati i šumskog gustiša, tamo gde je drveće živo, a na njemu bajkovite kućice sa širom otvorenim malim prozorima, pa se vide kockasti stolnjaci što mirišu na mamine kolače, dok napolju u mraku svetle nečije oči, a mesec, što plovi iznad senki drveća, pali šumske fenjere. U Pustolovnom dodatku naći ćete zanimljive priče iz detinjstva Branka Ćopića - kako je upoznao ježa, kako mu je izgledala mama, sa kim je čuvao ovce, čega se plašio kao mali, da li je bio stidljiv, koji mu je bio prvi školski mangupluk.

Ideja za objavljivanje ove knjige potekla je od studenata, diplomaca, magistranata i doktoranata prof. Đurđice Petrović sa namerom da se njenim publikovanjem obeleži 75 godina njenog života i etnološkog rada, visoko cenjenog u zemlji i inostranstvu. S tim ciljem predano smo radili na pripremi rukopisa za štampu devet meseci u protekloj 2002. godini. U međuvremenu, u drugoj polovini prošle godine, prof. dr Đurđica Petrović se teško razbolela. I pored naših nadanja da će savladati tešku i neizlečivu bolest ona je preminula 12. januara 2003.godine. Nadali smo se da će doživeti da vidi ovu knjigu čijem se izdavanju veoma radovala. Ipak videla je knjigu na pausu i otisak korica na papiru. Nama, njenim studentima, ostala je obaveza da ovaj započeti posao dovršimo. Čini nam se da bi ova knjiga trebalo da bude nezaobilazno štivo i priručnik svima onima, koji se bave proučavanjima materijalne kulture, ne samo etnolozima – istraživačima tekstilnog rukotvorstva i narodnih nošnji – po muzejima, već i drugima, onima koji se posredno i neposredno bave istorijskim, tradicijskim ali i savremenim tekstilom i produktima od njega. Knjigu Od pusta do zlatoveza čine studije o tekstilu na prostorima ex-Jugoslavije, uticajima i prožimanjima graničnih kultura na ovom prostoru, pa i šire na prostoru Balkana i Podunavlja. Kao što se vidi iz sadržaja prvi deo je posvećen srednjovekovnom tekstilu, a drugi deo različitim načinima ukrašavanja tekstilnih rukotvorina. Ove studije danas mogu da posluže kao prilog izučavanju kulturnog kontinuiteta i akulturacija u materijalnoj kulturi jugoistočne Evrope Sadržaj: Tkanja, Srednjovekovni vuneni pokrivači; Prostirke i pokrivači, Pust; Sklavina, Čerga, Rakno, Guba, Kosmač, Sagovi, Stolnjaci, Ubrus. Razboj, Likovne karakteristike narodnih domaćih rukotvorina; Vezovi: Aplikacije, Građa, Zlatovez, Beli vez, Gradski vez, Vez perlicama.

Polovna katalog, izuzetno očuvan. Autor: Ljijana Trifunović, Izdavač: Muzej Vojvodine - Novi Sad, 2009. god. Broširan povez, 22X22 cm. 108 str. Kunstdruk, ilustrovano Kuvarice - Dozidnice, komad platna sa iscrtanim prizorima svakodnevnice i pratećim poučnim ili šaljivim tekstom, nekada su se kupovale na pijacama. Domaćice bi potom po crtežu izvezle konac i kuvaricu okačile iznad šporeta ili peći kako bi zaštitile zid i oplemenile prostoriju. Pojam dozidnica-kuvarica se u inventarnim knjigama Etnološkog odeljenja prvi put pojavljuje 1974. godine i odnosi se na platno pravougaonog oblika sa izveženim idiličnim ornamentom. Promene društvenog uređenja i položaja pojedinaca u društvu su dovele i do promena u kulturi življenja. Tadašnjoj porodici postalo je važnije ono što je praktično i jeftino, tako da su u prvi plan izbili proizvodi domaće tekstilne radinosti kao što su tableti, trake za police, stolnjaci i dozidnice. Na njima su brojni motivi iz seoskog života (trava, cveće i domaće životinje), iz kuhinjskog ambijenta (štednjak i posude u kojima se kuva hrana i besprekorno čista domaćica), kao i motivi sa higijenskim priborom i prigodnim savetodavnim natpisom. Papirni šabloni ili već odštampani motivi na platnu nabavljani su na vašarima ili u specijalizovanim radionicama za štampanje šablona i platna, kao i putem modnih časopisa i albuma za ručni rad. U tadašnjim časopisima je detaljno opisivana kompozicija ornamenata i preporučivana vezilažka tehnika, boja konca, vrsta i kvalitet platna. Dozidnica se, bez obzira na ornament i natpis, uklapala u tadašnji kuhinjski enterijer, štiteći i ukrašavajući zid. Istovremeno, ona je imala i određenu prosvetiteljsku ulogu u porodici. Postojanje dozidnica potvrđuje težnje tadašnjeg stanovništva za čistijom kuhinjom i ukućanima, blagostanjem u porodici i srećnijim životom.

Od jednog od najprovokativnijih čileanskih romanopisaca stiže nam roman o zabranjenoj ljubavi i revoluciji tokom Pinočeove diktature. Usredsređen na istorijski događaj koji je zauvijek promijenio Čile – atentat na Augusta Pinočea iz 1986. godine – Strah me je, torero je najeksplozivniji, najkontroverzniji i najpopularniji roman objavljen u toj zemlji posljednjih decenija. Proljeće je 1986. u Santijagu i vlast Augusta Pinočea počinje da slabi. U jednoj od mnogobrojnih siromašnih gradskih četvrti, Ludaja od Prekoputa, beznadežno romantični i usamljeni travestit, veze stolnjake za bogate i sluša bolero, ne bi li tako prigušio zvuk pucnjave i nereda na ulicama. U život mu stiže Karlos, zgodni mladić s kojim se sprijatelji i koji koristi njegovu kuću za skladištenje misterioznih kutija i održavanje tajnih sastanaka. Tako počinje prijateljstvo, ali i ljubav, koja će oboma donijeti neočekivane, ali veoma različite ishode. Pedro Lemebel (1952–2015), čileanski pisac, umjetnik i aktivista, u svojim se radovima uglavnom bavio životom čileanske radničke klase i marginalizovanih društvenih grupa. Njegov spisateljski rad obuhvata kratke priče i roman, političke manifeste, eseje i društvene hronike. Bio je dobitnik Gugenhajmove stipendije, kao i nagrada „Ana Zegers” i „Hose Donoso”. Djela su mu prevođena na engleski, njemački, francuski i italijanski jezik. Roman Strah me je, torero objavljen je 2001. godine, a prema njemu je 2020. godine snimljen i istoimeni film.

NOVA VRANA Otkud sad još jedna vrana (gadni nokat ubode mi u tetivu) s četri oka zagledana u u tabane žila pune u nervozno udo… Pljuje vrana ko da dođe kopa vrana slatko đubre razigrana poskakuje sa zemljice na pedantno vezen stolnjak… Milutin Petrović rođen je 1. maja 1941. u Kraljevu, a preminuo 28. decembra 2020. u Beogradu. Dobitnik je književnih nagrada Branko Miljković za knjigu Glava na panju, Disove nagrade i nagrade Milan Rakić za Knjigu promena, te nagrade Vasko Popa. Pesme Milutina Petrovića uvrštene su u mnoge antologije i prevedene na više stranih jezika. Bio je urednik Književne reči, časopisa Relations, glavni urednik Književnih novina. Bio je pokretač i glavni urednik časopisa Istočnik i Poezija. Bio je jedan od osnivača Srpskog književnog društva i predsednik prvog Upravnog odbora SKD-a. Objavio je knjige pesama: Tako ona hoće, Matica srpska, Novi Sad, 1968. Drznoveno roždestvo, Prosveta, Beograd, 1969. Glava na panju, Prosveta, Beograd, 1971. Promena, SKZ, Beograd, 1974, Gradska biblioteka, Časopis Gradac, Čačak,1994. Svrab, Prosveta, Beograd, 1977. Stihija, izabrane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1983. „O“, Prosveta, Beograd, 1990. Knjiga („O“ i Naopako), Svjetlost, Sarajevo, 1991. Rasprava s Mesecom / Poezija snova, Vreme knjige, Beograd, 1993. Nešto imam, Umetničko društvo Gradac, Čačak, 1996. Naopako, Umetničko društvo Gradac, Čačak, 1997. Protiv Poezije, Rad, Beograd, 2007. Izbor, Rad, Beograd, 2007.

Knjiga je nova. Đurđica Petrović - Od pusta do zlatoveza, Tkanja i vez Ђурђица Петровић - Од пуста до златовеза, Ткања и вез 406 strana : ilustrovano ; 17 cm Beograd : Srpski genealoški centar, 2003 Prof. dr Đurđica Petrović (Nova Pazova 1927 - Beograd 2003) – redovni profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu – ulazi u red naših najznačajnijih etnologa druge polovine XX veka. Gimnaziju je pohađala u Beogradu; studirala etnologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1948-1952); doktorirala na istom fakultetu sa temom Oružarski zanati u našoj zemlji za vreme osmanske uprave (1964). Radila je u Vojnom muzeju JNA u Beogradu (1952-1971) i Filozofskom fakultetu u Beogradu (1971-1992). Više puta je bila upravnik Odelenja za etnologiju, rukovodilac naučnih projekata Odelenja, član fakultetskih komisija, predsednik Velikog saveta Fakulteta, prva žena dekan u istoriji Filozofskog fakulteta (1989-1992). Objavila je preko 160 naučnih radova i posebnih izdanja u zemlji i inostranstvu. Bila je stalni drugi sekretar Etnološkog društva Srbije, član-osnivač Mreže za etnološka i istorijska istraživanja Saveta Evrope, kao predstavnik SFRJ, a zatim Srbije. Specijalnosti: zanatska izrada oružja u zapadnom delu jugoistočne Evrope, materijalna kultura i svakodnevni život (kraj XIII-polovina XIX. veka), pretežno na Jadranu i bližem kopnenom zaleđu. Bila je član Demokratske stranke od njenog osnivanja, predsednik Odbora za kulturu Demokratske stranke i član njenog Glavnog odbora. Ideja za objavljivanje ove knjige potekla je od studenata, diplomaca, magistranata i doktoranata prof. Đurđice Petrović sa namerom da se njenim publikovanjem obeleži 75 godina njenog života i etnološkog rada, visoko cenjenog u zemlji i inostranstvu. S tim ciljem predano smo radili na pripremi rukopisa za štampu devet meseci u protekloj 2002. godini. U međuvremenu, u drugoj polovini prošle godine, prof. dr Đurđica Petrović se teško razbolela. I pored naših nadanja da će savladati tešku i neizlečivu bolest ona je preminula 12. januara 2003.godine. Nadali smo se da će doživeti da vidi ovu knjigu čijem se izdavanju veoma radovala. Ipak videla je knjigu na pausu i otisak korica na papiru. Nama, njenim studentima, ostala je obaveza da ovaj započeti posao dovršimo. Čini nam se da bi ova knjiga trebalo da bude nezaobilazno štivo i priručnik svima onima, koji se bave proučavanjima materijalne kulture, ne samo etnolozima – istraživačima tekstilnog rukotvorstva i narodnih nošnji – po muzejima, već i drugima, onima koji se posredno i neposredno bave istorijskim, tradicijskim ali i savremenim tekstilom i produktima od njega.Knjigu Od pusta do zlatoveza čine studije o tekstilu na prostorima ex-Jugoslavije, uticajima i prožimanjima graničnih kultura na ovom prostoru, pa i šire na prostoru Balkana i Podunavlja. Kao što se vidi iz sadržaja prvi deo je posvećen srednjovekovnom tekstilu, a drugi deo različitim načinima ukrašavanja tekstilnih rukotvorina. Ove studije danas mogu da posluže kao prilog izučavanju kulturnog kontinuiteta i akulturacija u materijalnoj kulturi jugoistočne Evrope,Sadržaj: Tkanja Srednjovekovni vuneni pokrivači; Prostirke i pokrivači, Pust; Sklavina, Čerga, Rakno, Guba, Kosmač, Sagovi, Stolnjaci, Ubrus. Razboj, Likovne karakteristike narodnih domaćih rukotvorina; Vezovi: Aplikacije, Građa, Zlatovez, Beli vez, Gradski vez, Vez perlicama.

Frajer sa susednog groba / Porodični kavez Katarina Mazeti Oba romana se mogu kupiti u ljupkom poklon pakovanju. Zaista originalno, sa sve mašnicom... Obradujte nekoga:) `Da li možemo da biramo koga ćemo voleti? Šta ako se zaljubimo u nekog s kim nemamo ništa zajedničko? Kako odoleti? Da li odoleti? Ova neodoljiva knjiga biće zabavan sagovornik svakome ko se ikada to zapitao. Dezire je savršeno organizovala svoj život. Završila je školu, zaposlila se u biblioteci, minimalistički uredila svoj beli stan, čitala probrane knjige, nosila organski pamuk, hranila se vegetarijanski, družila se sa zanimljivim ljudima i udala se za čoveka nalik sebi. A onda je njen muž nastradao i ona se iznenada našla u ulozi mlade udovice. Redovno je odlazila na njegov grob tražeći odgovore, ali je umesto njih našla – Benija. Beni je farmer koji čezne da se oženi finom devojkom koja će, kao nekad njegova mama, održavati kuću, kuvati ćufte i gulaš, s vremena na vreme isheklati nešto, zavesu ili stolnjak, i uveče gledati s njim Policijsku akademiju... Usamljen je, svi su pobegli u grad. Zato često posećuje majčin grob, samo što mu tamo smeta neka bledunjava ženska, koja se grozno oblači i stalno nešto žvrlja u sveščicu. Sve dok mu se ne nasmeši. Strast koja neočekivano bukne među njima oboma će izmaći tlo pod nogama. Da li će Dezire uspeti da se navikne na kuću s goblenima, dvadeset četiri krave i ulogu domaćice? Kako će se Beni snaći u belom stanu u kome stotine knjiga skuplja prašinu i guši ga? Hoće li se naći na pola puta ili će neko odustati od svog načina života? Da li su to uopšte važne stvari? Da li najvažnije odluke donosimo razumom ili ih diktira nešto nagonsko, haotično što živi u dubini naših bića?`(izdavač) Izdavač:Odiseja, Beograd, 2012. Broj strana:198+212 Mek povez veoma dobro očuvano, ali mislim d au obe knjige nedostaje prvi prazan list.

CeKaDe, 1987. Drugo, dopunjeno izdanje. Odlično očuvana. Tijesna mi bijaše pozornica Silna energija koja teče predstavom dobivena je ne samo redateljskom frazeologijom, što bi rekao Kamov atraktivnim spojevima, naturalističkih, mističnih, ekspresionističkih i simboličkih prizora zaodjevenih u spektakl, većiz velike predanosti ansambla ZKM: Slobodan Šnajder, Kamov, smrtopis, red. Branko Brezovec Tijesna mi bijaše pozornica Silna energija koja teče predstavom dobivena je ne samo redateljskom frazeologijom, što bi rekao Kamov atraktivnim spojevima, naturalističkih, mističnih, ekspresionističkih i simboličkih prizora zaodjevenih u spektakl, većiz velike predanosti ansambla Tijesna mi bijaše pozornica jer velebna je scenska mašta moja — parafraza stihova Janka Polića Kamova »tijesan mi bijaše vijek a velebna je duša moja« bio bi najkraći opis predstave Branka Brezovca prema jednoj od najboljih drama Slobodana Šnajdera Kamov, smrtopis, premijerno izvedenoj u Zagrebačkom kazalištu mladih. Vječni nemiri Šnajderov tekst, »freska iz života jednog problematičnog sveca«, kao u posljednjem samrtnom hropcu sabire drame života i književnosti Janka Polića Kamova, tog lica uvijek u prekršaju, u psovci, u vječnim nemirima što ih raspiruju Eros i Thanatos. U međuvremenu izmjenjuju se realni, snoviti i mitski prostori ispunjeni njegovim pobunama, koje Šnajder slaže u red: obitelj — društvo — zavičaj — žena, dramatizira njegove juriše na religiju, rad, ćudorednost, zakon. Mani Gotovac piše o Šnajderovu tekstu: »On pokazuje udes bića što je pokušalo svijetu ponuditi razliku« i svoj esej naslovljuje Misa za Kamova. Redatelj Branko Brezovec upravo tihom misom i započinje predstavu. Likovi Kamovljeva života i književnosti zakrabuljeni kukuljicama što prizivaju prizore Meštrovićeva reljefa Pieta u pol glasa mrmore gregorijanski koral. Suputnici njegova pakla skidaju kukuljice, iz poda se dižu stolovi oko kojih je okupljena Kamovljeva obitelj čiji je moto ispisan na stolnjacima: uči, štedi, radi. I Kamovljeva pobuna počinje, ali na način kakav samo Brezovec može smisliti. Pridodanim imenom Kamov, pobunjeni pjesnik prizivao je mit o Noinu sinu Kamu, koji je razgolitio pijana oca i bio proklet. Brezovec je Šnajderovoj drami učinio slično — razgolitio ju je (u doslovnom i metaforičkom smislu), no ne da je prokaže, nego da joj pojača šanse u ovom vremenu. Taj protivnik logocentrične tradicije stoga je od drame napravio, uvjetno rečeno, mjuzikl. Šnajderov tekst isprepleo je s pedesetak popularnih melodija uglavnom hrvatske i nešto eks-jugoslavenske estrade, koje je s odličnim smislom za kontekst odabrao Dario Bulić, a glazbeno preradio makedonski skladatelj Marjan Nećak. Pri uglazbljenju Smrtopisa Nećak se poslužio svim raspoloživim sredstvima prerađujući odabrane šlagere i rock u mnoštvo parafraziranih stilova, od opere, kantate do etna, dok su obrade iskorištene kao ironični komentari, asocijacije ili prepjevi te zajedno s Brezovčevim slikama i asocijacijama otvarale tekst novim slojevima čitanja, koji je slijedeći tragičnu sudbinu ukletoga buntovnika s početka stoljeća prizivao neke sličnosti i s današnjim vremenom. Spektakularan krajolik patnje Atraktivnim slikama u nekoliko planova redatelj je stvarao spektakularan krajolik patnje obojen satirikonskim slikama Erosa, kojima Kamov razara i poriče sve autoritete, oca (obitelj), crkvu (religiju), zavičaj (močvaru, blijedu ikonu) slijedeći trag svoga boga Dioniza na putu ka smrti kao zalogu slobode koju ne nalazi ni u njezinu prividu — putujućoj kazališnoj družini, ni kod salonskih revolucionara, ni tamo gdje ju je mislio naći — u tuđini. I svagdje ga prati, što Brezovac suptilno naglašava, kruh i krv. Kruh kao simbol doma i prezrene domovine (Khuen-Héderváry lomi domaći kruh), ali i kruh kao simbol vječnog opstanka misli. Krv kao tragovi biča, razdjevičenja, krv sušičavca, unutarnje krvarenje kojim je prožeta cijela predstava. Za stvaranje takva theatra mundi redatelj je pouzdane suradnike našao u kostimografkinji Doris Kristić, koreografkinji Jasni Frankić Brkljačić, a napose u scenografu Željku Zorici, koji maštovito širi prostorne i vremenske okvire, gradeći klaustrofobične prostore isto kao i bordele, čamce i brodove, koji će Kamova i Brezovca prenijeti u novu pečalbu. Jer mora se zapaziti da drugi dio postaje i Brezovčeva priča, gdje on sam sebe tematizira. Nakon scene gdje na brodu Galeb dekadentno društvo s Maršalom i opernom divom na čelu pjeva Kud plovi ovaj brod pojavljuje se plato nove pečalbe na koju asocira prepjev pjesme Barcelona, a u kojem se refren pjeva i kao Makedonija, no ta će slika postati jasna samo onima koji znaju da je redatelj posljednih desetak godina pečalbario u toj zemlji. Još je nekoliko asocijativnih nizova koje redatelj rasprostire po palimpsetu Šnajderova teksta, uključujući i poziciju sama autora u konteksu naše kulture, što predstavu povremeno zasićuje i čini je predugom, no i to je tipični Brezovec. Silna energija A šećer dolazi na kraju. Silna energija koja teče predstavom dobivena je ne samo redateljskom frazeologijom, što bi rekao Kamov atraktivnim spojevima, naturalističkih, mističnih, ekspresionističkih i simboličkih prizora zaodjevenih u spektakl, već iz velike predanosti ansambla. Mladi student Akademije Jasmin Telalović Kamova je prikazao teatralnošću tijela i glasa, suptilno naznačujući frojdovsku ikonografiju lika i dionizijske žudnje, bunt koji kliče Suncu. Nataši Dorčić namijenjena je uloga dvostruke figure, koja u sebi sadrži incestuozne žudnje glavnoga junaka. Igrala je majku i razbludnicu iz satirikonskih prizora te pokazala da može sve bez zadrške i srama s glumačkom prirodnošću i lakoćom koja očarava. Glumačke i pjevačke sposobnosti Galijana Pahora kao voditelja glumačke družine dragocjenost su, što naše kazalište premalo koristi. Šarmantna dijaboličnost njegova lika bila je jedan od važnih pokretača i pratitelja Kamovljeva puta, ono bakhovsko načelo zamamne i lažne slobode. Jednakom energijom spomenutima se pridružila i Suzana Brezovec (Kitty), ali i Pjer Meničanin, Danijel Ljuboja, Marica Vidušić, Damir Šaban, Katarina Bistrović Darvaš, Zoran Čubrilo i drugi. Jest da je predstava kao i u slučaju Meštra dvadesetak minuta preduga i da je i ovaj put redatelj pretjerao u gomilanju scena previše šireći asocijativna polja, ali to je Branko Brezovec. Gordana Ostović Slobodan Šnajder (Zagreb, 8. srpnja 1948.) je hrvatski pisac i publicist. Životopis Diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i urednik teatrološkog časopisa „Prolog“, te urednik edicije izdavačke kuće Cekade. Novele, eseje i kazališne komade objavljuje od 1966. godine. Od siječnja do lipnja 1993. bio je kolumnist dnevnika Glas Slavonije (Početnica za melankolike), a od 1994. do 2013. riječkog Novog lista (Opasne veze). Izbor političkih kolumna koje je pisao u riječkom “Novom listu” od 1994. do 1999. objavio je u knjizi “Kardinalna greška”, a od 1999. do sredine 2004. u knjizi “Umrijeti pod zvijezdom”. Kolumne, kao i drame, imaju svojih poštovatelja i oponenata. Od 2001. do 2004. bio je ravnatelj ZKM-a. Čest je suradnik 3-eg programa Hrvatskoga radija. Svoj prvi roman „Morendo“ objavio je 2012. Važnije praizvedbe Prva profesionalna izvedba bio je “Minigolf”, 1968, u tadašnjem Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište Gavella) u režiji Dina Radojevića. U zagrebačkom Hrvatskome narodnom kazalištu praizvedena su tri njegova djela, “Kamov, smrtopis” 1978. i “Držićev san” 1980. u režiji Ljubiše Ristića, te 2003. “Nevjesta od vjetra” u režiji Ivice Boban. “Kamov, smrtopis” izveden je 2003. u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji Branka Brezovca. “Dumanske tišine” idu u red njegovih izvođenijih tekstova: Varaždin, Bitola (režija Vlado Milčin), Zagreb, Rijeka (režija Zlatko Sviben), Novi Sad (režija Mira Erceg). Njegova drama koja je do danas predmet žestokih sporenja “Hrvatski Faust” imala je hrvatsku praizvedbu na Splitskom ljetu 1982. u režiji Dina Radojevića, da bi potom bila izvedena u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u režiji Slobodana Unkovskog. Šnajderov “izlazak u svijet” počeo je godinom 1987. i upravo tim tekstom – kad je Roberto Ciulli u Theateru a.d. Ruhr postavio njegovu dramu “Hrvatski Faust”, odigravši je oko 100 puta u njemačkim zemljama, Europi i SAD. Posljednja predstava u kako-tako redovitom nizu bila je “Bauhaus”, ZKM, režija Paolo Magelli, početak 1990. U 1990-ima isključen je iz hrvatskog kazališta političkom represijom i njegove drame nisu igrane do jeseni 1999. kad je u varaždinskom HNK-u Petar Veček postavio post-socijalistički grand-guignol “Kod Bijelog labuda”. Kako se politička zabrana nije dala protegnuti na Europu, upravo su u tom razdoblju mnogi njegovi tekstovi igrani izvan domovine, od Irske do Izraela: “Hrvatski Faust” (1993. u bečkom Burgtheateru, režija Hans Hollmann); “Zmijin svlak” (Tübingen, praizvedba koju je režirao Manfred Weber), Mülheim (Roberto Ciulli), Frankfurt/Main, Veroli/Rim (režija Petar Veček, na jeziku izvornika), Oslo, Kopenhagen, Beč, Varšava, Krakov, Dublin, Beograd); “Utjeha sjevernih mora” (Frankfurt/Oder, praizvedba na njemačkom, režija Michael Funke, `Nevjesta od vjetra` (Bochum, na njemačkom, u režiji Wernera Schroetera). Miloš Lazin postavio je Šnajderovu dramu “Ines & Denise”, nastalu u naročitoj suradnji pisca i redatelja, praizvevši je u Sarajevu 1997. Iste godine drama je imala francusku premijeru u Villeneuve-lès-Avignon. Drama “Peto evanđelje”, pisana prema dnevniku Ilije Jakovljevića “Konclogor na Savi”, izvedena je u dvije verzije: njemačkoj, (Theater Kampnagel, Hamburg), te hrvatskoj (Zagreb, ZKM), obje 2004, u režiji Branka Brezovca. Praizvedba drame “Kosti u kamenu”, prema nekim elementima političke biografije Josipa Broza Tita, izvedena je (na makedonskom) u Bitoli, u režiji Branka Brezovca, 2007. godine. Tekst `Moja draga Tilla!`, pisan za lutke postavila je 2010. Kruna Tarle, u koprodukciji Zagrebačkog kazališta lutaka i berlinske lutkarske akademije HfS Ernst Busch, koja je svoju njemačku verziju istog naslova praizvela u Leverkusenu i Berlinu. Praizvedbu “Enciklopedije izgubljenog vremena” u Varaždinu, (2011) kao i praizvedbu “Kako je Dunda spasila domovinu” u Puli (Istarsko narodno kazalište, 2012), režirala je Snježana Banović. Nagrade i priznanja Nagrada Branko Gavella za dramu Hrvatski Faust (1982.) Nagrada Marin Držić za dramu Kosti u kamenu (2006.) Nagrada Marin Držić za dramu Kako je Dunda spasila domovinu (2008.) Nagrada Marin Držić za dramu Enciklopedija izgubljenog vremena (2009.) Priznanje Kraljevskog pozorišta Zetski dom s Cetinja, za najbolji dramski tekst inspiriran djelom i životom Danila Kiša, objavljen na cjelokupnom prostoru bivše Jugoslavije, za komediju “Enciklopedija izgubljenog vremena” (2010.) Počasni doktorat Univerziteta za audioviozualne umjetnosti ESRA u Skopju (2011.) Nagrada Meša Selimović za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada Radomir Konstantinović za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada Kočićevo pero za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada [email protected] za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada Mirko Kovač za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku za knjigu eseja `Umrijeti u Hrvatskoj` (2019.) Bibliografija Kamov (CKD, Zagreb 1978, 1987) YU ISBN 86-7091-061-6 Kamov, thanatographie (na francuskom, prijevod Nicolas Raljevic, Prozor edition, Paris 2019) ISBN 978-2-9558962-7-3 Hrvatski Faust (CKD, Zagreb 1981, 1988) YU Glasi iz Dubrave (CKD, Zagreb 1986) YU Radosna apokalipsa (IC Rijeka, Rijeka 1988) YU ISBN 86-7071-083-8 Kroatischer Faust (Burgtheater, Vienna 1993) Utjeha sjevernih mora (Durieux, Zagreb 1996) ISBN 953-188-057-3 Knjiga o sitnom, proza (Konzor, Zagreb 1996) ISBN 953-6317-28-1 Kardinalna greška (Novi list – Adamić, Rijeka 1999) ISBN 953-6531-52-6 La dépouille du serpent, (na francuskom, prijevod Mireille Robin, L`espace d`un instant, Pariz 2002) ISBN 2-9516638-6-2 Nevjesta od vjetra (Durieux, Zagreb 2003) ISBN 953-188-165-0 Umrijeti pod zvijezdom (Novi list – Adamić, Rijeka 2005) ISBN 953-219-236-0 Le Faust croate (prijevod Mireille Robin, L`espace d`un instant, Pariz 2005) ISBN 2-915037-17-5 Odabrana djela kod Prometeja, Zagreb, devet svezaka u tri kola, 2005-2007: Knjiga o sitnom, proza, dramoleti, sv. prvi (Prometej, Zagreb 2005) ISBN 953-6460-51-3 Kaspariana, eseji, sv. drugi (Prometej, Zagreb 2005) ISBN 953-6460-52-1 Smrtopis, drame, sv. treći (Prometej, Zagreb 2005) ISBN 953-6460-53-X Početnica za melankolike, sv. četvrti (Prometej, Zagreb 2006) ISBN 953-6460-63-7 Radosna apokalipsa, eseji, kritike; sv. peti (Prometej, Zagreb 2006) ISBN 953-6460-63-7 Bosanske drame, sv. šesti (Prometej, Zagreb 2006) ISBN 953-6460-63-7 San o mostu, sv. sedmi (Prometej, Zagreb 2007) ISBN 978-953-6460-76-2 Neka gospođica B., sv. osmi (Prometej, Zagreb 2007) ISBN 978-953-6460-77-9 Faustova oklada, sv. deveti (Prometej, Zagreb 2007) ISBN 978-953-6460-78-6 505 s crtom, pripovijetke (Profil International, Zagreb 2007) ISBN 978-953-12-0551-1 Kosti u kamenu, drama (Kazalište, Vol. XVII, No. 37/38, 2009) Morendo, roman (Profil International, Zagreb 2011) ISBN 978-953-319-264-2 Hrvatski Faust i drugi drami (na makedonskom, izbor i prijevod Jelena Lužina), BLESOK, Skopje 2011) Le Cinquième évangile (L`espace d`un instant, Pariz 2012) ISBN 978-2-915037-66-1 Tri pjesi (na ruskom, izbor Larisa Savelljeva, prijevod Natalija Vagapova, Larisa Saveljeva, Tri kvadrata, Moskva, 2012) ISBN 978-5-94607-171-0 Svjetlucanje kome, časopis Forum, broj 1-3, Zagreb, 2015. ISSN 0015-8445 Umrijeti u Hrvatskoj : pet eseja (Fraktura, Zagreb 2019), ISBN 978-953358129-3 Doba mjedi (TIM press, Zagreb 2015) ISBN 978-953-8075-11-7 II. izdanje (TIM press, Zagreb 2016) ISBN 978-953-8075-19-3 III. izdanje (TIM press, Zagreb 2018) ISBN 978-953-8075-36-0 IV. hrvatsko odnosno I. srpsko izdanje (Akademska knjiga, Novi Sad 2021), ISBN 978-86-6263-347-7 V. izdanje (Fraktura, Zagreb 2022) ISBN 978-953839801-8 Doba brona (na slovenskom, prijevod Sonja Polanc, V.B.Z. Ljubljana, Ljubljana 2017) ISBN 978-961-6468-97-8 Исцелување на светот (Isceluvanje na svetot, na makedonskom, prijevod Vladimir Jankovski, Antolog, Skopje 2018) ISBN 978-608-243-314-1 Reparatur der Welt (na njemačkom, prijevod Mirjana i Klaus Wittmann, Paul Zsolnay Verlag, Wien 2019) ISBN 978-3-552-0592-4-5 La riparazione del mondo (na talijanskom, prijevod Alice Parmeggiani, Solferino, Milano 2019) ISBN|978-88-282-0273-8 Die Reparatie van de wereld (na nizozemskom, prijevod Roel Schuyt, Wereldbibliothek, Amsterdam 2020) ISBN 978 90 284 5046 2 La reparation du monde (na francuskom, prijevod Harita Wybrands, Liana Levi, Pariz 2021) ISBN 979-10-349-0349-8 Мідна доба (Midna doba, na ukrajinskom, prijevod Andrij Ljubka, НОРА-ДРУК, Kijev 2021) ISBN 978-966-688-055-3 Rézkorszak (na mađarskom, prijevod Csordás Gábor, Vince Kiadó, Budimpešta 2022) ISBN 978-963-3031-09-4 Боснійські драми (Bosnijski drami, in Ukrainian, na ukrajinskom, prijevod Ala Tatarenko,Vidavnictvo Aneti Antonenko, Lavov 2021) ISBN