Тамара Михайловна Соснина - Макраме. Художественное плетение ---------------------- Tamara Mihajlovna Sosnina - Makrame. Umetničko tkanje ---------------------- Knjiga govori o drevnoj umetnosti pletenja čvorova – makrameu. Danas ova drevna umetnost doživljava preporod. Veoma su popularni zidni paneli, stolnjaci, ćilimi, saksije, stalci za novine, sve vrste odevnih predmeta i drugi proizvodi napravljeni tehnikom makramea. ..... Knjiga govori o drevnoj umetnosti pletenja čvorova – makrameu. Danas ova drevna umetnost doživljava preporod. Veoma su popularni zidni paneli, stolnjaci, ćilimi, saksije, stalci za novine, sve vrste odevnih predmeta i drugi proizvodi napravljeni tehnikom makramea. Autor knjige u pristupačnom obliku otkriva tehnologiju makramea, pokazuje kako od jednostavnih, pristupačnih materijala, koristeći jednostavne tehnike pletenja čvorova, napraviti elegantne stvari koje nam pomažu da ukrasimo život. В книге рассказывается о древнем искусстве узелкового плетения - макраме. Сегодня это старинное искусство переживает второе рождение. Настенные панно, скатерти, коврики, кашпо, газетницы, всевозможные детали одежды и другие изделия, выполненные в технике макраме, пользуются большой популярностью. Автор книги в доступной форме раскрывает технологию макраме, показывает, как из простых, доступных материалов, используя несложные приемы узелкового плетения, изготовить изящные вещи, помогающие украсить наш быт. Т. М. Соснина Макраме Художественное плетение Лениздат 1985 Соснина Т. М. С58 Макраме: Художественное плетение. - Л.: Лениздат, 1985. - 192 с., ил. Knjiga u PERFEKTNOM stanju..... -------------------------------- D1

K31 Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zastitni omotac malo pohaban, sama knjiga u dobrom i urednom stanju! Makrame je vrsta ručnog rada čiji je glavni element čvor koji obavlja ne samo funkcionalnu ulogu povezivanja dve niti (niti) ili kanapa, već i dekorativnu ulogu. Naručivanjem na određeni način izrađuje se niz niti, fiksiran čvorovima, stolnjacima, krevetima, zidnim pločama itd. Ova definicija takođe može uključivati mreže ispletene posebnim šatlom - to su takođe ribarske mreže, mreže na odbojkaškim terenima. Sve je ovo pleteno ručno pomoću ovog šatla i uz pomoć drvenog okruglog štapa. Opseg kvadrata fileta dvostruko je veći od obima šipke. Savremena žena nema vremena za takve aktivnosti, ali pre godina su se pravili stolnjaci za krevete, a na pletivu od hiljada kvadrata izrađivali su se ukrasni punjevi.

Ideja za objavljivanje ove knjige potekla je od studenata, diplomaca, magistranata i doktoranata prof. Đurđice Petrović sa namerom da se njenim publikovanjem obeleži 75 godina njenog života i etnološkog rada, visoko cenjenog u zemlji i inostranstvu. S tim ciljem predano smo radili na pripremi rukopisa za štampu devet meseci u protekloj 2002. godini. U međuvremenu, u drugoj polovini prošle godine, prof. dr Đurđica Petrović se teško razbolela. I pored naših nadanja da će savladati tešku i neizlečivu bolest ona je preminula 12. januara 2003.godine. Nadali smo se da će doživeti da vidi ovu knjigu čijem se izdavanju veoma radovala. Ipak videla je knjigu na pausu i otisak korica na papiru. Nama, njenim studentima, ostala je obaveza da ovaj započeti posao dovršimo. Čini nam se da bi ova knjiga trebalo da bude nezaobilazno štivo i priručnik svima onima, koji se bave proučavanjima materijalne kulture, ne samo etnolozima – istraživačima tekstilnog rukotvorstva i narodnih nošnji – po muzejima, već i drugima, onima koji se posredno i neposredno bave istorijskim, tradicijskim ali i savremenim tekstilom i produktima od njega. Knjigu Od pusta do zlatoveza čine studije o tekstilu na prostorima ex-Jugoslavije, uticajima i prožimanjima graničnih kultura na ovom prostoru, pa i šire na prostoru Balkana i Podunavlja. Kao što se vidi iz sadržaja prvi deo je posvećen srednjovekovnom tekstilu, a drugi deo različitim načinima ukrašavanja tekstilnih rukotvorina. Ove studije danas mogu da posluže kao prilog izučavanju kulturnog kontinuiteta i akulturacija u materijalnoj kulturi jugoistočne Evrope Sadržaj: Tkanja, Srednjovekovni vuneni pokrivači; Prostirke i pokrivači, Pust; Sklavina, Čerga, Rakno, Guba, Kosmač, Sagovi, Stolnjaci, Ubrus. Razboj, Likovne karakteristike narodnih domaćih rukotvorina; Vezovi: Aplikacije, Građa, Zlatovez, Beli vez, Gradski vez, Vez perlicama.

KRAJEM ZIME Danas u podne blistao je sneg, kapalo je sa krovova u trulim bačvama, prskala je i zvonila voda, sunce, zlatno žumance, upalo je u rodino gnezdo i zakukurikao je petao. Kao kolevke ljuljali su se na nadošloj reci privezani čamci. Ispred skeledžijine kuće njegova žena je ribala stepenice i kad se savila nasmejalo se belo meso njenih nogu iznad crnih vunenih čarapa. U prozorima male kuće čiji je dimnjak izvijao plavi dim blistali su crveni nabrekli kreveti dok su nebeske sluge pronosile sto od zelenog drveta, svež stolnjak da ga pokriju i tanjire i činije iz drevne gladi.

Od jednog od najprovokativnijih čileanskih romanopisaca stiže nam roman o zabranjenoj ljubavi i revoluciji tokom Pinočeove diktature. Usredsređen na istorijski događaj koji je zauvijek promijenio Čile – atentat na Augusta Pinočea iz 1986. godine – Strah me je, torero je najeksplozivniji, najkontroverzniji i najpopularniji roman objavljen u toj zemlji posljednjih decenija. Proljeće je 1986. u Santijagu i vlast Augusta Pinočea počinje da slabi. U jednoj od mnogobrojnih siromašnih gradskih četvrti, Ludaja od Prekoputa, beznadežno romantični i usamljeni travestit, veze stolnjake za bogate i sluša bolero, ne bi li tako prigušio zvuk pucnjave i nereda na ulicama. U život mu stiže Karlos, zgodni mladić s kojim se sprijatelji i koji koristi njegovu kuću za skladištenje misterioznih kutija i održavanje tajnih sastanaka. Tako počinje prijateljstvo, ali i ljubav, koja će oboma donijeti neočekivane, ali veoma različite ishode. Pedro Lemebel (1952–2015), čileanski pisac, umjetnik i aktivista, u svojim se radovima uglavnom bavio životom čileanske radničke klase i marginalizovanih društvenih grupa. Njegov spisateljski rad obuhvata kratke priče i roman, političke manifeste, eseje i društvene hronike. Bio je dobitnik Gugenhajmove stipendije, kao i nagrada „Ana Zegers” i „Hose Donoso”. Djela su mu prevođena na engleski, njemački, francuski i italijanski jezik. Roman Strah me je, torero objavljen je 2001. godine, a prema njemu je 2020. godine snimljen i istoimeni film.

NOVA VRANA Otkud sad još jedna vrana (gadni nokat ubode mi u tetivu) s četri oka zagledana u u tabane žila pune u nervozno udo… Pljuje vrana ko da dođe kopa vrana slatko đubre razigrana poskakuje sa zemljice na pedantno vezen stolnjak… Milutin Petrović rođen je 1. maja 1941. u Kraljevu, a preminuo 28. decembra 2020. u Beogradu. Dobitnik je književnih nagrada Branko Miljković za knjigu Glava na panju, Disove nagrade i nagrade Milan Rakić za Knjigu promena, te nagrade Vasko Popa. Pesme Milutina Petrovića uvrštene su u mnoge antologije i prevedene na više stranih jezika. Bio je urednik Književne reči, časopisa Relations, glavni urednik Književnih novina. Bio je pokretač i glavni urednik časopisa Istočnik i Poezija. Bio je jedan od osnivača Srpskog književnog društva i predsednik prvog Upravnog odbora SKD-a. Objavio je knjige pesama: Tako ona hoće, Matica srpska, Novi Sad, 1968. Drznoveno roždestvo, Prosveta, Beograd, 1969. Glava na panju, Prosveta, Beograd, 1971. Promena, SKZ, Beograd, 1974, Gradska biblioteka, Časopis Gradac, Čačak,1994. Svrab, Prosveta, Beograd, 1977. Stihija, izabrane i nove pesme, Prosveta, Beograd, 1983. „O“, Prosveta, Beograd, 1990. Knjiga („O“ i Naopako), Svjetlost, Sarajevo, 1991. Rasprava s Mesecom / Poezija snova, Vreme knjige, Beograd, 1993. Nešto imam, Umetničko društvo Gradac, Čačak, 1996. Naopako, Umetničko društvo Gradac, Čačak, 1997. Protiv Poezije, Rad, Beograd, 2007. Izbor, Rad, Beograd, 2007.

SV10 61278) SVET OD SREBRA , Ana Panić , Momo Cvijović , Muzej istorije Jugoslavije Beograd 2008 , Nastavljajući ciklus tematskih izložbi kojima se publici prezentuju eksponati van stalne postavke, Muzej istorije Jugoslavije predstavlja predmete izrađene od srebra koji čine izuzetno vredan deo zbirke primenjene umetnosti i celokupnog fonda Muzeja. Josip Broz Tito tokom svoje vladavine posetio je 71 zemlju, a izloženi predmeti od srebra pokloni su ličnosti iz čak 37 država sveta (Alžir, Austrija, Bangladeš, Bugarska, Burma, Grčka, Egipat, Etiopija, Indija, Indonezija, Irak, Iran, Italija, Japan, Jordan, Jugoslavija, Kambodža, Kina, Kipar, Kuvajt, Malta, Maroko, Meksiko, Mongolija, Pakistan, Peru, Rumunija, SSSR, Severna Koreja, SAD, Ujedinjeno kraljevstvo Velike Britanije i Severne Irske, Finska, Francuska, Holandija, Cejlon, Čehoslovačka, Čile). Taj podatak svedoči o raznovrsnosti i vrednosti izloženog materijala i opravdava naziv izložbe “Svet od srebra”, koncipirane u tri zasebne celine. U prvoj celini su pojedinačno izloženi eksponati, od kojih su 28 pokloni na najvišem državnom nivou (13 predsednika država, pet kraljevskih porodica, dva premijera, dva ministra, zatim verski poglavari, generali, vladajuće partije, gradonačelnici…), dok su ostalo pokloni poznatih ličnosti, različitih organizacija i političkih partija. Neke predmete je Josip Broz koristio, a neki su bili izloženi kao deo ambijentalne postavke u rezidenciji koja je preuređena u muzej nakon Titove smrti, ali su prvi put sada deo samostalne, tematske izložbe. Drugu celinu predstavlja rekonstruisani enterijer trpezarije Josipa Broza Tita u rezidenciji u Užičkoj 15, u Beogradu. Rekonstrukcija je urađena u skladu sa savremenom muzejskom praksom projektovanja muzealija u kontekst vremena radi približavanja posetiocima, a prostorija je koncipirana kao verna reprodukcija autentičnog životnog prostora predsednika SFRJ, počev od nameštaja i stolnjaka do servisa, slika starih majstora i srebrnina koje su činile veliki deo svečanog pribora za jelo i služenje hrane. Treću celinu čini 61 predmet od srebra koje su Josip Broz Tito i njegova supruga Jovanka Broz dobili prilikom posete Fesu, kraljevskom i kulturnom centru Maroka. U Fesu su boravili na poziv marokanskog kralja Hasana Drugog, koji im je tom prilikom poklonio i imanje u Marakešu. katalog izložbe, mek povez, format 21 x 21 cm ,blago presavijena naslovna korica, ilustrovno, ćirilica, 159 strana

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta autorke! Ana Sec - Pincir Tatjana Bugarski Mnoge žetvene običaje zabeležene širom Evrope karakterišu pokušaji da se duh vegetacije sačuva nakon ubiranja plodova i deluje i sledeće godine, kako bi se nastavio vegetativni ciklus. Za Frejzera, najpoznatijeg utemeljivača antropologije, ovi običaji su nastali kao rezultat verovanja u duh žita. Domaći etnolozi su tokom XX veka mnoge običaje beležili i tumačili u skladu sa Frejzerovim teorijama. To su pretežno običaji vezani za poljoprivredne radove, kao i oni koji pripadaju božićnom ciklusu praznika. Korišćenje slame u obrednoobičajnoj praksi se, pri tome, pokazuje kao nit koja ih spaja. Običaj pletenja žetvenog venca zabeležen je u mnogim mestima Vojvodine, kod različitih etničkih zajednica. U setvi je naročito važnu ulogu imalo seme iz žetvenog venca od prethodne žetve, koje je mešano sa semenom za tu godinu. U nekim porodicama se prvo sejala pšenica iz prošlogodišnjeg žitnog venca, pa tek onda ostala pšenica. Božićna slama je jedan od najprepoznatljivijih simbola proslavljanja Božića. Mnogi zabeleženi običaji za Badnje veče i Božić su vezani za slamu, koja nas podseća na mesto rođenja Isusa Hrista. Pre večere je u kuću unošena slama. NJu je ritualno unosio domaćin ili domaćica, uz simbolično kvocanje i pijukanje dece. Prvo se prostirala po stolu – unakrst, a zatim se pokrivala vrećom i stolnjakom. Ranije se na Badnje veče jelo na podu – na slami. Slama se prostirala po čitavoj prostoriji, a uveče se i spavalo na njoj. Badnje veče i Božić karakterišu i drugi običaji koji podsećaju na Hristovo rođenje u pećini, na slami. U mnogim mestima Vojvodine su bili poznati ophodi vertepaša (betlehemara), koji su na Badnje veče obilazili kuće i izvodili predstave na temu Hristovog rođenja. Tom prilikom se nosio vertep – model crkve sa predstavom Hristovog rođenja. Obavezni deo svih ovih povorki bile su pesme, u kojima se, po pravilu, spominje Hristovo rođenje na slami. Slama je svakodnevno korišćena u domaćinstvu počev od građenja i pokrivanje kuća i štala, sve do izrade predmeta za potrebe domaćinstva: saćura za brašno, jaja i hleb; ukrasnih predmeta, užadi, šešira, košnica za pčele. Višak slame se, takođe, koristio, i to kao stočna hrana isečena na sitne komade i pomešana sa suvom hranom, kao postelja za domaće životinje. Vremenom su predmeti od slame iz seoskog života prešli u nove kulturne kontekste. Kao materijal za umetničko izražavanje i izradu predmeta posebne namene, slama je vremenom pronašla mesto u savremenom životu. Postala je simbol nekih novih vrednosti, upravo na tragovima onih značenja koja je imala kao deo verovanja i rituala, ali i njihovih kasnijih interpretacija koje pripadaju domenu folklorizma.

CeKaDe, 1987. Drugo, dopunjeno izdanje. Odlično očuvana. Tijesna mi bijaše pozornica Silna energija koja teče predstavom dobivena je ne samo redateljskom frazeologijom, što bi rekao Kamov atraktivnim spojevima, naturalističkih, mističnih, ekspresionističkih i simboličkih prizora zaodjevenih u spektakl, većiz velike predanosti ansambla ZKM: Slobodan Šnajder, Kamov, smrtopis, red. Branko Brezovec Tijesna mi bijaše pozornica Silna energija koja teče predstavom dobivena je ne samo redateljskom frazeologijom, što bi rekao Kamov atraktivnim spojevima, naturalističkih, mističnih, ekspresionističkih i simboličkih prizora zaodjevenih u spektakl, većiz velike predanosti ansambla Tijesna mi bijaše pozornica jer velebna je scenska mašta moja — parafraza stihova Janka Polića Kamova »tijesan mi bijaše vijek a velebna je duša moja« bio bi najkraći opis predstave Branka Brezovca prema jednoj od najboljih drama Slobodana Šnajdera Kamov, smrtopis, premijerno izvedenoj u Zagrebačkom kazalištu mladih. Vječni nemiri Šnajderov tekst, »freska iz života jednog problematičnog sveca«, kao u posljednjem samrtnom hropcu sabire drame života i književnosti Janka Polića Kamova, tog lica uvijek u prekršaju, u psovci, u vječnim nemirima što ih raspiruju Eros i Thanatos. U međuvremenu izmjenjuju se realni, snoviti i mitski prostori ispunjeni njegovim pobunama, koje Šnajder slaže u red: obitelj — društvo — zavičaj — žena, dramatizira njegove juriše na religiju, rad, ćudorednost, zakon. Mani Gotovac piše o Šnajderovu tekstu: »On pokazuje udes bića što je pokušalo svijetu ponuditi razliku« i svoj esej naslovljuje Misa za Kamova. Redatelj Branko Brezovec upravo tihom misom i započinje predstavu. Likovi Kamovljeva života i književnosti zakrabuljeni kukuljicama što prizivaju prizore Meštrovićeva reljefa Pieta u pol glasa mrmore gregorijanski koral. Suputnici njegova pakla skidaju kukuljice, iz poda se dižu stolovi oko kojih je okupljena Kamovljeva obitelj čiji je moto ispisan na stolnjacima: uči, štedi, radi. I Kamovljeva pobuna počinje, ali na način kakav samo Brezovec može smisliti. Pridodanim imenom Kamov, pobunjeni pjesnik prizivao je mit o Noinu sinu Kamu, koji je razgolitio pijana oca i bio proklet. Brezovec je Šnajderovoj drami učinio slično — razgolitio ju je (u doslovnom i metaforičkom smislu), no ne da je prokaže, nego da joj pojača šanse u ovom vremenu. Taj protivnik logocentrične tradicije stoga je od drame napravio, uvjetno rečeno, mjuzikl. Šnajderov tekst isprepleo je s pedesetak popularnih melodija uglavnom hrvatske i nešto eks-jugoslavenske estrade, koje je s odličnim smislom za kontekst odabrao Dario Bulić, a glazbeno preradio makedonski skladatelj Marjan Nećak. Pri uglazbljenju Smrtopisa Nećak se poslužio svim raspoloživim sredstvima prerađujući odabrane šlagere i rock u mnoštvo parafraziranih stilova, od opere, kantate do etna, dok su obrade iskorištene kao ironični komentari, asocijacije ili prepjevi te zajedno s Brezovčevim slikama i asocijacijama otvarale tekst novim slojevima čitanja, koji je slijedeći tragičnu sudbinu ukletoga buntovnika s početka stoljeća prizivao neke sličnosti i s današnjim vremenom. Spektakularan krajolik patnje Atraktivnim slikama u nekoliko planova redatelj je stvarao spektakularan krajolik patnje obojen satirikonskim slikama Erosa, kojima Kamov razara i poriče sve autoritete, oca (obitelj), crkvu (religiju), zavičaj (močvaru, blijedu ikonu) slijedeći trag svoga boga Dioniza na putu ka smrti kao zalogu slobode koju ne nalazi ni u njezinu prividu — putujućoj kazališnoj družini, ni kod salonskih revolucionara, ni tamo gdje ju je mislio naći — u tuđini. I svagdje ga prati, što Brezovac suptilno naglašava, kruh i krv. Kruh kao simbol doma i prezrene domovine (Khuen-Héderváry lomi domaći kruh), ali i kruh kao simbol vječnog opstanka misli. Krv kao tragovi biča, razdjevičenja, krv sušičavca, unutarnje krvarenje kojim je prožeta cijela predstava. Za stvaranje takva theatra mundi redatelj je pouzdane suradnike našao u kostimografkinji Doris Kristić, koreografkinji Jasni Frankić Brkljačić, a napose u scenografu Željku Zorici, koji maštovito širi prostorne i vremenske okvire, gradeći klaustrofobične prostore isto kao i bordele, čamce i brodove, koji će Kamova i Brezovca prenijeti u novu pečalbu. Jer mora se zapaziti da drugi dio postaje i Brezovčeva priča, gdje on sam sebe tematizira. Nakon scene gdje na brodu Galeb dekadentno društvo s Maršalom i opernom divom na čelu pjeva Kud plovi ovaj brod pojavljuje se plato nove pečalbe na koju asocira prepjev pjesme Barcelona, a u kojem se refren pjeva i kao Makedonija, no ta će slika postati jasna samo onima koji znaju da je redatelj posljednih desetak godina pečalbario u toj zemlji. Još je nekoliko asocijativnih nizova koje redatelj rasprostire po palimpsetu Šnajderova teksta, uključujući i poziciju sama autora u konteksu naše kulture, što predstavu povremeno zasićuje i čini je predugom, no i to je tipični Brezovec. Silna energija A šećer dolazi na kraju. Silna energija koja teče predstavom dobivena je ne samo redateljskom frazeologijom, što bi rekao Kamov atraktivnim spojevima, naturalističkih, mističnih, ekspresionističkih i simboličkih prizora zaodjevenih u spektakl, već iz velike predanosti ansambla. Mladi student Akademije Jasmin Telalović Kamova je prikazao teatralnošću tijela i glasa, suptilno naznačujući frojdovsku ikonografiju lika i dionizijske žudnje, bunt koji kliče Suncu. Nataši Dorčić namijenjena je uloga dvostruke figure, koja u sebi sadrži incestuozne žudnje glavnoga junaka. Igrala je majku i razbludnicu iz satirikonskih prizora te pokazala da može sve bez zadrške i srama s glumačkom prirodnošću i lakoćom koja očarava. Glumačke i pjevačke sposobnosti Galijana Pahora kao voditelja glumačke družine dragocjenost su, što naše kazalište premalo koristi. Šarmantna dijaboličnost njegova lika bila je jedan od važnih pokretača i pratitelja Kamovljeva puta, ono bakhovsko načelo zamamne i lažne slobode. Jednakom energijom spomenutima se pridružila i Suzana Brezovec (Kitty), ali i Pjer Meničanin, Danijel Ljuboja, Marica Vidušić, Damir Šaban, Katarina Bistrović Darvaš, Zoran Čubrilo i drugi. Jest da je predstava kao i u slučaju Meštra dvadesetak minuta preduga i da je i ovaj put redatelj pretjerao u gomilanju scena previše šireći asocijativna polja, ali to je Branko Brezovec. Gordana Ostović Slobodan Šnajder (Zagreb, 8. srpnja 1948.) je hrvatski pisac i publicist. Životopis Diplomirao je filozofiju i anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je suosnivač i urednik teatrološkog časopisa „Prolog“, te urednik edicije izdavačke kuće Cekade. Novele, eseje i kazališne komade objavljuje od 1966. godine. Od siječnja do lipnja 1993. bio je kolumnist dnevnika Glas Slavonije (Početnica za melankolike), a od 1994. do 2013. riječkog Novog lista (Opasne veze). Izbor političkih kolumna koje je pisao u riječkom “Novom listu” od 1994. do 1999. objavio je u knjizi “Kardinalna greška”, a od 1999. do sredine 2004. u knjizi “Umrijeti pod zvijezdom”. Kolumne, kao i drame, imaju svojih poštovatelja i oponenata. Od 2001. do 2004. bio je ravnatelj ZKM-a. Čest je suradnik 3-eg programa Hrvatskoga radija. Svoj prvi roman „Morendo“ objavio je 2012. Važnije praizvedbe Prva profesionalna izvedba bio je “Minigolf”, 1968, u tadašnjem Zagrebačkom dramskom kazalištu (danas Dramsko kazalište Gavella) u režiji Dina Radojevića. U zagrebačkom Hrvatskome narodnom kazalištu praizvedena su tri njegova djela, “Kamov, smrtopis” 1978. i “Držićev san” 1980. u režiji Ljubiše Ristića, te 2003. “Nevjesta od vjetra” u režiji Ivice Boban. “Kamov, smrtopis” izveden je 2003. u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji Branka Brezovca. “Dumanske tišine” idu u red njegovih izvođenijih tekstova: Varaždin, Bitola (režija Vlado Milčin), Zagreb, Rijeka (režija Zlatko Sviben), Novi Sad (režija Mira Erceg). Njegova drama koja je do danas predmet žestokih sporenja “Hrvatski Faust” imala je hrvatsku praizvedbu na Splitskom ljetu 1982. u režiji Dina Radojevića, da bi potom bila izvedena u Jugoslavenskom dramskom pozorištu u režiji Slobodana Unkovskog. Šnajderov “izlazak u svijet” počeo je godinom 1987. i upravo tim tekstom – kad je Roberto Ciulli u Theateru a.d. Ruhr postavio njegovu dramu “Hrvatski Faust”, odigravši je oko 100 puta u njemačkim zemljama, Europi i SAD. Posljednja predstava u kako-tako redovitom nizu bila je “Bauhaus”, ZKM, režija Paolo Magelli, početak 1990. U 1990-ima isključen je iz hrvatskog kazališta političkom represijom i njegove drame nisu igrane do jeseni 1999. kad je u varaždinskom HNK-u Petar Veček postavio post-socijalistički grand-guignol “Kod Bijelog labuda”. Kako se politička zabrana nije dala protegnuti na Europu, upravo su u tom razdoblju mnogi njegovi tekstovi igrani izvan domovine, od Irske do Izraela: “Hrvatski Faust” (1993. u bečkom Burgtheateru, režija Hans Hollmann); “Zmijin svlak” (Tübingen, praizvedba koju je režirao Manfred Weber), Mülheim (Roberto Ciulli), Frankfurt/Main, Veroli/Rim (režija Petar Veček, na jeziku izvornika), Oslo, Kopenhagen, Beč, Varšava, Krakov, Dublin, Beograd); “Utjeha sjevernih mora” (Frankfurt/Oder, praizvedba na njemačkom, režija Michael Funke, `Nevjesta od vjetra` (Bochum, na njemačkom, u režiji Wernera Schroetera). Miloš Lazin postavio je Šnajderovu dramu “Ines & Denise”, nastalu u naročitoj suradnji pisca i redatelja, praizvevši je u Sarajevu 1997. Iste godine drama je imala francusku premijeru u Villeneuve-lès-Avignon. Drama “Peto evanđelje”, pisana prema dnevniku Ilije Jakovljevića “Konclogor na Savi”, izvedena je u dvije verzije: njemačkoj, (Theater Kampnagel, Hamburg), te hrvatskoj (Zagreb, ZKM), obje 2004, u režiji Branka Brezovca. Praizvedba drame “Kosti u kamenu”, prema nekim elementima političke biografije Josipa Broza Tita, izvedena je (na makedonskom) u Bitoli, u režiji Branka Brezovca, 2007. godine. Tekst `Moja draga Tilla!`, pisan za lutke postavila je 2010. Kruna Tarle, u koprodukciji Zagrebačkog kazališta lutaka i berlinske lutkarske akademije HfS Ernst Busch, koja je svoju njemačku verziju istog naslova praizvela u Leverkusenu i Berlinu. Praizvedbu “Enciklopedije izgubljenog vremena” u Varaždinu, (2011) kao i praizvedbu “Kako je Dunda spasila domovinu” u Puli (Istarsko narodno kazalište, 2012), režirala je Snježana Banović. Nagrade i priznanja Nagrada Branko Gavella za dramu Hrvatski Faust (1982.) Nagrada Marin Držić za dramu Kosti u kamenu (2006.) Nagrada Marin Držić za dramu Kako je Dunda spasila domovinu (2008.) Nagrada Marin Držić za dramu Enciklopedija izgubljenog vremena (2009.) Priznanje Kraljevskog pozorišta Zetski dom s Cetinja, za najbolji dramski tekst inspiriran djelom i životom Danila Kiša, objavljen na cjelokupnom prostoru bivše Jugoslavije, za komediju “Enciklopedija izgubljenog vremena” (2010.) Počasni doktorat Univerziteta za audioviozualne umjetnosti ESRA u Skopju (2011.) Nagrada Meša Selimović za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada Radomir Konstantinović za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada Kočićevo pero za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada [email protected] za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada Mirko Kovač za roman Doba Mjedi (2016.) Nagrada Višnja Machiedo za najbolje književno-esejističko djelo napisano na hrvatskom jeziku za knjigu eseja `Umrijeti u Hrvatskoj` (2019.) Bibliografija Kamov (CKD, Zagreb 1978, 1987) YU ISBN 86-7091-061-6 Kamov, thanatographie (na francuskom, prijevod Nicolas Raljevic, Prozor edition, Paris 2019) ISBN 978-2-9558962-7-3 Hrvatski Faust (CKD, Zagreb 1981, 1988) YU Glasi iz Dubrave (CKD, Zagreb 1986) YU Radosna apokalipsa (IC Rijeka, Rijeka 1988) YU ISBN 86-7071-083-8 Kroatischer Faust (Burgtheater, Vienna 1993) Utjeha sjevernih mora (Durieux, Zagreb 1996) ISBN 953-188-057-3 Knjiga o sitnom, proza (Konzor, Zagreb 1996) ISBN 953-6317-28-1 Kardinalna greška (Novi list – Adamić, Rijeka 1999) ISBN 953-6531-52-6 La dépouille du serpent, (na francuskom, prijevod Mireille Robin, L`espace d`un instant, Pariz 2002) ISBN 2-9516638-6-2 Nevjesta od vjetra (Durieux, Zagreb 2003) ISBN 953-188-165-0 Umrijeti pod zvijezdom (Novi list – Adamić, Rijeka 2005) ISBN 953-219-236-0 Le Faust croate (prijevod Mireille Robin, L`espace d`un instant, Pariz 2005) ISBN 2-915037-17-5 Odabrana djela kod Prometeja, Zagreb, devet svezaka u tri kola, 2005-2007: Knjiga o sitnom, proza, dramoleti, sv. prvi (Prometej, Zagreb 2005) ISBN 953-6460-51-3 Kaspariana, eseji, sv. drugi (Prometej, Zagreb 2005) ISBN 953-6460-52-1 Smrtopis, drame, sv. treći (Prometej, Zagreb 2005) ISBN 953-6460-53-X Početnica za melankolike, sv. četvrti (Prometej, Zagreb 2006) ISBN 953-6460-63-7 Radosna apokalipsa, eseji, kritike; sv. peti (Prometej, Zagreb 2006) ISBN 953-6460-63-7 Bosanske drame, sv. šesti (Prometej, Zagreb 2006) ISBN 953-6460-63-7 San o mostu, sv. sedmi (Prometej, Zagreb 2007) ISBN 978-953-6460-76-2 Neka gospođica B., sv. osmi (Prometej, Zagreb 2007) ISBN 978-953-6460-77-9 Faustova oklada, sv. deveti (Prometej, Zagreb 2007) ISBN 978-953-6460-78-6 505 s crtom, pripovijetke (Profil International, Zagreb 2007) ISBN 978-953-12-0551-1 Kosti u kamenu, drama (Kazalište, Vol. XVII, No. 37/38, 2009) Morendo, roman (Profil International, Zagreb 2011) ISBN 978-953-319-264-2 Hrvatski Faust i drugi drami (na makedonskom, izbor i prijevod Jelena Lužina), BLESOK, Skopje 2011) Le Cinquième évangile (L`espace d`un instant, Pariz 2012) ISBN 978-2-915037-66-1 Tri pjesi (na ruskom, izbor Larisa Savelljeva, prijevod Natalija Vagapova, Larisa Saveljeva, Tri kvadrata, Moskva, 2012) ISBN 978-5-94607-171-0 Svjetlucanje kome, časopis Forum, broj 1-3, Zagreb, 2015. ISSN 0015-8445 Umrijeti u Hrvatskoj : pet eseja (Fraktura, Zagreb 2019), ISBN 978-953358129-3 Doba mjedi (TIM press, Zagreb 2015) ISBN 978-953-8075-11-7 II. izdanje (TIM press, Zagreb 2016) ISBN 978-953-8075-19-3 III. izdanje (TIM press, Zagreb 2018) ISBN 978-953-8075-36-0 IV. hrvatsko odnosno I. srpsko izdanje (Akademska knjiga, Novi Sad 2021), ISBN 978-86-6263-347-7 V. izdanje (Fraktura, Zagreb 2022) ISBN 978-953839801-8 Doba brona (na slovenskom, prijevod Sonja Polanc, V.B.Z. Ljubljana, Ljubljana 2017) ISBN 978-961-6468-97-8 Исцелување на светот (Isceluvanje na svetot, na makedonskom, prijevod Vladimir Jankovski, Antolog, Skopje 2018) ISBN 978-608-243-314-1 Reparatur der Welt (na njemačkom, prijevod Mirjana i Klaus Wittmann, Paul Zsolnay Verlag, Wien 2019) ISBN 978-3-552-0592-4-5 La riparazione del mondo (na talijanskom, prijevod Alice Parmeggiani, Solferino, Milano 2019) ISBN|978-88-282-0273-8 Die Reparatie van de wereld (na nizozemskom, prijevod Roel Schuyt, Wereldbibliothek, Amsterdam 2020) ISBN 978 90 284 5046 2 La reparation du monde (na francuskom, prijevod Harita Wybrands, Liana Levi, Pariz 2021) ISBN 979-10-349-0349-8 Мідна доба (Midna doba, na ukrajinskom, prijevod Andrij Ljubka, НОРА-ДРУК, Kijev 2021) ISBN 978-966-688-055-3 Rézkorszak (na mađarskom, prijevod Csordás Gábor, Vince Kiadó, Budimpešta 2022) ISBN 978-963-3031-09-4 Боснійські драми (Bosnijski drami, in Ukrainian, na ukrajinskom, prijevod Ala Tatarenko,Vidavnictvo Aneti Antonenko, Lavov 2021) ISBN