Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveŔtenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaŔu mail adresu.
26-38 od 38 rezultata
26-38 od 38 rezultata
Prati pretragu "Srpski jezik za 2. razred osnovne škole(radna sveska)"
Vi se opustite, Gogi Äe Vas obavestiti kad pronaÄe nove oglase za tražene kljuÄne reÄi.
Gogi Äe vas obavestiti kada pronaÄe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene saÄuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i saÄuvate trenutno stanje
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! 1946. Ilustracije: Ivo Kusanic Branko ÄopiÄ (HaÅ”ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 ā Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski književnik. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u rodnom mestu, nižu gimnaziju u BihaÄu, a uÄiteljsku Å”kolu pohaÄao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrÅ”io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priÄu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeÄu ostalih, prevoÄena na engleski, nemaÄki, francuski i ruski jezik. Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. IzvrÅ”io je samoubistvo skokom sa mosta Bratstva i jedinstva.[2] U ÄopiÄevim delima dominiraju teme iz života ljudi iz Bosanske krajine i NarodnooslobodilaÄkog rata. Branko ÄopiÄ roÄen je 1. januara 1915. godine u selu HaÅ”anima pod planinom GrmeÄom.[3] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric Nidžo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Äetiri godine, umro mu je otac. ÄopiÄ je, zajedno sa mlaÄim bratom i sestrom, ostao da živi pored majke Soje, dede Radeta i strica Nidže. Prva proÄitana knjiga bila mu je āMigel Servantesā koju je, negde u treÄem razredu, kupio od uÄiteljice. U toj knjizi bio je opisan život slavnog Å”panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana āDon Kihotā. SledeÄe proÄitane knjige bile su āDoživljaji jednog vukaā, pa āDoživljaji jedne kornjaÄeā.[4] Branko ÄopiÄ, Mira AleÄkoviÄ i Blaže Koneski u partizanima (1944). Prvo Å”tampano delo objavio je sa Äetrnaest godina u omladinskom Äasopisu āVenacā 1928. godine. ÄopiÄ je pohaÄao uÄiteljsku Å”kolu u Banjoj Luci i Sarajevu, a zavrÅ”io u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeÄ kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe pažnju književne kritike, izmeÄu ostalog piÅ”uÄi u āPoliticiā, gde mu je urednik Živko MiliÄeviÄ u književnom dodatku objavio tek Å”estu poslatu pripovetku ā āSmrtno ruvo Soje Äubriloveā ( (Politika, 8. 5. 1936). āTaj datum sam zapamtio za Äitav životā, ispovedao se docnije. āImao sam dvadeset jednu godinuā¦ Zaredao ja onda da objavljujem priÄe u āPoliticiā, mjeseÄno po dvije, Äak i triā¦ ā.[5] 1939. godine je dobio novoustanovljenu nagradu āMilan RakiÄā. U martu 1941. je dobio nagradu za delo `Borci i begunci`.[6] UoÄi Drugog svetskog rata nalazio se u ÄaÄkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuÅ”ao da pruži otpor neprijatelju kod MrkonjiÄ Grada. Posle toga je otiÅ”ao u svoj rodni kraj, a sa poÄetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meÄu njima ostao tokom cele narodnooslobodilaÄke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, književnikom Skenderom KulenoviÄem. Posle rata jedan je od osnivaÄa deÄjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poÄeo profesionalno da se bavi književnoÅ”Äu.[7] Smatra se jednim od najveÄih deÄjih pisaca roÄenih na jugoslovenskim prostorima. Dela su mu prevoÄena na ruski, engleski, francuski, nemaÄki, ukrajinski, poljski, ÄeÅ”ki, bugarski, rumunski, slovenaÄki i maÄarski jezik. Bio je Älan SANU i ANUSRBiH. Celi radni i životni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ÄopiÄ je proveo u Beogradu, ali je Äesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim državama. Za književni rad dobio je, meÄu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoÅ”evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Svoj stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je živeo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[8] PuriÅ”a ÄorÄeviÄ je 2015. godine režirao dokumentarni film āMala moja iz Bosanske Krupeā posveÄen Branku ÄopiÄu.[9] Svake godine se održava simpozijum o Branku ÄopiÄu, 2019. je bio u BeÄu.[10] Književni opus Njegova prozna dela prožeta su lirikom i živopisnim realistiÄkim slikanjem seoskog života, poznavanjem života i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i živoÅ”Äu duha. Kreirao je mnoÅ”tvo upeÄatljivih i živopisnih likova i dogaÄaja nadahnutom pripovedaÄkom tehnikom koristeÄi svež, soÄan i slikovit jezik pri Äemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmeÄkom zaviÄaju. ÄopiÄa su doratnim pripovetkama najviÅ”e zanimali siromaÅ”ni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadniÄari, i on je o svima njima priÄao sa brižnim, zaÅ”titniÄkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama ÄopiÄ je nadahnuto opisivao herojske podvige, muÄeniÅ”tvo i samopregor svojih junaka. PoÄetkom 1950ih godina ÄopiÄ je poÄeo da piÅ”e i satiriÄne priÄe u kojima je oÅ”tro kritikovao ružne pojave u tadaÅ”njici. Jedna od takvih priÄa bila je i āJeretiÄka priÄaā objavljena u āJežuā koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca uÄestvovao je i Broz koji je rekao da on liÄno takvu satiru neÄe dozvoliti, ali da pisac neÄe biti ni uhapÅ”en.[11] Književni istoriÄar Ratko PekoviÄ napisao je knjigu āSudanije Branku ÄopiÄuā u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca. Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog književnog talenta viÅ”e odgovarale kraÄe forme ā pripovetke i novele. Romani āProlomā i āGluvi barutā slikaju uÄeÅ”Äe seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a āNe tuguj bronzana stražoā prilagoÄavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima života u Vojvodini. Glavnina ÄopiÄevog proznog opusa humoristiÄki je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najtežim životnim trenucima znaju da saÄuvaju vedrinu i da se nasmeju Äak i vlastitoj nevolji. Sem toga, ÄopiÄ je od onih pisaca koji su svoj posmatraÄki talenat naroÄito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka. Iako je ÄopiÄ bio pisac epske Å”irine i zamaha sa uroÄenim pripovedaÄkim i humoristiÄkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska žica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaža veÄ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta ÄopiÄeva poetska žica naroÄito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci āOgnjeno raÄanje domovineā. Branko ÄopiÄ je cenjen i kao deÄji pisac, prvenstveno zahvaljujuÄi živoj maÅ”ti i daru za spretno uobliÄavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humoristiÄkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, meÄu kojima su i dva romana. Dela Grob Branka ÄopiÄa u Aleji zaslužnih graÄana na beogradskom Novom groblju Zbirke pripovedaka Pod GrmeÄom (1938), Borci i bjegunci (1939),[12] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Å”kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humoristiÄke priÄe (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), Doživljaji Nikoletine BursaÄa (1955), DjeÄak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaÅ”ta sljezove boje (1970); Vasilisa i monah (1975); Skiti jure zeca (1977); Romani Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana stražo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaÄu (1975); Zbirke pesama Ognjeno raÄanje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeÄe (1947); Komedije Doživljaji Vuka Bubala Odumiranje meÄeda Dela za decu U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke PriÄe partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme Družina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza Doživljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priÄe (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme SunÄana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme Ježeva kuÄica (1949), pesma PriÄe ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i maÄka (1952), pripovetke Doživljaji maÄka ToÅ”e (1954), pripovetke Raspjevani cvrÄak (1955), pesme Lalaj Bao, Äarobna Å”uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tužne bajke (1958), pripovetke VeÄernje priÄe, (1958), priÄe u stihu Djeda TriÅ”in mlin (1960), zbirka pesama PriÄe zanesenog djeÄaka (1960), pripovetke MagareÄe godine (1960), roman Ribar i maÄak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Äarobna Å”uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke PriÄe za najmlaÄe (1963), pripovetke Å arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke. Sabrana dela objavljena u 12 knjiga 1960. objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV Igrani filmovi ŽivjeÄe ovaj narod (1947), dugometražni film, originalni scenario, režija Nikola PopoviÄ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometražni film, originalni scenario, režija Nikola PopoviÄ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaÄ (1964), dugometražni film, ekranizacija istoimenog romana, režija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometražni film, ekranizacija istoimenog romana, režija Soja JovanoviÄ, Avala film, Beograd HajduÄka vremena (1977), dugometražni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, režija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometražni film, po motivima istoimenog romana, režija Bahrudin Bato ÄengiÄ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb Vidi joÅ” OÅ āBranko ÄopiÄā Banja Luka Narodna biblioteka āBranko ÄopiÄā u ÄajniÄu Narodna biblioteka āBranko ÄopiÄā u Brodu Dijapazon ā Branko ÄopiÄ OÅ āBranko ÄopiÄā (Prijedor) Biblioteka āBranko ÄopiÄā (VraniÄ) Biblioteka āLaza KostiÄā Äukarica āTribina književnosti za decu āBranko ÄopiÄā
OmotaÄ kao na slikama unutra lepo oÄuvana za svoje godine Retko! Prvo izd. 1939 Branko ÄopiÄ (HaÅ”ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 ā Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski književnik. Pisao je poeziju, pripovetke i romane, a proslavio se svojim priÄama za decu i mlade, Äesto smeÅ”tenim u vreme Drugog svetskog rata u revolucionarnoj Jugoslaviji, pisanim sa karakteristiÄnim ÄopiÄevim humorom u vidu podsmeha, satire i ironije. Kao profesionalni pisac, ÄopiÄ je bio veoma popularan i mogao je da se proda u velikom broju primeraka. To mu je omoguÄilo da živi iskljuÄivo od svojih spisa, Å”to je bilo retkost za tadaÅ”nje jugoslovenske pisce. MeÄutim, kvalitet njegovih spisa doveo ga je do ukljuÄivanja u nastavni plan i program osnovne Å”kole, Å”to je znaÄilo da su neke od njegovih priÄa naÅ”le put u udžbenicima, a neki romani postali obavezna lektira. PoÄetkom 1950-ih pisao je i satiriÄne priÄe, kritikujuÄi druÅ”tvene i politiÄke anomalije i liÄnosti iz tadaÅ”njeg politiÄkog života zemlje, zbog Äega je smatran disidentom i ājeretikomā, i morao je da se objaÅ”njava partijskoj hijerarhiji. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u rodnom mestu, nižu gimnaziju u BihaÄu, a UÄiteljsku Å”kolu pohaÄao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrÅ”io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priÄu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeÄu ostalih, prevoÄena na engleski, nemaÄki, francuski i ruski jezik. Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH). IzvrÅ”io je samoubistvo skokom sa Mosta bratstva i jedinstva, 26. marta 1984. godine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu.[2] Biografija[uredi | uredi izvor] Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor] ÄopiÄ je roÄen 1. januara 1915. godine[3][4] u selu HaÅ”ani, kod Bosanske Krupe, u Bosanskoj krajini, u zapadnoj Bosni.[5][6] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik Austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric Nidžo, srpski dobrovoljac, borio se u Srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Äetiri godine, umro mu je otac. ÄopiÄ je, zajedno sa mlaÄim bratom i sestrom, ostao da živi pored majke Soje, dede Radeta i strica Nidže.[7] Prva proÄitana knjiga bila mu je Migel Servantes koju je, negde u treÄem razredu, kupio od uÄiteljice. U toj knjizi bio je opisan život slavnog Å”panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana Don Kihot. SledeÄe proÄitane knjige bile su Doživljaji jednog vuka, pa Doživljaji jedne kornjaÄe.[8] Prvo Å”tampano delo objavio je sa Äetrnaest godina u omladinskom Äasopisu Venac, 1928. godine. Osnovnu Å”kolu je zavrÅ”io u rodnom mestu, a nižu gimnaziju u BihaÄu. ÄopiÄ je pohaÄao UÄiteljsku Å”kolu u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, a zavrÅ”io u Karlovcu. Po zavrÅ”etku UÄiteljske Å”kole, upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu, na grupu za pedagogiju, i diplomirao 1940. godine. VeÄ kao student, afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe pažnju književne kritike, izmeÄu ostalog piÅ”uÄi u āPoliticiā, gde mu je urednik Živko MiliÄeviÄ u književnom dodatku objavio tek Å”estu poslatu pripovetku ā Smrtno ruvo Soje Äubrilove (Politika, 8. 5. 1936). āTaj datum sam zapamtio za Äitav životā, ispovedao se docnije. āImao sam dvadeset jednu godinuā¦ Zaredao ja onda da objavljujem priÄe u āPoliticiā, mjeseÄno po dvije, Äak i triā¦ ā.[9][10] Priznao je da se po dolasku u Beograd 1936. godine āplaÅ”io velikog gradaā i da je posebno brinuo da bi se mogao izgubiti.[11] Život tokom rata[uredi | uredi izvor] Branko ÄopiÄ, Mira AleÄkoviÄ i Aco Å opov u partizanima (1944). 1939. godine je dobio novoustanovljenu Nagradu āMilan RakiÄā.[12] UoÄi Drugog svetskog rata, nalazio se u ÄaÄkom bataljonu u Mariboru. Pozvali su ga da bude Älan KrajiÅ”kog proleterskog odreda.[13] U borbama pod GrmeÄom izgubio je brata Rajka i sestru Smiljku, koja je imala 21 godinu.[13] U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuÅ”ao da pruži otpor neprijatelju kod MrkonjiÄ Grada. Posle toga je otiÅ”ao u svoj rodni kraj, a sa poÄetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meÄu njima ostao tokom cele NarodnooslobodilaÄke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, književnikom Skenderom KulenoviÄem.[traži se izvor] Tokom ustanka u Bosanskoj krajini 1941. godine odlazi u partizane i u njihovim redovima ostaje do kraja Drugog svetskog rata.[14] U martu 1941. je dobio nagradu za delo Borci i begunci.[15] Bio je politiÄki komesar svog odreda, ratni dopisnik lista Borba i kulturni proleter.[10] Taj period njegovog života uticao je na veliki deo njegovog književnog rada, Å”to se može videti po temama o kojima Äe dalje pisati. Posle rata, jedan je od osnivaÄa deÄjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poÄeo profesionalno da se bavi književnoÅ”Äu.[16] Život nakon rata[uredi | uredi izvor] Dobitnik je Partizanske spomenice 1941.[14] Po zavrÅ”etku rata vratio se u Beograd gde je do 1949. radio kao urednik u nekoliko Äasopisa, ukljuÄujuÄi i deÄji Äasopis Pionir.[10] 16. decembra 1965. postao je vanredni Älan Srpske akademije nauka i umetnosti, a 7. marta 1968. izabran je u punopravno Älanstvo. Bio je i Älan Akademije nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH).[17] Dela su mu prevoÄena na ruski, engleski, francuski, nemaÄki, ukrajinski, poljski, ÄeÅ”ki, bugarski, rumunski, slovenaÄki i maÄarski jezik. Svoju životnu saputnicu Bogdanku Cicu IliÄ, pedijatra, upoznao je krajem 1945. godine, venÄali su se pet godina kasnije. Poslednju deceniju života proveli su u zgradi preko puta āBeograÄankeā.[13] U jednom intervjuu, poznati pisac priÄao je i o politici, o svojoj Äuvenoj āJeretiÄkoj priÄiā zbog koje ga je partija proganjala i na kraju iskljuÄila iz svojih redova. Tito je na kongresu AFŽ-a u Zagrebu besno rekao za njega: āOn laže, on je izneo neistinu.ā A na to je Titu bez pardona odgovorila Brankova majka Stoja: āMoj Branko nikad ne laže.ā[13] ā āA ja Å”ta Äu posle svih tih pretnji, na vrata stana zalepim iseÄak iz novina u kojima su prenete Titove reÄi da me ipak neÄe uhapsiti. Tako sam se branio, ako doÄu da me vode u bajbok, kada proÄitaju tekst na vratima, neÄe imati hrabrosti da zazvoneā, priÄao je ÄopiÄ.[18] ā Pozni dani i smrt[uredi | uredi izvor] Celi radni i životni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ÄopiÄ je proveo u Beogradu, ali je Äesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim državama. Pisac je izvrÅ”io samoubistvo uveÄe 26. marta 1984. godine, bacivÅ”i se sa Savskog mosta na kej pored reke.[19] Književno delo[uredi | uredi izvor] Sto godina od roÄenja Branka ÄopiÄa; poÅ”tanska markica. Najranije od 1951. godine do smrti, Branko ÄopiÄ je bio profesionalni pisac, koji je živeo iskljuÄivo od svojih spisa, jer su se njegove knjige, zbog njegove popularnosti, prodavale u milionskim tiražima, kako u Jugoslaviji, tako i u inostranstvu.[20] Njegova prva objavljena pripovetka bila je Smrtno ruvo Soje Äubrilove (āPosmrtni ogrtaÄ Soje Äubriloveā), Å”tampana 1936. godine u beogradskom dnevnom listu Politika. Urednik Politike Žika MiliÄeviÄ bio je poznat po svojoj strogosti i u poÄetku je odbijao mnoge druge ÄopiÄeve priÄe, ali je nastavio da ih piÅ”e i Å”alje MiliÄeviÄu sve dok nije odluÄio da ih Å”tampa u novinama. MiliÄeviÄ je obeÄao da Äe svakog meseca objavljivati po dve njegove priÄe, ako budu dobre. Pre 1941. godine i izbijanja Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, Politika je objavila 125 njegovih priÄa. Ovu saradnju sa Politikom, ÄopiÄ je smatrao āvelikim podsticajemā i āpoÄetkom ozbiljne književne afirmacijeā. Prvu zbirku pripovedaka ÄopiÄ je objavio 1938. godine i nastavio da piÅ”e tokom celog rata. Prve dve objavljene zbirke, pod naslovima Pod GrmeÄom i Borci i bjegunci, posvetio je svojoj domovini, Bosni i Hercegovini.[21] Ove zbirke pripovedaka dokazale su njegov pripovedaÄki dar, a usledile su i druge, meÄu kojima i Planinci. Godine 1939. dobio je Nagradu āMilan RakiÄā, sa novÄanom nagradom od 1.000 dinara, zbog Äega je proglasio āBio sam bogatiji od caraā. Bio je urednik Äasopisa Pionir od 1944. do 1949. godine i Älan redakcije Savremenika. Regionalni znak njegove proze prepoznaje se u likovima, lokacijama, temama i jeziku njegovog rodnog kraja, Bosanske krajine. Njegova predratna proza bila je pretežno lirska (zbirke Rosa na bajonetima, 1946), Sveti magarac i druge priÄe, Surova Å”kola, 1948. ali je posle rata lirsko podredio ideoloÅ”kom i druÅ”tveno angažovanom. Njegove pripovetke Äesto su opisivane kao āpriÄe deÄaka sanjaraā. Objavio je zbirke pesama Ognjeno raÄanje domovine i Ratnikovo proljeÄe. Ostale zbirke pripovedaka Ljubav i smrt. ÄopiÄ je ratne pripovetke obogatio humorom i komiÄnim elementima, dok je u romanima Prolom i Gluvi barut dao Å”iroku prozu freske prvih ratnih godina u Bosanskoj Krajini. Prekretnica u njegovom posleratnom razvoju bila je Doživljaji Nikoletine BursaÄa. Romani Ne tuguj, bronzana stražo i Osma ofanziva bave se državno organizovanom kolonizacijom stanovniÅ”tva Krajine u pokrajinu Vojvodinu. Zbirku BaÅ”ta sljezove boje otvara pismo koje je ÄopiÄ pisao svom pokojnom prijatelju Ziji DizdareviÄu (1916ā42). U njemu, ÄopiÄ postavlja okvir pisanja kao spas od smrti i mraÄnih vizija konjanika apokalipse. On svet sagledava iz perspektive dobrih ābudalaā, ali uprkos donkihotovskom žaru i humoru, probija se oseÄaj tuge, strepnje, razoÄaranja i antiutopijskih situacija. U nastavku, Dani crvenog sljeza (prev.āāDani crvenog sljezaā), sve to evoluira u kolaps druÅ”tvenih ideala kao skupo plaÄenih iluzija. Pisao je i deÄiju poeziju i prozu. Najpoznatija dela su PriÄe partizanke, Nasmejana sveska, U carstvu leptirova i medveda, Vratolomne priÄe, Ježeva kuÄica, Doživljaji maÄka ToÅ”e, Orlovi rano lete, itd. Nagrade i poÄasti[uredi | uredi izvor] Spomenik Branku ÄopiÄu u banjaluÄkom muzeju. Smatra se jednim od najveÄih deÄjih pisaca roÄenih na jugoslovenskim prostorima. Za književni rad dobio je, meÄu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoÅ”evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja, meÄu kojima su ā Orden jugoslovenske zastave sa lentom, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden Republike sa srebrnim vencem i Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima. Svoj stan u Beogradu, Ulica kralja Milana 23, u kom je živeo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[22] PuriÅ”a ÄorÄeviÄ je 2015. godine režirao dokumentarni film āMala moja iz Bosanske Krupeā posveÄen Branku ÄopiÄu.[23] Svake godine se održava simpozijum o Branku ÄopiÄu, 2019. je bio u BeÄu.[24] Dela[uredi | uredi izvor] Zbirke pripovedaka[uredi | uredi izvor] Pod GrmeÄom (1938), Borci i bjegunci (1939),[25] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Å”kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humoristiÄke priÄe (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), Doživljaji Nikoletine BursaÄa (1955), DjeÄak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaÅ”ta sljezove boje (1970), Vasilisa i monah (1975), Skiti jure zeca (1977); Romani[uredi | uredi izvor] Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana stražo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaÄu (1975); Zbirke pesama[uredi | uredi izvor] Ognjeno raÄanje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeÄe (1947); Komedije[uredi | uredi izvor] Doživljaji Vuka Bubala, Odumiranje meÄeda; Dela za decu[uredi | uredi izvor] U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke PriÄe partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme Družina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza Doživljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priÄe (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme SunÄana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme Ježeva kuÄica (1949), pesma PriÄe ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i maÄka (1952), pripovetke Doživljaji maÄka ToÅ”e (1954), pripovetke Raspjevani cvrÄak (1955), pesme Lalaj Bao, Äarobna Å”uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tužne bajke (1958), pripovetke VeÄernje priÄe, (1958), priÄe u stihu Djeda TriÅ”in mlin (1960), zbirka pesama PriÄe zanesenog djeÄaka (1960), pripovetke MagareÄe godine (1960), roman Ribar i maÄak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Äarobna Å”uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke PriÄe za najmlaÄe (1963), pripovetke Å arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke Sabrana dela[uredi | uredi izvor] objavljena u 12 knjiga 1960, objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV[uredi | uredi izvor] Igrani filmovi ŽivjeÄe ovaj narod (1947), dugometražni film, originalni scenario, režija Nikola PopoviÄ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometražni film, originalni scenario, režija Nikola PopoviÄ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaÄ (1964), dugometražni film, ekranizacija istoimenog romana, režija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometražni film, ekranizacija istoimenog romana, režija Soja JovanoviÄ, Avala film, Beograd HajduÄka vremena (1977), dugometražni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, režija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometražni film, po motivima istoimenog romana, režija Bahrudin Bato ÄengiÄ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb
Retko Prvo izd. 1938 Branko ÄopiÄ (HaÅ”ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 ā Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski književnik. Pisao je poeziju, pripovetke i romane, a proslavio se svojim priÄama za decu i mlade, Äesto smeÅ”tenim u vreme Drugog svetskog rata u revolucionarnoj Jugoslaviji, pisanim sa karakteristiÄnim ÄopiÄevim humorom u vidu podsmeha, satire i ironije. Kao profesionalni pisac, ÄopiÄ je bio veoma popularan i mogao je da se proda u velikom broju primeraka. To mu je omoguÄilo da živi iskljuÄivo od svojih spisa, Å”to je bilo retkost za tadaÅ”nje jugoslovenske pisce. MeÄutim, kvalitet njegovih spisa doveo ga je do ukljuÄivanja u nastavni plan i program osnovne Å”kole, Å”to je znaÄilo da su neke od njegovih priÄa naÅ”le put u udžbenicima, a neki romani postali obavezna lektira. PoÄetkom 1950-ih pisao je i satiriÄne priÄe, kritikujuÄi druÅ”tvene i politiÄke anomalije i liÄnosti iz tadaÅ”njeg politiÄkog života zemlje, zbog Äega je smatran disidentom i ājeretikomā, i morao je da se objaÅ”njava partijskoj hijerarhiji. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u rodnom mestu, nižu gimnaziju u BihaÄu, a UÄiteljsku Å”kolu pohaÄao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrÅ”io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priÄu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeÄu ostalih, prevoÄena na engleski, nemaÄki, francuski i ruski jezik. Bio je Älan Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH). IzvrÅ”io je samoubistvo skokom sa Mosta bratstva i jedinstva, 26. marta 1984. godine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih graÄana na Novom groblju u Beogradu.[2] Biografija[uredi | uredi izvor] Detinjstvo i mladost[uredi | uredi izvor] ÄopiÄ je roÄen 1. januara 1915. godine[3][4] u selu HaÅ”ani, kod Bosanske Krupe, u Bosanskoj krajini, u zapadnoj Bosni.[5][6] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik Austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric Nidžo, srpski dobrovoljac, borio se u Srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Äetiri godine, umro mu je otac. ÄopiÄ je, zajedno sa mlaÄim bratom i sestrom, ostao da živi pored majke Soje, dede Radeta i strica Nidže.[7] Prva proÄitana knjiga bila mu je Migel Servantes koju je, negde u treÄem razredu, kupio od uÄiteljice. U toj knjizi bio je opisan život slavnog Å”panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana Don Kihot. SledeÄe proÄitane knjige bile su Doživljaji jednog vuka, pa Doživljaji jedne kornjaÄe.[8] Prvo Å”tampano delo objavio je sa Äetrnaest godina u omladinskom Äasopisu Venac, 1928. godine. Osnovnu Å”kolu je zavrÅ”io u rodnom mestu, a nižu gimnaziju u BihaÄu. ÄopiÄ je pohaÄao UÄiteljsku Å”kolu u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, a zavrÅ”io u Karlovcu. Po zavrÅ”etku UÄiteljske Å”kole, upisao se na Filozofski fakultet u Beogradu, na grupu za pedagogiju, i diplomirao 1940. godine. VeÄ kao student, afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe pažnju književne kritike, izmeÄu ostalog piÅ”uÄi u āPoliticiā, gde mu je urednik Živko MiliÄeviÄ u književnom dodatku objavio tek Å”estu poslatu pripovetku ā Smrtno ruvo Soje Äubrilove (Politika, 8. 5. 1936). āTaj datum sam zapamtio za Äitav životā, ispovedao se docnije. āImao sam dvadeset jednu godinuā¦ Zaredao ja onda da objavljujem priÄe u āPoliticiā, mjeseÄno po dvije, Äak i triā¦ ā.[9][10] Priznao je da se po dolasku u Beograd 1936. godine āplaÅ”io velikog gradaā i da je posebno brinuo da bi se mogao izgubiti.[11] Život tokom rata[uredi | uredi izvor] Branko ÄopiÄ, Mira AleÄkoviÄ i Aco Å opov u partizanima (1944). 1939. godine je dobio novoustanovljenu Nagradu āMilan RakiÄā.[12] UoÄi Drugog svetskog rata, nalazio se u ÄaÄkom bataljonu u Mariboru. Pozvali su ga da bude Älan KrajiÅ”kog proleterskog odreda.[13] U borbama pod GrmeÄom izgubio je brata Rajka i sestru Smiljku, koja je imala 21 godinu.[13] U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuÅ”ao da pruži otpor neprijatelju kod MrkonjiÄ Grada. Posle toga je otiÅ”ao u svoj rodni kraj, a sa poÄetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meÄu njima ostao tokom cele NarodnooslobodilaÄke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, književnikom Skenderom KulenoviÄem.[traži se izvor] Tokom ustanka u Bosanskoj krajini 1941. godine odlazi u partizane i u njihovim redovima ostaje do kraja Drugog svetskog rata.[14] U martu 1941. je dobio nagradu za delo Borci i begunci.[15] Bio je politiÄki komesar svog odreda, ratni dopisnik lista Borba i kulturni proleter.[10] Taj period njegovog života uticao je na veliki deo njegovog književnog rada, Å”to se može videti po temama o kojima Äe dalje pisati. Posle rata, jedan je od osnivaÄa deÄjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poÄeo profesionalno da se bavi književnoÅ”Äu.[16] Život nakon rata[uredi | uredi izvor] Dobitnik je Partizanske spomenice 1941.[14] Po zavrÅ”etku rata vratio se u Beograd gde je do 1949. radio kao urednik u nekoliko Äasopisa, ukljuÄujuÄi i deÄji Äasopis Pionir.[10] 16. decembra 1965. postao je vanredni Älan Srpske akademije nauka i umetnosti, a 7. marta 1968. izabran je u punopravno Älanstvo. Bio je i Älan Akademije nauka i umetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH).[17] Dela su mu prevoÄena na ruski, engleski, francuski, nemaÄki, ukrajinski, poljski, ÄeÅ”ki, bugarski, rumunski, slovenaÄki i maÄarski jezik. Svoju životnu saputnicu Bogdanku Cicu IliÄ, pedijatra, upoznao je krajem 1945. godine, venÄali su se pet godina kasnije. Poslednju deceniju života proveli su u zgradi preko puta āBeograÄankeā.[13] U jednom intervjuu, poznati pisac priÄao je i o politici, o svojoj Äuvenoj āJeretiÄkoj priÄiā zbog koje ga je partija proganjala i na kraju iskljuÄila iz svojih redova. Tito je na kongresu AFŽ-a u Zagrebu besno rekao za njega: āOn laže, on je izneo neistinu.ā A na to je Titu bez pardona odgovorila Brankova majka Stoja: āMoj Branko nikad ne laže.ā[13] ā āA ja Å”ta Äu posle svih tih pretnji, na vrata stana zalepim iseÄak iz novina u kojima su prenete Titove reÄi da me ipak neÄe uhapsiti. Tako sam se branio, ako doÄu da me vode u bajbok, kada proÄitaju tekst na vratima, neÄe imati hrabrosti da zazvoneā, priÄao je ÄopiÄ.[18] ā Pozni dani i smrt[uredi | uredi izvor] Celi radni i životni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ÄopiÄ je proveo u Beogradu, ali je Äesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim državama. Pisac je izvrÅ”io samoubistvo uveÄe 26. marta 1984. godine, bacivÅ”i se sa Savskog mosta na kej pored reke.[19] Književno delo[uredi | uredi izvor] Sto godina od roÄenja Branka ÄopiÄa; poÅ”tanska markica. Najranije od 1951. godine do smrti, Branko ÄopiÄ je bio profesionalni pisac, koji je živeo iskljuÄivo od svojih spisa, jer su se njegove knjige, zbog njegove popularnosti, prodavale u milionskim tiražima, kako u Jugoslaviji, tako i u inostranstvu.[20] Njegova prva objavljena pripovetka bila je Smrtno ruvo Soje Äubrilove (āPosmrtni ogrtaÄ Soje Äubriloveā), Å”tampana 1936. godine u beogradskom dnevnom listu Politika. Urednik Politike Žika MiliÄeviÄ bio je poznat po svojoj strogosti i u poÄetku je odbijao mnoge druge ÄopiÄeve priÄe, ali je nastavio da ih piÅ”e i Å”alje MiliÄeviÄu sve dok nije odluÄio da ih Å”tampa u novinama. MiliÄeviÄ je obeÄao da Äe svakog meseca objavljivati po dve njegove priÄe, ako budu dobre. Pre 1941. godine i izbijanja Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, Politika je objavila 125 njegovih priÄa. Ovu saradnju sa Politikom, ÄopiÄ je smatrao āvelikim podsticajemā i āpoÄetkom ozbiljne književne afirmacijeā. Prvu zbirku pripovedaka ÄopiÄ je objavio 1938. godine i nastavio da piÅ”e tokom celog rata. Prve dve objavljene zbirke, pod naslovima Pod GrmeÄom i Borci i bjegunci, posvetio je svojoj domovini, Bosni i Hercegovini.[21] Ove zbirke pripovedaka dokazale su njegov pripovedaÄki dar, a usledile su i druge, meÄu kojima i Planinci. Godine 1939. dobio je Nagradu āMilan RakiÄā, sa novÄanom nagradom od 1.000 dinara, zbog Äega je proglasio āBio sam bogatiji od caraā. Bio je urednik Äasopisa Pionir od 1944. do 1949. godine i Älan redakcije Savremenika. Regionalni znak njegove proze prepoznaje se u likovima, lokacijama, temama i jeziku njegovog rodnog kraja, Bosanske krajine. Njegova predratna proza bila je pretežno lirska (zbirke Rosa na bajonetima, 1946), Sveti magarac i druge priÄe, Surova Å”kola, 1948. ali je posle rata lirsko podredio ideoloÅ”kom i druÅ”tveno angažovanom. Njegove pripovetke Äesto su opisivane kao āpriÄe deÄaka sanjaraā. Objavio je zbirke pesama Ognjeno raÄanje domovine i Ratnikovo proljeÄe. Ostale zbirke pripovedaka Ljubav i smrt. ÄopiÄ je ratne pripovetke obogatio humorom i komiÄnim elementima, dok je u romanima Prolom i Gluvi barut dao Å”iroku prozu freske prvih ratnih godina u Bosanskoj Krajini. Prekretnica u njegovom posleratnom razvoju bila je Doživljaji Nikoletine BursaÄa. Romani Ne tuguj, bronzana stražo i Osma ofanziva bave se državno organizovanom kolonizacijom stanovniÅ”tva Krajine u pokrajinu Vojvodinu. Zbirku BaÅ”ta sljezove boje otvara pismo koje je ÄopiÄ pisao svom pokojnom prijatelju Ziji DizdareviÄu (1916ā42). U njemu, ÄopiÄ postavlja okvir pisanja kao spas od smrti i mraÄnih vizija konjanika apokalipse. On svet sagledava iz perspektive dobrih ābudalaā, ali uprkos donkihotovskom žaru i humoru, probija se oseÄaj tuge, strepnje, razoÄaranja i antiutopijskih situacija. U nastavku, Dani crvenog sljeza (prev.āāDani crvenog sljezaā), sve to evoluira u kolaps druÅ”tvenih ideala kao skupo plaÄenih iluzija. Pisao je i deÄiju poeziju i prozu. Najpoznatija dela su PriÄe partizanke, Nasmejana sveska, U carstvu leptirova i medveda, Vratolomne priÄe, Ježeva kuÄica, Doživljaji maÄka ToÅ”e, Orlovi rano lete, itd. Nagrade i poÄasti[uredi | uredi izvor] Spomenik Branku ÄopiÄu u banjaluÄkom muzeju. Smatra se jednim od najveÄih deÄjih pisaca roÄenih na jugoslovenskim prostorima. Za književni rad dobio je, meÄu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoÅ”evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih jugoslovenskih odlikovanja, meÄu kojima su ā Orden jugoslovenske zastave sa lentom, Orden zasluga za narod sa zlatnom zvezdom, Orden bratstva i jedinstva sa zlatnim vencem, Orden Republike sa srebrnim vencem i Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima. Svoj stan u Beogradu, Ulica kralja Milana 23, u kom je živeo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[22] PuriÅ”a ÄorÄeviÄ je 2015. godine režirao dokumentarni film āMala moja iz Bosanske Krupeā posveÄen Branku ÄopiÄu.[23] Svake godine se održava simpozijum o Branku ÄopiÄu, 2019. je bio u BeÄu.[24] Dela[uredi | uredi izvor] Zbirke pripovedaka[uredi | uredi izvor] Pod GrmeÄom (1938), Borci i bjegunci (1939),[25] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Å”kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humoristiÄke priÄe (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), Doživljaji Nikoletine BursaÄa (1955), DjeÄak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaÅ”ta sljezove boje (1970), Vasilisa i monah (1975), Skiti jure zeca (1977); Romani[uredi | uredi izvor] Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana stražo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaÄu (1975); Zbirke pesama[uredi | uredi izvor] Ognjeno raÄanje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeÄe (1947); Komedije[uredi | uredi izvor] Doživljaji Vuka Bubala, Odumiranje meÄeda; Dela za decu[uredi | uredi izvor] U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke PriÄe partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme Družina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza Doživljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priÄe (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme SunÄana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme Ježeva kuÄica (1949), pesma PriÄe ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i maÄka (1952), pripovetke Doživljaji maÄka ToÅ”e (1954), pripovetke Raspjevani cvrÄak (1955), pesme Lalaj Bao, Äarobna Å”uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tužne bajke (1958), pripovetke VeÄernje priÄe, (1958), priÄe u stihu Djeda TriÅ”in mlin (1960), zbirka pesama PriÄe zanesenog djeÄaka (1960), pripovetke MagareÄe godine (1960), roman Ribar i maÄak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Äarobna Å”uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke PriÄe za najmlaÄe (1963), pripovetke Å arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke Sabrana dela[uredi | uredi izvor] objavljena u 12 knjiga 1960, objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV[uredi | uredi izvor] Igrani filmovi ŽivjeÄe ovaj narod (1947), dugometražni film, originalni scenario, režija Nikola PopoviÄ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometražni film, originalni scenario, režija Nikola PopoviÄ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaÄ (1964), dugometražni film, ekranizacija istoimenog romana, režija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometražni film, ekranizacija istoimenog romana, režija Soja JovanoviÄ, Avala film, Beograd HajduÄka vremena (1977), dugometražni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, režija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometražni film, po motivima istoimenog romana, režija Bahrudin Bato ÄengiÄ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb
Autor - osoba Budimir, Milan, 1891-1975 = Budimir, Milan, 1891-1975 Naslov Sa balkanskih istoÄnika / Milan Budimir Vrsta graÄe esej Jezik srpski Godina 1969 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Srpska književna zadruga, 1969 (Beograd : Kultura) FiziÄki opis 282 str. ; 19 cm Zbirka Srpska književna zadruga. Ēkolo Ē62, ; Ēknj. Ē417 ISBN (Plast.) Stanje: odliÄno oÄuvano! 1. ReÄ unapred 2. Izvori i istoÄnici 3. Balkanski koreni evropske pismenosti 4. Homerova pesma o smri i ljubavi 5. Poreklo evropske scene 6. Vukova buna 7. Trikleti babuni i babice patarenske 8. Adamsko koleno 9. KoÄiÄev mesijanizam 10. VAMPIRIZAM u evropskoj književnosti 11. Ej, pusto more!... (pesnik Laza KostiÄ) 12. Balkanski prilog Oktobru MILAN BUDIMIR (Varcar Vakuf, 2. 11. 1891 ā Beograd, 17. 10. 1975) Milan Budimir je bio jedan od najznaÄajnijih srpskih klasiÄnih filologa, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, Å”ef Katedre za klasiÄnu filologiju. AKADEMIJE, KATEDRE, PRIZNANJA Milan Budimir bio je redovni Älan Srpske akademije nauka i umetnosti, a dopisni Älan Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, kao i Akademije nauka i umjetnosti BiH. Bio je redovni profesor i dugogodiÅ”nji Å”ef na Katedri za klasiÄnu filologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu, gde je radio od 1921. do penzionisanja 1962. Godine 1964. dobio je `Oktobarsku nagradu` Beograda i Orden rada sa crvenom zastavom, a 1967. `Sedmojulsku nagradu`. UÄITELJ Bio je uÄitelj u tradicijskom smislu te reÄi. Od velikog broja njegovih uÄenika, izdvojiÄemo najpoznatije u svetu nauke: akademike Franju BariÅ”iÄa, Milutina GaraÅ”anina, Slobodana DuÅ”aniÄa, Fanulu Papazoglu, Vojislava ÄuriÄa, Dragoslava SrejoviÄa, Mirona FlaÅ”ara, profesore univerziteta Momira JoviÄa, Branka Gavelu, Emiliju JovanoviÄ Mason, Radoslava KatiÄiÄa, Kseniju Maricki GaÄanski, Miroslavu MirkoviÄ, Milenu Milin, Miodraga StojanoviÄa, Ninoslavu RadoÅ”eviÄ, Radmilu Å alabaliÄ, Bojanu Å ijaÄki ManeviÄ, mitropolita dr Amfilohija RadoviÄa, Ljiljanu Crepajac, Ivana GaÄanskog... NAJBOLJI UÄENICI Sam profesor Budimir je od svih svojih uÄenika izdvojio Ljiljanu Crepajac i naroÄito Miroslava MarkoviÄa, koji je bio profesor na Kembridžu, potom Å”ef katedre u Ilinoisu, SAD. Iako je do svoje 50. godine napisao preko sto knjiga, MarkoviÄ je razoÄarao i izneverio svog profesora ā kako je govorio sam Budimir ā jedino pristankom da preÄe u katoliÄku veru da bi mogao da napreduje na ameriÄkom univerzitetu. MILAN BUDIMIR KAO BALKANOLOG DOKTORSKA DISERTACIJA 2. Život i nauÄna karijera Milana Budimira Život i delo akademika Milana Budimira predstavljaju deo kulturne i nauÄne istorije Srbije i Jugoslavije XX veka. RoÄen je 2. novembra 1891. godine u malom MrkonjiÄ-Gradu u Bosni i Hercegovini u siromaÅ”noj porodici. Otac ÄorÄe bio je berberin i sitan trgovac, pored ostalog bavio se i prodajom kalendara i narodnih pesmarica, a majka Jovanka bila je prosta narodna žena, tiha i nepismena. Kako je sam profesor Budimir govorio āOtac je bio bundžija pa je Äak dva puta putovao u BeÄ kod Kalaja da se liÄno njemu žali na neke nepravde. Majka je govorila ikavski, otac ijekavski, i eto korena moga interesovanja za filologiju! U Å”koli smo uÄili Äirilicu i latinicu, crkveno slovensku i nemaÄku azbuku, i goticu i latinicu, a seÄam se dobro kada sam, kao lektiru, dobio jednu knjižicu sa crkvenim pesmama na staroslovenskom jeziku... Tada, u tim nemirnim deÄaÄkim godinama, poÄelo je moje vezivanje za te jeziÄke misterije... Jezici su mi uopÅ”te iÅ”li od ruke ā nauÄio sam brzo grÄki i latinski, a veÄ u nižim razredima gimnazije znao sam maÄarski, nemaÄki, francuski, kasnije italijanski, ruski, hebrejski i druge jezike... U vreme kada sam mogao samostalno da Äitam, Äitao sam literaturu na dvanaest jezika...` Posle zavrÅ”ene osnovne Å”kole u rodnom mestu, Milan Budimir je zahvaljujuÄi svojim komÅ”ijama muslimanima dobio 1902. godine stipendiju za dalje Å”kolovanje. Tada postaje Äak KlasiÄne gimnazije u Sarajevu, i u njoj uÄi do 1910. godine. JoÅ” kao gimnazijalac, da bi obezbedio sredstva za Å”kolovanje davao je Äasove mlaÄim Äacima, a jedan od njih bio je i Gavrilo Princip. On je posebno ostao u seÄanju profesoru Budimiru kao vrlo inteligentan i sposoban mladiÄ. PoÅ”to je u KlasiÄnu gimnaziju preÅ”ao iz TrgovaÄke Å”kole morao je da polaže latinski jezik kao dopunski ispit pa se zahvaljujuÄi tome i upoznao sa Milanom Budimirom. Zajedno su uÄestvovali i u tajnim Å”kolskim organizacijama i druÅ”tvima, kojih je po priÄanju profesora Budimira bilo tri. Jedno je bilo literarno na kojima su Älanovi druÅ”tva Äitali svoje poÄetniÄke književne radove, drugo je bilo vezano za pomoÄ mlaÄim i slabijim Äacima, a treÄe je bilo politiÄko, Äiji su ciljevi, plan i program rada bili Å”iroko jugoslovenski i patriotski orijentisani.` Po reÄima profesora Budimira ovde se joÅ” nije spominjalo ime Mlada Bosna, a rad druÅ”tva je znaÄajno unapreÄen dolaskom Vladimira GaÄinoviÄa. Po njemu, to ime je ova organizacija dobila 1917. godine od strane Božidara PuriÄa koji je prvi put tako nazvao u Krfskom zabavniku podražavajuÄi italijansku organizaciju pod imenom `La Giovane Italia` (Mlada Italija). Kao najbolji uÄenik KlasiÄne gimnazije profesor Budimir je želeo da studira matematiku, ali je od bosanske vlade dobio stipendiju za studije KlasiÄne filologije na Univerzitetu u BeÄu. U BeÄu je profesor Milan Budimir uÄio kod poznatog nauÄnika, filologa Ludviga Radermahera, a pored njega predavali su mu najpoznatija imena tadaÅ”njeg nauÄnog sveta kakvi su bili Konstantin JireÄek, Milan ReÅ”etar, Paul KreÄmer i profesor Borman uz Äije zalaganje je profesor Budimir i uÅ”ao u tajne nauÄnog filoloÅ”kog rada. Pored izuzetnih rezultata na studijama, vrlo aktivno je uÄestvovao i u svim studentskim organizacijama koje su stvarali studenti iz svih jugoslovenskih krajeva. Godine 1910. je sa grupom studenata na samrtniÄkoj postelji posetio i naÅ”eg poznatog pesnika Lazu KostiÄa koji je na profesora Budimira ostavio poseban utisak. VeÄ 1912. godine profesor Budimir zapada u probleme poÅ”to je sa grupom naÅ”ih studenata u BeÄu organizovao parastos srpskim vojnicima poginulim u Prvom balkanskom ratu. Tada su ih austrougarske vlasti pohapsile i strpale u pritvor. Po izlasku iz pritvora profesor Budimir je umalo bio izbaÄen sa fakulteta, ali se zalaganjem profesora Radermahera spasio te kazne. Ponovni ispad dogodio se odmah posle sarajevskog atentata, kada je Budimir opet bio pritvoren zbog uÄeÅ”Äa u demonstracijama u kojima su izvikivane parole protiv Austrougarske monarhije, i posle kojih mu je za kaznu bila ukinuta stipendija. MeÄutim ta Äesta zatvaranja i tortura od strane policijskih vlasti poÄele su negativno da se odražavaju na zdravstveno stanje mladog Budimira a naroÄito na njegov vid. U toku Prvog svetskog rata Budimir ne uÄestvuje kao vojnik veÄ u radnom odredu aktivno radi kao prevodilac, spasavajuÄi mnoge naÅ”e ratne zarobljenike. Po zavrÅ”etku rata profesor Budimir se vraÄa u slobodnu i rodnu Bosnu i Hercegovinu gde zapoÄinje i svoju profesorsku karijeru. Prvo je 1918. godine postao suplent gimnazije u BihaÄu, a 1919ā1920. radi u KlasiÄnoj gimnaziji u Sarajevu. To su ujedno i godine kada se profesor Budimir aktivno bavio i novinarstvom. Osnovao je Äasopise Novo djelo, Slovenski jug i Oko koje je i ureÄivao i na kojima je radio sa mnogim istaknutim novinarima-književnicima od kojih posebno istiÄemo saradnju sa Branislavom NuÅ”iÄem. TakoÄe je znaÄajno istaÄi da sam prouÄavajuÄi literaturu vezano za izradu ovog rada upravo u izdanjima lista āNovo djelo` pronaÅ”ao i nekoliko radova profesora Budimira koji verovatno predstavljaju i prve radove koje je Budimir objavio, a kojih nema na spisku u njegovim do sada objavljivanim bibliografijama. Ovde prvenstveno mislim na nekolicinu kratkih izlaganja koji se tiÄu praktiÄne politike, kao Å”to je kritika rada Narodnog VijeÄa u novoformiranoj državi i nekoliko radova vezanih za pitanja politiÄke teorije i književnosti. U svom Älanku āSocijalna tehnika` Budimir govori o odnosu pojedinca prema deÅ”avanjima u politici i državi, dok u Älanku āAristrokate u demokratijama` govori o moguÄim politiÄkim zloupotrebama unutar partija, apsolutizaciji vlasti i o veoma izraženoj pojavi odvajanja rukovodstva politiÄkih partija od Älanstva. Autor ovih Älanaka nudi i moguÄa reÅ”enja koje prvenstveno vidi u obrazovanju pojedinca koji bi tek sa dovoljno znanja i iskustva ulazio u politiku, verovatno po ugledu na Platona. Pored toga u to vreme se mladi nauÄnik bavio i utopijom kao jednom od tema svog nauÄnog zanimanja, a iz tog perioda znaÄajan je i rad āNiÄe kod nas` koji u stvari predstavlja prikaz o prevoÄenju NiÄeovog dela. Budimir naime smatra da svako onaj ko želi da se bavi NiÄeovim delom, pored nemaÄkog mora dobro poznavati i grÄki jezik. Upravo se tih godina Milan Budimir i oženio Cvijetom Budimir, roÄenom Cihler, doktorom bioloÅ”kih nauka. Cvijeta Budimir bila je roÄena 1886. godine u Senju, a umrla je u Beogradu 1970. godine. ZavrÅ”ila je fakultet prirodnih nauka u Zagrebu gde je i doktorirala. Radila je kao profesor na Preparandiji u Sarajevu gde se i upoznala sa Milanom Budimirom. Bila je posebno aktivna u druÅ”tvenom radu i jedan je od osnivaÄa i prvi sekretar Radikalno-demokratske-napredne omladine koju je Milan Budimir i osnovao. Ovo druÅ”tvo se skraÄeno zvalo RADENA pa su po njemu i dali ime svojoj Äerki. Posle preseljenja Milana Budimira u Beograd i poÄetka njegovog rada na Filozofskom fakultetu, Cvijeta je bila profesor u Srpsko-nemaÄkoj graÄanskoj Å”koli. Penzionisala se 1931. godine kako bi se u potpunosti posvetila radu sa profesorom Budimirom koji veÄ u to vreme nije bio u moguÄnosti da samostalno Äita zbog potpunog gubitka vida. Ceo svoj život je posle toga posvetila porodici i njemu. Iste 1920. godine profesor Budimir odlazi u Prag na proslavu sedamdesetogodiÅ”njice predsednika ÄehoslovaÄke republike TomaÅ”a Masarika koga je poznavao joÅ” iz vremena studiranja. Pri povratku Budimir svraÄa u BeÄ gde kod svojih starih i uvaženih profesora Ludviga Radermahera i Hansa fon Arnima pred kojima brani svoju doktorsku disertaciju napisanu na latinskom jeziku De tempostatum daemonibus capita IV (O olujnim demonima kod indoevropskih naroda). Kao mlad doktor nauka Budimir se vraÄa u zemlju i veÄ 1921. godine postaje asistent na Katedri za klasiÄnu filologiju Univerziteta u Beogradu a iste godine je unapreÄen i u zvanje docenta. Njegov dolazak na beogradski univerzitet umnogome je uticao na razvoj klasiÄnih studija kod nas, jer je cela jedna znaÄajna oblast, nauka o grÄkom i latinskom jeziku, ostajala na periferiji interesovanja tadaÅ”njih srpskih nauÄnika, jer su mnogo viÅ”e bili okrenuti antiÄkoj istoriji, arheologiji i istoriji religije. StavljajuÄi nauku o jeziku u sam vrh svoga interesovanja profesor Budimir nije zapostavio nijednu od srodnih disciplina koje bi mu pomogle da doÄe do reÅ”avanja jeziÄkih i drugih nauÄnih problema. Zdravstveni problemi mladog nauÄnika vezani za vid i dalje su se pogorÅ”avali i Budimir je veÄ 1922. godine ostao skoro potpuno slep. Njegov dalji nauÄni rad bio je prvenstveno vezan za pomoÄ njegove supruge i pomoÄ njegovih studenata. ZahvaljujuÄi Äudesnoj i živototvornoj snazi svoga duha, nepresuÅ”nog i neumornog u stvaralaÄkom radu u kome nije bilo ni prekida ni predaha, Milan Budimir je tek u godinama koje su bile pred njim, osvetlio novim znanjem i novim tumaÄenjima mnoge skrivene i joÅ” neproÄitane stranice najstarijih istoÄnika balkanske kulture i istorije. Rad profesora Budimira na Beogradskom univerzitetu proÅ”ao je kroz dva znaÄajna perioda. Prvi je bio period od 1921. do 1942. godine odnosno do poÄetka Drugog svetskog rata na naÅ”im prostorima kada je Budimir od strane okupatorskih vlasti bio prisilno penzionisan, i drugi period, period posle osloboÄenja zemlje 1945. godine, kada je ponovo vraÄen na Univerzitet gde je kao profesor i Å”ef Katedre za klasiÄne nauke radio do kraja svog radnog veka, odnosno do 1962. godine. Budimir je u meÄuvremenu napredovao u zvanjima pa je 1928. godine unapreÄen u zvanje vanrednog, a 1938. godine i redovnog profesora. Celokupno delo akademika Milana Budimira predstavlja svojevrsno traganje za izgubljenim vremenom. VeÄ u njegovom prvom velikom radu - Carmen Arvale iz 1926. godine - vremenu je dato znaÄajno mesto; kasnije, iz godine u godinu, u svakoj prouÄavanoj pojavi vreme je dobijalo sve veÄu dimenziju da bi na stranicama pisanim pred smrt postalo faktor koji sve gradi i sve objaÅ”njava. Odmah treba istaÄi da vreme koje je Milan Budimir otkrio u analiziranim literarnim delima, u dogaÄajima iz bliže i dalje proÅ”losti ili u reÄima iz svakodnevnog života nije ravnoduÅ”no i vezano za jednu pojavu, veÄ da je to onaj oblik vremena s kojim možda raÄuna joÅ” samo biologija, ona nevidljiva, beskrajno duga, a ipak stvaralaÄka i živa proÅ”lost stalno prisutna oko nas i u nama. Tu proÅ”lost koja ne umire, od koje se nikad nismo razdvojili i za koju nismo znali da je nosimo u sebi, Milan Budimir je tražio i otkrivao u arheoloÅ”kim nalazima i pisanim izvorima, u mitu i religiji, u krupnim dogaÄajima politiÄke i kulturne istorije - da bi pokazao Å”ta stari i novi Balkan znaÄi za nas Balkance i za ostali svet. OtkriÄe ovog vida vremena omoguÄilo je Milanu Budimiru da uspostavi vlastiti pogled na istoriju i da od vrsnog lingviste postane utemeljivaÄ novog metodskog pristupa u humanistiÄkim naukama. U svim sluÄajevima, bilo da analizira lingvistiÄki, arheoloÅ”ki, etnografski, literarni ili istorijski dokument, on uvek koristi isti metodski postupak - temeljno kretanje unazad, niz vreme, do istoÄnika. Za potpuno razumevanje jedne pojave nije bitan njen vidljivi istorijski život veÄ ono Å”to se dogaÄalo u vremenu koje je prethodilo njenom nestanku. Za Milana Budimira poznavanje onoga Å”to se zbilo ab origine omoguÄuje objaÅ”njenje svega onoga Å”to je u sadaÅ”njosti i nasluÄivanje onoga Å”to Äe se dogoditi u buduÄnosti. On ne traži izvore veÄ praizvore i njega ne zanima toliko egzistencija prouÄavane pojave koliko njena esencija. Prema Budimiru, saznati znaÄi upoznati dogaÄaje koji su se odigravali in illo tempore, tj. potpuno ovladati vremenom. Stoga on u svim svojim redovima traži prapoÄetke i Äesto, kao junaci iz mitova koji hoÄe da saznaju svoju sudbinu, vrÅ”i smeli descensus ad inferos, spuÅ”ta se od najtamnijih dubina da bi tamo, u mraku, meÄu nejasnim senkama, naÅ”ao objaÅ”njenje za stvari koje obasjava jarka svetlost istorije. Po njegovom shvatanju, svako novo stanje u istoriji implicira neko prethodno stanje, neki poÄetni totalitet koji se u vremenu i prostoru rasparÄava, kreÄe i preobražava. NaÅ” je zadatak da te usitnjene i razbacane komade prepoznamo i prikupimo, da ih povežemo u organsku celinu i tako otkrijemo osnovni istoÄnik. Doslednom primenom naÄela Milan Budimir je u nas utemeljio paleobalkanologiju. Brojne doprinose Milana Budimira humanistiÄkim naukama, prvenstveno arheologiji, balkanologiji, etnologiji, istoriji, kao i istoriji religije i književnosti, nemoguÄe je ovom prilikom ni izbliza pobrojati, a kamoli detaljno prikazati. Na stranicama njegovog obimnog dela ima tako mnogo dragocenih i inspirativnih podataka za upoznavanje i dalje prouÄavanje starog i novog Balkana da su pomenute nauke samo delom stigle da ih iskoriste i razrade. Ostaje joÅ” veoma mnogo njegovih zakljuÄaka, posebno onih uzgrednih napomena ili nasluÄivanja, za koje verujem da Äe zauzeti važno mesto u buduÄim balkanoloÅ”kim istraživanjima. Ovom prilikom zadržaÄu se samo na jednom problemu koji je u viÅ”e mahova razraÄivao Milan Budimir, na njegovom viÄenju i tumaÄenju najstarijeg evropskog književnog dela - Homerove `Ilijade`. Za sve istraživaÄe homerskog pitanja, bez obzira na velika meÄusobna neslaganja. `Ilijada` je vremenski plasirana 800. godine i sredine VI stoleÄa st. ere, a prostorno - izmeÄu Jonije i Atike, izmeÄu istoÄnih i zapadnih obala Egejskog mora. Za ontologiju ove velike Homerove pesme o smrti i ljubavi i Milan Budimir traži reÅ”enje u pomenutim hronoloÅ”kim i geografskim okvirima i pri tom se smelo zalaže za atiÄku redakciju `Ilijade` i relativno pozni datum njenog nastanka. Glavni cilj njegovih istraživanja nije, meÄutim, objaÅ”njenje te istorijske `Ilijade`, veÄ iznalaženje njenih prapoÄetaka, njenog istoÄnjaka iz kojeg su proistekle i druge istorijske pojave od najveÄeg znaÄaja za kulturnu i politiÄku istoriju Balkana i Evrope. u nebrojenim raspravama o homerskom pitanju nigde se ne sreÄe tvrda Äinjenica koju iznosi Milan Budimir da se Homerova pesma o trojanskom ratu odnosi upravo na nas, taÄnije reÄeno na Dardance i Brige, naÅ”e drevne balkanske pretke. Najnovija lingvistiÄka i arheoloÅ”ka istraživanja su utvrdila da su Dardanci, Äiji je eponimni heros Dardan preÅ”ao sa Balkana u Troadu i preko svog sina Ila postao rodonaÄelnik trojanske kraljevske loze, od davnina, verovatno veÄ od sredine V milenija stare ere, naseljavali centralnobalkansko podruÄje i da su se oni tu zadržali i u rimsko doba, sve do dolaska Slovena. Oko stare srpske prestonice Rasa, Äije je dardansko ime glasilo Arsa, otkriveni su u proÅ”loj godini arheoloÅ”ki nalazi koji dokumentuju prisustvo Dardanaca na ovom podruÄju u periodima koji su prethodili i sledili trojanskom ratu. S druge strane, za dardanske saplemenike, balkanske Brige, koji su naselili oblasti od Troade do centralnih delova Anadolije, polihistor Elijan kaže da su imali svoju pesmu o divnom Ahileju i njegovim ljubavima. Pomenuti podaci, brojne jeziÄke mrvice i Äudne forme Homerovih stihova poslužili su Milanu Budimiru da krene u dubine vekova i da utvrdi da `Ilijada` ima dugu predistoriju, da je njen pesnik bliže kraju negoli poÄetku epskog stvaralaÅ”tva i da je istoÄnik najstarijeg spomenika evropske literature jedna negrÄka, starobalkanska poema. Budimir je uverljivo pokazao da u `Ilijadi` `imamo meÅ”avinu raznih epoha, drevnih ostataka i svežih tvorevina, imamo borce sa kamenom, zatim sa bronzanim i gvozdenim oružjem, imamo borbu izmeÄu Evropljana i Azijata`. I ne samo to; kada je razotkrio dogaÄaje koji su se odigrali in illo tempore, stigao do poÄetka i ovladao vremenom, on je saznao da se u otkrivenom istoÄniku nalaze objaÅ”njenja i za niz drugih, kasnijih pojava na Balkanu, Äak i onih sa kojima se u svom veku suoÄavao. U starobalkanskom istoÄniku za `Ilijadu` i u samoj `Ilijadi` on je na prvom mestu naÅ”ao `blagu vest` za ljudski rod koja je `preko starogrÄke Å”kole, zatim preko sofista i filozofa, pa posle preko rimskih književnika slala svim potonjim pokoljenjima poruku o najveÄoj ljubavi, ljubavi prema Äoveku i ÄoveÄanstvu`. Duh ljubavi, besprimernog junaÅ”tva, duboke humanosti i težnje ka viÅ”oj pravdi koji je pre pedesetak vekova uspostavljen na vrletnim gorama Balkanskog poluostrva nikada nije odumro; prema Budimiru, taj duh se reinkarnira i živi meÄu bogumilima i paternima, u naÅ”oj narodnoj poeziji, u Vukovoj buni, u optimistiÄkom mesijanizmu Petra KoÄiÄa da bi, najzad, postao i balkanski prilog velikoj oktobarskoj revoluciji. Balkanac Dardan, sa paladionom - svetinjom nad svetinjama - u rukama, stiže u Aziju da utvrdi moÄ Troje, a njegov potomak Eneja dolazi u Italiju da zasnuje sjaj i slavu Rima. Za Milana Budimira nije sluÄajnost veÄ oÄekivana nužnost Å”to Dioklecijan i Justinijan - dva gorostasa sa centralnog Balkana - spasavaju Imperium Romanum i Å”to, opet jedan Dardanac, NiÅ”lija Konstantin Veliki podiže na Bosforu drugi Rim. Iznad svega on ne smatra ravnoduÅ”nom Äinjenicu da ovi veliki ljudi pripadaju centralnom Balkanu, oblasti koju su u VI veku naselili naÅ”i preci i koja do dana danaÅ”njeg nije, joÅ” od poÄetka srednjeg veka, u znatnijoj meri izmenila svoje slovenske starosedeoce. Ovo je Milanu Budimiru pouzdan znak `da Äe balkanski Äovek imati joÅ” prilike da dokaže i osvetla svoje pravo lice`. Ovde je prikazan samo maleni deo onoga Å”to je Milan Budimir otkrio u ponovno naÄenom vremenu. Tragali su za izgubljenim vremenom i tvorci prastarih mitova, i veliki istoriÄari iz proÅ”losti i sadaÅ”njosti, i Marsel Prust u literaturi i Sigmund Frojd u psihologiji, i to uvek s ciljem da opravdaju Äoveka i bolje razumeju njegova ponaÅ”anja, ali je njihovo naÄeno vreme, za razliku od Budimirovog, smrtno vreme koje se nosi kao teÅ”ki balast, koje sve razara i sve mrvi. NaÅ” veliki lingvista naÅ”ao je jedno drugojaÄije, stvaralaÄko vreme, u kome niÅ”ta ne propada, ni dobro ni zlo, ni lepo ni ružno, veÄ se sve vezuje, umnožava i raste, otkrio je vreme koje se lako i sa ponosom nosi. U balkanskim istoÄnicima anticipiran je deo naÅ”ih sudbina i buduÄnosti naÅ”ih potomaka. Milan Budimir nas uÄi da u tim istoÄnicima ima nepresuÅ”ne snage, velike dobrote i uzviÅ”ene plemenitosti; njima se možda najbolje može objasniti i delo Äoveka kome je ova komemoracija posveÄena, delo prožeto ljubavlju i izuzetnom hrabroÅ”Äu. MG81 (N)
Lepo oÄuvano Kao na slikama Crveni K. Nezavisna izdanja Dizajn Slobodan MaÅ”iÄ 1972 EKSTREMNO RETKO, ZVANICNO ZABRANJENA KNJIGA U SFRJ, CIJI JE NAJVECI DEO TIRAZA ZAPLENJEN I UNISTEN! Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa: autoportret poslednjeg srpskog književnika - disidenta (2) Crveni kralj na sudu U svim režimima nepodoban, ugledni srpski književnik, Ivan IvanoviÄ, pisac kultnog disidentskog dela `Crveni kralj` (i joÅ” petnaest romana!), sumirajuÄi rezultate epohe u kojoj je stvarao, doÅ”ao je do zakljuÄka da je, kao Hemingvejev ribar, svoj ulov dovukao do obale, ali da je njegova lovina oglodana do kosti. Å ta se stvarno deÅ”avalo sa romanima Ivana IvanoviÄa, tokom trajanja socijalistiÄke Jugoslavije i nakon njenog pada i kako su ga (ne)veÅ”to zaobilazili, kad god bi se smenjivali razni režimi? Komunistima je smetalo Å”to mu je otac, Boža IvanoviÄ, bio komandant topliÄkih ravnogoraca, `demokratskim vlastima` je smetao Å”to je naklonjen tradicionalnoj Srbiji i njenim vrednostima, a novim desniÄarima je smetao zbog toga Å”to im se nije pridružio i Å”to ima kritiÄki stav prema svakoj nadri-ideologiji. O svemu tome, piÅ”e u eseju `Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa`, koji Magazin Tabloid objavljuje u nekoliko nastavaka Ivan IvanoviÄ Profesor je tražio od nas da vodimo liÄni dnevnik. To dotad nismo radili. Ja sam taj posao shvatio krajnje ozbiljno. U stvari, u dnevniku sam neprekidno pisao onaj fatalni pismeni zadatak iz petog razreda koji nisam uspeo da napiÅ”em. Tako su nastale moje prve priÄe. Opisao sam sve ono Å”to se nisam usudio da stavim u pismeni zadatak. (Te motive sam kasnije iskoristio za roman āVreme sporta i razonode`.) Äak sam opisao i onu koÄiÄevsku epizodu sa zadružnim i seoskim bikom. Zadružnom biku sam dao ime BuÄoni! (Na jednoj književnoj veÄeri u Pirotu, jedan Äitalac moje literature, inaÄe posleratni javni tužilac, rekao mi je da sam ga duboko uvredio. Pitao sam kako. - Dali ste biku ime sovjetskog generala BuÄonija, komandanta Crvene konjice. ZaÅ”to? Rekao sam: - Zato Å”to je taj Staljinov general posekao sabljom negde u sibirskom logoru pisca `Crvene konjice`, Isaka Babelja, jer je bio nezadovoljan naÄinom na koji je opisan.) Na kraju prvog polugodiÅ”ta profesor je pokupio naÅ”e dnevniÄke sveske da ih pregleda. Kad ih je u drugom polugodiÅ”tu doneo, nije krio nezadovoljstvo njihovim uÄinkom. Ali - izdvojio je moj dnevnik. JoÅ” mi je rekao da doÄem posle Äasova kod njega u kancelariju da porazgovaramo. Jedva sam doÄekao da se zavrÅ”e ti Äasovi. A onda - ulazim u Å”kolu na profesorski ulaz! Famulus me zaustavlja i pita Å”ta tražim, kažem da idem kod direktora. On me odvodi do kancelarije i prijavljuje direktoru. Äujem kako Buda viÄe: - Neka uÄe. Profesor me doÄekuje stojeÄi, drži moju svesku u rukama. Pruža mi ruku, pozdravlja se sa mnom kao sa sebi ravnim. Zbunjen sam, da ne kažem inhibiran. Profesor mi kaže da sednem, pita me pijem li kafu. Verovatno nisam umeo niÅ”ta da kažem, tek on zove onog famulusa i naruÄuje dve turske kafe. Raspituje se o mom poreklu, kaže da je Äuo za mog oca kapetana Božu. Za moju majku kaže da je najbolji uÄitelj u srezu! Kad famulus donese kafe, Buda me nudi cigaretom, pita me da li puÅ”im. Nisam puÅ”io, a bila je to prva kafa u mom životu! - SluÅ”aj, konaÄno Buda prelazi na stvar, pozvao sam te da ti kažem da ÄeÅ” biti pisac. ImaÅ” talenat! Samo ako istrajeÅ”. Onda mi priÄa kako je on celog života pisao, ali nije imao mnogo uspeha. (U prokupaÄkom pozoriÅ”tu, koje je tada bilo profesionalno, izvedene su tri njegove drame. Ja sam u TopliÄkim sveskama objavio dve, treÄa je izgleda izgubljena. Objavio je i sedam priÄa, i njih sam preÅ”tampao. Bio je prestrog prema sebi, nije bio bez talenta.) Otpratio me je do vrata kao buduÄeg pisca. Ne znam kako sam uspeo da izaÄem na ulicu, ali tog trenutka sam postao pisac. U tom sedmom razredu sam se usudio da odem na literarni sastanak. Bez kompleksa inferiornosti! Vrhovni književni autoritet na literarnoj sekciji bio je uÄenik osmog razreda, Predrag MiliÄeviÄ. (Kasnije Äe zavrÅ”iti književnost, ureÄivati neke zabavne listove, ali, koliko znam, književnoÅ”Äu se nije ozbiljno bavio. I danas mislim da je to Å”teta!) Na tom sastanku je Äitao pesme neki Dragoljub MarkoviÄ (ako sam ime dobro zapamtio, za njega viÅ”e nisam Äuo); bio je krupan, uobražen, imitirao je Branka RadiÄeviÄa. Pesme su mu bile patetiÄne, srceparatelne, romantiÄarske. Usudio sam se da uzmem reÄ i da raspalim po pesniku! Napao sam lažni romantizam u srpskoj poeziji! (Bio sam proÄitao Pevanje i miÅ”ljenje Svetozara MarkoviÄa.) ÄitajuÄi kao SkerliÄ! Za diskusiju sam bio napadnut od nekih devojaka, ali sam dobio podrÅ”ku Predraga MiliÄeviÄa. Postao sam istaknuti Älan literarne sekcije! Posle toga sam se prijavio da na literarnoj sekciji proÄitam jedan svoj rad. Prijavio sam priÄu `Nikad nije kasno`, iz sveske koju je Buda podržao. I tu nastaju prve peripetije oko moje literature. Å ta se stvarno deÅ”avalo u pozadini saznao sam mnogo kasnije od tadaÅ”njeg osmaka, a potom poznatog advokata i politiÄara, Galje MilanoviÄa. Galja je u to vreme bio predsednik Omladinske organizacije Å”kole i Älan gradske Omladinske organizacije. Na gradskom forumu postavilo se pitanje da li da se uopÅ”te dozvoli sinu Bože IvanoviÄa da nastupi na literarnom sastanku. Rukovodstvo gradske organizacije, podržano od partijskog komiteta, bilo je protiv moje literarne promocije. Galja, koji je bio liberalni omladinac (kao liberal je politiÄki stradao u partijskoj Äistki poÄetkom sedamdesetih godina Dvadesetog veka), zastupao je stav da Omladinska organizacija ne sme da bude cenzor, zbog Äega je dobio nekakvu opomenu. Ipak, posle dosta neizvesnosti, dobio sam dozvolu da proÄitam priÄu na Å”kolskom literarnom sastanku. Odluku mi je saopÅ”tio upravo Galja MilanoviÄ, pod uslovom da prihvatim neke sugestije gradskog omladinskog Komiteta. Izvesno je da ne bih proÅ”ao da iza mene nije stao direktor Gimnazije Buda IliÄ. Ne možemo mi spreÄiti ÄetniÄku decu da se bave umetnoÅ”Äu, samo zato Å”to su im oÄevi bili na drugoj strani! - navodno je rakao je Buda na sastanku Komiteta. Taj moj prvi literarni nastup u maju 1954. godine bio je senzacionalan! Kasnije sam imao mnogo lomova u literaturi, uspona i padova, pohvala i pokuda, ne može se reÄi da nisam doživeo izvesnu afirmativnost i popularnost, ali se sve to ne može meriti sa tim mojim literarnim debijem u prokupaÄkoj Gimnaziji. Razlog je bio u samoj pripoveci, u njenoj sadržini. Postavio sam moralno pitanje svoje generacije. Nažalost, priÄu nisam saÄuvao, kao ni dnevniÄku svesku. SeÄam se da je priÄa imala naziv `Nikad nije kasno` i bila je tipiÄna moraleska. Bila jedna gimnazijalka Maja i imala dva udvaraÄa. Jedan je bio student MiÅ”a, tih i neupadljiv, pesnik; drugi je bio sportista Boban, atraktivan i razmetljiv, fudbaler. Devojka se u svojoj naivnosti i lakomislenosti opredeljuje za fudbalera, ali kad je on uskoro izigra shvati Å”ta je izgubila. (Tako je veÄ ova gimnazijska priÄa inicirala osnovnu temu moje literature, etiÄko pitanje.) Pripovetka je u potpunosti podelila, kako uÄesnike literarnog sastanka, tako i Äitavu Å”kolu. Cela Å”kola je samo o tome priÄala, svaki gimnazijalac je smatrao da treba da se opredeli prema problemu koji sam postavio. (SliÄnu situaciju sam ponovio sa `Crvenim kraljem`.) Pogotovo je polemiku izazvala scena slobodne ljubavi na Hisaru. (Bio sam proÄitao Lorensa, `Ljubavnik ledi Äeterli`.) Diskutanti su se polarizovali. MeÄu onima koji su me hvalili bio je Predrag MiliÄeviÄ, glavni književni autoritet Gimnazije, arbitar eleganciorum. On je rekao: Ljudi, ovo je veliki dan za prokupaÄku Gimnaziju! Danas smo dobili topliÄkog Hemingveja! Izneti dileme generacije na tako jasan naÄin, pa to može samo istinski talenat! MeÄu onima koji su me napali bio je jedan uÄenik, koji je tek bio prispeo u prokupaÄku Gimnaziju iz Novog Sada, Petar MilosavljeviÄ (kasnije profesor univerziteta). On je rekao: Ova pripovetka nema nikakvu umetniÄku vrednost, jer sam je u potpunosti razumeo! Književnost, dakle, ne sme da bude razumljiva! Poruke ne smeju biti jasne. (Ova dva stava u pogledu moje literature pratiÄe me do danaÅ”njeg dana!) Poslednji pismeni zadatak u sedmom razredu bio je nagradni. Tema je bila ponovo slobodna, kao u petom razredu. Nagradu je dodeljivao Savez književnika Jugoslavije a sastojala se od `Almanaha` Saveza. Sad je moj zadatak ocenjen kao najbolji u Å”koli, dobio sam knjigu sa potpisom predsednika Saveza književnika Jugoslavije Josipa Vidmara. Pola NastavniÄkog veÄa je bilo za mene, a pola protiv. Moj rad je bio dosta slobodan, a to je okrenulo konzervativne profesore protiv mene. Ipak, prevladali su liberali! Tako sam izravnao raÄune sa odlikaÅ”ima iz petog razreda. RaÄunam da sam ta dva meseca (maj i jun 1954. godine) bio pravi pisac. O meni se u Gimnaziji neprestano priÄalo, Äak su i gradske devojke poÄele da se u mene zaljubljuju! (Samo mi se joÅ” jednom to desilo, kad sam objavio `Crvenog kralja`! I tad su u pitanju bila samo dva meseca, septembar i oktobar 1972. godine. Ali to je druga priÄa.) JoÅ” kad mi je Buda u osmom razredu gimnazije objavio U TopliÄkim novinama priÄu iz one sveske, `Gaga`, umereno modernistiÄku, mogao sam da upiÅ”em Svetsku književnost. Ovaj moj gimnazijski uspon, dolaskom u Beograd bio je u potpunosti poniÅ”ten. Za Äetiri godine studiranja nisam uspeo da objavim nijedan redak, iako sam pisao roman! Ako sam u Prokuplju doživeo uzlet, u Beogradu sam doživeo pad. Beograd me je, jednostavno, pojeo. To sam opisao u dve novele, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Ova dogaÄanja u Prokuplju su u potpunosti odredila moj životni put. Lokalni uspeh priÄe āNikad nije kasno` za uvek me je otrgnuo od matematike i gurnuo u literaturu u kojoj sam se proveo kao, da upotrebim narodski izraz u Srba, bos po trnju. Ne znam Å”ta bih uradio kao graditelj, kao pisac sam bio uvek u problemu. Moj drugi uzlet vezan je za āCrvenog kralja`. To je bio let Ikara u bekstvu iz Lavirinta. Ja sam provinciju doživeo kao Lavirint na Kritu. Kao svaki mladiÄ, Ikar je poleteo pravo na sunce. Senzacionalni uspeh āCrvenog kralja` u svemu je podsetio na Ikarov let. Äinilo se dva meseca 1972. godine da sam uzleteo u neviÄene visine, da sam zauvek pobegao iz Lavirinta. Gotovo da sam postao slavan pisac (ovo mi zvuÄi degutantno, ali u Beogradu je taj termin bio u opticaju), sa izgledom da postanem svetski pisac! (aluzija na moj studij Svetske književnosti). Ali, uskoro je doÅ”ao pad. KomunistiÄka država mi nije dala da letim, odluÄila je da me strmoglavi. Jednostavno je zabranila āCrvenog kralja`, odsekla mi je krila, priredila mi je zabranu romana. Ako je moj uzlet bio senzacionalan, pad je bio katastrofalan! ProÅ”ao sam kao legendarni Ikar. PoÅ”to su se prvom letaÄu u ljudskom rodu krila od voska, pod toplotom sunca, otopila, Ikar je doživeo strmoglavi pad. Iz Lavirinta je uspeo da pobegne Ikarov otac Dedal, arhitekta koji je sagradio ovo Äudnovato zdanje, jer ga je životno iskustvo nauÄilo da leti neposredno iznad mora i stalno prska krila od voska da se ne otope. Postao sam zabranjeni pisac sa neizleÄivim posledicama. Ja nisam umeo da letim kao Dedal. Dedala je za svog književnog junaka uzeo Džems Džojs, to je Stiven Dedalus. Upotrebio sam ovo poreÄenje, jer sam napisao dve novele o Ikaru, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Sa āCrvenim kraljem` mi se desio u stvari Ikar. No da vidimo kako mi se dogodio āCrveni kralj`. Evo Å”ta sam rekao o tome Dragoljubu TodoroviÄu u knjizi āAntipolitiÄar`, 2004. godine... āRoman sam napisao u martu i aprilu 1969. godine. Smislio sam ga znatno ranije, ali nisam se usuÄivao da literarno uobliÄim banalnu temu kakva je fudbal. Uz to, tema je zahtevala za govor uliÄni žargon, kojim je moj zamiÅ”ljeni junak jedino mogao da govori, jer sam se bojao da taj jezik nije književno legitiman. (Bilo mi je jasno da se fudbalska priÄa ne može ispriÄati otmeno i uzviÅ”eno, nego grubo i sirovo.) Nalazio sam se u dilemi da li je fudbal dozvoljena tema i da li je žargon kljiževno dopustiv? Pojava MihailoviÄevih `Tikava` i pohvale koje je ovaj roman dobio dali su mi legitimitet da ispriÄam fudbalsku priÄu kako sam je zamislio. Roman sam mogao da napiÅ”em za tako kratko vreme, jer sam ga dugo pre toga nosio u sebi. Tad sam bio na bolovanju (zarazna žutica) i bio sam osloboÄen od Å”kolskih poslova. Prvi put sam odlomke iz romana Äitao u stanu pesnika i nastavnika Aleksandra Äernova u Maloj Plani. SluÅ”aoci su bili Äernov, moj kolega iz kurÅ”umlijske Gimnazije MiloÅ” CvejiÄ i student književnosti na PriÅ”tinskom univerzitetu Spasoje Å ejiÄ. SeÄam se da se CvejiÄ mrÅ”tio (Nije to književno dopustivo!), Äernov se kolebao (Äavo bi ga znao!), ali Å ejiÄ je bio oduÅ”evljen. (Takav āraspored snaga` Äe ostati do kraja!) Bio je to u svemu Å”ezdesetosmaÅ”ki roman. Pokrenuo je iste probleme kao studentski protest u junu Å”ezdeset osme. `Crveni kralj` je u rukopisu, nemam izdavaÄa, Å”tampam odlomke. Ovde je bitan odlomak iz romana Å”tampan u listu niÅ”kih studenata List mladih 68. pod naslovom Zoran JugoviÄ, centarfor na radu u Ameriki. Urednik kulture u ovom Å”ezdesetosmaÅ”kom glasilu bio je pesnik Zoran MiliÄ, koga sam poznavao sa DrainÄevih susreta. Kad sam mu odneo priÄu, rekao mi je da je to pravi tekst za revolucionarni studentski list. Ali bio je u neprilici, prethodni broj je prvo bio zabranjen pa posle osloboÄen, zato Å”to je preneo odlomak iz romana `Äangi` hrvatskog pisca Alojza MajetiÄa. Taj roman, Äija se radnja deÅ”ava na radnoj akciji, bio je svojevremeno zabranjen, ali je upravo bio ponovo Å”tampan. Zoran mora da pokaže tekst glavnom uredniku. SiÅ”li smo u bife, gde je glodur zasedao sa joÅ” nekim drugovima. Bio je to LjubiÅ”a IgiÄ, kasniji MiloÅ”eviÄev visoki zvaniÄnik i bankar. IgiÄ je, dozvoljavam na brzinu i ne udubljujuÄi se preterano, proÄitao tekst i klimnuo glavom. (Kasnije je tvrdio da tekst uopÅ”te nije video, pa je sva krivica pala na Zorana MiliÄa!) Tekst je objavljen u septembru 1969. godine. To je bila poslednja glava `Crvenog kralja`, ona koja Äe me kasnije odvesti na sud. Objavljivanje teksta izazvalo je veliku gužvu, najpre u NiÅ”u a potom u KurÅ”umliji. Zoran MiliÄ mi je paniÄno telefonirao preko Å”kolskog telefona (svoj nisam imao, naravno) i rekao mi da je tužilac podneo zahtev za zabranu broja. Tražio je da dam izjavu da je reÄ o romanu i da je radnja izmiÅ”ljena. No do zabrane nije doÅ”lo, tužilac je povukao prijavu. (Å ta se onda deÅ”avalo u NiÅ”u saznao sam mnogo kasnije od Veselina IliÄa, koji je u to vreme bio sekretar niÅ”kog Komiteta i predsednik IdeoloÅ”ke komisije pri CK Saveza komunista Srbije. Veselin IliÄ je napisao studiju o `Crvenom kralju`, pa smo se tako upoznali.) Kad je tužilac podneo prijavu, Veselin je odmah sazvao Komisiju na kojoj je zakljuÄeno da je u pitanju umetniÄko delo i da Partija ne stoji iza zabrane. Tužilac NiÅ”a je posluÅ”ao svoju Partiju. Ako sam se spasio NiÅ”a, KurÅ”umlije nisam mogao! U nastalim partijskim podelama, Toplica je dobrim delom podržavala tvrdi kurs koji je predvodio Draža MarkoviÄ. Najpre me je pozvao direktor Gimnazije da dam pismenu izjavu o tekstu i ja sam napisao ono Å”to sam rekao Zoranu MiliÄu. Onda se sastao Komitet SK, na kojem je partizanski borac, direktor najveÄe radne organizacije u gradu Å IK Kopaonik, KorÄagin, udario pesnicom o sto i izrekao Äuvenu reÄenicu, koja Äe tri godine kasnije postati partijska maksima: S neprijatelji treba raÄistiti! Komitet je naredio svim partijskim organizacijama da raspravljaju o mom sluÄaju. Tako se o mom tekstu u studentskom listu govorilo u najudaljenijim selima opÅ”tine, kao Å”to su ŽuÄ ili Merdare. ZakljuÄak je svuda bio isti: da kolektiv Gimnazije u KurÅ”umliji preispita dalji opstanak u nastavi neprijateljski raspoloženog profesora Ivana IvanoviÄa. Ali u samoj Gimnaziji nije otvoren proces. Kako? PoÅ”to su 69. liberali bili na vlasti, u Srbiji jaÄi od konzervativaca, spasila ma je Partija, taÄnije Veselin IliÄ, koji je kao predsednik IdeoloÅ”ke komisije CK Srbije, mogao da zaustavi proces. āCrvenog kralja` sam ipak uspeo da objavim, ali tek 1972. godine, poslednjeg dana avgusta, kod nezavisnog (privatnog) izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. TroÅ”kove Å”tampanja smo podelili. Komotno se može reÄi da je to bilo senzacionalno otkriÄe. Za dva meseca, koliko je roman bio na slobodi, napisano je viÅ”e veoma pohvalnih kritika i novinskih tekstova; sklopio sam ugovor za snimanje filma i TV serije; roman je stavljen na okvirni repertoar beogradskog pozoriÅ”ta Atelje 212; bili su u izgledu prevodi. ReÄju, bio sam na putu da postanem slavan pisac! A onda, poslednjeg dana oktobra 1972. godine, doÅ”ao je nokaut! Okružni javni tužilac PanÄeva (mesno nadležan poÅ”to je MaÅ”iÄ konaÄno naÅ”ao Å”tampariju u PanÄevu) pokrenuo je postupak za zabranu `Crvenog kralja`, samo dan kasnije poÅ”to je palo srpsko liberalistiÄko rukovodstvo. Stvoren je politiÄki okvir za seÄu knezova, Å”to Äe reÄi progon liberalnih ljudi. MoguÄe je da sam ja tu bio kolaterarna Å”teta, da je sa prljavom vodom iz korita izbaÄeno i dete. Jednom piscu se teža stvar od zabrane nije mogla dogoditi! Okružni javni tužilac PanÄeva, Vladeta NedeljkoviÄ, optužio je moj roman da vreÄa javni moral, a mog junaka da je povredio ugled SFRJ, jer zemlju posprdno naziva Jugom i Jugovinom. MaÅ”iÄ se dogovorio sa advokatom SrÄom PopoviÄem, koji je tada branio gotovo sve disidente, da zastupa odbranu pred Okružnim sudom u PanÄevu. Odbrana je predložila veÅ”taÄenje, da se utvrdi da li roman povreÄuje javni moral. Za veÅ”take smo predložili profesora Pravnog fakulteta Radomira LukiÄa i profesora Filozofskog fakulteta Vuka PaviÄeviÄa. Sud je, na veliko iznenaÄenje SrÄe PopoviÄa, kome su dotad svi sudovi odbijali veÅ”taÄenje, prihvatio za veÅ”taka Vuka PaviÄeviÄa, koji je predavao etiku i bio Älan CK SK Jugoslavije! Äinilo se da se stvari odvijaju povoljno po nas i da Äe sud da donese oslobaÄajuÄu odluku. Kako je postupio sudija Antonije StojkoviÄ? On je Vukovu ekspertizu delimiÄno uvažio, onaj deo koji se odnosio na moral, pa je knjigu oslobodio od optužbe da vreÄa javni moral. Ali je odbacio onaj deo koji se odnosio na politiku, profesor tu nije struÄan. (A Älan je CK!) `Crveni kralj` je, bez sumnje, politiÄka diverzija i Sud je jedini nadležan da to utvrdi! Tako je Okružni sud u PanÄevu zabranio `Crvenog kralja` iz politiÄkih razloga, a Vrhovni sud Vojvodine je tu presudu potvrdio. Nevidljiva strana mog sluÄaja izgledala je ovako. (PriÄu je ispriÄao direktor Å”tamparije, u kojoj je `Crveni kralj` Å”tampan, Slobodanu MaÅ”iÄu, a ovaj je preneo meni. Ne znam da li je priÄa istinita, ali veoma je ubedljiva.) Kad je u Okružni sud stigao zahtev za zabranu romana, predsednik Suda je predmet poverio svom najobrazovanijem sudiji, Antoniju StojkoviÄu. Ovaj je proÄitao roman i bio njime oduÅ”evljen. Ali sudija ipak nije taj koji može da donosi takve dalekosežne odluke kao Å”to je sloboda umetniÄkog stvaralaÅ”tva. Stoga je uÄinio ono Å”to bi uradio svaki vojnik Partije, otiÅ”ao je u Novi Sad predsedniku vojvoÄanskih komunista, Mirku ÄanadanoviÄu, da od njega Äuje svoje miÅ”ljenje. ÄanadanoviÄ je bio u liberalistiÄkom timu, ali je važio za ÄvrstorukaÅ”a (kao i predsednik beogradskih komunista Bora PavloviÄ). Zvali su ga ÄanadaÅ”vili. Ali bio je magistar književnosti, Å”to znaÄi neko ko zna kako su u istoriji prolazili oni koji su nasrtali na umetniÄka dela. Stoga je njegov odgovor bio da ne treba zabraniti roman. Zato je sudija prihvatio predlog za veÅ”taÄenje da bi u ekspertizi imao pokriÄe za oslobaÄajuÄu presudu, kakvu u to vreme nije bilo lako doneti. MeÄutim, za mesec dana, dok je Vuko PaviÄeviÄ napisao ekspertizu, stvari su se bitno promenile. Mirko ÄanadanoviÄ, koji se pominjao kao naslednik Marka NikeziÄa na položaju predsednika srpskih komunista, i sam je doÅ”ao pod udar, nabeÄen je da je liberal. Da bi pokazao da to nije taÄno, da je na liniji Partije i kursa druga Tita, predsednik vojvoÄanskih komunista je instruirao panÄevaÄkog sudiju da zabrani roman. MoguÄe da je raÄunao da Äe se time spasiti. (Nije. OtiÅ”ao je sa vlasti neopravdano svrstan u libarale, kao i Bora PavloviÄ u Beogradu.) Antonije StojkoviÄ, kao posluÅ”an Äak, odnosno sudija, revnosno je izvrÅ”io domaÄi zadatak. Žrtva te politike bio sam ja!` Dakle, bio je to moj drugi uspon i pad. Zabrana romana znaÄila je zabranu mene kao pisca.` O ovome je dosta pisano, a ja Äu ovde Äu da govorim o Dragoljubu TodoroviÄu. TodoroviÄ je bio advokat ljudskih prava i književnoÅ”Äu se bavio samo uzgred. Ali, po oseÄanju umetnosti, po dubini prodora u književnost, po argumentaciji u odbrani slobodne reÄi, po jasnoÄi kazivanja te odbrane - u potpunosti je nadmaÅ”io univerzitetske profesore književnosti, koji su se bavili književnom kritikom u vidu profesije. Ovoga puta amater je bio iznad profesionalaca. TodoroviÄeve knjige su do danas, nažalost, ostale neproÄitane, da ih ovde navedem: āKnjiga o ÄosiÄu` 2005. godine; āBoja Äavola` 2006. godine; āBilans srpskog termidora` 2010. godine. Ja znam joÅ” za rukopis o Branku V. RadiÄeviÄu, na kojem je advokat najduže radio, koji je ostao nepublikovan. Vidim da ga Marinko ArsiÄ Ivkov citira - to znaÄi da ga je TodoroviÄ pokazivao i drugima. Tekst kojim Äu da se bavim u ovom poglavlju, Dragoljub TodoroviÄ je objavio prvi put u maju 2002. godine, u listu Republika, glasilu graÄanskog samoosloboÄenja, koje je ureÄivao NebojÅ”a Popov. I prodavao na ulicama Beograda, kao Å”to je Andre Žid prodavao svoje knjige na mostovima na Seni u Parizu. Kasnije je ovaj tekst viÅ”e puta preÅ”tampavan, a konaÄnu verziju je dobio kao predgovor knjige āSluÄaj Crveni kralj`, 2005. godine. Kad god je neko pisao o meni, po pravilu je citirao ovaj tekst, tako da se može reÄi da je to jedan od najznaÄajnijih eseja o meni. Na poÄetku eseja, pod taÄkom 1, TodoroviÄ eksplicitno istiÄe da se moj proces dosta razlikuje od drugih: āU bogatoj tradiciji montiranih, politiÄkih, sudskih procesa, suÄenja za verbalni delikt, delikt miÅ”ljenja, zabrana umetniÄkih i nauÄnih dela, sudskih progona politiÄkih neistomiÅ”ljenika (...) procesi Ivanu IvanoviÄu pre viÅ”e od Äetvrt veka odlikuju se nizom specifiÄnosti i posebnosti sa velikim brojem karakteristiÄnih detalja, koji sluÄaj Ivana IvanoviÄa Äine izuzetnim, osobenim i drukÄijim od svih progona ljudskog miÅ”ljenja koje traje skoro 60 godina. Te originalnosti IvanoviÄeve golgote i, Äak i za Srbiju, nezapamÄenog i nezabeleženog progona, tema su ovog teksta.` Na Äemu zasniva TodoroviÄ ovu tvrdnju? ā...Ivan IvanoviÄ je kao profesor gimnazije u najdubljoj srpskoj provinciji, 1969. godine napisao roman Crveni kralj i objavio ga 1972. godine kod privatnog i nezavisnog izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. Prijem romana kod kritike, Äitalaca i najÅ”ire javnosti bio je izuzetan, moglo bi se reÄi briljantan. O kakvim relacijama i razmerama pohvala i visokog vrednovanja romana se radilo dovoljno je, primera radi, podsetiti da su dvojica znaÄajnih i vrlo uglednih beogradskih književnih kritiÄara ocenila da je Crveni kralj bolja knjiga od romana Dragoslava MihailoviÄa Kad su cvetale tikve.` Zatim TodoroviÄ daje ocenu mog romana. āCrveni kralj je autentiÄno i po svim merilima i kriterijumima potpuno nesporno umetniÄko delo koje podleže samo estetskim ocenama, vrednovanjima i tumaÄenjima. Glavni junak romana Crveni kralj Zoran JugoviÄ plod je autorove imaginacije i predstavlja romansijerski lik par ekselans, koji je autor stvorio i umetniÄkim sredstvima u njega ugradio život, karijeru i sudbinu stvarno postojeÄih fudbalera toga doba: OstojiÄa, MilutinoviÄa, BeÄejca, Lamze, Å ekularca i drugih.` Kao komentar, ja bih ovde mogao da dodam istinitu anegdotu sa suÄenja u PanÄevu kad je zabranjen moj roman. PriteÅ”njen znalaÄkom ekspertizom sudskog veÅ”taka, profesora etike na Filozofskom fakultetu u Beogradu, dr Vuka PaviÄeviÄa, Okružni javni tužilac PanÄeva, da bi opovrgao profesora, izaÅ”ao je sa tvrdnjom da taj moj izmiÅ”ljeni junak Zoran JugoviÄ King nije otiÅ”ao u Ameriku da igra fudbal nego da radi za CIJU protiv Jugoslavije! Pri tom je mahao nekakvim papirom koji je dobio od Službe državne bezbednosti o Å”pijunskoj delatnosti reÄenog fudbalera. ZaÄas je sudnica pretvorena u teatar apsurda. Junak romana koji je izmiÅ”ljen, koji ne postoji, koji je plod piÅ”Äeve fikcije, proizveden je od strane tajne policije u istinskog Å”pijuna! U teatru apsurda jedini se snaÅ”ao moj izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ i obratio se Sudskom veÄu: āMogu da izjavim da ja nisam znao za takvu delatnost junaka IvanoviÄevog romana, sad to prvi put Äujem. Da sam znao, ne bih Å”tampao roman. A uveren sam da ni pisac to nije znao. Da je znao, svakako ne bi ni napisao roman!` Svejedno, u tom teatru apsurda, moja knjiga je stradala. Dragoljub TodoroviÄ je dalje napisao da sam ja za kratko vreme bio žrtva tri procesa. āNikome nije organizovano toliko procesa i to u intervalu od dve godine (oktobar 1972 - oktobar 1974.) koji su svi bili zasnovani na eklatantnom i vrlo otvorenom i bahatom krÅ”enju zakona. U drugim sluÄajevima, makar je fingirana primena zakona, primenjivane su, inaÄe vrlo rastegljive, a bezobalne zakonske norme. Kod IvanoviÄa ni takav napor podvoÄenja dela pod nekakav zakonski tekst, makar nasilno, nije uÄinjen.` Pod taÄkom 2 TodoroviÄ govori o mom radnom procesu na kojem sam udaljen s posla gimnazijskog profesora. āOd sva tri procesa najteži, najnemoralniji i najmonstruozniji bio je onaj u kome su IvanoviÄu presudile njegove kolege, profesori gimnazije RadoÅ” JovanoviÄ - Selja u KurÅ”umliji. Po tadaÅ”njim komplikovanim i birokratskim pravilima samoupravnog socijalizma, predlog Disciplinskog suda o IvanoviÄevom iskljuÄenju iz Å”kole trebalo je da potvrdi Radna zajednica gimnazije. Svi profesori, njih 24, prisustvovali su sednici Radne zajednice i na tajnom glasanju Äak 18 izjasnilo se za iskljuÄenje Ivana IvanoviÄa, samo dvoje je bilo protiv, a Äetvoro su se uzdržali od glasanja. Ivan IvanoviÄ nije napravio nikakav propust, prekrÅ”aj ili bilo Å”ta nedozvoljeno kao profesor. Naprotiv, bio je jedan od najuglednijih profesora, posebno omiljen kod uÄenika. Sa svim kolegama bio je u dobrim, korektnim i kolegijalnim odnosima. MeÄutim, sve to, kao ni tajnost glasanja, nije pomoglo. Kod profesora je prevladao strah koji ledi krv u žilama, atavizam, malograÄansko poimanje sveta, tipiÄno provincijsko licemerje i hipokrizija, podaniÄki mentalitet, beskrajna proseÄnost, neinventivnost, moralna tupost i ravnoduÅ”nost, karakteristiÄni za provincijske prosvetne radnike i, u poslednjoj instanci, zavisti, poÅ”to je IvanoviÄ potpuno neoÄekivano visoko uzleteo i vinuo se do, za njih, nedostižne i nezamislive visine.` Ja bih dodao da je to bila slika Srbije toga vremena. U taÄki 3. TodoroviÄ istiÄe da je u svemu tome bilo dobro to Å”to su sudovi priznali da se radi o romanu, dakle o umetniÄkom delu. āU svim ostalim sluÄajevima suÄenja umetniÄkom ili nauÄnom delu tužioci i sudije su se trudili da izbegnu eksplicitno priznanje da se kriviÄno delo vrÅ”i umetniÄkom ili nauÄnom tvorevinom, jer nauka i umetnost mogu se procenjivati samo nauÄnim i umetniÄkim metodama i za njih važe samo estetiÄka i nauÄna merila. U tom izbegavanju koriÅ”Äeni su termini Å”tampana stvar, spis, materijal, tekst i tako je stvoren privid da se ne sudi umetniÄkom ili nauÄnom delu. Kod IvanoviÄa otvoreno se priznaje da je u pitanju književno delo i da se sudi piscu za književno delo.` Problem je bio u tome Å”to po Ustavu SFRJ umetniÄka i nauÄna delatnost je slobodna, dakle, nije podložna sudskom gonjenju. Sudovi su sudeÄi meni krÅ”ili Ustav SFRJ! Ivan IvanoviÄ (NiÅ”, 19. decembar 1936) srpski je književnik.[1] Njegov legat deo je Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā. Život RoÄen je 19. decembra 1936. godine u NiÅ”u. Otac Božidar, Boža IvanoviÄ, oficir, poginuo je u Drugom svetskom ratu boreÄi se u sastavu Jugoslovenske vojske u Otadžbini Dragoljuba MihailoviÄa, a majka Milja bila je uÄiteljica u selu Žitnom Potoku u Pustoj reci, odakle su IvanoviÄi i poreklom. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Žitnom Potoku, gimnaziju u Prokuplju[1]. Diplomirao je svetsku književnost na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu.[1] Deset godina je radio kao srednjoÅ”kolski profesor književnosti u Aleksandrovcu i KurÅ”umliji, a onda otpuÅ”ten iz službe. Posle toga se preselio u Beograd, gde se bavi pisanjem u vidu profesije. U vreme SFRJ su mu knjige zabranjivane, a on suÄen zbog njih. U to doba su ga branili poznati advokati SrÄa PopoviÄ i Milivoje PeroviÄ, pa je izbegao zatvorsku kaznu. Nastankom viÅ”estranaÄja u Srbiji, postaje aktivni opozicionar kao Älan Demokratske stranke i aktivno uÄestvuje u svim protestima protiv MiloÅ”eviÄa devedesetih godina. Iz Demokratske stranke se iÅ”Älanio 6. oktobra 2000. godine. Kao Älan Srpskog pokreta obnove bio je na dužnosti pomoÄnika ministra kulture od 2004. do 2006. godine. Književni rad i sudski progon vlasti U literaturu je uÅ”ao 1972. godine romanom āCrveni kraljā[2] koji je Å”tampan u hiljadu primeraka. Knjigu je napisao 1969. u KurÅ”umliji u vreme kada su sa politiÄke scene uklanjane nepodobne struje u partiji - liberali. Prvobitno nije mogao da pronaÄe izdavaÄa i bio je odbijen nekoliko puta. Godine 1972. knjigu je objavio jedan od retkih nezavisnih izdavaÄa u Srbiji tog perioda, Slobodan MaÅ”iÄ.[3] Glavni lik u romanu je fudbaler Zoran JugoviÄ (Zoka King), koji emigrira u Ameriku gde uspeÅ”no igra fudbal. Za lika je pisac imao inspiraciju u popularnim fudbalerima Dragoslavu Å ekularcu, Jovanu MiladinoviÄu i Veliboru VasoviÄu. Za vlast problematiÄan deo u romanu je bio kada glavni lik kaže: āMa ta Jugoslavija je zemlja u kojoj ne želim da živim, majke joj ga...ā [3] Javni tužilac u Prokuplju je smatrao da roman ānapada Jugoslaviju i socijalizamā. KomunistiÄka vlast je roman zabranila svega dva meseca nakon izlaska, pisca osudila na dve godine zatvor i otpustila ga s posla kao moralno i politiÄki nepodobnog da vaspitava omladinu. Na suÄenju za zabranu knjige IvanoviÄev izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ je za veÅ”take izabrao profesora etike Vuka PaviÄeviÄa i profesora prava Radomira LukiÄa. PaviÄeviÄ je govorio je da se oni nisu izborili za revoluciju da bismo zabranjivala knjige, da i ÄetniÄka deca imaju pravo da piÅ”u kao i svi drugi... Javni tužilac je u jednom trenutku rekao PaviÄeviÄu: āProfesore, svaka Vama Äast, ja znam da ste Vi veliki znalac i komunista, Älan CK, ali ja imam podatke od Udbe da je taj glavni junak, Zoran JugoviÄ radio za CIA.ā[3] VeÄina intelektualaca je podržavala IvanoviÄa, posebno Borislav PekiÄ, Dragoslav MihailoviÄ i Branko ÄopiÄ. Drugi pisci i intelektualci držali su se po strani, poput Miodraga PavloviÄa, Vaska Pope, Mirka KovaÄa i Danila KiÅ”a.[3] Tokom progona književnika, njegovu kuÄu je u viÅ”e navrata pretresala UDBA. Glavni povod za to je bio sluÄaj kada su mu navodno pronaÅ”li emigrantski ÄetniÄki list, koji mu je ispao iz pisma koje mu je predao i zahtevao da pismo otvori, sekretar Å”kole gde je bio zaposlen.[3] Prvobitnu presudu su preinaÄili, zbog pritiska javnosti i procene da ne bi ostavljala dobar utisak u narodu.[3] Iako je presuda bila poniÅ”tena, IvanoviÄ nikada nije bio rehabilitovan niti je dobio obeÅ”teÄenje.[3] Sedamdesetih i osamdesetih godina biva suoÄen sa velikim problemima oko izdavanja svojih drugih dela, da bi tek krajem devedesetih njegova dela dobila na znaÄaju i konaÄno bio priznat kao znaÄajan srpski savremeni pisac.[3] Roman āCrveni kraljā je ponovo objavio BIGZ 1984. godine.[3] Legat Ivana IvanoviÄa Ivan IvanoviÄ, književnik, u udruženju `Adligat` daje intervju Ranku Pivljaninu, novinaru dnevnog lista `Blic` (28.02.2019.) Dela Romani Crveni kralj (1972) Vrema sporta i razonode (1978) Arizani (1982) Živi pesak ā živo blato (1986) NiÅ”ki gambit (1988) Jugovac ili Kako uÄi u istoriju (1989) Fudbalska generacija (1990) BraÄa JugoviÄi ili Kako izaÄi iz istorije (1990) Ukleti Srbijanac (1993) Vojvoda od Leskovca (1994) Crni dani Rake Drainca (1997) Drainac izmeÄu Äetnika i partizana (2003) Narodna buna; Äetnici (Prvi deo trilogije) (2006) Narodna buna; TopliÄka država (Drugi deo trilogije) (2007) Portret umetnika u starosti: roman bez laži (2007) Drainac (2011) Narodna buna; Partizani (TreÄi deo trilogije) (2014) `Ivanov gambit` (vodiÄ kroz opus pisca), izdavaÄi `Adligat` i biblioteka `Milutin BojiÄ` Beograd, 2020. Zbirke novela Ikarov let / Razgovor sa Lujom (1968) Novele - male (1997). Ova knjiga sadrži 7 novela[5]: āMedved u južnoj Srbijiā, āIkarov let ili izmeÄu oca i ujakaā, āIkarov pad ili povratak u zaviÄajā, āRazgovor sa Lujomā, āKuÄka i njeni sinoviā, āÅ eÄer deteā, āÅ opska ambasadaā. Novele - velike (1997). Ova knjiga sadrži 8 novela[6]: To su: āDva mrtva pesnikaā, āGarinÄaā, āKozja krvā, āOrlovi noktiā, āDžika iz Džigoljā, āLopta je okruglaā, āVampirā, āBeli anÄeoā, āHolanÄanin lutalicaā. Kako upokojiti Drainca - AntropoloÅ”ke novele (2011). Ova knjiga se sastoji od deset novela[7]: āEvropa u Srbijiā, āVampiri su meÄu namaā, āMirakulum na pravnom fakultetu u Beograduā, āSrpske akademijeā, āUpokojen Drainacā, āRat romanima u Topliciā, āPosle pesedet godina u Župiā, āDon Vito Korleoneā, āSrbija neÄe da Äuje za Vlastu iz Å arkamenaā, āMrtav pisacā. Drame Crveni pevac, crni rak (2001) NiÅ” na krstu: tri drame iz politiÄkog života NiÅ”a [UdbaÅ”; Crveni pevac; NiÅ”ki tribunal] (2005) Zbirka poezije Äitanka srpske politiÄke poezije (sa Marinkom ArsiÄem Ivkovim) PolitiÄki spisi Srpska priÄa: Äetnici i partizani Nisam kriv AntipolitiÄar (2004) Draža MihailoviÄ na sudu istorije - esej-rasprava (2012) Roman o njemu Dragoljub TodoroviÄ - SluÄaj āCrveni kraljā: (osuda i izgon Ivana IvanoviÄa) (2005)[8]
Ivan Ivanovic - Crveni kralj Nezavisna izdanja, Slobodan Masic, Beograd, 1972. Mek povez, korice kao na slici, 111 strana. Nazalost, ugao knjige je bio u dodiru s nekom tecnoscu, ostale su fleke, vidi se na slikama. Nedostaje naslovna strana. Ovo je primerak s niskom numeracijom, nosi broj 11. EKSTREMNO RETKO, ZVANICNO ZABRANJENA KNJIGA U SFRJ, CIJI JE NAJVECI DEO TIRAZA ZAPLENJEN I UNISTEN! Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa: autoportret poslednjeg srpskog književnika - disidenta (2) Crveni kralj na sudu U svim režimima nepodoban, ugledni srpski književnik, Ivan IvanoviÄ, pisac kultnog disidentskog dela `Crveni kralj` (i joÅ” petnaest romana!), sumirajuÄi rezultate epohe u kojoj je stvarao, doÅ”ao je do zakljuÄka da je, kao Hemingvejev ribar, svoj ulov dovukao do obale, ali da je njegova lovina oglodana do kosti. Å ta se stvarno deÅ”avalo sa romanima Ivana IvanoviÄa, tokom trajanja socijalistiÄke Jugoslavije i nakon njenog pada i kako su ga (ne)veÅ”to zaobilazili, kad god bi se smenjivali razni režimi? Komunistima je smetalo Å”to mu je otac, Boža IvanoviÄ, bio komandant topliÄkih ravnogoraca, `demokratskim vlastima` je smetao Å”to je naklonjen tradicionalnoj Srbiji i njenim vrednostima, a novim desniÄarima je smetao zbog toga Å”to im se nije pridružio i Å”to ima kritiÄki stav prema svakoj nadri-ideologiji. O svemu tome, piÅ”e u eseju `Usponi i padovi Ivana IvanoviÄa`, koji Magazin Tabloid objavljuje u nekoliko nastavaka Ivan IvanoviÄ Profesor je tražio od nas da vodimo liÄni dnevnik. To dotad nismo radili. Ja sam taj posao shvatio krajnje ozbiljno. U stvari, u dnevniku sam neprekidno pisao onaj fatalni pismeni zadatak iz petog razreda koji nisam uspeo da napiÅ”em. Tako su nastale moje prve priÄe. Opisao sam sve ono Å”to se nisam usudio da stavim u pismeni zadatak. (Te motive sam kasnije iskoristio za roman āVreme sporta i razonode`.) Äak sam opisao i onu koÄiÄevsku epizodu sa zadružnim i seoskim bikom. Zadružnom biku sam dao ime BuÄoni! (Na jednoj književnoj veÄeri u Pirotu, jedan Äitalac moje literature, inaÄe posleratni javni tužilac, rekao mi je da sam ga duboko uvredio. Pitao sam kako. - Dali ste biku ime sovjetskog generala BuÄonija, komandanta Crvene konjice. ZaÅ”to? Rekao sam: - Zato Å”to je taj Staljinov general posekao sabljom negde u sibirskom logoru pisca `Crvene konjice`, Isaka Babelja, jer je bio nezadovoljan naÄinom na koji je opisan.) Na kraju prvog polugodiÅ”ta profesor je pokupio naÅ”e dnevniÄke sveske da ih pregleda. Kad ih je u drugom polugodiÅ”tu doneo, nije krio nezadovoljstvo njihovim uÄinkom. Ali - izdvojio je moj dnevnik. JoÅ” mi je rekao da doÄem posle Äasova kod njega u kancelariju da porazgovaramo. Jedva sam doÄekao da se zavrÅ”e ti Äasovi. A onda - ulazim u Å”kolu na profesorski ulaz! Famulus me zaustavlja i pita Å”ta tražim, kažem da idem kod direktora. On me odvodi do kancelarije i prijavljuje direktoru. Äujem kako Buda viÄe: - Neka uÄe. Profesor me doÄekuje stojeÄi, drži moju svesku u rukama. Pruža mi ruku, pozdravlja se sa mnom kao sa sebi ravnim. Zbunjen sam, da ne kažem inhibiran. Profesor mi kaže da sednem, pita me pijem li kafu. Verovatno nisam umeo niÅ”ta da kažem, tek on zove onog famulusa i naruÄuje dve turske kafe. Raspituje se o mom poreklu, kaže da je Äuo za mog oca kapetana Božu. Za moju majku kaže da je najbolji uÄitelj u srezu! Kad famulus donese kafe, Buda me nudi cigaretom, pita me da li puÅ”im. Nisam puÅ”io, a bila je to prva kafa u mom životu! - SluÅ”aj, konaÄno Buda prelazi na stvar, pozvao sam te da ti kažem da ÄeÅ” biti pisac. ImaÅ” talenat! Samo ako istrajeÅ”. Onda mi priÄa kako je on celog života pisao, ali nije imao mnogo uspeha. (U prokupaÄkom pozoriÅ”tu, koje je tada bilo profesionalno, izvedene su tri njegove drame. Ja sam u TopliÄkim sveskama objavio dve, treÄa je izgleda izgubljena. Objavio je i sedam priÄa, i njih sam preÅ”tampao. Bio je prestrog prema sebi, nije bio bez talenta.) Otpratio me je do vrata kao buduÄeg pisca. Ne znam kako sam uspeo da izaÄem na ulicu, ali tog trenutka sam postao pisac. U tom sedmom razredu sam se usudio da odem na literarni sastanak. Bez kompleksa inferiornosti! Vrhovni književni autoritet na literarnoj sekciji bio je uÄenik osmog razreda, Predrag MiliÄeviÄ. (Kasnije Äe zavrÅ”iti književnost, ureÄivati neke zabavne listove, ali, koliko znam, književnoÅ”Äu se nije ozbiljno bavio. I danas mislim da je to Å”teta!) Na tom sastanku je Äitao pesme neki Dragoljub MarkoviÄ (ako sam ime dobro zapamtio, za njega viÅ”e nisam Äuo); bio je krupan, uobražen, imitirao je Branka RadiÄeviÄa. Pesme su mu bile patetiÄne, srceparatelne, romantiÄarske. Usudio sam se da uzmem reÄ i da raspalim po pesniku! Napao sam lažni romantizam u srpskoj poeziji! (Bio sam proÄitao Pevanje i miÅ”ljenje Svetozara MarkoviÄa.) ÄitajuÄi kao SkerliÄ! Za diskusiju sam bio napadnut od nekih devojaka, ali sam dobio podrÅ”ku Predraga MiliÄeviÄa. Postao sam istaknuti Älan literarne sekcije! Posle toga sam se prijavio da na literarnoj sekciji proÄitam jedan svoj rad. Prijavio sam priÄu `Nikad nije kasno`, iz sveske koju je Buda podržao. I tu nastaju prve peripetije oko moje literature. Å ta se stvarno deÅ”avalo u pozadini saznao sam mnogo kasnije od tadaÅ”njeg osmaka, a potom poznatog advokata i politiÄara, Galje MilanoviÄa. Galja je u to vreme bio predsednik Omladinske organizacije Å”kole i Älan gradske Omladinske organizacije. Na gradskom forumu postavilo se pitanje da li da se uopÅ”te dozvoli sinu Bože IvanoviÄa da nastupi na literarnom sastanku. Rukovodstvo gradske organizacije, podržano od partijskog komiteta, bilo je protiv moje literarne promocije. Galja, koji je bio liberalni omladinac (kao liberal je politiÄki stradao u partijskoj Äistki poÄetkom sedamdesetih godina Dvadesetog veka), zastupao je stav da Omladinska organizacija ne sme da bude cenzor, zbog Äega je dobio nekakvu opomenu. Ipak, posle dosta neizvesnosti, dobio sam dozvolu da proÄitam priÄu na Å”kolskom literarnom sastanku. Odluku mi je saopÅ”tio upravo Galja MilanoviÄ, pod uslovom da prihvatim neke sugestije gradskog omladinskog Komiteta. Izvesno je da ne bih proÅ”ao da iza mene nije stao direktor Gimnazije Buda IliÄ. Ne možemo mi spreÄiti ÄetniÄku decu da se bave umetnoÅ”Äu, samo zato Å”to su im oÄevi bili na drugoj strani! - navodno je rakao je Buda na sastanku Komiteta. Taj moj prvi literarni nastup u maju 1954. godine bio je senzacionalan! Kasnije sam imao mnogo lomova u literaturi, uspona i padova, pohvala i pokuda, ne može se reÄi da nisam doživeo izvesnu afirmativnost i popularnost, ali se sve to ne može meriti sa tim mojim literarnim debijem u prokupaÄkoj Gimnaziji. Razlog je bio u samoj pripoveci, u njenoj sadržini. Postavio sam moralno pitanje svoje generacije. Nažalost, priÄu nisam saÄuvao, kao ni dnevniÄku svesku. SeÄam se da je priÄa imala naziv `Nikad nije kasno` i bila je tipiÄna moraleska. Bila jedna gimnazijalka Maja i imala dva udvaraÄa. Jedan je bio student MiÅ”a, tih i neupadljiv, pesnik; drugi je bio sportista Boban, atraktivan i razmetljiv, fudbaler. Devojka se u svojoj naivnosti i lakomislenosti opredeljuje za fudbalera, ali kad je on uskoro izigra shvati Å”ta je izgubila. (Tako je veÄ ova gimnazijska priÄa inicirala osnovnu temu moje literature, etiÄko pitanje.) Pripovetka je u potpunosti podelila, kako uÄesnike literarnog sastanka, tako i Äitavu Å”kolu. Cela Å”kola je samo o tome priÄala, svaki gimnazijalac je smatrao da treba da se opredeli prema problemu koji sam postavio. (SliÄnu situaciju sam ponovio sa `Crvenim kraljem`.) Pogotovo je polemiku izazvala scena slobodne ljubavi na Hisaru. (Bio sam proÄitao Lorensa, `Ljubavnik ledi Äeterli`.) Diskutanti su se polarizovali. MeÄu onima koji su me hvalili bio je Predrag MiliÄeviÄ, glavni književni autoritet Gimnazije, arbitar eleganciorum. On je rekao: Ljudi, ovo je veliki dan za prokupaÄku Gimnaziju! Danas smo dobili topliÄkog Hemingveja! Izneti dileme generacije na tako jasan naÄin, pa to može samo istinski talenat! MeÄu onima koji su me napali bio je jedan uÄenik, koji je tek bio prispeo u prokupaÄku Gimnaziju iz Novog Sada, Petar MilosavljeviÄ (kasnije profesor univerziteta). On je rekao: Ova pripovetka nema nikakvu umetniÄku vrednost, jer sam je u potpunosti razumeo! Književnost, dakle, ne sme da bude razumljiva! Poruke ne smeju biti jasne. (Ova dva stava u pogledu moje literature pratiÄe me do danaÅ”njeg dana!) Poslednji pismeni zadatak u sedmom razredu bio je nagradni. Tema je bila ponovo slobodna, kao u petom razredu. Nagradu je dodeljivao Savez književnika Jugoslavije a sastojala se od `Almanaha` Saveza. Sad je moj zadatak ocenjen kao najbolji u Å”koli, dobio sam knjigu sa potpisom predsednika Saveza književnika Jugoslavije Josipa Vidmara. Pola NastavniÄkog veÄa je bilo za mene, a pola protiv. Moj rad je bio dosta slobodan, a to je okrenulo konzervativne profesore protiv mene. Ipak, prevladali su liberali! Tako sam izravnao raÄune sa odlikaÅ”ima iz petog razreda. RaÄunam da sam ta dva meseca (maj i jun 1954. godine) bio pravi pisac. O meni se u Gimnaziji neprestano priÄalo, Äak su i gradske devojke poÄele da se u mene zaljubljuju! (Samo mi se joÅ” jednom to desilo, kad sam objavio `Crvenog kralja`! I tad su u pitanju bila samo dva meseca, septembar i oktobar 1972. godine. Ali to je druga priÄa.) JoÅ” kad mi je Buda u osmom razredu gimnazije objavio U TopliÄkim novinama priÄu iz one sveske, `Gaga`, umereno modernistiÄku, mogao sam da upiÅ”em Svetsku književnost. Ovaj moj gimnazijski uspon, dolaskom u Beograd bio je u potpunosti poniÅ”ten. Za Äetiri godine studiranja nisam uspeo da objavim nijedan redak, iako sam pisao roman! Ako sam u Prokuplju doživeo uzlet, u Beogradu sam doživeo pad. Beograd me je, jednostavno, pojeo. To sam opisao u dve novele, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Ova dogaÄanja u Prokuplju su u potpunosti odredila moj životni put. Lokalni uspeh priÄe āNikad nije kasno` za uvek me je otrgnuo od matematike i gurnuo u literaturu u kojoj sam se proveo kao, da upotrebim narodski izraz u Srba, bos po trnju. Ne znam Å”ta bih uradio kao graditelj, kao pisac sam bio uvek u problemu. Moj drugi uzlet vezan je za āCrvenog kralja`. To je bio let Ikara u bekstvu iz Lavirinta. Ja sam provinciju doživeo kao Lavirint na Kritu. Kao svaki mladiÄ, Ikar je poleteo pravo na sunce. Senzacionalni uspeh āCrvenog kralja` u svemu je podsetio na Ikarov let. Äinilo se dva meseca 1972. godine da sam uzleteo u neviÄene visine, da sam zauvek pobegao iz Lavirinta. Gotovo da sam postao slavan pisac (ovo mi zvuÄi degutantno, ali u Beogradu je taj termin bio u opticaju), sa izgledom da postanem svetski pisac! (aluzija na moj studij Svetske književnosti). Ali, uskoro je doÅ”ao pad. KomunistiÄka država mi nije dala da letim, odluÄila je da me strmoglavi. Jednostavno je zabranila āCrvenog kralja`, odsekla mi je krila, priredila mi je zabranu romana. Ako je moj uzlet bio senzacionalan, pad je bio katastrofalan! ProÅ”ao sam kao legendarni Ikar. PoÅ”to su se prvom letaÄu u ljudskom rodu krila od voska, pod toplotom sunca, otopila, Ikar je doživeo strmoglavi pad. Iz Lavirinta je uspeo da pobegne Ikarov otac Dedal, arhitekta koji je sagradio ovo Äudnovato zdanje, jer ga je životno iskustvo nauÄilo da leti neposredno iznad mora i stalno prska krila od voska da se ne otope. Postao sam zabranjeni pisac sa neizleÄivim posledicama. Ja nisam umeo da letim kao Dedal. Dedala je za svog književnog junaka uzeo Džems Džojs, to je Stiven Dedalus. Upotrebio sam ovo poreÄenje, jer sam napisao dve novele o Ikaru, āIkarov let ili IzmeÄu oca i ujaka` i āIkarov pad ili Povratak u zaviÄaj`. Sa āCrvenim kraljem` mi se desio u stvari Ikar. No da vidimo kako mi se dogodio āCrveni kralj`. Evo Å”ta sam rekao o tome Dragoljubu TodoroviÄu u knjizi āAntipolitiÄar`, 2004. godine... āRoman sam napisao u martu i aprilu 1969. godine. Smislio sam ga znatno ranije, ali nisam se usuÄivao da literarno uobliÄim banalnu temu kakva je fudbal. Uz to, tema je zahtevala za govor uliÄni žargon, kojim je moj zamiÅ”ljeni junak jedino mogao da govori, jer sam se bojao da taj jezik nije književno legitiman. (Bilo mi je jasno da se fudbalska priÄa ne može ispriÄati otmeno i uzviÅ”eno, nego grubo i sirovo.) Nalazio sam se u dilemi da li je fudbal dozvoljena tema i da li je žargon kljiževno dopustiv? Pojava MihailoviÄevih `Tikava` i pohvale koje je ovaj roman dobio dali su mi legitimitet da ispriÄam fudbalsku priÄu kako sam je zamislio. Roman sam mogao da napiÅ”em za tako kratko vreme, jer sam ga dugo pre toga nosio u sebi. Tad sam bio na bolovanju (zarazna žutica) i bio sam osloboÄen od Å”kolskih poslova. Prvi put sam odlomke iz romana Äitao u stanu pesnika i nastavnika Aleksandra Äernova u Maloj Plani. SluÅ”aoci su bili Äernov, moj kolega iz kurÅ”umlijske Gimnazije MiloÅ” CvejiÄ i student književnosti na PriÅ”tinskom univerzitetu Spasoje Å ejiÄ. SeÄam se da se CvejiÄ mrÅ”tio (Nije to književno dopustivo!), Äernov se kolebao (Äavo bi ga znao!), ali Å ejiÄ je bio oduÅ”evljen. (Takav āraspored snaga` Äe ostati do kraja!) Bio je to u svemu Å”ezdesetosmaÅ”ki roman. Pokrenuo je iste probleme kao studentski protest u junu Å”ezdeset osme. `Crveni kralj` je u rukopisu, nemam izdavaÄa, Å”tampam odlomke. Ovde je bitan odlomak iz romana Å”tampan u listu niÅ”kih studenata List mladih 68. pod naslovom Zoran JugoviÄ, centarfor na radu u Ameriki. Urednik kulture u ovom Å”ezdesetosmaÅ”kom glasilu bio je pesnik Zoran MiliÄ, koga sam poznavao sa DrainÄevih susreta. Kad sam mu odneo priÄu, rekao mi je da je to pravi tekst za revolucionarni studentski list. Ali bio je u neprilici, prethodni broj je prvo bio zabranjen pa posle osloboÄen, zato Å”to je preneo odlomak iz romana `Äangi` hrvatskog pisca Alojza MajetiÄa. Taj roman, Äija se radnja deÅ”ava na radnoj akciji, bio je svojevremeno zabranjen, ali je upravo bio ponovo Å”tampan. Zoran mora da pokaže tekst glavnom uredniku. SiÅ”li smo u bife, gde je glodur zasedao sa joÅ” nekim drugovima. Bio je to LjubiÅ”a IgiÄ, kasniji MiloÅ”eviÄev visoki zvaniÄnik i bankar. IgiÄ je, dozvoljavam na brzinu i ne udubljujuÄi se preterano, proÄitao tekst i klimnuo glavom. (Kasnije je tvrdio da tekst uopÅ”te nije video, pa je sva krivica pala na Zorana MiliÄa!) Tekst je objavljen u septembru 1969. godine. To je bila poslednja glava `Crvenog kralja`, ona koja Äe me kasnije odvesti na sud. Objavljivanje teksta izazvalo je veliku gužvu, najpre u NiÅ”u a potom u KurÅ”umliji. Zoran MiliÄ mi je paniÄno telefonirao preko Å”kolskog telefona (svoj nisam imao, naravno) i rekao mi da je tužilac podneo zahtev za zabranu broja. Tražio je da dam izjavu da je reÄ o romanu i da je radnja izmiÅ”ljena. No do zabrane nije doÅ”lo, tužilac je povukao prijavu. (Å ta se onda deÅ”avalo u NiÅ”u saznao sam mnogo kasnije od Veselina IliÄa, koji je u to vreme bio sekretar niÅ”kog Komiteta i predsednik IdeoloÅ”ke komisije pri CK Saveza komunista Srbije. Veselin IliÄ je napisao studiju o `Crvenom kralju`, pa smo se tako upoznali.) Kad je tužilac podneo prijavu, Veselin je odmah sazvao Komisiju na kojoj je zakljuÄeno da je u pitanju umetniÄko delo i da Partija ne stoji iza zabrane. Tužilac NiÅ”a je posluÅ”ao svoju Partiju. Ako sam se spasio NiÅ”a, KurÅ”umlije nisam mogao! U nastalim partijskim podelama, Toplica je dobrim delom podržavala tvrdi kurs koji je predvodio Draža MarkoviÄ. Najpre me je pozvao direktor Gimnazije da dam pismenu izjavu o tekstu i ja sam napisao ono Å”to sam rekao Zoranu MiliÄu. Onda se sastao Komitet SK, na kojem je partizanski borac, direktor najveÄe radne organizacije u gradu Å IK Kopaonik, KorÄagin, udario pesnicom o sto i izrekao Äuvenu reÄenicu, koja Äe tri godine kasnije postati partijska maksima: S neprijatelji treba raÄistiti! Komitet je naredio svim partijskim organizacijama da raspravljaju o mom sluÄaju. Tako se o mom tekstu u studentskom listu govorilo u najudaljenijim selima opÅ”tine, kao Å”to su ŽuÄ ili Merdare. ZakljuÄak je svuda bio isti: da kolektiv Gimnazije u KurÅ”umliji preispita dalji opstanak u nastavi neprijateljski raspoloženog profesora Ivana IvanoviÄa. Ali u samoj Gimnaziji nije otvoren proces. Kako? PoÅ”to su 69. liberali bili na vlasti, u Srbiji jaÄi od konzervativaca, spasila ma je Partija, taÄnije Veselin IliÄ, koji je kao predsednik IdeoloÅ”ke komisije CK Srbije, mogao da zaustavi proces. āCrvenog kralja` sam ipak uspeo da objavim, ali tek 1972. godine, poslednjeg dana avgusta, kod nezavisnog (privatnog) izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. TroÅ”kove Å”tampanja smo podelili. Komotno se može reÄi da je to bilo senzacionalno otkriÄe. Za dva meseca, koliko je roman bio na slobodi, napisano je viÅ”e veoma pohvalnih kritika i novinskih tekstova; sklopio sam ugovor za snimanje filma i TV serije; roman je stavljen na okvirni repertoar beogradskog pozoriÅ”ta Atelje 212; bili su u izgledu prevodi. ReÄju, bio sam na putu da postanem slavan pisac! A onda, poslednjeg dana oktobra 1972. godine, doÅ”ao je nokaut! Okružni javni tužilac PanÄeva (mesno nadležan poÅ”to je MaÅ”iÄ konaÄno naÅ”ao Å”tampariju u PanÄevu) pokrenuo je postupak za zabranu `Crvenog kralja`, samo dan kasnije poÅ”to je palo srpsko liberalistiÄko rukovodstvo. Stvoren je politiÄki okvir za seÄu knezova, Å”to Äe reÄi progon liberalnih ljudi. MoguÄe je da sam ja tu bio kolaterarna Å”teta, da je sa prljavom vodom iz korita izbaÄeno i dete. Jednom piscu se teža stvar od zabrane nije mogla dogoditi! Okružni javni tužilac PanÄeva, Vladeta NedeljkoviÄ, optužio je moj roman da vreÄa javni moral, a mog junaka da je povredio ugled SFRJ, jer zemlju posprdno naziva Jugom i Jugovinom. MaÅ”iÄ se dogovorio sa advokatom SrÄom PopoviÄem, koji je tada branio gotovo sve disidente, da zastupa odbranu pred Okružnim sudom u PanÄevu. Odbrana je predložila veÅ”taÄenje, da se utvrdi da li roman povreÄuje javni moral. Za veÅ”take smo predložili profesora Pravnog fakulteta Radomira LukiÄa i profesora Filozofskog fakulteta Vuka PaviÄeviÄa. Sud je, na veliko iznenaÄenje SrÄe PopoviÄa, kome su dotad svi sudovi odbijali veÅ”taÄenje, prihvatio za veÅ”taka Vuka PaviÄeviÄa, koji je predavao etiku i bio Älan CK SK Jugoslavije! Äinilo se da se stvari odvijaju povoljno po nas i da Äe sud da donese oslobaÄajuÄu odluku. Kako je postupio sudija Antonije StojkoviÄ? On je Vukovu ekspertizu delimiÄno uvažio, onaj deo koji se odnosio na moral, pa je knjigu oslobodio od optužbe da vreÄa javni moral. Ali je odbacio onaj deo koji se odnosio na politiku, profesor tu nije struÄan. (A Älan je CK!) `Crveni kralj` je, bez sumnje, politiÄka diverzija i Sud je jedini nadležan da to utvrdi! Tako je Okružni sud u PanÄevu zabranio `Crvenog kralja` iz politiÄkih razloga, a Vrhovni sud Vojvodine je tu presudu potvrdio. Nevidljiva strana mog sluÄaja izgledala je ovako. (PriÄu je ispriÄao direktor Å”tamparije, u kojoj je `Crveni kralj` Å”tampan, Slobodanu MaÅ”iÄu, a ovaj je preneo meni. Ne znam da li je priÄa istinita, ali veoma je ubedljiva.) Kad je u Okružni sud stigao zahtev za zabranu romana, predsednik Suda je predmet poverio svom najobrazovanijem sudiji, Antoniju StojkoviÄu. Ovaj je proÄitao roman i bio njime oduÅ”evljen. Ali sudija ipak nije taj koji može da donosi takve dalekosežne odluke kao Å”to je sloboda umetniÄkog stvaralaÅ”tva. Stoga je uÄinio ono Å”to bi uradio svaki vojnik Partije, otiÅ”ao je u Novi Sad predsedniku vojvoÄanskih komunista, Mirku ÄanadanoviÄu, da od njega Äuje svoje miÅ”ljenje. ÄanadanoviÄ je bio u liberalistiÄkom timu, ali je važio za ÄvrstorukaÅ”a (kao i predsednik beogradskih komunista Bora PavloviÄ). Zvali su ga ÄanadaÅ”vili. Ali bio je magistar književnosti, Å”to znaÄi neko ko zna kako su u istoriji prolazili oni koji su nasrtali na umetniÄka dela. Stoga je njegov odgovor bio da ne treba zabraniti roman. Zato je sudija prihvatio predlog za veÅ”taÄenje da bi u ekspertizi imao pokriÄe za oslobaÄajuÄu presudu, kakvu u to vreme nije bilo lako doneti. MeÄutim, za mesec dana, dok je Vuko PaviÄeviÄ napisao ekspertizu, stvari su se bitno promenile. Mirko ÄanadanoviÄ, koji se pominjao kao naslednik Marka NikeziÄa na položaju predsednika srpskih komunista, i sam je doÅ”ao pod udar, nabeÄen je da je liberal. Da bi pokazao da to nije taÄno, da je na liniji Partije i kursa druga Tita, predsednik vojvoÄanskih komunista je instruirao panÄevaÄkog sudiju da zabrani roman. MoguÄe da je raÄunao da Äe se time spasiti. (Nije. OtiÅ”ao je sa vlasti neopravdano svrstan u libarale, kao i Bora PavloviÄ u Beogradu.) Antonije StojkoviÄ, kao posluÅ”an Äak, odnosno sudija, revnosno je izvrÅ”io domaÄi zadatak. Žrtva te politike bio sam ja!` Dakle, bio je to moj drugi uspon i pad. Zabrana romana znaÄila je zabranu mene kao pisca.` O ovome je dosta pisano, a ja Äu ovde Äu da govorim o Dragoljubu TodoroviÄu. TodoroviÄ je bio advokat ljudskih prava i književnoÅ”Äu se bavio samo uzgred. Ali, po oseÄanju umetnosti, po dubini prodora u književnost, po argumentaciji u odbrani slobodne reÄi, po jasnoÄi kazivanja te odbrane - u potpunosti je nadmaÅ”io univerzitetske profesore književnosti, koji su se bavili književnom kritikom u vidu profesije. Ovoga puta amater je bio iznad profesionalaca. TodoroviÄeve knjige su do danas, nažalost, ostale neproÄitane, da ih ovde navedem: āKnjiga o ÄosiÄu` 2005. godine; āBoja Äavola` 2006. godine; āBilans srpskog termidora` 2010. godine. Ja znam joÅ” za rukopis o Branku V. RadiÄeviÄu, na kojem je advokat najduže radio, koji je ostao nepublikovan. Vidim da ga Marinko ArsiÄ Ivkov citira - to znaÄi da ga je TodoroviÄ pokazivao i drugima. Tekst kojim Äu da se bavim u ovom poglavlju, Dragoljub TodoroviÄ je objavio prvi put u maju 2002. godine, u listu Republika, glasilu graÄanskog samoosloboÄenja, koje je ureÄivao NebojÅ”a Popov. I prodavao na ulicama Beograda, kao Å”to je Andre Žid prodavao svoje knjige na mostovima na Seni u Parizu. Kasnije je ovaj tekst viÅ”e puta preÅ”tampavan, a konaÄnu verziju je dobio kao predgovor knjige āSluÄaj Crveni kralj`, 2005. godine. Kad god je neko pisao o meni, po pravilu je citirao ovaj tekst, tako da se može reÄi da je to jedan od najznaÄajnijih eseja o meni. Na poÄetku eseja, pod taÄkom 1, TodoroviÄ eksplicitno istiÄe da se moj proces dosta razlikuje od drugih: āU bogatoj tradiciji montiranih, politiÄkih, sudskih procesa, suÄenja za verbalni delikt, delikt miÅ”ljenja, zabrana umetniÄkih i nauÄnih dela, sudskih progona politiÄkih neistomiÅ”ljenika (...) procesi Ivanu IvanoviÄu pre viÅ”e od Äetvrt veka odlikuju se nizom specifiÄnosti i posebnosti sa velikim brojem karakteristiÄnih detalja, koji sluÄaj Ivana IvanoviÄa Äine izuzetnim, osobenim i drukÄijim od svih progona ljudskog miÅ”ljenja koje traje skoro 60 godina. Te originalnosti IvanoviÄeve golgote i, Äak i za Srbiju, nezapamÄenog i nezabeleženog progona, tema su ovog teksta.` Na Äemu zasniva TodoroviÄ ovu tvrdnju? ā...Ivan IvanoviÄ je kao profesor gimnazije u najdubljoj srpskoj provinciji, 1969. godine napisao roman Crveni kralj i objavio ga 1972. godine kod privatnog i nezavisnog izdavaÄa Slobodana MaÅ”iÄa. Prijem romana kod kritike, Äitalaca i najÅ”ire javnosti bio je izuzetan, moglo bi se reÄi briljantan. O kakvim relacijama i razmerama pohvala i visokog vrednovanja romana se radilo dovoljno je, primera radi, podsetiti da su dvojica znaÄajnih i vrlo uglednih beogradskih književnih kritiÄara ocenila da je Crveni kralj bolja knjiga od romana Dragoslava MihailoviÄa Kad su cvetale tikve.` Zatim TodoroviÄ daje ocenu mog romana. āCrveni kralj je autentiÄno i po svim merilima i kriterijumima potpuno nesporno umetniÄko delo koje podleže samo estetskim ocenama, vrednovanjima i tumaÄenjima. Glavni junak romana Crveni kralj Zoran JugoviÄ plod je autorove imaginacije i predstavlja romansijerski lik par ekselans, koji je autor stvorio i umetniÄkim sredstvima u njega ugradio život, karijeru i sudbinu stvarno postojeÄih fudbalera toga doba: OstojiÄa, MilutinoviÄa, BeÄejca, Lamze, Å ekularca i drugih.` Kao komentar, ja bih ovde mogao da dodam istinitu anegdotu sa suÄenja u PanÄevu kad je zabranjen moj roman. PriteÅ”njen znalaÄkom ekspertizom sudskog veÅ”taka, profesora etike na Filozofskom fakultetu u Beogradu, dr Vuka PaviÄeviÄa, Okružni javni tužilac PanÄeva, da bi opovrgao profesora, izaÅ”ao je sa tvrdnjom da taj moj izmiÅ”ljeni junak Zoran JugoviÄ King nije otiÅ”ao u Ameriku da igra fudbal nego da radi za CIJU protiv Jugoslavije! Pri tom je mahao nekakvim papirom koji je dobio od Službe državne bezbednosti o Å”pijunskoj delatnosti reÄenog fudbalera. ZaÄas je sudnica pretvorena u teatar apsurda. Junak romana koji je izmiÅ”ljen, koji ne postoji, koji je plod piÅ”Äeve fikcije, proizveden je od strane tajne policije u istinskog Å”pijuna! U teatru apsurda jedini se snaÅ”ao moj izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ i obratio se Sudskom veÄu: āMogu da izjavim da ja nisam znao za takvu delatnost junaka IvanoviÄevog romana, sad to prvi put Äujem. Da sam znao, ne bih Å”tampao roman. A uveren sam da ni pisac to nije znao. Da je znao, svakako ne bi ni napisao roman!` Svejedno, u tom teatru apsurda, moja knjiga je stradala. Dragoljub TodoroviÄ je dalje napisao da sam ja za kratko vreme bio žrtva tri procesa. āNikome nije organizovano toliko procesa i to u intervalu od dve godine (oktobar 1972 - oktobar 1974.) koji su svi bili zasnovani na eklatantnom i vrlo otvorenom i bahatom krÅ”enju zakona. U drugim sluÄajevima, makar je fingirana primena zakona, primenjivane su, inaÄe vrlo rastegljive, a bezobalne zakonske norme. Kod IvanoviÄa ni takav napor podvoÄenja dela pod nekakav zakonski tekst, makar nasilno, nije uÄinjen.` Pod taÄkom 2 TodoroviÄ govori o mom radnom procesu na kojem sam udaljen s posla gimnazijskog profesora. āOd sva tri procesa najteži, najnemoralniji i najmonstruozniji bio je onaj u kome su IvanoviÄu presudile njegove kolege, profesori gimnazije RadoÅ” JovanoviÄ - Selja u KurÅ”umliji. Po tadaÅ”njim komplikovanim i birokratskim pravilima samoupravnog socijalizma, predlog Disciplinskog suda o IvanoviÄevom iskljuÄenju iz Å”kole trebalo je da potvrdi Radna zajednica gimnazije. Svi profesori, njih 24, prisustvovali su sednici Radne zajednice i na tajnom glasanju Äak 18 izjasnilo se za iskljuÄenje Ivana IvanoviÄa, samo dvoje je bilo protiv, a Äetvoro su se uzdržali od glasanja. Ivan IvanoviÄ nije napravio nikakav propust, prekrÅ”aj ili bilo Å”ta nedozvoljeno kao profesor. Naprotiv, bio je jedan od najuglednijih profesora, posebno omiljen kod uÄenika. Sa svim kolegama bio je u dobrim, korektnim i kolegijalnim odnosima. MeÄutim, sve to, kao ni tajnost glasanja, nije pomoglo. Kod profesora je prevladao strah koji ledi krv u žilama, atavizam, malograÄansko poimanje sveta, tipiÄno provincijsko licemerje i hipokrizija, podaniÄki mentalitet, beskrajna proseÄnost, neinventivnost, moralna tupost i ravnoduÅ”nost, karakteristiÄni za provincijske prosvetne radnike i, u poslednjoj instanci, zavisti, poÅ”to je IvanoviÄ potpuno neoÄekivano visoko uzleteo i vinuo se do, za njih, nedostižne i nezamislive visine.` Ja bih dodao da je to bila slika Srbije toga vremena. U taÄki 3. TodoroviÄ istiÄe da je u svemu tome bilo dobro to Å”to su sudovi priznali da se radi o romanu, dakle o umetniÄkom delu. āU svim ostalim sluÄajevima suÄenja umetniÄkom ili nauÄnom delu tužioci i sudije su se trudili da izbegnu eksplicitno priznanje da se kriviÄno delo vrÅ”i umetniÄkom ili nauÄnom tvorevinom, jer nauka i umetnost mogu se procenjivati samo nauÄnim i umetniÄkim metodama i za njih važe samo estetiÄka i nauÄna merila. U tom izbegavanju koriÅ”Äeni su termini Å”tampana stvar, spis, materijal, tekst i tako je stvoren privid da se ne sudi umetniÄkom ili nauÄnom delu. Kod IvanoviÄa otvoreno se priznaje da je u pitanju književno delo i da se sudi piscu za književno delo.` Problem je bio u tome Å”to po Ustavu SFRJ umetniÄka i nauÄna delatnost je slobodna, dakle, nije podložna sudskom gonjenju. Sudovi su sudeÄi meni krÅ”ili Ustav SFRJ! Ivan IvanoviÄ (NiÅ”, 19. decembar 1936) srpski je književnik.[1] Njegov legat deo je Udruženja za kulturu, umetnost i meÄunarodnu saradnju āAdligatā. Život RoÄen je 19. decembra 1936. godine u NiÅ”u. Otac Božidar, Boža IvanoviÄ, oficir, poginuo je u Drugom svetskom ratu boreÄi se u sastavu Jugoslovenske vojske u Otadžbini Dragoljuba MihailoviÄa, a majka Milja bila je uÄiteljica u selu Žitnom Potoku u Pustoj reci, odakle su IvanoviÄi i poreklom. Osnovnu Å”kolu zavrÅ”io je u Žitnom Potoku, gimnaziju u Prokuplju[1]. Diplomirao je svetsku književnost na FiloloÅ”kom fakultetu u Beogradu.[1] Deset godina je radio kao srednjoÅ”kolski profesor književnosti u Aleksandrovcu i KurÅ”umliji, a onda otpuÅ”ten iz službe. Posle toga se preselio u Beograd, gde se bavi pisanjem u vidu profesije. U vreme SFRJ su mu knjige zabranjivane, a on suÄen zbog njih. U to doba su ga branili poznati advokati SrÄa PopoviÄ i Milivoje PeroviÄ, pa je izbegao zatvorsku kaznu. Nastankom viÅ”estranaÄja u Srbiji, postaje aktivni opozicionar kao Älan Demokratske stranke i aktivno uÄestvuje u svim protestima protiv MiloÅ”eviÄa devedesetih godina. Iz Demokratske stranke se iÅ”Älanio 6. oktobra 2000. godine. Kao Älan Srpskog pokreta obnove bio je na dužnosti pomoÄnika ministra kulture od 2004. do 2006. godine. Književni rad i sudski progon vlasti U literaturu je uÅ”ao 1972. godine romanom āCrveni kraljā[2] koji je Å”tampan u hiljadu primeraka. Knjigu je napisao 1969. u KurÅ”umliji u vreme kada su sa politiÄke scene uklanjane nepodobne struje u partiji - liberali. Prvobitno nije mogao da pronaÄe izdavaÄa i bio je odbijen nekoliko puta. Godine 1972. knjigu je objavio jedan od retkih nezavisnih izdavaÄa u Srbiji tog perioda, Slobodan MaÅ”iÄ.[3] Glavni lik u romanu je fudbaler Zoran JugoviÄ (Zoka King), koji emigrira u Ameriku gde uspeÅ”no igra fudbal. Za lika je pisac imao inspiraciju u popularnim fudbalerima Dragoslavu Å ekularcu, Jovanu MiladinoviÄu i Veliboru VasoviÄu. Za vlast problematiÄan deo u romanu je bio kada glavni lik kaže: āMa ta Jugoslavija je zemlja u kojoj ne želim da živim, majke joj ga...ā [3] Javni tužilac u Prokuplju je smatrao da roman ānapada Jugoslaviju i socijalizamā. KomunistiÄka vlast je roman zabranila svega dva meseca nakon izlaska, pisca osudila na dve godine zatvor i otpustila ga s posla kao moralno i politiÄki nepodobnog da vaspitava omladinu. Na suÄenju za zabranu knjige IvanoviÄev izdavaÄ Slobodan MaÅ”iÄ je za veÅ”take izabrao profesora etike Vuka PaviÄeviÄa i profesora prava Radomira LukiÄa. PaviÄeviÄ je govorio je da se oni nisu izborili za revoluciju da bismo zabranjivala knjige, da i ÄetniÄka deca imaju pravo da piÅ”u kao i svi drugi... Javni tužilac je u jednom trenutku rekao PaviÄeviÄu: āProfesore, svaka Vama Äast, ja znam da ste Vi veliki znalac i komunista, Älan CK, ali ja imam podatke od Udbe da je taj glavni junak, Zoran JugoviÄ radio za CIA.ā[3] VeÄina intelektualaca je podržavala IvanoviÄa, posebno Borislav PekiÄ, Dragoslav MihailoviÄ i Branko ÄopiÄ. Drugi pisci i intelektualci držali su se po strani, poput Miodraga PavloviÄa, Vaska Pope, Mirka KovaÄa i Danila KiÅ”a.[3] Tokom progona književnika, njegovu kuÄu je u viÅ”e navrata pretresala UDBA. Glavni povod za to je bio sluÄaj kada su mu navodno pronaÅ”li emigrantski ÄetniÄki list, koji mu je ispao iz pisma koje mu je predao i zahtevao da pismo otvori, sekretar Å”kole gde je bio zaposlen.[3] Prvobitnu presudu su preinaÄili, zbog pritiska javnosti i procene da ne bi ostavljala dobar utisak u narodu.[3] Iako je presuda bila poniÅ”tena, IvanoviÄ nikada nije bio rehabilitovan niti je dobio obeÅ”teÄenje.[3] Sedamdesetih i osamdesetih godina biva suoÄen sa velikim problemima oko izdavanja svojih drugih dela, da bi tek krajem devedesetih njegova dela dobila na znaÄaju i konaÄno bio priznat kao znaÄajan srpski savremeni pisac.[3] Roman āCrveni kraljā je ponovo objavio BIGZ 1984. godine.[3] Legat Ivana IvanoviÄa Ivan IvanoviÄ, književnik, u udruženju `Adligat` daje intervju Ranku Pivljaninu, novinaru dnevnog lista `Blic` (28.02.2019.) Dela Romani Crveni kralj (1972) Vrema sporta i razonode (1978) Arizani (1982) Živi pesak ā živo blato (1986) NiÅ”ki gambit (1988) Jugovac ili Kako uÄi u istoriju (1989) Fudbalska generacija (1990) BraÄa JugoviÄi ili Kako izaÄi iz istorije (1990) Ukleti Srbijanac (1993) Vojvoda od Leskovca (1994) Crni dani Rake Drainca (1997) Drainac izmeÄu Äetnika i partizana (2003) Narodna buna; Äetnici (Prvi deo trilogije) (2006) Narodna buna; TopliÄka država (Drugi deo trilogije) (2007) Portret umetnika u starosti: roman bez laži (2007) Drainac (2011) Narodna buna; Partizani (TreÄi deo trilogije) (2014) `Ivanov gambit` (vodiÄ kroz opus pisca), izdavaÄi `Adligat` i biblioteka `Milutin BojiÄ` Beograd, 2020. Zbirke novela Ikarov let / Razgovor sa Lujom (1968) Novele - male (1997). Ova knjiga sadrži 7 novela[5]: āMedved u južnoj Srbijiā, āIkarov let ili izmeÄu oca i ujakaā, āIkarov pad ili povratak u zaviÄajā, āRazgovor sa Lujomā, āKuÄka i njeni sinoviā, āÅ eÄer deteā, āÅ opska ambasadaā. Novele - velike (1997). Ova knjiga sadrži 8 novela[6]: To su: āDva mrtva pesnikaā, āGarinÄaā, āKozja krvā, āOrlovi noktiā, āDžika iz Džigoljā, āLopta je okruglaā, āVampirā, āBeli anÄeoā, āHolanÄanin lutalicaā. Kako upokojiti Drainca - AntropoloÅ”ke novele (2011). Ova knjiga se sastoji od deset novela[7]: āEvropa u Srbijiā, āVampiri su meÄu namaā, āMirakulum na pravnom fakultetu u Beograduā, āSrpske akademijeā, āUpokojen Drainacā, āRat romanima u Topliciā, āPosle pesedet godina u Župiā, āDon Vito Korleoneā, āSrbija neÄe da Äuje za Vlastu iz Å arkamenaā, āMrtav pisacā. Drame Crveni pevac, crni rak (2001) NiÅ” na krstu: tri drame iz politiÄkog života NiÅ”a [UdbaÅ”; Crveni pevac; NiÅ”ki tribunal] (2005) Zbirka poezije Äitanka srpske politiÄke poezije (sa Marinkom ArsiÄem Ivkovim) PolitiÄki spisi Srpska priÄa: Äetnici i partizani Nisam kriv AntipolitiÄar (2004) Draža MihailoviÄ na sudu istorije - esej-rasprava (2012) Roman o njemu Dragoljub TodoroviÄ - SluÄaj āCrveni kraljā: (osuda i izgon Ivana IvanoviÄa) (2005)[8]
Spolljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost u dobrom i urednom stnju! Drugo izdanje! Sadrzaj: - Prvi put sa ocem na jutrenje - Skolska ikona - U dobri cas hajduci - Na bunaru - Verter - Sve ce to narod pozlatiti - Vetar - On zna za sve! Lazar - Laza K. LazareviÄ (Å abac, 13. maj 1851 ā Beograd, 10. januar 1891) je bio srpski književnik i lekar. Po njemu je dobila ime Specijalna bolnica za psihijatrijske bolesti Dr Laza LazareviÄ u Beogradu i u Padinskoj Skeli. Lazar Laza LazareviÄ je roÄen u Å apcu 13. maj (1. maja po julijanskom kalendaru) 1851. godine. Otac Kuzman, poreklom iz Hercegovine, držao je sa bratom Mihailom trgovaÄku radnju. Majka Jelka, kÄi Å”abaÄkog kujundžije, ostavÅ”i siroÄe udaje se za petnaest godina starijeg Kuzmana u svojoj petnaestoj godini. U porodici LazareviÄ vladao je primeran patrijarhalan red. Kada je Laza imao devet godina iznenada mu umre otac a godinu dana kasnije i stric Mihailo. TeÅ”ke prilike u koje je zapala porodica nametale su LazareviÄevoj majci veliku odgovornost. Ona je trebalo da vodi raÄuna i izvede na pravi put Äetvoro dece, Lazu i njegove tri sestre: Evica (1842), Milka (1844) i Katica (1857). Njegova sestra Milka bila je udata za Milorada PopoviÄa Å apÄanina.[1] Lazina privrženost porodici odrazila se na njegov književni rad. Kult porodice i žrtvovanje njenim interesima je stalno bio prisutan kako u životu tako i u delima ovog pisca. Osnovnu Å”kolu i Äetiri razreda gimnazije LazareviÄ je zavrÅ”io u Å apcu. Njegov otac je bio prenumerant na mnoge knjige koje su tada izlazile pa je LazareviÄ veÄ u ranom detinjstvu imao priliku da se upozna i zavoli književnost. U jesen 1867. kada mu je bilo Å”esnaest godina, LazareviÄ upisuje Pravni fakultet Velike Å”kole.[2] Postao je sekretar velikoÅ”kolskog udruženja āPobratimstvoā. Tokom studija prava u Beogradu LazareviÄ je bio pod uticajem Svetozara MarkoviÄa i oduÅ”evljenje za ruski jezik i književnost zahvata i LazareviÄa, koji je uÄio ruski jezik i Äitao dela ruskih revolucionarnih demokrata ÄerniÅ”evskog, Pisareva i Dobroljubova. Pre nego Å”to je zavrÅ”io prava 15. januara 1871. godine izabran je za državnog pitomca da studira medicinu u Berlinu ali mu je stipendija oduzeta zbog prilika koje su nastale usled Pariske komune. Nakon toga, LazareviÄ zavrÅ”ava prava i postaje praktikant Ministarstva prosvete. PoÄetkom naredne godine ponovo mu je potvrÄena stipendija i on odlazi u Berlin. Za vreme Srpsko-turskog rata 1876 ā 1877. LazareviÄ prekida studije poÅ”to je pozvan na vojnu dužnost. Služio je kao lekarski pomoÄnik i bio odlikovan srebrnom medaljom za revnosnu službu. VrativÅ”i se u Berlin zavrÅ”ava studije medicine 8. marta 1879. Po povratku u Beograd postavljen je za lekara beogradskog okruga a 1881. godine postao je prvi lekar OpÅ”te državne bolnice u Beogradu. Iste godine LazareviÄ se oženio Poleksijom, sestrom svog druga Koste HristiÄa,[3] sa kojom je imao tri sina: Milorada, Kuzmana i Vladana i Äerku AnÄeliju (videti VuÄiÄ-PeriÅ”iÄi). Kuzman je preminuo nakon godinu dana a Vladan dve godine po roÄenju. Uporedo sa napornom praksom radio je i na književnosti. Za deset godina napisao je svega devet pripovedaka dok je osam ostalo nedovrÅ”eno. PoÄetkom 1888. izabran je za Älana Srpske akademije nauka za zasluge na književnom polju. Februara 1889. postaje liÄni lekar kralja Milana i biva unapreÄen u Äin sanitetskog potpukovnika. Srpska akademija nauka je 8. jula 1890. nagradila LazareviÄevu poslednju pripovetku āOn zna sveā, a 10. januara 1891. (29. decembra 1890. po julijanskom kalendaru) Laza LazareviÄ je preminuo. PrevodilaÄki rad U junu 1868. LazareviÄ objavljuje u Äasopisu āVilaā prevod āKako je postalo i napredovalo pozoriÅ”te u starih Grkaā. Decembra iste godine, takoÄe u Äasopisu āVilaā objavljuje prevod āPripitomljavanje naÅ”e domaÄe životinjeā. U novembru i decembru 1869. godine, u Äasopisu āMaticaā Å”tampa prevod odlomka āOsobenjakā iz romana ÄerniÅ”evskog āÅ ta da se radiā a naredne godine, takoÄe u āMaticiā objavljuje prevod Gogoljeve pripovetke āÄavolja poslaā i zajedno sa jednim drugom prevodi pozoriÅ”ni komad āCaricaā od E. Skriba i delo āPukovnik i vojnikā. Književni rad Laza LazareviÄ pripada piscima realizma. Smatra se tvorcem srpske psiholoÅ”ke pripovetke. Svoje pripovetke LazareviÄ je objavljivao u Äasopisima a objavio je samo jednu knjigu pod nazivom āÅ est pripovedakaā jula 1886. godine. Napisao je devet pripovedaka dok je osam ostalo nedovrÅ”eno. Za života je objavio osam pripovedaka: āPrvi put s ocem na jutrenjeā, āÅ kolska ikonaā, āU dobri Äas hajduci!ā, āNa bunaruā, āVerterā, āSve Äe to narod pozlatitiā, āVetarā i āOn zna sveā. Pripovetku āÅ vabicaā tada nije objavio jer je, kako mnogi veruju, bila suviÅ”e autobiografska. Objavljena je tek sedam godina nakon piÅ”Äeve smrti 1898. godine u knjizi āPripovetke Laze K. LazareviÄaā koju je priredio Ljubomir JovanoviÄ. Sve njegove pripovetke mogu se podeliti na pripovetke iz gradskog i na pripovetke iz seoskog života. Karakteristika LazareviÄevih pripovedaka je idealizacija i veliÄanje patrijarhalnog sveta i porodiÄne zadruge kojoj se sve žrtvuje pa Äak i sopstvena sreÄa. Lazine nedovrÅ”ene pripovetke āNa seloā, āTeÅ”anā i āSekcijaā, Äiji su fragmenti objavljeni nakon piÅ”Äeve smrti, prikazuju istinitiju sliku seljaka nego druge LazareviÄeve pripovetke. U njima je viÅ”e zrelosti koje pisac duguje iskustvu. Pripovetke Prvi put s ocem na jutrenje Pripovetka Prvi put s ocem na jutrenje prvobitno je imala naslov āZvona sa crkve u N.ā i objavljena je u Äasopisu āSrpska zoraā 1879. godine. U ovoj pripoveci je istaknut lik patrijarhalne žene, domaÄice, majke i supruge koja ume da trpi i Äuti ali koja progovara i uzima stvar u svoje ruke u najmanje oÄekivanom trenutku. Besprekoran domaÄin Mitar nauÄio je da se karta u druÅ”tvu ljudi bez patrijarhalne kulture. Kada je na kartama izgubio svoje imanje pokuÅ”ava sebi da oduzme život ali ga u tome spreÄava žena koja ga vraÄa radnom i preÄaÅ”njem životu. Glavni junak pripovetke Mitar, naslikan je sa svim protivreÄnostima svoje prirode. Najpre je uredan i strog zatim izgubljen u velikoj strasti da bi na kraju bio skrhan i raznežen. DogaÄaji su dati kroz posmatranje devetogodiÅ”njeg deÄaka. U ovoj pripoveci kažnjeni su oni koji naruÅ”avaju patrijarhalni moral. Peru ZelembaÄa, koji je Mitra doveo do ruba propasti, bez ikakvog objaÅ”njenja pisac je oterao na robiju i na kraju pripovetke on tuca kamen u robijaÅ”koj haljini dok se Mitar vratio na pravi put. Å kolska ikona U martu 1880. godine LazareviÄ objavljuje pripovetku Å kolska ikona u dubrovaÄkom Äasopisu āSlovinacā. Urednik je istoÄno nareÄje zamenio južnim, a pisac ga u kasnijim preÅ”tampavanjima nije menjao pa je ovo jedina njegova pripovetka u južnom nareÄju. Motiv pripovetke je sukob idiliÄnog patrijarhalnog sveta, Äiji su predstavnici uzoran sveÅ”tenik i poÅ”teni seljaci, sa nosiocem revolucionarnih ideja koje su oliÄene u liku novog uÄitelja. On je predstavljen kao samoljubivi negator postojeÄe tradicije i kao ruÅ”ilac patrijarhalnog druÅ”tva. Popa koji je patrijarhalni stareÅ”ina sela i vrlo praviÄan Äovek, pisac je prikazao sa nesumnjivim simpatijama. U seoski idiliÄni svet dolazi uÄitelj koji unosi nemir i u njega se zaljubljuje popova kÄi Marija (Mara), koja time upropaÅ”tava ne samo sebe veÄ i oca. Pop spasavajuÄi Å”kolsku ikonu iz zapaljene Å”kole zadobija rane od kojih ubrzo i umire. Na samrti on ipak opraÅ”ta Äerki koja se pokajala i koja se vraÄa patrijarhalnom svetu koji je htela da napusti. Prva polovina pripovetke je daleko prirodnija i uspelija od druge polovine u kojoj pisac ne daje objaÅ”njenja ni motivaciju za dogaÄaje koji su presudni za junake. U dobri Äas hajduci Krajem juna 1880. godine u Äasopisu āOtadžbinaā objavljena je LazareviÄeva pripovetka āU dobri Äas hajduci!ā. DogaÄaji ispriÄani u njoj mnogo viÅ”e liÄe na bajku nego na realnu priÄu. Junak Time vrlo lako izlazi na kraj sa tri naoružana hajduka koja upadaju u kuÄu UgriÄiÄa. PriÄa je spretno napisana ali u njoj nema sladunjavosti karakteristiÄne za druge LazareviÄeve pripovetke. PriÄa je neposredni uÄesnik dogaÄaja koji se sticajem okolnosti naÅ”ao u kuÄi UgriÄiÄa u datom trenutku. Razgovor brata i sestre (Živka i Stanije), kojoj se dopada Time a koji se ne dopada njenom bratu jer mu manjka hrabrosti i jer je Å vaba, prekida dolazak hajduka. Time dolazi i uspeva da savlada svu trojicu a Živko mu odaje priznanje zbog hrabrosti. Na kraju pripovetke Stanija i Time su venÄani a Živko hvali svoga zeta i govori kako je āpravi Srbendaā. Na bunaru Pripovetka āNa bunaruā objavljena je sredinom februara 1881. godine u Äasopisu āOtadžbinaā i predstavlja umetniÄki najskladniju LazareviÄevu pripovetku. Radi ubedljivosti LazareviÄ u njoj podražava seljaÄki naÄin govora. Pripovetka veliÄa zadrugu i prikazuje s jedne strane one koje teže njenom uniÅ”tenju, a s druge one koji je održavaju. U bogatu i staru zadrugu ÄenadiÄa dolazi razmažena i arogantna snaha Anoka koja svojim ponaÅ”anjem i egoizmom preti da razori zadrugu. Gospodar zadruge stari Äedo Matija to vidi te smiÅ”lja kako da snahu nagna na promenu i pokajanje. On naredi svima da samo nju služe i u poÄetku je Anoka besnela joÅ” viÅ”e, da bi se jedne noÄi njen prkos slomio i ona postaje najpokorniji Älan zadruge. Na kraju je ipak pobedila zadruga, odnosno njen kolektivni princip nad individualnim. Verter Prvi deo āVerteraā LazareviÄ je objavio sredinom juna 1881. godine u āOtadžbiniā, a ostala tri dela su objavljena do septembra. Ova pripovetka donekle predstavlja parodiju Geteovog āVerteraā. Glavni junak Janko, nesreÄno zaljubljen u udatu ženu na kraju pripovetke se ne ubija kao Å”to je sluÄaj sa Geteovim junakom veÄ biva ismejan i vraÄen na pravi put. Janko je zapravo žrtva evropskog romantizma i pravca koji je nazvan verterizam a koji je uÅ”ao u modu zahvaljujuÄi romanu āJadi mladog Verteraā. On je bio zanesen ovim delom pa se, u jednoj banji u Srbiji i sam zaljubljuje u udatu ženu i Äak pomiÅ”lja na samoubistvo ali ga od te ideje odvraÄaju apotekar KataniÄ i muž žene u koju je Janko zaljubljen. Pripovetka zapoÄinje kao drama da bi se zavrÅ”ila kao komedija u kojoj na kraju pobeÄuje braÄni moral. Nagli preokret junaka nije dovoljno motivisan pa sama pripovetka gubi na umetniÄkoj vrednosti. Sve Äe to narod pozlatiti U jesen 1881. godine LazareviÄ piÅ”e pripovetku āSve Äe to narod pozlatitiā a objavljuje je sredinom januara 1882. godine u āOtadžbiniā. Po miÅ”ljenju Milana KaÅ”anina ona predstavlja jednu od najistinitijih i najsavrÅ”enijih priÄa i izvan okvira srpske književnosti. To je jedina Lazina pripovetka koja nema optimistiÄki preokret. Postoje dva jasno odvojena dela. U prvom se daje slika ljudi koji na pristaniÅ”tu iÅ”Äekuju dolazak broda a u drugom dolazak broda i rasplet. Na poÄetku pripovetke postoji kontrast izmeÄu uzdržanog majora JelaÄiÄa i njegove sreÄe Å”to doÄekuje ženu sa detetom i uznemirenog Blagoja kazandžije i njegove nesreÄe Å”to doÄekuje ranjenog sina iz rata. Kontrast je i u samom Blagoju, izmeÄu njegove unutraÅ”nje tragedije i spoljaÅ”nje ravnoduÅ”nosti kao i kontrast izmeÄu mladog invalida koji je žrtva i druÅ”tva koje je ravnoduÅ”no. LazareviÄ je ovde izneo sliku druÅ”tva koje ne brine o onima koji su se žrtvovali za otadžbinu i staje na njihovu stranu. Vetar PoÄetkom aprila 1889. godine u āOtadžbiniā objavljena je Lazina pripovetka āVetarā. Glavni junak pripovetke Janko, odriÄe se ljubavi zarad majke. Ovde je kult majke uzdignut do vrhunca. Janko se zaljubljuje u Äerku slepog ÄorÄa koja je lepa i plemenita ali poÅ”to se majci ne dopada njegov izbor i protivi se braku jer ne želi da joj se sin oženi devojkom koju vidi prvi put u životu, teÅ”ka srca odustaje od svoje sreÄe kako njegova majka ne bi bila povreÄena. Sukob želje i moÄi, razuma i oseÄanja je u srediÅ”tu pripovetke a drama se odvija na unutraÅ”njem planu glavnog junaka. On zna sve āOn zna sveā je poslednja napisana pripovetka Laze LazareviÄa koja je Å”tampana u avgustu 1890. godine zajedno sa pripovetkom Sime Matavulja āNovo oružjeā. Pripada krugu gradskih pripovedaka. Glavni lik VuÄko TeofiloviÄ je predstavljen kao energiÄan, smeo i Äak pomalo divalj mladiÄ. Za razliku od tipa LazareviÄevog intelektualca, on je življi i markantniji. VeÄ na poÄetku pisac predstavlja svog junaka govoreÄi o njegovim doživljajima i kako su svi strepeli od njega, a on samo od brata Vidaka. LazareviÄ prikazuje psiholoÅ”ki odnos izmeÄu braÄe VuÄka i Vidaka ali daje i opise njihovog jahanja konja sa prijateljima i Vidakovu povredu. Na kraju pripovetke braÄa su ravnopravna u svemu-poslu, kuÄi i imanju. Å vabica āÅ vabicaā je najverovatnije napisana za vreme LazareviÄevih studija u Berlinu i nastala je na osnovu piÅ”Äevog neposrednog doživljaja.[4][5] Ova pripovetka, neobjavljena za piÅ”Äeva života, napisana je u formi pisma koje MiÅ”a Å”alje drugu. MiÅ”a MariÄiÄ je mlad student medicine u NemaÄkoj koji se zaljubljuje u gazdariÄinu Äerku āÅ vabicuā, odnosno Anu. U pismima se MiÅ”a ispoveda svom drugu o svemu Å”to se deÅ”ava izmeÄu njega i Ane. U MariÄiÄu se odvija unutraÅ”nja drama i borba izmeÄu liÄne sreÄe i dužnosti prema porodici, izmeÄu svog zadovoljstva i porodiÄnog bola. MariÄiÄ ne gleda na svoj problem samo sa socijalnog stanoviÅ”ta veÄ i sa moralnog. On ne želi da njegova sreÄa nanese bol i unesreÄi njegovu porodicu i prijatelje, a takoÄe je i svestan da pod tim uslovima ni on ni Ana ne mogu biti sreÄni. MiÅ”a se odriÄe velike ljubavi zarad dobrobiti porodice i njenog mira. Svojim postupkom je slomio i Anino i svoje srce ali je bio slobodan da se vrati porodici koju je trebalo da izdržava. KritiÄki osvrt LazareviÄ je u mladosti bio i sam pristalica novih ideja, protivnik starog morala i starog poretka, ali je u osnovi bio plemenit i sentimentalan, nimalo ruÅ”ilac i inovator. PoÄeo je da piÅ”e kao zreo Äovek. Kada je zadruga poÄela da se ruÅ”i, a porodiÄni moral da opada, kod njega se javila romantiÄarska težnja za proÅ”loÅ”Äu. U borbi izmeÄu tradicionalne misli i nove, kosmopolitske i ruÅ”ilaÄke, on se opredelio za tradiciju, za sve ono Å”to je naÅ”e, za samonikle tvorevine srpskog i balkanskog duha. U sukobu izmeÄu porodice i liÄnih prohteva pojedinaca, LazareviÄ se stavio na stranu porodice. Nežne i oseÄajne prirode, on je stvarao lirsku pripovetku sa etiÄkim smerom. Ranija kritika, koja je uvek priznavala visoke umetniÄke vrednosti njegovih pripovedaka, kritikovala je njegove tendencije i nazivala ga konzervativnim piscem koji je za ljubav pouke Äesto melodramatiÄno zavrÅ”avao svoje priÄe. MeÄutim, ako se LazareviÄ katkad i udaljavao od stvarnosti, on je to ipak Äinio iz umetniÄkih razloga: da u svoje realistiÄko slikanje života prožme diskretnim lirizmom, plemenitim i uzviÅ”enim idejama i oseÄanjima. I u izražaju on se uglavnom vodi umetniÄkim razlozima. PosmatrajuÄi život, on je zapažao karakteristike tipova, prizora, razgovora, beležio uzgred, a docnije naporno i savesno tražio moguÄnosti kako da tu graÄu pretoÄi u jeziku prikladno, neusiljeno i koncizno delo. On je jedan od retkih srpskih pisaca koji su po cenu velikih napora tražili najbolji izraz i najskladniji oblik, koji je umeo da izabere fabulu, da je razvije dramatiÄno, da kroz nju opiÅ”e zanimljive epizode, žive dijaloge, da da plastiÄne opise i uzbudljiva i nežna oseÄanja. ÄitajuÄi velike evropske pisce, naroÄito Turgenjeva i Gogolja, on je na njihovim delima razvio ukus i uÄio veÅ”tinu izraza i komponovanja. LazareviÄ je književni posao shvatio ozbiljno i savesno; bio je svestan da srpskoj pripoveci nedostaje umetniÄka forma, a ne nadahnuÄe, i odista je uspeo da je reformira i da srpsku pripovetku uzdigne na nivo evropske umetniÄke pripovetke. Postoji i Nagrada Laza K. LazareviÄ koja se dodeljuje u Å apcu svake godine.
U dobrom stanju! MALI POMENIK , L(uka) LazareviÄ , Planeta Beograd 1933 , AgatonoviÄ Radoslav, AlimpiÄ DuÅ”an, AnÄelkoviÄ Äoka, BakiÄ Vojislav, BelimarkoviÄ Jovan, BogiÄeviÄ Milan, BrankoviÄ Georgije, VeselinoviÄ Janko, VukoviÄ Gavro, VuloviÄ Svetislav, GavriloviÄ Andra, GaraÅ”anin Milutin, GerÅ”iÄ Giga, GliÅ”iÄ Milovan, GrujiÄ Sava, DaniÄiÄ Äura, DuÄiÄ NiÄifor, Äaja Jovan, ÄorÄeviÄ Vladan, J. J. Zmaj, Vladimir KariÄ ... i mnogi drugi tvrd povez, format 16 x 23 cm , Äirilica,385 strana Lazar - Laza K. LazareviÄ (Å abac, 13. maj 1851 ā Beograd, 10. januar 1891) je bio srpski književnik i lekar. Po njemu je dobila ime Specijalna bolnica za psihijatrijske bolesti Dr Laza LazareviÄ u Beogradu i u Padinskoj Skeli. Lazar Laza LazareviÄ je roÄen u Å apcu 13. maja (1. maja po julijanskom kalendaru) 1851. godine. Otac Kuzman, poreklom iz Hercegovine, držao je sa bratom Mihailom trgovaÄku radnju. Majka Jelka, kÄi Å”abaÄkog kujundžije, ostavÅ”i siroÄe udaje se za petnaest godina starijeg Kuzmana u svojoj petnaestoj godini. U porodici LazareviÄ vladao je primeran patrijarhalan red. Kada je Laza imao devet godina iznenada mu umre otac a godinu dana kasnije i stric Mihailo. TeÅ”ke prilike u koje je zapala porodica nametale su LazareviÄevoj majci veliku odgovornost. Ona je trebalo da vodi raÄuna i izvede na pravi put Äetvoro dece, Lazu i njegove tri sestre: Evica (1842), Milka (1844) i Katica (1857). Njegova sestra Milka bila je udata za Milorada PopoviÄa Å apÄanina.[1] Lazina privrženost porodici odrazila se na njegov književni rad. Kult porodice i žrtvovanje njenim interesima je stalno bio prisutan kako u životu tako i u delima ovog pisca. Osnovnu Å”kolu i Äetiri razreda gimnazije LazareviÄ je zavrÅ”io u Å apcu. Njegov otac je bio prenumerant na mnoge knjige koje su tada izlazile pa je LazareviÄ veÄ u ranom detinjstvu imao priliku da se upozna i zavoli književnost. U jesen 1867. kada mu je bilo Å”esnaest godina, LazareviÄ upisuje Pravni fakultet Velike Å”kole.[2] Postao je sekretar velikoÅ”kolskog udruženja āPobratimstvoā. Tokom studija prava u Beogradu LazareviÄ je bio pod uticajem Svetozara MarkoviÄa i oduÅ”evljenje za ruski jezik i književnost zahvata i LazareviÄa, koji je uÄio ruski jezik i Äitao dela ruskih revolucionarnih demokrata ÄerniÅ”evskog, Pisareva i Dobroljubova. Pre nego Å”to je zavrÅ”io prava 15. januara 1871. godine izabran je za državnog pitomca da studira medicinu u Berlinu ali mu je stipendija oduzeta zbog prilika koje su nastale usled Pariske komune. Nakon toga, LazareviÄ zavrÅ”ava prava i postaje praktikant Ministarstva prosvete. PoÄetkom naredne godine ponovo mu je potvrÄena stipendija i on odlazi u Berlin. Za vreme Srpsko-turskog rata 1876 ā 1877. LazareviÄ prekida studije poÅ”to je pozvan na vojnu dužnost. Služio je kao lekarski pomoÄnik i bio odlikovan srebrnom medaljom za revnosnu službu. VrativÅ”i se u Berlin zavrÅ”ava studije medicine 8. marta 1879. Po povratku u Beograd postavljen je za lekara beogradskog okruga a 1881. godine postao je prvi lekar OpÅ”te državne bolnice u Beogradu. Iste godine LazareviÄ se oženio Poleksijom, sestrom svog druga Koste HristiÄa,[3] sa kojom je imao tri sina: Milorada, Kuzmana i Vladana i Äerku AnÄeliju (videti VuÄiÄ-PeriÅ”iÄi). Kuzman je preminuo nakon godinu dana a Vladan dve godine po roÄenju. Uporedo sa napornom praksom radio je i na književnosti. Za deset godina napisao je svega devet pripovedaka dok je osam ostalo nedovrÅ”eno. PoÄetkom 1888. izabran je za Älana Srpske akademije nauka za zasluge na književnom polju. Februara 1889. postaje liÄni lekar kralja Milana i biva unapreÄen u Äin sanitetskog potpukovnika. Srpska akademija nauka je 8. jula 1890. nagradila LazareviÄevu poslednju pripovetku āOn zna sveā, a 10. januara 1891. (29. decembra 1890. po julijanskom kalendaru) Laza LazareviÄ je preminuo. PrevodilaÄki rad U junu 1868. LazareviÄ objavljuje u Äasopisu āVilaā prevod āKako je postalo i napredovalo pozoriÅ”te u starih Grkaā. Decembra iste godine, takoÄe u Äasopisu āVilaā objavljuje prevod āPripitomljavanje naÅ”e domaÄe životinjeā. U novembru i decembru 1869. godine, u Äasopisu āMaticaā Å”tampa prevod odlomka āOsobenjakā iz romana ÄerniÅ”evskog āÅ ta da se radiā a naredne godine, takoÄe u āMaticiā objavljuje prevod Gogoljeve pripovetke āÄavolja poslaā i zajedno sa jednim drugom prevodi pozoriÅ”ni komad āCaricaā od E. Skriba i delo āPukovnik i vojnikā. Književni rad Laza LazareviÄ pripada piscima realizma. Smatra se tvorcem srpske psiholoÅ”ke pripovetke. Svoje pripovetke LazareviÄ je objavljivao u Äasopisima a objavio je samo jednu knjigu pod nazivom āÅ est pripovedakaā jula 1886. godine. Napisao je devet pripovedaka dok je osam ostalo nedovrÅ”eno. Za života je objavio osam pripovedaka: āPrvi put s ocem na jutrenjeā, āÅ kolska ikonaā, āU dobri Äas hajduci!ā, āNa bunaruā, āVerterā, āSve Äe to narod pozlatitiā, āVetarā i āOn zna sveā. Pripovetku āÅ vabicaā tada nije objavio jer je, kako mnogi veruju, bila suviÅ”e autobiografska. Objavljena je tek sedam godina nakon piÅ”Äeve smrti 1898. godine u knjizi āPripovetke Laze K. LazareviÄaā koju je priredio Ljubomir JovanoviÄ. Sve njegove pripovetke mogu se podeliti na pripovetke iz gradskog i na pripovetke iz seoskog života. Karakteristika LazareviÄevih pripovedaka je idealizacija i veliÄanje patrijarhalnog sveta i porodiÄne zadruge kojoj se sve žrtvuje pa Äak i sopstvena sreÄa. Lazine nedovrÅ”ene pripovetke āNa seloā, āTeÅ”anā i āSekcijaā, Äiji su fragmenti objavljeni nakon piÅ”Äeve smrti, prikazuju istinitiju sliku seljaka nego druge LazareviÄeve pripovetke. U njima je viÅ”e zrelosti koje pisac duguje iskustvu. Pripovetke Prvi put s ocem na jutrenje Pripovetka Prvi put s ocem na jutrenje prvobitno je imala naslov āZvona sa crkve u N.ā i objavljena je u Äasopisu āSrpska zoraā 1879. godine. U ovoj pripoveci je istaknut lik patrijarhalne žene, domaÄice, majke i supruge koja ume da trpi i Äuti ali koja progovara i uzima stvar u svoje ruke u najmanje oÄekivanom trenutku. Besprekoran domaÄin Mitar nauÄio je da se karta u druÅ”tvu ljudi bez patrijarhalne kulture. Kada je na kartama izgubio svoje imanje, pokuÅ”ava sebi da oduzme život ali ga u tome spreÄava žena koja ga vraÄa radnom i preÄaÅ”njem životu. Glavni junak pripovetke Mitar, naslikan je sa svim protivreÄnostima svoje prirode. Najpre je uredan i strog, zatim izgubljen u velikoj strasti da bi na kraju bio skrhan i raznežen. DogaÄaji su dati kroz posmatranje devetogodiÅ”njeg deÄaka. U ovoj pripoveci kažnjeni su oni koji naruÅ”avaju patrijarhalni moral. Peru ZelembaÄa, koji je Mitra doveo do ruba propasti, bez ikakvog objaÅ”njenja pisac je oterao na robiju i na kraju pripovetke on tuca kamen u robijaÅ”koj haljini dok se Mitar vratio na pravi put. Å kolska ikona U martu 1880. godine LazareviÄ objavljuje pripovetku Å kolska ikona u dubrovaÄkom Äasopisu āSlovinacā. Urednik je istoÄno nareÄje zamenio južnim, a pisac ga u kasnijim preÅ”tampavanjima nije menjao pa je ovo jedina njegova pripovetka u južnom nareÄju. Motiv pripovetke je sukob idiliÄnog patrijarhalnog sveta, Äiji su predstavnici uzoran sveÅ”tenik i poÅ”teni seljaci, sa nosiocem revolucionarnih ideja koje su oliÄene u liku novog uÄitelja. On je predstavljen kao samoljubivi negator postojeÄe tradicije i kao ruÅ”ilac patrijarhalnog druÅ”tva. Popa koji je patrijarhalni stareÅ”ina sela i vrlo praviÄan Äovek pisac je prikazao sa nesumnjivim simpatijama. U seoski idiliÄni svet dolazi uÄitelj koji unosi nemir i u njega se zaljubljuje popova kÄi Marija (Mara), koja time upropaÅ”tava ne samo sebe veÄ i oca. Pop spasavajuÄi Å”kolsku ikonu iz zapaljene Å”kole zadobija rane od kojih ubrzo i umire. Na samrti on ipak opraÅ”ta Äerki koja se pokajala i koja se vraÄa patrijarhalnom svetu koji je htela da napusti. Prva polovina pripovetke je daleko prirodnija i uspelija od druge polovine u kojoj pisac ne daje objaÅ”njenja ni motivaciju za dogaÄaje koji su presudni za junake. U dobri Äas hajduci Krajem juna 1880. godine u Äasopisu āOtadžbinaā objavljena je LazareviÄeva pripovetka āU dobri Äas hajduci!ā. DogaÄaji ispriÄani u njoj mnogo viÅ”e liÄe na bajku nego na realnu priÄu. Junak Time vrlo lako izlazi na kraj sa tri naoružana hajduka koja upadaju u kuÄu UgriÄiÄa. PriÄa je spretno napisana ali u njoj nema sladunjavosti karakteristiÄne za druge LazareviÄeve pripovetke. Time je neposredni uÄesnik dogaÄaja koji se sticajem okolnosti naÅ”ao u kuÄi UgriÄiÄa u datom trenutku. Razgovor brata i sestre (Živka i Stanije), kojoj se dopada Time a koji se ne dopada njenom bratu jer mu manjka hrabrosti i jer je Å vaba, prekida dolazak hajduka. Time dolazi i uspeva da savlada svu trojicu a Živko mu odaje priznanje zbog hrabrosti. Na kraju pripovetke Stanija i Time su venÄani a Živko hvali svoga zeta i govori kako je pravi Srbenda. Na bunaru Pripovetka āNa bunaruā objavljena je sredinom februara 1881. godine u Äasopisu āOtadžbinaā i predstavlja umetniÄki najskladniju LazareviÄevu pripovetku. Radi ubedljivosti LazareviÄ u njoj podražava seljaÄki naÄin govora. Pripovetka veliÄa zadrugu i prikazuje s jedne strane one koje teže njenom uniÅ”tenju, a s druge one koji je održavaju. U bogatu i staru zadrugu ÄenadiÄa dolazi razmažena i arogantna snaha Anoka koja svojim ponaÅ”anjem i egoizmom preti da razori zadrugu. Gospodar zadruge stari Äedo Matija to vidi te smiÅ”lja kako da snahu nagna na promenu i pokajanje. On naredi svima da samo nju služe i u poÄetku je Anoka besnela joÅ” viÅ”e, da bi se jedne noÄi njen prkos slomio i ona postaje najpokorniji Älan zadruge. Na kraju je ipak pobedila zadruga, odnosno njen kolektivni princip nad individualnim. Verter Prvi deo āVerteraā LazareviÄ je objavio sredinom juna 1881. godine u āOtadžbiniā, a ostala tri dela su objavljena do septembra. Ova pripovetka donekle predstavlja parodiju Geteovog āVerteraā. Glavni junak Janko, nesreÄno zaljubljen u udatu ženu na kraju pripovetke se ne ubija kao Å”to je sluÄaj sa Geteovim junakom veÄ biva ismejan i vraÄen na pravi put. Janko je zapravo žrtva evropskog romantizma i pravca koji je nazvan verterizam a koji je uÅ”ao u modu zahvaljujuÄi romanu āJadi mladog Verteraā. On je bio zanesen ovim delom pa se, u jednoj banji u Srbiji, i sam zaljubljuje u udatu ženu i Äak pomiÅ”lja na samoubistvo ali ga od te ideje odvraÄaju apotekar KataniÄ i muž žene u koju je Janko zaljubljen. Pripovetka zapoÄinje kao drama da bi se zavrÅ”ila kao komedija u kojoj na kraju pobeÄuje braÄni moral. Nagli preokret junaka nije dovoljno motivisan pa sama pripovetka gubi na umetniÄkoj vrednosti. Sve Äe to narod pozlatiti U jesen 1881. godine LazareviÄ piÅ”e pripovetku āSve Äe to narod pozlatitiā a objavljuje je sredinom januara 1882. godine u āOtadžbiniā. Po miÅ”ljenju Milana KaÅ”anina ona predstavlja jednu od najistinitijih i najsavrÅ”enijih priÄa i izvan okvira srpske književnosti. To je jedina Lazina pripovetka koja nema optimistiÄki preokret. Postoje dva jasno odvojena dela. U prvom se daje slika ljudi koji na pristaniÅ”tu iÅ”Äekuju dolazak broda a u drugom dolazak broda i rasplet. Na poÄetku pripovetke postoji kontrast izmeÄu uzdržanog majora JelaÄiÄa i njegove sreÄe Å”to doÄekuje ženu sa detetom i uznemirenog Blagoja kazandžije i njegove nesreÄe Å”to doÄekuje ranjenog sina iz rata. Kontrast je i u samom Blagoju, izmeÄu njegove unutraÅ”nje tragedije i spoljaÅ”nje ravnoduÅ”nosti kao i kontrast izmeÄu mladog invalida koji je žrtva i druÅ”tva koje je ravnoduÅ”no. LazareviÄ je ovde izneo sliku druÅ”tva koje ne brine o onima koji su se žrtvovali za otadžbinu i staje na njihovu stranu. Vetar PoÄetkom aprila 1889. godine u āOtadžbiniā objavljena je Lazina pripovetka āVetarā. Glavni junak pripovetke Janko, odriÄe se ljubavi zarad majke. Ovde je kult majke uzdignut do vrhunca. Janko se zaljubljuje u Äerku slepog ÄorÄa koja je lepa i plemenita ali poÅ”to se majci ne dopada njegov izbor i protivi se braku jer ne želi da joj se sin oženi devojkom koju vidi prvi put u životu, teÅ”ka srca odustaje od svoje sreÄe kako njegova majka ne bi bila povreÄena. Sukob želje i moÄi, razuma i oseÄanja je u srediÅ”tu pripovetke a drama se odvija na unutraÅ”njem planu glavnog junaka. On zna sve āOn zna sveā je poslednja napisana pripovetka Laze LazareviÄa. Å tampana je u avgustu 1890. godine zajedno sa pripovetkom Sime Matavulja āNovo oružjeā. Pripada krugu gradskih pripovedaka. Glavni lik VuÄko TeofiloviÄ je predstavljen kao energiÄan, smeo i Äak pomalo divalj mladiÄ. Za razliku od tipa LazareviÄevog intelektualca, on je življi i markantniji. VeÄ na poÄetku pisac predstavlja svog junaka govoreÄi o njegovim doživljajima i kako su svi strepeli od njega, a on samo od brata Vidaka. LazareviÄ prikazuje psiholoÅ”ki odnos izmeÄu braÄe VuÄka i Vidaka ali daje i opise njihovog jahanja konja sa prijateljima i Vidakovu povredu. Na kraju pripovetke braÄa su ravnopravna u svemu - poslu, kuÄi i imanju. Å vabica āÅ vabicaā je najverovatnije napisana za vreme LazareviÄevih studija u Berlinu i nastala je na osnovu piÅ”Äevog neposrednog doživljaja.[4][5] Ova pripovetka, neobjavljena za piÅ”Äeva života, napisana je u formi pisma koje MiÅ”a Å”alje drugu. MiÅ”a MariÄiÄ je mlad student medicine u NemaÄkoj koji se zaljubljuje u gazdariÄinu Äerku āÅ vabicuā, to jest Anu. U pismima se MiÅ”a ispoveda svom drugu o svemu Å”to se deÅ”ava izmeÄu njega i Ane. U MariÄiÄu se odvija unutraÅ”nja drama i borba izmeÄu liÄne sreÄe i dužnosti prema porodici, izmeÄu svog zadovoljstva i porodiÄnog bola. MariÄiÄ ne gleda na svoj problem samo sa socijalnog stanoviÅ”ta veÄ i sa moralnog. On ne želi da njegova sreÄa nanese bol i unesreÄi njegovu porodicu i prijatelje, a takoÄe je i svestan da pod tim uslovima ni on ni Ana ne mogu biti sreÄni. MiÅ”a se odriÄe velike ljubavi zarad dobrobiti porodice i njenog mira. Svojim postupkom je slomio i Anino i svoje srce ali je bio u moguÄnosti da se vrati porodici koju je trebalo da izdržava. KritiÄki osvrt LazareviÄ je u mladosti bio i sam pristalica novih ideja, protivnik starog morala i starog poretka, ali je u osnovi bio plemenit i sentimentalan, nimalo ruÅ”ilac i inovator. PoÄeo je da piÅ”e kao zreo Äovek. Kada je zadruga poÄela da se ruÅ”i, a porodiÄni moral da opada, kod njega se javila romantiÄarska težnja za proÅ”loÅ”Äu. U borbi izmeÄu tradicionalne misli i nove, kosmopolitske i ruÅ”ilaÄke, on se opredelio za tradiciju, za sve ono Å”to je naÅ”e, za samonikle tvorevine srpskog i balkanskog duha. U sukobu izmeÄu porodice i liÄnih prohteva pojedinaca, LazareviÄ se stavio na stranu porodice. Nežne i oseÄajne prirode, on je stvarao lirsku pripovetku sa etiÄkim smerom. Ranija kritika, koja je uvek priznavala visoke umetniÄke vrednosti njegovih pripovedaka, kritikovala je njegove tendencije i nazivala ga konzervativnim piscem koji je za ljubav pouke Äesto melodramatiÄno zavrÅ”avao svoje priÄe. MeÄutim, ako se LazareviÄ katkad i udaljavao od stvarnosti, on je to ipak Äinio iz umetniÄkih razloga: da u svoje realistiÄko slikanje života prožme diskretnim lirizmom, plemenitim i uzviÅ”enim idejama i oseÄanjima. I u izražaju on se uglavnom vodi umetniÄkim razlozima. PosmatrajuÄi život, on je zapažao karakteristike tipova, prizora, razgovora, beležio uzgred, a docnije naporno i savesno tražio moguÄnosti kako da tu graÄu pretoÄi u jeziku prikladno, neusiljeno i koncizno delo. On je jedan od retkih srpskih pisaca koji su po cenu velikih napora tražili najbolji izraz i najskladniji oblik, koji je umeo da izabere fabulu, da je razvije dramatiÄno, da kroz nju opiÅ”e zanimljive epizode, žive dijaloge, da da plastiÄne opise i uzbudljiva i nežna oseÄanja. ÄitajuÄi velike evropske pisce, naroÄito Turgenjeva i Gogolja, on je na njihovim delima razvio ukus i uÄio veÅ”tinu izraza i komponovanja. LazareviÄ je književni posao shvatio ozbiljno i savesno; bio je svestan da srpskoj pripoveci nedostaje umetniÄka forma, a ne nadahnuÄe, i odista je uspeo da je reformira i da srpsku pripovetku uzdigne na nivo evropske umetniÄke pripovetke. Postoji i Nagrada Laza K. LazareviÄ koja se dodeljuje u Å apcu svake godine. Delo Laze K. LazareviÄa izuÄavala je Vukosava MilojeviÄ koja je o tome objavila monografiju āLaza K. LazareviÄā 1985. godine
knjiga Prpovetke koja sadrzi posvetu Petra PetroviÄa Pecije najboljem drugu, prijatelju i saradniku na ovoj greÅ”noj knjizi, književniku g. Konstantinu Koki ÄorÄeviÄu Skoplje maja 1930 veoma dobro stanje, pretpostavljam knjiga je prekoricena u tvrd povez, nisam nigde video ovu knjigu pa ne mogu da tvrdim RETKO slobodno pitajte sta vas zanima i ako zelite jos neku sliku Petar S. PetroviÄ Pecija (LaÄevac, 9. jun 1899 ā Beograd, 20. oktobar 1952) je bio književnik i dramski pisac, glumac i pozoriÅ”ni reditelj[1]. Otac Stevan je bio guslar i sakupljaÄ narodnih pesama i kafedžija. Majka Evica, domaÄica, brat Emil, književnik iz Sarajeva. ZavrÅ”io je glumaÄku Å”kolu u Zagrebu u klasi Branka Gavele i Tita Strocija, (diplomirao 1920). Po zavrÅ”etku glumaÄke Å”kole najpre je radio kao glumac u Sarajevskom narodnom pozoriÅ”tu, a zatim, posle nekoliko godina radi u Skopskom pozoriÅ”tu kao glumac, gde se proslavio u ulozi Hamleta. Godine 1928. dolazi na poziv u Narodno pozoriÅ”te u Beogradu, gde radi sve do svoje smrti, u svojstvu glumca, reditelja i dramskog pisca, Äije se drame prikazuju u istom pozoriÅ”tu i gde uÄestvuje i dalje kao glumac, reditelj i dramski pisac. Istovremeno radi i u Radio Beogradu, gde zajedno sa Nikolom PopoviÄem, glumcem, osniva poznatu i veoma popularnu emisiju āÄas humoraā, koja je prva u najavi imala svoj popularni i lako prepoznatljivi ādžinglā, koji je poÄinjao reÄima: āDobro veÄe, želim svima...ā U Narodnom pozoriÅ”tu u Beogradu prikazuju se njegove drame āOsloboÄenje Koste Å ljukeā, u kojoj igraju prvaci Narodnog pozoriÅ”ta, zatim, āMis Beogradā, āPucanj iz publikeā, komedija za decu āDružina Mike MiÅ”aā na KolarÄevom univerzitetu i najzad, velika istorijska tragedija, āDuÅ”an, mladi kralj,ā koja je okupila sve najveÄe glumce Narodnog pozoriÅ”ta u Beogradu. Nažalost, javni tužilac iz Beograda BaniÄ, nakon reprize zabranjuje predstavu, kojoj je trebalo da prisustvuje i kraljeviÄ Petar Drugi KaraÄorÄeviÄ, prestolonaslednik, jer je navodno utvrdio da predstava predstavlja udarac na politiÄke prilike i sistem u predratnoj Jugoslaviji. Ovu predstavu je režirao veliki reditelj Jurij Rakitin. Zatim, tu je i istorijska drama āCarica Milicaā, iz kosovskog triptiha (āCarica Milicaā, āOliveraā i āJoasafā) sa kojom je sa velikim uspehom gostovalo u Ateljeu 212 KruÅ”evaÄko pozoriÅ”te[2]. Posle toga, Petar S. PetroviÄ je napravio nekoliko veoma uspelih dramatizacija: RankoviÄevu āSeosku uÄiteljicuā, IgnjatoviÄevog āVeÄitog mladoženjuā, zatim āRodoljupceā i āŽenidbu i udadbuā Jovana Sterije PopoviÄa, pa āUgaÅ”eno ognjiÅ”teā, koje su prikazivane u Beogradu i u viÅ”e pozoriÅ”ta u Srbiji (Beograd, Zrenjanin, Kragujevac, KruÅ”evac i druga mesta sa pozoriÅ”nom tradicijom). Sve dramatizacije su imale velikog uspeha kod publike, a režirao ih je sam autor, iskazavÅ”i se ponovo, kao i ranije, i kao vrstan reditelj. Potom piÅ”e komediju āSve po planuā, komad u tri Äina, pozoriÅ”ne slike Branka RadiÄeviÄa, scensku hroniku āParlamentarciā, nakon toga komediju āMis Beogradā, te konaÄno, poslednju dramu pred izbijanje Drugog svetskog rata pod nazivom āDaktilografkinjeā. Posle Drugog svetskog rata napisao je dramske tekstove āSimiÄiā, āMi ne priznajemoā i āPucanj u noÄiā. Po zavrÅ”etku rata, iako veÄ bolestan, bio je jedan od osnivaÄa Beogradskog dramskog pozoriÅ”ta u Beogradu, gde je prvu sezonu otvorio, 28. 2. 1948. svojom režijom, predstavom āMladost otacaā, Borisa Gorbatova. MeÄutim, nije bio samo pozoriÅ”ni Äovek, veÄ i istaknuti dramski pisac i literata. Napisao je zbirku pripovedaka āGodina danaā, zatim romane āRoÄaā u izdanju SKZ, āZemlja ostavljenaā, āBez zemljeā i āMladi kurjakā, roman za koji je 1936. godine dobio prvu nagradu za najbolji jugoslovenski roman, sve u izdanju Gece Kona. Potom piÅ”e āBegunceā (dva izdanja), deÄje priÄe: āDeca u selu i graduā, u ediciji popularne āZlatne knjigeā, roman za decu āMali Milkinā, i konaÄno āBele vraneā (u rukopisu). Neki romani su mu prevoÄeni na nemaÄki, ÄeÅ”ki i bugarski jezik. Gostovao je kao reditelj u Pragu, u Narodnom divadlu, na poziv poznatog praÅ”kog reditelja Gabriela Harta, i u Sofiji. Godinama je bio stalni saradnik dnevnog lista āPolitikaā, u kojoj je objavio veliki broj pripovedaka. SaraÄivao je i u viÅ”e drugih listova i Äasopisa. Neposredno pred kraj rata, krajem 1944. i 1945. godine, pozvan je iz kragujevaÄkog partizanskog Å”taba da organizuje kulturni život u AranÄelovcu, a zatim i u kragujevaÄkom pozoriÅ”tu, gde je režirao ratnu dramu Leonida Leonova, āNajezdaā, kada su ga po zavrÅ”etku premijere partizanski komandanti izneli na ramenima. Umro je relativno mlad, u 52. godini života, kada je sazreo i bio u naponu stvaralaÄke snage, mada je iza sebe ostavio veliki književni i stvaralaÄki opus. Bio je jedan od najpriznatijih pisaca i dramskih autora izmeÄu dva rata. KONSTANTIN ÄORÄEVIÄ (Å abac, 28.10.1900 ā Å abac, 20.06.1957) PripovedaÄ, pesnik i romanopisac, profesor Konstantin Koka ÄorÄeviÄ, roÄen je oktobra meseca 1900. godine u Å apcu, od oca Ilije i majke Jelene. [...] Osnovnu Å”kolu i nižu gimnaziju Koka je zavrÅ”io u svom rodnom gradu. Bile su to najlepÅ”e i najbezbrižnije godine njegovog života. Odrastao je u velikom dvoriÅ”tu, sa puno porodica i dosta dece, u dobro situiranoj porodici. Deca su živela u svom svetu igre, maÅ”te i nestaÅ”luka. Bezbrižno detinjstvo surovo je prekinuto 1914. godine. Rat je ÄorÄeviÄu uniÅ”tio ne samo detinjstvo i mladost, nego i ceo život. Život u izbegliÅ”tvu, a potom u logoru, ostavili su neizbrisive tragove u njegovoj duÅ”i. Prve izbegliÄke dane proveo je, sa majkom i braÄom, u TekeriÅ”u, za vreme Cerske bitke. Mnoge dogaÄaje je neposredno video i doživeo, Å”to Äe docnije verno opisati u prva dva poglavlja romana U bežaniji. U ratnom haosu, ÄorÄeviÄ je bio uhvaÄen i odveden u zarobljeniÅ”tvo preko Save, ali je uspeo da pobegne, mada joÅ” nije imao ni 14 godina. Celu 1915. godinu proveo je u bežaniji, u gradovima pored Morave. Nejaki deÄak je bio prinuÄen da nadniÄi kod seljaka i služi, da bude Äamdžija; oko dva meseca radio je u Soko Banji kao dnevniÄar u poreskom odeljenju. U novembru 1915. godine, povlaÄeÄi se sa srpskom vojskom, dospeo je do Podgorice, ali je tu po drugi put uhvaÄen i interniran u Austro-ugarsku. Sumorne dane proveo je u logorima Braunau, Nežideru, Dunaserdaheu i drugim. PokuÅ”avao je da pobegne u Rusiju i Å vajcarsku, ali bez uspeha. KonaÄno je puÅ”ten `po molbi kao nepunoletan`. Po povratku kuÄi, nastavlja Å”kolovanje. Na teÄaju, koji je trajao od 10. marta 1919. do 29. maja 1920. godine, zavrÅ”io je viÅ”e razrede Gimnazije. Godinu dana kasnije, 1921, položio je viÅ”i teÄajni ispit. U materijalnoj oskudici i nemoguÄnosti da Å”kolovanje nastavi na fakultetu, potražio je zaposlenje. PoÄetkom februara 1921. postavljen je za privremenog uÄitelja u posavotamnavskom selu Kamenici. Tu je ostao do kraja Å”kolske godine, a od jeseni, sa neÅ”to uÅ”teÄenog novca, postao je student Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 22. jula 1926. godine; profesorski ispit je položio krajem novembra 1930. Prvo zaposlenje dobio je, pre no Å”to je diplomirao, u Velesu, u Makedoniji, gde je, u oktobru 1924. godine, postavljen za predmetnog uÄitelja u Gimnaziji. U avgustu naredne godine, po sopstvenoj molbi, premeÅ”ten je za privremenog uÄitelja Gimnazije u Tetovu. Na insistiranje profesora Kuljbakina, 6. septembra 1926. godine, odmah po diplomiranju na Filozofskom fakultetu, postao je `nastavnik Marijinskog Donskog instituta i Krimskog kadetskog korpusa` u Beloj Crkvi, u Banatu, privatnoj srednjoj Å”koli za Ruse emigrante, gde je predavao srpski jezik i književnost, istoriju jugoslovenskih naroda i geografiju Jugoslavije. Posle dve godine, od 24. septembra 1928, ponovo je u Makedoniji, gde radi kao suplent MuÅ”ke gimnazije u Skoplju. Oktobra 1931. premeÅ”ten je u Gimnaziju u Å tip, da bi, 31. marta naredne godine, bio vraÄen u Skoplje i postavljen za profesora Državne trgovaÄke akademije. Posle viÅ”e od sedam godine, 18. septembra 1939, postavljen je za honorarnog upravnika Prve struÄne produžene Å”kole u Skoplju. Okupaciju i rasparÄavanje Jugoslavije doÄekao je u Skoplju, odakle su ga proterali bugarski faÅ”isti. PreÅ”ao je u NiÅ”, u junu 1941. godine, i radio kao profesor TrgovaÄke akademije. U NiÅ”u je ostao do kraja rata. Po osloboÄenju, poÅ”to je ocenjen `kao jedan od najsposobnijih, najmarljivijih i književno najkulturnijih nastavnika srednjih Å”kola u NiÅ”u`, u aprilu 1945. godine postavljen je za direktora drame Okružnog narodnog pozoriÅ”ta. No, veÄ u julu iste godine, preÅ”ao je za profesora TrgovaÄke akademije. Iz NiÅ”a je, 17. avgusta 1946. godine, premeÅ”ten za profesora TrgovaÄke akademije u Valjevu. KonaÄno, 20. septembra 1947. godine, premeÅ”ten je u svoj rodni Å abac, gde radi kao profesor TrgovaÄke akademije. U Å apcu je zavrÅ”io svoj radni i životni vek. Oženio se u julu 1928. godine Zagorkom JankoviÄ, bankarskom službenicom, sa kojom je dobio dvoje dece: kÄerku DuÅ”anku i sina Rastislava. Prema dostupnim ocenama iz ocenjivaÄkih listova, može se zakljuÄiti da je bio izvanredan nastavnik, koga su i uÄenici veoma voleli i uvažavali. Poezijom se nije mnogo bavio. Za desetak godina, uglavnom izmeÄu 1920. i 1930, napisao je i objavio samo nekoliko lirskih pesama, meÄu kojima je svakako najbolja pesma KaluÄer, koju je objavio 1925. godine. Stihove ove pesme Äesto je, u užem druÅ”tvu, govorio Kokin sugraÄanin Milorad PaniÄ Surep: Ja sam kaluÄer, bez reda, van reda, Bez rize i Å”tapa, drvepih sandala, I ma kog drugog svetskog znaka sveÅ”teniÄkog. Lutalo grozno, bez Dogme, Hanana. Sve mi je tuÄe. Ja sam stranac i samac Bez brata, druga, u Å”upljini zena, ZdraveÄi tužno svaki smiraj dana, Putujem tako, pjan i blažen, žudim, Daleko neko mraÄno otkrovenje. NajviÅ”e je pisao pripovetke. U periodu od 1921. do 1937. godine, objavio ih je preko 50: Äaj (1921), ÄiÄa (1924), CerovaÄki vladika (1925), Kad naÅ”i doÄu, Ucena, Nagodba van steÄaja, Prodavci novina, Ratna priÄa (1926), U aÅ”Äinici, BožiÄ, ÄiÄa Mane (1928), PaÅ”a, ZduhaÄ, Kombadžija (1929), Deca, Povratak, Kapetan Vukota (1930), Baba Ana VuiÄ, U pansionu, Pod magacinom, Neznani junaci, ÄiÄa Miketa, Kurjak (1931), Lager-baraka, Na vozu, Proba (1932), U Å”koli, Pravi TurÄin, Rast Äorba, Žena, KaÄa (1933), FaÄkalica (1934), Pregalac, Kosovo, Metohija, Äakor (1935), MeÄava, Lutanje, Medova, Lupe, Vezirov most, Vasjat, Papir, Skadar, MaÄa, Kroz gudure (1936), KomitaÄi, DraÄ, Na noÄiÅ”tu, BespuÄe, Na Vardaru (1937). Pored navedenih, objavio je i pripovetke OsloboÄenje Skadra, Doktor MiÅ”a, Plava grobnica, Krf, Lager i Povratak. U rukopisu je ostalo nekoliko neobjavljenih pripovedaka. Å tampao je dve zbirke pripovedaka: NaÅ”i ljudi, u Skoplju 1930. u kojoj je objavljeno pet pripovedaka, i Pripovetke, u Beogradu 1934, koja sadrži 14 pripovedaka. Pesme i pripovetke ÄorÄeviÄ je objavljivao u sledeÄim listovima i Äasopisima: Venac, Misao, Književni sever, Život i rad, Nova svetlost, Južni pregled, Politika, Narodna odbrana i BuduÄnost. U izdanju Gece Kona, 1940. godine objavljen je njegov autobiografski roman U bežaniji. SaÄuvan je rukopis neobjavljenog romana U lageru, kao i delovi romana Gimnazisti. Rukopis joÅ” jednog romana uniÅ”ten je u Makedoniji, za vreme Drugog svetskog rata. ÄorÄeviÄ se bavio i publicistiÄkim radom. U ukupnom pripovedaÄkom stvaralaÅ”tvu, najbolja i umetniÄki najvrednija ÄorÄeviÄeva pripovetka je CerovaÄki vladika. Po celovitosti priÄe, izboru teme, kompozicionoj usklaÄenosti i dinamici, izgraÄenosti stila, po Äemu je ÄorÄeviÄ i inaÄe poznat, dramatiÄnosti i psiholoÅ”koj snazi, ona može uÄi u antologiju meÄuratne srpske pripovetke. ÄorÄeviÄ ubedljivo i impresivno slika tragediju glavnog junaka, seljaka Sime SimiÄa, iz Cerovca kod Å apca, kome su rat i posleratna partijsko-politiÄka groznica doneli samo neizmerno stradanje i patnju. Pored ove, kvalitetom se izdvajaju pripovetke: ÄiÄa, ÄiÄa Mane, Kad naÅ”i doÄu, Deca, Pod magacinom, U Å”koli, U pansionu, Baba Ana VuiÄ, PaÅ”a, U vozu, Lager, Povratak, Nagodba van steÄaja, ÄiÄa Miketa, Kurjak i Kroz gudure. Autobiografski roman U bežaniji gotovo hroniÄarskim manirom odslikava surove ratne dogaÄaje od Cerske bitke i stradanja naroda u pozadini, do bežanije i potucanja ljudi koji su ostali bez igde iÄega. Glavna liÄnost romana, deÄak Äoka ArambaÅ”iÄ, istovremeno je i pisac. Radnja je podeljena na osam poglavlja, kroz koja nas ovaj prerano sazreli deÄak, nasilno otrgnut od detinjstva, vodi sigurno i ubedljivo. Konstantin Koka ÄorÄeviÄ je umro u Å apcu, ne doÄekavÅ”i penziju, 20. juna 1957. godine. Mada nije imao ni punih 57 godina, kao težak srÄani bolesnik bio je jako iznuren i oronuo.
SpoljaÅ”njost kao na fotografijama, unutraÅ”njost u dobrom i urednom stanju! Rikna malo ostecena, nista strasno! Sve ostalo uredno! Dimitrije TucoviÄ (Gostilje, kod Äajetine, 13. maj 1881 ā VraÄe brdo, kod Lajkovca, 20. novembar 1914) bio je pravnik, politiÄar, novinar i publicista, kao i istaknuti voÄa i teoretiÄar socijalistiÄkog pokreta u Srbiji i jedan od osnivaÄa Srpske socijaldemokratske partije (SSDP). Prva saznanja o socijalizmu dobio je u UžiÄkoj gimnaziji od svog druga Radovana DragoviÄa. Å kolovanje je nastavio 1899. u Beograd, gde je takoÄe nastavio sa radom na propagiranju socijalizma. Godine 1901, nakon obnavljanja Beogradskog radniÄkog druÅ”tva, formirao je socijalistiÄku grupu velikoÅ”kolaca i postao Älan Uprave radniÄkog druÅ”tva sa željom da radi na formiranju modernih sindikata. Tokom 1902. i 1903. bio je organizator nekoliko demonstracija protiv režima kralja Aleksandra ObrenoviÄa, zbog Äega je morao da emigrira. Nakon Majskog prevrata, vratio se u Srbiju i avgusta 1903. uÄestvovao u osnivanju Srpske socijaldemokratske stranke (SSDS). Tada je postao urednik stranaÄkog lista RadniÄke novine. Na Drugom kongresu RadniÄkog saveza i SSDS 1904. održao je referat o sindikalnim organizacijama. Godine 1906. je diplomirao pravo na Beogradskom univerzitetu, nakon Äega je otiÅ”ao u BeÄ na specijalizaciju, ali se 1908. vratio u Srbiju i iste godine bio izabran za sekretara SSDS. PoÄetkom 1910. je u Beogradu organizovao Prvu balkansku socijalistiÄku konferenciju, na kojoj je pokrenuta ideja o stvaranju Balkanske federacije. Iste godine je pokrenuo teorijski Äasopis Borba, Äiji je bio glavni urednik. Kao predstavnik SSDP uÄestvovao je na mnogim meÄunarodnim radniÄkim kongresima i skupovima. Na meÄunarodnom planu, SSDP je bila Älanica Druge internacionale, a on je saraÄivao sa mnogim istaknutim liÄnostima poput Roze Luksemburg. Na MeÄunarodnom socijalistiÄkom kongresu u Kopenhagenu, avgusta 1910. održao je znaÄajan govor u kome je kritikovao socijaliste zapadnih zemalja zbog njihovog držanja povodom austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine. U polemici sa austrijskim socijalistom Karlom Renerom ukazao je na kolonijalno-porobljivaÄku politiku Austrougarske. Kao rezervni oficir tokom 1912. i 1913. uÄestvovao je u Prvom balkanskom ratu i vojnom pohodu u Albaniji. Svoja neslaganja sa ovom politikom izneo je u knjizi Srbija i Arbanija, gde se suprotstavio osvajaÄkim planovima Vlade Nikole PaÅ”iÄa, ocenjujuÄi ih kao imperijalistiÄke. Nakon povratka iz vojske ponovo se posvetio radu u radniÄkom pokretu, a 1914. je Älan MeÄunarodnog socijalistiÄkog biroa. Neposredno pred poÄetak Prvog svetskog rata, otiÅ”ao je u Berlin sa ciljem da doktorira, ali se odmah po izbijanju rata vratio u Srbiju i stupio u Srpsku vojsku. Kao rezervni kapetan druge klase, poginuo je u toku Kolubarske bitke, na VraÄe brdu u okolini Lazarevca. Nakon smrti, njegovi posmrtni ostaci su Äak pet puta sahranjivani na raznim lokacijama, a 2016. su prenete u Aleju velikana na Novom groblju. Godine 1974. snimljena je televizijska serija o njegovom životu. Napisao je nekoliko broÅ”ura i zbirki reportaža, meÄu kojima su ā Za socijalnu politiku, U izbornu borbu, Porezi: jedna žalosna glava u politici srpske buržoazije, Srbija i Arbanija i dr. Pisao je za mnoge inostrane novine i Äasopise, a prevodio je dela Marksa, Bebela i Kauckog. Biografija RoÄen je 13. maja[a] 1881. u TucoviÄima, zaseoku zlatiborskog sela Gostilje, kod Äajetine, gde se danas nalazi njegova rodna kuÄa. U vreme njegovog roÄenja, kroz ovo selo prolazio je put kojim se od Užica putovala prema Sandžaku, Crnoj Gori i Hercegovini. Kako je mnogim putnicima bilo zgodno da zanoÄe upravo u ovom selu, ono je prozvano Gostilje. Kao i veÄina stanovniÅ”tva užiÄkog kraja, porodica TucoviÄ je vodila poreklo iz crnogorskih i hercegovaÄkih krajeva.[b] Bili su poznati kao bistri i razboriti ljudi i trudili su se da Å”koluju svoju decu, viÅ”e nego ostali Gostiljci, ali i Zlatiborci, pa su u nekoliko generacija dali veliki broj sveÅ”tenika, uÄitelja, pravnika i dr. Dimitrije je na roÄenju dobio ime svoga dede koji je bio sveÅ”tenik, a želja njegovog oca je bila da i on kad poraste nastavi porodiÄnu tradiciju i bude sveÅ”tenik.[3] Dimitrijev otac Jevrem TucoviÄ je veoma mlad zavrÅ”io bogosloviju, ali se nije mogao odmah zapopiti, pa je izvesno vreme radio kao uÄitelj u Karanu i Arilju. Nakon Å”to se u tridesetoj godini oženio Jefimijom CicvariÄ, Äerkom bogatog trgovca Jovana CicvariÄa iz NikojeviÄa, dobio je parohiju. U periodu od 1874. do 1890, Jevrem i Jefimija su izrodili osmoro dece, pet sinova i tri kÄeri ā Vladimira, Maru, Jelenku, Äedomira, Dimitrija, Stevana, Kostu i Dragicu. NajmlaÄa Äerka Dragica je roÄena u Užicu, a svi ostali u Gostilju. Dvojica od petorice braÄe TucoviÄ su rano preminuli ā Kosta kao trogodiÅ”nji deÄak, a Äedomir kao uÄenik Äetvrtog razreda UžiÄke realke. Pored Dimitrija, u istoriji su ostala zabeležena i njegova dva brata, oficiri Vladimir i Stevan TucoviÄ.[3] Å kolovanje u Užicu 1893ā1899. Kako bi svojoj deci omoguÄi bolje uslove za Å”kolovanje prota Jevrem se 1885. sa porodicom preselio u Užice,[v] gde je sve do 1893. honorarno radio kao verouÄitelj u UžiÄkoj realci. Ovde je 1889. Dimitrije poÅ”ao u osnovnu Å”kolu.[g] NasledivÅ”i od svog oca izriÄitu fiziÄku razvijenost, bio je skoro za glavu viÅ”i od svojih vrÅ”njaka. Poznat ne samo po svojoj visini, nego i po prirodnoj bistrini, Äesto se družio sa Äacima iz starijih razreda, koji su mu bili sliÄniji i po uzrastu i po znanju.[3] Septembra 1893. poÅ”ao je u prvi razred UžiÄke realke, a kako je od ranije imao naviku da se druži sa starijim Äacima, ovde se 1895. kao uÄenik treÄeg razreda upoznao sa tri godine starijim Radovanom DragoviÄem. DružeÄi se sa njim, upoznao se sa raznim druÅ”tvenim temama, a vremenom je poÄeo da Äita knjige, koje nisu bile u Å”kolskom programu. Vremenom je od njega saznao za socijalizam, za socijalistiÄki i radniÄki pokret i dobio na Äitanje prve socijalistiÄke knjige. Uglavnom su to bile zabranjene knjige Svetozara MarkoviÄa, Vase PelagiÄa, Mite CeniÄa, Nikolaja ÄerniÅ”evskog i dr.[7] Älanovi ÄaÄke družine Napredak, 1899, u gornjem redu sleva nadesno ā Radovan DragoviÄ (drugi), Dimitrije TucoviÄ (treÄi) i Stevan TucoviÄ (treÄi) Ideje o socijalnoj pravdi su veoma brzo naÅ”le pristalice meÄu uÄenicima UžiÄke realke, a tome je doprineo i odreÄeni broj profesora, koji su ovde bili premeÅ”teni po kazni, tako da je realka u to vreme bila ispunjena Äacima i profesorima, koji su bili protivnici autoritarnog režima oca i sina kralja Milana i Aleksandra ObrenoviÄa. Propagatori prvih socijalistiÄkih ideja u Užicu bili su Miladin RadoviÄ[d] i DragiÅ”a LapÄeviÄ, a preko njih su uÄenici realke dobijali socijalistiÄke knjige, listove Socijaldemokrat i Zanatlijski savez, kao i list Zlatibor, pokrenut 1885. godine. Kako je Äitanje socijalistiÄkih knjiga postalo masovno meÄu užiÄkim gimnazijalcima, oni su uz pomoÄ DragiÅ”e LapÄeviÄa, marta 1891. osnovali literarnu družinu Napredak, koja je imala za cilj āumno i moralno usavrÅ”avanje svojih Älanova, a pored toga i materijalno pomaganje siromaÅ”nih uÄenikaā.[9] Iako nije bio odliÄan uÄenik, TucoviÄ je u petom razredu realke Äitao nemaÄke klasike i teorijski Äasopis Nova era (nem. Die Neue Zeit), a u Å”estom razredu je objavio svoj prvi prevod sa francuskog jezika. Posebno se isticao na sednicama ÄaÄke literarne družine, gde se isticao svojim teoretskim znanjem, ali i svojim zapažanjima. Bio je strasni diskutant, koga su mlaÄi uÄenici rado sluÅ”ali. Nakon odlaska Radovana DragoviÄa u Zagreb, 1896. Dimitrije je postao centralna liÄnost ÄaÄke družine i voÄa uÄenika-socijalista UžiÄke realne gimnazije. Oni su održavali veze sa užiÄkim radnicima, a 1897. nakon osnivanja RadniÄkog druÅ”tva u Užicu, uÄenici su se ukljuÄili u pripreme za obeležavanje praznika rada. Uprava Å”kole je uÄenicima zabranila da uÄestvuju u proslavi praznika rada, a na dan 1. maja kolona radnika je proÅ”la pored zgrade gimnazije, kada je bila pozdravljena od strane uÄenika. Nakon ovoga āincidentaā, rad ÄaÄke grupe Napredak je bio zabranjen, a policija je motrila na delatnost uÄenika.[9] Avgusta 1896, Vlada Vladana ÄorÄeviÄa je na predlog ministra prosvete i crkvenih dela Andre NikoliÄa u interesu Å”tednje donela odluku o ukidanju nekoliko gimnazija u Kraljevini Srbiji, meÄu kojima je bila i užiÄka realka. Ova odluka je primljena sa velikim negodovanjem, a posebno u gradovima kojima su bile ukinute gimnazije. UžiÄki uÄenici-socijalisti su se u znak revolta odluÄili na akciju ā Dimitrije TucoviÄ, Tasa MilivojeviÄ i Sreten VukaÅ”inoviÄ su u toku noÄi na krovu gimnazije okaÄili veliku crvenu zastavu i protestnu parolu. PoÅ”to je Dimitrije bio poznat kao voÄa uÄenika-socijalista, prema ranijem dogovoru, on je iste veÄeri otputovao u rodno Gostilje, kako bi zavarao trag pred policijom. Zalaganjem vrÅ”ioca dužnosti direktora gimnazije Živka PetroviÄa, ovaj dogaÄaj nije shvaÄen previÅ”e ozbiljno pa znaÄajnija istraga nije ni voÄena, uprkos protivljenju okružnog naÄelnika. Umesto ukinute državne gimnazije, u Užicu je tada osnovana privatna srednja Å”kola āGimnazija Vojvode Milana ObrenoviÄaā, u kojoj je Dimitrije zavrÅ”io Å”esti razred. Kako je ova privatna gimnazija imala samo Å”est razreda, morao je otiÄi iz Užica na dalje Å”kolovanje, ostavljajuÄi iza sebe kružok uÄenika-socijalista meÄu kojima su bili ā Nedeljko Divac, DuÅ”an PopoviÄ, Živko TopaloviÄ i dr.[10] Aktivnost u Beogradu 1899ā1903. PoÅ”to je UžiÄka realna gimnazija bila zatvorena, a privatna gimnazija imala samo Å”est razreda, Dimitrije je morao da nastavi Å”kolovanje u nekom drugom gradu. Njegovi roditelji su odluÄili da ode u Beograd, pa je on septembra 1899. upisao TreÄu beogradsku gimnaziju, u kojoj je zavrÅ”io sedmi i osmi razred. Ostao je upamÄen njegov sukob sa profesorom istorije, poznatim književnikom Stevanom Sremcem, u toku osmog razreda marta 1901. godine. Sukobili su se prilikom predavanja lekcije o Francuskoj revoluciji, jer je Sremac kao konzervativan Äovek osudio borbu francuskih revolucionara, a posebno Robespjera, kao jednog od njenih ideologa. Neki od maturanata nisu želeli da prihvate negativnu ocenu francuskih revolucionara, ali je jedino Dimitrije reagovao i suprotstavio se profesoru. Kao odliÄan uÄenik, bio je na kraju Å”kolske godine osloboÄen polaganja usmenih ispita iz svih predmeta. NastavljajuÄi tradiciju druženja sa starijim drugovima, on se po dolasku u Beograd povezao sa grupom velikoÅ”kolaca-socijalista, a iste godine je u Beograd iz Graca doÅ”ao njegov drug i prvi socijalistiÄki uÄitelj Radovan DragoviÄ. Marta 1901. uÄestvovao je na sastanku beogradskih socijalista na kome je doneta odluka da se obnovi rad Beogradskog radniÄkog druÅ”tva i pokrene socijalistiÄki list Napred. Iste godine je napisao i objavio svoj prvi Älanak Prvi maj 1901, koji je bio objavljen u RadniÄkom listu.[11] Nakon mature, juna 1901, Dimitrije je otiÅ”ao u Užice, gde se sa roditeljima dogovarao oko izbora fakulteta koji Äe upisati. Njihova želja je bila da po uzoru na svog dedu-imenjaka i on pohaÄa bogosloviju, ali je preovladala njegova želja da studira prava, pa je septembra iste godine upisao Pravni fakultet na beogradskoj Velikoj Å”koli. Tokom boravka u Užicu, napisao je tri Älanka ā Besplatna radna snaga, Užice juna 1901 i Bosotinja u kojima je pisao o životu užiÄkih radnika-proletera. Nakon povratka u Beograd, Dimitrije je u toku leta, prema uputstvima Radovana DragoviÄa uÄestvovao u osnivanju prvih sindikalnih saveza, Äime je brzo stekao zapaženo mesto u socijalistiÄkom pokretu Beograda. Nedugo potom, doÅ”lo je do obnavljanja studentskog socijalistiÄkog pokreta, a kada je poÄetkom januara 1902. obnovljen rad Kluba socijalista velikoÅ”kolaca, TucoviÄ je bio izabran za sekretara Kluba. Kako su na Velikoj Å”koli postojali i drugi studentski klubovi, uglavnom graÄanske orijentacije, Dimitrije se trudio da Klub studenata socijalista oÄuva uticaj u radu opÅ”testudentskog udruženja āPobratimstvoā, osnovanog joÅ” 1867. godine. Prva knjiga objavljena u izdanju Kluba bila je Dimitrijev prevod knjige Bebelove Äaci i socijalizam, u Äijem je dodatku objavljen njegov rad ÄaÄki portreti u Srbiji.[12][13] U svom radu TucoviÄ se trudio da doÄe do jaÄe saradnje izmeÄu studenata i radniÄkih organizacija, a pre svega radniÄke omladine. Par dana nakon obnavljanja rada Kluba studenata socijalista, 18. januara 1902.[Ä] doÅ”lo je do obnavljanja ranije zabranjenog lista RadniÄke novine, u Äijem su se uredniÅ”tvu naÅ”li Radovan DragoviÄ, TriÅ”a KacleroviÄ i Dimitrije TucoviÄ.[14] Desetak dana kasnije, 27. januara je bila održana Druga skupÅ”tina Beogradskog radniÄkog druÅ”tva na kojoj je Dimitrije bio izabran za njegovog sekretara. Na ovaj naÄin doÅ”lo je do preuzimanja srpskog socijalistiÄkog pokreta od strane najistaknutijih predstavnika marksistiÄke struje. U susret dvadesetsedmoj godiÅ”njici smrti prvog srpskog socijaliste Svetozara MarkoviÄa, bilo je odluÄeno da se odgovarajuÄe komemoracije održe u Beogradu i Jagodini. Istaknuta uloga u obeležavanju ove godiÅ”njice pripala je Dimitriju TucoviÄu koji je u Beogradu održao predavanje Svetozar MarkoviÄ pregled života i rada, a zatim u Jagodini položio venac na njegov grob.[13] Kapetan-MiÅ”ino zdanje U vreme TucoviÄevih studija, Velika Å”kola se nalazila u Kapetan-MiÅ”inom zdanju, u kojoj su takoÄe bile održavane sednice Narodne skupÅ”tine i Senata Kraljevine Srbije. NepoÅ”tovanje zakona od strane vlasti, kao i ograniÄavanje liÄnih sloboda, bili su tada opÅ”ta pojava, pa je izglasavanje Zakona o zborovima i udruženjima u Senatu, privukao veliku pažnju velikoÅ”kolaca, koji su vodili borbu za ostvarivanje veÄih sloboda u druÅ”tvu. PoÅ”to je predloženi Zakon obeÄavao znatno veÄe slobode od prethodnog, u javnosti se sve viÅ”e govorilo da Senat neÄe prihvatiti ovaj Zakon. Kako bi privoleli senatore da podrže ovaj Zakon, velikoÅ”kolci predvoÄeni Dimitrijem su organizovali demonstracije u kojima su pored studenata-socijalista uÄestvovali i drugi studenti. Prilikom demonstracija, održanih 24. marta 1902,[e] velikoÅ”kolci su poseban prekor uputili politiÄaru Nikoli PaÅ”iÄu, voÄi Narodne radikalne stranke, koji je u mladosti bio blizak saradnik Svetozara MarkoviÄa i Äiji je glas u Senatu bio uticajan na donoÅ”enje odluka. Odmah po izbijanju demonstracija, doÅ”lo je do intervencije žandarmerije i policije koji su se sukobili sa velikoÅ”kolcima, ali su se morali povuÄi iz zgrade Velike Å”kole, zbog krÅ”enja autonomije. Nakon sukoba, velikoÅ”kolci su održali protestni zbor i usvojili Rezoluciju kojom je zahtevano da se Kapetan-MiÅ”ino zdanje, u skladu sa željom zaveÅ”taÄa, koristi samo kao dom velikoÅ”kolaca. Vlasti su prihvate ovu odluku i iselile Senat iz Kapetan-MiÅ”inog zdanja, ali ovo nije preÅ”lo bez represalija ā oko 50 studenata, meÄu kojima i Dimitrije, bilo je kažnjeno gubitkom semestra, a Velika Å”kola je bila zatvorena sve do jeseni.[13] Nakon zatvaranja Velike Å”kole, Dimitrije je napustio Beograd i otiÅ”ao kod roditelja u Užice, ali je u nekoliko navrata dolazio u Beograd, gde je maja 1902. postao Älan Centralnog odbora, najviÅ”eg rukovodeÄeg foruma radniÄkog pokreta Srbije, Äiji je zadatak bio da radi na pripremi za stvaranje partije.[12] Zajedno sa DragoviÄem, koji je bio glavni organizator radniÄkog pokreta, KacleroviÄ i TucoviÄ su predstavljali najborbeniji deo Centralnog odbora, u kome su se nalazile i pristalice drugih struja, od kojih je najjaÄa bila grupa reformista, meÄu kojima su bili DragiÅ”a LapÄeviÄ, Jovan SkerliÄ, Ljuba JovÄiÄ, Kosta JovanoviÄ i dr. U toku leta, TucoviÄ se u Užicu upoznao sa Filipom FilipoviÄem, koji je ovde po povratku iz Rusije provodio raspust, jer mu je otac bio direktor užiÄke gimnazije. U jesen 1902. Dimitrije se vratio u Beograd i nastavio sa studijama, ali i sa radom u radniÄkom pokretu u kome je poÄetkom februara naredne 1903. na sednici Beogradskog radniÄkog druÅ”tva bio izabran za njegovog sekretara.[13] Martovske demonstracije i emigracija Vladavina kralja Aleksandra ObrenoviÄa bila je obeležena brojnim nezakonitim potezima i progonima politiÄkih protivnika, pa su pred zabrane socijalistiÄkih listova bili zabranjeni i drugi opozicioni listovi poput Odjeka i Dnevnog lista. Marta 1903, u trenutku kada se kralj pripremao da izvrÅ”i državni udar i suspenduje Ustav iz 1901, velikoÅ”kolci su poÄeli da nameÄu diskusiju o potrebi veÄih politiÄkih i javnih sloboda. Dogovorom klubova studenata socijalista i studenata nacionalista, koje su predvodili TriÅ”a KacleroviÄ i Dimitrije TucoviÄ, s jedne i Ljuba JovanoviÄ Äupa, s druge strane, odluÄeno je da se u nedelju 23. marta 1903.[ž] uzme uÄeÅ”Äe na veÄ zakazanom zboru trgovaÄkih pomoÄnika i Älanova studentskog druÅ”tva āPobratimstvoā.[15] Aleksandar ObrenoviÄ, marta 1903. MeÄu govornicima na velikim martovskim demonstracijama, u kojima je uÄestvovalo oko 5.000 ljudi[z] ā radnika, Äaka i studenata, bili su KacleroviÄ, JovanoviÄ i TucoviÄ. Kako je tokom zbora na Terazijama doÅ”lo do sukoba sa žandarmerijom, demonstranti su izvrÅ”ili napad na redakcije prorežimskih listova Male novine i VeÄernje novosti, nakon Äega je kolona demonstranata poÅ”la prema Kalemegdanu, gde je Dimitrije TucoviÄ okupljenima održao svoj govor. Kao jedan od najkorpulentnijih demonstranata, bio je lako uoÄljiv policajcima. PoÅ”to su u toku demonstracija pale žrtve ā poginulo je Å”estoro, a ranjeno 23 lica (7 demonstranata i 18 žandara) i uhapÅ”eno 123 demonstranata, odluÄeno je da se demonstracije prekinu.[15][16] Iste veÄeri, u stanu Dimitrija TucoviÄa su se radi dogovora i ocene dogaÄaja okupili TriÅ”a KacleroviÄ, Tasa MilivojeviÄ i Nedeljko Divac. ZnajuÄi da policija traga za voÄama demonstracija odluÄili su da se Dimitrije i Tasa MilivojeviÄ iste noÄi prebace preko Save u Austrougarsku, Å”to su i uÄinili. Oni su se u Zemunu susreli sa Ljubom Äupom i nakon dva dana zajedno otiÅ”li za PeÅ”tu, a potom za BeÄ. RaÄunali su na pomoÄ austrijskih socijaldemokrata i bili razoÄarani jer im oni nisu pružili ni pomoÄ ni razumevanje za situaciju u kojoj se nalaze. Potom su otiÅ”li u Cirih, ali se ovde nisu dugo zadržali jer su im Å”vajcarske vlasti uskratile gostoprimstvo. Nakon toga su se ponovo vratili u BeÄ, a odatle u PeÅ”tu, gde je Dimitrije krajem maja prisustvovao kongresu MaÄarske socijaldemokratske partije. Ovde ih je prihvatilo Jugoslovensko radniÄko druÅ”tvo, Äiji su Älanovi prikupili sredstva kako bi im obezbedili minimum životnih potreba.[17] U toku njihovog boravka u emigraciji, istražni sudija Uprave grada Beograda je izdao poternice za kolovoÄama demonstracija, dok je državni tužilac Prvostepenom sudu za grad Beograd dostavio spisak od 27 najistaknutijih demonstranata, meÄu kojima je Dimitrije TucoviÄ bio prvi na listi optuženih. Kako je položaj MilivojeviÄa i JovanoviÄa bio neÅ”to lakÅ”i, oni su se krajem maja 1903, neposredno pred dinastiÄki prevrat, vratili u Srbiju. Posle martovskih demonstracija, kralj Aleksandar je nastavio sa svojom autokratskom politikom, pa je samo dan kasnije u noÄi 24/25. marta[i] izveo državni udar tokom koga je suspendovao Ustav, raspustio Narodnu skupÅ”tinu i Senat, postavio nove predsednike i sudije svih sudova i ukinuo nekoliko zakona, meÄu kojima je bio i Zakon o Å”tampi,[j] nakon Äega je ponovo vratio Ustav. Ovakvi katastrofalni politiÄki potezi, bili su dodatno opravdanje oficirima-zaverenicima da Å”to pre izvrÅ”e svoj ranije pripremljeni plan o ubistvu kraljevskog para. U noÄi 28/29. maja 1903.[k] grupa oficira, predvoÄena Dragutinom DimitrijeviÄem Apisom, upala je u dvor i ubila kralja Aleksandra i kraljicu Dragu, Äime je okonÄana vladavina dinastije ObrenoviÄ.[17] DinastiÄkom smenom, svi optuženi za organizovanje martovskih demonstracija su bili osloboÄeni, pa se Dimitrije krajem juna 1903, nakon tri meseca provedena u emigraciji, vratio u Srbiju i odmah otiÅ”ao u Užice, gde je obiÅ”ao roditelje. Njegovi drugovi Radovan DragoviÄ i DragiÅ”a LapÄeviÄ nalazili su se tada u Beogradu i zajedno sa drugim socijalistima i socijaldemokratima, koristeÄi novu politiÄku klimu nastalu nakon promene režima, aktivno radili na organizovanju novih radniÄkih organizacija.[18] Osnivanje Socijaldemokratske stranke Tokom boravka u Užicu, nakon povratka u Srbiju, Dimitrije je aktivno radio na organizovanju novih radniÄkih organizacija, pa su njegovom zaslugom 19. jula 1903.[l] osnovane RadniÄke Äitaonice u Užicu i Ivanjici. Älanovi ovih Äitaonica su izabrali svoje delegate koji je trebalo da otputuju u Beograd, na OsnivaÄki kongres socijaldemokratske partije, a meÄu njima je bio i TucoviÄ. Ipak usled fiziÄke iznurenost, zbog tromeseÄnog gladovanja u emigraciji, ali i finansijskih poteÅ”koÄa, Dimitrije nije prisustvovao OsnivaÄkom kongresu Srpske socijaldemokratske stranke (SSDS) održanom 2. avgusta 1903.[lj] u Beogradu.[16] Ipak, Dimitrije je bio u stalnoj vezi sa Radovanom DragoviÄem i DragiÅ”om LapÄeviÄem i sa njima se dogovarao oko neposrednih priprema za održavanje OsnivaÄkog kongresa SSDS, na kome su LapÄeviÄ i DragoviÄ bili izabrani za predsednika i sekretara stranke.[18] DuÅ”an PopoviÄ i Dimitrije TucoviÄ sa studentskom delegacijom u Sofiji, 1904. Do polovine septembra 1903, do kada je boravio u Užicu, Dimitrije je aktivno uÄestvovao u Å”irenju socijalistiÄkih ideja. Govorio je na radniÄkim zborovima u Užicu i ÄaÄku, a RadniÄka Äitaonica u Užicu je narasla na preko 100 Älanova Äime se Å”irenje socijalistiÄkih ideja iz užiÄke realke prenelo u radniÄke redove, koji su aktivnije poÄeli da dolaze na politiÄke zborove i da Äitaju socijalistiÄke listove i knjige. Ubrzo po formiranju socijaldemokratske stranke, u Kraljevini Srbiji su održani parlamentarni izbori, na koje je rukovodstvo stranke odluÄilo da izaÄe. Na TucoviÄev predlog u Užicu je za narodnog poslanika bio kandidovan DragiÅ”a LapÄeviÄ, a u užiÄkom okrugu DragiÅ”a LapÄeviÄ, Jevto BondžuliÄ, Marko JosipoviÄ, kao i profesor Ljubo JovÄiÄ i docent Nedeljko KoÅ”anin. Usled neravnopravne agitacione borbe, tokom predizborne kampanje, Srpska socijaldemokratska stranke je u Užicu dobila svega 22, a u užiÄkom okrugu 602 glasa, dok je na državnom nivou dobila ukupno 2.627 glasova i osvojila jedno poslaniÄko mesto ā dr Mihailo IliÄ izabran u Kragujevcu.[19] Pojavljivanje prve radniÄke stranke na parlamentarnim izborima bio je znaÄajan potez za odvikavanje radnika od navike da glasaju za veÄ postojeÄe graÄanske i nacionalne stranke. TakoÄe, veliku smetnju ostvarivanju boljeg izbornog rezultata socijalista predstavljala je Äinjenica da su prema tada važeÄem izbornom zakonu pravo glasa imala samo ona lica koja su plaÄala odreÄenu visinu poreza, kao i da je meÄu radnicima bilo dosta nepismenih. UoÄavajuÄi ove probleme, užiÄka radniÄka Äitaonica je pokrenula inicijativu za opismenjavanje radnika smatrajuÄi da je pismenost osnovni korak na putu do politiÄke akcije meÄu radnicima.[18] Polovinom septembra Dimitrije TucoviÄ je iz Užica doÅ”ao u Beograd, gde je nastavio sa studijama prava, ali i sa partijskim radom. Ubrzo po dolasku, od rukovodstva stranke je bio zadužen da pripremi RadniÄki kalendar za 1904, koji je trebalo da predstavlja priruÄnik za radnike. Prilog za kalendar, TucoviÄ je tražio i od Karla Kauckog, tada vodeÄeg nemaÄkog socijaldemokrate, a Äitav posao je zavrÅ”io veÄ krajem novembra. TakoÄe, u jesen iste godine je bio jedan od predavaÄa na prvoj sindikalnoj Å”koli, koju je formirao Radovan DragoviÄ. Nedugo potom pokrenut je i partijski Äasopis Život, u Äijoj se redakciji naÅ”ao i Dimitrije. PoÄetkom 1904. je bio zadužen za pripremu Majskog spisa, druge publikacije koje je izdala SSDS, a poÄetkom aprila je bio meÄu govornicima na skupu povodom godiÅ”njice martovskih demonstracija. Istog meseca je kao delegat ÄaÄanskog radniÄkog druÅ”tva uÄestvovao na Drugom kongresu RadniÄkog saveza, kao i Drugog kongresa SSDS, na kome je izmeÄu ostalog izabrana i nova redakcija RadniÄkih novina, koju su Äinili: Radovan DragoviÄ, urednik; DragiÅ”a LapÄeviÄ i Dimitrije TucoviÄ.[20][21] Partijski rad 1904ā1907. TucoviÄ je vremenom sve viÅ”e bio angažovan u sindikalnom i partijskom radu, radio je na organizaciji prvomajskih proslava, saradnji sa bugarskim studentima socijaldemokratama, uÄestvovao je na radniÄkim zborovima u Beogradu, Užicu, Požarevcu i dr, a oktobra 1904. je bio izabran u Sud Äasti pri socijaldemokratskoj stranci. Posebno priznanje za svoj rad, dobio je novembra iste godine kada je postao Älan Glavne partijske uprave Srpske socijaldemokratske stranke, Äime je i zvaniÄno postao jedan od Äelnih ljudi radniÄkog pokreta Srbije. Kako se u to vreme razboleo urednik RadniÄkih novina Radovan DragoviÄ, Dimitrije je zajedno sa DragiÅ”om LapÄeviÄem preuzeo sve obaveze oko uredniÅ”tva lista. Pored politiÄkih dogaÄaja u Srbiji, pratio je i deÅ”avanja u svetu, pa je januara 1905. veliku pažnju posvetio Revoluciji u Rusiji. Prilikom radniÄkog zbora održanog krajem istog meseca u kafani āKolaracā, tokom koga su o predloženom Zakonu o radnjama govorili Ilija MilkiÄ i DragiÅ”a LapÄeviÄ, TucoviÄ je beogradskim radnicima govorio o borbi ruskog proletarijata protiv carizma, kao i o Krvavoj nedelji.[22][21] Naslovna strana RadniÄkih novina iz 1897. PoÄetkom 1905. radio je na ureÄivanju Majskog spisa i pripremio predlog Pravila RadniÄkog saveza za predstojeÄi TreÄi kongres, održan u Kragujevcu 18. i 19. juna 1905. godine.[23] Na ovom Kongresu je doÅ”lo do žuÄne rasprave o jedinstvu radniÄkog pokreta, tokom koga su marksisti, kojima je pripadao TucoviÄ, istakli potrebu jedinstva politiÄke i ekonomske borbe radniÄke klase, koji su bili u skladu sa predlozima usvojenim na meÄunarodnim socijalistiÄkim kongresima. Sa razvojem bolesti Radovana DragoviÄa, TucoviÄevog Å”kolskog druga i prvog socijalistiÄkog uÄitelja, Dimitrije je sve viÅ”e preuzimao njegove obaveze u Srpskoj socijaldemokratskoj stranci, Beogradskom radniÄkom druÅ”tvu i redakciji RadniÄkih novina, gde je nakon njegove prerane smrti 7. januara 1906.[m] preuzeo dužnost urednika. Ipak ubrzo potom je pozvan na odsluženje vojnog roka, koji je u periodu januarādecembar 1906. odslužio u Beogradu, Valjevu i Užicu. Tokom vojnog roka, zavrÅ”io je Å kolu rezervnih oficira i stekao Äin potporuÄnika. Služenje vojske mu je dalo viÅ”e vremena da se posveti polaganju ispita na Pravnom fakultetu, pa je oktobra 1906. diplomirao pravo.[24] Za vreme TucoviÄevog boravka u vojsci, aprila 1906. održan je Äetvrti kongres SSDS,[25] a novoizabrana Glavna partijska uprava raÄunala je na njega kao na glavnog partijskog āagitatora i organizatoraā Äiji Äe zadatak biti da obilazi partijske organizacije po Srbiji i pomaže im u njihovom organizacionom i politiÄkom jaÄanju. Neposredno pred povratak iz vojske, redakcija RadniÄkih novina ga je polovinom novembra ukljuÄila u svoj sastav, u kome su se tada nalazili DragiÅ”a LapÄeviÄ i TriÅ”a KacleroviÄ. Njima trojici bila je poverena dužnost da izvrÅ”e pripreme za pokretanje SocijalistiÄke biblioteke, Å”to bi znaÄilo poÄetak planskog objavljivanja marksistiÄke literature. VeÄ polovinom decembra TucoviÄ je u Beogradu govorio na nekoliko radniÄkih zborova, kao i na koncertu radniÄke umetniÄke grupe āAbraÅ”eviÄā. Kao delegat SSDS od 23. do 26. decembra 1906. u Osijeku je prisustvovao Äetvrtom kongresu Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, a od 2. do 4. februara 1907. u Trstu Å estom kongresu Jugoslovenske socijaldemokratske stranke.[26] U povratku iz Trsta, svratio je u Sarajevo, gde je posetio Glavni radniÄki savez Bosne i Hercegovine i Milana DragoviÄa, roÄenog brata Radovana DragoviÄa.[27] Uprkos napornom radu u redakciji RadniÄkih novina, kao i pripravniÄkom poslu kod advokata Živote ÄurkoviÄa, Dimitrije je sredinom februara 1907. predao u Å”tampu prevod Marksovog dela Najamni rad i kapital, koje je odlukom Glavne partijske uprave Å”tampan u 5.000 primeraka. Od polovine februara do polovine marta 1907. u Beogradu, na Äukarici tekao je Å”trajk radnika u fabrikama Å”eÄera, kože i obuÄe. Centralni organi radniÄkog pokreta pružili su im podrÅ”ku, a preko 500 Å”trajkaÄa je postavilo straže oko fabrike Å”eÄera. Kako bi po svaku cenu uguÅ”ile Å”trajk, vlasti su 14. marta[n] na Å”trajkaÄe poslale odred od 300 žandarma. U sukobu žandara i Å”trajkaÄa poginula su Äetvorica, a ranjena petorica radnika. U znak protesta protiv policijske torture, sutradan je bio održan veliki radniÄki zbor na kome su govorili DragiÅ”a LapÄeviÄ i Dimitrije TucoviÄ.[28] Ovaj tragiÄan dogaÄaj Dimitrije je pominjao i u kasnijim prilikama i navodio ga kao razlog zaoÅ”travanja klasnih odnosa. Na Äetvrtom kongresu Glavnog radniÄkog saveza, održanom od 5. do 7. maja,[nj] održao je referat o Å”trajkovima, a na Petom kongresu SSDS, održanom od 23. do 25. juna 1907.[o] održao je referat o radniÄkoj Å”tampi.[29] TriÅ”a KacleroviÄ je u toku priprema ovog Kongresa predlagao TucoviÄa za sekretara partije, ali on to nije prihvatio iz razloga jer je planirao da ode na usavrÅ”avanje u inostranstvo. Polovinom jula je od Glavne partijske uprave zatražio ostavku na mesto redaktora RadniÄkih novina, ali poÅ”to se razboleo morao je da odloži put, zbog Äega je nastavio sa radom. Tokom bolovanja, pisao je Älanke na novine, kao i broÅ”uru Zakonsko osiguranje radnika u bolestima, invalidstvu i starosti, nesretnim sluÄajevima u kojoj se zalagao za neka osnovna prava radnika iz oblasti osiguranja i zdravstvene zaÅ”tite. Nakon ozdravljenja, poÄetkom septembra, napustio je redakciju RadniÄkih novina, gde su ga zamenili Tasa MilojeviÄ i DuÅ”an PopoviÄ.[27] Boravak u Berlinu 1907ā1908. Polovinom oktobra 1907. Dimitrije TucoviÄ je otiÅ”ao u Berlin, na usavrÅ”avanje sa namerom da pripremi i odbrani doktorat iz pravnih nauka. Pre toga, on je u Užicu posetio roditelje i sa njima se dogovorio oko odlaska u inostranstvo. Pored napornog rada na pripremanju doktorata, Dimitrije je po prethodnom dogovoru sa rukovodstvom Srpske socijaldemokratske stranke radio na upoznavanju radniÄkog pokreta NemaÄke. VeÄ od poÄetka novembra, rukovodstvo partije mu je poÅ”tom slalo domaÄe novine, kako bi mogao da prati razvoj dogaÄaja u zemlji, a on je redakciji RadniÄkih novina slao svoje tekstove. Uporedo je održavao stalnu prepisku sa svojim partijskim drugovima i prijateljima ā DragiÅ”om LapÄeviÄem, DuÅ”anom PopoviÄem, DragiÅ”om ÄuriÄem, Tasom MilivojeviÄem, Nedeljkom Divcem i dr. Upoznavao se sa istaknutim liÄnostima nemaÄke socijaldemokratije i radniÄkog pokreta, kao i sa metodama njihove borbe za ostvarivanje radniÄkih prava. Sa mnogima od njih, održavao je vezu joÅ” dok je bio u Beogradu, odakle je slao priloge za nemaÄki list Novo vreme (nem. Die neue Zeit), u kojima je pisao o stanju radniÄkog pokreta u Srbiji i drugim južnoslovenskim teritorijama. Pored srpskih socijalista, održavao je vezu i sa socijalistima Bosne i Hercegovine, kojima je poslao prilog sa njihov Majski spis. Poseban doživljaj tokom boravka u Berlinu, na TucoviÄa ostavilo je prisustvo Marksovoj veÄeri, marta 1908, koju je organizovao Klub Jugoslovena āBuduÄnostā.[30] Za vreme njegovog boravka u inostranstvu, Srpska socijaldemokratska stranka je kao broÅ”uru objavila njegov rad Zakon o radnjama i socijalna demokratija, koji je Å”tampan u 4.000 primeraka. Ipak, prateÄi srpsku radniÄku Å”tampu, ali i održavajuÄi stalnu prepisku sa DuÅ”anom PopoviÄem, Milanom StojanoviÄem i dr, osetio je odreÄeni zastoj u borbi radniÄkog pokreta, kao i to da se njegovo rukovodstvo nije aktivno bavilo glavnim pitanjima borbe, a posebno sindikalnim oblicima borbe. Nezadovoljan vestima o stanju u radniÄkom pokretu, odluÄio je da napusti studije i stavi se na raspolaganje Srpskoj socijaldemokratskoj stranci i RadniÄkom savezu. Rukovodstvo SSDS mu je nakon toga jednoglasno uputilo poziv da se vrati u Srbiju, Å”to je on i uÄinio sredinom aprila 1908. godine. Odlazak iz Berlina, nije samo prekinuo njegove doktorske studije, veÄ i planove o odlasku u Ameriku i upoznavanje sa njihovim radniÄkim pokretom.[30] Sekretar Socijaldemokratske stranke 1908ā1909. Ubrzo nakon povratka u Srbiju, TucoviÄ je na Å estom kongresu SSDS, održanom od 26. do 28. aprila 1908,[p] zajedno sa grafiÄkim radnikom Nikolom NikoliÄem, bio zabran za sekretara SSDS, dok su za predsednike Glavne partijske uprave bili izabrani Nedeljko KoÅ”anin i Nikola VeliÄkoviÄ.[31] Ubrzo potom, poverena mu je i dužnost glavnog urednika RadniÄkih novina. Kako bi formirao redakciju lista, pozvao je u Beograd DragiÅ”u LapÄeviÄa, koji se tada nalazio u NiÅ”u i DuÅ”ana PopoviÄa, koji se nalazio u Užicu. Kako se PopoviÄ nije odazvao pozivu, TucoviÄ je otputovao u Užice u posetu roditeljima i da DuÅ”ana liÄno pozove u Beograd. Pored LapÄeviÄa i PopoviÄa, u redakciji mu je pomagao i Ilija MilkiÄ. Nedugo potom, objavljena je njegova broÅ”ura Zakon o radnjama i socijalna demokratija. Tokom maja 1908. uÄestvovao je na predizbornim skupovima SSDS u NiÅ”u, Leskovcu, Vranju, Pirotu, Beogradu i Kragujevcu. Na parlamentarnim izborima održanim 31. maja 1908.[r] Srpska socijaldemokratska stranka osvojila je jedan mandat izborom TriÅ”e KacleroviÄa za narodnog poslanika u Kragujevcu.[32] Nakon izbora, sredinom godine, TucoviÄ je odluÄio da ponovo oživi partijske organizacije i osposobi Å”to veÄi broj agitatora i organizatora radniÄkog pokreta, boreÄi se za uvoÄenje opÅ”teg prava glasa u Kraljevini Srbiji. U ovom periodu, na njegovu inicijativu su Å”tampane dopisnice sa likom Radovana DragoviÄa i dr Mihaila IliÄa, kako bi se njihovi likovi Å”to duže održali u seÄanju radnika i drugih pristalica socijalistiÄkog i radniÄkog pokreta.[33] Delegati Sedmog kongresa SSDS u Beogradu 1909. (TucoviÄ i PopoviÄ skroz desno u prvom redu) Oktobra 1908. Austrougarska je izvrÅ”ila aneksiju Bosne i Hercegovine, Å”to je dovelo do Aneksione krize i dodatnog naruÅ”avanja srpsko-austrougarskih odnosa. Rukovodstvo SSDS je tada zauzelo antiratni stav i osudilo ne samo zvaniÄnu politiku Austrougarske, veÄ i stavove austrijskih socijaldemokrata, koji su pravdali poteze svoje vlade. Svoje proteste srpski socijaldemokrati uputili su MeÄunarodnom socijalistiÄkom birou, Å”to im je donelo odreÄeni ugled i priznanje kod socijalistiÄkih i socijaldemokratskih voÄa, koji su takoÄe zauzimali antiratni stav i osuÄivali imperijalistiÄku politiku Austrougarske. Povodom aneksije, u Beogradu je 11. oktobra 1908.[s] održan masovan radniÄki zbor na kome je govorio Dimitrije TucoviÄ.[32] Krajem 1908. i poÄetkom 1909. bavio se zavoÄenjem reda u voÄenju administracije i knjigovodstva SSDS, kao i nabavkom socijalistiÄke literature na nemaÄkom i francuskom jeziku. Obilazio je partijske organizacije u ÄaÄku, ParaÄinu, Mladenovcu, Smederevskoj Palanci, Svilajncu i drugim gradovima. Uprkos zauzetosti, saraÄivao je u stranim socijalistiÄkim listovima kako bi istina o radniÄkom pokretu u Srbiji stigla do Å”to veÄeg broja socijalista u Evropi.[33] Marta 1909. zajedno sa Nedeljkom KoÅ”aninom, bio je izabran za Älana MeÄunarodnog socijalistiÄkog biroa. Na Petom kongresu Glavnog radniÄkog saveza, održanom aprila 1909. u Beogradu, podneo je Referat o jednoj centralnoj instanci za sve opÅ”te, klasne akcije pokreta u kome je ukazao na potrebe za objedinjavanja interesa klasne borbe.[34] Tada je zajedno sa DuÅ”anom PopoviÄem zavrÅ”io prevod knjige Žena i socijalizam nemaÄkog socijaliste Avgusta Bebela.[33] Na Sedmom kongresu SSDS, održanom od 30. maja do 1. juna 1909.[t] podneo je referat i bio ponovo izabran za sekretara stranke, dok je za predsednika izabran DragiÅ”a LapÄeviÄ. Na ovom Kongresu usvojen je novi Statut po kome je Srpska socijaldemokratska stranka (SSDS) promenila naziv u Srpska socijaldemokratska partija (SSDP).[35] Pored LapÄeviÄa i TucoviÄa, u Glavnoj partijskoj upravi su se naÅ”li ā Nedeljko KoÅ”anin, Aca PavloviÄ, Blagoje BraÄinac i DuÅ”an PopoviÄ. UreÄivanje RadniÄkih novina i dalje je bilo povereno TucoviÄu, LapÄeviÄu i PopoviÄu. Novembra 1909. u Ljubljani je prisustvovao Jugoslovenskoj socijaldemokratskoj konferenciji, na kojoj je pozdravio ideju ideju zbližavanja i saradnje meÄu radniÄkim pokretima u jugoslovenskim zemljama, ali se i kritiÄki osvrnuo na austrougarske stavove o nacionalnom pitanju.[36] Nakon Konferencije je otiÅ”ao u Sofiju, gde je sa predstavnicima Bugarske socijaldemokratske radniÄke partije razgovarao o sazivu Prve balkanske socijalistiÄke konferencije, koja je održana od 7. do 9. januara 1910.[Ä] u Beogradu. Konferencija je predstavljala pokuÅ”aj da se malim balkanskim narodima pruži moguÄnost za ujedinjenje i osnaživanje kako bi se borili protiv osvajaÄke politike velikih evropskih država, a prisustvovala su joj 34 delegata ā 12 iz Srbije, 10 iz Bugarske, 5 iz Turske, 3 iz Hrvatske, 2 iz Slovenije i po jedan iz Bosne i Hercegovine i Rumunije. TucoviÄ je na Konferenciji podneo glavni referat Balkansko pitanje i socijalna demokratija i bio jedan od glavnih sastavljaÄa Rezolucije kojom je balkanskim narodima ukazana potreba stvaranja saveza slobodnih balkanskih naroda putem klasne borbe.[33] Sekretar Socijaldemokratske partije 1910ā1912. ZnaÄaj Å”tampe za radniÄki pokret bio je veliki, Å”to pokazuje i Äinjenica da su RadniÄke novine pokrenute joÅ” 1897, odnosno Å”est godina pre formiranja Srpske socijaldemokratske stranke (1903). Njen zadatak je bio da radnicima, ali i drugim graÄanima, tumaÄili osnove programa partije koja se borila ā za politiÄke slobode, opÅ”te pravo glasa, tajno glasanje, narodnu vojsku, uvoÄenje samouprave, odvajanje crkve od države, besplatno pravosuÄe i pravnu pomoÄ, zdravstveno osiguranje, kao i zaÅ”titu radnika ograniÄenjem radnog vremena na osam Äasova, zabranu rada dece mlaÄe od 14 godina i dr. Kako bi se Å”to bolje tumaÄili programski ciljevi partije, na TucoviÄev predlog je 14. januara 1910.[u] pokrenut polumeseÄni Äasopis Borba.[f] Glavni urednik lista bio je TucoviÄ, koji se veÄ nalazio u redakciji RadniÄkih novina, a kako se on starao o sadržaju svih brojeva lista, list je nazivan TucoviÄeva borba. Ovaj list je odigrao znaÄajnu ulogu u organizovanju radniÄke klase, odnosno u teorijskoj izgradnji rukovodilaca radniÄkog pokreta. U listu su objavljivani prevodi dela iz marksizma, pre svega Karla Marksa i Fridriha Engelsa, kao i prevodi dela istaknutih teoretiÄara Druge internacionale ā Kuckog, Lafarga, Blagoeva, Bauera, Adlera, Vendela i dr. Od domaÄih socijalistiÄkih teoretiÄara, pored urednika TucoviÄa i PopoviÄa, bili su zatupljeni ā DragiÅ”a LapÄeviÄ, Filip FilipoviÄ, Zdravko TodoroviÄ, Nedeljko KoÅ”anin i dr. Do jula 1914, kada je zbog poÄetka Prvog svetskog rata list prestao da izlazi, izaÅ”lo je ukupno 85 brojeva.[39] TucoviÄevi saradnici TriÅ”a KacleroviÄ i DuÅ”an PopoviÄ U toku marta i poÄetkom aprila 1910. SSDP je održala nekoliko predizbornih zborova, od kojih je najveÄi bio u Beogradu, na kome je uÄestvovalo 4.000 radnika. Na ovom, ali i ostalim zborovima traženo je opÅ”te pravo glasa. Jednom od zborova, održanom polovinom marta u Beogradu, prisustvovao je i predstavnik bugarskih socijaldemokrata Vasil Kolarov, koji je zajedno sa TucoviÄem bio govornik. OpÅ”tinski izbori održani su 10. aprila 1910.[h] i na njima je SSDP osvojila 20 odborniÄkih mesta u osam opÅ”tina.[38] Nakon izbora, održan je od 19. do 21. juna 1910.[c] Osmi kongres SSDP na kome je TucoviÄ podneo izveÅ”taj o radu Glavne partijske uprave i referat Jedna centralna instanca za sve opÅ”te akcije pokreta. Ubrzo nakon Kongresa osnovana je RadniÄka komora koja se bavila pitanjima zaÅ”tite radnika od preterane eksploatacije. Za njenog predsednik bio je izabran Luka PaviÄeviÄ, a za sekretara Dimitrije TucoviÄ. Posle kongresa, zajedno sa DragiÅ”om LapÄeviÄem, otputovao je u Sofiju, gde je prisustvovao Sedamnaestom kongresu Bugarske socijaldemokratske radniÄke partije. Prilikom povratka u Srbiju, posetio je NiÅ”, a potom i Skoplje, gde je obiÅ”ao tamoÅ”nje socijaldemokrate. Krajem jula u Beogradu je prisustvovao radniÄkom zboru na kome je govorio o balkanskom pitanju i socijalnoj demokratiji. Pored njega na zboru su govorili ā Lav Trocki o ruskoj revoluciji i balkanskim narodima, Bohumil Å meral o austrijskom imperijalizmu i balkanskim narodima i V. Levinski o neoslovenstvu i potiÅ”tenim narodima.[40][41] Sredinom avgusta 1910, zajedno sa Ilijom MilkiÄem, otputovao je u Zagreb, gde je prisustvovao Å estom kongresu Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije, nakon Äega su preko BeÄa, Praga i Berlina, stigli u Kopenhagen, gde su od 28. avgusta do 3. septembra prisustvovali Osmom kongresu Druge internacionale. Tokom rada Kongresa, TucoviÄ je kao cenjeni socijalista bio biran u svih pet kongresnih komisija, a uÄestvovao je i u osnovanju MeÄunarodne centrale socijalistiÄkih novina. Na Kongresu je govorio O pitanju rata i mira, a u svom govoru je uputio kritiku austrijskim socijaldemokratama zbog njihove podrÅ”ke imperijalistiÄkoj politici Austrougarske i aneksije Bosne i Hercegovine. Njegovo govor bio je dobro primljen, ali je izazvao veliko iznenaÄenje jer austrijski socijaldemokrati nikada i ni od koga nisu bili ovako kritikovani.[41][40] Prvi balkanski rat Dimitrije TucoviÄ se žestoko protivio teritorijalnoj ekspanziji Srbije u Prvom balkanskom ratu, nazivajuÄi srpsko oslobaÄanje Kosova imperijalnim osvajanjem. On je smatrao da Kosovo pripada Albancima i zalagao se za pripajanje Kosova Albaniji. Nakon Prvog balkanskog rata i vojne kampanje na Kosovu, TucoviÄ je opominjao da je āizvrÅ”en pokuÅ”aj ubistva s predumiÅ”ljajem nad celom jednom nacijomā, Å”to je āzloÄinaÄko deloā za koje se āmora ispaÅ”tatiā.[42] Veliki rat i pogibija Poginuo je kao komandir 1. voda 1. Äete 4. bataljona 1. puka Moravske divizije prvog poziva 20. novembra 1914. godine u borbi protiv austrougarske vojske u Kolubarskoj bici u Prvom svetskom ratu na zapadnom delu VraÄe brda, u rejonu sela Äelije na desnoj obali reke Kolubare, okolina Lajkovca. `NeÄu ni sada, kao Å”to nisam nikada, ni pomiÅ”ljati da sebe sklanjam od sudbine koja prati ceo narodā - napisao je Dimitrije TucoviÄ, uoÄi smrti, svom ocu. TucoviÄ je sahranjen nedaleko od mesta pogibije, na popriÅ”tu bitke, pod jednim hrastom. Sahranom je rukovodio njegov prijatelj dr Dragutin VladisavljeviÄ.[43] Å est sahrana Spomen-crkva u Lazarevcu Mrtvog TucoviÄa pronaÅ”ao je njegov drug Živko TopaloviÄ, tada aÄutant komandanta Prvog puka Moravske divizije, koji je odmah poslao komordžiju sa konjem da njegovo telo skloni sa prve linije i potom sahrani. Za sahranu je bilo odreÄen nekoliko vojnika ā Äetni bolniÄari Adam ÄitakoviÄ, Adam ÄoliÄ, Blagoje SaviÄ i neki Jevto, a sa njima su bila joÅ” trojica vojnika. Å tab Äetvrtog puka putio je vojnika Vlajka MartinoviÄa, koji je bio poznat kao socijalista, da sahrani TucoviÄa, pa se i ona prikljuÄio ovoj grupi. Sahrana je obavljena u podnožju VraÄe brda, ispod jednog velikog hrasta, pored puta koji od Lazarevca vodi ka Rudniku. Nakon sahrane, MartinoviÄ je na hrastu urezao natpis ā Ovde poÄiva Dimitrije TucoviÄ socijalistiÄki borac za narodna dela. Nakon saznanja za TucoviÄevu smrt i sahranu, stolar iz Lazarevca Milenko MarkoviÄ napravio je sanduk i uz pomoÄ meÅ”tana Å uÅ”njara, TucoviÄevo telo sahranio na seoskom groblju. Naredbom austrougarskih okupacionih vlasti svi poginuli vojnici u Kolubarskoj bici, sahranjeni su u zajedniÄkoj grobnici na vojniÄkom groblju u Lazarevcu. U odvojenim sanducima, sa imenima poginulih, sahranjeno je trideset poginulih oficira, meÄu kojima je bio i TucoviÄ, Äiji je prenos posmrtnih ostataka sa groblja u Å uÅ”njaru izvrÅ”en 1916. godine.[44][45][46] Godine 1938. poÄela je u Lazarevcu gradnja Hrama Svetog Dimitrija, spomen-crkve u koju su preneti posmrtni ostaci srpskih i austrougarskih vojnika sa starog vojniÄkog groblja. Ekshumacija i prenos posmrtnih ostataka poÄeo je jula 1939. godine. TucoviÄevi posmrtni ostaci, tada su smeÅ”teni u specijalni metalni sanduk broj tri, dok su njegove liÄne stvari stavljene u poseban sanduk i pohranjene u kripti spomen-crkve. ObeležavajuÄi tridesetpetu godiÅ”njicu njegove smrti, nova komunistiÄka vlast je novembra 1949. organizovala prenos njegovih posmrtnih ostataka iz lazarevaÄke spomen-crkve u Beograd, gde su sahranjene na trgu Slavija, koji je 1951. preimenovan u Trg Dimitrija TucoviÄa.[44] Slavija sa spomenikom Dimitriju TucoviÄu Odluku o prenosu TucoviÄevih posmrtnih ostataka na Slaviju donela je Vlada Narodne Republike Srbije, a sam Äin prenosa odigrao se od 18. do 20. novembra 1949. godine. Najpre je u petak 18. novembra u Lazarevcu organizovan ispraÄaj posmrtnih ostataka, tokom koga je kovÄeg sa posmrtnim ostacima bio izložen u Domu kulture, gde su mu graÄani Lazarevca i meÅ”tani okolnih sela odavali poÄast. U pratnji državno-partijskih rukovodilaca Dragog StamenkoviÄa, Mite MiljkoviÄa, Živadina SimiÄa i dr, posmrtni ostaci su u subotu 19. novembra automobilom, preko AranÄelovca i Mladenovca, preneti u Beograd, gde ih je ispred zgrade Saveza sindikata Jugoslavije saÄekala masa graÄana i grupa visokih državno-partijskih rukovodilaca meÄu kojima su bili ā Äuro Salaj, Veljko VlahoviÄ, DuÅ”an PetroviÄ Å ane, Mitra MitroviÄ, Äedomir MinderoviÄ i dr. Iste veÄeri, na KolarÄevom narodnom univerzitetu održana je sveÄana akademija posveÄena Dimitriju TucoviÄu, na kojoj je revolucionar MoÅ”a Pijade održao referat o njegovom životu i radu. SveÄanoj akademiji je prisustvovao predsednik Vlade FNRJ marÅ”al Josip Broz Tito, u pratnji Aleksandra RankoviÄa, Borisa KidriÄa i Franca LeskoÅ”eka.[44] Grob Dimitrija TucoviÄa u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu U nedelju 20. novembra izvrÅ”ena je sahrana TucoviÄevih posmrtnih ostataka, koji su iz zgrade sindikata, u pratnji Slobodana PeneziÄa Krcuna, Ratka DugonjiÄa, Grge Jankesa i Desimira JovoviÄa, preneti na Slaviju. U pogrebnoj povorci, pored Älanova porodice TucoviÄ, nalazili su se i visoki državno-partijski funkcioneri Srbije i Jugoslavije ā Älanovi Politbiroa CK KPJ MoÅ”a Pijade i Blagoje NeÅ”koviÄ; sekretar Politbiroa CK KPS Petar StamboliÄ; predsednik Saveza sindikata Jugoslavije Äuro Salaj; Älanovi CK KPJ i Vlade FNRJ Rodoljub ÄolakoviÄ, Dobrivoje RadosavljeviÄ, Osman KarabegoviÄ i Božidar MaslariÄ; naÄelnik GeneralÅ”taba JNA general-pukovnik KoÄa PopoviÄ; predsednica AFŽ Vida TomÅ”iÄ, sekretar CK Narodne omladine Jugoslavije Milijan NeoriÄiÄ i drugi predstavnici masovnih organizacija. Pogrebnu povorku je na Slaviji, doÄekala velika masa sveta, kao i predsednik Prezidijuma Narodne skupÅ”tine FNRJ Ivan Ribar, sa potpredsednicima Vladom ZeÄeviÄem, Jakovom BlaževiÄem i Stanojem SimiÄem.[44] Na trgu je tada postavljena spomen-bista, autora vajara Stevana Bodnarova. Odlukom SkupÅ”tine grada Beograda, u periodu od 2004. vraÄeni su stari predratni nazivi mnogim ulicama, pa je i Trgu Dimitrija TucoviÄa vraÄen stari naziv Trg Slavija. Dana 13. novembra 2016. poÄela je rekonstrukcija ovog trga i doneta odluka da posmrtni ostaci Dimitrija TucoviÄa budu premeÅ”teni u Aleju velikana na Novom groblju, Å”to je i uÄinjeno 15. decembra 2016. uz državne i vojne poÄasti. Ovo je bila njegova Å”esta sahrana....
Prvo izdanje knjige āSmrt KaraÄorÄevaā Pere TodoroviÄa. Izuzetno retko u ponudi s omotom. Omot iskrzan i repariran (v. sliku). Knjiga oÄuvana, bez pisanja i peÄata, kompletno. KC (L) Autor - osoba TodoroviÄ, Pera, 1852-1907 = TodoroviÄ, Pera, 1852-1907 Naslov Smrt KaraÄorÄeva : istoriski roman iz nedavne proÅ”losti / [Pera TodoroviÄ] ; sa predgovorom DuÅ”ana S. NikolajeviÄa Vrsta graÄe roman Jezik srpski Godina 1928 Izdavanje i proizvodnja Beograd : D. S. NikolajeviÄ, 1928 (Beograd : āPlanetaā) FiziÄki opis XIV, 311 str., [1] list sa slikom autora ; 21 cm Drugi autori - osoba NikolajeviÄ, DuÅ”an S., 1885-1961 = NikolajeviÄ, DuÅ”an S., 1885-1961 Zbirka Celokupna dela Pere TodoroviÄa ; Ēknj. Ē1 ISBN (Karton) Napomene Str.V-XIV: Predgovor / DuÅ”an S. NikolajeviÄ. Predmetne odrednice KaraÄorÄe, 1768-1817 -- u literaturi Pera TodoroviÄ o svojoj knjizi āSmrt KaraÄorÄevaā Pera TodoroviÄ, bliski prijatelj kuÄe ObrenoviÄa, pisao je o KaraÄorÄu i to za vreme vladavine ObrenoviÄa. To baÅ” liÄi na Peru. MeÄutim kada je krajem 1903. godine u svome āOgledaluā pisao o poÄivÅ”em kralju Aleksandru ObrenoviÄu, veÄ druga i treÄa sveska āOgledalaā bile su sudski zabranjene sa motivacijom: uvreda vladara. Ne od strane Petra KaraÄorÄeviÄa, jer on u tom trenutku nije imao vlast, veÄ verovatno od strane zaverenika i radikala. Da ne bih daleko odlutao od prvobitne teme (Äemu sam sklon), neÄu pisati o tome ko je bio Pera TodoroviÄ, oni koji ovo ime Äuju prvi put mogu da kliknu ovde i proÄitaju kratku biografiju na srpskoj Vikipediji. PiÅ”em ākratkuā, jer Pera TodoroviÄ zaslužuje viÅ”e od dvadesetak reÄenica, koliko je obiman Älanak o njemu. Na kraju krajeva, postoje knjige o Peri, Äitajte, život Pere TodoroviÄa (1852-1907) nekome može biti inspiracija i nadahnuÄe, a u najgorem sluÄaju saznaÄete mnogo toga interesantnog o ovom srpskom novinaru, piscu, politiÄaru i jednom od osnivaÄa i voÄa Narodne radikalne stranke. Å ta je Pera TodoroviÄ rekao o svojoj knjizi āSmrt KaraÄorÄevaā. U Zemunu, 11. februara 1904. godine TodoroviÄ piÅ”e: JoÅ” od detinjstva svoga, joÅ” iz doma oÄeva ja sam poneo pojam i oseÄanje da je KaraÄorÄe neÅ”to veliko, uzviÅ”eno, sveto, uzdignuto visoko iznad obiÄna života i obiÄnih ljudi. Upravo, to je bio kao neki mit, neko božanstvo. Za moga detinjstva taj oseÄaj joÅ” je živeo u smederevskoj Jasenici, naroÄito kod starosedelaca. O izvesnim praznicima, pri paljenju zaduÅ”nih sveÄa, moj pokojni otac uvek izdvoji po jednu sveÄicu, koju poljubi, upali i prilepi malo u stranu od ostalih. To je bila sveÄica namenjena za duÅ”u KaraÄorÄa. Otac je to primio od svoga oca. Moj otac nije bio jedini domaÄin u ovome kraju koji je tako postupao. Ta je uspomena ostala živa u meni kroz ceo vek. Ja sam se poduhvatio da toj uspomeni podignem spomenik, onakav kako ja mogu i kako oseÄam. I ja sam taj spomenik KaraÄorÄu i podigao. U 76. broju āMalih novinaā od 16. marta 1892. god. poÄeo je izlaziti, a u 46. broju od 15. februara 1893. godine zavrÅ”en je moj podlistak āSmrt KaraÄorÄevaā. To je delo koje sam ja radio s ljubavlju i predanoÅ”Äu, to je velika knjiga u koju je utroÅ”eno mnogo truda i rada ā to je moj spomenik podignut najveÄem junaku i najslavnijem vojskovoÄi iz novije povesnice naÅ”e. PodižuÄi taj i takav spomenik KaraÄorÄu, ja sam to Äinio jedino po svome liÄnom ubeÄenju i jedino iz svojih liÄnih oseÄanja. Od KaraÄorÄeviÄa tada nikoga nisam ni poznavao, i tek 2 godine docnije prilikom obodske proslave, video sam se na Cetinju i prvi i poslednji put s knezom Petrom KaraÄorÄeviÄem. āMalih novinaā u kojima je Å”tampano delo āSmrt KaraÄorÄevaā nema nigde viÅ”e, sem možda u kakvoj biblioteci. Stoga se nosim miÅ”lju da āSmrt KaraÄorÄevuā naÅ”tampam u zasebnu knjigu. Možda bi tome baÅ” sad i bilo vreme, kada se proslavlja stogodiÅ”njica prvoga naÅ”eg ustanka. Ako ne bude velikih nezgoda i teÅ”koÄa, postaraÄu se da ovo i ostvarim. Danas znamo da Pera TodoroviÄ za svoga života nije nikada odÅ”tampao āSmrt KaraÄorÄevuā kao zasebnu knjigu. Pera je preminuo 1907. godine, a āSmrt KaraÄorÄeva, istorijski roman iz nedavne proÅ”lostiā kao zasebna knjiga izaÅ”la je prvi put u Beogradu 1928. godine (Planeta), sa predgovorom DuÅ”ana S. NikolajeviÄa. Legenda naÅ”eg modernog žurnalizma Bez obzira na to Å”to su ga na burnom životnom putu neprestano pratile kontroverze, Pera TodoroviÄ je postao legendarni lik modernog srpskog žurnalizma baÅ” zato Å”to je imao lucidnost i inteligenciju da ostane nezavisna liÄnost Äak i kada je bio u službi drugih, jer je zapravo uvek pisao u javnom interesu O modernom srpskom žurnalizmu ne može se govoriti a da se ne poÄne sa priÄom o Peri TodoroviÄu. Zato Å”to je bio jedan od vodeÄih novinara socijalistiÄkih listova Svetozara MarkoviÄa u Kragujevcu ā āRadnikaā, āJavnostiā, āGlasa javnostiā, āOsloboÄenjaā i (posle MarkoviÄeve smrti) āStarog osloboÄenjaā (1971ā1875) i Å”to je u Beogradu pokrenuo prvi socijalistiÄki Äasopis u Srbiji, āRadā (1874); zato Å”to je joÅ” kao mladiÄ bio jedan od organizatora prve socijalistiÄke manifestacije u Kragujevcu, poznate pod nazivom āCrveno barjaÄeā (1876); zato Å”to je bio urednik prvog socijalistiÄkog meseÄnika u Vojvodini ā āStražeā u Novom Sadu (1878ā1889); zato Å”to je uz Nikolu PaÅ”iÄa bio osnivaÄ Narodne radikalne stranke, prve masovne politiÄke stranke osnovane u Srbiji, i glavni novinar stranaÄkog lista āSamoupravaā (1881); zato Å”to je povodom TimoÄke bune bio osuÄen na smrt i baÄen u okove zbog svoga politiÄkog rada (1883); zato Å”to je od āMalih novinaā u Beogradu, koje je kupio 1888. godine, a koje je izdavao i u njima pisao sve do 1903. godine, stvorio prvi moderan i visokotiražan dnevni list u Srbiji. Najbolji poznavalac dela Pere TodoroviÄa u naÅ”oj istoriografiji Latinka PeroviÄ kaže da je njegova liÄnost āviÅ”estruko obdarena, retko plodna, složena, Äak tajnovitaā, a da je njegovo književno, publicistiÄko i novinarsko delo ogromno i da se mora zastati nad njegovom āÄudesnom energijomā, jer on spada u one liÄnosti koje su u Srbiji āobavile posao za Äitave institucijeā. TreÄi sin meÄu sedmoro dece Pera TodoroviÄ se rodio 2. maja 1852. godine u selu Vodice kraj Smederevske Palanke. Bio je treÄi sin bogatog svinjarskog trgovca Jovana i majke Smiljane, koji su imali sedmoro dece. Osnovnu Å”kolu TodoroviÄ je zavrÅ”io u Palanci, a zatim je pohaÄao gimnazije u Kragujevcu i Beogradu. Iz beogradske gimnazije izbaÄen je zbog ÄaÄke pobune, to jest zato Å”to je u Å”estom razredu odbio da primi priÄeÅ”Äe, pa su mu se u tom protestu pridružili i drugovi. Zato odlazi u PeÅ”tu na dvogodiÅ”nju trgovaÄku Å”kolu, a zatim, 1872. godine, iz Novog Sada, gde je upoznao Svetozara MarkoviÄa, odlazi (na njegov savet) na studije u Cirih, za koji se može reÄi da je tada bio centar evropskih socijalista, posebno ruskih i srpskih. U Cirihu Pera TodoroviÄ upoznaje Nikolu PaÅ”iÄa, Peru VelimiroviÄa, Lazu PaÄua, Simu LozaniÄa i ruske socijaliste i anarhiste. Mihailo Bakunjin je u to vreme u Å vajcarskoj privlaÄio najviÅ”e pažnje, ali TodoroviÄ nije prihvatao njegovu teoriju ruÅ”ilaÄke revolucije, kao, uostalom, ni Svetozar MarkoviÄ, kome Äe se Pera sasvim približiti. Od Rusa su srpski studenti najviÅ”e uzimali narodnjaÄke ideje. TodoroviÄ je tada, po seÄanju Lenke PaÄu, nosio rusku bluzu i veliki Å”eÅ”ir, govorio sjajno ruski, bio vanredan dijalektiÄar i umeo da priÄa o marksizmu. GovoreÄi o korenima svojih prvih socijalistiÄkih uverenja Slobodanu JovanoviÄu, TodoroviÄ Äe reÄi: āNama je istinitost socijalizma izgledala potpuno dokazana time Å”to je bilo mladih ljudi i žena ā i to kakvih ljudi i žena! ā koji su bili gotovi za taj socijalizam poginuti na gubiliÅ”tu ili provesti najbolje godine po sibirskim rudnicimaā¦ Takvi kakvi smo bili, mi se nismo pitali da li je socijalizam u Srbiji moguÄan; mi smo žudeli za socijalistiÄkim druÅ”tvom prosto stoga Å”to mi ni u kojem drugom druÅ”tvu nismo mogli biti sreÄniā¦ā Kada se iz Ciriha vratio u Srbiju, 1871. godine, Pera TodoroviÄ se pridružio Svetozaru MarkoviÄu i bio jedan od saradnika i glavnih finansijera svih njegovih, a kasnije i svojih socijalistiÄkih listova. Na troÅ”kove ovih listova potroÅ”io je 2500 dukata nasleÄa, Å”to su tada bile ogromne pare. U Beogradu, 1874. godine, TodoroviÄ sam, sa 22 godine, pokreÄe druÅ”tveni Äasopis āRadā u kome, po ugledu na ÄerniÅ”evskog, pokuÅ”ava da se bavi oÅ”trom socijalnom kritikom. Evo primera: āKad je neko druÅ”tvo ogrezlo u neznanju i predrasudama, kad u njemu ima sijaset nepravdi i tiranluka, kad se kvarež Å”iri sve dalje i dalje; i od tih zala podriven, izgrižen i otrovan strada ceo druÅ”tveni organizam, kad sva ta zla, velimo, snaÄu neki narod i kad u njemu ima ljudi, koji sve to pojme, razumeju i vide, onda su oni dužni da se knjigom i reÄju bore protiv tih zala.ā Posle MarkoviÄeve smrti, TodoroviÄ predvodi njegove sledbenike, istiÄe kao glavni cilj narodnu (opÅ”tinsku) samoupravu u organizaciji države, a druÅ”tvenu kritiku okreÄe prema tadaÅ”njoj ābirokratskoj sistemiā. To su odrednice buduÄeg radikalskog programa. āNaÅ” narod u Srbiji pati, piÅ”e TodoroviÄ u āStarom osloboÄenjuā, od namnoženih Äinovnika, koji ga skupo koÅ”taju, a nikakve vajde od njih nemaā¦ NaÅ” narod pati od policijskih zuluma, od sporog suÄenja i uopÅ”te od celog danaÅ”njeg državnog ureÄenja. Da se ovom zlu doskoÄi valja ukinuti birokraciju, a zavesti narodnu samoupravu po svim strukama državnog ureÄenjaā¦ā Crveno barjaÄe Kada je poÄetkom 1876. godine na opÅ”tinskim izborima za predsednika opÅ”tine u Kragujevcu izabran socijalista Pera VelimiroviÄ, na pobedniÄkoj manifestaciji, u kojoj je bilo sukoba sa žandarmima, razvijena je crvena zastava na kojoj je pisalo Samouprava. Zbog toga je TodoroviÄ zajedno sa VelimiroviÄem bio osuÄen za veleizdaju (konaÄno na tri godine i devet meseci zatvora), ali su puÅ”teni da kao dobrovoljcu idu u rat sa Turskom. Posle rata su emigrirali u Novi Sad, da izbegnu uruÄenje presude i doÄekaju zastaru izvrÅ”enja kazne. Brak iz politiÄke solidarnosti Pera TodoroviÄ se prvi put oženio 2. maja 1875. godine u TopÄiderskoj crkvi u Beogradu, sa Milicom NinkoviÄ, starijom od poznatih sestara NinkoviÄ, prvih srpskih socijalistkinja iz Novog Sada, sa kojima se tamo, tokom emigracije, upoznao Svetozar MarkoviÄ, koji je stanovao u kuÄi njihovog oca i koji ih je privukao socijalnim idejama. Navodno se Pera oženio Milicom fiktivno, samo da ona ne bi bila proterana iz Kragujevca kao strana državljanka. I mlaÄa sestra Anka se tada udala, iz istih razloga, za Sretu AnÄelkoviÄa. Nažalost, Perina Milica je veoma brzo umrla od tuberkuloze, u Kragujevcu, 18. novembra 1881. godine (u tom trenutku je imala 33 godine). U emigraciji u Novom Sadu, sa Lazom PaÄuom i Perom VelimiroviÄem, 1878. godine, pokreÄe meseÄnik āStražaā. PolitiÄki deo meseÄnika u suÅ”tini vodi Pera TodoroviÄ, ali se ne bavi samo tim temama. Prevodi romane Turgenjeva i Gogolja, piÅ”e književne kritike i seÄanja na ratovanje (u posebnoj publikaciji Ilustrovana ratna kronika). Pokazuje se i kao izvanredno reÄit polemiÄar. Na primer, u pismu dr M. ÄorÄeviÄu, direktoru i uredniku āZastaveā, on upozorava: āÄuvajte se da se viÅ”e nikad sa mnom ne sukobite u polemici; izbegavajte brižljivo svaku moguÄnu prepirku sa mnom, pa bila ona blaga ili srdita, prosta ili nauÄna, kratka ili dugaÄka, jer ako se joÅ” jedanput sukobimo, vaistinu vam kažem, napraviÄu vam od glave duduk dva metra dugaÄak, i onda deca viÅ”e neÄe govoriti: glup kao Martin, veÄ glup kao Milan ÄorÄeviÄ.ā Nažalost, maÄarska vlast, puna opreza prema Å”irenju socijalnih ideja, koristi negativne intervencije iz Beograda, pa je āStražaā obustavljena 1879. godine, a Pera TodoroviÄ je proteran, prvo iz Novog Sada, a samo neÅ”to kasnije i iz Ugarske, na molbu liberala koji drže srpsku vladu. Zbog toga odlazi u Pariz, uz neÅ”to finansijske potpore Matice srpske, gde je poÄeo da poboljeva od jetre (ehinokokusa). Kasnije se decenijama muÄio sa ovom boleÅ”Äu i bolovima, mada je viÅ”e puta operisan (punktiran) u BeÄu. PrinuÄen da stalno uzima sredstva za smirenje bolova, postao je morfinista, Å”to su na ružan naÄin koristili svi njegovi potonji politiÄki i liÄni protivnici. Po povratku u Srbiju, decembra 1880. godine, jedan je od kljuÄnih sastavljaÄa programa Narodne radikalne stranke, koji je, istovremeno sa strankom, promovisan u prvom broju āSamoupraveā, koji je izaÅ”ao 8. januara 1881. godine. TodoroviÄ obnavlja i svoj stari Äasopis āRadā. Na osnivaÄkoj skupÅ”tini Radikalne stranke u Kragujevcu, jula meseca, sledeÄe 1882. godine, govorio je ceo jedan dan i bio vodeÄa liÄnost Äitavog skupa. Ovaj legendarni TodoroviÄev celodnevni govor, koji kao feljton u nastavcima potom objavljuje āSamoupravaā, prosta seljaÄka masa koja se okupila da podrži radikale, sluÅ”ala je gotovo bez daha, jer on je bio meÅ”avina pledoajea za socijalnu pravdu i velikog demagoÅ”kog umeÄa. Evo samo jedne ilustracije iz tog TodoroviÄevog govora: āUÄeÅ”Äe u državnim poslovima ne sme se odmeriti po dubini kese, pa ko je bogatiji onaj neka i barata po državi, a ko je siromaÅ”ak njegova nigde da se ne Äuje i ne jede. SpreÄiti sirotinju da se meÅ”a u državne poslove zato Å”to je sirotinja, znaÄilo bi uguÅ”iti glas baÅ” onih koji najviÅ”e oseÄaju težinu nezgodnih državnih ustanova, i po tome imaju najviÅ”e interesa da rade na njihovoj popravciā¦ā U okovima ā dogovor s kraljem U TimoÄkoj buni 1883. godine, nije izbegao u inostranstvo, poput Nikole PaÅ”iÄa, koji je bunu potpirio iza leÄa celog stranaÄkog rukovodstva, pa je kao Älan Glavnog odbora Narodne radikalne stranke uhapÅ”en i baÄen u okove. Pred prekim sudom, pred kojim je odvažno branio Stranku, osuÄen je na smrt. U takvoj situaciji on piÅ”e kralju Milanu ObrenoviÄu i nudi mu sporazum sa Radikalnom strankom ā u nacionalnom interesu. Kralj Milan Äe ga, posle razgovora u Äeliji Beogradske kule, pomilovati, pa je smrtna kazna preimenovana u kaznu desetogodiÅ”nje robije, jer je sa njim uglavio da posreduje u sklapanju politiÄkog sporazuma da radikali uÄu u vladajuÄu koaliciju sa naprednjacima i priznaju legitimnost vlasti ObrenoviÄa. To je za Peru TodoroviÄa bio fatalan dogovor ā jer taj dogovor Radikalna stranka, na savetovanju u NiÅ”u (6. februara 1886), nije prihvatila. Kada su osuÄeni radikali amnestirani i puÅ”teni na slobodu, 1886. godine, oni su umesto sa naprednjacima, krenuli u korteÅ”ovanje sa liberalima. TodoroviÄ je ostavljen na cedilu, a mržnju prema kralju Milanu radikali su proÅ”irili i na āizdajnikaā Peru TodoroviÄa. Sam i pritisnut neprijateljskom kampanjom do juÄe svoje, a najjaÄe politiÄke stranke, morao je u jednom trenutku da prihvati od ObrenoviÄa uhljebljenje u Narodnoj banci Srbije, gde je postavljen za komesara (1886). Zbog toga je odmah izbaÄen iz Radikalne stranke. Sada veÄ u opoziciji prema glavnoj struji Radikalne stranke, aprila 1886. godine, TodoroviÄ pokreÄe ponovo āSamoupravuā, radi borbe protiv saveza radikala i liberala koji je tada osnovan i iz koga je stvorena āsavezna vladaā, 1. juna 1887. godine. Zatim pokuÅ”ava da opstane kao izvorni radikal, pokreÄuÄi list āRadikalā, kada se koalicija radikala i liberala raspala krajem 1887. godine ā i kada su radikali dobili vladu. No, surova i sirova radikalska kampanja protiv TodoroviÄa veÄ je poÄela i trajaÄe sve do njegove smrti. Kakav je to progon bio i kako se u obraÄunu sa TodoroviÄem nisu Å”tedele uvredljive reÄi, jednostavno pokazuje primer diskvalifikacija koje je prema njemu uputio Janko VeselinoviÄ, pisac āpatriotske literatureā (Hajduk Stanka, na primer), koji Äe doslovno, 1898. godine, u āDnevnom listuā, napisati: āPera TodoroviÄ je jedna vrlo gadna bolest druÅ”tvenaā¦ U imenu ovoga po nevaljalstvu i pokvarenosti jedinstvenog Äoveka za svih devetnaest vekova, sabrani su svi poroci, sva nevaljalstva, koja može da izmetne jedan pokvareni naraÅ”tajā¦ Jedan nazadnjak i u umnom i u moralnom i u seksualnom smisluā¦ Može se misliti kako je sramno ponižena i obeÅ”ÄaÅ”Äena srpska slobodna javna reÄ, kad je vodi ovakva nakaza bez fizionomijeā¦ā I tako dalje, i tako redom. Neki radikalski prvaci i novinari su Äak ime i prezime Pere TodoroviÄa pisali malim slovom. Organ radikalne demokratije āOdjekā usuÄuje se da napiÅ”e: āUživa nezasluženo glas novinara, bez ikakve nauÄne spreme, bez iÄega književnog u stilu. Hiljadu puta je tuÄen. Postavlja masu ludih pitanja. Iznosi besmislene ideje. Nakazno i budalasto tumaÄi istorijske dogaÄaje. NedouÄen Äak. Prosto polupismen Äovek. Moralna propalica: Neznalica Petar TodoroviÄā¦ā Pera TodoroviÄ je znao da uzvrati. Ostala je Äuvena njegova reÄenica: āNema udarca koji ne mogu primiti i odbiti, kadar sam da se borim sa obadve ruke, da udaram i levo i desno, i ko god me udari muÄki u leÄa ā vratiÄu mu udarac u lice.ā InaÄe, Velizar NinÄiÄ vezu Pere TodoroviÄa sa dvorom ObrenoviÄa tumaÄi psiholoÅ”kim razlozima, pa kaže: āKao pravi polemiÄar, on niti je bio objektivan, niti je mogao da stoji na sredini. Ili je iÅ”ao sa jakobincima ili je iÅ”ao sa Dvorom.ā Zanimljivo je da je TodoroviÄ, koji je retko Å”ta priznavao svojim kritiÄarima, otvoreno rekao: āJest ā svoje dvadesetogodiÅ”nje veze s dvorom naÅ”im ja smatram kao nevidljive okove, koje sam 20 godina nosio.ā Posle izlaska iz zatvora, Pera TodoroviÄ se, kao udovac, 26. oktobra 1886. godine, ženi bogatom miraždžikom Hristinom Barlovac iz Beograda. Brak je ubrzo postao užasan, pa je njegova roÄena žena Äak uÄestvovala u konstruisanju optužbe da je TodoroviÄ homoseksualac, o Äemu je voÄena sudska parnica 1887. godine, da bi samouvereni Pera bio javno uvaljan u blato. Sa Hristinom je imao Äerku Smiljanu, koja je umrla kao malo dete. Velika Å”tampa poÄinje s āMalim novinamaā Kada je otpuÅ”ten sa mesta komesara iz državne službe, navodno zato Å”to je bio optužen za ābeÅ”ÄasteÄe deloā (mada za to delo nije bio osuÄen), Pera TodoroviÄ, 6. februara 1889. godine, otkupljuje āMale novineā od Jefte Medicijana i ÄorÄa KimpanoviÄa (od br. 51). To je bio pravi potez, od tog lista TodoroviÄ Äe naÄiniti prvi moderni dnevnik u Srbiji. Kada je kupio āMale novineā on je hteo da napravi list koji Äe ābar približno liÄiti na jevropske listoveā. Odmah je najavio da Äe list biti āza ljude sviju pravaca i pogledaā ā dakle nestranaÄki list. Smanjio je cenu primerka na pet para (āpetparaÄki listā) i raÅ”irio uliÄnu prodaju, koja se tada prvi put pojavila u Srbiji. Po mnogo Äemu su āMale novineā bile i prvi srpski tabloid, jer se TodoroviÄ nije libio da u njima objavljuje i raznovrsne druÅ”tven skandale, pa i naruÄene napade na odreÄene liÄnosti. āMale novineā su dostizale dnevni tiraž od 30.000 primeraka. One nisu poÄinjale politiÄkim uvodnicima, veÄ najsvežijim vestima. U njima su bila i obaveÅ”tenja o vremenskim prilikama, lutrijski izveÅ”taji, vesti sa pijace, a imale su i crnu hroniku i humoristiÄki kutak. Prve su u Srbiji objavljivale klasiÄne feljtone. TodoroviÄ se može svrstati i u rodonaÄelnike naÅ”eg istraživaÄkog i analitiÄkog novinarstva ā na primer serija napisa o hajduÄiji u Srbiji, kada je uz praÄenje, iz dana u dan (120 izveÅ”taja), suÄenja grupi razbojnika u ÄaÄku (na optuženiÄkoj klupi bilo je oko stotinu okrivljenih) dodavao i napise o temeljnim socijalnim i politiÄkim uzrocima Å”irokog obima kriminalnog nasilja i otimaÄine u srpskoj provinciji. U āMalim novinamaā TodoroviÄ je objavio i niz svojih memoarskih zapisa: zaokruženu verziju Dnevnika jednog dobrovoljca, Krvavu godinu i druga seÄanja. I svoj neosporni književni talenat ātroÅ”ioā je u listu, pa je kao feljtone objavio romane Smrt KaraÄorÄeva, Silazak s prestola (kralja Milana, prim. aut.), Smrt kneza Mihaila, Aspide i nedovrÅ”en roman Beogradske tajne. āMale novineā je zabranio kralj Aleksandar ObrenoviÄ, septembra 1900. godine, zbog pisanja protiv njegove ženidbe sa Dragom MaÅ”in. Nastavile su da izlaze 1901. godine, pod nazivom āStare Male novineā, koje je TodoroviÄ morao da prekine posle Majskog prevrata, 29. maja 1903. godine, kada su ubijeni kralj Aleksandar ObrenoviÄ i njegova supruga Draga MaÅ”in, a na presto doveden Petar KaraÄorÄeviÄ ā dok su realnu vlast delili oficiri zaverenici i radikali. Posle tog prevrata, pokrenuo je periodiÄno glasilo āOgledaloā (izaÅ”lo je sto svezaka). U napisima za āOgledaloā svodio je i svoj životni bilans: āU toj straÅ”noj borbi ja sam pet godina proveo u izgnanstvu; viÅ”e od 20 puta bivao sam zatvoren i hapÅ”en; bio sam osuÄen na 27 godina zatvora, proveo sam u kazamatima i hapsanama pet godina, sedam meseci i devet dana; platio sam 11 hiljada dinara raznih globa i taksi; vukao sam teÅ”ke okove, od kojih mi i sada zjape rane na nogama, i bio sam osuÄen na smrt, jedan put javno i znano, a Äetiri puta o koncu je visilo da izgubim glavu potajno i muÄki.ā Umro je 7. oktobra 1907. godine u 55. godini života. Na pogreb su mu doÅ”li i radikalski prvaci, svi osim PaÅ”iÄa. KC (L)
Prvo izdanje iz 1960. OdliÄno oÄuvano! Izuzetno retko u ponudi. Autor - osoba MiljkoviÄ, Branko, 1934-1961 = MiljkoviÄ, Branko, 1934-1961 Naslov Vatra i niÅ”ta / Branko MiljkoviÄ Vrsta graÄe poezija URL medijskog objekta odrasli, opÅ”te (lepa književnost) Jezik srpski Godina 1960 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1960 (Beograd : Beogradski grafiÄki zavod) FiziÄki opis 86 str. ; 20 cm (BroÅ”.) Nov naraÅ”taj pesnika, koji se afirmiÅ”e u drugoj polovini 50-ih godina, doÅ”ao je na pripremljen teren i veÄ na samom poÄetku pokazao niz prednosti Å”to su im omoguÄile brz prodor u književnost: znatnu književnu kulturu, poznavanje stranih jezika i svetske poezije, negovanost izraza, ovladanost raznim pesniÄkim tehnikama, preuranjenu zrelost. U tom naraÅ”taju javlja se nekoliko orijentacija. Najizrazitija je neosimboliÄka. Njoj pripada glavni pesnik ovog pokolenja Branko MiljkoviÄ (1934ā1961). On je prekratio život u dvadeset sedmoj godini i tim cinom snažno obeležio svoju poeziju, koja je od poÄetka bila zaokupljena motivom smrti. Ostavio je iza sebe zbirke āUzalud je budimā (1957), āPoreklo nadeā i āVatra i niÅ”taā (obe 1960), i knjigu rodoljubivih pesama āSmrÄu protiv smrtiā (1959), koju je napisao zajedno s crnogorskim pesnikom Blažom Å ÄepanoviÄem (1934ā1966). Pisao je takoÄe eseje i kritike, prevodio poeziju s ruskog i francuskog. U celom tom opsežnom radu pokazao je neumornost i žurbu ali i umetniÄku disciplinu i samosvest. MiljkoviÄ je pesnik intelektualac, uveren da je pesma izraz patetike uma, a ne srca, da se ona dostiže umom` i da izražava āstanja uma`, a ne duÅ”evna raspoloženja. Po obrazovanju filosof, on je verovao da se mogu prepevati filosofski sistemi. Zato se vraÄao prvim grÄkim filosofima, naroÄito Heraklitu, dovodeÄi u vezu njihovo uÄenje o praelementima s modernom filosofijom biÄa. U pesniÄkom izrazu težio je da spoji moderna istraživanja s klasiÄnim zahtevima, zalagao se za savrÅ”enstvo kao najveÄi ideal pesme, smatrao da ānema velike poezije bez stroge i odreÄene forme`, bio vrstan versifikator i jedan od obnovitelja soneta u naÅ”oj posleratnoj poeziji. Odbojan prema tradicionalnoj subjektivnoj lirici, on je na drugoj strani pokazao otvorenost prema nekim drugim tradicionalnim vrednostima: negovao je socijalnu i rodoljubivu poeziju, nadahnjivao se motivima i simbolima iz naÅ”e narodne pesme. Branko MiljkoviÄ (NiÅ”, 29. januar 1934 ā Zagreb, 12. februar 1961) bio je srpski i jugoslovenski pesnik, esejista i prevodilac. MiljkoviÄ je jedan od najpoznatijih srpskih pesnika druge polovine dvadesetog veka. Brankov otac Gligorije (1907ā1999) poreklom je iz Gadžinog Hana, a majka Marija (1908. roÄena Brailo) iz sela Trbounja kod DrniÅ”a. Imao je i brata DragiÅ”u (1939ā1993) Äijim zalaganjem je za života i posle pesnikove smrti sreÄena i saÄuvana Brankova zaostavÅ”tina. MiljkoviÄeva porodica vodi poreklo iz Zaplanja kod NiÅ”a, odakle su se njegovi roditelji doselili u NiÅ”. MiljkoviÄ je detinjstvo provodio u periodu Drugog svetskog rata u porodiÄnoj kuÄi na periferiji NiÅ”a u ulici Ljube DidiÄa 9. Brankovo odrastanje u porobljenom NiÅ”u, u kome je bio svedok svih strahote rata i nasilja, najverovatnije Äe kasnije u psiholoÅ”kom smislu biti zaÄetnik tema o smrti u njegovoj poeziji. Na Veliki petak 1944. godine, Branko posmatra kako savezniÄke bombe padaju na Sabornu crkvu, ali i na Å”kolu `Sveti Sava`. Video je svoju mladu komÅ”inicu Ružu, svoju prvu ljubav, kako je u nesvesnom stanju odnose u bolnicu. Uzalud su se Brankova majka i druge žene molile za Ružu. Ona se viÅ”e nikada nije probudila, a Branko Äe svoja deÄaÄka oseÄanja prema njoj iskazati dosta godina kasnije, u svojoj pesmi Uzalud je budim. MiljkoviÄ je stekao srednje Å”kolsko obrazovanje u Prvoj niÅ”koj gimnaziji āStevan Sremacā Od 1941. do 1945. pohaÄao je osnovnu Å”kolu. Prvi, drugi i treÄi razred zavrÅ”io je u osnovnoj Å”koli āVožd KaraÄorÄeā u NiÅ”u, a Äetvrti, pred kraj rata, u oÄevom rodnom mestu Gadžinom Hanu. Od 1949. do 1953. godine MiljkoviÄ je bio uÄenik Prve niÅ”ke gimnazije āStevan Sremacā u NiÅ”u, gde je njegov pesniÄki dar otkriven u Å”kolskom književnom druÅ”tvu āNjegoÅ”ā, u kome je, pored ostalih, bila i pesnikinja Gordana TodoroviÄ. U NiÅ”u piÅ”e i pred svojim vrÅ”njacima i profesorima Äita svoje prve pesme sa trinaest godina. Prvu pesmu objavio je 1952. u beogradskom listu āZapisiā, imao je tada osamnaest godina. U NiÅ”u, pesme objavljuje u āSlužbenom glasnikuā, āGlasu omladineā, āNaÅ”em putuā, āGlediÅ”timaā... Tokom gimnazijskog Å”kolovanja veliki uticaj na pesnika imao je profesor književnosti Dragoljub MilosavljeviÄ i, naroÄito, profesor filozofije, Fridrih Troj. Oni su najviÅ”e doprineli da upiÅ”e studije filozofije(1953) i da nastavi da se bavi književnoÅ”Äu. Godine 1953. iz NiÅ”a je otiÅ”ao u Beograd na studije filozofije i na Filozofskom fakultetu diplomira 1957. JoÅ” kao student (1956) pripadao je grupi neosimbolista, Äiji je idejni voÄa bio prof. Dragan M. JeremiÄ, a koju su, pored MiljkoviÄa, Äinili: Božidar TimotijeviÄ, Žika LaziÄ, Dragan Kolundžija, Milovan DanojliÄ, Petar PajiÄ, Kosta DimitrijeviÄ, Vera SrbinoviÄ, Rajko ÄukiÄ... NastojeÄi da u poeziji sintetizuje pesniÄko iskustvo simbolista i nadrealista. Kada je doÅ”ao u Beograd, Branko je pune tri godine, obilazio redakcije mnogih Äasopisa ali nije naiÅ”ao na razumevanje. Prve pesme u Beogradu mu objavljuje Oskar DaviÄo 1955. u Äasopisu āDeloā, i time mu otvara vrata ostalih izdavaÄa i stranice brojnih Äasopisa. Ubrzo potom sledi njegova prva zbirka pesama āUzalud je budimā 1956, kojom postiže uspeh kod publike i kritiÄara, a potom i zbirke pesama: āSmrÄu protiv smrtiā (zajedno sa Blažom Å ÄepanoviÄem, 1959), āPoreklo nadeā (1960), āVatra i niÅ”taā (1960), āKrv koja svetliā (1961)... Književna kritika ga je vrlo brzo, bez obzira na njegovu mladost, svrstala u sam vrh srpske poezije. To je potvrdila dodela Branku jedne od, u to vreme, najprestižnijih nagrada ā Oktobarske. Branko je potom poÄeo da vodi raÄuna o svom oblaÄenju, mogao se videti kako ide preko Terazija u sivom odelu, u prsluku viÅ”njeve boje, sa leptir-maÅ”nom, Å”eÅ”irom velikog oboda... Od studenta boema ā postao je gospodin. Njegove rane pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije. NajznaÄajnija je njegova zbirka āVatra i niÅ”taā u Äijoj se osnovi, pored antiÄkih mitova, nalaze nacionalni mitovi i legende koje je on utkao u sopstvenu poetiku, posebno u ciklusu āUtva zlatokrilaā. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevoÄenjem ruskih i francuskih pesnika. Po jednima usled liÄnih nesporazuma sa jednim brojem pesnika i prijatelja, a po drugima (kako to u knjizi āBranko MiljkoviÄ ili neukrotiva reÄā, navodi Petar DžadžiÄ) zbog problema āuzrokovanih ljubavnim jadomā, napuÅ”ta Beograd, u jesen 1960, i odlazi za urednika Literarne redakcije zagrebaÄkog radija. U Zagrebu, najverovatnije nezadovoljan svojim životom, Branko se odaje alkoholu. TragiÄno je preminuo u Zagrebu u noÄi izmeÄu 11. i 12. februara 1961. godine. Tom dogaÄaju prethodila su sledeÄa dogaÄanja. U januaru 1961. u zagrebaÄkoj pozoriÅ”noj kafani koju su njeni gosti nazivali āKavkazā prema svedoÄenjima Vladimira BogdanoviÄa on i Branko su jedne veÄeri privoÄeni u zagrebaÄku miliciju nakon jedne Brankove izjave u pijanom stanju: āU jednom trenutku Branko je ustao, stao uz nisku ogradu i oslonjen rukama, malo nagnut, gledao dole. Pomislih namah da tamo nekoga traži, ili oÄekuje, ali se i uplaÅ”ih da bi onako nagnut, a visok i veÄ dobro podnapit, mogao da izgubi ravnotežu i padne dole. U jednom trenutku Branko je uzviknuo: āZaÅ”to ubijaju pesnika u socijalizmu?ā PokuÅ”ah da ga povuÄem, ali on podiže ruke i nanovo viknu joÅ” jaÄe. Sala je, na tren, utihnula. Svi gledaju gore u nas. Neko je pozvao miliciju. Uspeh nekako da ga vratim do stola. Seo je i u jednom gutljaju ispraznio ÄaÅ”u. Ubrzo, na galeriju popeÅ”e se dva milicionera. UzeÅ”e nam legitimacije i, gurajuÄi nas niz spiralne stepenice, nimalo nežno, izvedoÅ”e do kola koja su bila parkirana do samog ulaza.ā Ubrzo nakon ovog dogaÄaja, 12. februara 1961, Branka nalaze obeÅ”enog o drvo na periferiji Zagreba. Njegova iznenadna i prerana smrt otvorila je Pandorinu kutiju raznih interpretacija i nagaÄanja. Ovaj dogaÄaj i dalje izaziva mnoge kontroverze. Tanasije MladenoviÄ je smatrao, da Branko MiljkoviÄ nije izvrÅ”io samoubistvo. Maleno drvo, o koje se MiljkoviÄ, navodno, obesio, naprosto nije moglo da izdrži krupno telo srpskog pesnika, navodi MladenoviÄ. U razgovoru za āPolitikuā, MladenoviÄ je 1995. godine, doslovce, rekao: āNa licu mesta, posle nekoliko dana po MiljkoviÄevoj sahrani, vrativÅ”i se tada sa puta po inostranstvu, utvrdio sam Äitav niz Äinjenica koje jasno govore da je tadaÅ”njim vlastodrÅ”cima, i u Zagrebu, i u Beogradu, bilo veoma stalo da se Äitav āsluÄajā prekrije velom zaborava. Kvarilo bi to, zaboga, naÅ”e idiliÄno i za veÄna vremena projektovano ā bratstvo i jedinstvoā. Mada, uprkos navodima, do danas je najverovatnija verzija Brankove smrti ā samoubistvo. Posle tragiÄne smrti Branka MiljkoviÄa u Zagrebu 1961. godine, celokupna pesnikova posmrtna ostavina nalazila se u njegovoj roditeljskoj kuÄi u Beogradu, na Voždovcu, u ul. ÄorÄa Kratovca 52. Skromna porodiÄna kuÄa, koju su pesnikovi roditelji kupili i kasnije se doselili iz NiÅ”a u Beograd 1954. godine, dozidana je sa joÅ” jednom prostorijom (radnom sobom) u kojoj je živeo i stvarao veliki pesnik, u ambijentu āpesniÄke laboratorijeā i bogate liÄne biblioteke. Pesnikova kuÄa bila je i duhovno steciÅ”te Äitave jedne generacije pesnika i pisaca u usponu, pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka. PesniÅ”tvo U anketi o iskuÅ”enju poezije, objavljenoj u književnom Äasopisu Delo, Branko MiljkoviÄ je na pitanje āVaÅ” put do pesmeā naveo sledeÄe: ā Pesnik vidi viÅ”e od drugih jer sluti ono Å”to je drugima nepristupaÄno; s druge strane, on vidi neodreÄenije od drugih jer sluti i ono Å”to je drugima oÄigledno. Pesnikovo geslo i treba da bude ono Elijarovo `uprkos svakoj oÄiglednosti`. To je taj put do pesme: borba na Äinjenicama koje niÅ”ta ne kazuju, borba protiv Svete OÄiglednosti... ā PiÅ”uÄi o poeziji Alena Boskea, Äiji je uticaj na pesnika nesumnjiv, MiljkoviÄ je izrazio suÅ”tinu svog shvatanja pesniÅ”tva, i poezije uopÅ”te; da je āpoezija pobeda nad pesnikomā, da je, u stvari, ona autonomna i nezavisna od realnosti i da ,,nije imenovanje postojeÄih stvari koje nas okružuju, ona je stvaranjeā. U traganju za Äistom poezijom i moguÄnostima transpozicije stvarnosti u hram reÄi i simbola, po njemu ona ,,stvarnost pretvara u moguÄnostā, a pesnika vidi kao ,,žrtvuā svoje poezije. O tome dalje kaže da ,,Pesma i pesnik vrlo brzo zamene svoje uloge. Pesnik umesto da kaže biva kazan. Da bi zadržao svoje pravo na reÄi, pesnik je prinuÄen da postane objekat poezije. Umesto da pesnik piÅ”e poeziju, poezija piÅ”e pesnika.ā U svojim kritiÄkim napisima i ogledima o poeziji uopÅ”te i pesnicima, MiljkoviÄ je, po miÅ”ljenju mnogih kritiÄara, pisao o suÅ”tini i dilemama sopstvene poetike, tražio odgovore na pitanja koja su proizilazila iz biÄa njegove pesme, želeÄi na odreÄen naÄin āda se stavi na mesto odakle bi mogao da posmatra sopstvenu poeziju nepristrasnije, kao svoj sopstveni kritiÄar, kao pesniÄki dvojnik koji bi mu osvetljavao put u tamiā. āÄovek zagledan u svet ima pred sobom dve alternative: da oseti svoju niÅ”tavnost ili da se divi. Divljenje nas izjednaÄuje sa onim Äime se divimo. Poeziju sam poÄeo da piÅ”em iz straha...ā Njegove pesme su bile hermetiÄne pesme, a on je o njima govorio: āOno Å”to ne možemo da izrazimo, sve se viÅ”e udaljava, ali i gubi pri tom svoj prvobitni smisao neizrecivog i postaje neÅ”to Å”to se može razumeti, mada samo pod pretpostavkom, kao iznutra sažeto, neprilagoÄeno bilo Äemu spolja. Tako nastaje hermetiÄna pesma. Tamo gde prestaje, istinski zapoÄinje. To je tamo gde poÄinje zaborav ili zaboravljeno seÄanje kako bi rekao Sipervjel. I njen sadržaj je svet, jedinstven i nikad drugi svet, ni kada duh izneveri oholoÅ”Äu i podelama. Ali sve svoje skoraÅ”nje hermetiÄna pesma preuredi iznutra snagom zaborava, spajajuÄi razliÄito, razdvajajuÄi jedno.ā Za MiljkoviÄa je simbol bio āinkarnacija stvarnosti, kondenzovanje stvarnosti u prostoru i vremenu u ono Å”to je esencijalno i bitno.ā Sa druge strane, nadrealistiÄka naÄela su mu poslužila da otkrije i dosegne onostrano, da otkrije podsvest, san, i da od iracionalnih izvora biÄa otkrije novu realnost. āNejasnost je njena prednost, a ne nedostatak.ā Težio je nadrealistiÄkom oslobaÄanju Äoveka kroz prizmu simbola, do potpunog prožimanja stvarnosti i suÅ”tinskog izraza. U ovoj sintezi nastajali su stihovi koji su zraÄili magijskom lepotom i dubinom i koji su Äesto izmicali dekodiranju. Jedan od najzanimljivijih i znaÄajnijih ciklusa u zbirci Uzalud je budim je drugi po redu ciklus Sedam mrtvih pesnika. Branko je u ovom ciklusu posvetio po jednu pesmu pesnicima koje je verovatno najviÅ”e cenio jer su mu veoma sliÄni po tematici i motivima u svojim pesmama. To su: Branko RadiÄeviÄ, Petar PetroviÄ NjegoÅ”, Laza KostiÄ, Vladislav PetkoviÄ Dis, Tin UjeviÄ, MomÄilo NastasijeviÄ i pesnik Goran, Brankov prijatelj. Ostali rad Uporedo sa pesniÄkim radom, MiljkoviÄevo stvaralaÅ”tvo obuhvata intenzivnu kritiÄko-esejistiÄku delatnost, objavljivanjem oko Å”ezdesetak priloga u listovima i Äasopisima Å”irom Jugoslavije u periodu od 1955. do 1961. god. Prvu kritiku (prikaz) objavio je 1955. god. u beogradskom listu Vidici, povodom zbirke pesama Velimira LukiÄa, Leto. SagledavajuÄi njegov kritiÄarski opus, može se sa pravom reÄi da je MiljkoviÄ bio svojevrsni hroniÄar književnih zbivanja na jugoslovenskom prostoru; nema praktiÄno nijednog znaÄajnijeg imena savremene jugoslovenske (i srpske) poezije o kojima nije pisao. Nesumnjivo je da je svojim kritiÄarskim tekstovima i prikazima znatno doprineo predstavljanju tzv. druge posleratne generacije pesnika, kojoj je i sam pripadao. Branko MiljkoviÄ ili Orfejev dvojnik Za pesnike simbolistiÄke orijentacije, pesnike koji nastoje da āsve zamene reÄimaā posebno je važna sloboda u kombinovanju reÄi. TragajuÄi za tom slobodom, Branko MiljkoviÄ se posebno u pesmama Poreklo nade, približio pojedinim elementima nadrealistiÄke poetike. Za njega su posebno bili izazovni oni elementi nadrealistiÄke poetike koji su insistirali na udaljavanju od realnih stvari i pojava, na ulozi sna i nesvesnog. Mada nema sumnje, za MiljkoviÄa su najizazovniji bili pokuÅ”aji nadrealista da izgrade jednu takvu tehniku gradnje verbalne jave koju je on gotovo divinizovao u pesmi Kritika metafore. MiljkoviÄ je prihvatio i jedan groteskno-humorni ton (tako važan za nadrealiste) da bi mogao da relativizuje ono stanoviÅ”te koje dominira u pesmama sadržanim u knjizi Vatra ili niÅ”ta. Jednostavno reÄeno, stavljajuÄi pesniku zadatak da u jeziku izgradi posebnu realnost, paralelni svet, Branko MiljkoviÄ je samu pesmu i njenu egzistenciju uÄinio paralelnom sa egzistencijom samog pesnika... Nagrade Oktobarska nagrada Beograda, 1960, za zbirku Vatra i niÅ”ta. NasleÄe Film o Branku MiljkoviÄu Vatra i niÅ”ta (igrano-dokumentarni film, NiÅ”, 1995, proizvodnja: ŠŠ Krug, uz materijalnu podrÅ”ku Ministarstva kulture Republike Srbije i SkupÅ”tine grada NiÅ”a, scenario i režija: Marislav RadisavljeviÄ, direktor fotografije filma: Ivan ZdravkoviÄ, snimatelj: Darko KoviÄ, scenograf: Boris ÄerÅ”kov, kostimograf: Jelka AÅ”anin, kompozitor: Blagoje RadojeviÄ, slikar dekora: Perica Donkov, glumci: Goran Milev, SlaÄana VlajoviÄ. Postoji i dokumentarni film o Branku MiljkoviÄu, pod imenom Princ Poezije. Film je snimljen u NiÅ”u i Beogradu, uz obilnu muzejsku graÄu, a Miki StamenkoviÄ je uspeo da preko svojih prijatelja iz Zagreba obezbedi potrebnu dokumentaciju. Snimatelj filma je Jovica KrstiÄ, montažer Miljan ÄuroviÄ, stihove u filmu govori Predrag Ejdus, tekst Äita Žarko ObraÄeviÄ, a muziku je napisao Žarko StankoviÄ. Spomen soba Branka MiljkoviÄa U porodiÄnoj kuÄi u Beogradu, u pesnikovoj sobi, 12. februara 1962. god, na prvu godiÅ”njicu njegove smrti, otvorena je MiljkoviÄeva spomen-soba u autentiÄnom ambijentu, gde je bila izložena njegova zaostavÅ”tina: nameÅ”taj, liÄni predmeti, rukopisi, prepiska, fotografije, biblioteka...24 (kat. br. 100) Roditelji, i posebno, brat DragiÅ”a, brižljivo su saÄuvali sve Å”to se zateklo u kuÄi od pesnikove ostavÅ”tine.25 U Knjizi utisaka povodom predaje zaostavÅ”tine i otvaranja Spomen-sobe u niÅ”kom Muzeju 1971. god, porodica MiljkoviÄ je zapisala: āDrage NiÅ”lije, Branko nije stigao da vam se vrati, ali se vratilo njegovo delo i radna soba. Äuvajte i jedno i drugo, jer je od danas to vaÅ”e (majka Marija, otac Gligorije, brat DragiÅ”a MiljkoviÄ; 11. 2. 1971)ā Književno-memorijalna postavka Stevan Sremac i Branko MiljkoviÄ. Povodom desetogodiÅ”njice smrti, pesnikovi roditelji Marija i Gligorije, 1971. god. ustupaju deo zaostavÅ”tine svoga sina gradu NiÅ”u, odnosno Narodnom muzeju, uz svesrdno posredovanje predstavnika grada, Muzeja i poslenika iz kulturnog života. Osnovna namera bila je da se ustupanjem, prenosom i kasnijom muzejskom ekspozicijom fonda saÄuva trajno uspomena na velikog pesnika, koji je duhovno i stvaralaÄki stasao u svom rodnom gradu NiÅ”u. Na dvadesetogodiÅ”njicu pesnikove smrti 1981. god, njegovi roditelji poklanjaju Narodnom muzeju pesnikovu sobu iz beogradske kuÄe (sobe), jedan broj liÄnih predmeta i prva izdanja pesnikovih zbirki pesama (Uzalud je budim i Vatra i niÅ”ta). Narodni muzej u NiÅ”u Äuva celokupnu zaostavÅ”tinu pesnika Branka MiljkoviÄa. Formiran je i fond istoimene muzejske zbirke. Godine 1971, povodom desetogodiÅ”njice pesnikove smrti, njegovi roditelji, Marija i Gligorije i brat DragiÅ”a, poklonili su muzeju u NiÅ”u saÄuvanu zaostavÅ”tinu: liÄne predmete, odeÄu, dokumenta, fotografije, rukopise, nameÅ”taj iz roditeljske kuÄe u NiÅ”u i Beogradu, prepisku, liÄnu biblioteku sa oko 400 knjiga i Äasopisa i bogatu hemeroteku sa iseÄcima pesnikovih objavljenih radova i drugih tekstova iz novina i Äasopisa. ZaostavÅ”tini pripada 1649 predmeta. Povodom 50 godina od smrti Branka MiljkoviÄa 2011. godine organizovana je velika izložba njegovih liÄnih stvari koju je posetilo oko 9 hiljada ljudi u NiÅ”u i Beogradu. Tom prilikom je planirano da se do 2014. izdaju njegova sabrana dela. Sabrana dela bi imala 12 knjiga, ali njihovo izdavanje nije realizovano u planiranom roku. Spomen soba Branka MiljkoviÄa kao deo izložbe u Sinagogi u NiÅ”u u povodu obeležavanja 50. godiÅ”njice od njegove smrt (29. septembar 2011) O životu i tragiÄnoj smrti Branka MiljkoviÄa Dejan StojiljkoviÄ je napisao roman āZvezda nad prazninomā. Dela Sabrana dela Branka MiljkoviÄa Na osnovu Protokola o izdavanju sabranih dela Branka MiljkoviÄa, iz 2015. godine, Äiji su potpisnici Filozofski fakultet iz NiÅ”a, NiÅ”ki kulturni centar, Narodna biblioteka i Narodni muzej iz NiÅ”a, konaÄno su se stekli uslovi (jer su obezbeÄena materijalna sredstva iz budžeta Grada NiÅ”a), da se krene u realizaciju projekta koji je trebalo da bude zapoÄet do kraja 2014. Prema navedenom Protokolu, do kraja 2015. godine biÄe Å”tampani prvi tomovi sabranih dela Branka MiljkoviÄa (1934ā1961), dok bi Äitav projekat, od 6 knjiga, zavrÅ”en krajem 2018. godine. Knjige pesama Za života je objavio pet knjiga pesama: Uzalud je budim (Mlado pokolenje, Beograd, 1957), SmrÄu protiv smrti (zbirka patriotskih pesama u koautorstvu sa Blažom Å ÄepanoviÄem, Mlado pokolenje, Beograd, 1959), Poreklo nade (Lykos, Zagreb, 1960), Vatra i niÅ”ta (Prosveta, Beograd, 1960). Za zbirku pesama Vatra i niÅ”ta dobio je 1960. god. prestižnu Oktobarsku nagradu grada Beograda za književnost. U izdanju āZadužbine Rasā izaÅ”la je njegova poslednja knjiga Krv koja svetli (1961), bibliofilsko izdanje odabranih pesama patriotske poezije iz knjige. Uzalud je budim, Beograd, 1957, SmrÄu protiv smrti, (Zajedno sa Blažom Å ÄepanoviÄem), Beograd, 1959. Vatra i niÅ”ta, Beograd, 1960, Poreklo nade, Zagreb, 1960, Krv koja svetli, Beograd, 1961. Prevod Osip MandeljtÅ”ajm: Å um vremena, (zajedno sa Milicom NikoliÄ) Knjige kritika o MiljkoviÄu i njegovom životu Petar DžadžiÄ, Branko MiljkoviÄ ili neukrotiva reÄ, Beograd 1965; KritiÄari o Branku MiljkoviÄu, zbornik radova (prir. Sava PenÄiÄ), NiÅ” 1973; Branko MiljkoviÄ u seÄanju savremenika, zbornik (prir. Vidosav PetroviÄ), NiÅ” 1973; Vidosav PetroviÄ, Pesnikov uzlet ā SeÄanja na Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 1988; Miodrag PetroviÄ, PesniÄki svet Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 1991; Knjige kritika o MiljkoviÄu i njegovom životu. Poezija i poetika Branka MiljkoviÄa, zbornik radova (ured. Novica PetkoviÄ), Beograd 1996; Branko MiljkoviÄ i savremena srpska poezija, zbornik radova (ured. Radivoje MikiÄ), Gadžin Han/Beograd, 1997; Radivoje M. PetkoviÄ, Branko MiljkoviÄ ā Å”kolski dani, NiÅ” 1999; Radivoje MikiÄ, Orfejev dvojnik ā o poeziji i poetici Branka MiljkoviÄa, Beograd 2002; Radovan PopoviÄ, Princ pesnika, životopis Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 2002; Kosta DimitrijeviÄ, Ubijeni pesnik, roman o Branku MiljkoviÄu, Beograd 2002; Kosta LozaniÄ, Slike iz života MiljkoviÄa, (Roman o Branku MiljkoviÄu u 77 slika), Obrenovac 2003; Poezija Branka MiljkoviÄa ā nova tumaÄenja, Zbornik (prir. Radivoje MikiÄ), NiÅ” 2003; Gojko M. TeÅ”iÄ, Bio-bibliografija Branka MiljkoviÄa i radova o njemu (1951ā1973), IāII, Književna istorija (Beograd), VII/ 25 i 26, (1974): 151ā197, 343ā396; Tematski broj Äasopisa āGradinaā posveÄen Branku MiljkoviÄu i Nagradi Branko MiljkoviÄ, Gradina, NiÅ”, Nova serija broj 4/2004, 2004. Dragica S. IvanoviÄ, OsveÅ”Äeni zaborav: imanentna poetika Branka MiljkoviÄa, Narodna biblioteka āStefan PrvovenÄaniā, Kraljevo, 2010; Nedeljko BogdanoviÄ, ReÄ i pesma (āUtva zlatokrilaā Branka MiljkoviÄa), 2011; Marija JeftimijeviÄ MihajloviÄ, MiljkoviÄ izmeÄu poezije i mita, Institut za srpsku kulturu PriÅ”tina/LeposaviÄ, LeposaviÄ, 2012; Ljubisav StanojeviÄ (1927 - 2005): Poezija i poetika Branka MiljkoviÄa ā orfejski iskaz i poetska sublimacija neizrecivog (doktorska disertacija, rukopis, 1973) Branko MiljkoviÄ, prepiska, dokumenti, posvete, priredio Jovan MladenoviÄ, N KC
Prvo izdanje knjige rodoljubivih pesama koju je Branko MiljkoviÄ napisao sa crnogorskim pesnikom Blažom Å ÄepanoviÄem. Bogato ilustrovano crtežima Ivana Å ubiÄa, dok je nacrt naslovnih korica uradio Dida de Majo. Stanje kao na slikama. Izuzetno retko u ponudi. Autor - osoba MiljkoviÄ, Branko, 1934-1961 = MiljkoviÄ, Branko, 1934-1961 Å ÄepanoviÄ, Blažo Naslov SmrÄu protiv smrti / Branko MiljkoviÄ, Blažo Å ÄepanoviÄ Vrsta graÄe poezija Jezik srpski Godina 1959 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Mlado pokolenje, 1959 (Beograd : Beogradski grafiÄki zavod) FiziÄki opis 66 str. : ilustr. ; 21 cm. Zbirka Biblioteka Ideali Nov naraÅ”taj pesnika, koji se afirmiÅ”e u drugoj polovini 50-ih godina, doÅ”ao je na pripremljen teren i veÄ na samom poÄetku pokazao niz prednosti Å”to su im omoguÄile brz prodor u književnost: znatnu književnu kulturu, poznavanje stranih jezika i svetske poezije, negovanost izraza, ovladanost raznim pesniÄkim tehnikama, preuranjenu zrelost. U tom naraÅ”taju javlja se nekoliko orijentacija. Najizrazitija je neosimboliÄka. Njoj pripada glavni pesnik ovog pokolenja Branko MiljkoviÄ (1934ā1961). On je prekratio život u dvadeset sedmoj godini i tim cinom snažno obeležio svoju poeziju, koja je od poÄetka bila zaokupljena motivom smrti. Ostavio je iza sebe zbirke Uzalud je budim (1957), Poreklo nade i Vatra i niÅ”ta (obe 1960), i knjigu rodoljubivih pesama SmrÄu protiv smrti (1959), koju je napisao zajedno s crnogorskim pesnikom Blažom Å ÄepanoviÄem (1934ā1966). Pisao je takoÄe eseje i kritike, prevodio poeziju s ruskog i francuskog. U celom tom opsežnom radu pokazao je neumornost i žurbu ali i umetniÄku disciplinu i samosvest. MiljkoviÄ je pesnik intelektualac, uveren da je pesma izraz patetike uma, a ne srca, da se ona dostiže umom` i da izražava āstanja uma`, a ne duÅ”evna raspoloženja. Po obrazovanju filosof, on je verovao da se mogu prepevati filosofski sistemi. Zato se vraÄao prvim grÄkim filosofima, naroÄito Heraklitu, dovodeÄi u vezu njihovo uÄenje o praelementima s modernom filosofijom biÄa. U pesniÄkom izrazu težio je da spoji moderna istraživanja s klasiÄnim zahtevima, zalagao se za savrÅ”enstvo kao najveÄi ideal pesme, smatrao da ānema velike poezije bez stroge i odreÄene forme`, bio vrstan versifikator i jedan od obnovitelja soneta u naÅ”oj posleratnoj poeziji. Odbojan prema tradicionalnoj subjektivnoj lirici, on je na drugoj strani pokazao otvorenost prema nekim drugim tradicionalnim vrednostima: negovao je socijalnu i rodoljubivu poeziju, nadahnjivao se motivima i simbolima iz naÅ”e narodne pesme. Blažo Å ÄepanoviÄ (Bijelo Polje, 7. april 1934 ā Struga, 26. avgust 1966) bio je crnogorski i jugoslovenski pesnik. Najpoznatiji je po zbirci pesama āSmrÄu protiv smrtiā koju je napisao zajedno sa srpskim pesnikom Brankom MiljkoviÄem. Blažo Å ÄepanoviÄ roÄen je 1934. godine u bjelopoljskom naselju Livadice. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Radio je u Kulturno-prosvetnom veÄu SFRJ. Umro je na samom poÄetku pesniÄke karijere, ali je uspeo da ostavi za sobom nekoliko zbirki poezije. Zajedno sa pesnikom Lazarom VuÄkoviÄem utopio se u Ohridskom jezeru, tokom boravka na StruÅ”kim veÄerima poezije, jednoj od najznaÄajnijih kulturnih manifestacija u tadaÅ”njoj Jugoslaviji. Priznanja Ogranak Biblioteke grada Beograda u UÄiteljskom naselju nosi ime Blaža Å ÄepanoviÄa. O životu Blaža Å ÄepanoviÄa 2017. godine snimljen je dokumentarni film SmrÄu protiv smrti Blaža Å ÄepanoviÄa.[3] Film je premijerno prikazan u Mojkovcu, u okviru prateÄeg programa 42. po redu filmskog festivala MojkovaÄka filmska jesen 25. septembra 2017. SkupÅ”tina opÅ”tine Bijelo Polje donela je oktobra 2013. godine odluku da se jedna ulica u ovom gradu nazove imenom Blaža Å ÄepanoviÄa. Književni rad Književno stvaralaÅ”tvo Blaža Å ÄepanoviÄa sakupljeno je u sedam zbirki pesama: Lobanja u travi (1957) Ivicom zemlje zmija (1958) SmrÄu protiv smrti (1959) ā zajedno sa Brankom MiljkoviÄem Smrt pjesnikova (1961) Zlatna Å”uma (1966) Ljubavlju izmjereno vrijeme (1973) ā objavljena posthumno Pjesnikov dvojnik (1976) ā objavljena posthumno Dida De Majo (Beograd, 29. mart 1906 ā Beograd, 24. jul 1964) bio je grafiÄar, ilustrator i scenograf. Dida De Majo roÄen je 29. marta 1906. godine, u Beogradu, u porodici sefardskih Jevreja, na dunavskoj Jaliji. Otac mu se zvao Solomon i bio je trgovac, a majka Jelena-Lenka, roÄena Alkalaj, bila je uÄiteljica. Prvi svetski rat proveo je sa sestrom, Vojkom, u BeÄu, da bi se u Beograd vratio 1917. godine. PohaÄao je beogradsku Realku. Zbog uÄestvovanja u demonstracijama studenata 1923/24. bio je iskljuÄen iz gimnazije. Vanredno je maturirao 1924. godine. Tokom Å”kolovanja saraÄivao je kao grafiÄar u Äasopisu āRefleks mladihā, a izradio je i naslovnu stranu zbirke pesama Desimira BlagojeviÄa āÅ aputanje s mostovaā. Za vreme boravka u BeÄu (1924), uÄio je crtanje i grafiku kod profesora Požedajeva i uÄestvovao u izradi dekoracija i kostima za predstavu āSan letnje noÄiā, u pozoriÅ”tu āTeatar u JozefÅ”tatuā (nem. Theater in der Josefstadt) i za Å uv suri (franc. Chauve-souris) baletsku trupu Nikite Balijeva. Iz BeÄa otiÅ”ao je u Pariz, gde je ostao do 1932. godine. Krajem dvadesetih, zajedno sa Monijem de Bulijem, prikljuÄio se grupi avangardnih umetnika okupljenih oko Äasopisa āLu Grand Žuā (franc. Le Grand Jeu), koji su ureÄivali pesnici Rože Žilber Lekont i Rene Domal. Å kolovao se na nekoliko pariskih akademija: Grand Å omijer (franc. Grande ChaumiĆØre), Kanson (franc. Canson), Andre Luta (franc. Andre Lotha). U Parizu je radio dekoracije za kabaree āDžokejā (engl. Jockey) i āBatu ivrā (franc. BĆ¢teau ivre). Bio je kostimograf za Mulen ruž. SaraÄivao je na scenografijama za reditelje A. Kavalkantija, Ž. Renoara, M. Reja i L. Bunjuela. Radio je crteže za tekstil za pariske modne kuÄe, ilustrovao je revije i ureÄivao enterijere pariskih stanova. Bio je jedan od osnivaÄa nadrealistiÄkog Äasopisa āDiskontinuiteā (franc. DiscontinuitĆ©). GrafiÄki je osmislio diplomu Jevrejskog ženskog druÅ”tva u Beogradu. Po povratku u Beograd, uspostavlja prijateljstvo sa Älanovima beogradskog nadrealistiÄkog kruga i angažuje se na ilegalnom radu u KomunistiÄkoj partiji Jugoslavije - radio je na tehniÄkom opremanju publikacija i letaka i izradi lažne dokumentacije. Zbog te delatnosti, uhapÅ”en je 1935. godine. Bio je nekoliko meseci u GlavnjaÄi, gde je nakon desetodnevnog muÄenja, pokuÅ”ao samoubistvo. Potom je osuÄen na dve godine u zatvoru u Sremskoj Mitrovici. PuÅ”ten je 1937. godine, ali je nastavio aktivnost u okviru KomunistiÄke partije Jugoslavije, gde je izradio stotinu i pedeset falsifikovanih putnih isprava za jugoslovenske dobrovoljce na putu za Å paniju. Posle pokuÅ”aja policije da ga uhapsi, emigrirao je u Francusku, 1938. godine. U Francuskoj je delovao u okviru tehniÄkog aparata KPJ, na izradi falsifikovanih pasoÅ”a. Posle okupacije Pariza odlazi u južni, neokupirani, deo Francuske, gde Äe u Brivu, u regionu Koreze, provesti najveÄi deo rata, bez vesti o brojnoj familiji u Beogradu, koja nije preživela Holokaust. U Drugom svetskom ratu borio se kao pripadnik Francuskog pokreta otpora. Jedna od najveÄih Demajovih zasluga tokom rata jeste uÄeÅ”Äe u oslobaÄanju književnika Andre Malroa, iz gestapovskog zatvora, u Tuluzu. Za Jugoslovensko vojno predstavniÅ”tvo u Francuskoj, poÄeo je da radi 1944. godine. U maju 1945. godine, vratio se u Beograd. Odmah po dolasku, uhapÅ”en je i sproveden u GlavnjaÄu, gde je proveo tri meseca. Posle puÅ”tanja iz zatvora, radio je kao tehniÄki urednik u Äasopisu āOÅ”iÅ”ani ježā. Bio je v.d. direktor Novinsko-izdavaÄkog preduzeÄa Saveza udruženja novinara Federativne Narodne Republike Jugoslavije, potpredsednik Zemaljskog veÄa Saveza sindikata NR Srbije, savetnik u GrafiÄkoj direkciji SR Srbije i u Komitetu za auto saobraÄaj pri Vladi FNRJ. PoÄetkom 1946. godine oženiÄe se sa BeograÄankom Mirom Å oten. U septembru 1948. godine, zbog optužbe da je pristalica āRezolucije Informbiroaā, uhapÅ”en je i odveden, ponovo, u GlavnjaÄu, da bi novembra 1949. godine bio poslat na Goli otok, gde je muÄen i ponižavan. Prvo je bio u logoru Stara žica, a zatim u specijalnom logoru Petrova rupa. OsloboÄen je aprila 1953. godine. Do smrti (1964), radio je kao tehniÄki urednik Äasopisa āŽurnalā (engl. Journal) i tehniÄki urednik u Å”tampariji Beogradskog grafiÄkog zavoda. Njegova dela izlagana su na kolektivnim izložbama u Brivu 1943. godine, Udruženju primenjenih umetnika Srbije 1955. godine, kao i u okviru izložbe Sefardski slikari u Beogradu 2007. godine. Veliki broj njegovih dela izgubljen je ili uniÅ”ten. Radovi: Diploma jevrejskog ženskog druÅ”tva, 1925 TragiÄna istorija jednog nevaljalog deÄaka, strip 1925; Crteži (1935, 1936, 1940, 1941); Autoportreti i portreti; Banditski prorok, strip, 1950; Mrtva priroda; Igra, grupa crteža, 1960; Ilustracije i drugi radovi, 1960. Branko MiljkoviÄ (NiÅ”, 29. januar 1934 ā Zagreb, 12. februar 1961) bio je srpski i jugoslovenski pesnik, esejista i prevodilac. MiljkoviÄ je jedan od najpoznatijih srpskih pesnika druge polovine dvadesetog veka. Brankov otac Gligorije (1907ā1999) poreklom je iz Gadžinog Hana, a majka Marija (1908. roÄena Brailo) iz sela Trbounja kod DrniÅ”a. Imao je i brata DragiÅ”u (1939ā1993) Äijim zalaganjem je za života i posle pesnikove smrti sreÄena i saÄuvana Brankova zaostavÅ”tina. MiljkoviÄeva porodica vodi poreklo iz Zaplanja kod NiÅ”a, odakle su se njegovi roditelji doselili u NiÅ”. MiljkoviÄ je detinjstvo provodio u periodu Drugog svetskog rata u porodiÄnoj kuÄi na periferiji NiÅ”a u ulici Ljube DidiÄa 9. Brankovo odrastanje u porobljenom NiÅ”u, u kome je bio svedok svih strahote rata i nasilja, najverovatnije Äe kasnije u psiholoÅ”kom smislu biti zaÄetnik tema o smrti u njegovoj poeziji. Na Veliki petak 1944. godine, Branko posmatra kako savezniÄke bombe padaju na Sabornu crkvu, ali i na Å”kolu `Sveti Sava`. Video je svoju mladu komÅ”inicu Ružu, svoju prvu ljubav, kako je u nesvesnom stanju odnose u bolnicu. Uzalud su se Brankova majka i druge žene molile za Ružu. Ona se viÅ”e nikada nije probudila, a Branko Äe svoja deÄaÄka oseÄanja prema njoj iskazati dosta godina kasnije, u svojoj pesmi Uzalud je budim. MiljkoviÄ je stekao srednje Å”kolsko obrazovanje u Prvoj niÅ”koj gimnaziji āStevan Sremacā Od 1941. do 1945. pohaÄao je osnovnu Å”kolu. Prvi, drugi i treÄi razred zavrÅ”io je u osnovnoj Å”koli āVožd KaraÄorÄeā u NiÅ”u, a Äetvrti, pred kraj rata, u oÄevom rodnom mestu Gadžinom Hanu. Od 1949. do 1953. godine MiljkoviÄ je bio uÄenik Prve niÅ”ke gimnazije āStevan Sremacā u NiÅ”u, gde je njegov pesniÄki dar otkriven u Å”kolskom književnom druÅ”tvu āNjegoÅ”ā, u kome je, pored ostalih, bila i pesnikinja Gordana TodoroviÄ. U NiÅ”u piÅ”e i pred svojim vrÅ”njacima i profesorima Äita svoje prve pesme sa trinaest godina. Prvu pesmu objavio je 1952. u beogradskom listu āZapisiā, imao je tada osamnaest godina. U NiÅ”u, pesme objavljuje u āSlužbenom glasnikuā, āGlasu omladineā, āNaÅ”em putuā, āGlediÅ”timaā... Tokom gimnazijskog Å”kolovanja veliki uticaj na pesnika imao je profesor književnosti Dragoljub MilosavljeviÄ i, naroÄito, profesor filozofije, Fridrih Troj. Oni su najviÅ”e doprineli da upiÅ”e studije filozofije(1953) i da nastavi da se bavi književnoÅ”Äu. Godine 1953. iz NiÅ”a je otiÅ”ao u Beograd na studije filozofije i na Filozofskom fakultetu diplomira 1957. JoÅ” kao student (1956) pripadao je grupi neosimbolista, Äiji je idejni voÄa bio prof. Dragan M. JeremiÄ, a koju su, pored MiljkoviÄa, Äinili: Božidar TimotijeviÄ, Žika LaziÄ, Dragan Kolundžija, Milovan DanojliÄ, Petar PajiÄ, Kosta DimitrijeviÄ, Vera SrbinoviÄ, Rajko ÄukiÄ... NastojeÄi da u poeziji sintetizuje pesniÄko iskustvo simbolista i nadrealista. Kada je doÅ”ao u Beograd, Branko je pune tri godine, obilazio redakcije mnogih Äasopisa ali nije naiÅ”ao na razumevanje. Prve pesme u Beogradu mu objavljuje Oskar DaviÄo 1955. u Äasopisu āDeloā, i time mu otvara vrata ostalih izdavaÄa i stranice brojnih Äasopisa. Ubrzo potom sledi njegova prva zbirka pesama āUzalud je budimā 1956, kojom postiže uspeh kod publike i kritiÄara, a potom i zbirke pesama: āSmrÄu protiv smrtiā (zajedno sa Blažom Å ÄepanoviÄem, 1959), āPoreklo nadeā (1960), āVatra i niÅ”taā (1960), āKrv koja svetliā (1961)... Književna kritika ga je vrlo brzo, bez obzira na njegovu mladost, svrstala u sam vrh srpske poezije. To je potvrdila dodela Branku jedne od, u to vreme, najprestižnijih nagrada ā Oktobarske. Branko je potom poÄeo da vodi raÄuna o svom oblaÄenju, mogao se videti kako ide preko Terazija u sivom odelu, u prsluku viÅ”njeve boje, sa leptir-maÅ”nom, Å”eÅ”irom velikog oboda... Od studenta boema ā postao je gospodin. Njegove rane pesme pokazuju uticaj francuskih simbolista Valerija i Malarmea, kao i Heraklitove filozofije. NajznaÄajnija je njegova zbirka āVatra i niÅ”taā u Äijoj se osnovi, pored antiÄkih mitova, nalaze nacionalni mitovi i legende koje je on utkao u sopstvenu poetiku, posebno u ciklusu āUtva zlatokrilaā. Pored poezije, pisao je eseje i kritike i bavio se prevoÄenjem ruskih i francuskih pesnika. Po jednima usled liÄnih nesporazuma sa jednim brojem pesnika i prijatelja, a po drugima (kako to u knjizi āBranko MiljkoviÄ ili neukrotiva reÄā, navodi Petar DžadžiÄ) zbog problema āuzrokovanih ljubavnim jadomā, napuÅ”ta Beograd, u jesen 1960, i odlazi za urednika Literarne redakcije zagrebaÄkog radija. U Zagrebu, najverovatnije nezadovoljan svojim životom, Branko se odaje alkoholu. TragiÄno je preminuo u Zagrebu u noÄi izmeÄu 11. i 12. februara 1961. godine. Tom dogaÄaju prethodila su sledeÄa dogaÄanja. U januaru 1961. u zagrebaÄkoj pozoriÅ”noj kafani koju su njeni gosti nazivali āKavkazā prema svedoÄenjima Vladimira BogdanoviÄa on i Branko su jedne veÄeri privoÄeni u zagrebaÄku miliciju nakon jedne Brankove izjave u pijanom stanju: āU jednom trenutku Branko je ustao, stao uz nisku ogradu i oslonjen rukama, malo nagnut, gledao dole. Pomislih namah da tamo nekoga traži, ili oÄekuje, ali se i uplaÅ”ih da bi onako nagnut, a visok i veÄ dobro podnapit, mogao da izgubi ravnotežu i padne dole. U jednom trenutku Branko je uzviknuo: āZaÅ”to ubijaju pesnika u socijalizmu?ā PokuÅ”ah da ga povuÄem, ali on podiže ruke i nanovo viknu joÅ” jaÄe. Sala je, na tren, utihnula. Svi gledaju gore u nas. Neko je pozvao miliciju. Uspeh nekako da ga vratim do stola. Seo je i u jednom gutljaju ispraznio ÄaÅ”u. Ubrzo, na galeriju popeÅ”e se dva milicionera. UzeÅ”e nam legitimacije i, gurajuÄi nas niz spiralne stepenice, nimalo nežno, izvedoÅ”e do kola koja su bila parkirana do samog ulaza.ā Ubrzo nakon ovog dogaÄaja, 12. februara 1961, Branka nalaze obeÅ”enog o drvo na periferiji Zagreba. Njegova iznenadna i prerana smrt otvorila je Pandorinu kutiju raznih interpretacija i nagaÄanja. Ovaj dogaÄaj i dalje izaziva mnoge kontroverze. Tanasije MladenoviÄ je smatrao, da Branko MiljkoviÄ nije izvrÅ”io samoubistvo. Maleno drvo, o koje se MiljkoviÄ, navodno, obesio, naprosto nije moglo da izdrži krupno telo srpskog pesnika, navodi MladenoviÄ. U razgovoru za āPolitikuā, MladenoviÄ je 1995. godine, doslovce, rekao: āNa licu mesta, posle nekoliko dana po MiljkoviÄevoj sahrani, vrativÅ”i se tada sa puta po inostranstvu, utvrdio sam Äitav niz Äinjenica koje jasno govore da je tadaÅ”njim vlastodrÅ”cima, i u Zagrebu, i u Beogradu, bilo veoma stalo da se Äitav āsluÄajā prekrije velom zaborava. Kvarilo bi to, zaboga, naÅ”e idiliÄno i za veÄna vremena projektovano ā bratstvo i jedinstvoā. Mada, uprkos navodima, do danas je najverovatnija verzija Brankove smrti ā samoubistvo. Posle tragiÄne smrti Branka MiljkoviÄa u Zagrebu 1961. godine, celokupna pesnikova posmrtna ostavina nalazila se u njegovoj roditeljskoj kuÄi u Beogradu, na Voždovcu, u ul. ÄorÄa Kratovca 52. Skromna porodiÄna kuÄa, koju su pesnikovi roditelji kupili i kasnije se doselili iz NiÅ”a u Beograd 1954. godine, dozidana je sa joÅ” jednom prostorijom (radnom sobom) u kojoj je živeo i stvarao veliki pesnik, u ambijentu āpesniÄke laboratorijeā i bogate liÄne biblioteke. Pesnikova kuÄa bila je i duhovno steciÅ”te Äitave jedne generacije pesnika i pisaca u usponu, pedesetih i Å”ezdesetih godina 20. veka. PesniÅ”tvo U anketi o iskuÅ”enju poezije, objavljenoj u književnom Äasopisu Delo, Branko MiljkoviÄ je na pitanje āVaÅ” put do pesmeā naveo sledeÄe: ā Pesnik vidi viÅ”e od drugih jer sluti ono Å”to je drugima nepristupaÄno; s druge strane, on vidi neodreÄenije od drugih jer sluti i ono Å”to je drugima oÄigledno. Pesnikovo geslo i treba da bude ono Elijarovo `uprkos svakoj oÄiglednosti`. To je taj put do pesme: borba na Äinjenicama koje niÅ”ta ne kazuju, borba protiv Svete OÄiglednosti... ā PiÅ”uÄi o poeziji Alena Boskea, Äiji je uticaj na pesnika nesumnjiv, MiljkoviÄ je izrazio suÅ”tinu svog shvatanja pesniÅ”tva, i poezije uopÅ”te; da je āpoezija pobeda nad pesnikomā, da je, u stvari, ona autonomna i nezavisna od realnosti i da ,,nije imenovanje postojeÄih stvari koje nas okružuju, ona je stvaranjeā. U traganju za Äistom poezijom i moguÄnostima transpozicije stvarnosti u hram reÄi i simbola, po njemu ona ,,stvarnost pretvara u moguÄnostā, a pesnika vidi kao ,,žrtvuā svoje poezije. O tome dalje kaže da ,,Pesma i pesnik vrlo brzo zamene svoje uloge. Pesnik umesto da kaže biva kazan. Da bi zadržao svoje pravo na reÄi, pesnik je prinuÄen da postane objekat poezije. Umesto da pesnik piÅ”e poeziju, poezija piÅ”e pesnika.ā U svojim kritiÄkim napisima i ogledima o poeziji uopÅ”te i pesnicima, MiljkoviÄ je, po miÅ”ljenju mnogih kritiÄara, pisao o suÅ”tini i dilemama sopstvene poetike, tražio odgovore na pitanja koja su proizilazila iz biÄa njegove pesme, želeÄi na odreÄen naÄin āda se stavi na mesto odakle bi mogao da posmatra sopstvenu poeziju nepristrasnije, kao svoj sopstveni kritiÄar, kao pesniÄki dvojnik koji bi mu osvetljavao put u tamiā. āÄovek zagledan u svet ima pred sobom dve alternative: da oseti svoju niÅ”tavnost ili da se divi. Divljenje nas izjednaÄuje sa onim Äime se divimo. Poeziju sam poÄeo da piÅ”em iz straha...ā Njegove pesme su bile hermetiÄne pesme, a on je o njima govorio: āOno Å”to ne možemo da izrazimo, sve se viÅ”e udaljava, ali i gubi pri tom svoj prvobitni smisao neizrecivog i postaje neÅ”to Å”to se može razumeti, mada samo pod pretpostavkom, kao iznutra sažeto, neprilagoÄeno bilo Äemu spolja. Tako nastaje hermetiÄna pesma. Tamo gde prestaje, istinski zapoÄinje. To je tamo gde poÄinje zaborav ili zaboravljeno seÄanje kako bi rekao Sipervjel. I njen sadržaj je svet, jedinstven i nikad drugi svet, ni kada duh izneveri oholoÅ”Äu i podelama. Ali sve svoje skoraÅ”nje hermetiÄna pesma preuredi iznutra snagom zaborava, spajajuÄi razliÄito, razdvajajuÄi jedno.ā Za MiljkoviÄa je simbol bio āinkarnacija stvarnosti, kondenzovanje stvarnosti u prostoru i vremenu u ono Å”to je esencijalno i bitno.ā Sa druge strane, nadrealistiÄka naÄela su mu poslužila da otkrije i dosegne onostrano, da otkrije podsvest, san, i da od iracionalnih izvora biÄa otkrije novu realnost. āNejasnost je njena prednost, a ne nedostatak.ā Težio je nadrealistiÄkom oslobaÄanju Äoveka kroz prizmu simbola, do potpunog prožimanja stvarnosti i suÅ”tinskog izraza. U ovoj sintezi nastajali su stihovi koji su zraÄili magijskom lepotom i dubinom i koji su Äesto izmicali dekodiranju. Jedan od najzanimljivijih i znaÄajnijih ciklusa u zbirci Uzalud je budim je drugi po redu ciklus Sedam mrtvih pesnika. Branko je u ovom ciklusu posvetio po jednu pesmu pesnicima koje je verovatno najviÅ”e cenio jer su mu veoma sliÄni po tematici i motivima u svojim pesmama. To su: Branko RadiÄeviÄ, Petar PetroviÄ NjegoÅ”, Laza KostiÄ, Vladislav PetkoviÄ Dis, Tin UjeviÄ, MomÄilo NastasijeviÄ i pesnik Goran, Brankov prijatelj. Ostali rad Uporedo sa pesniÄkim radom, MiljkoviÄevo stvaralaÅ”tvo obuhvata intenzivnu kritiÄko-esejistiÄku delatnost, objavljivanjem oko Å”ezdesetak priloga u listovima i Äasopisima Å”irom Jugoslavije u periodu od 1955. do 1961. god. Prvu kritiku (prikaz) objavio je 1955. god. u beogradskom listu Vidici, povodom zbirke pesama Velimira LukiÄa, Leto. SagledavajuÄi njegov kritiÄarski opus, može se sa pravom reÄi da je MiljkoviÄ bio svojevrsni hroniÄar književnih zbivanja na jugoslovenskom prostoru; nema praktiÄno nijednog znaÄajnijeg imena savremene jugoslovenske (i srpske) poezije o kojima nije pisao. Nesumnjivo je da je svojim kritiÄarskim tekstovima i prikazima znatno doprineo predstavljanju tzv. druge posleratne generacije pesnika, kojoj je i sam pripadao. Branko MiljkoviÄ ili Orfejev dvojnik Za pesnike simbolistiÄke orijentacije, pesnike koji nastoje da āsve zamene reÄimaā posebno je važna sloboda u kombinovanju reÄi. TragajuÄi za tom slobodom, Branko MiljkoviÄ se posebno u pesmama Poreklo nade, približio pojedinim elementima nadrealistiÄke poetike. Za njega su posebno bili izazovni oni elementi nadrealistiÄke poetike koji su insistirali na udaljavanju od realnih stvari i pojava, na ulozi sna i nesvesnog. Mada nema sumnje, za MiljkoviÄa su najizazovniji bili pokuÅ”aji nadrealista da izgrade jednu takvu tehniku gradnje verbalne jave koju je on gotovo divinizovao u pesmi Kritika metafore. MiljkoviÄ je prihvatio i jedan groteskno-humorni ton (tako važan za nadrealiste) da bi mogao da relativizuje ono stanoviÅ”te koje dominira u pesmama sadržanim u knjizi Vatra ili niÅ”ta. Jednostavno reÄeno, stavljajuÄi pesniku zadatak da u jeziku izgradi posebnu realnost, paralelni svet, Branko MiljkoviÄ je samu pesmu i njenu egzistenciju uÄinio paralelnom sa egzistencijom samog pesnika... Nagrade Oktobarska nagrada Beograda, 1960, za zbirku Vatra i niÅ”ta. NasleÄe Film o Branku MiljkoviÄu Vatra i niÅ”ta (igrano-dokumentarni film, NiÅ”, 1995, proizvodnja: ŠŠ Krug, uz materijalnu podrÅ”ku Ministarstva kulture Republike Srbije i SkupÅ”tine grada NiÅ”a, scenario i režija: Marislav RadisavljeviÄ, direktor fotografije filma: Ivan ZdravkoviÄ, snimatelj: Darko KoviÄ, scenograf: Boris ÄerÅ”kov, kostimograf: Jelka AÅ”anin, kompozitor: Blagoje RadojeviÄ, slikar dekora: Perica Donkov, glumci: Goran Milev, SlaÄana VlajoviÄ. Postoji i dokumentarni film o Branku MiljkoviÄu, pod imenom Princ Poezije. Film je snimljen u NiÅ”u i Beogradu, uz obilnu muzejsku graÄu, a Miki StamenkoviÄ je uspeo da preko svojih prijatelja iz Zagreba obezbedi potrebnu dokumentaciju. Snimatelj filma je Jovica KrstiÄ, montažer Miljan ÄuroviÄ, stihove u filmu govori Predrag Ejdus, tekst Äita Žarko ObraÄeviÄ, a muziku je napisao Žarko StankoviÄ. Spomen soba Branka MiljkoviÄa U porodiÄnoj kuÄi u Beogradu, u pesnikovoj sobi, 12. februara 1962. god, na prvu godiÅ”njicu njegove smrti, otvorena je MiljkoviÄeva spomen-soba u autentiÄnom ambijentu, gde je bila izložena njegova zaostavÅ”tina: nameÅ”taj, liÄni predmeti, rukopisi, prepiska, fotografije, biblioteka...24 (kat. br. 100) Roditelji, i posebno, brat DragiÅ”a, brižljivo su saÄuvali sve Å”to se zateklo u kuÄi od pesnikove ostavÅ”tine.25 U Knjizi utisaka povodom predaje zaostavÅ”tine i otvaranja Spomen-sobe u niÅ”kom Muzeju 1971. god, porodica MiljkoviÄ je zapisala: āDrage NiÅ”lije, Branko nije stigao da vam se vrati, ali se vratilo njegovo delo i radna soba. Äuvajte i jedno i drugo, jer je od danas to vaÅ”e (majka Marija, otac Gligorije, brat DragiÅ”a MiljkoviÄ; 11. 2. 1971)ā Književno-memorijalna postavka Stevan Sremac i Branko MiljkoviÄ. Povodom desetogodiÅ”njice smrti, pesnikovi roditelji Marija i Gligorije, 1971. god. ustupaju deo zaostavÅ”tine svoga sina gradu NiÅ”u, odnosno Narodnom muzeju, uz svesrdno posredovanje predstavnika grada, Muzeja i poslenika iz kulturnog života. Osnovna namera bila je da se ustupanjem, prenosom i kasnijom muzejskom ekspozicijom fonda saÄuva trajno uspomena na velikog pesnika, koji je duhovno i stvaralaÄki stasao u svom rodnom gradu NiÅ”u. Na dvadesetogodiÅ”njicu pesnikove smrti 1981. god, njegovi roditelji poklanjaju Narodnom muzeju pesnikovu sobu iz beogradske kuÄe (sobe), jedan broj liÄnih predmeta i prva izdanja pesnikovih zbirki pesama (Uzalud je budim i Vatra i niÅ”ta). Narodni muzej u NiÅ”u Äuva celokupnu zaostavÅ”tinu pesnika Branka MiljkoviÄa. Formiran je i fond istoimene muzejske zbirke. Godine 1971, povodom desetogodiÅ”njice pesnikove smrti, njegovi roditelji, Marija i Gligorije i brat DragiÅ”a, poklonili su muzeju u NiÅ”u saÄuvanu zaostavÅ”tinu: liÄne predmete, odeÄu, dokumenta, fotografije, rukopise, nameÅ”taj iz roditeljske kuÄe u NiÅ”u i Beogradu, prepisku, liÄnu biblioteku sa oko 400 knjiga i Äasopisa i bogatu hemeroteku sa iseÄcima pesnikovih objavljenih radova i drugih tekstova iz novina i Äasopisa. ZaostavÅ”tini pripada 1649 predmeta. Povodom 50 godina od smrti Branka MiljkoviÄa 2011. godine organizovana je velika izložba njegovih liÄnih stvari koju je posetilo oko 9 hiljada ljudi u NiÅ”u i Beogradu. Tom prilikom je planirano da se do 2014. izdaju njegova sabrana dela. Sabrana dela bi imala 12 knjiga, ali njihovo izdavanje nije realizovano u planiranom roku. Spomen soba Branka MiljkoviÄa kao deo izložbe u Sinagogi u NiÅ”u u povodu obeležavanja 50. godiÅ”njice od njegove smrt (29. septembar 2011) O životu i tragiÄnoj smrti Branka MiljkoviÄa Dejan StojiljkoviÄ je napisao roman āZvezda nad prazninomā. Dela Sabrana dela Branka MiljkoviÄa Na osnovu Protokola o izdavanju sabranih dela Branka MiljkoviÄa, iz 2015. godine, Äiji su potpisnici Filozofski fakultet iz NiÅ”a, NiÅ”ki kulturni centar, Narodna biblioteka i Narodni muzej iz NiÅ”a, konaÄno su se stekli uslovi (jer su obezbeÄena materijalna sredstva iz budžeta Grada NiÅ”a), da se krene u realizaciju projekta koji je trebalo da bude zapoÄet do kraja 2014. Prema navedenom Protokolu, do kraja 2015. godine biÄe Å”tampani prvi tomovi sabranih dela Branka MiljkoviÄa (1934ā1961), dok bi Äitav projekat, od 6 knjiga, zavrÅ”en krajem 2018. godine. Knjige pesama Za života je objavio pet knjiga pesama: Uzalud je budim (Mlado pokolenje, Beograd, 1957), SmrÄu protiv smrti (zbirka patriotskih pesama u koautorstvu sa Blažom Å ÄepanoviÄem, Mlado pokolenje, Beograd, 1959), Poreklo nade (Lykos, Zagreb, 1960), Vatra i niÅ”ta (Prosveta, Beograd, 1960). Za zbirku pesama Vatra i niÅ”ta dobio je 1960. god. prestižnu Oktobarsku nagradu grada Beograda za književnost. U izdanju āZadužbine Rasā izaÅ”la je njegova poslednja knjiga Krv koja svetli (1961), bibliofilsko izdanje odabranih pesama patriotske poezije iz knjige. Uzalud je budim, Beograd, 1957, SmrÄu protiv smrti, (Zajedno sa Blažom Å ÄepanoviÄem), Beograd, 1959. Vatra i niÅ”ta, Beograd, 1960, Poreklo nade, Zagreb, 1960, Krv koja svetli, Beograd, 1961. Prevod Osip MandeljtÅ”ajm: Å um vremena, (zajedno sa Milicom NikoliÄ) Knjige kritika o MiljkoviÄu i njegovom životu Petar DžadžiÄ, Branko MiljkoviÄ ili neukrotiva reÄ, Beograd 1965; KritiÄari o Branku MiljkoviÄu, zbornik radova (prir. Sava PenÄiÄ), NiÅ” 1973; Branko MiljkoviÄ u seÄanju savremenika, zbornik (prir. Vidosav PetroviÄ), NiÅ” 1973; Vidosav PetroviÄ, Pesnikov uzlet ā SeÄanja na Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 1988; Miodrag PetroviÄ, PesniÄki svet Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 1991; Knjige kritika o MiljkoviÄu i njegovom životu. Poezija i poetika Branka MiljkoviÄa, zbornik radova (ured. Novica PetkoviÄ), Beograd 1996; Branko MiljkoviÄ i savremena srpska poezija, zbornik radova (ured. Radivoje MikiÄ), Gadžin Han/Beograd, 1997; Radivoje M. PetkoviÄ, Branko MiljkoviÄ ā Å”kolski dani, NiÅ” 1999; Radivoje MikiÄ, Orfejev dvojnik ā o poeziji i poetici Branka MiljkoviÄa, Beograd 2002; Radovan PopoviÄ, Princ pesnika, životopis Branka MiljkoviÄa, NiÅ” 2002; Kosta DimitrijeviÄ, Ubijeni pesnik, roman o Branku MiljkoviÄu, Beograd 2002; Kosta LozaniÄ, Slike iz života MiljkoviÄa, (Roman o Branku MiljkoviÄu u 77 slika), Obrenovac 2003; Poezija Branka MiljkoviÄa ā nova tumaÄenja, Zbornik (prir. Radivoje MikiÄ), NiÅ” 2003; Gojko M. TeÅ”iÄ, Bio-bibliografija Branka MiljkoviÄa i radova o njemu (1951ā1973), IāII, Književna istorija (Beograd), VII/ 25 i 26, (1974): 151ā197, 343ā396; Tematski broj Äasopisa āGradinaā posveÄen Branku MiljkoviÄu i Nagradi Branko MiljkoviÄ, Gradina, NiÅ”, Nova serija broj 4/2004, 2004. Dragica S. IvanoviÄ, OsveÅ”Äeni zaborav: imanentna poetika Branka MiljkoviÄa, Narodna biblioteka āStefan PrvovenÄaniā, Kraljevo, 2010; Nedeljko BogdanoviÄ, ReÄ i pesma (āUtva zlatokrilaā Branka MiljkoviÄa), 2011; Marija JeftimijeviÄ MihajloviÄ, MiljkoviÄ izmeÄu poezije i mita, Institut za srpsku kulturu PriÅ”tina/LeposaviÄ, LeposaviÄ, 2012; Ljubisav StanojeviÄ (1927 - 2005): Poezija i poetika Branka MiljkoviÄa ā orfejski iskaz i poetska sublimacija neizrecivog (doktorska disertacija, rukopis, 1973) Branko MiljkoviÄ, prepiska, dokumenti, posvete, priredio Jovan MladenoviÄ, N KC