Filteri
close
Tip rezultata
Svi rezultati uključeni
keyboard_arrow_down
Kategorija
Sve kategorije
keyboard_arrow_down
Od
RSD
Do
RSD
Sortiraj po
keyboard_arrow_down
Objavljeno u proteklih
keyboard_arrow_down
Sajtovi uključeni u pretragu
Svi sajtovi uključeni
keyboard_arrow_down

Pratite promene cene putem maila

  • Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
101-125 od 149 rezultata

Broj oglasa

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream
101-125 od 149 rezultata

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream

ReΕΎim promene aktivan!

Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje

Aktivni filteri

  • Tag

    Knjige
  • Tag

    Udžbenici i lektire
  • Cena

    800 din - 1,499 din

ORBITA 4 RUSKI ZAVOD 8 RAZRED KOMPLET UDZBENIK I RADNA SVESKA NOVO STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 8 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=1989&fv=94121 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje

PrikaΕΎi sve...
999RSD
forward
forward
Detaljnije

WIR NEU 4 KLET KOMPLET UDZBENIK FIZICKI VRLO DOBAR RADNA SVESKA KAO NOVA STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 8 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=1989&fv=94121 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje

PrikaΕΎi sve...
1,099RSD
forward
forward
Detaljnije

* HEMIJA 8 BIGZ KOMPLET UDZBENIK I RADNA SVESKA KAO NOVI STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 8 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=1989&fv=94121 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

PrikaΕΎi sve...
999RSD
forward
forward
Detaljnije

ET TOI ? KLET KOMPLET FRANCUSKI A1.2 UDZBENIK RADNA SVESKA CD KAO NOVO STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 6 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=1989&fv=94113 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje

PrikaΕΎi sve...
1,199RSD
forward
forward
Detaljnije

LE MONDE DE LEA ET LUCAS 1 FRANCUSKI 5 RAZRED KOMPLET UDZBENIK I RADNA SVESKA KAO NOVO NEPOPUNJAVANO STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 5 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=12&fv=94109 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje

PrikaΕΎi sve...
999RSD
forward
forward
Detaljnije

WIDER WORLD 1 KOMPLET UDZBENIK + RADNA SVESKA FIZICKI UNUTRA VRLO DOBRI POPUNJAVANO PO 10 STRANICA OBICNOM, DVE HEMIJSKOM STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 5 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=12&fv=94109 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje

PrikaΕΎi sve...
999RSD
forward
forward
Detaljnije

Radni listovi Kreatinog centra iz srpskog za drugi razred osnovne Ε‘kole. ZbirkΠ° rΠ°dnih listovΠ° iz jezikΠ° i knjiΕΎevnosti kojΠ° učenicimΠ° drugog rΠ°zredΠ° pomΠ°ΕΎe dΠ° čitΠ°njem rΠ°zličitih tekstovΠ° i reΕ‘Π°vΠ°njem zΠ°dΠ°tΠ°kΠ° ovlΠ°dΠ°ju veΕ‘tinom koriΕ‘Δ‡enjΠ° rΠ°zličitih strΠ°tegijΠ° u osvΠ°jΠ°nju novih znΠ°njΠ° iz jezikΠ° i tumаčenju slojevΠ° tekstΠ°. ZbirkΠ° je koncipirΠ°nΠ° tΠ°ko dΠ° svΠ°ki učenik moΕΎe dΠ° nΠ°preduje, Π°li i dΠ° se vrΠ°Δ‡Π° teΕΎim zΠ°dΠ°cimΠ°, veΔ‡ premΠ° interesovΠ°njimΠ° i moguΔ‡nostimΠ° u odreΔ‘enom trenutku.

PrikaΕΎi sve...
800RSD
forward
forward
Detaljnije

RadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ‡ / SlaΔ‘ana BojkoviΔ‡Miloje PrΕ‘iΔ‡ / BoΕΎidar JovoviΔ‡Oficiri u visokom Ε‘kolstvu Srbije 1804 - 1918Tvrdi povezRadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ‡ je roΔ‘en 22. novembra 1949. godine u Istoku (Metohija). Osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘io je u mestu roΔ‘enja, a studije istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1974). Za diplomski rad "Srbija u revoluciji 1848. godine" dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda za stručne radove studenata. Od 1975. godine radi na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Na odsluΕΎenju vojnog roka bio je 1976-1977. godine. Magistrirao je 1978. godine na temi "NamesniΕ‘tvo prve vlade kneza Mihaila (1839-1840)". Doktorsku disertaciju "KneΕΎevina Srbija (1830-1839)" odbranio je 1984. godine. Izabran je u zvanje docenta 1985, vanrednog profesora 1990, a redovnog 1996. godine. Profesor je na Katedri za Nacionalnu istoriju u Novom veku.Bio je predsednik DruΕ‘tva istoričara Srbije, bio je, i sada je član redakcija nekoliko istorijskih časopisa (Istorijski glasnik, Istorijski časopis, Viminacium, Glasnik meΔ‘uopΕ‘tinskog istorijskog arhiva Valjeva),zatim Odbora za proučavanje Srpske revolucije i Odbora za 19. vek SANU i urednik je biblioteke "Srpski memoari" u SKZ.RadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ‡ bavi se istorijom srpskog naroda u 19. i 20. veku. Njegova bibliografija broji četiristo bibliografskih jedinica, od toga 26 posebnih izdanja:Srbija i oslobodilački pokreti na Balkanu 1856-1878. Knjiga I, (1856-1866), Beograd, SANU , 1983, 652 (priredio sa Vasilijem KrestiΔ‡em);KneΕΎevina Srbija (1830-1839),Beograd, SANU, 1986, XV + 508;Licej (1838-1863). Zbornik dokumenata, Beograd, Univerzitet u Beogradu-Savremena administracija 1988, 713;Vuk KaradΕΎiΔ‡ o Srpskoj revoluciji, Beograd, Gornji Milanovac, KnjiΕΎevne novine-Dečije novine, 1990, 271;Alimpije VasiljeviΔ‡, Moje uspomene, Beograd, SKZ, 1990, 229, priredio, napisao predgovor (str. 19-38) i napomene;Programi i statuti srpskih političkih stranaka do 1918, Beograd, KnjiΕΎevne novine, 1991, 514 (sa Vasilijem KrestiΔ‡em);Tumačenja Srpske revolucije u istoriografiji 19. i 20. veka, Beograd, SKZ, 1992, 132;VoΕΎd KaraΔ‘orΔ‘e 1-2, Smederevska Palanka, Beograd, Invest-Eksport, NIU Vojska-Dečje novine, 1993, 304; 1995, 317 (drugo dopunjeno izdanje - Beograd 2000, 313, 315);Knjiga o Načertaniju. Nacionalni i drΕΎavni program KneΕΎevine Srbije (1844), Beograd, BIGZ, 1993, 182;Srbija 19. veka. Izborni radovi 1-2, NIU "Vojska", Beograd 1994, 1998, 417, 435;Milan ObrenoviΔ‡, vojvoda, komandant i savetnik Rudničke nahije, Gornji Milanovac 1995, 174;Rudnička nahija (1816-1839), Zbornik dokumenata KnjaΕΎeske kancelarije, Gornji Milanovac 1995, 389 (sa Anom SamardΕΎiΔ‡);Prvo namesniΕ‘tvo (1839-1840), Beograd, Prosveta 1995, 179;VoΕΎd KaraΔ‘orΔ‘e za Ε‘kolu i dom (napisao i priredio), Vajat, Beograd 1996, 112;Aleksa SimiΔ‡, SeΔ‡anja na knjaza MiloΕ‘a, Kragujevac, Gornji Milanovac, "KaleniΔ‡", Dečje novine, 1997 192;Kneginja Ljubica, Gornji Milanovac, Dečje novine 1997, 205;ObrenoviΔ‡i i njihov rodoslov, Gornji Milanovac, SO Gornji Milanovac i Muzej Rudničko-takovskog kraja, 1998, 33;The Obrenovics and their Genealogy, Gornji Milanovac 1998, 33;Pranjani u drΕΎavnim popisnim knjigama (1820-1867), Gornji Milanovac 1998, 196 (predgovor napisao i priredio za Ε‘tampu):Atanasko MihailoviΔ‡, crnogorski knez, sudija i deputat, Gornji Milanovac, Muzej Rudničko-takovskog kraja 2000, 111;Ljubavi srpskih vladara i političara, Zograf, NiΕ‘ 2000, 233 (četiri izdanja);Istorija srpske drΕΎavnosti, knj. II. Srbija i Crna Gora - novovekovne srpske drΕΎave, SANU, ogranak u Novom Sadu, Beseda - Bačka eparhija, DruΕ‘tvo istoričara JuΕΎnobačkog i Sremskog okruga, Novi Sad 2001, 408;KaraΔ‘orΔ‘eviΔ‡i, Fondacija KariΔ‡, Narodna knjiga, Beograd 2001, 167;Srpske dinastije (u prilogu: Rodoslovi srpskih dinastija),Platoneum, Novi Sad 2002, 178, 58 (koautor Andrija VeselinoviΔ‡);Detinci, materice, oci. Radna sveska iz istorije za VII razred osnovne Ε‘kole, Platoneum, Novi Sad 2002, 119;Identitet Srba. Radna sveska iz istorije za III razred gimnazije, Platoneum, Novi Sad 2002, 136.Obradio je Istoriju Kragujevačke gimnazije od 1833. do 1918. godine u "Spomenici Kragujevačke gimnazije", Kragujevac 1989. Sa Radetom MihaljčiΔ‡em priredio je za Ε‘tampu, izvrΕ‘io redakturu i napisao predgovor za Istoriju Srba Vladimira Δ†oroviΔ‡a I-III, Beograd 1989 (Ε‘est izdanja). Jedan od autora knjige Polutučeskue i kulturn?e otnoΕ‘eni? Rossuu s ?oslavnskumu zeml?mu v pervoΓΊ tretu XIX veka. Dokument?, Moskva, "Nauka" 1997, 383 (Sostaviteli: E.P. Kudr?vceva, G.A. Kuznecova, R.L?Ε‘ič, K.K. Mironova, N.I. Plotnikova, V.M.Hevrolina, N.I.Hitrova); Istorija srpske kulture, Beograd, 1995, viΕ‘e izdanja sa prevodima na engleski i čeΕ‘ki) i Oficiri u visokom Ε‘kolstvu Srbije 1804-1918, Beograd 2000.Sa svojim postdiplomcima i doktorantima osnovao je "UdruΕΎenje za proučavanje srpske povesnice" i publikovao je knjige:Srpske političke generacije (1788-1918), Beograd 1998; Pero i povest. Srpsko druΕ‘tvo u seΔ‡anjima, Beograd 1999 i Pismo, Beograd 2001.Za prvi tom knjige VoΕΎd KaraΔ‘orΔ‘e dobio je Nagradu za nauku Vukove zaduΕΎbine (1993), a za Knjigu o Načertaniju Oktobarsku nagradu grada Beograda (1994).2004. dobitnik je nagrade "Vladimir ĐorΔ‘eviΔ‡" za knjigu godine "VoΕΎd KaraΔ‘orΔ‘e".7/3

PrikaΕΎi sve...
1,399RSD
forward
forward
Detaljnije

RadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ‡ / SlaΔ‘ana BojkoviΔ‡Miloje PrΕ‘iΔ‡ / BoΕΎidar JovoviΔ‡Oficiri u visokom Ε‘kolstvu Srbije 1804 - 1918Tvrdi povezRadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ‡ je roΔ‘en 22. novembra 1949. godine u Istoku (Metohija). Osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘io je u mestu roΔ‘enja, a studije istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1974). Za diplomski rad "Srbija u revoluciji 1848. godine" dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda za stručne radove studenata. Od 1975. godine radi na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Na odsluΕΎenju vojnog roka bio je 1976-1977. godine. Magistrirao je 1978. godine na temi "NamesniΕ‘tvo prve vlade kneza Mihaila (1839-1840)". Doktorsku disertaciju "KneΕΎevina Srbija (1830-1839)" odbranio je 1984. godine. Izabran je u zvanje docenta 1985, vanrednog profesora 1990, a redovnog 1996. godine. Profesor je na Katedri za Nacionalnu istoriju u Novom veku.Bio je predsednik DruΕ‘tva istoričara Srbije, bio je, i sada je član redakcija nekoliko istorijskih časopisa (Istorijski glasnik, Istorijski časopis, Viminacium, Glasnik meΔ‘uopΕ‘tinskog istorijskog arhiva Valjeva),zatim Odbora za proučavanje Srpske revolucije i Odbora za 19. vek SANU i urednik je biblioteke "Srpski memoari" u SKZ.RadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ‡ bavi se istorijom srpskog naroda u 19. i 20. veku. Njegova bibliografija broji četiristo bibliografskih jedinica, od toga 26 posebnih izdanja:Srbija i oslobodilački pokreti na Balkanu 1856-1878. Knjiga I, (1856-1866), Beograd, SANU , 1983, 652 (priredio sa Vasilijem KrestiΔ‡em);KneΕΎevina Srbija (1830-1839),Beograd, SANU, 1986, XV + 508;Licej (1838-1863). Zbornik dokumenata, Beograd, Univerzitet u Beogradu-Savremena administracija 1988, 713;Vuk KaradΕΎiΔ‡ o Srpskoj revoluciji, Beograd, Gornji Milanovac, KnjiΕΎevne novine-Dečije novine, 1990, 271;Alimpije VasiljeviΔ‡, Moje uspomene, Beograd, SKZ, 1990, 229, priredio, napisao predgovor (str. 19-38) i napomene;Programi i statuti srpskih političkih stranaka do 1918, Beograd, KnjiΕΎevne novine, 1991, 514 (sa Vasilijem KrestiΔ‡em);Tumačenja Srpske revolucije u istoriografiji 19. i 20. veka, Beograd, SKZ, 1992, 132;VoΕΎd KaraΔ‘orΔ‘e 1-2, Smederevska Palanka, Beograd, Invest-Eksport, NIU Vojska-Dečje novine, 1993, 304; 1995, 317 (drugo dopunjeno izdanje - Beograd 2000, 313, 315);Knjiga o Načertaniju. Nacionalni i drΕΎavni program KneΕΎevine Srbije (1844), Beograd, BIGZ, 1993, 182;Srbija 19. veka. Izborni radovi 1-2, NIU "Vojska", Beograd 1994, 1998, 417, 435;Milan ObrenoviΔ‡, vojvoda, komandant i savetnik Rudničke nahije, Gornji Milanovac 1995, 174;Rudnička nahija (1816-1839), Zbornik dokumenata KnjaΕΎeske kancelarije, Gornji Milanovac 1995, 389 (sa Anom SamardΕΎiΔ‡);Prvo namesniΕ‘tvo (1839-1840), Beograd, Prosveta 1995, 179;VoΕΎd KaraΔ‘orΔ‘e za Ε‘kolu i dom (napisao i priredio), Vajat, Beograd 1996, 112;Aleksa SimiΔ‡, SeΔ‡anja na knjaza MiloΕ‘a, Kragujevac, Gornji Milanovac, "KaleniΔ‡", Dečje novine, 1997 192;Kneginja Ljubica, Gornji Milanovac, Dečje novine 1997, 205;ObrenoviΔ‡i i njihov rodoslov, Gornji Milanovac, SO Gornji Milanovac i Muzej Rudničko-takovskog kraja, 1998, 33;The Obrenovics and their Genealogy, Gornji Milanovac 1998, 33;Pranjani u drΕΎavnim popisnim knjigama (1820-1867), Gornji Milanovac 1998, 196 (predgovor napisao i priredio za Ε‘tampu):Atanasko MihailoviΔ‡, crnogorski knez, sudija i deputat, Gornji Milanovac, Muzej Rudničko-takovskog kraja 2000, 111;Ljubavi srpskih vladara i političara, Zograf, NiΕ‘ 2000, 233 (četiri izdanja);Istorija srpske drΕΎavnosti, knj. II. Srbija i Crna Gora - novovekovne srpske drΕΎave, SANU, ogranak u Novom Sadu, Beseda - Bačka eparhija, DruΕ‘tvo istoričara JuΕΎnobačkog i Sremskog okruga, Novi Sad 2001, 408;KaraΔ‘orΔ‘eviΔ‡i, Fondacija KariΔ‡, Narodna knjiga, Beograd 2001, 167;Srpske dinastije (u prilogu: Rodoslovi srpskih dinastija),Platoneum, Novi Sad 2002, 178, 58 (koautor Andrija VeselinoviΔ‡);Detinci, materice, oci. Radna sveska iz istorije za VII razred osnovne Ε‘kole, Platoneum, Novi Sad 2002, 119;Identitet Srba. Radna sveska iz istorije za III razred gimnazije, Platoneum, Novi Sad 2002, 136.Obradio je Istoriju Kragujevačke gimnazije od 1833. do 1918. godine u "Spomenici Kragujevačke gimnazije", Kragujevac 1989. Sa Radetom MihaljčiΔ‡em priredio je za Ε‘tampu, izvrΕ‘io redakturu i napisao predgovor za Istoriju Srba Vladimira Δ†oroviΔ‡a I-III, Beograd 1989 (Ε‘est izdanja). Jedan od autora knjige Polutučeskue i kulturn?e otnoΕ‘eni? Rossuu s ?oslavnskumu zeml?mu v pervoΓΊ tretu XIX veka. Dokument?, Moskva, "Nauka" 1997, 383 (Sostaviteli: E.P. Kudr?vceva, G.A. Kuznecova, R.L?Ε‘ič, K.K. Mironova, N.I. Plotnikova, V.M.Hevrolina, N.I.Hitrova); Istorija srpske kulture, Beograd, 1995, viΕ‘e izdanja sa prevodima na engleski i čeΕ‘ki) i Oficiri u visokom Ε‘kolstvu Srbije 1804-1918, Beograd 2000.Sa svojim postdiplomcima i doktorantima osnovao je "UdruΕΎenje za proučavanje srpske povesnice" i publikovao je knjige:Srpske političke generacije (1788-1918), Beograd 1998; Pero i povest. Srpsko druΕ‘tvo u seΔ‡anjima, Beograd 1999 i Pismo, Beograd 2001.Za prvi tom knjige VoΕΎd KaraΔ‘orΔ‘e dobio je Nagradu za nauku Vukove zaduΕΎbine (1993), a za Knjigu o Načertaniju Oktobarsku nagradu grada Beograda (1994).2004. dobitnik je nagrade "Vladimir ĐorΔ‘eviΔ‡" za knjigu godine "VoΕΎd KaraΔ‘orΔ‘e".7/3

PrikaΕΎi sve...
1,399RSD
forward
forward
Detaljnije

KnjiΕΎevna omladina Srbije, 1998. Bibliotečki primerak, ali nekoriΕ‘Δ‡en. Prva knjiga Slobodana VladuΕ‘iΔ‡a. SadrΕΎi: Predgovor (5-7); Katalog seΔ‡anja : Vladimir TasiΔ‡, Pseudologija fantastika, Matica srpska, 1995 (8-11); Idila saznavanja : SneΕΎana Ε½abiΔ‡, U jednom ΕΎivotu, KnjiΕΎevna omladina Srbije, 1996 (12-15); Razlikujem dakle diΕ‘em : Milovan MarčetiΔ‡, Ε½ivoti pesnika, Stubovi kulture, 1996 (16-19); Gusle od kutlače : Milica MiΔ‡iΔ‡ Dimovska, Poslednji zanosi MSS, Nolit, 1996 (20-23); NepodnoΕ‘ljiva teΕ‘koΔ‡a pastiΕ‘a : Aleksandar Gatalica, Mimikrije, Stubovi kulture, 1996 (24-27); Problem distance : Ljiljana JokiΔ‡ Kasper [tj. Kaspar], Četiri male ΕΎene, Stubovi kulture, 1996 (28-32); Junak o eseju : Marija IvaniΔ‡, Eseji o junaku, Radio B92, 1996 (33-36); Slutnja prostora : BoΕ‘ko KrstiΔ‡, KaΕ‘tel Beringer, samostalno izdanje, 1996 (37-40); Zadovoljstvo u pisanju : Vasa PavkoviΔ‡, Hipnotisan, Stubovi kulture, 1996 (41-45); Poetika priče, poetika istorije : David Albahari, Mamac, Stubovi kulture, 1996 (46-50); Bes koji nedostaje : Vladimir [tj. Vladan] MatijeviΔ‡, R. C. neminovno, (roman o slučaju) Rad, 1997 (51-55); Penasta AnΔ‘elija i koherencija : Vladimir ArsenijeviΔ‡, AnΔ‘ela, Stubovi kulture, 1997 (56-60); Zadovoljstvo konstrukcije : Vladimir TasiΔ‡, Radost brodolomnika, Svetovi, 1997 (61-65); ZavrΕ‘etak skriptocentričnog? : Dragan VelikiΔ‡, Danteov trg, Stubovi kulture, Beograd, 1997 (66-70); Mačoidni homo teoretikus : Igor MarojeviΔ‡, Obmana Boga, Stubovi kulture, 1997 (71-75); Znati i ne znati : Ljubica ArsiΔ‡, Zona sumraka, Stubovi kulture, 1997 (76-80); Priča protiv istorije : Goran PetroviΔ‡, Opsada crkve Svetog Spasa, Narodna knjiga, 1997 (81-85); Čovek: suziti i usmeriti : Ivan NegriΕ‘orac, AnΔ‘eli umiru, Stubovi kulture, 1998 (86-90); Modeli u nestajanju (91-98). Slobodan VladuΕ‘iΔ‡ (Subotica, 9. maj 1973) srpski je univerzitetski profesor, knjiΕΎevnik i esejista. Biografija Osnovnu Ε‘kolu (1980–1988) i srednju Ε‘kolu (1988–1992) zavrΕ‘io je u Subotici. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Odsek za srpsku knjiΕΎevnost i jezik (1993–1998). Godinu dana je proveo kao lektor za srpski jezik na Univerzitetu Adam Mickijevič u Poznanju. Magistrirao je 2005. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa temom β€žDezintegracija motiva mrtve drage u srpskoj poeziji HH vekaβ€œ, a doktorsku disertaciju pod naslovom β€žSlike evropskih metropola u prozi MiloΕ‘a Crnjanskogβ€œ odbranio 2008. Od oktobra 1998. do marta 1999. bio je urednik kritike u časopisu Reč. U toku 2001. godine bio je tri meseca honorarni urednik na Televiziji Subotica. Bio je urednik Letopisa Matice srpske (2013–2016). Osnovao je Centar za istraΕΎivanje i popularizaciju srpske knjiΕΎevnosti pri Odseku za srpsku knjiΕΎevnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kao i β€žBlogeramu”, kurs pisanja blogova za učenike 4. razreda srednjih Ε‘kola. Trenutno je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na Odseku za srpsku knjiΕΎevnost i jezik kao redovni profesor.[1] Uz akademsku karijeru aktivno neguje i spisateljsku. Član je knjiΕΎevne grupe P-70, zajedno sa Vladimirom KecmanoviΔ‡em, Nikolom MaloviΔ‡em, Dejanom StojiljkoviΔ‡em i Markom KrstiΔ‡em.[2] Publicistiku je objavljivao u NIN-u, Nedeljniku i Pečatu. β€ž Uzore nemam. Postoje pisci koje volim, koje čitam, o kojima razmiΕ‘ljam i o kojima piΕ‘em, ali to nisu uzori. To su moji prijatelji u proΕ‘losti. Ja sam trenutno ΕΎivi predstavnik naΕ‘eg druΕ‘tva, a kada to ne budem, nadam se da Δ‡e biti neko, pa da nas sve ponovo okupi u svojoj svesti. ” β€”β€ŠSlobodan VladuΕ‘iΔ‡, Slobodan VladuΕ‘iΔ‡: Verujem da je ovaj narod sposoban za velike juriΕ‘e (9. 11. 2018) Dela Periodika Prozom, prevodima, stručnim radovima i kritikom zastupljen je u listovima i časopisima: Reč (1996–2000), Pro Femina (1996, 1997), Polja (1996–1998, 2008, 2011), Sveske (1997, 1998), KnjiΕΎevna reč (1997), Letopis Matice srpske (1997–2004, 2006, 2011, 2013–2017), KnjiΕΎevna kritika (1998), KnjiΕΎevne novine (2000, 2001), Luča (2000), Severni bunker (2000, 2001, 2003), KnjiΕΎevni glasnik (2001), KnjiΕΎevni magazin (2001, 2012, 2013), Povelja (2001), Zlatna greda (2002, 2004, 2006, 2010–2012), KnjiΕΎevna istorija (2002, 2005), Gradina (2003), Koraci (2004, 2006), Politika (2004, 2005), NasleΔ‘e (2004, 2006, 2009, 2010), Stanje stvari (2005, 2006), KnjiΕΎevni list (2005), KnjiΕΎevnost (2005, 2008), Rukovet (2006), GodiΕ‘njak Filozofskog fakulteta (2007, 2009, 2010, 2012, 2016, 2017), RaskrΕ‘Δ‡a (2007), Kultura (2009, 2013), Anali Borislava PekiΔ‡a (2009), VsesvΡ–t (Ukrajina, 2009), Nova srpska politička misao (2009), Pravo & DruΕ‘tvo (2010), Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔ‡a (2010–2012), Nova Zora (2011), SocioloΕ‘ki pregled (2012), Oktoih (2013), NaΕ‘ trag (2013). KnjiΕΎevnoteorijska dela Degustacija strasti, eseji, KnjiΕΎevna omladina Srbije, Beograd 1998. COBISS.SR-ID - 161805063[mrtva veza] Na promaji: studije, eseji i kritike, Agora, Zrenjanin 2007. COBISS.SR-ID - 223394311[mrtva veza] Portret hermeneutičara u tranziciji, stručna monografija, Dnevnik, Novi Sad 2007. COBISS.SR-ID - 224084999[mrtva veza] Ko je ubio mrtvu dragu?, stručna monografija, SluΕΎbeni glasnik, Beograd 2009. COBISS.SR-ID - 168931340[mrtva veza] Crnjanski, Megalopolis, stručna monografija, SluΕΎbeni glasnik, Beograd 2011. COBISS.SR-ID - 186356748[mrtva veza] KnjiΕΎevnost i komentari: uputstvo za oruΕΎanu pobunu, eseji, SluΕΎbeni glasnik, Beograd 2017. COBISS.SR-ID - 247240460[mrtva veza] Zavet i megalopolis, eseji, Bitije, Beograd, 2020.[3] KnjiΕΎevnoumetnička dela Forward: krimikomedija, roman, Stubovi kulture, Beograd 2009. COBISS.SR-ID - 167705100[mrtva veza] Mi, izbrisani: video-igra, roman, Laguna, Beograd 2013. COBISS.SR-ID - 200621324[mrtva veza] Veliki juriΕ‘, roman, Laguna, Beograd 2018. COBISS.SR-ID - 267594508[mrtva veza] Omama, roman, Laguna, Beograd 2021. COBISS.SR-ID - 38233865[mrtva veza] Ostalo KoΕ‘arka to je Partizan: mit o KoΕ‘arkaΕ‘kom klubu Partizan, monografija (2016). Teniser, drama koja se izvodila u Narodnom pozoriΕ‘tu u Subotici.

PrikaΕΎi sve...
990RSD
forward
forward
Detaljnije

Odlicno Posveta Autor: Ljubomir SimoviΔ‡ Ε½anr: Drama Pismo: Δ†irilica Broj strana: 533 Povez: Mek Format: 20 cm Godina izdanja: 2021. UΕΎice sa vranama je kapilatlno delo pesnika i dramskog pisca Ljubomira SimoviΔ‡a. Ova knjiga u najkraΔ‡em je ΕΎanrovski opisana kao β€žhronika jednog grada koja je povremeno roman, ili roman koji je povremeno hronikaβ€œ. Svoju hroniku UΕΎica, istorijsku priču napisanu romansiranim stilom, SimoviΔ‡ počinje opisivanjem najstarijih tragova u peΔ‡inama oko grada, traga za najstarijim pomenima grada, istraΕΎujuΔ‡i razna dokumenta. BaveΔ‡i se ljudima koji su tu stoleΔ‡ima ΕΎiveli, sluΕΎeΔ‡i se njihovim pojmovima i jezikom, SimoviΔ‡ ovoj knjizi daje teΕΎinu dokumentarnog zapisa o jednom vremenu. Tu su i nezaboravne, duboko utisnute slike autorovog detinjstva u ovom gradu. UΕΎice i njegova okolina nisu jedine teme ovog romana. SimoviΔ‡ prati uΕΎičku vojsku gde god se ona nalazila braneΔ‡i otadΕΎbinu: na Javoru, Slivnici, Bregalnici, Ceru, albanskim gudurama, Krfu, Kajmakčalanu, Kadinjači, Bosni... NajviΕ‘e prostora SimoviΔ‡ posveΔ‡uje Drugom svetskom ratu, ne Ε‘tedeΔ‡i kritike Josipa Broza i lokalnih funkcionera. Istoriju UΕΎica autor zavrΕ‘ava onog trenutka kada UΕΎice prestane da postoji kao UΕΎice, i kada se na prilazima gradu pojave nove table sa natpisima `Titovo UΕΎice`. Sam autor nazvao je svoj roman β€žpričom o gradu koja hoΔ‡e da bude priča o naroduβ€œ. Π‰ΡƒΠ±ΠΎΠΌΠΈΡ€ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ› (Π£ΠΆΠΈΡ†Π΅, 2. Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ€ 1935) српски јС књиТСвник, ΠΏΡ€Π΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°Ρ† ΠΈ Ρ€Π΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½ БрпскС акадСмијС Π½Π°ΡƒΠΊΠ° ΠΈ умСтности. Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π°[ΡƒΡ€Π΅Π΄ΠΈ | ΡƒΡ€Π΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ€] Π‰ΡƒΠ±ΠΎΠΌΠΈΡ€ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ› ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΠΈΡΡƒΡ˜Π΅ књигС Π·Π° Адлигат Π ΠΎΡ’Π΅Π½ јС ΠΎΠ΄ ΠΎΡ†Π° Π”Ρ€Π°Π³ΠΈΡˆΠ΅, ΠΎΠ±ΡƒΡ›Π°Ρ€Π° ΠΈ мајкС РадојкС, ΠΈΠ· ΡΠ°Ρ€Π°Ρ˜Π΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Π΅ Π¦Π²ΠΈΡ˜ΠΈΡ›. ΠžΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρƒ ΡˆΠΊΠΎΠ»Ρƒ, Π½ΠΈΠΆΠ΅ Ρ€Π°Π·Ρ€Π΅Π΄Π΅ гимназијС ΠΈ учитСљску ΡˆΠΊΠΎΠ»Ρƒ Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠΈΠΎ јС Ρƒ Π£ΠΆΠΈΡ†Ρƒ. Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1962. Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡ€Π°ΠΎ јС Π½Π° Ѐилолошком Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Ρƒ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ, Π½Π° Π³Ρ€ΡƒΠΏΠΈ Π·Π° ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Ρƒ Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ ΠΈ српскохрватски јСзик.[1] Као студСнт Π±ΠΈΠΎ јС Ρ‡Π»Π°Π½ Ρ€Π΅Π΄Π°ΠΊΡ†ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Π½ΠΈ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ студСнтског књиТСвног листа β€œΠ’ΠΈΠ΄ΠΈΡ†ΠΈβ€. ПишС пСсмС, Π΄Ρ€Π°ΠΌΠ΅, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½Π΅, СсСјС, књиТСвнС ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ΅. ΠŸΡ€Π΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈ са ΠΈΡ‚Π°Π»ΠΈΡ˜Π°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ руског јСзика. ΠŸΡ€Π²Ρƒ пСсму ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ β€žΠˆΡƒΡ‚Ρ€ΠΎβ€ објавио јС, ΠΊΠ°ΠΎ ΡƒΡ‡Π΅Π½ΠΈΠΊ УчитСљскС школС, Ρƒ β€œΠ£Ρ‡ΠΈΡ‚Π΅Ρ™ΡΠΊΠΎΡ˜ искри” (1951). Наставио јС Π΄Π° ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ Ρƒ β€œΠ’Π΅ΡΡ‚ΠΈΠΌΠ°β€, β€œΠœΠ»Π°Π΄ΠΎΡ˜ култури”, β€œΠžΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΈβ€, β€œΠ‘Ρ‚ΡƒΠ΄Π΅Π½Ρ‚Ρƒβ€, β€œΠ›Π΅Ρ‚ΠΎΠΏΠΈΡΡƒ ΠœΠ°Ρ‚ΠΈΡ†Π΅ српскС”, β€œΠœΠ΅Ρ’Π°Ρ˜Ρƒβ€, β€œΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ†ΠΈβ€, β€œΠΠΈΠ½Ρƒβ€ ΠΈ Π΄Ρ€ΡƒΠ³ΠΈΠΌ листовима ΠΈ часописима. ΠšΡ€Π°Ρ˜Π΅ΠΌ пСдСсСтих Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ јС Ρ…ΠΎΠ½ΠΎΡ€Π°Ρ€Π½ΠΎ Ρƒ Омладинском ΠΏΡ€ΠΎΠ³Ρ€Π°ΠΌΡƒ Π Π°Π΄ΠΈΠΎ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π°. Π¦Π΅ΠΎ Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈ Π²Π΅ΠΊ ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅ΠΎ јС ΠΊΠ°ΠΎ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π£ΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ Ρ€Π΅Π΄Π°ΠΊΡ†ΠΈΡ˜Π΅ ΠŸΡ€Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡ€ΠΎΠ³Ρ€Π°ΠΌΠ° Π Π°Π΄ΠΈΠΎ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π°. Π˜Π½ΡΠΏΠΈΡ€Π°Ρ†ΠΈΡ˜Ρƒ Π·Π° ΠΏΡ€Π²Π΅ пСсничкС Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ јС Ρƒ Π£ΠΆΠΈΡ†Ρƒ ΠΈ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΌΠ΅Π½Ρ‚Π°Π»ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Ρƒ Π£ΠΆΠΈΡ‡Π°Π½Π° ΠΈ ΡšΠΈΡ…ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Ρ€Π°Π·Π²ΠΈΡ˜Π΅Π½ΠΎΠΌ смислу Π·Π° Ρ…ΡƒΠΌΠΎΡ€ ΠΈ ΠΎΡΠ΅Ρ›Π°ΡšΠ΅ јСзика. Π”Ρ€Π°ΠΌΠ΅ су, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ пСсмС, тСматски Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅ Π·Π° Π·Π°Π²ΠΈΡ‡Π°Ρ˜Π½ΠΎ Π£ΠΆΠΈΡ†Π΅, ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΡƒ ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ ΠΈ Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Ρƒ. ЊСговС пСсмС ΠΈ Π΄Ρ€Π°ΠΌΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ сС Ρƒ свим Π°Π½Ρ‚ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Π°ΠΌΠ° српског ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡˆΡ‚Π²Π° ΠΈ Π΄Ρ€Π°ΠΌΠ΅. Π”Π΅Π»Π° су ΠΌΡƒ ΠΏΡ€Π΅Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π° Π½Π° Π³ΠΎΡ‚ΠΎΠ²ΠΎ свС СвропскС јСзикС Π° Π΄Ρ€Π°ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ’Π΅Π½Π΅ Ρƒ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚ΠΈΠΌΠ° ΡˆΠΈΡ€ΠΎΠΌ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ свСтским сцСнама: Π€Ρ€Π°Π½Ρ†ΡƒΡΠΊΠΎΡ˜, ΠœΠ°Ρ’Π°Ρ€ΡΠΊΠΎΡ˜, Π‘ΡƒΠ³Π°Ρ€ΡΠΊΠΎΡ˜, ΠœΠ΅ΠΊΡΠΈΠΊΡƒ, ЧСшкој, ΠΠ΅ΠΌΠ°Ρ‡ΠΊΠΎΡ˜, Π ΡƒΡΠΈΡ˜ΠΈ, Π¨Π²Π°Ρ˜Ρ†Π°Ρ€ΡΠΊΠΎΡ˜, ΠŸΠΎΡ™ΡΠΊΠΎΡ˜, Π‘Π΅Π»Π³ΠΈΡ˜ΠΈ, Канади, ΠœΠ°Ρ€ΠΎΠΊΡƒ ΠΈ Π΄Ρ€. ΠŸΠ΅Ρ‚Π½Π°Π΅ΡΡ‚ΠΎΠ³ Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Ρ€Π° 1988. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ› јС ΠΈΠ·Π°Π±Ρ€Π°Π½ Π·Π° дописног, Π° 27. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° Ρ€Π΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ Ρ‡Π»Π°Π½Π° БрпскС акадСмијС Π½Π°ΡƒΠΊΠ° ΠΈ умСтности.[1] Π Π΅Ρ†Π΅ΠΏΡ†ΠΈΡ˜Π°[ΡƒΡ€Π΅Π΄ΠΈ | ΡƒΡ€Π΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ€] ΠœΠΈΠΎΠ΄Ρ€Π°Π³ ΠŸΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ› јС Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ лирског пСсника, који сС β€žΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Ρ†ΠΈΠ·Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅, ΠΎΡ‚Π²Π°Ρ€Π° ΡƒΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΎΠ²Π΅ сСгмСнтС Π½Π° тСматском Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΊΡƒ, Π΅Π»Π΅Π³ΠΈΡ‡Π½ΠΈ Ρ‚ΠΎΠ½ ΡˆΠΈΡ€ΠΈ Π΄ΠΎ Ρ‚Ρ€Π°Π³ΠΈΡ‡Π½ΠΎΠ³, Ρ…ΡƒΠΌΠΎΡ€Π½ΠΎ Π΄ΠΎ парадоксалног, Ρ™ΡƒΠ±Π°Π²Π½ΠΎ ΠΎΡΠ΅Ρ›Π°ΡšΠ΅ Ρƒ ΠΏΡ€Π°Π²Ρ†Ρƒ Сротског”.[2] БвСтислав Басара јС Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° смСстио ΠΌΠ΅Ρ’Ρƒ Π½Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ пСсникС, Π°Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ½Π΅ који β€žΠΌΡ€Π°Ρ‡Π½Π΅, Π½Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ ΠΈ ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅Ρ™ΡƒΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ€Π΅ ΠΈ гнусобС ΠΏΡ€Π΅ΠΊΡ€ΠΈΠ²Π°Ρ˜Ρƒ Π²Π΅Ρ€Π±Π°Π»Π½ΠΈΠΌ пиротским Ρ›ΠΈΠ»ΠΈΠΌΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠΎ којима ΡˆΠ°Ρ€Π°Ρ˜Ρƒ ΠΌΠΎΡ‚ΠΈΠ²Π΅ ΠΈΠ· Ρ„ΠΈΠΊΡ‚ΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈβ€ Π²Π΅Ρ› Π³Π° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡƒΠ· ΠΎΠ½Π΅ ствараоцС, ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈ су Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΡΡ‚Π°ΡΠΈΡ˜Π΅Π²ΠΈΡ› ΠΈ Π‘Ρ€Π°Π½Π° ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ›, који β€žΠ·Π°Π»Π°Π·Π΅ Ρƒ ΠΏΠ΅Ρ€ΠΈΡ„Π΅Ρ€Π½Π΅ области Ρ‡ΡƒΠ»Π½ΠΎΠ³ свСта, Π³Π΄Π΅ сС Ρƒ ΠΌΠ½ΠΎΡˆΡ‚Π²Ρƒ српскС Π±Ρ€Π°Ρ›Π΅ ΠΊΡ€ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΡˆΡ‚Π²ΠΎ ΠšΠ°ΠΈΠ½Π°β€.[3] НаградС ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΠ°[ΡƒΡ€Π΅Π΄ΠΈ | ΡƒΡ€Π΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ€] Као прСдставС Ρƒ Ρ†Π΅Π»ΠΈΠ½ΠΈ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ›Π΅Π²Π΅ Π΄Ρ€Π°ΠΌΠ΅ су Π΄Π²Π° ΠΏΡƒΡ‚Π° ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠ»Π΅ Π½Π° Π‘Ρ‚Π΅Ρ€ΠΈΡ˜ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€Ρ˜Ρƒ: ΠŸΡƒΡ‚ΡƒΡ˜ΡƒΡ›Π΅ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Π΅ Π¨ΠΎΠΏΠ°Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ›, Ρƒ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ’Π΅ΡšΡƒ β€žΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ драмског ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Π°β€œ, Ρƒ Ρ€Π΅ΠΆΠΈΡ˜ΠΈ Π”Π΅Ρ˜Π°Π½Π° ΠœΠΈΡ˜Π°Ρ‡Π°, 1986, ΠΈ Π§ΡƒΠ΄ΠΎ Ρƒ Π¨Π°Ρ€Π³Π°Π½Ρƒ, Ρƒ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ’Π΅ΡšΡƒ β€žΠ‘Ρ€ΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Π°β€œ ΠΈΠ· Новог Π‘Π°Π΄Π°, Ρƒ Ρ€Π΅ΠΆΠΈΡ˜ΠΈ Π•Π³ΠΎΠ½Π° Π‘Π°Π²ΠΈΠ½Π°, 1993. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‰ΡƒΠ±ΠΎΠΌΠΈΡ€Ρƒ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ›Ρƒ јС 28. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° 2013. Π£Π½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Ρƒ ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²Ρ†Ρƒ Π½Π° ΠΏΡ€Π΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Ѐилолошко-ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π° Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΠΎ Ρ‚ΠΈΡ‚ΡƒΠ»Ρƒ почасног Π΄ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΡ€Π°.

PrikaΕΎi sve...
1,190RSD
forward
forward
Detaljnije

SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, na nekih 30 tak mesta ima podvucenih recenica hem. olovkom i ponegde zutim vodenim markerom, sve ostalo uredno. Zbog toga cena niza! Autor:: Dragoljub PetroviΔ‡ Ε½anrovi:: DomaΔ‡i pisci, Istorija Izdavač:: IK Zorana StojanoviΔ‡a Godina izdanja:: 2018. Broj strana: 326 Pismo: Δ†irilica Povez: Mek Format: 23 cm Ova je knjiΕΎica nastala slučajno, kao pokuΕ‘aj da se odgovori na neka pitanja koja se o srpskoj proΕ‘losti nisu dugo smela postavljati, a na koja su uvek odgovarali samo oni koji su sve znali i prema čijim je merama odreΔ‘ivana suΕ‘tina srpske istorije. Tako je, recimo, nordijska istorijska pamet odredila da Srba nije bilo do Ε‘estog/sedmog veka, a onda su se oni, odjednom i niotkud, pojavili na Helmu (ili na Iliričkom poluostrvu ili, po najnovijem, na Balkanu), i odmah se rasporedili od delte Dunava do Trsta i od Gemera do Peloponeza. I od tada do danas ne posustaje germansko nastojanje da se njihovo tamoΕ‘nje (ili ovamoΕ‘nje) prisustvo prikaΕΎe kao slučajnost i da se oni otuda bace u more (bilo posebno, bilo zajedno s Grcima). Za to su u proΕ‘lom veku posluΕΎila dva svetska rata, a sad i ono Ε‘to se sa Srbima dogaΔ‘a kao priprava treΔ‡ega. Pri tome, u ona dva rata Srbi su se pojavili kao uzgredni učesnici (kao kolateralne ΕΎrtve – takoreΔ‡i) jer su iskoriΕ‘Δ‡eni kao ΕΎiΕ‘ka da potpale sukob meΔ‘u Velikim Imperijama: u Prvom (najpre zvanom Veliki) – da se sruΕ‘i Velika Pravoslavna Rusija, a u Drugom (koji baΕ‘ i nije bio mali) – da se uspostavi Mala Jevrejska DrΕΎava. I da podmire makar deo onih računa koje su Veliki pripravili: u Prvom ratu ostali su bez milion i po glava, a u Drugom (i mnogo godina posle njega) – makar bez joΕ‘ dva miliona. Dragoljub PetroviΔ‡ (Kosor kod Podgorice, 20. jun 1935) srpski je lingvista, srbista, slavista i univerzitetski profesor.[1] Poreklo i porodica Poreklom je Kuč, iz bratstva DrekaloviΔ‡a, drugo od devetoro dece MaΕ‘ana Spahova PetroviΔ‡a (1898-1978), zemljoradnika, vinogradara, i Milice (1910-1982), domaΔ‡ice, kΔ‡eri BoΕΎine Mikova BaΕ‘oviΔ‡a, oficira crnogorske i jugoslovenske vojske, iz Rijeke Piperske. Ε kolovanje Tri razreda osnovne Ε‘kole učio u Rijeci Piperskoj, na Medunu i Ublima, a četvrti u PaΕ‘iΔ‡evu/Zmajevu, gde je sa roditeljima, braΔ‡om i sestrama pristigao na Vavedenje 1945, u ranoj fazi posleratne kolonizacije Vojvodine Srpske. Tri razreda niΕΎe gimnazije sa malom maturom svrΕ‘io u progimnaziji u Zmajevu, četvrti razred viΕ‘e gimnazije u Zemunu, a ostale razrede i veliku maturu u Drugoj viΕ‘oj meΕ‘ovitoj gimnaziji β€œJovan JovanoviΔ‡ Zmaj” u Novom Sadu (1955). Studije na Filozofskom fakultetu, na Grupi za juΕΎnoslovenske jezike i jugoslovenske knjiΕΎevnosti, okončao 1960. godine. Po odsluΕΎenju vojnog roka i kraΔ‡eg radnog perioda u osnovnoj Ε‘koli na Bioču (krajem 1961. i početkom 1962), upisao se na postdiplomske studije na istom fakultetu; magistarski rad pod naslovom Glasovni sistem rovačkog govora odbranio je januara 1964, kao prvi magistar na Univerzitetu u Novom Sadu. Doktorsku disertaciju O govoru Zmijanja odbranio je 18. januara 1971. godine. Radna biografija Po okončanju studija zapoΕ‘ljava se na PedagoΕ‘koj akademiji u NikΕ‘iΔ‡u kao predavač srpskohrvatskog jezika, i tamo ostaje do kraja Ε‘kolske 1965/66, do izbora za asistenta Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na Grupi za juΕΎnoslovenske jezike. Godine 1972. izabran je za docenta, 1977. za vanrednog profesora, a 1982. za redovnog profesora na predmetu Dijalektologija srpskohrvatskog jezika; skoro dve decenije predavao Fonologiju srpskog jezika. U viΕ‘e navrata (prvi put 1977) bio direktor ili pomoΔ‡nik direktora Instituta za juΕΎnoslovenske jezike, odnosno Ε‘ef Katedre za srpski jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Krajem 1985, poΕ‘to je u KnjiΕΎevnim novinama objavio tekst pod naslovom β€žPomirimo prijatelje, neprijatelji su smireniβ€œ, ondaΕ‘nje vlasti osudile su ga na dva meseca zatvora; kaznu izdrΕΎao početkom naredne godine. Razlog tome nije bio samo strah od erozije komunističke ideologije i njenog ruΕΎenja (jer su joj izvorne ideje bile odavno sahranjene, a i zasejano seme bilo je sa kukoljem), veΔ‡ ozbiljan nagoveΕ‘taj da ubrzano otkucavaju zadnji sati ekskluzivnog prava pobednika na pisanje istorije. Ε tiΔ‡ena je β€œistina” o NediΔ‡evoj upravi u Srbiji i stravičnim pogromima u zavrΕ‘nim operacijama pri kraju Drugog svetskog rata. Da su PetroviΔ‡eve ideje bile i aktuelnije, naročito one o autonomističkom delovanju u Vojvodini Srpskoj (neke jednako aktuelne i danas), i utoliko opasnije, ilustruje citat: β€œJasno je, dakle, da smo najopasnije neprijatelje davno posmirivali i sada nam ostaje da se mirimo sa prijateljima. A to je, izgleda, malo teΕΎe, jer neprijatelj hoΔ‡e posao a prijatelj autonomiju, neprijatelj ne razumije visoku inflaciju a prijatelj vodi računa da mu se neko ne očeΕ‘e o klasni i nacionalni interes, neprijatelj misli kako da vrati dug a prijatelj kako da ga refinansira, neprijatelj tvrdi da se oni koji kradu (ikone - recimo) zovu lupeΕΎi a prijatelj misli da za to treba hapsiti učitelje... Ako smo zataΕ‘kali toliko prijatelja, pametno bi bilo zataΕ‘kati i ponekog neprijatelja. I voditi računa o tome da je izdaja domovine luksuz koji sebi moΕΎe da priuΕ‘ti samo onaj kome je domovina uvijek tamo gdje i čekovna knjiΕΎica”. — D. PetroviΔ‡, 1985.[2] Naučni i pedagoΕ‘ki rad NajviΕ‘e se bavi srpskom dijalektologijom i onomastikom, a znatan broj radova posvetio je problemima slovenske lingvogeografije; iz tih oblasti objavio je preko 200 priloga. Ovamo spadaju knjige O govoru Zmijanja i Govor Banije i Korduna, iscrpne i savesno uraΔ‘ene monografije, bogate novim podacima i kompetentnom naučnom analizom. U oba slučaja obraΔ‘ene su govorne zone ranije jedva pominjane u dijalektoloΕ‘koj literaturi. U beleΕΎenju fonetskih pojava pokazao je fin sluh za nijanse, a njegov način posmatranja morfoloΕ‘kih i sintaksičkih dijalektizama svedoči o smislu za preciznost odreΔ‘enja. Njegovi zaključci uvek se čvrsto temelje na činjenicama i ostaΔ‡e kao trajna tekovina nauke; buduΔ‡i istraΕΎivači često Δ‡e se obraΔ‡ati njegovim knjigama kao izvoru sigurno fiksiranih podataka i inspirativnih zapaΕΎanja i analiza. Iste takve osobine uočljive su i u brojnim manjim njegovim dijalektoloΕ‘kim radovima, koji ga, uz to, prikazuju kao dijalektologa sa Ε‘irokim rasponom interesovanja i delatnosti. Znatan deo njegovih dijalektoloΕ‘kih priloga posveΔ‡en je govorima u Crnoj Gori, ali je on β€žkod kuΔ‡eβ€œ i u predelima udaljenim od svog zavičaja, u Bosanskoj Krajini i na Kordunu, na primer. Lepo mesto u ovom sklopu imaju četiri njegova rada β€žO govoru Vrakeβ€œ (GodiΕ‘njaci Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knjige XV/1-1972, XVI/1 ΠΈ XVI/2-1973, XVII/1-1974, na ukupno sto deset strana), na danaΕ‘njoj arbanaΕ‘koj teritoriji severoistočno od Skadra, u kojima je ocrtana slika jednog osobenog govornog tipa srpskog stanovniΕ‘tva (delom starinskog, delom iz Zete, a delom crnogorskog porekla) koji tavori bez kontakata sa sopstvenom jezičkom maticom i polako nestaje okruΕΎen inojezičnim ΕΎivljem. Raznovrsni su aspekti u kojima on posmatra dijalekte. U svojim najopseΕΎnijim studijama on zahvata celinu problematike na odreΔ‘enom dijalekatskom zemljiΕ‘tu, ali i u kraΔ‡im prilozima osvrΔ‡e se na glasovni sistem, ili na morfologiju, ili na akcenatske prilike u pojedinim govorima - onda kad je to naročito relevantno. Njegovo interesovanje za dijalekatsku leksiku, koje je vremenom dobijalo sve veΔ‡i zamah i dubinu, vezano je za dva velika projekta Ε‘ireg meΔ‘unarodnog značaja. Prvi od tih projekata, OpΕ‘teslovenski lingvistički atlas (OLA), bavi se bitnim osobinama i rasporedom glasovnih, obličkih i leksičkih sistema na slovenskom jezičkom prostoru. Drugi, OpΕ‘tekarpatski dijalektoloΕ‘ki atlas (OKDA), u kome je on bio organizator i rukovodilac naučnih istraΕΎivanja u nekadaΕ‘njem jugoslovenskom sektoru, veΔ‡ je dovrΕ‘en, a bavi se prvenstveno istraΕΎivanjem leksike vezane za stočarstvo, kao i za ΕΎivotne uslove u planinskim oblastima. Punih trideset pet godina uključen je u sabiranje graΔ‘e za DijalektoloΕ‘ki atlas srpskog jezika, za koji je obradio dvadesetak punktova iz Vojvodine i Crne Gore. TakoΔ‘e, on je neposredni organizator sistematskog prikupljanja srpske narodne leksike u Vojvodini; sačinio je program rada, sastavio uputstva za skupljače graΔ‘e i otpočeo razgranatu delatnost, čiji su se značajni rezultati ukazali objavljivanjem deset tomova ove velike edicije (prvi 2000, a deseti 2011. godine); taj zamaΕ‘ni naučni projekat pionirskog je karaktera i u juΕΎnoslovenskim okvirima, a cilj mu je da nasleΔ‘eno dijalekatsko rečničko blago sačuva pred brzim promenama u načinu seoskog ΕΎivota i mentaliteta. UčeΕ‘Δ‡e u svim ovim projektima zahteva vrhunsku dijalektoloΕ‘ku kompetenciju i Ε‘iroke naučne horizonte, a u svakom od njih on je dao odlične priloge potvrΔ‘ujuΔ‡i time svoje visoke naučne kvalitete. Posebnu paΕΎnju privlače njegovi fonoloΕ‘ki opisi sedam govornih tipova srpskog jezika sa crnogorskog dijalekatskog područja, sa podacima o inventaru i distribuciji fonoloΕ‘kih jedinica i sistematskim osvrtima na istorijski razvoj glasovnog sistema od starosrpske epohe do danaΕ‘njeg stanja. Ti su opisi Ε‘tampani u velikom kolektivnom delu FonoloΕ‘ki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih i makedonskih govora obuhvaΔ‡enih OpΕ‘teslovenskim lingvističkim atlasom (OLA). BaveΔ‡i se fonologijom i teorijski, on je, u okviru programskog truda Odbora za standardizaciju srpskoga jezika β€œda se srpski jezik opremi knjigama u kojima bi, u najvaΕΎnijim linijama, bila svedena bitna znanja o prirodi njegove vukovske osnovice i pravcima postvukovskog razvoja, utvrΔ‘ene njegove bitne strukturalne karakteristike i odreΔ‘ena mera njegove standardizovanosti”, u saradnji sa gospoΔ‘om dr SneΕΎanom GuduriΔ‡, profesorom na katedri za francuski jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, izradio je i 2010. godine objavio knjigu pod naslovom Fonologija srpskoga jezika, nominalno kao monografski prilog za gramatiku srpskoga jezika, a stvarno kao univerzitetski udΕΎbenik. Jedan deo njegovih radova tiče se srpskih dijalekata samo na posredan način. Ovamo spadaju njegovi napisi o ranijim, manje poznatim prilozima o dijalektima, od kojih su neki objavljeni joΕ‘ sredinom 19. veka, a drugi u starijim inostranim publikacijama, praktično nepristupačnim veΔ‡ini naΕ‘ih proučavalaca. Ti napisi doprinose osvetljavanju istorije srpskih dijalekata, a takoΔ‘e i vrednovanju i naučnoj upotrebi graΔ‘e koju su zapisali nekadaΕ‘nji autori. Naročito su značajni radovi o dijalektoloΕ‘kim zapisima Pavla Apolonoviča Rovinskog (1831-1915) sadrΕΎanim u jednoj od knjiga Crna Gora u proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti objavljivanih u Sankt Peterburgu izmeΔ‘u 1888. i 1915; otkriΔ‡e tog materijala, kod nas dugo nepoznatog, predstavlja krupnu PetroviΔ‡evu zaslugu. Po oceni akademika Aleksandra MladenoviΔ‡a (1930-2010), PetroviΔ‡ je jedan od najistaknutijih srpskih dijalektologa, dobro poznat i u inostranstvu; mnogo je truda uloΕΎio u stručno i naučno osposobljavanje mladih dijalektologa (od kojih su neki veΔ‡ sada zapaΕΎeni naučni radnici), a svojim naučnim radom trajno je zaduΕΎio proučavanje srpskih dijalekata. Sa dijalektologijom su tesno povezana terenska ispitivanja onomastike. U toj oblasti dao je obrasce sistematskog i svestranog proučavanja, u doba kad je takav rad kod nas bio tek u povoju. Ova se naučna disciplina u najnovije vreme naglo razvija u naΕ‘oj sredini; znatan broj drugih istraΕΎivača poΕ‘ao je za njegovim uzorom. Potvrdio se i kao dobar pedagog. Njegovo revnosno zalaganje u nastavi i lep odnos prema studentima ogledaju se i u tome Ε‘to je u Prilozima proučavanju jezika objavljen niz studentskih radova čijom je izradom on rukovodio. Uz to, on je bio mentor u izradi veΔ‡eg broja magistarskih radova i doktorskih teza. Bio je nosilac potprojekta β€žSrpskohrvatski govori u Vojvodiniβ€œ u matičnom Institutu i potprojekta β€žDijalekatski rečnik Vojvodineβ€œ u Matici srpskoj. U MeΔ‘unarodnom komitetu slavista član je MeΔ‘unarodne komisije OLA, MeΔ‘unarodne komisije OKDA, MeΔ‘unarodne komisije za jezičke kontakte, MeΔ‘unarodnog redakcionog kolegijuma OLA i MeΔ‘unarodnog redakcionog kolegijuma OKDA. Član je i viΕ‘e odbora i komisija u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti: MeΔ‘uakademijskog odbora za dijalektoloΕ‘ke atlase, Odbora za onomastiku, Odbora za rečnik srpskog jezika i Odbora za standardizaciju srpskog jezika. Član je uredniΕ‘tva Srpskog dijalektoloΕ‘kog zbornika (Beograd), Zbornika Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi Sad) i Priloga proučavanju jezika (Novi Sad). Stalni je član-saradnik Matice srpske, član njenog Odeljenja za knjiΕΎevnost i jezik i, u viΕ‘e mandata, član Upravnog odbora...

PrikaΕΎi sve...
1,290RSD
forward
forward
Detaljnije

Autor - osoba KaΕ‘anin, Milan, 1895-1981 = KaΕ‘anin, Milan, 1895-1981 Naslov Sudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscima / Milan KaΕ‘anin Vrsta graΔ‘e esej Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiΕΎ.) Jezik srpski Godina 1968 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1968 (Beograd : `Slobodan JoviΔ‡`) Fizički opis 354 str., [1] list s tablom : autorova slika ; 19 cm Zbirka Brazde : biblioteka savremenih jugoslovenskih pisaca ; Η‚kolo Η‚8, Η‚knj. Η‚45 (Karton s omotom) Napomene BeleΕ‘ka o piscu: str. [357-358]. Predmetne odrednice RadičeviΔ‡, Branko, 1824-1853 JakΕ‘iΔ‡, Đura, 1832-1878 JovanoviΔ‡-Zmaj, Jovan, 1833-1904 KostiΔ‡, Laza, 1841-1910 IgnjatoviΔ‡, Jakov, 1822-1889 LazareviΔ‡, Laza, 1851-1890 Matavulj, Simo, 1852-1908 Sremac, Stevan, 1855-1906 NediΔ‡, Ljubomir, 1858-1902 PopoviΔ‡, Bogdan, 1863-1944 SkerliΔ‡, Jovan, 1877-1914 DučiΔ‡, Jovan, 1871-1943 Srpska knjiΕΎevnost -- 19-20v Pisac ove knjige, koji je u naΕ‘oj literaturi izmeΔ‘u dva rata stekao ugled kao pripovedač i romansijer, a u naΕ‘oj istoriji umetnosti i likovnoj kritici zauzima jedno od najistaknutijih mesta – poslednjih godina skrenuo je na sebe izuzetnu paΕΎnju svojim esejima o srpskim piscima s kraja proΕ‘log i početna ovog veka. Knjiga SUDBINE I LJUDI predstavlja zbirku sakupljenih ogleda o dvanaestorici srpskih pesnika, proznih pisaca i kritičara: Branku RadičeviΔ‡u, Đuri JakΕ‘iΔ‡u, Zmaju, Lazi KostiΔ‡u, Jovanu DučiΔ‡u, Lazi LazareviΔ‡u, JaΕ‘i IgnjatoviΔ‡u, Stevanu Sremcu, Simi Matavulju, Ljubomiru NediΔ‡u, Bogodanu PopoviΔ‡u, Jovanu SkerliΔ‡u. Ogledi Milana KaΕ‘anina nisu knjiΕΎevno-istorijske studije, pisane na uobičajen način, veΔ‡ literarno izraΔ‘eni portreti srpskih pisaca, njihovih knjiΕΎevnih i ΕΎivotnih sudbina. Kao takvi, KaΕ‘aninovi ogledi, pored sve osobenosti i subjektivnosti u svojim ocenama, spadaju u najzanimljivije tekstove naΕ‘e esejistike. Dr. Milan KaΕ‘anin (PelmonoΕ‘tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedač, romansijer, esejist, knjiΕΎevni kritičar, historičar knjiΕΎevnosti, likovni kritičar, historičar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviΔ‡ preΕ‘li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. Potiče iz siromaΕ‘ne seljačke porodice. RoΔ‘en je u ubogoj kuΔ‡i u danaΕ‘njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviΔ‡a KaradΕΎiΔ‡a), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviΔ‡ i majka Anka KaΕ‘anin nisu bili vjenčani pa su on i stariji brat Radivoj KaΕ‘anin bili uvedeni u matične knjige roΔ‘enih pod majčinim prezimenom KaΕ‘anin. Ε kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Ε‘kole. U prvom, drugom i treΔ‡em razredu učiteljica mu je bila Katica MaΕ‘ireviΔ‡ iz Sombora. U četvrtom razredu doΕ‘ao je novi učitelj Jovan SlavkoviΔ‡, takoΔ‘er iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaΕ‘ao zakon da se četverogodiΕ‘nje osnovne Ε‘kole produΕΎavaju na joΕ‘ dvije godine i time postaju Ε‘estogodiΕ‘nje. Peti razred je zavrΕ‘io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaΔ‘ao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veΔ‡ pohaΔ‘ao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je učitelj SlavkoviΔ‡, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuΕ‘ibrk, opet kao i brata, kao odličnog učenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluΔ‡a, koja je preΕ‘la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poΕ‘ao u treΔ‡i razred. Otad se o njima brinula starija majčina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog učeΕ‘Δ‡a u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuΔ‘en. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariΔ‡em studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog β€žnepodobnostiβ€œ (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeΕ‘ti počeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osječku domobransku regimentu, da bi se poslije suΔ‘enja vratio u vojarnu, u Pričuvnoj časničkoj Ε‘koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiΕ‘ljene liječničke dijagnoze te se tri godine povlačio po bolnicama Novog Sada, Slavonske PoΕΎege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naΕ‘ao utočiΕ‘te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriΔ‡, Ivo VojnoviΔ‡, Vladimir Δ†oroviΔ‡, Niko BartuloviΔ‡). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoΔ‡nika Ε‘efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, Bačku i Baranju, a s Jankom PeriΔ‡em radio je u redakciji β€žSrpskog listaβ€œ, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i političar Petar KonjoviΔ‡ (1883–1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV 1919. novi dnevni list β€žJedinstvoβ€œ kao organ Demokratske stranke, KaΕ‘anin mu se naΕ‘ao pri ruci, ali je ubrzo, joΕ‘ istog mjeseca, otiΕ‘ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju knjiΕΎevnosti i ruski jezik s knjiΕΎevnoΕ‘Δ‡u. Kao dopisnik β€žJedinstvaβ€œ iz Pariza viΕ‘e je naginjao dopisima knjiΕΎevne i umjetničke sadrΕΎine. I pored mnogih obeΔ‡anja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u β€žJedinstvuβ€œ. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oΕΎenio studentkinjom Katarinom MartinoviΔ‡ Ljaljom, kΔ‡erkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeΔ‡e jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odloΕΎio pisanje i, sistematski učeΔ‡i i polaΕΎuΔ‡i ispite, u proljeΔ‡e 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u Umetničkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivopis. U vrijeme priprema za 100-godiΕ‘njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviΔ‡em (1888–1967) – proputuje Vojvodinu i istraΕΎi njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio Matičine knjige β€žSrpska umetnost u Vojvodiniβ€œ, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeΔ‡e godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj duΕΎnosti organizirao je prve velike evropske izloΕΎbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureΔ‘ivao časopis β€žUmetnički pregledβ€œ (1937–1941). Objavljivao je likovne kritike u Politiciβ€œ, β€žVremenuβ€œ, časopisu β€žReč i slikaβ€œ i dr. Predavao je historiju umjetnosti u Umetničkoj Ε‘koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izloΕΎbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MΓΌnchenu i u JuΕΎnoj Americi. Pozivan je da drΕΎi predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveučiliΕ‘tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u Beču, na sveučiliΕ‘tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naročito izraΕΎena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. KnjiΕΎevnost Pisanjem se počeo baviti joΕ‘ kao učenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista β€žSlogaβ€œ dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraΔ‘ivao u dnevnom listu β€žObzorβ€œ, u β€žKnjiΕΎevnom juguβ€œ i u tada najuglednijem knjiΕΎevnom časopisu β€žSavremenikβ€œ. SuraΔ‘ivao je u mnogim časopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu knjiΕΎevnu kritiku koja je β€žanalitičko-naučna i umetnička u isti mahβ€œ. Pisao je pripovijetke o VojvoΔ‘anima i romane iz beogradskog ΕΎivota, unoseΔ‡i u svoju realističku prozu izvjesne stilske i ritmičke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio β€žSrpski knjiΕΎevni glasnikβ€œ, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upečatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja, a i vanjsko okruΕΎenje tipične prečanske sredine. U dvotomnom romanu β€žPijana zemljaβ€œ, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriΔ‡ (1932), nastojao je β€žda iz sfere svakodnevnog ΕΎivota dopre do duhovnog horizonta vremenaβ€œ i kritički progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske knjiΕΎevnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka β€žJutrenja i bdenjaβ€œ (1926) i β€žZaljubljeniciβ€œ (1929), a Kolarčeva zaduΕΎbina za prvi roman β€žTrokoΕ‘uljnikβ€œ (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za knjiΕΎevnost. Značajan je njegov rad iz domena knjiΕΎevno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja β€žSudbine i ljudiβ€œ (1968) o nekim najznačajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedačima i kritičarima 19. i 20. vijeka (Branko RadičeviΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliΔ‡, Jovan DučiΔ‡ i dr.), oΕ‘trinom zapaΕΎanja, upečatljivim ličnim izrazom, polemičkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, proΕΎetim donekle i konzervativnom tendencioznoΕ‘Δ‡u, dao je jedno od najznačajnijih esejističkih djela svoga vremena. Privatni ΕΎivot Sa suprugom Katarinom (1898–1985) imao je četvoro djece: Mirko, arhitekt (1921–1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiΔ‡, koja je zavrΕ‘ila knjiΕΎevnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unučadi. Unuka Zoja BojiΔ‡ takoΔ‘er je historičar umjetnosti. Bibliografija Knjige β€žJutrenja i bdenjaβ€œ, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviΔ‡em) β€žSrpska umetnost u Vojvodiniβ€œ, Novi Sad, 1927. β€žZaljubljeniciβ€œ, pripovijetke, Beograd, 1928. β€žBela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivotopisβ€œ, Beograd, 1928. β€žSabrana dela I-IIβ€œ, Beograd, 1929-1932. β€žTrokoΕ‘uljnikβ€œ, roman, Beograd, 1930. β€žPijana zemlja I, IIβ€œ, roman, Beograd, 1932. β€žJugoslavische hedengasche beldenge kunstβ€œ, Amsterdam, 1935. β€žSrpska umetnost u Vojvodini do velike seobeβ€œ, Novi Sad, 1939. β€žLβ€œ art yougoslave des nos origines a nos joursβ€œ, Beograd, 1939. β€žDva veka srpskog slikarstvaβ€œ, Beograd, 1942. β€žUmetnost i umetniciβ€œ, Beograd, 1943. β€žSavremeni beogradski umetnici. Reprodukcijeβ€œ, Beograd, 1953. β€žU senci slaveβ€œ, Novi Sad, 1961. β€žPronaΔ‘ene stvariβ€œ, eseji, Beograd, 1961. β€žUmetničke kritikeβ€œ, Beograd, 1968. β€žSudbine i ljudiβ€œ, ogledi, Beograd, 1968. β€žSusreti i pismaβ€œ, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviΔ‡ Rebac, Isidora SekuliΔ‡, Mileta JakΕ‘iΔ‡, Jovan DučiΔ‡, Pero SlijepčeviΔ‡, Ivan MeΕ‘troviΔ‡, Toma RosandiΔ‡, Petar KonjoviΔ‡, Milan MilovanoviΔ‡, Sava Ε umanoviΔ‡) β€žSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ€œ, Beograd, 1975. β€žSlučajna otkriΔ‡aβ€œ, eseji, Novi Sad, 1977. β€žIzabrani esejiβ€œ, Beograd, 1977. (Branko RadičeviΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Bogdan PopoviΔ‡, Jovan DučiΔ‡) β€žPogledi i misliβ€œ, eseji, Novi Sad, 1978. β€žKamena otkriΔ‡aβ€œ, studije o umetnosti, Beograd, 1978. β€žPriviΔ‘enjaβ€œ I, Novi Sad, 1981. Milan KaΕ‘anin, Svetislav MariΔ‡: β€žPrepiska dvojice mladiΔ‡aβ€œ, Novi Sad, 1991. β€žSudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscimaβ€œ, Zagreb, 2001. (Branko RadičeviΔ‡, Đura JakΕ‘iΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Laza LazareviΔ‡, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediΔ‡, Bogdan PopoviΔ‡, Jovan SkerliΔ‡, Jovan DučiΔ‡) β€žIzabrana dela Milana KaΕ‘aninaβ€œ * 1. β€žSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ€œ, Beograd, 2002. * 2. β€žZaljubljenici ; U senci slave : pripovetkeβ€œ, Beograd, 2003. * β€žZaljubljeniciβ€œ: β€žPoruΕ‘eni domβ€œ, β€žPreobraΕΎenjeβ€œ, β€žΕ½enihβ€œ, β€žGreΕ‘niciβ€œ * β€žU senci slaveβ€œ: β€žMravβ€œ, β€žUdovicaβ€œ, β€žUoči praznikaβ€œ, β€žZaljubljenikβ€œ, β€žParbenik boΕΎjiβ€œ, β€žVestalkaβ€œ, β€žNa mesečiniβ€œ, β€žBraΔ‡a pravoslavnaβ€œ, β€žNa pijaciβ€œ, β€žViΔ‘enjeβ€œ, β€žSeljaciβ€œ, β€žUsamljenikβ€œ, β€žNemoΔ‡β€œ, β€žU senci slaveβ€œ * 3. β€žPijana zemlja ; TrokoΕ‘uljnikβ€œ, Beograd, 2003. * 4. β€žPriviΔ‘enjaβ€œ, Beograd, 2003. * 5. β€žSudbine i ljudiβ€œ, Beograd, 2004. * 6. β€žSusreti i pisma ; PronaΔ‘ene stvari ; Misliβ€œ, Beograd, 2004. * 7. β€žUmetnost i umetniciβ€œ, Beograd, 2004. * 8. β€žKamena otkriΔ‡a ; Slučajna otkriΔ‡a ; Sa Milanom KaΕ‘aninom ; O Milanu KaΕ‘aninuβ€œ, Beograd, 2004. MG46

PrikaΕΎi sve...
990RSD
forward
forward
Detaljnije

SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! Milovan DanojliΔ‡ (Ivanovci, kod Ljiga, 3. jul 1937 β€” Poatje, 23. novembar 2022)[1][2] bio je srpski knjiΕΎevnik, pesnik, prevodilac i akademik. DanojliΔ‡ je bio član SANU,[3] predsednik Srpske knjiΕΎevne zadruge od 2013. godine[4] i član osnivač, kao i član Upravnog odbora UdruΕΎenja za kulturu, umetnost i meΔ‘unarodnu saradnju β€žAdligat” u Beogradu,[5] u kome se nalazi njegov legat. Bio je jedan od intelektualaca koji su učestvovali u obnovi Demokratske stranke. Biografija Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u rodnom selu, a niΕΎe razrede gimnazije pohaΔ‘ao je u malom mestu, sedam kilometara udaljenom od njegove kuΔ‡e, do koga je svakodnevno dolazio peΕ‘ice.[6][7] Godine 1953. sam odlazi od kuΔ‡e u Beograd i tamo, uporedo sa pohaΔ‘anjem gimnazije, radi razne poslove, poput prodavanja leda i novina, da bi sebi obezbedio ΕΎivot.[6] Nakon zavrΕ‘ene gimnazije upisao je FiloloΕ‘ki fakultet, gde je diplomirao na Odseku za romanistiku (francuski jezik i knjiΕΎevnost). DanojliΔ‡ je počeo da piΕ‘e vrlo rano, a veΔ‡ u srednjoΕ‘kolskim danima pisao je kratke dopise za list Republika.[6] SaraΔ‘ivao je kao stalni i spoljni saradnik u dnevnim listovima Borba, Politika, u NIN-u i brojnim knjiΕΎevnim časopisima. Prvu zbirku pesama objavio je 1959. godine pod nazivom β€žKako spavaju tramvaji”. Svoje pesme uglavnom je namenjivao deci, ali i njihovim roditeljima, a posebno se ističe poema β€žDečji zakonik” u kojoj Milovan ističe obavezu roditelja da deci obezbede sreΔ‡an i bezbriΕΎan ΕΎivot.[7] Osim poezije, piΕ‘e i prozu, esejistiku i knjiΕΎevnu kritiku. Milovan DanojliΔ‡ sa Haroldom Pinterom (krajnje desno) i SaΕ‘om MileniΔ‡em (drugi sleva), u Londonu 2009. Od 1984. godine ΕΎivi i radi u Francuskoj, gde je u dva navrata radio kao lektor za srpskohrvatski jezik na Univerzitetu u Poatjeu (franc. UniversitΓ© de Poitiers), a nekoliko godina je obavljao poslove spoljnog saradnika pariskog radija.[7] Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti od 2000. godine, prvo kao član van radnog sastava, potom dopisni član, te redovni član od 8. novembra 2018. godine. Član je osnivač, ali i član Upravnog odbora UdruΕΎenja za kulturu, umetnost i meΔ‘unarodnu saradnju β€žAdligat” i jedan od prvih ljudi koji su podrΕΎali osnivanje ove institucije. Jedan je od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke 1989. godine. U rodnim Ivanovcima podigao je crkvu.[8] Pored te crkve je i sahranjen 28. novembra 2022.[9] DanojliΔ‡ je objavio viΕ‘e od 70 knjiga beletristike i poezije na srpskom jeziku. Priredio je i preveo veliki broj knjiga iz knjiΕΎevnosti za decu, a prevodio je i dela poznatih pisaca[10] poput V. Ε ekspira (kompletni soneti), Ε . Bodlera, J. Brodskog, E. Siorana, L. Aragona, E. Paunda, V. B. Jejtsa, E. Joneskog, P. Klodela, pisana na francuskom i engleskom jeziku. Neke od najpoznatijih DanojliΔ‡evih knjiga su β€žNeka vrsta cirkusaβ€œ, β€žDragi moj PetroviΔ‡u”, β€žLične stvari - ogledi o sebi i o drugimaβ€œ i β€žBalada o siromaΕ‘tvuβ€œ. Za poloΕΎaj pesnika je govorio: Pesnik se moΕΎe umoriti, moΕΎe zapasti u očajanje i beznaΔ‘e, i pevajuΔ‡i o svom klonuΔ‡u, donekle ga rečju prevazilaziti, ali on ne moΕΎe preΔ‡i u neprijateljski tabor, onaj u kome su porobljivači i silnici. On je nepobedivi borac i kad goloruk izlazi u arenu.[11] O poeziji je pisao: Poezija je so zemlje, i pesnici su osetljive antene narodnih zajednica. Oni primaju i registruju drhtaje i treptaje, uzlete i teΕΎnje, nade i klonuΔ‡a svog plemena. Pesnici nisu predvoditelji ni presuditelji, a ipak, dobro je osluΕ‘nuti ono Ε‘to govore. I onda, kad se čine čudni i nastrani, moΕΎda su tada jedini na dobrom, ispravnom putu. Njihova se ludost, tako često, potvrdila kao najviΕ‘i oblik pameti`.

PrikaΕΎi sve...
1,390RSD
forward
forward
Detaljnije

Autor - osoba PopoviΔ‡, Radovan, 1938- = PopoviΔ‡, Radovan, 1938- Naslov Aristokrat duha : ΕΎivotopis Milana KaΕ‘anina / Radovan PopoviΔ‡ Vrsta graΔ‘e knjiga Jezik srpski Godina 2016 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Matica srpska, 2016 (Novi Sad : Sajnos) Fizički opis 224 str. : ilustr. ; 20 cm Zbirka Η‚Biblioteka Η‚Dokument (broΕ‘.) Napomene Slike M. KaΕ‘anina TiraΕΎ 500 BeleΕ‘ka o autoru: str. 221. Posveta: Dragom MiΕ‘i, sa vazdaΕ‘njim prijateljstvom - Radovan: NBS: MJ II 2900 Predmetne odrednice KaΕ‘anin, Milan, 1895-1981 Nova, nekoriΕ‘Δ‡ena 2016; BroΕ‘irani povez; Δ‡irilica; 20 cm; 224 str.; 978-86-7946-175-9; Aristokrat duha - ΕΎivotopis Milana KaΕ‘anina Radovan PopoviΔ‡ Izdavač: Matica srpska Knjige o jednom od najveΔ‡ih srpskih intelektualaca 20. veka Milanu KaΕ‘aninu, knjiΕΎevniku i istoričaru umetnosti. Radovan PopoviΔ‡ jedan je od najplodotvornijih srpskih publicista. Tokom svog viΕ‘edecenijskog rada napisao je nenadmaΕ‘ne biografske knjige, izmeΔ‘u ostalih o Isidori SekuliΔ‡, Jovanu DučiΔ‡u, Ivu AndriΔ‡u, MiloΕ‘u Crnjanskom, Desanki MaksimoviΔ‡, MeΕ‘i SelimoviΔ‡u, Rastku PetroviΔ‡u, Branku Δ†opiΔ‡u, Borislavu MihailoviΔ‡u Mihizu. Knjigom o Milanu KaΕ‘aninu, PopoviΔ‡ je ostavio trajan beleg o ličnosti koja je po mnogo čemu zaduΕΎila svoj narod. ključne reči: Srpska knjiΕΎevnost Memoari, biografije, dnevnici, pisma milan kaΕ‘anin Dr. Milan KaΕ‘anin (PelmonoΕ‘tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedač, romansijer, esejist, knjiΕΎevni kritičar, historičar knjiΕΎevnosti, likovni kritičar, historičar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviΔ‡ preΕ‘li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. Potiče iz siromaΕ‘ne seljačke porodice. RoΔ‘en je u ubogoj kuΔ‡i u danaΕ‘njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviΔ‡a KaradΕΎiΔ‡a), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviΔ‡ i majka Anka KaΕ‘anin nisu bili vjenčani pa su on i stariji brat Radivoj KaΕ‘anin bili uvedeni u matične knjige roΔ‘enih pod majčinim prezimenom KaΕ‘anin. Ε kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Ε‘kole. U prvom, drugom i treΔ‡em razredu učiteljica mu je bila Katica MaΕ‘ireviΔ‡ iz Sombora. U četvrtom razredu doΕ‘ao je novi učitelj Jovan SlavkoviΔ‡, takoΔ‘er iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaΕ‘ao zakon da se četverogodiΕ‘nje osnovne Ε‘kole produΕΎavaju na joΕ‘ dvije godine i time postaju Ε‘estogodiΕ‘nje. Peti razred je zavrΕ‘io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaΔ‘ao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veΔ‡ pohaΔ‘ao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je učitelj SlavkoviΔ‡, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuΕ‘ibrk, opet kao i brata, kao odličnog učenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluΔ‡a, koja je preΕ‘la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poΕ‘ao u treΔ‡i razred. Otad se o njima brinula starija majčina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog učeΕ‘Δ‡a u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuΔ‘en. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariΔ‡em studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog β€žnepodobnostiβ€œ (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeΕ‘ti počeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osječku domobransku regimentu, da bi se poslije suΔ‘enja vratio u vojarnu, u Pričuvnoj časničkoj Ε‘koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiΕ‘ljene liječničke dijagnoze te se tri godine povlačio po bolnicama Novog Sada, Slavonske PoΕΎege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naΕ‘ao utočiΕ‘te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriΔ‡, Ivo VojnoviΔ‡, Vladimir Δ†oroviΔ‡, Niko BartuloviΔ‡). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoΔ‡nika Ε‘efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, Bačku i Baranju, a s Jankom PeriΔ‡em radio je u redakciji β€žSrpskog listaβ€œ, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i političar Petar KonjoviΔ‡ (1883–1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV 1919. novi dnevni list β€žJedinstvoβ€œ kao organ Demokratske stranke, KaΕ‘anin mu se naΕ‘ao pri ruci, ali je ubrzo, joΕ‘ istog mjeseca, otiΕ‘ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju knjiΕΎevnosti i ruski jezik s knjiΕΎevnoΕ‘Δ‡u. Kao dopisnik β€žJedinstvaβ€œ iz Pariza viΕ‘e je naginjao dopisima knjiΕΎevne i umjetničke sadrΕΎine. I pored mnogih obeΔ‡anja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u β€žJedinstvuβ€œ. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oΕΎenio studentkinjom Katarinom MartinoviΔ‡ Ljaljom, kΔ‡erkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeΔ‡e jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odloΕΎio pisanje i, sistematski učeΔ‡i i polaΕΎuΔ‡i ispite, u proljeΔ‡e 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u Umetničkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivopis. U vrijeme priprema za 100-godiΕ‘njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviΔ‡em (1888–1967) – proputuje Vojvodinu i istraΕΎi njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio Matičine knjige β€žSrpska umetnost u Vojvodiniβ€œ, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeΔ‡e godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj duΕΎnosti organizirao je prve velike evropske izloΕΎbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureΔ‘ivao časopis β€žUmetnički pregledβ€œ (1937–1941). Objavljivao je likovne kritike u Politiciβ€œ, β€žVremenuβ€œ, časopisu β€žReč i slikaβ€œ i dr. Predavao je historiju umjetnosti u Umetničkoj Ε‘koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izloΕΎbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MΓΌnchenu i u JuΕΎnoj Americi. Pozivan je da drΕΎi predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveučiliΕ‘tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u Beču, na sveučiliΕ‘tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naročito izraΕΎena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. KnjiΕΎevnost Pisanjem se počeo baviti joΕ‘ kao učenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista β€žSlogaβ€œ dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraΔ‘ivao u dnevnom listu β€žObzorβ€œ, u β€žKnjiΕΎevnom juguβ€œ i u tada najuglednijem knjiΕΎevnom časopisu β€žSavremenikβ€œ. SuraΔ‘ivao je u mnogim časopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu knjiΕΎevnu kritiku koja je β€žanalitičko-naučna i umetnička u isti mahβ€œ. Pisao je pripovijetke o VojvoΔ‘anima i romane iz beogradskog ΕΎivota, unoseΔ‡i u svoju realističku prozu izvjesne stilske i ritmičke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio β€žSrpski knjiΕΎevni glasnikβ€œ, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upečatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja, a i vanjsko okruΕΎenje tipične prečanske sredine. U dvotomnom romanu β€žPijana zemljaβ€œ, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriΔ‡ (1932), nastojao je β€žda iz sfere svakodnevnog ΕΎivota dopre do duhovnog horizonta vremenaβ€œ i kritički progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske knjiΕΎevnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka β€žJutrenja i bdenjaβ€œ (1926) i β€žZaljubljeniciβ€œ (1929), a Kolarčeva zaduΕΎbina za prvi roman β€žTrokoΕ‘uljnikβ€œ (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za knjiΕΎevnost. Značajan je njegov rad iz domena knjiΕΎevno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja β€žSudbine i ljudiβ€œ (1968) o nekim najznačajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedačima i kritičarima 19. i 20. vijeka (Branko RadičeviΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliΔ‡, Jovan DučiΔ‡ i dr.), oΕ‘trinom zapaΕΎanja, upečatljivim ličnim izrazom, polemičkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, proΕΎetim donekle i konzervativnom tendencioznoΕ‘Δ‡u, dao je jedno od najznačajnijih esejističkih djela svoga vremena. Privatni ΕΎivot Sa suprugom Katarinom (1898–1985) imao je četvoro djece: Mirko, arhitekt (1921–1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiΔ‡, koja je zavrΕ‘ila knjiΕΎevnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unučadi. Unuka Zoja BojiΔ‡ takoΔ‘er je historičar umjetnosti. Bibliografija Knjige β€žJutrenja i bdenjaβ€œ, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviΔ‡em) β€žSrpska umetnost u Vojvodiniβ€œ, Novi Sad, 1927. β€žZaljubljeniciβ€œ, pripovijetke, Beograd, 1928. β€žBela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivotopisβ€œ, Beograd, 1928. β€žSabrana dela I-IIβ€œ, Beograd, 1929-1932. β€žTrokoΕ‘uljnikβ€œ, roman, Beograd, 1930. β€žPijana zemlja I, IIβ€œ, roman, Beograd, 1932. β€žJugoslavische hedengasche beldenge kunstβ€œ, Amsterdam, 1935. β€žSrpska umetnost u Vojvodini do velike seobeβ€œ, Novi Sad, 1939. β€žLβ€œ art yougoslave des nos origines a nos joursβ€œ, Beograd, 1939. β€žDva veka srpskog slikarstvaβ€œ, Beograd, 1942. β€žUmetnost i umetniciβ€œ, Beograd, 1943. β€žSavremeni beogradski umetnici. Reprodukcijeβ€œ, Beograd, 1953. β€žU senci slaveβ€œ, Novi Sad, 1961. β€žPronaΔ‘ene stvariβ€œ, eseji, Beograd, 1961. β€žUmetničke kritikeβ€œ, Beograd, 1968. β€žSudbine i ljudiβ€œ, ogledi, Beograd, 1968. β€žSusreti i pismaβ€œ, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviΔ‡ Rebac, Isidora SekuliΔ‡, Mileta JakΕ‘iΔ‡, Jovan DučiΔ‡, Pero SlijepčeviΔ‡, Ivan MeΕ‘troviΔ‡, Toma RosandiΔ‡, Petar KonjoviΔ‡, Milan MilovanoviΔ‡, Sava Ε umanoviΔ‡) β€žSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ€œ, Beograd, 1975. β€žSlučajna otkriΔ‡aβ€œ, eseji, Novi Sad, 1977. β€žIzabrani esejiβ€œ, Beograd, 1977. (Branko RadičeviΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Bogdan PopoviΔ‡, Jovan DučiΔ‡) β€žPogledi i misliβ€œ, eseji, Novi Sad, 1978. β€žKamena otkriΔ‡aβ€œ, studije o umetnosti, Beograd, 1978. β€žPriviΔ‘enjaβ€œ I, Novi Sad, 1981. Milan KaΕ‘anin, Svetislav MariΔ‡: β€žPrepiska dvojice mladiΔ‡aβ€œ, Novi Sad, 1991. β€žSudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscimaβ€œ, Zagreb, 2001. (Branko RadičeviΔ‡, Đura JakΕ‘iΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Laza LazareviΔ‡, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediΔ‡, Bogdan PopoviΔ‡, Jovan SkerliΔ‡, Jovan DučiΔ‡) β€žIzabrana dela Milana KaΕ‘aninaβ€œ * 1. β€žSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ€œ, Beograd, 2002. * 2. β€žZaljubljenici ; U senci slave : pripovetkeβ€œ, Beograd, 2003. * β€žZaljubljeniciβ€œ: β€žPoruΕ‘eni domβ€œ, β€žPreobraΕΎenjeβ€œ, β€žΕ½enihβ€œ, β€žGreΕ‘niciβ€œ * β€žU senci slaveβ€œ: β€žMravβ€œ, β€žUdovicaβ€œ, β€žUoči praznikaβ€œ, β€žZaljubljenikβ€œ, β€žParbenik boΕΎjiβ€œ, β€žVestalkaβ€œ, β€žNa mesečiniβ€œ, β€žBraΔ‡a pravoslavnaβ€œ, β€žNa pijaciβ€œ, β€žViΔ‘enjeβ€œ, β€žSeljaciβ€œ, β€žUsamljenikβ€œ, β€žNemoΔ‡β€œ, β€žU senci slaveβ€œ * 3. β€žPijana zemlja ; TrokoΕ‘uljnikβ€œ, Beograd, 2003. * 4. β€žPriviΔ‘enjaβ€œ, Beograd, 2003. * 5. β€žSudbine i ljudiβ€œ, Beograd, 2004. * 6. β€žSusreti i pisma ; PronaΔ‘ene stvari ; Misliβ€œ, Beograd, 2004. * 7. β€žUmetnost i umetniciβ€œ, Beograd, 2004. * 8. β€žKamena otkriΔ‡a ; Slučajna otkriΔ‡a ; Sa Milanom KaΕ‘aninom ; O Milanu KaΕ‘aninuβ€œ, Beograd, 2004. MG84

PrikaΕΎi sve...
1,290RSD
forward
forward
Detaljnije

МилС НСдСљковић: ΠšΠΠ›Π•ΠΠ”ΠΠ  српских Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ… ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜Π° ΠΈ Π²Π΅Ρ€ΠΎΠ²Π°ΡšΠ° Π·Π° просту 1995.Π³ΠΎΠ΄. Π˜Π·Π΄Π°Π²Π°Ρ‡: ΠΠ³Π΅Π½Ρ†ΠΈΡ˜Π° ВАЉЕВАЦ, Π’Π°Ρ™Π΅Π²ΠΎ, 1994.Π³ΠΎΠ΄. МСки ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·, 379 страна, илустровано, Ρ›ΠΈΡ€ΠΈΠ»ΠΈΡ†Π°. ΠžΠ΄Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΎ ΠΎΡ‡ΡƒΠ²Π°Π½ΠΎ. `ΠœΠΈΠΎΠ΄Ρ€Π°Π³ β€žΠœΠΈΠ»Π΅β€œ НСдСљковић (ΠšΡ€Ρ›Π΅Π²Π°Ρ†, ΠžΠΏΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π° Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, 2. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚ 1941 β€” Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 30. мај 2009) Π±ΠΈΠΎ јС српски Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€, Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³, публициста ΠΈ књиТСвник. Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° ΠžΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρƒ ΡˆΠΊΠΎΠ»Ρƒ Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠΈΠΎ Ρƒ Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠšΡ€Ρ›Π΅Π²Ρ†Ρƒ, Π½ΠΈΠΆΡƒ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Ρƒ Ρƒ АранђСловцу, Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Ρƒ ΠΏΠΎΡ…Π°Ρ’Π°ΠΎ Ρƒ АранђСловцу Π° ΠΌΠ°Ρ‚ΡƒΡ€ΠΈΡ€Π°ΠΎ Ρƒ Π›Π°Π·Π°Ρ€Π΅Π²Ρ†Ρƒ (1960). Апсолвирао Π½Π° Π³Ρ€ΡƒΠΏΠΈ Π·Π° свСтску ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ Ѐилолошког Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡ€Π°ΠΎ Π½Π° Ѐилозофском Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Ρƒ Π½Π° Π³Ρ€ΡƒΠΏΠΈ Π·Π° Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Ρƒ (1978). Π Π°Π΄Π½ΠΈ Π²Π΅ΠΊ ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅ΠΎ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Ρ€Π°Π΄Π΅Ρ›ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€ ΠΈΠ»ΠΈ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρƒ вишС Ρ€Π΅Π΄Π°ΠΊΡ†ΠΈΡ˜Π° (ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°, ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ° СкспрСс, Π Π°Π΄ΠΈΠΎ Π’Π’ Ρ€Π΅Π²ΠΈΡ˜Π°, Π Π°Π΄, Π Π°Π΄Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° ΡˆΡ‚Π°ΠΌΠΏΠ° – ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ‡ΠΊΠ° дСлатност), ΠΊΠ°ΠΎ стручни сарадник (Π˜Π½ΡΡ‚ΠΈΡ‚ΡƒΡ‚ Π·Π° новинарство), ΠΊΠ°ΠΎ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρƒ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ‡ΠΊΠΎΡ˜ дСлатности (ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²ΠΎ Π·Π° ΠΈΠ½Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅). ΠŸΡ€ΠΈ ΠΊΡ€Π°Ρ˜Ρƒ Ρ€Π°Π΄Π½ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ° Π±ΠΈΠ²Π° Ρƒ Π³Ρ€ΡƒΠΏΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° којС Π½Π΅Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΡ‚ΠΎ ΠΎΡ‚ΠΏΡƒΡˆΡ‚Π° са посла Ρ‚Π°Π΄Π°ΡˆΡšΠΈ Π΄ΠΈΡ€Π΅ΠΊΡ‚ΠΎΡ€ ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ΅ Π”Ρ€Π°Π³Π°Π½ Π₯аџи-Антић. По Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ˜Π°ΡšΡƒ судског спора ΠΎ Π²Ρ€Π°Ρ›Π°ΡšΡƒ Π½Π° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°Ρ€Π°Ρ˜ΡƒΡ›Π΅ Ρ€Π°Π΄Π½ΠΎ мСсто, ΠΎΠΏΡ€Π΅Π΄Π΅Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ сС Π·Π° ΠΎΠ΄Π»Π°Π·Π°ΠΊ Ρƒ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡ˜Ρƒ (2001). ΠŸΡ€Π²ΠΈ новинарски ΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΎΠ³ објавио ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Π°Π»Π°Ρ† Ρƒ Гласу Π¨ΡƒΠΌΠ°Π΄ΠΈΡ˜Π΅ (1958), ΠΏΡ€Π²Ρƒ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΠ½Ρƒ ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΡƒ Ρƒ гимназијском листу НашС Π΄Π΅Π»ΠΎ (1960). Π‘ΠΈΠΎ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Ρ€ΡƒΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°Ρ† Драмског СкспСримСнталног ΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π° Π‘ΠšΠ£Π” Π–ΠΈΠΊΠΈΡ†Π° ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ› Π¨ΠΏΠ°Π½Π°Ρ† (1963–1965) ΠΈ ΡƒΠΏΡ€Π°Π²Π½ΠΈΠΊ УнивСрзитСтскС СкспСримСнталнС сцСнС Маска (1968). ΠŸΡ€Π΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Ρƒ школама ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ института Π·Π° новинарство (1976–1991), Π±ΠΈΠΎ ΠΌΠ΅Π½Ρ‚ΠΎΡ€ Π·Π° праксу студСната књиТСвно-публицистичког смСра Ѐилолошког Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ (1984–1988) ΠΈ ΠΊΠΎΠΎΡ€Π΄ΠΈΠ½Π°Ρ‚ΠΎΡ€ наставС Π½Π° смСру ТурналистикС Ρƒ Π΄Π΅ΠΏΠ°Ρ€Ρ‚ΠΌΠ°Π½Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ новопазарског Π€Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π° хуманистичких Π½Π°ΡƒΠΊΠ° (2004–2009). ΠŸΠΎΠ΄ΡΡ‚ΠΈΡ†Π°ΠΎ ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ… Ρƒ области умСтности ΠΈ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅ (пСсникС, Ρ€Π΅Ρ†ΠΈΡ‚Π°Ρ‚ΠΎΡ€Π΅, ΠΈΠ³Ρ€Π°Ρ‡ΠΊΠ΅, ΠΏΠ΅Π²Π°Ρ‡ΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΠ½Π΅ аматСрскС Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠΈΠ½Π΅) ΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡ€Π΅Π΄Π°Π½ΠΈ сарадник Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° Π°ΠΌΠ°Ρ‚Π΅Ρ€Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅. ПослС Ρ‚Π΅ΠΆΠ΅ болСсти ΡƒΠ· Π±Π΅Π·ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π½Π΅ΠΏΡ€Π΅ΠΊΠΈΠ΄Π°Π½ Ρ€Π°Π΄ ΠΏΡ€Π΅ΠΌΠΈΠ½ΡƒΠΎ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Ρƒ ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ ΠΊΡƒΡ›ΠΈ, ΡΠ°Ρ…Ρ€Π°ΡšΠ΅Π½ Π½Π° мСсном Π³Ρ€ΠΎΠ±Ρ™Ρƒ Ρƒ ΠšΡ€Ρ›Π΅Π²Ρ†Ρƒ. Π£Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ΅ Π³Ρ€Π°Ρ’Π°Π½Π° Π‘Π°ΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π° ΠΈ будућност – АранђСловац 1859, ΠΏΠΎΠ΄ покровитСљством БО АранђСловац ΠΈ ΡƒΠ· ΠΏΠΎΠ΄Ρ€ΡˆΠΊΡƒ ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²Π° ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅ Π Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅, ΡƒΡ‚Π΅ΠΌΠ΅Ρ™ΠΈΠ»ΠΎ јС 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Награду МилС НСдСљковић Π·Π° Π½Π°Ρ˜Π±ΠΎΡ™Ρƒ ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Ρƒ Ρƒ ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Ρ…ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ˜ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈΠ· области саврСмСнС фолклористикС. Π‘ΠΈΠΎ јС Ρ‡Π»Π°Π½ Π£Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ (ΠΎΠ΄ 1973), Ρ‡Π»Π°Π½ ΠŸΡ€Π΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡˆΡ‚Π²Π° УНБ (1985–1987, 2000–2009), Ρ‡Π»Π°Π½ Π•Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠΎΠ³ Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ (1978), Ρ‡Π»Π°Π½ Π£Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° фолклориста Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ (1979), сСкрСтар Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΡƒΠ΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° фолклориста ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ (1986–1987), јСдан ΠΎΠ΄ оснивача ЗадуТбинског Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π° β€žΠŸΡ€Π²ΠΈ српски ΡƒΡΡ‚Π°Π½Π°ΠΊβ€œ, ΠΈΠ½ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π°Ρ‚ΠΎΡ€ заснивања књиТСвнС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ ΠΈ истоимСнС ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ β€žΠžΠ΄Π·ΠΈΠ²ΠΈ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΡƒ Π’ΠΈΡˆΡšΠΈΡ›Ρƒβ€œ ΠΈ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡ„Π΅ΡΡ‚Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ β€žΠ’ΠΈΠ½ΠΎΠΏΠΈΡ˜Π΅β€œ, (Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΏΠΈΡ‚ΠΈ Π° Π½Π΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡ‚ΠΈ сС, ΠΎΠΆΠΈΠ²Ρ™Π°Π²Π°ΡšΠ΅ Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π΅ обСлСТавања Чистог ΠΏΠΎΠ½Π΅Π΄Π΅Ρ™ΠΊΠ°, ΠΏΠΎΡ‡Π΅Ρ‚Π°ΠΊ ΡƒΡΠΊΡ€ΡˆΡšΠ΅Π³ поста). Π”ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΈΠΊ јС Π—Π»Π°Ρ‚Π½Π΅ Π·Π½Π°Ρ‡ΠΊΠ΅ ΠšΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΎ-просвСтнС Π·Π°Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΈΡ†Π΅ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ Π·Π° нСсСбичан, ΠΏΡ€Π΅Π΄Π°Π½ ΠΈ Π΄ΡƒΠ³ΠΎΡ‚Ρ€Π°Ρ˜Π°Π½ Ρ€Π°Π΄ ΠΈ стваралачки допринос Ρƒ ΡˆΠΈΡ€Π΅ΡšΡƒ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° ΠΈ народности Π‘Π  Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ (1988); ΠΏΡ€Π²ΠΈ јС Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Π’ΡƒΠΊΠΎΠ²Π΅ Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° Π½Π°ΡƒΠΊΡƒ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ Π“ΠΎΠ΄ΠΈΡˆΡšΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜ΠΈ Ρƒ Π‘Ρ€Π±Π° (1990); Π·Π° ЛСксикон Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° свСта јС Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π‘ΠΏΠ΅Ρ†ΠΈΡ˜Π°Π»Π½Ρƒ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Осмог ΠΌΠ΅Ρ’ΡƒΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ салона књига Ρƒ Новом Π‘Π°Π΄Ρƒ (2002); Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΈΠΊ јС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ Π¦Ρ€Π½Π΅ Π“ΠΎΡ€Π΅, Ρƒ Π·Π½Π°ΠΊ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΠ° Π·Π° Ρ€Π°Π΄ ΠΈ допринос ΡƒΠ½Π°ΠΏΡ€Π΅Ρ’Π΅ΡšΡƒ новинарства Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ Π¦Ρ€Π½Π΅ Π“ΠΎΡ€Π΅ (2006), ΠŸΠΎΠ²Π΅Ρ™Π΅ Π Π°Π΄ΠΈΠΎ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π° 2 (ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ»Π° Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜Π°ΡšΠ° Π Π°Π΄ΠΈΠΎ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π° 2) Π·Π° Π΄ΡƒΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡˆΡšΡƒ ΡΠ°Ρ€Π°Π΄ΡšΡƒ, допринос Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²Ρƒ ΠΈ Π°Ρ„ΠΈΡ€ΠΌΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Ρƒ ауторског ΠΈ ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ˜Π° посвСћСног ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€ΠΈ ΠΈ умСтности (2008), ΠΈ ΠŸΠΎΠ²Π΅Ρ™Π΅ XIV ΠΌΠ΅Ρ’ΡƒΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ скупа β€žΠ’Π»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ сусрСти” Π·Π° свСстран ΠΈ Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π°Π½ допринос Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄Ρ€ΡƒΡ‡Ρ˜Ρƒ Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ Π°Ρ„ΠΈΡ€ΠΌΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΎΠ³ ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²Π° (2008). ЊСгови псСудоними Π±ΠΈΠ»ΠΈ су: Јоаким ΠšΡ€Ρ›Π΅Π²Π°Ρ‡ΠΊΠΈ, ΠœΠΈΠΎΠ΄Ρ€Π°Π³ Π‘ΡƒΡ’Π΅Π²Π°Ρ†, СН, -Π΅-Ρ›, Π•ΠΌΠΈΠ» Π”ΠΈΠΌΠ°Π½Ρˆ, М. Ј. ВоскрСсСнски, Π§Π΅Ρ‚Π²Ρ€Ρ‚ΠΈ Π¨Π΅ΡˆΠΈΡ€). ΠŸΡ€Π΅Π²ΠΎΡ’Π΅Π½ јС Π½Π°: СнглСски, француски, руски, Π½Π΅ΠΌΠ°Ρ‡ΠΊΠΈ, шпански, бугарски ΠΈ словСначки јСзик. Награда МилС НСдСљковић Π£Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ΅ Π³Ρ€Π°Ρ’Π°Π½Π° Π‘Π°ΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π° ΠΈ будућност – АранђСловац 1859, ΠΏΠΎΠ΄ покровитСљством БО АранђСловац ΠΈ ΡƒΠ· ΠΏΠΎΠ΄Ρ€ΡˆΠΊΡƒ ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²Π° ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅ Π Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅, ΡƒΡ‚Π΅ΠΌΠ΅Ρ™ΠΈΠ»ΠΎ јС 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Награду МилС НСдСљковић Π·Π° Π½Π°Ρ˜Π±ΠΎΡ™Ρƒ ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Ρƒ Ρƒ ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Ρ…ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ˜ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈΠ· области саврСмСнС фолклористикС. Поводом Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, ΡƒΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΈΡ‡Π΅Π½Π° јС Ρ‡Π΅Ρ‚Π²ΠΎΡ€ΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½Π° ΠΌΠ°Π½ΠΈΡ„Π΅ΡΡ‚Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π° 27-30. сСптСмбра 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡƒΠ· ΠΏΡ€Π°Ρ‚Π΅Ρ›Π΅ Π΅Ρ‚Π½ΠΎ-фолклористичкС Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ†Π΅. Π’ΠΎΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ, Ρƒ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ€Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ³Ρ€Π°ΠΌΠ° ΠΌΠ°Π½ΠΈΡ„Π΅ΡΡ‚Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅, ΡƒΠ· ΠΏΠΎΠ΄Ρ€ΡˆΠΊΡƒ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ› супругС НСвСнкС НСдСљковић јС ΠΏΡ€ΠΈΡ€Π΅Ρ’Π΅Π½Π° ΠΈ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π° посвСћСна Ρ€Π°Π΄Ρƒ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ Мила НСдСљковића. По ΠΎΠ΄Π»ΡƒΡ†ΠΈ ΠΆΠΈΡ€ΠΈΡ˜Π° Π²Π΅Ρ›ΠΈΠ½ΠΎΠΌ гласова Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ јС Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ АлСксандар Π‘Π°Ρ‡ΠΊΠΎ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ: Из ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ ΡΠ΅Π½Ρ‚Π°Π½Π΄Ρ€Π΅Ρ˜ΡΠΊΠΈΡ… ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Π°, Π—Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ Π·Π° српску Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Ρƒ ΠΈ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Ρƒ, књига 3, издањС Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€Π°, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2009. Осим Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ ΡƒΡ€ΡƒΡ‡Π΅Π½Π΅ су ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅Ρ‚Π΅ којС су Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ: Π‘ΠΎΡ˜Π°Π½ ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ› (Π Π΅Ρ‡Π½ΠΈΠΊ Ρ˜Π°Π²Π°ΡˆΠ»ΡƒΠΊΠ°, ΠŸΡ€ΠΎΠΌΠ΅Ρ‚Π΅Ρ˜, Нови Π‘Π°Π΄, 2009), Боса Росић (ΠŸΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ†ΠΈ Π½Π° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρƒ, Народни ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ Π£ΠΆΠΈΡ†Π΅, Π£ΠΆΠΈΡ†Π΅, 2009), Π”Π°Π½ΠΈΡ˜Π΅Π» Π‘ΠΈΠ½Π°Π½ΠΈ (РусаљС, Брпски гСнСалошки Ρ†Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ€, ΠΎΠ΄Π΅Ρ™Π΅ΡšΠ΅ Π·Π° Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Ρƒ ΠΈ Π°Π½Ρ‚Ρ€ΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Ρƒ Ѐилозофског Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π°, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2009), Π”ΠΈΠΌΠΈΡ‚Ρ€ΠΈΡ˜Π΅ О. Π“ΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ› (ΠšΡ€ΡΡ‚ΠΈΠ²ΠΎΡ˜Π΅, Π”Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²ΠΎ Π·Π° ΠΎΡ‡ΡƒΠ²Π°ΡšΠ΅ српског Ρ„ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡ€Π° Π“Ρ€Π°Π΄Π°Ρ†, Π’Π°Ρ™Π΅Π²ΠΎ, 2009) ΠΈ НСмања Π Π°Π΄ΡƒΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ›, (Π‘Π»ΠΈΠΊΠ° свСта Ρƒ српским бајкама, Π˜Π½ΡΡ‚ΠΈΡ‚ΡƒΡ‚ Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ ΠΈ умСтност, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2009). На ΠΌΠ°Π½ΠΈΡ„Π΅ΡΡ‚Π°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ 23-25. сСптСмбра 2015. Ρƒ АранђСловцу Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ β€žΠœΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅Ρ™ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ›β€œ Π±ΠΈΠΎ јС ΠΏΡ€ΠΎΡ„. Π΄Ρ€ Никола ΠŸΠ°Π²ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ› Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ β€žΠ‘Ρ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ· ΠΏΡ€Π°Π²Π½Π΅ Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Π΅β€œ, издањС Брпског гСнСалошког Ρ†Π΅Π½Ρ‚Ρ€Π° ΠΈΠ· Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π° (2014). ΠŸΠΎΠ²Π΅Ρ™Π° β€žΠœΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅Ρ™ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ›β€œ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡƒΡ€ΡƒΡ‡Π΅Π½Π° јС ΠΏΡ€ΠΎΡ„. Π΄Ρ€ НСнаду Π‰ΡƒΠ±ΠΈΠ½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ›Ρƒ. Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρƒ Π΄Π°Π½Π° каснијС, сСптСмбра 2016, Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ β€žΠœΠΈΠ»Π΅ НСдСљковић” Π±ΠΈΠΎ јС ΠΏΡ€ΠΎΡ„. Π΄Ρ€ НСмања Π Π°Π΄ΡƒΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ› Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ β€žΠ‘Π»ΠΈΠΊΠ΅, Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΡƒΠ»Π΅, Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡ‚Π°Π²Π½ΠΈ облици”, издањС β€žΠ§ΠΈΠ³ΠΎΡ˜Π΅β€ ΠΈΠ· Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π° (2015), Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ™Π΅ β€žΠœΠΈΠ»Π΅ НСдСљковић” Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡ€ΠΎΡ„. Π΄Ρ€ ΠœΠΈΡ€Ρ˜Π°Π½Π° Дрндарски ΠΈΠ· Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π°. Π£ сСптСмбр 2017. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ β€žΠœΠΈΠ»Π΅ НСдСљковић” Π±ΠΈΠΎ јС Π’Π»Π°Π΄Π΅Ρ‚Π° ΠšΠΎΠ»Π°Ρ€Π΅Π²ΠΈΡ› ΠΈΠ· Π‘Ρ€Π΅Π·ΠΎΠ²Ρ†Π° ΠΊΠΎΠ΄ АранђСловца Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ β€žΠ£ΡΠΌΠ΅Π½Π° Π½Π΅Π±ΠΈΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π°β€, Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ™Π΅ β€žΠœΠΈΠ»Π΅ НСдСљковић” Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ Π”Ρ€Π°Π³ΠΎΡ™ΡƒΠ± Π—Π»Π°Ρ‚ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ› ΠΈΠ· ΠŸΠΈΡ€ΠΎΡ‚Π°. Π”Π΅Π»Π° ΠŸΡƒΠ±Π»ΠΈΡ†ΠΈΡΡ‚ΠΈΠΊΠ° Π§Π»Π°Π½ΠΊΠ΅, СсСјС, књиТСвнС ΠΏΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·Π΅, ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΠ½Π΅ ΠΈ филмскС ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½Π° ΡΠ°ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ΡšΠ° ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΠΈΠ²Π°ΠΎ Ρƒ листовима, часописима ΠΈ стручним ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π°ΠΌΠ°: Π‘Ρ‚ΡƒΠ΄Π΅Π½Ρ‚ (1962–1967) Π’ΠΈΠ΄ΠΈΡ†ΠΈ (1964, 1967) Π›Π΅Ρ‚ΠΎ (1964) 20 сСмСстара Π¨ΠΏΠ°Π½Ρ†Π° (1964) ЛСтопис БСоградског ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Π° (1965) Π‘ΠΎΡ†ΠΈΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠ΅ Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅ (1967–1968) ΠžΠΊΡ‚ΠΎΠ±Π°Ρ€ (1967) Π”ΠœΠ‘ (1967) Нови Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ (1967–1971) ΠœΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡ‚ (1967–1970, 1988) ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ° (1967–1968, 1972, 1977–1979, 1983) ΠŸΠΎΡ™ΠΎΠΈΠ½Π΄ΡƒΡΡ‚Ρ€ΠΈΡ˜Π° (1968–1970) ΠŸΠ°Π½Ρ‡Π΅Π²Π°Ρ† (1968–1969) Π€Ρ€ΠΎΠ½Ρ‚ (1969) Глас Π˜ΡΡ‚Ρ€Π΅ (1969) ΠšΡ€ΠΈΠ»Π° ΠΡ€ΠΌΠΈΡ˜Π΅ (1969) ПВВ вСсник (1969–1971) БусрСт (1970) НИН (1970) Π—Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° (1970–1971) ΠŸΡ€ΠΎΡΠ²Π΅Ρ‚Π½ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Π³Π»Π΅Π΄ (1970–1971) Наша ΠΊΡ€ΠΈΠ»Π° (1970–1971) ЈСТ (1971) Π—Π°Π²ΠΈΡ‡Π°Ρ˜ (1971) НашС ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°ΡšΠ΅ (1971) Π”ΠΎΠΌ ΠΈ школа (1972–1973) КњиТСвна Ρ€Π΅Ρ‡ (1972) ΠŸΠ΅ΡΠ½ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ (1972–1973, 1979–1984, 2006–2008) Π˜Π»ΡƒΡΡ‚Ρ€ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°, (1973) Π’Ρ€Π΅Ρ›ΠΈ ΠΏΡ€ΠΎΠ³Ρ€Π°ΠΌ Π Π°Π΄ΠΈΠΎ-Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π° (1973–1974) Π’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости (1974) ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ синдикати (1974–1980, 1987) Расковник (1975, 1987, 1988) ΠšΠΎΡ€Π°Ρ†ΠΈ (1975, 1980–1983, 1985, 1987) РСмбас (1980–1983) Π•Ρ…ΠΎ (1980) Π—Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΡ†ΠΈ XXVIII, XXIX, XXXI, XXXII, XXXIV конгрСса Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΡƒΠ΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° фолклориста ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ (1981, 1982, 1984, 1985, 1987) Π•Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠ΅ свСскС (1982, 1984, 1986, 1988) Новинарство (1982–1988) Π—Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π° 1. конгрСса Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ… Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΎΠ² ΠΈΠ½ фолклористов (1983) Π•Ρ‚Π½ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠΈ ΠΏΡ€Π΅Π³Π»Π΅Π΄ (1983) Π‘Π°Π±ΠΎΡ€ (1984, 1986) Новопазарски Π·Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ (1984, 2001, 2006) Научни скуп β€žΠ‘Ρ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²ΠΎ Π”ΠΈΠΌΠΈΡ‚Ρ€ΠΈΡ˜Π° Π”Π°Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°β€œ (1985) Π—Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π° са Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΎΠ³ скупа β€žΠ‘Ρ‚Π°ΡšΠ΅ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΈ научноистраТивачког Ρ€Π°Π΄Π° Ρƒ области ΠΈΠ½Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠΈΡΠ°ΡšΠ°β€œ, (1985) Π—Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ Π‘Ρ˜Π΅Π½ΠΈΡ†Π΅ (1985–1986) Наша ΡˆΡ‚Π°ΠΌΠΏΠ° (1985) Народно ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²ΠΎ – Folklor (1985–1987) Π‘Π°Π±ΠΎΡ€ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Ρ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ (1986–1988) ДСлавска Снотност (1986) БвСтлост (1996) Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°(1990–2008) Брпско наслСђС (1998β€”1999) Глас (2001) Π¨Π°Π±Π°Ρ‡ΠΊΠΈ гласник (2008) Π£Ρ€Π΅Ρ’ΠΈΠ²Π°ΠΎ стручнС листовС ΠΈ часописС Народно ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²ΠΎ – Folklor (1985–1989), ΠΎΡ€Π³Π°Π½ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΡƒΠ΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° фолклориста ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅; Расковник (1987–1991), часопис Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ ΠΈ умСтност; Новинарство (1983–1987), часопис ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ института Π·Π° новинарство; Новинарски гласник (1985–1987), гласило Π£Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅; Наша ΡˆΡ‚Π°ΠΌΠΏΠ° (1987–1988), гласило Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅; Новинарски лСтопис, свСскС Π·Π° ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Ρƒ новинарства (1988–1991); Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° (1990–2008), ΠΎΡ€Π³Π°Π½ Π’ΡƒΠΊΠΎΠ²Π΅ Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅. Π£Ρ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ, Ρ€Π΅Ρ†Π΅Π½Π·Π΅Π½Ρ‚, писац ΠΏΡ€Π΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Π° Π²Π΅Ρ›Π΅Π³ Π±Ρ€ΠΎΡ˜Π° књига ΠΈ ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π°. ΠŸΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π°Ρ‡ листова ΠΈ часописа ΠŸΠ΅ΡΠ½ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ (ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Π½ΡƒΠΎ 1972 са Π³Ρ€ΡƒΠΏΠΎΠΌ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ… књиТСвника. Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π±ΠΈΠΎ 1972–1974, 1979, Π° Ρƒ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Ρ™Π΅Π½ΠΈΠΌ ΠŸΠ΅ΡΠ½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° 1980–1987. Ρ‡Π»Π°Π½ јС Ρ€Π΅Π΄Π°ΠΊΡ†ΠΈΠΎΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³ΠΈΡ˜ΡƒΠΌΠ°. Када су 2006. ΠΏΠΎ Ρ‚Ρ€Π΅Ρ›ΠΈ ΠΏΡƒΡ‚ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Ρ™Π΅Π½Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ посСбно заслуТан Π·Π° ΡšΠΈΡ…ΠΎΠ²Ρƒ ΠΏΠΎΡ˜Π°Π²Ρƒ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜Π°ΡšΠ΅, нашао сС Ρƒ Ρ€Π΅Π΄Π°ΠΊΡ†ΠΈΠΎΠ½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³ΠΈΡ˜ΡƒΠΌΡƒ Π³Π΄Π΅ јС Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ€ΡƒΠ±Ρ€ΠΈΠΊΡƒ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡ€Π΅Π³Π»Π΅Π΄Π°); Π‘Π°Π±ΠΎΡ€ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ (фолклористички часопис који ΠΏΡ€Π°Ρ‚ΠΈ Ρ€Π°Π΄ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΎ-ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈΡ… ΡƒΠ΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° ΠΈ Ρ„ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡ€Π½ΠΈΡ… Π³Ρ€ΡƒΠΏΠ°; Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Π½ΠΈ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π±ΠΈΠΎ 1985–2008); Π—Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ Π‘Ρ˜Π΅Π½ΠΈΡ†Π΅ (ΠΊΠ°ΠΎ Ρ€Π΅Π·ΡƒΠ»Ρ‚Π°Ρ‚ вишСгодишњСг Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΎ-истраТивачког ΠΏΡ€ΠΎΡ˜Π΅ΠΊΡ‚Π° БАНУ β€žΠ Π°Ρ ΠΈ Π‘ΠΎΠΏΠΎΡ›Π°Π½ΠΈβ€œ, Ρƒ којСм јС учСствовао 1984–1986, ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Π½ΡƒΠΎ са Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΈΡ… послСника Π‘Ρ˜Π΅Π½ΠΈΡ†Π΅ овај Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΈ годишњак, Ρ‡ΠΈΡ˜ΠΈ јС Π±ΠΈΠΎ јСдан ΠΎΠ΄ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° 1985–2003). Аутор Π΄Ρ€Π°ΠΌΠ° ΠšΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π°Ρ‚ΠΈΠ΄Π΅ (ΠΈΠ·Π²Π΅Π»Π° БтудСнтска СкспСримСнтална сцСна Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ, 1961); Могила (Ρ‚Ρ€Π΅Ρ›Π° Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π½Π° савСзном конкурсу Π·Π° Π”Π°Π½ младости, 1961); Π‘Ρ‚ΡƒΠ±Π»ΠΈΠ½Π΅ (ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊ ΡˆΡ‚Π°ΠΌΠΏΠ°Π½ Ρƒ Π·Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊΡƒ Π‘ΠΈΡ‚ΠΈ Π½Π΅Π³Π΄Π΅, 1966); ПослСдњи војник ΠΊΠΎΠΌΡƒΠ½Π΅ (ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° Ρƒ ΠšΠΎΡ€Π°Ρ†ΠΈΠΌΠ°, 5–6, 1975); Ноћ Ρƒ Π‘Π°Π»Π°ΡˆΡƒ ΠΠΎΡ›Π°Ρ˜ΡΠΊΠΎΠΌ (ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠ° Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΎΡ‡ΠΈΠ½ΠΊΠ°, објавио ЧИН, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 2004). БцСнариста ΠžΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ‡ΠΊΠ° Ρ‚Ρ€ΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Π° (1993, Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€ ΠΏΡ€Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° Ρ‚Ρ€ΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Π΅ снимљСнС Ρƒ Ρ€Π΅ΠΆΠΈΡ˜ΠΈ Милана ΠšΠ½Π΅ΠΆΠ΅ΠΈΡ›Π°); Π’ΠΎΠΆΠ΄ (1997, Π΄ΠΎΠΊΡƒΠΌΠ΅Π½Ρ‚Π°Ρ€Π½ΠΈ Ρ„ΠΈΠ»ΠΌ Ρƒ Ρ€Π΅ΠΆΠΈΡ˜ΠΈ ΠšΡ€ΡΡ‚Π΅ Π¨ΠΊΠ°Π½Π°Ρ‚Π΅); Π’Ρ€Π°Π³ΠΎΠΌ ΠšΠ°Ρ€Π°Ρ’ΠΎΡ€Ρ’Π° (2004, Π΄ΠΎΠΊΡƒΠΌΠ΅Π½Ρ‚Π°Ρ€Π½ΠΎ-ΠΈΠ³Ρ€Π°Π½Π° Π’Π’ ΡΠ΅Ρ€ΠΈΡ˜Π° Ρƒ пСтнаСст Π΅ΠΏΠΈΠ·ΠΎΠ΄Π° Ρƒ Ρ€Π΅ΠΆΠΈΡ˜ΠΈ ΠœΠΈΡ€ΠΎΡΠ»Π°Π²Π° Π–ΠΈΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°, којом јС ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° Π΄Π²Π΅ΡΡ‚Π°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡˆΡšΠΈΡ†Π° ΠŸΡ€Π²ΠΎΠ³ српског устанка ΠΈ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Π΅ српскС дрТавности). ΠšΠΎΠ°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€ Ρƒ Π·Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΡ†ΠΈΠΌΠ° ΠΈ књигама Π‘ΠΈΡ‚ΠΈ Π½Π΅Π³Π΄Π΅, Π·Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π° (Нови Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1966); Π ΡƒΠΊΠΎΠ²Π°ΡšΠ°, Π·Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π° (Нови Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1968); Π”ΡƒΠ½Π°Π² Ρ‚Π΅Ρ‡Π΅, Π·Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π° (Нови Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1970); Новинарство данас, ΠŸΡ€ΠΈΡ€ΡƒΡ‡Π½ΠΈΠΊ Π·Π° ΠΏΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΊΠ΅ новинарских школа ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ института Π·Π° новинарство Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ (Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1983); Π”Π²Π° Π²Π΅ΠΊΠ° српског новинарства (Π˜Π½ΡΡ‚ΠΈΡ‚ΡƒΡ‚ Π·Π° новинарство, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1992); Π Π΅Ρ‡Π½ΠΈΠΊ Π·Π°Π±Π»ΡƒΠ΄Π°, сто нСистина ΠΎ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΈ српском Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Ρƒ ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ΠΈ Π½Π° ΡšΠΈΡ… (ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²ΠΎ Π·Π° ΠΈΠ½Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ Π Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1994); Π‘Π΅Π»ΠΈ Π³Ρ€Π°Π΄, ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½Π° ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π° Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π° (Mediart, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1997); Π‘Π»ΠΎΠ²ΠΎ Ρ™ΡƒΠ±Π²Π΅ ДСспота Π‘Ρ‚Π΅Ρ„Π°Π½Π° Π›Π°Π·Π°Ρ€Π΅Π²ΠΈΡ›Π° (библиофилско издањС АлдСма, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2000, рукописао, илустровао ΠΈ фрСскС сачинио Π‘ΠΎΠ»Π΅ ΠœΠΈΠ»ΠΎΡ€Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡ›); Π•Π½Ρ†ΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜Π° српског Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° (Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€ Π΄Π΅Π»Π° ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Π΄Π½ΠΈΡ†Π° ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€ΠΈΠΌΠ° ΠΈ новинарству, Π—Π°Π²ΠΎΠ΄ Π·Π° ΡƒΡŸΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ΅, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2008). ΠŸΡ€ΠΈΡ€Π΅Ρ’ΠΈΠ²Π°Ρ‡ Π”Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΎΠΊΠΎΠ» ΠšΠ°Ρ€Π°Ρ’ΠΎΡ€Ρ’Π° ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°, (ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²Π°Ρ† – Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, 1987); Народни ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ€ β€žΠ¨ΡƒΠΌΠ°Π΄ΠΈΡ˜Π°β€œ (ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²Π°Ρ†, 1993); ΠœΠ΅ΠΌΠΎΠ°Ρ€ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠ½Ρ†Π° Вомислава ΠšΠ°Ρ€Π°Ρ’ΠΎΡ€Ρ’Π΅Π²ΠΈΡ›Π° (Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π° – ΠžΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ†, 1999). Аутор књига ΠΈ ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π° ЗавСса ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠŸΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈ ΠΈ бСлСшкС ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Ρƒ (Нови Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1968); 70 ΠΈ 7 пСсника (Π°Π½Ρ‚ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ…, ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΈΡ… ΠΈΠ»ΠΈ сасвим Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΈΡ… пСсника, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1972); Π“ΠΎΠ΄ΠΈΡˆΡšΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜ΠΈ Ρƒ Π‘Ρ€Π±Π° (Π’ΡƒΠΊ ΠšΠ°Ρ€Π°ΡŸΠΈΡ›, Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡ‚Π΅ΠΊΠ° ΠšΠΎΡ€Π΅Π½ΠΈ, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 1990); Π‘Π»Π°Π²Π° Ρƒ Π‘Ρ€Π±Π° (Π’ΡƒΠΊ ΠšΠ°Ρ€Π°ΡŸΠΈΡ›, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1991); Π‘Ρ€Π±ΠΈ Π“Ρ€Π°Π½ΠΈΡ‡Π°Ρ€ΠΈ (ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ ΠΎ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠΌΠ° Ρƒ Блавонији, Π₯Ρ€Π²Π°Ρ‚ΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΈ Π”Π°Π»ΠΌΠ°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ – Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1991; Π΄Ρ€ΡƒΠ³ΠΎ Π΄ΠΎΠΏΡƒΡšΠ΅Π½ΠΎ издањС Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1994), ΠšΡ€ΡΡ‚ ΠΈ полумСсСц – Π½Π°Ρ˜ΡΡ‚Ρ€Π°ΡˆΠ½ΠΈΡ˜Π° српска Ρ€Π°Π·Π΄Π΅ΠΎΠ±Π° (Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ – Π‘ΠΈΡ˜Π΅Π»ΠΎ ΠŸΠΎΡ™Π΅, 1993). ΠšΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ€ српских Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ… ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜Π° ΠΈ Π²Π΅Ρ€ΠΎΠ²Π°ΡšΠ° (Π’Π°Ρ™Π΅Π²Π°Ρ†, Π‘ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡ‚Π΅ΠΊΠ° НаслСђС, Π’Π°Ρ™Π΅Π²ΠΎ 1994, 1995, 1996); Записи ΠΎ Π¨ΡƒΠΌΠ°Π΄ΠΈΡ˜ΠΈ, књига I, (ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²Π°Ρ† 1996); ΠžΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ€ Π·Π° просту 1997 (ΠšΠΎΠ»ΡƒΠ±Π°Ρ€Π°, Π’Π°Ρ™Π΅Π²ΠΎ1996); Брпски ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ€ (Π§ΠΈΠ½, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 1998-2009); Записи ΠΎ Π¨ΡƒΠΌΠ°Π΄ΠΈΡ˜ΠΈ, књига II, (Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2000); ЛСксикон Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° свСта (Брпска књиТСвна Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π°, ЈП Π‘Π»ΡƒΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ лист БРЈ, ПосСбна издања, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2001); Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, ΠšΠ°Ρ€Π°Ρ’ΠΎΡ€Ρ’Π΅Π² Π³Ρ€Π°Π΄, ΠžΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ† (Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π° 1989); Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΊΡ€Π°Ρ™Π° ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€Π° I (ΠžΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ† 1992); Π€Π΅Π½Π΄Ρ€Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄ Π“Π°Ρ€Π°ΡˆΠ° (ΠžΡ€Π°ΡˆΠ°Ρ†, 2001); Π’ΠΎΠΆΠ΄ΠΎΠ²Π΅ војводС (АранђСловац 2002); ΠžΡ€Π°ΡˆΠ°Ρ†, ΠΊΠΎΠ»Π΅Π²ΠΊΠ° српскС дрТавности (АранђСловац 2002); Косово ΠΈ свСтски Ρ€Π°Ρ‚ (ВСрзалпрСс, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 1999); Новинарство, Основи (Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 2003); Објава српског новинарства (Π£Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2004); Π₯Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° Π£Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ 1941–2006 (Унс – Π‘Π»ΡƒΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ гласник, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 2009) Π—Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ˜Π° Π΄Π΅Π»Π° ЗавСса ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠŸΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈ ΠΈ бСлСшкС ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Ρƒ, Нови Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1968. 70 ΠΈ 7 пСсника (Π°Π½Ρ‚ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ…, ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΈΡ… ΠΈΠ»ΠΈ сасвим Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΈΡ… пСсника, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1972 Π”Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΎΠΊΠΎΠ» ΠšΠ°Ρ€Π°Ρ’ΠΎΡ€Ρ’Π° ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° 1812-1813, ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²Π°Ρ†-Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, 1987. Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, ΠšΠ°Ρ€Π°Ρ’ΠΎΡ€Ρ’Π΅Π² Π³Ρ€Π°Π΄, ΠžΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ†, 1989. Π“ΠΎΠ΄ΠΈΡˆΡšΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜ΠΈ Ρƒ Π‘Ρ€Π±Π°, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1990. Π‘Π»Π°Π²Π° Ρƒ Π‘Ρ€Π±Π°, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1991. Π‘Ρ€Π±ΠΈ Π³Ρ€Π°Π½ΠΈΡ‡Π°Ρ€ΠΈ (ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ ΠΎ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠΌΠ° Ρƒ Блавонији, Π₯Ρ€Π²Π°Ρ‚ΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΈ Π”Π°Π»ΠΌΠ°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1991. Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΊΡ€Π°Ρ™Π° ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€Π° I, ΠžΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ†, 1992. ΠšΡ€ΡΡ‚ ΠΈ полумСсСц - Π½Π°Ρ˜ΡΡ‚Ρ€Π°ΡˆΠ½ΠΈΡ˜Π° српска Ρ€Π°Π·Π΄Π΅ΠΎΠ±Π°, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄-Π‘ΠΈΡ˜Π΅Π»ΠΎ ΠŸΠΎΡ™Π΅, 1993. Народни ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ€ β€žΠ¨ΡƒΠΌΠ°Π΄ΠΈΡ˜Π°`, ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²Π°Ρ†, 1993. ΠšΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ€ српских Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ… ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜Π° ΠΈ Π²Π΅Ρ€ΠΎΠ²Π°ΡšΠ°, Π’Π°Ρ™Π΅Π²ΠΎ, (издања Π·Π° 1994, 1995 ΠΈ 1996 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρƒ) Записи ΠΎ Π¨ΡƒΠΌΠ°Π΄ΠΈΡ˜ΠΈ: 1. књига, ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²Π°Ρ†, 1996. Брпски ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ€, Π’Π°Ρ™Π΅Π²ΠΎ, 1997. Брпски ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ€, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, (издања Π·Π° 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008 ΠΈ 2009. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρƒ) Косово ΠΈ свСтски Ρ€Π°Ρ‚, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 1999. ΠœΠ΅ΠΌΠΎΠ°Ρ€ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠ½Ρ†Π° Вомислава ΠšΠ°Ρ€Π°Ρ’ΠΎΡ€Ρ’Π΅Π²ΠΈΡ›Π°, Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°-ΠžΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ†, 1999. Записи ΠΎ Π¨ΡƒΠΌΠ°Π΄ΠΈΡ˜ΠΈ: 2. књига, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2000. ЛСксикон Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° свСта, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2001. Π€Π΅Π½Π΄Ρ€Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄ Π“Π°Ρ€Π°ΡˆΠ°, ΠžΡ€Π°ΡˆΠ°Ρ†, 2001. Π’ΠΎΠΆΠ΄ΠΎΠ²Π΅ Π’ΠΎΡ˜Π²ΠΎΠ΄Π΅, АранђСловац, 2002. ΠžΡ€Π°ΡˆΠ°Ρ†, ΠΊΠΎΠ»Π΅Π²ΠΊΠ° српскС дрТавности, АранђСловац, 2002. Новинарство, Основи, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2003. Објава српског новинарства, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2004. Π₯Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° Π£Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅ΡšΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π΅ 1941-2006, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 2009.

PrikaΕΎi sve...
850RSD
forward
forward
Detaljnije

SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! 1939 g. Dr Ivan Ribar (VukmaniΔ‡, kod Karlovca, 21. januar 1881 β€” Zagreb, 2. februar 1968) bio je doktor prava, hrvatski i jugoslovenski političar iz vremena Austrougarske, Kraljevine SHS i FNR Jugoslavije, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i junak socijalističkog rada. Pravo je studirao u Beču, Pragu i Zagrebu. Tokom studija politički se angaΕΎovao meΔ‘u hrvatskom nacionalnom omladinom. Nakon diplomiranja, bio je jedna od osnivača Hrvatske demokratske napredne stranke, koja je bila deo Hrvatsko-srpske koalicije. Od 1907. ΕΎiveo je u Đakovu gde je radio kao advokat i politički delovao. Godine 1909. je doktorirao, a 1913. je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Bio je delegat u parlamentu Kraljevine Ugarske u BudimpeΕ‘ti. Borio se protiv germanofilske politike i zalagao se za jedinstvo Hrvata i Srba, kao i stvaranje jugoslovenske drΕΎave. Za vreme Prvog svetskog rata bio je mobilisan u Austrougarsku vojsku. Najpre se nalazio u istočnoj Bosni, a potom u Galiciji na ruskom frontu. Od 1915. ponovo je učestvovao u radu Hrvatskog sabora. Oktobra 1918. učestvovao je u stvaranju Narodnog veΔ‡e Slovenaca, Hrvata i Srba. Marta 1919. bio je izabran za potpredsednika Privremenog narodnog predstavniΕ‘tva Kraljevine SHS. Godine 1919. pristupio je Jugoslovenskoj demokratskoj stranci. Nakon prvih izbora, od decembra 1920. do oktobra 1922. bio je predsednik Ustavotvorne skupΕ‘tine. Prilikom rascepa u Demokratskoj stranci podrΕΎao je Ljubu DavidoviΔ‡a i njegovu politiku novog β€žnarodnog sporazuma”, a nakon uvoΔ‘enja β€žΕ‘estojanuarske diktature” 1929. bio je u opoziciji. Aktivno se bavio advokaturom i pred sudom branio mnoge poznate komuniste. Bio je druΕ‘tveno aktivan i učestvovao u radu sokolskog druΕ‘tva. Od 1935. zalagao se za politiku narodnog fronta i vrΕ‘io političku agitaciju, zbog čega je 1938. isključen iz stranke. Potom je formirao sopstvenu grupu Demokratsku levicu koja je saraΔ‘ivala sa levim zemljoradnicima, republikancima i drugim opozicionim strankama i grupama, meΔ‘u kojima i ilegalnom Komunističkom partijom (KPJ), s obzirom da mu je stariji sin Ivo Lola bio komunista i sekretar Saveza komunističke omladine (SKOJ). Od 1939. bio je predsednik DruΕ‘tva prijatelja SSSR. Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. boravio je ilegalno u Beogradu do leta 1942. kada se prebacio u Zagreb, odakle je u jesen iste godine preko preΕ‘ao u Bosnu, gde je stupio u partizane. Novembra 1942. na Prvom zasedanju AntifaΕ‘ističkog veΔ‡a narodnog osloboΔ‘enja (AVNOJ) izabran je za predsednika IzvrΕ‘nog odbora. Tokom 1943. učestvovao je u borbama na Neretvi i Sutjesci. Novembra 1943. na Drugom zasedanju AVNOJ-a izabran je za njegovog predsednika. Avgusta 1945. postao je predsednik PredsedniΕ‘tva Privremene narodne skupΕ‘tine. Od januara 1946. do januara 1953. bio je predsednik Prezidijuma Narodne skupΕ‘tine FNRJ (Ε‘ef drΕΎave). Bio je član PredsedniΕ‘tva Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Objavio je četiri knjige Zapisa i tri memoarske knjige. Godine 1960. povukao se iz aktivne politike. Preminuo je u vojnoj bolnici u Zagrebu. Sahranjen je na Mirogoju. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih odlikovanja, meΔ‘u kojima su dva Ordena jugoslovenske zastave sa lentom. Ordenom junaka socijalističkog rada odlikovan je 1961. godine. U toku Narodnooslobodilačko rata, u jesen 1943, u razmaku od mesec dana, poginula su mu oba sina β€” Ivo Lola (1916β€”1943) i Jurica (1918β€”1943), a naredne godine i prva supruga Tonica (1882β€”1944). RoΔ‘en je u 21. januara 1881. u selu VukmaniΔ‡u, kod Karlovca. Njegov otac Andrija (1853β€”1940) bio je iz obliΕΎnjeg sela Ribari, gde je odrastao u velikoj porodičnoj zadruzi čiji je stareΕ‘ina bio njegov otac Josip. Posle zavrΕ‘ene osnovne i srednje Ε‘kole, pohaΔ‘ao je Učiteljsku Ε‘kolu (preparandiju) u Petrinji, a nakon njenog zavrΕ‘etka sluΕΎbovao je u VukmaniΔ‡u. Ovde se oΕΎenio Emilijom Pintar (1855β€”1922), zvanom Milka, Δ‡erkom Ivana Pintara učitelja i upravitelja srednje realke u Rekovcu. U braku su izrodili četvoro dece β€” Andriju (1879β€”1951), Ivana, Maricu (1882β€”1952) i Milana (1894β€”1984). Osnovnu Ε‘kolu Ivan Ribar je pohaΔ‘ao u rodnom mestu, gde mu je učitelj bio njegov otac. Pored hrvatske dece, ovu Ε‘kolu pohaΔ‘ala su i deca iz obliΕΎnjih srpskih sela, koja su pripadala tadaΕ‘njoj opΕ‘tini VukmaniΔ‡. Kako je bio projugoslovenski orijentisan, njegov otac je svoju decu, kao i učenike, učio da su Hrvati i Srbi, dva bratska naroda.[1][2] Nakon zavrΕ‘ene osnovne Ε‘kole, Ivan i njegov stariji brat, pohaΔ‘ali su gimnaziju u Karlovcu. Kako otac Andrija nije imao sredstava da Ε‘koluje svu decu, oni su tokom Ε‘kolovanja u Karlovcu morali sami zaraΔ‘ivati za ΕΎivot. Radili su razne fizičke poslove i davali dodatne časove slabijim učenicima, koji su bili iz bogatijih kuΔ‡a. Kao učenik gimnazije, Ivan se aktivno bavio pisanjem β€” pisao je pesme, novele, priče i pripovetke, a interesovao se i za strane jezike. Pored pisanja, aktivno se bavio sportom i gimnastikom. Kako je dobro znao nemački jezik, preplatio se na Reklamnu biblioteku i preko nje čitao značajna dela svetske knjiΕΎevnosti. Zajedno sa drugim učenicima, učestvovao je u osnivanju literarne i muzičke sekcije, a predavači na ovim sekcijama bili su Svetozar PribiΔ‡eviΔ‡, Stjepan RadiΔ‡, Silvije Strahimir KranjčeviΔ‡ i dr. [1][2] Studije i početak političke aktivnosti U viΕ‘im razredima gimnazije, Ribar je učio stenografiju, pa je nakon mature 1899. poloΕΎio drΕΎavni ispit iz stenografije i zaposlio se kao stenograf pri Hrvatskom saboru u Zagrebu i Dalmatinskom saboru u Zadru.[3] Rad u ovim saborima omoguΔ‡io mu je da upozna najistaknutije političke ličnosti toga doba, ali i finansijsku podrΕ‘ku da iste godine upiΕ‘e pravo na Univerzitetu u Beču, gde se priključio grupi nacionalno opredeljenih hrvatskih studenata. Iz Beča je preΕ‘ao na Univerzitet u Pragu, gde je sluΕ‘ao predavanja profesora TomaΕ‘a Masarika, kasnijeg prvog predsednika Čehoslovačke. Masarik, koji je predavao sociologiju, ostavio je na njega veliki uticaj, pa je odlazio da sluΕ‘a i njegova predavanja izvan fakulteta o realističnoj narodnoj politici. Iz Praga se vratio u Zagreb, gde je nastavio studije, ali i počeo sa političkom aktivnoΕ‘Δ‡u. Bio je jedan od agitatora realne narodne politike uperene protiv bana Kuena Hedervarija, koji je od 1883. upravljao Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom i sprovodio prougarsku politiku. Maja 1903. bio je učesnik masovnih demonstracija protiv bana Hedervarija u Zagrebu, nakon kojih je Hedervari premeΕ‘ten na funkciju premijera Kraljevine Ugarske. Pripadao je hrvatskoj naprednoj omladini i aktivno učestvovao u svim akcijama protiv β€žmaΔ‘arona”, ali i β€žfrankovaca”, odnosno članova Čiste stranke prava koju je predvodio Josip Frank i koja se borila protiv ujedinjenja juΕΎnoslovenskih naroda. Bio jedan od osnivača Hrvatske napredne demokratske stranke, koja je nastala juna 1906. ujedinjenjem Hrvatske napredne stranke iz Zagreba i Demokratske stranke iz Splita. Ova stranka bila je deo Hrvatsko-srpske koalicije, stvorene decembra 1905, koja se borila za narodno jedinstvo Hrvata i Srba i protiv vladajuΔ‡e germanofilske politike.[1][3][2][4] Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu, 1904. otiΕ‘ao je na odsluΕΎenje jednogodiΕ‘njeg vojnog roka u austrougarsku vojsku. SluΕΎio je najpre u Beču, a potom u Rijeci. Po povratku iz vojske 1906, kao član Hrvatsko-srpske koalicije, javno je istupao pred seljacima na političkim zborovima na Kordunu i pozivao ih da glasaju za kandidate ove koalicije na izborima za sabor. Iz političkih razloga, odbio je činovničku sluΕΎbu u drΕΎavnom aparatu Austrougarske i otiΕ‘ao u advokate. Nakon zavrΕ‘enog pripravničkog staΕΎa, postao je samostalni advokat, a po nalogu Hrvatske demokratske napredne stranke, 1907. preselio se u Slavoniju. U Đakovu, sediΕ‘tu Đakovačko-sremske biskupije, tada je naglo narastao klerikalizam pa je rukovodstvo stranke tamo uputilo Ribara kako bi radio na organizovanju i Ε‘irenju stranke. Uprkos odreΔ‘enim političkim smetnjama, ubrzo je kao advokat postao popularan u Đakovu i okolini. Pored politike i advokature, bio je aktivan i na prosvetno-kulturnom polju, ali i kao sportista u Sokolu, a kasnije i stareΕ‘ina Sokolskog druΕ‘tva. Bio je jedan od osnivača i prvi predsednik prvog fudbalskog kluba u Đakovu. TakoΔ‘e, bavio se i novinarstvom i bio glavni urednik Đakovačkih hrvatskih pučkih novina. Pravo je doktorirao je 1909. u Zagrebu.[3][4] Politička aktivnost do 1918. Ribarova politička aktivnost u Đakovu bila je veoma ΕΎiva, posebno od 1910. kada je u ovde doΕ‘ao novi biskup Ivan Krapac, pristalica prougarske politike, koji je podrΕΎavao reΕΎim bana Nikole TomaΕ‘iΔ‡a i aktivno saraΔ‘ivao sa političarem Lovorom RadičeviΔ‡em, otvorenim zastupnikom β€žmaΔ‘aronske” politike. U Đakovačkim pučkim novinama Ribar je oΕ‘tro napadao Krapca i RadičeviΔ‡a kao eksponente TomaΕ‘iΔ‡evog reΕΎima, zbog čega je u listu Δ‘akovačkog kapitola nazivan β€žbezvercem”, β€žbezboΕΎnikom”, β€žotpadnikom od crkve” i dr. Uprkos optuΕΎbama od crkve, njegov ugled kod naroda je rastao, a njegovi zborovi su bili dobro poseΔ‡eni. Zajedno sa drugim prvacima Hrvatsko-srpske koalicije, tokom 1912. aktivno je učestvovao u borbi protiv reakcionarnog reΕΎima bana i kraljevskog komesara Slavka Cuvaja, koji je odmah po dolasku na duΕΎnost raspustio Hrvatski sabor i zaveo apsolutizam. Posle dva neuspeΕ‘na atentata, Cuvaj je krajem 1912. povučen iz Zagreba, a nova činovnička vlada je raspisala izbore za Hrvatski sabor. Kako bi prilikom izbora za narodnog zastupnika pobedile vladinog kandidata, opozicione stranke u Đakovu su isticale zajedničkog kandidata. Na izborima decembra 1911, opozicioni kandidat bio je Anton Ε varcmajer, ali on nije uspeo da pobedi vladinog kandidata Lovru RadičeviΔ‡a. Prilikom priprema za nove izbore 1913. Hrvatsko-srpska koalicija je u Δ‘akovačkom kotaru za svog kandidata predloΕΎila Ivana Ribara, a njegovu kandidaturu podrΕΎali su i lokalni odbori Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i Stranke prava. Grupa konzervativaca bila je nezadovoljna izborom zajedničkog kandidata, pa je Ε varcmajer otputovao u Zagreb i od barona Vladimira NikoliΔ‡a Podrinskog dobio podrΕ‘ku da bude zajednički kandidat udruΕΎenih opozicionih stranaka u Δ‘akovačkom srezu. ImajuΔ‡i podrΕ‘ku naroda, ali i odreΔ‘enih političkih krugova, posebno socijaldemokrata, Ribar se tada, uprkos protivljenju rukovodstva Hrvatsko-srpske koalicije, kandidovao kao nezavisni kandidat. Na izborima, odrΕΎanim decembra 1913, osvojio je najviΕ‘e glasova i pobedio i vladinog i opozicionog kandidata.[3][4] KuΔ‡a u Đakovu u kojoj je 1910β€”1923. stanovao Ivan Ribar sa porodicom Nakon izbora za narodnog zastupnika, rukovodstvo Hrvatsko-srpske koalicije prihvatilo je Ribara kao svog zastupnika, pa je na prvoj sednici sabora 20. decembra 1913. bio izabran za prvog sekretara predsednika Hrvatskog sabora Bogdana MedakoviΔ‡a. U saboru je pored funkcije zastupnika i sekretara predsednika, obavljao i duΕΎnosti privremenog saborskog beleΕΎnika, člana Odbora za peticije i prituΕΎbe, kao i člana deputacije za obnovu finansijske nagodbe. Zajedno sa predsednikom i potpredsednikom Hrvatskog zemaljskog sabora nalazio se početkom 1914. u audijenciji kod cara Franje Josifa.[5] Kao jedan od najmlaΔ‘ih zastupnika, ali i zastupnik koji je nezavisno izabran, nije se u potpunosti saglaΕ‘avao sa politikom Hrvatsko-srpske koalicije, veΔ‡ je u odreΔ‘enoj dozi zadrΕΎao sopstveni politički stav pa je jedini od zastupnika stao u odbranu progonjene socijalističke Ε‘tampe prilikom donoΕ‘enja Zakona o Ε‘tampi.[3] Kao saborski zastupnik, bio je jedan od delegata koji su Hrvatski zemaljski sabor zastupali u zajedničkom parlamentu Kraljevine Ugarske u BudimpeΕ‘ti, gde je sve do 1918. zastupao političku liniju Hrvatsko-srpske koalicije i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda.[6][4] Jula 1914, mesec dana nakon atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu, Austrougarska je objavila rat Kraljevini Srbiji, čim je otpočeo Prvi svetski rat. Odmah potom, zatvoren je Hrvatski sabor, a Ivan Ribar je kao rezervni oficir (poručnik) mobilisan u Austrougarsku vojsku. Nalazio se u 78. pukovniji 13. peΕ‘ačke brigade, koja se nalazila u sastavu 7. peΕ‘adijske divizije iz Osijeka, a formacijski u sastavu 13. hrvatsko-slavonskog korpusa iz Zagreba, odnosno Ε este austrougarske armije, pod komandom Oskara PoΔ‡oreka. Na početku rata nalazio se u MrzoviΔ‡u, kod Đakova, odakle je 78. pukovnija prebačena u istočnu Bosnu. Tokom napada austrougarskih snaga na Srbiju, bio je rasporeΔ‘en u komandi mesta u Kalesiji, kod Zvornika. Ova komanda vodila je kontrolu o vojnim formacijama koje su odlazile na front i konvojima ranjenika evakuisanih u pozadinu, koji su prolazili putem od Brčkog ka Zvorniku i vrΕ‘ila kontrolu lokalnog stanovniΕ‘tva i okoline. Nakon propasti prve austrougarske ofanzive na Srbiju, krajem avgusta 1914, 78. pukovnija se povukla u Srem, a Ribar je tada boravio u MoroviΔ‡u. Posle neuspeha druge austrougarska ofanziva na Srbiju, u jesen 1914, kao pristalica β€žujedinjenja juΕΎnoslovenskih naroda i prijatelj Srbije”, kako je okarakterisan od viΕ‘e komande, prebačen je u jedan nemački puk i upuΔ‡en na Ruski front u severnoj Galiciji. Nedugo potom, februara 1915, njegovi saborci iz 78. pukovnije, zajedno sa drugim jedinicama iz 13. hrvatsko-slavonskog korpusa, priključeni su Drugoj austrougarskoj armiji i upuΔ‡eni u Galiciju, gde su voΔ‘ene teΕ‘ke borbe sa ruskom armijom.[7][8] Austrougarske vlasti su početkom 1915. odlučile da ponovo otvore Hrvatski sabor, pa je Ribar kao zastupnik pozvan da se sa vrati sa fronta. Iz Lavova je preko BudimpeΕ‘te i Beča stigao u Zagreb, gde je 1. juna 1915. prisustvovao prvom zasedanju sabora nakon duΕΎe pauze. U toku velikih bitaka Prvog svetskog rata, zajedno sa drugim saborskim zastupnicima potpisao je poziv upuΔ‡en svim članovima sokolskog druΕ‘tva da budu inicijatori i borci za ujedinjenje jugoslovenskih naroda. JoΕ‘ u Đakovu, Ribar je bio aktivan u druΕ‘tvu Hrvatski sokol, koje je osnovano 1906, a 1908. zajedno sa apotekarom Lujom Ε imatom, bio izabran u rukovodstvo sokolskog druΕ‘tva (Ε imat je bio predsednik, a Ribar sekretar). Nakon Ε imatove smrti, 1912. njegova supruga Antonija napustila je Đakovo i sa troje male dece preΕ‘la u Zagreb, gde se avgusta 1915. udala za Ivana Ribara. Marta 1916. rodio im se prvi sin koji je na krΕ‘tenju dobio ime Ivan, ali je ostao upamΔ‡en po svojim nadimcima Ivo i Lola.[6][8][9] Nakon Ε‘to je 1917. definitivno demobilisan iz vojske, zajedno sa porodicom, vratio se u Đakovo, gde je obnovio advokatsku kancelariju, koju su tokom rata demolirali β€žfrankovci” i β€žklerikalci” (preteče ustaΕ‘a). Ovde se marta 1918. radio njegov mlaΔ‘i sin Đurica, koji je ostao upamΔ‡en po nadimku Jurica.[10] Oktobra 1918, zajedno sa drugim prvacima Hrvatsko-srpske koalicije, učestvovao je u stvaranju Narodnog veΔ‡a Slovenaca, Hrvata i Srba i bio izabran za člana njegovog Centralnog odbora. Narodno veΔ‡e je 19. oktobra odbacilo manifest cara Karla I o organizaciji monarhije kao savezne trijalističke monarhije i 29. oktobra 1918. prekinulo sve odnose sa Austrougarskom, dok je Hrvatski sabor poniΕ‘tio odnose Kraljevine Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Dalmacije sa Kraljevinom Ugarskom i Austrougarskom, čime je nevaΕΎeΔ‡om proglaΕ‘ena Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868. godine. U trenutku opΕ‘teg rasula Austrougarske, od pripadnika Hrvatskog domobranstva i bivΕ‘ih austrougarskih vojnika, kao i pripadnika raznih udruΕΎenja (najviΕ‘e Hrvatskog sokola) formirane su tzv. β€žnarodne straΕΎe”, čiji je zadatak bio da suzbiju pljačku i anarhiju β€žzelenokadrovaca” i civila. Kao jedan od uglednijih graΔ‘ana Đakova Ribar je bio komandant Narodne straΕΎe u ovom gradu.[6][8][9] Na čelu Narodne skupΕ‘tine Dr Ivan Ribar kao predsednik Ustavotvorne skupΕ‘tine Kraljevine SHS Nakon proglaΕ‘enja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. decembra i formiranja prve Vlade, 20. decembra 1918. sazvano je februara 1919. Privremeno narodno predstavniΕ‘tvo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, čiji je zadatak bio da kroz zakonodavni rad postavi pravne osnove prve jugoslovenske drΕΎave i izvrΕ‘i pripreme za izbor Ustavotvorne skupΕ‘tine. Na prvoj sednici Privremenog narodnog predstavniΕ‘tva 1. marta 1919. izvrΕ‘en je izbor njegovog rukovodstva β€” za predsednika je izabran dr Dragoljub DraΕΎa PavloviΔ‡, a za potpredsednike dr Franc JankoviΔ‡ i dr Ivan Ribar. Kada aprila 1920. PavloviΔ‡ umro, Ribar ga je kao prvi potpredsednik zamenjivao sve do septembra 1920. kada je za predsednika izabran Stanojlo VukčeviΔ‡. Pod njegovim predsednikovanjem donet je Zakon o izboru narodnih poslanika za Ustavotvornu skupΕ‘tinu.[11][8] Zajedno sa drugim prvacima Hrvatsko-srpske koalicije učestvovao je početkom 1919. u stvaranju Jugoslovenske demokratske stranke (JDS), u koju su pored stranaka iz Hrvatsko-srpske koalicije uΕ‘le β€” Samostalna radikalna stranka i Narodna napredna stranka. Bio je član Glavnog odbora, a kasnije i potpredsednik, Jugoslovenske demokratske stranke i njen kandidat za narodnog poslanika u osiječkom izbornom okrugu na izborima za Ustavotvornu skupΕ‘tinu, novembra 1920. godine. Na prvom zasedanju Ustavotvorne skupΕ‘tine Kraljevine SHS, 23. decembra 1920. bio je izabran za prvog predsednika skupΕ‘tine, dok su potpredsednike izabrani MiloΕ‘ Δ†osiΔ‡, Halid beg Hrasnica i dr Slavko MiletiΔ‡. Nakon usvajanja Ustava Kraljevine SHS, 28. juna 1921. Ustavotvorna skupΕ‘tina je pretvorena u vanredni saziv Narodne skupΕ‘tine Kraljevine SHS, koji je funkcionisao do 20. oktobra 1922. kada je vanredni saziv pretvoren u drugi redovni saziv. Prilikom konstituisanja nove skupΕ‘tine, umesto Ribara za predsednika Narodne skupΕ‘tine izabran je dr Edo LukiniΔ‡.[12][13][8] U vreme dok se nalazio na čelu Privremenog narodnog predstavniΕ‘tva i Ustavotvorne skupΕ‘tine mladu Kraljevinu potresali su brojni politički problemi β€” Hrvatska pučka seljačka stranka predvoΔ‘ena Stjepanom RadiΔ‡em protivila se ujedinjenju i zahtevala hrvatsku autonomiju u okviru nove drΕΎave; u graničnim oblastima sa Italijom, MaΔ‘arskom i Albanijom izbijali su sukobi zbog uspostavljanja novih granica; Komunistička partija borila se za bolje uslove ΕΎivota radnika i drugih socijalnih grupa organizujuΔ‡i brojne Ε‘trajkove i preteΔ‡i socijalističkom revolucijom; izvrΕ‘eni je atentat na regenta Aleksandra i ubijen ministar Milorad DraΕ‘koviΔ‡, nakon čega je zabranjen rad KPJ i dr. Ovo je uticalo da se u periodu od decembra 1920. do decembra 1922. formira ukupno devet vlada, na čijem su se čelu nalazili β€” Stojan ProtiΔ‡, Ljubomir DavidoviΔ‡, Milenko VesniΔ‡ i Nikola PaΕ‘iΔ‡. Usled dobrog rezultata Komunističke partije i Hrvatske pučke seljačke stranke na izborima 1920, novu Vladu morala je da formira demokratsko-radikalska veΔ‡ina, ali zbog unutraΕ‘njih razlika, njihova koalicija nije dugo trajala, pa su novi izbori odrΕΎani marta 1923. godine. Politički problemi uticali su i na odnose u Jugoslovenskoj demokratskoj stranci i stvaranje unutraΕ‘nje krize. Zajedno sa Ljubom DavidoviΔ‡em, Ribar je septembra 1922. prisustvovao Kongresu javnih radnika u Zagrebu na kome je traΕΎena revizija Ustava Ε‘to je izazvalo probleme u stranci. Glavni izvrΕ‘ni odbor JDS osudio je DavidoviΔ‡a i Ribara zbog prisustva Kongresu, a Ribar zbog ovoga nije bio izabran za predsednika Narodne skupΕ‘tine, decembra 1922. godine.[12][8] Politička aktivnost do 1929. Kako je zbog političkih obaveza sve viΕ‘e vremena provodio u Beogradu, Ivan Ribar je ovde 1923. iz Đakova preselio svoju porodicu. Ε½iveli su najpre u Fabrici Ε‘eΔ‡era na Čukarici, a 1928. su se preselili u kuΔ‡u u Francuskoj ulici 32.[11] U Beogradu je bio je predsednik Osmog rejona Jugoslovenske demokratske stranke, a učestvovao je i u radu drugih druΕ‘tvenih organizacija. Kao raniji član Hrvatskog sokola u Đakovu, nakon preseljenja u Beograd postao je član Sokolskog saveza Jugoslavije. Bio je član Uprave i jedno vreme predsednik druΕ‘tva β€žSoko I”, a kasnije u vreme sve veΔ‡eg omasovljenja sokolskog pokreta, radio je na formiranju novog sokolskog druΕ‘tva β€žSoko II” u okolini Saborne crkve.[a] Novo druΕ‘tvo brzo je steklo popularnost i imalo preko hiljadu članova, a vaΕΎilo je za jedno od najboljih u Jugoslaviji. Sokolske akademije ovog druΕ‘tva bile su veoma popularne, a druΕ‘tvo je meΔ‘u prvima u Beogradu pokrenulo akciju za formiranje terena tzv. β€žletnjeg veΕΎbaliΕ‘ta” na Kalemegdanu. Na čelu β€žSokola II” nalazio se sve do 1934, a krajem 1929. se protivio formiranju Sokola Kraljevine Jugoslavije, koji je formiran Zakonom o Sokolu čime je izvrΕ‘eno nasilno ujedinjenje slovenačkih Orlova, Hrvatskog sokola i Jugoslovenskog sokola. Sokolska organizacija na čijem se čelu nalazio okupljala je dosta studenata i radnika i bila je do te mere opoziciono raspoloΕΎena da je odbijala učeΕ‘Δ‡e na velikim sokolskim akcijama, kao i učeΕ‘Δ‡e na velikom sokolskom sletu u Pragu 1932. godine.[15] KuΔ‡a porodice Ribar u Beogradu, gde su stanovali od 1928. do 1941. U Jugoslovenskoj demokratskoj stranci Ribar je zastupao politiku β€žnarodnog sporazuma” i saradnje sa Hrvatskom republikanskom seljačkom strankom (HRSS), čiji je lider bio Stjepan RadiΔ‡ i protivnik politike koju je vodila Narodna radikalna stranka i njen predsednik Nikola PaΕ‘iΔ‡. Godine 1924. doΕ‘lo je do teΕ‘ke unutraΕ‘nje krize u Demokratskoj stranci oko nereΕ‘enog β€žhrvatskog pitanja” u Jugoslaviji Ε‘to je rezultiralo istupanjem iz stranke grupe Svetozara PribiΔ‡eviΔ‡a i formiranje Samostalne demokratske stranke. Iako je PribiΔ‡eviΔ‡a znao joΕ‘ iz Hrvatsko-srpske koalicije, Ribar je ostao u stranci i podrΕΎao Ljubu DavidoviΔ‡a i njegovu politiku saradnje sa Hrvatskom seljačkom strankom, smatrajuΔ‡i je boljom od PribiΔ‡eviΔ‡eve integralne unitarističke politike. Kada je PribiΔ‡eviΔ‡ kasnije odustao od centralizma i podrΕΎao federalističko ureΔ‘enje, Ribar je meΔ‘u prvima pozdravio njegovu odluku i pozvao ga da se vrati u Demokratsku stranku. DavidoviΔ‡ je jula 1924. uspeo da formira Vladu koja je bila prva β€žprava jugoslovenska vlada” u koju su uΕ‘li Anton KoroΕ‘ec i Mehmed Spaho, a podrΕΎao je Stjepan RadiΔ‡. Početkom sledeΔ‡e godine RadiΔ‡ je bio uhapΕ‘en, nakon čega se odrekao republikanizma i uΕ‘ao u Vladu Nikole PaΕ‘iΔ‡a. Februara 1927. RadiΔ‡ je ponovo otiΕ‘ao u opoziciju, a juna 1928. je ranjen u atentatu u Narodnoj skupΕ‘tini, nakon čega je preminuo. Ribar je posle atentata u skupΕ‘tini zahtevao od Demokratske stranke da u znak protesta ne učestvuje u radu parlamenta. Kada je januara 1929. kralj Aleksandar I KaraΔ‘orΔ‘eviΔ‡ suspendovao Ustav i uveo tzv. β€žΕ‘estojanuarsku diktaturu” kojom su suspendovane sve političke partije Ribar se naΕ‘ao u opoziciji u kojoj je ostao sve do Drugog svetskog rata. Usled izmene izbornih zakona, nakon ukidanja diktature, koji su iΕ‘li u korist proreΕΎimskih stranaka viΕ‘e nije biran za narodnog poslanika.[6][8][16] Opoziciono delovanje i saradnja sa komunistima Svega nekoliko dana nakon uvoΔ‘enja Ε estojanuarske diktature, januara 1929. započeo je prvu odbranu pred sudom uhapΕ‘enih komunista. Kao uspeΕ‘an advokat, zajedno sa Borom ProdanoviΔ‡em i Vladimirom SimiΔ‡em, u periodu od 1929. do 1941. pred DrΕΎavnim sudom za zaΕ‘titu drΕΎave branio je nekoliko desetina optuΕΎenih komunista. Neki od njegovih klijenata bili su β€” MoΕ‘a Pijade, Ivan MilutinoviΔ‡, Todor VujasinoviΔ‡, DuΕ‘an KneΕΎeviΔ‡, Ignjac Kralj, Kosta StamenkoviΔ‡, Svetozar VukmanoviΔ‡, Luka NeneziΔ‡, Ivan Krndelj, Karlo MrazoviΔ‡, Dragi StamenkoviΔ‡, Mladen IvekoviΔ‡ i dr, kao i njegov sin Ivo Lola Ribar. Borio protiv policijske torture, vrΕ‘ene u toku istrage, a jednom prilikom je o krΕ‘enju zakona i torturi nad zatvorenicima u beogradskoj Glavnjači, razgovarao sa ministrom dvora Milanom AntiΔ‡em. Bio je veoma angaΕΎovan u borbi protiv koncentracionih logora, koji su otvarani za internaciju političkih zatvorenika u ViΕ‘egradu, Lepoglavi i BileΔ‡i. Pored policijskih i sudskih organa, proteste protiv postupaka i mučenja u zatvorima, slao je domaΔ‡im i inostranim listovima.[17][16] Nakon parlamentarnih izbora 1935, na kojima je usled loΕ‘eg izbornog zakona, vladina lista predvoΔ‘ena Bogoljubom JevtiΔ‡em osvojila 82% poslaničkih mandata, a lista udruΕΎene opozicije predvoΔ‘ena Vlatkom Mačekom samo 18%, Ribar je predloΕΎio Jugoslovenskoj demokratskoj stranci da preuzme inicijativu za osnivanje Narodnog fronta, po ugledu na Narodni front u Francuskoj. Kako je Demokratska stranka odbila ovaj predlog, samostalno je sa advokatima Čedom PleΔ‡eviΔ‡em, iz AranΔ‘elovca i Dragoljubom MilovanoviΔ‡em Benom, iz Kragujevca otpočeo agitaciju po Srbiji za osnivanje Narodnog fronta slobode. Zajedno sa njim tada je svoje prve političke korake pravio i njegov stariji sin Ivo Lola, tada student prve godine Pravnog fakulteta.[16] Iako je rukovodstvo Demokratske stranke osudilo njihovu agitaciju, Ribar zajedno sa PleΔ‡eviΔ‡em podnosi Memorandum u kome iznose potrebe za hitno osnivanje UdruΕΎene jedinstvene opozicije. Godine 1938, zajedno sa Dragoslavom SmiljaniΔ‡em, bio je isključen iz Demokratske stranke. Zamereno mu je Ε‘to je za vreme Ε‘estojanuarske diktature branio komuniste pred DrΕΎavnim sudom za zaΕ‘titu drΕΎave u Beogradu i Ε‘to su mu sinovi - Ivo i Jurica bili komunisti. I pored toga jer je bio isključen iz stranke, nastavio je politički da deluje. Svoju političku grupu β€žDemokratska levicaβ€œ, čiji je bio predsednik povezao je sa Narodnim frontom, koji je joΕ‘ 1937. godine bio osnovan na inicijativu tada ilegalne Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Početkom 1941. godine, posredstvom svoga sina Lole Ribara, koji je tada bio sekretar Centralnog komiteta SKOJ-a, prvi put se sastao sa generalnim sekretarom CK KPJ Josipom Brozom Titom, sa kojim je razgovarao o opasnosti od faΕ‘izma i Hitlerove agresije. Tada je ocenjeno da je potrebna hitna saradnja svih graΔ‘anskih stranaka i grupa oko Narodnog fronta. Boravak u Beogradu i odlazak u partizane Nakon vojnog puča i svrgavanja Vlade CvetkoviΔ‡-Maček, marta 1941. Ivan Ribar je mobilisan kao rezervni kapetan Jugoslovenske vojske (JV). Ubrzo potom počinje Aprilski rat, a kapitulacija ga zatiče u Rogatici, odakle vratio u okupirani Beograd. Kako je porodična kuΔ‡a u Francuskoj ulici bila oΕ‘teΔ‡ena u Ε‘estoaprilskom bombardovanju, porodica Ribar je iznajmila stan na Dedinju, na uglu Ulice generala Ε turma i Bulevara kneza Aleksandra KaraΔ‘orΔ‘eviΔ‡a (u blizini stadiona Partizana).[18] Nakon prelaska Josipa Broza Tita, iz Zagreba u Beograd, u toku maja 1941, uspostavio je kontakte sa njim i počeo da radi na uspostavljanju veza sa istaknutim predstavnicima političkih stranaka i grupa, a naročito sa grupom levo orijentisanih demokrata i na njihovom uključivanju u Narodnooslobodilački pokret (NOP).[16] Stariji sin Ivo Lola Ribar (1916β€”1943) Nakon napada na Sovjetski Savez, 22. juna 1941. okupator i Specijalna policija počeli su sa hapΕ‘enjem i progonom svih ljudi koji su od pre rata bili registrovani kao komunisti ili njihovi simpatizeri, zbog čega su Ivan i njegovi sinovi morali preΔ‡i u ilegalnost. Lola se sklonio u kuΔ‡u Vladislava Ribnikara, koja se nalazila u blizini, dok se Jurica sklonio u kuΔ‡u njegove devojke Ivanke Δ†ukoviΔ‡ u Rumunskoj ulici (danas UΕΎička ulica), a kasnije u stan u obliΕΎnjoj Maglajskoj ulici.[19] Posle izbijanja oruΕΎanog ustanka u Srbiji, kao i stvaranje slobodne teritorije, tokom jula i avgusta, Lola je polovinom septembra 1941, zajedno sa Aleksandrom RankoviΔ‡em i Ivanom MilutinoviΔ‡em, napustio Beograd i otiΕ‘ao u zapadnu Srbiju. Ubrzo nakon Lole, Beograd je početkom oktobra napustio i Jurica. Nakon odlaska njegovih sinova u partizane, postojao je plan da Ivan Ribar, u pratnji sestara Ivanke i Olivere Δ†ukoviΔ‡, napusti Beograd i ode u osloboΔ‘eno UΕΎice, ali je ovaj plan poremetio početak Prve neprijateljske ofanzive.[20][21] PoΕ‘to mu je boravak u Beogradu, kao poznatom antifaΕ‘isti bio sve teΕΎi, morao je da promeni nekoliko ilegalnih stanova. IzmeΔ‘u ostalog, boravio je bolnici Trgovačke omladine, u kuΔ‡i Marka Anafa, ulici KraljeviΔ‡a Tomislava na KoteΕΎ Neimaru, gde se nalazilo tajno skloniΕ‘te, kao i u stanu stan svoje poΔ‡erke Mire VučkoviΔ‡, u Ulici vojvode Dragomira na Vračaru. Uprkos svim teΕ‘koΔ‡ama, odrΕΎavao je kontakt sa rukovodeΔ‡im ličnostima NOP-a u Beogradu, a najviΕ‘e sa Blagojem NeΕ‘koviΔ‡em, sekretarom Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. PoΕ‘to su početkom 1942, oko zgrade u kojoj je stanovao, primeΔ‡eni agenti Specijalne policije, morao je da napusti ovaj stan. Tada je posredstvom NeΕ‘koviΔ‡a, smeΕ‘ten u kuΔ‡u u Činovničkoj koloniji, u blizini Autokomande. Ova kuΔ‡a bila je vlasniΕ‘tvo sestre Nade AndrejeviΔ‡, supruge ĐorΔ‘a AndrejeviΔ‡a Kuna i bila je stavljena na raspolaganje KPJ, radi ĐorΔ‘evog skrivanja. U kuΔ‡i su kao zvanični stanari ΕΎiveli Nadina sestra Paraskeva JokiΔ‡, sa dvoje male dece, i sestra i majka Vlajka BegoviΔ‡a. Kun je u suterenu kuΔ‡e izgradio skloniΕ‘te, koje je sluΕΎilo za sakrivanje ilegalaca. KuΔ‡a je bila jedna od baza Pokrajinskog komiteta i za nju je znao samo uzak krug ljudi, a Kuna i Ribara je poseΔ‡ivao Blagoje NeΕ‘koviΔ‡, koji je stanovao u blizini. Juna 1942. Specijalna policija je tragajuΔ‡i za muΕΎem Paraskeve JokiΔ‡, koji je pobegao iz zatvora u Lazarevcu, izvrΕ‘ila pretres kuΔ‡e, ali nije uspela da otkrije skloniΕ‘te u kome su se nalazili Kun i Ribar. Za vreme boravka u kuΔ‡i, Ribar se pripremao da napusti Beograd, pa je pustio bradu i veΕΎbao da hramlje na jednu nogu, kako ga neko ne bi prepoznao.[22][23][24] Nakon Ε‘to su obezbeΔ‘ene laΕΎne isprave, koje je izradio ĐorΔ‘e AndrejeviΔ‡ Kun, kao i organizovan prihvat i veza u Zemunu i Zagrebu, Ivan Ribar je krajem jula 1942. napustio Beograd. Do Savskog mosta, gde se nalazio granični prelaz izmeΔ‘u NediΔ‡eve Srbije i Nezavisne DrΕΎave Hrvatske (NDH) dopratila ga je Brana PeroviΔ‡, dok ga je sa druge strane sačekala Elza Meterli, kurirka Pokrajinskog komiteta, koja ga je odvela do kuΔ‡e Jelice BabΕ‘ek,[b] u Ulici cara DuΕ‘ana u Zemunu, gde ga je čekao Lola Ribar. U Zemunu su tada, nakon odlaska iz Beograda, boravile Tonica i BoΕΎena, ali se Ribar nije susreo sa njima, zbog konspiracije.[22][23] Dan nakon prelaska u Zemun, Lola i Ivan su sa laΕΎnim legitimacijama, izdatim od Ministarstva hrvatskog domobranstva, preko Vinkovaca otputovali u Zagreb, gde ih je sačekao Ivan Stevo KrajačiΔ‡. Potom su autobusom otiΕ‘li u predgraΔ‘e Vrapče, gde su se Ribari smestili u stan AnΔ‘ele Kopinič, sestre Josipa Kopiniča. Ovde su boravili mesec dana, nakon čega je KrajačiΔ‡, uz pomoΔ‡ dvojice domobranskih oficira, koji su bili saradnici Narodnooslobodilačkog pokreta, organizovao njihovo prebacivanje iz okupiranog Zagreba. Početkom septembra, satnik Franjo Balon je poluteretnim kamionom prebacio Stevu KrajačiΔ‡a, Lolu i Ivana Ribara u Gornju Purgariju, gde su prenoΔ‡ili. Potom su peΕ‘ke otiΕ‘li u Ε½umberak, odakle su se u pratnji Ε½umberačke partizanske čete, prebacili na Kordun, u sediΕ‘te Glavnog Ε‘taba NOP odreda Hrvatske, koji se nalazio u Gornjem Budačkom, kod Slunja. Ovde su se zadrΕΎali nekoliko dana i tu je Ribar imao susreo sa Vladimirom BakariΔ‡em, političkim komesarom Glavnog Ε‘taba Hrvatske, koga je pre rata branio pred Sudom za zaΕ‘titu drΕΎave. Potom su preko Plitvičkih jezera, Korenice, PljeΕ‘evice i Donjeg Lapca i Drvara nastavili put za Vrhovni Ε‘tab NOP i DV Jugoslavije, koji se nalazio u MliniΕ‘tu, kod MrkonjiΔ‡ Grada. U Vrhovni Ε‘tab su stigli 26. septembra i istog dana ih je primio Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito.[25][24][26] Na čelu AVNOJ-a u partizanima Ivan Ribar i Josip Broz Tito, u BogoviΔ‡ima, kod Pala, juna 1943, nakon Titovog ranjavanja na Sutjesci Novembru 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, na predlog Josipa Broza Tita, partijska Δ‡elija Vrhovnog Ε‘taba, čiji je sekretar bio pop Vlada ZečeviΔ‡ primila je Ivana Ribara u članstvo Komunističke partije Jugoslavije (KPJ). Zajedno sa MoΕ‘om Pijade, Ivanom MilutinoviΔ‡em, Veselinom MasleΕ‘om i sinom Ivom učestvovao je u pripremama za konstituisanje AntifaΕ‘ističkog veΔ‡a narodnog osloboΔ‘enja Jugoslavije (AVNOJ), koji je bio opΕ‘tenacionalno i opΕ‘tepartijsko političko predstavniΕ‘tvo naroda Jugoslavije koje je rukovodilo radom Narodnooslobodilačkih odbora. Na Prvom zasedanju AVNOJ-a odrΕΎanom u osloboΔ‘enom BihaΔ‡u, 26. i 27. novembra 1942. godine izabran je za predsednika IzvrΕ‘nog odbora AVNOJ-a. Iako je bio u starosti, imao je 62 godine, tokom 1943. godine je proΕ‘ao kroz Četvrtu i Petu neprijateljsku ofanzivu. U toku Pete ofanzive, poznate i kao β€žbitka na Sutjesciβ€œ, nalazio se sa Sedmom banijskom divizijom, na čijem su čelu bili Pavle JakΕ‘iΔ‡ i Đuro Kladarin. Posle Sutjeske, otiΕ‘ao je na osloboΔ‘enu teritoriju Like i tu ostaje do kapitulacije Italije, septembra 1943. godine. Početkom oktobra je učestvovao na Kočeskom zboru, a polovinom oktobra na Drugom zasedanju ZAVNOH-a u PlaΕ‘kom. Potom je, zajedno sa delegatima iz Hrvatske i Slovenije doΕ‘ao u Jajce. Na Drugom zasedanju AVNOJ-a, odrΕΎanom 29. i 30. novembra izabran je za predsednika AVNOJ-a. Neposredno posle zavrΕ‘etka zasedanja, Ribaru su Josip Broz Tito i Ivan MilutinoviΔ‡ saopΕ‘tili tuΕΎnu vest da su mu poginuli sinovi - Jurica i Ivo. Posle zasedanja AVNOJ-a, zajedno sa članovima PredsedniΕ‘tva AVNOJ-a i Nacionalnog komiteta osloboΔ‘enja Jugoslavije (NKOJ) otiΕ‘ao je preko Like za Sloveniju, gde je ostao oko tri meseca. Prisustvovao je Prvom zasedanju SNOO, odrΕΎanom 19. februara 1944. godine u Črnomlju i TreΔ‡em zasedanju ZAVNOH-a, odrΕΎanom 8. i 9. maja u Topuskom. Početkom juna 1944. godine odlazi na ostrvo Vis, gde je bilo srediΕ‘te Vrhovnog Ε‘taba i NKOJ-a. Tamo prisustvuje razgovorima sa dr Ivanom Ε ubaΕ‘iΔ‡em i britanskim ambasadorom Stevensonom. U jesen 1944. godine avionom odlazi na osloboΔ‘enu teritoriju Srbije i boravi u Valjevu i AranΔ‘elovcu, a krajem oktobra dolazi u osloboΔ‘eni Beograd. Tu je vrΕ‘io duΕΎnost predsednika PredsedniΕ‘tva AVNOJ-a, a od avgusta 1945. godine predsednik PredsedniΕ‘tva Privremene skupΕ‘tine Demokratske Federativne Jugoslavije. Karijera u FNRJ Ivan Ribar na svom radnom stolu Posle rata, neprekidno je biran za poslanika u Narodnoj skupΕ‘tini FNRJ i u Sabor NR Hrvatske. Od kraja 1945. do 1953. godine bio je Predsednik Prezidijuma Narodne skupΕ‘tine FNRJ. Jedno vreme je bio i član Saveznog odbora SSRNJ. Imao je čin general-majora JNA u rezervi. Iz političkog ΕΎivota se povukao 1960. godine. Preminuo je 2. februara 1968. godine u Vojnoj bolnici u Zagrebu. Prema poslednjoj ΕΎelji, kremiran je u Beogradu i 5. februara sahranjen na groblju Mirogoj u Zagrebu. Porodica Detaljnije: Porodica Ribar Ivan Ribar je od 1915. godine bio u braku sa udovicom Antonijom Tonicom Ε imat, koja je iz prvog braka imala troje dece β€” Δ‡erke Miru i BoΕΎenu i sina Ε½arka. U braku sa Tonicom, dobio je dvojicu sinova β€” Ivu Lolu (1916) i Juricu (1918). Nakon okupacije Jugoslavije, Tonica je ostala u okupiranom Beogradu, a kasnije je preΕ‘la u Srem, gde je sa Δ‡erkom BoΕΎenom ΕΎivela ilegalno meΔ‘u partizanskim saradnicima. Prilikom blokade Kupinova, 8. jula 1944, Tonica i BoΕΎena su uhvaΔ‡ene od strane folksdojčera, nakon čega je Tonica streljana, a BoΕΎena odvedena u Banjički logor. Odlikovanja i priznanja Za politički i drΕΎavnički rad odlikovan je sa viΕ‘e odlikovanja, meΔ‘u kojima se pored odlikovanja iz Kraljevine Jugoslavije i socijalističke Jugoslavije, nalaze i strana odlikovanja β€” poljska, albanska i druga.[27] MeΔ‘u odlikovanjima FNR i SFR Jugoslavije nalaze se:[28] Orden junaka socijalističkog rada, odlikovan 1961. Orden narodnog osloboΔ‘enja, odlikovan 1945. Orden jugoslovenske zastave prvog reda (dvaput), Orden bratstva i jedinstva prvog reda, odlikovan 1947. Orden zasluge za narod prvog reda, Orden partizanske zvezde prvog reda i Orden za hrabrost Godine 1950, na predlog marΕ‘ala Tita unapreΔ‘en je u čin rezervnog general-majora JNA. Pre toga je u Austrougarskoj vojsci imao čin rezervnog poručnika, a u Jugoslovenskoj vojsci čin rezervnog sudskog kapetana.[29] Bio je počasni graΔ‘anin Karlovca, BihaΔ‡a, Đakova, Ε ibenika, Glamoča i Kaknja.

PrikaΕΎi sve...
1,190RSD
forward
forward
Detaljnije

SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Dr. Milan KaΕ‘anin (PelmonoΕ‘tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedač, romansijer, esejist, knjiΕΎevni kritičar, historičar knjiΕΎevnosti, likovni kritičar, historičar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviΔ‡ preΕ‘li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. Potiče iz siromaΕ‘ne seljačke porodice. RoΔ‘en je u ubogoj kuΔ‡i u danaΕ‘njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviΔ‡a KaradΕΎiΔ‡a), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviΔ‡ i majka Anka KaΕ‘anin nisu bili vjenčani pa su on i stariji brat Radivoj KaΕ‘anin bili uvedeni u matične knjige roΔ‘enih pod majčinim prezimenom KaΕ‘anin. Ε kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Ε‘kole. U prvom, drugom i treΔ‡em razredu učiteljica mu je bila Katica MaΕ‘ireviΔ‡ iz Sombora. U četvrtom razredu doΕ‘ao je novi učitelj Jovan SlavkoviΔ‡, takoΔ‘er iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaΕ‘ao zakon da se četverogodiΕ‘nje osnovne Ε‘kole produΕΎavaju na joΕ‘ dvije godine i time postaju Ε‘estogodiΕ‘nje. Peti razred je zavrΕ‘io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaΔ‘ao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veΔ‡ pohaΔ‘ao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je učitelj SlavkoviΔ‡, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuΕ‘ibrk, opet kao i brata, kao odličnog učenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluΔ‡a, koja je preΕ‘la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poΕ‘ao u treΔ‡i razred. Otad se o njima brinula starija majčina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog učeΕ‘Δ‡a u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuΔ‘en. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariΔ‡em studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog `nepodobnosti` (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeΕ‘ti počeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osječku domobransku regimentu, da bi se poslije suΔ‘enja vratio u vojarnu, u Pričuvnoj časničkoj Ε‘koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiΕ‘ljene liječničke dijagnoze te se tri godine povlačio po bolnicama Novog Sada, Slavonske PoΕΎege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naΕ‘ao utočiΕ‘te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriΔ‡, Ivo VojnoviΔ‡, Vladimir Δ†oroviΔ‡, Niko BartuloviΔ‡). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoΔ‡nika Ε‘efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, Bačku i Baranju, a s Jankom PeriΔ‡em radio je u redakciji `Srpskog lista`, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i političar Petar KonjoviΔ‡ (1883-1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV. 1919. novi dnevni list `Jedinstvo` kao organ Demokratske stranke, KaΕ‘anin mu se naΕ‘ao pri ruci, ali je ubrzo, joΕ‘ istog mjeseca, otiΕ‘ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju knjiΕΎevnosti i ruski jezik s knjiΕΎevnoΕ‘Δ‡u. Kao dopisnik `Jedinstva` iz Pariza viΕ‘e je naginjao dopisima knjiΕΎevne i umjetničke sadrΕΎine. I pored mnogih obeΔ‡anja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u `Jedinstvu`. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oΕΎenio studentkinjom Katarinom MartinoviΔ‡ Ljaljom, kΔ‡erkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeΔ‡e jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odloΕΎio pisanje i, sistematski učeΔ‡i i polaΕΎuΔ‡i ispite, u proljeΔ‡e 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u Umetničkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivopis. U vrijeme priprema za 100-godiΕ‘njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviΔ‡em (1888-1967) - proputuje Vojvodinu i istraΕΎi njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio Matičine knjige `Srpska umetnost u Vojvodini`, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeΔ‡e godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj duΕΎnosti organizirao je prve velike evropske izloΕΎbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureΔ‘ivao časopis `Umetnički pregled` (1937-1941). Objavljivao je likovne kritike u Politici`, `Vremenu`, časopisu `Reč i slika` i dr. Predavao je historiju umjetnosti u Umetničkoj Ε‘koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izloΕΎbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MΓΌnchenu i u JuΕΎnoj Americi. Pozivan je da drΕΎi predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveučiliΕ‘tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u Beču, na sveučiliΕ‘tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naročito izraΕΎena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. KnjiΕΎevnost Pisanjem se počeo baviti joΕ‘ kao učenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista `Sloga` dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraΔ‘ivao u dnevnom listu `Obzor`, u `KnjiΕΎevnom jugu` i u tada najuglednijem knjiΕΎevnom časopisu `Savremenik`. SuraΔ‘ivao je u mnogim časopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu knjiΕΎevnu kritiku koja je `analitičko-naučna i umetnička u isti mah`. Pisao je pripovijetke o VojvoΔ‘anima i romane iz beogradskog ΕΎivota, unoseΔ‡i u svoju realističku prozu izvjesne stilske i ritmičke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio `Srpski knjiΕΎevni glasnik`, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upečatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja, a i vanjsko okruΕΎenje tipične prečanske sredine. U dvotomnom romanu `Pijana zemlja`, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriΔ‡ (1932), nastojao je `da iz sfere svakodnevnog ΕΎivota dopre do duhovnog horizonta vremena` i kritički progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske knjiΕΎevnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka `Jutrenja i bdenja` (1926) i `Zaljubljenici` (1929), a Kolarčeva zaduΕΎbina za prvi roman `TrokoΕ‘uljnik` (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za knjiΕΎevnost. Značajan je njegov rad iz domena knjiΕΎevno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja `Sudbine i ljudi` (1968) o nekim najznačajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedačima i kritičarima 19. i 20. vijeka (Branko RadičeviΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliΔ‡, Jovan DučiΔ‡ i dr.), oΕ‘trinom zapaΕΎanja, upečatljivim ličnim izrazom, polemičkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, proΕΎetim donekle i konzervativnom tendencioznoΕ‘Δ‡u, dao je jedno od najznačajnijih esejističkih djela svoga vremena. Privatni ΕΎivot Sa suprugom Katarinom (1898-1985) imao je četvero djece: Mirko, arhitekt (1921-1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiΔ‡, koja je zavrΕ‘ila knjiΕΎevnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unučadi. Unuka Zoja BojiΔ‡ takoΔ‘er je historičar umjetnosti. Bibliografija Knjige `Jutrenja i bdenja`, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviΔ‡em) `Srpska umetnost u Vojvodini`, Novi Sad, 1927. `Zaljubljenici`, pripovijetke, Beograd, 1928. `Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivotopis`, Beograd, 1928. `Sabrana dela I-II`, Beograd, 1929-1932. `TrokoΕ‘uljnik`, roman, Beograd, 1930. `Pijana zemlja I, II`, roman, Beograd, 1932. `Jugoslavische hedengasche beldenge kunst`, Amsterdam, 1935. `Srpska umetnost u Vojvodini do velike seobe`, Novi Sad, 1939. `L` art yougoslave des nos origines a nos jours`, Beograd, 1939. `Dva veka srpskog slikarstva`, Beograd, 1942. `Umetnost i umetnici`, Beograd, 1943. `Savremeni beogradski umetnici. Reprodukcije`, Beograd, 1953. `U senci slave`, Novi Sad, 1961. `PronaΔ‘ene stvari`, eseji, Beograd, 1961. `Umetničke kritike`, Beograd, 1968. `Sudbine i ljudi`, ogledi, Beograd, 1968. `Susreti i pisma`, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviΔ‡ Rebac, Isidora SekuliΔ‡, Mileta JakΕ‘iΔ‡, Jovan DučiΔ‡, Pero SlijepčeviΔ‡, Ivan MeΕ‘troviΔ‡, Toma RosandiΔ‡, Petar KonjoviΔ‡, Milan MilovanoviΔ‡, Sava Ε umanoviΔ‡) `Srpska knjiΕΎevnost u srednjem veku`, Beograd, 1975. `Slučajna otkriΔ‡a`, eseji, Novi Sad, 1977. `Izabrani eseji`, Beograd, 1977. (Branko RadičeviΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Bogdan PopoviΔ‡, Jovan DučiΔ‡) `Pogledi i misli`, eseji, Novi Sad, 1978. `Kamena otkriΔ‡a`, studije o umetnosti, Beograd, 1978. `PriviΔ‘enja` I, Novi Sad, 1981. Milan KaΕ‘anin, Svetislav MariΔ‡: `Prepiska dvojice mladiΔ‡a`, Novi Sad, 1991. `Sudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscima`, Zagreb, 2001. (Branko RadičeviΔ‡, Đura JakΕ‘iΔ‡, Jovan JovanoviΔ‡ Zmaj, Laza KostiΔ‡, Jakov IgnjatoviΔ‡, Laza LazareviΔ‡, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediΔ‡, Bogdan PopoviΔ‡, Jovan SkerliΔ‡, Jovan DučiΔ‡) `Izabrana dela Milana KaΕ‘anina` * 1. `Srpska knjiΕΎevnost u srednjem veku`, Beograd, 2002. * 2. `Zaljubljenici ; U senci slave : pripovetke`, Beograd, 2003. * `Zaljubljenici`: `PoruΕ‘eni dom`, `PreobraΕΎenje`, `Ε½enih`, `GreΕ‘nici` * `U senci slave`: `Mrav`, `Udovica`, `Uoči praznika`, `Zaljubljenik`, `Parbenik boΕΎji`, `Vestalka`, `Na mesečini`, `BraΔ‡a pravoslavna`, `Na pijaci`, `ViΔ‘enje`, `Seljaci`, `Usamljenik`, `NemoΔ‡`, `U senci slave` * 3. `Pijana zemlja ; TrokoΕ‘uljnik`, Beograd, 2003. * 4. `PriviΔ‘enja`, Beograd, 2003. * 5. `Sudbine i ljudi`, Beograd, 2004. * 6. `Susreti i pisma ; PronaΔ‘ene stvari ; Misli`, Beograd, 2004. * 7. `Umetnost i umetnici`, Beograd, 2004. * 8. `Kamena otkriΔ‡a ; Slučajna otkriΔ‡a ; Sa Milanom KaΕ‘aninom ; O Milanu KaΕ‘aninu`, Beograd, 2004.

PrikaΕΎi sve...
990RSD
forward
forward
Detaljnije

SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1945. Branko Δ†opiΔ‡ (HaΕ‘ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 β€” Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u rodnom mestu, niΕΎu gimnaziju u BihaΔ‡u, a učiteljsku Ε‘kolu pohaΔ‘ao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrΕ‘io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priču objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeΔ‘u ostalih, prevoΔ‘ena na engleski, nemački, francuski i ruski jezik. Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. IzvrΕ‘io je samoubistvo skokom sa mosta Bratstva i jedinstva.[2] U Δ†opiΔ‡evim delima dominiraju teme iz ΕΎivota ljudi iz Bosanske krajine i Narodnooslobodilačkog rata. Branko Δ†opiΔ‡ roΔ‘en je 1. januara 1915. godine u selu HaΕ‘anima pod planinom Grmečom.[3] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric NidΕΎo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo četiri godine, umro mu je otac. Δ†opiΔ‡ je, zajedno sa mlaΔ‘im bratom i sestrom, ostao da ΕΎivi pored majke Soje, dede Radeta i strica NidΕΎe. Prva pročitana knjiga bila mu je β€žMigel Servantesβ€œ koju je, negde u treΔ‡em razredu, kupio od učiteljice. U toj knjizi bio je opisan ΕΎivot slavnog Ε‘panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana β€žDon Kihotβ€œ. SledeΔ‡e pročitane knjige bile su β€žDoΕΎivljaji jednog vukaβ€œ, pa β€žDoΕΎivljaji jedne kornjačeβ€œ.[4] Branko Δ†opiΔ‡, Mira AlečkoviΔ‡ i BlaΕΎe Koneski u partizanima (1944). Prvo Ε‘tampano delo objavio je sa četrnaest godina u omladinskom časopisu β€žVenacβ€œ 1928. godine. Δ†opiΔ‡ je pohaΔ‘ao učiteljsku Ε‘kolu u Banjoj Luci i Sarajevu, a zavrΕ‘io u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeΔ‡ kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe paΕΎnju knjiΕΎevne kritike, izmeΔ‘u ostalog piΕ‘uΔ‡i u β€žPolitici”, gde mu je urednik Ε½ivko MiliΔ‡eviΔ‡ u knjiΕΎevnom dodatku objavio tek Ε‘estu poslatu pripovetku – β€žSmrtno ruvo Soje Čubrilove” ( (Politika, 8. 5. 1936). β€žTaj datum sam zapamtio za čitav ΕΎivot”, ispovedao se docnije. β€žImao sam dvadeset jednu godinu… Zaredao ja onda da objavljujem priče u ’Politici’, mjesečno po dvije, čak i tri… ”.[5] 1939. godine je dobio novoustanovljenu nagradu β€žMilan Rakić”. U martu 1941. je dobio nagradu za delo `Borci i begunci`.[6] Uoči Drugog svetskog rata nalazio se u Δ‘ačkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuΕ‘ao da pruΕΎi otpor neprijatelju kod MrkonjiΔ‡ Grada. Posle toga je otiΕ‘ao u svoj rodni kraj, a sa početkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meΔ‘u njima ostao tokom cele narodnooslobodilačke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, knjiΕΎevnikom Skenderom KulenoviΔ‡em. Posle rata jedan je od osnivača dečjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je počeo profesionalno da se bavi knjiΕΎevnoΕ‘Δ‡u.[7] Smatra se jednim od najveΔ‡ih dečjih pisaca roΔ‘enih na jugoslovenskim prostorima. Dela su mu prevoΔ‘ena na ruski, engleski, francuski, nemački, ukrajinski, poljski, čeΕ‘ki, bugarski, rumunski, slovenački i maΔ‘arski jezik. Bio je član SANU i ANUSRBiH. Celi radni i ΕΎivotni vek nakon Drugog svetskog rata Branko Δ†opiΔ‡ je proveo u Beogradu, ali je često putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim drΕΎavama. Za knjiΕΎevni rad dobio je, meΔ‘u ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoΕ‘evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Svoj stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je ΕΎiveo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[8] PuriΕ‘a ĐorΔ‘eviΔ‡ je 2015. godine reΕΎirao dokumentarni film β€žMala moja iz Bosanske Krupeβ€œ posveΔ‡en Branku Δ†opiΔ‡u.[9] Svake godine se odrΕΎava simpozijum o Branku Δ†opiΔ‡u, 2019. je bio u Beču.[10] KnjiΕΎevni opus Njegova prozna dela proΕΎeta su lirikom i ΕΎivopisnim realističkim slikanjem seoskog ΕΎivota, poznavanjem ΕΎivota i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i ΕΎivoΕ‘Δ‡u duha. Kreirao je mnoΕ‘tvo upečatljivih i ΕΎivopisnih likova i dogaΔ‘aja nadahnutom pripovedačkom tehnikom koristeΔ‡i sveΕΎ, sočan i slikovit jezik pri čemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmečkom zavičaju. Δ†opiΔ‡a su doratnim pripovetkama najviΕ‘e zanimali siromaΕ‘ni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadničari, i on je o svima njima pričao sa briΕΎnim, zaΕ‘titničkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama Δ†opiΔ‡ je nadahnuto opisivao herojske podvige, mučeniΕ‘tvo i samopregor svojih junaka. Početkom 1950ih godina Δ†opiΔ‡ je počeo da piΕ‘e i satirične priče u kojima je oΕ‘tro kritikovao ruΕΎne pojave u tadaΕ‘njici. Jedna od takvih priča bila je i β€žJeretička pričaβ€œ objavljena u β€žJeΕΎuβ€œ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca učestvovao je i Broz koji je rekao da on lično takvu satiru neΔ‡e dozvoliti, ali da pisac neΔ‡e biti ni uhapΕ‘en.[11] KnjiΕΎevni istoričar Ratko PekoviΔ‡ napisao je knjigu β€žSudanije Branku Δ†opiΔ‡uβ€œ u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca. Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog knjiΕΎevnog talenta viΕ‘e odgovarale kraΔ‡e forme β€” pripovetke i novele. Romani β€žProlomβ€œ i β€žGluvi barutβ€œ slikaju učeΕ‘Δ‡e seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a β€žNe tuguj bronzana straΕΎoβ€œ prilagoΔ‘avanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima ΕΎivota u Vojvodini. Glavnina Δ†opiΔ‡evog proznog opusa humoristički je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najteΕΎim ΕΎivotnim trenucima znaju da sačuvaju vedrinu i da se nasmeju čak i vlastitoj nevolji. Sem toga, Δ†opiΔ‡ je od onih pisaca koji su svoj posmatrački talenat naročito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka. Iako je Δ†opiΔ‡ bio pisac epske Ε‘irine i zamaha sa uroΔ‘enim pripovedačkim i humorističkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska ΕΎica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaΕΎa veΔ‡ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta Δ†opiΔ‡eva poetska ΕΎica naročito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci β€žOgnjeno raΔ‘anje domovineβ€œ. Branko Δ†opiΔ‡ je cenjen i kao dečji pisac, prvenstveno zahvaljujuΔ‡i ΕΎivoj maΕ‘ti i daru za spretno uobličavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humorističkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, meΔ‘u kojima su i dva romana. Dela Grob Branka Δ†opiΔ‡a u Aleji zasluΕΎnih graΔ‘ana na beogradskom Novom groblju Zbirke pripovedaka Pod Grmečom (1938), Borci i bjegunci (1939),[12] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Ε‘kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humorističke priče (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), DoΕΎivljaji Nikoletine BursaΔ‡a (1955), Dječak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaΕ‘ta sljezove boje (1970); Vasilisa i monah (1975); Skiti jure zeca (1977); Romani Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana straΕΎo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaΔ‡u (1975); Zbirke pesama Ognjeno raΔ‘anje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeΔ‡e (1947); Komedije DoΕΎivljaji Vuka Bubala Odumiranje meΔ‘eda Dela za decu U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke Priče partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme DruΕΎina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza DoΕΎivljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priče (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme Sunčana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme JeΕΎeva kuΔ‡ica (1949), pesma Priče ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i mačka (1952), pripovetke DoΕΎivljaji mačka ToΕ‘e (1954), pripovetke Raspjevani cvrčak (1955), pesme Lalaj Bao, čarobna Ε‘uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tuΕΎne bajke (1958), pripovetke Večernje priče, (1958), priče u stihu Djeda TriΕ‘in mlin (1960), zbirka pesama Priče zanesenog dječaka (1960), pripovetke MagareΔ‡e godine (1960), roman Ribar i mačak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Čarobna Ε‘uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke Priče za najmlaΔ‘e (1963), pripovetke Ε arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke. Sabrana dela objavljena u 12 knjiga 1960. objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV Igrani filmovi Ε½ivjeΔ‡e ovaj narod (1947), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ‡, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ‡, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaΔ‡ (1964), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Soja JovanoviΔ‡, Avala film, Beograd Hajdučka vremena (1977), dugometraΕΎni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, reΕΎija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometraΕΎni film, po motivima istoimenog romana, reΕΎija Bahrudin Bato ČengiΔ‡, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb Vidi joΕ‘ OΕ  β€žBranko Δ†opiΔ‡β€œ Banja Luka Narodna biblioteka β€žBranko Δ†opiΔ‡β€œ u Čajniču Narodna biblioteka β€žBranko Δ†opiΔ‡β€œ u Brodu Dijapazon β€” Branko Δ†opiΔ‡ OΕ  β€žBranko Δ†opić” (Prijedor) Biblioteka β€žBranko Δ†opić” (VraniΔ‡) Biblioteka β€žLaza Kostić” Čukarica βˆ’Tribina knjiΕΎevnosti za decu β€žBranko Δ†opić”

PrikaΕΎi sve...
1,290RSD
forward
forward
Detaljnije

Prof dr Milan Jovanovic Batut - Jektika (susica, tuberkuloza) Kako postaje, kako se siri, kako se suzbija i leci Drustvo za cuvanje narodnog zdravlja, Beograd, 1912. Tvrd povez, dzepni format, 63 strane. Pecat Saveza trezvene mladezi RETKO! Милан ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ› Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚ (БрСмска ΠœΠΈΡ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ†Π°, 10. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Π°Ρ€ 1847 β€” Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 11. сСптСмбар 1940) Π±ΠΈΠΎ јС српски ΠΈ Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ€, унивСрзитСтски профСсор, ΡƒΡ‚Π΅ΠΌΠ΅Ρ™ΠΈΠ²Π°Ρ‡ ΠœΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π°. Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° Π ΠΎΡ’Π΅Π½ јС Ρƒ Π‘Ρ€Π΅ΠΌΡΠΊΠΎΡ˜ ΠœΠΈΡ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ†ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Π΄ ΠœΠ°Ρ’Π°Ρ€ΡΠΊΡƒ Π±ΡƒΠ½Ρƒ Ρƒ јСсСн 1847. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ ΠΎΡ†Π° ΠšΠΎΡΡ‚Π΅ ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° Ρ‚Ρ€Π³ΠΎΠ²Ρ†Π° колонијалном Ρ€ΠΎΠ±ΠΎΠΌ. Мајка јС Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Новића, Π³Π΄Π΅ јС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ пСсник Јоксим Новић ΠžΡ‚ΠΎΡ‡Π°Π½ΠΈΠ½. Π”Π΅Π΄Π° ΠΏΠΎ ΠΎΡ†Ρƒ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡ€Π΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ `ΠΎΠ΄Π½Π΅ΠΊΡƒΠ΄ ΠΎΠ΄ Π‘ΠΎΡ„ΠΈΡ˜Π΅`, учСствовао јС Ρƒ Π±ΠΎΡ€Π±Π°ΠΌΠ° Π·Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ ΠŸΡ€Π²ΠΎΠ³ српског устанка. ΠŸΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡƒΠΎ јС славно Ρƒ Π±ΠΎΡ˜Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΠ² Π’ΡƒΡ€Π°ΠΊΠ° Π½Π° ΠœΠΈΡˆΠ°Ρ€Ρƒ 1806. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡ†Π° Π±Π°Π±Π° `Π‘Ρ‚Π°Ρ€ΠΊΠ° Анђа` ΠΏΡ€Π΅Π²Π΅Π»Π° јС ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Ρƒ Ρƒ Π‘Ρ€Π΅ΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈ сС скрасили Ρƒ ΠœΠΈΡ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ†ΠΈ. ΠŸΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Π° јС Π΄ΠΎ 1848. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠΌΡƒΡ›Π½Π° ΠΏΠ° ΠΎΡΠΈΡ€ΠΎΠΌΠ°ΡˆΠΈΠ»Π°, Ρ˜Π΅Ρ€ јС Π½Π΅ΡˆΡ‚Π΅Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ†Π΅ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°Π»Π° Брпски ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚. ΠžΡ‚Π°Ρ† ΠšΠΎΡΡ‚Π° ΡƒΡΠΏΠ΅ΡˆΠ½ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Π΄ΡƒΠ·ΠΈΠΌΡ™ΠΈΠ²ΠΈ Ρ‚Ρ€Π³ΠΎΠ²Π°Ρ† (који јС стигао Π΄ΠΎ Π₯Π°ΠΌΠ±ΡƒΡ€Π³Π° ΠΈ ΠΎ Ρ‚ΠΎΠΌΠ΅ оставио Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊ са ΠΏΡƒΡ‚Π°) настрадао јС нСсрСћним ΡΠ»ΡƒΡ‡Π°Ρ˜Π΅ΠΌ ΠΎΠ΄ разбСснСлог Π±ΠΈΠΊΠ°.[1] Милан јС Ρƒ ΠœΠΈΡ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ†ΠΈ ΠΏΠΎΡ…Π°Ρ’Π°ΠΎ основну ΡˆΠΊΠΎΠ»Ρƒ ΠΈ Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠΈΠΎ Π΄Π²Π° Ρ€Π°Π·Ρ€Π΅Π΄Π° Ρ€Π΅Π°Π»ΠΊΠ΅. Као ΡΡ€Π΅Π΄ΡšΠΎΡˆΠΊΠΎΠ»Π°Ρ† ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ јС Ρ‚Π°Π»Π΅Π½Π°Ρ‚ Π·Π° Ρ†Ρ€Ρ‚Π°ΡšΠ΅. Π“ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Ρƒ јС наставио Ρƒ ΠŸΠ°Π½Ρ‡Π΅Π²Ρƒ ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρƒ Π΄Π°Π½Π° ΠΏΡ€Π΅ΡˆΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ `Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π΅Ρ˜Π°Π½Π°Ρ†` Ρƒ ΠšΠ°Ρ€Π»ΠΎΠ²Ρ†Π΅. Након сСдмог Ρ€Π°Π·Ρ€Π΅Π΄Π° гимназијС Ρƒ ΠšΠ°Ρ€Π»ΠΎΠ²Ρ†ΠΈΠΌΠ°, ΠΎΡ‚ΠΈΡˆΠ°ΠΎ јС 1865. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ ОсијСк, Π³Π΄Π΅ јС ΠΌΠ°Ρ‚ΡƒΡ€ΠΈΡ€Π°ΠΎ са ΠΎΠ΄Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΈΠΌ успСхом. ΠŸΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‡Π½ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Ρ‚Π΅Ρ™ Π‘Π²Π΅Ρ‚ΠΎΠ·Π°Ρ€ ΠœΠΈΠ»Π΅Ρ‚ΠΈΡ› који јС Ρ€Π°Π½ΠΎ ΠΏΡ€Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π΅Π² ΠΏΠΎΡ‚Π΅Π½Ρ†ΠΈΡ˜Π°Π», Π½ΡƒΠ΄ΠΈΠΎ ΠΌΡƒ јС ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ› ΡΡ‚ΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡ˜Ρƒ, ΠΈ Ρ‚ΠΎ само Π°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ студирао ΠΏΡ€Π°Π²ΠΎ. ΠœΠ΅Ρ’ΡƒΡ‚ΠΈΠΌ, ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ› јС свим Π±ΠΈΡ›Π΅ΠΌ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠΊΡ€Π΅Π½ΡƒΡ‚ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΈ ΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π΅ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡ‡Π΅ΠΎ јС Ρƒ Π‘Π΅Ρ‡Ρƒ, Π·Π°Ρ…Π²Π°Ρ™ΡƒΡ˜ΡƒΡ›ΠΈ ΠΌΠ°Ρ‚Π΅Ρ€ΠΈΡ˜Π°Π»Π½ΠΎΡ˜ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ›ΠΈ дСсСторицС Π³Ρ€Π°Ρ’Π°Π½Π° ΠœΠΈΡ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ†Π΅, који су ΠΌΡƒ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡ€Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π°Π²Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π²Π΅ Ρ„ΠΎΡ€ΠΈΠ½Ρ‚Π΅ мСсСчно Π·Π° ΠΈΠ·Π΄Ρ€ΠΆΠ°Π²Π°ΡšΠ΅. Како нијС ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° настави ΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π΅ слСдСћСг сСмСстра, Π±ΠΈΠΎ јС ΠΏΡ€ΠΈΠ½ΡƒΡ’Π΅Π½ Π΄Π° ΠΎΠ΄Π΅ Ρƒ Нови Π‘Π°Π΄ Π³Π΄Π΅ јС Ρ‚Ρ€ΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡ€Π΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Ρƒ Ρ€Π΅Π°Π»Ρ†ΠΈ, ΡΠΊΡƒΠΏΡ™Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ Π½ΠΎΠ²Π°Ρ†. Π‘Π° Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡ™Π½ΠΎ Π½ΠΎΠ²Ρ†Π° Π²Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠΎ сС Ρƒ Π°ΡƒΡΡ‚Ρ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΡƒ прСстоницу Π³Π΄Π΅ јС Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠΈΠΎ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½Ρƒ Π½Π° Π‘Π΅Ρ‡ΠΊΠΎΠΌ ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Ρƒ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π° Ρƒ Π‘Π΅Ρ‡Ρƒ, ΠΏΡ€Π΅Π΄Π°Π²Π°Π»ΠΈ су ΠΌΡƒ профСсори који су Π±ΠΈΠ»ΠΈ славна ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° Π±Π΅Ρ‡ΠΊΠ΅ ΠΈ СвропскС ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½Π΅.[1] Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚ Када сС 1885. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Милан ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ› Π²Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠΎ са стручног ΡƒΡΠ°Π²Ρ€ΡˆΠ°Π²Π°ΡšΠ° ΠΏΠΎ Свропским прСстоницама, ΡƒΠ·Π΅ΠΎ јС Π½Π°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚. Π Π°Π·Π»ΠΎΠ³ јС Π±ΠΈΠΎ Ρƒ Ρ‚ΠΎΠΌΠ΅ ΡˆΡ‚ΠΎ су ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ њСга Ρƒ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ Ρ˜Π°Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Ρƒ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ˜ Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π΅Π½ΠΎΡ˜ ΡƒΠ»ΠΎΠ·ΠΈ Π±ΠΈΠ»Π° још Π΄Π²Π° Милана ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° ΠΈ Ρ‚ΠΎ Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ€Π°. Бастали су сС ΡšΠΈΡ… Ρ‚Ρ€ΠΎΡ˜ΠΈΡ†Π° ΠΈ ΡƒΠ·Π΅Π»ΠΈ Π½Π°Π΄ΠΈΠΌΠΊΠ΅ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΈΡ… Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²ΠΎ Ρ€Π°Π·Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ. Π”Ρ€ ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›, Ρ€ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ· банатског сСла ΠˆΠ°Ρ€ΠΊΠΎΠ²Ρ†Π° ΠΏΡ€ΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ сС ΠœΠΎΡ€ΡΠΊΠΈ (ΠΊΠ°ΠΎ бродски Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ€) ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΠΎΠΌΠ±Π°Ρ˜Π°Ρ† (ΠΏΠΎ Индији), Π΄Ρ€ΡƒΠ³ΠΈ јС ΡƒΠ·Π΅ΠΎ ΡΡ€Π΅Π΄ΡšΠ΅ слово А (ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρƒ ΠΎΡ†Π°), Π° Ρ‚Ρ€Π΅Ρ›ΠΈ, Π‘Ρ€Π΅ΠΌΠ°Ρ†, ΠΏΠΎ ΠΏΡ€Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρƒ нСкадашњСг ΠΎΡ‡Π΅Π²ΠΎΠ³ Ρ‚Ρ€Π³ΠΎΠ²Π°Ρ‡ΠΊΠΎΠ³ компањона - Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚.[2] Биста Милана ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚Π° испрСд ΠœΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ ΠœΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎ-просвСтни Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ Π’Π΅Ρ› Π½Π° самом ΠΏΠΎΡ‡Π΅Ρ‚ΠΊΡƒ лСкарскС праксС Ρƒ Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡ€Ρƒ дошлС су Π΄ΠΎ ΠΈΠ·Ρ€Π°ΠΆΠ°Ρ˜Π° њСговС склоности ΠΏΡ€Π΅ΠΌΠ° писаној Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ ΠΈ здравствСно-просвСтном Ρ€Π°Π΄Ρƒ. Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1880. јС Ρƒ Ρ‚ΠΎΠΌ Ρ†ΠΈΡ™Ρƒ ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Π½ΡƒΠΎ лист Π·Π° лСкарску ΠΏΠΎΡƒΠΊΡƒ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Ρƒ β€žΠ—Π΄Ρ€Π°Π²Ρ™Π΅β€. Π‘ΠΈΠΎ јС Ρ‚ΠΎ ΠΏΡ€Π²ΠΈ лист са Ρ…ΠΈΠ³ΠΈΡ˜Π΅Π½ΡΠΊΠΎ-просвСтним ΡΠ°Π΄Ρ€ΠΆΠ°Ρ˜Π΅ΠΌ Π½Π° словСнском Ρ˜ΡƒΠ³Ρƒ. Π£ ΠΏΠ΅Ρ€ΠΈΠΎΠ΄Ρƒ ΠΎΠ΄ 1880. Π΄ΠΎ 1882. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² црногорскС Π²Π»Π°Π΄Π΅ Π±ΠΈΠΎ јС Π½Π°Ρ‡Π΅Π»Π½ΠΈΠΊ БанитСтског ΠΎΠ΄Π΅Ρ™Π΅ΡšΠ° Ρ‚Π°ΠΌΠΎΡˆΡšΠ΅Π³ ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²Π° ΡƒΠ½ΡƒΡ‚Ρ€Π°ΡˆΡšΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π° ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ€ Π¦Π΅Ρ‚ΠΈΡšΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡ†Π΅. Π—Π°Π»Π°Π³Π°ΡšΠ΅ΠΌ Π΄Ρ€ Π’Π»Π°Π΄Π°Π½Π° Π‚ΠΎΡ€Ρ’Π΅Π²ΠΈΡ›Π° дошао јС Ρƒ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Ρƒ, Π³Π΄Π΅ јС Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π΄Ρ€ΠΆΠ°Π²Π½Ρƒ ΡΡ‚ΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡ˜Ρƒ Π·Π° ΡƒΡΠ°Π²Ρ€ΡˆΠ°Π²Π°ΡšΠ΅ Ρƒ иностранству. НСколико Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ јС Π½Π° Π²ΠΎΠ΄Π΅Ρ›ΠΈΠΌ мСдицинским установама Π•Π²Ρ€ΠΎΠΏΠ΅ Ρ‚ΠΎΠ³Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Ρƒ ΠœΠΈΠ½Ρ…Π΅Π½Ρƒ, Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Ρƒ, ΠŸΠ°Ρ€ΠΈΠ·Ρƒ ΠΈ Π›ΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρƒ. ПослСдњС мСсСцС Π±Π°Π²Ρ™Π΅ΡšΠ° Ρƒ Π•Π²Ρ€ΠΎΠΏΠΈ ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅ΠΎ јС Ρƒ ΠŸΠ°Ρ€ΠΈΠ·Ρƒ, Π³Π΄Π΅ јС ΡƒΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ славног Π›ΡƒΡ˜Π° ΠŸΠ°ΡΡ‚Π΅Ρ€Π°. ПосСбно јС ΠΎΠ½ ΠΏΡ€ΠΎΡƒΡ‡Π°Π²Π°ΠΎ ΠΏΡ€ΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ΅ Ρ…ΠΈΠ³ΠΈΡ˜Π΅Π½Π΅ ΠΈ Π±Π°ΠΊΡ‚Π΅Ρ€ΠΈΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Π΅. Након ΡΠΏΠ΅Ρ†ΠΈΡ˜Π°Π»ΠΈΠ·Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°Π½ јС Π΄Π° ΠΎΡΠ½ΡƒΡ˜Π΅ ΠšΠ°Ρ‚Π΅Π΄Ρ€Ρƒ Π·Π° Π±Π°ΠΊΡ‚Π΅Ρ€ΠΈΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Ρƒ Π½Π° ΠšΠ°Ρ€Π»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Ρƒ Ρƒ ΠŸΡ€Π°Π³Ρƒ. ΠœΠ΅Ρ’ΡƒΡ‚ΠΈΠΌ, ΠΎΠ²Ρƒ ласкаву ΠΏΠΎΠ½ΡƒΠ΄Ρƒ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ јС ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ…Π²Π°Ρ‚ΠΈΠΎ мСсто Ρ€Π΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ профСсора Π½Π° ΠšΠ°Ρ‚Π΅Π΄Ρ€ΠΈ Ρ…ΠΈΠ³ΠΈΡ˜Π΅Π½Π΅ ΠΈ судскС ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° Π’Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ˜ школи Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ. ΠŸΡ€Π΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ јС студСнтима Π΄ΡƒΠ³ΠΈ Π½ΠΈΠ· Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΈΠ·Π³Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΈΠΊ ΠΈ профСсор. ПосСбно ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΠ΅ Π·Π° њСгов Ρ€Π°Π΄ Π±ΠΈΠΎ јС ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ€ Π·Π° Ρ€Π΅ΠΊΡ‚ΠΎΡ€Π° Π’Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ школС. ΠšΠ°Ρ€Π»ΠΎΠ² ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Π³Π° јС 1938. промовисао Ρƒ почасног Π΄ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΡ€Π°.[3] ЈСдна ΠΎΠ΄ Π½Π°Ρ˜Π²Π΅Ρ›ΠΈΡ… заслуга профСсора Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚Π° Π±ΠΈΠ»Π° јС оснивањС ΠœΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ. Иако нијС ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡ™Π½Ρƒ ΠΏΠΎΠ΄Ρ€ΡˆΠΊΡƒ ΡΠ²ΠΎΡ˜ΠΈΡ… ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³Π° Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ€Π°, профСсор ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ› јС Π±ΠΈΠΎ ΠΈΡΡ‚Ρ€Π°Ρ˜Π°Π½ Ρƒ својим идСјама ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π²ΠΈΡˆΠ΅Π΄Π΅Ρ†Π΅Π½ΠΈΡ˜ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΡ€Π±Π΅ ΠœΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚ јС основан 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° Милан ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ› Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚ јС постао ΠΏΡ€Π²ΠΈ Π΄Π΅ΠΊΠ°Π½ ΠΈ профСсор Ρ…ΠΈΠ³ΠΈΡ˜Π΅Π½Π΅ Π½Π° новооснованом Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Ρƒ. ΠŸΠΎΡ€Π΅Π΄ наставнС ΠΈ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½Π΅ дСлатности, профСсор Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚ Π±ΠΈΠΎ јС Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π°ΠΊΡ‚ΠΈΠ²Π°Π½ Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π΅Π½ΠΈ Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈΠΊ. Π˜Π·ΠΌΠ΅Ρ’Ρƒ осталог, Π±ΠΈΠΎ јС прСдсСдник Брпског лСкарског Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π°, ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ лСкарског Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π°, Π”Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π° Π·Π° Ρ‡ΡƒΠ²Π°ΡšΠ΅ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π·Π΄Ρ€Π°Π²Ρ™Π°, вишСгодишњи Ρ‡Π»Π°Π½ ΠΈ прСдсСдник Π“Π»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ санитСтског савСта. На ΡšΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρƒ ΠΈΠ½ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π°Ρ‚ΠΈΠ²Ρƒ основано јС ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²ΠΎ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π·Π΄Ρ€Π°Π²Ρ™Π° послС ΠŸΡ€Π²ΠΎΠ³ свСтског Ρ€Π°Ρ‚Π°. Π’Π°ΠΊΠΎΡ’Π΅, Π±ΠΈΠΎ јС јСдан ΠΎΠ΄ оснивача БрпскС књиТСвнС Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅. Π‘Π°Ρ€Π°Ρ’ΠΈΠ²Π°ΠΎ јС са ΠœΠ°Ρ‚ΠΈΡ†ΠΎΠΌ српском, Брпским књиТСвним гласником ΠΈ Π±ΠΈΠΎ јСдан ΠΎΠ΄ ΠΏΡ€Π²ΠΈΡ… ΠΈ Π½Π°Ρ˜ΡƒΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… сарадника ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ΅. ЈСдан књиТСвник јС ΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ΅Ρ‚ΠΈΠΎ Ρƒ Π²Π΅Π·ΠΈ писања Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚ΠΎΠ²ΠΎΠ³: писао јС `Π’ΡƒΠΊΠΎΠ²ΠΈΠΌ јСзиком` Π° `Π”ΠΎΡΠΈΡ‚Π΅Ρ˜Π΅Π²ΠΈΠΌ Π½Π°Ρ‡ΠΈΠ½ΠΎΠΌ`. Имао јС Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡƒ способност ΠΏΠΎΠΏΡƒΠ»Π°Ρ€ΠΈΡΠ°ΡšΠ° ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° Π½Π°Ρ˜Π·Π°ΠΌΡ€ΡˆΠ΅Π½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΈΡ… истина. ЗдравствСно ΠΏΡ€ΠΎΡΠ²Π΅Ρ›ΠΈΠ²Π°ΡšΠ΅ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ јС Π½Π°Ρ˜Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ˜Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π΄Ρ€ Милана ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚Π°. Π’Π° идСја ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π»Π°Ρ‡ΠΈΠ»Π° сС ΠΊΡ€ΠΎΠ· њСгов Ρ‡ΠΈΡ‚Π°Π² Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈ Π²Π΅ΠΊ. Објавио јС Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ стотина Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊΠ°, Π½Π° дСсСтинС Π±Ρ€ΠΎΡˆΡƒΡ€Π° ΠΈ књига. Π£ својим Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° истицао јС Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜ ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‡Π½ΠΈΡ… врСдности, којС ΠΏΡ€Π΅Π΄ΡΡ‚Π°Π²Ρ™Π°Ρ˜Ρƒ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ€Π°Π·Π»ΠΎΠ³ Π½Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ пропасти ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡ€Π΅ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄Π°. ΠŸΡ€Π΅ΠΌΠ° Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚Ρƒ ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Π° јС Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅Ρ™ снагС ΠΈ Π΄ΡƒΡ…Π° Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π°, раскрсница свих ΠΏΡƒΡ‚Π΅Π²Π° ΠΈ првСнствСни ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ€ Π΄ΠΎΠ±Ρ€Π° ΠΈ Π·Π»Π° Ρƒ људском Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Ρƒ. По Π±ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„Ρƒ ΠžΠ·Ρ€Π΅Π½Ρƒ НСдСљковићу (1940): Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚ јС наш Π½Π°Ρ˜Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ˜ΠΈ Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π° Ρ…ΠΈΠ³ΠΈΡ˜Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡ€ΠΎΡΠ²Π΅Ρ›ΠΈΠ²Π°ΡšΡƒ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π°. Као Π΄ΠΎΠ±Ρ€Π° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°Π»Π°Ρ† Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° ΡƒΠΌΠ΅ΠΎ јС свој Ρ€Π°Π΄ ΠΈ својС писањС Π΄Π° подСси ΠΏΡ€Π΅ΠΌΠ° стварном ΡΡ‚Π°ΡšΡƒ просвСћСности Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π°. ΠŸΡ€ΠΎΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ€Π°ΠΎ јС ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π΅, ΠΎΡΠ΅Ρ›Π°ΡšΠ° ΠΈ јСзик нашСг Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π°. Π—Π°Ρ‚ΠΎ су њСгови списи - ΠΏΡƒΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡƒΠΊΠ° Π° писани Π½Π°Ρ˜Ρ‡ΠΈΡΡ‚ΠΈΡ˜ΠΈΠΌ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ јСзиком - ΠΈ ΠΏΡ€ΠΎΠ΄Ρ€Π»ΠΈ Ρ‚ΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄ΡƒΠ±ΠΎΠΊΠΎ Ρƒ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄. ΠŸΡ€ΠΎΡ„Π΅ΡΠΎΡ€ Милан ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ› Π‘Π°Ρ‚ΡƒΡ‚ јС својим Π²ΠΈΡˆΠ΅Π΄Π΅Ρ†Π΅Π½ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π΅Π½ΠΈΠΌ Ρ€Π°Π΄ΠΎΠΌ оставио нСизбрисив Ρ‚Ρ€Π°Π³ Ρƒ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΠΈ српског Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π°. ЊСгова одликовања ΠΏΡ€Π΅Π΄ΡΡ‚Π°Π²Ρ™Π°Ρ˜Ρƒ Π½Π°Ρ˜ΡΡ‚Π°Ρ€ΠΈΡ˜Ρƒ ΠΈ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π½Ρƒ Π³Ρ€ΡƒΠΏΡƒ Ρƒ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ€Ρƒ Π—Π±ΠΈΡ€ΠΊΠ΅ одликовања Архива БАНУ. ΠŸΡ€Π΅ΠΌΠΈΠ½ΡƒΠΎ јС Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ 11. сСптСмбра 1940. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. По ΡšΠ΅ΠΌΡƒ јС Π½Π°Π·Π²Π°Π½Π° јСдна ΡƒΠ»ΠΈΡ†Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ. НаградС ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅Ρ‚ΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅, I стСпСна, ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π°[4] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅Ρ‚ΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅, II стСпСна[5] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅Ρ‚ΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅, III стСпСна[5] Национални ΠΎΡ€Π΄Π΅Π½ Π›Π΅Π³ΠΈΡ˜Π΅ части, IV стСпСн, Ѐранцуска[4] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π±Π΅Π»ΠΎΠ³ Π»Π°Π²Π°, III стСпСн, ЧСхословачка[4] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ књаза Π”Π°Π½ΠΈΠ»Π° I, III стСпСн[5] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π‘Π΅Π»ΠΎΠ³ ΠΎΡ€Π»Π°, III стСпСна[5] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π‘Π΅Π»ΠΎΠ³ ΠΎΡ€Π»Π°, IV стСпСна[5] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π‘Π΅Π»ΠΎΠ³ ΠΎΡ€Π»Π°, V стСпСна[5] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Брпског Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π° Π¦Ρ€Π²Π΅Π½ΠΎΠ³ крста[5] ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡ€ΡƒΠ½Π΅, II стСпСна[5] ΠšΡ€ΡΡ‚ милосрђа[5] Π‘Ρ€Π΅Π±Ρ€Π½Π° ΠΌΠ΅Π΄Π°Ρ™Π° Брпског Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π° Π¦Ρ€Π²Π΅Π½ΠΎΠ³ крста[5] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ†Π° 40-Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡˆΡšΠΈΡ†Π΅ Π‘Π²Π΅Ρ‚ΠΎΠ°Π½Π΄Ρ€Π΅Ρ˜ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡƒΠΏΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π΅[5] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ†Π° Π½Π° Ρ€Π°Ρ‚ 1912. β€žΠžΡΠ²Π΅Ρ›Π΅Π½ΠΎ Косово[5] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ†Π° Π½Π° Ρ€Π°Ρ‚ 1913.[5] ΠŸΠΎΡ‡Π°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΡ€Π°Ρ‚ΠΈ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ[4] Π‘Π²Π΅ΡƒΡ‡ΠΈΠ»ΠΈΡˆΡ‚Π΅ Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ[4] Π£Π½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Ρƒ Π‘Π΅Ρ‡Ρƒ[4] ΠšΠ°Ρ€Π»ΠΎΠ² ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚[4][6]

PrikaΕΎi sve...
1,499RSD
forward
forward
Detaljnije

KnjaΕΎevac Srpska knjiΕΎevna zadruga, BIGZ, Prosveta, Dečje novine, 1991. Peti tom izabranih dela Ljubomira SimoviΔ‡a. `KoΒ­vač­niΒ­ca na ČaΒ­koΒ­viΒ­ni` je zbirΒ­ka razΒ­goΒ­voΒ­ra, eseΒ­ja i piΒ­saΒ­ma, naΒ­staΒ­la u deΒ­veΒ­toj deΒ­ceΒ­niΒ­ji proΒ­Ε‘log veΒ­ka, od 1981. do 1990. goΒ­diΒ­ne. Ovo deΒ­lo pretΒ­hodΒ­niΒ­ca je poΒ­toΒ­njih SiΒ­moΒ­viΒ­Δ‡eΒ­vih knjiΒ­ga `GaΒ­lop na puΒ­ΕΎeΒ­viΒ­ma i NoΒ­vi gaΒ­lop na puΒ­ΕΎeΒ­viΒ­ma`, `GuΒ­ske u maΒ­gli` i `ObeΒ­Δ‡aΒ­na zeΒ­mlja`. Ε iΒ­re gleΒ­daΒ­no, to je draΒ­goΒ­ceΒ­na knjiΒ­ga za razΒ­uΒ­meΒ­vaΒ­nje stvaΒ­raΒ­laΒ­Ε‘tva LjuΒ­boΒ­miΒ­ra SiΒ­moΒ­viΒ­Δ‡a, jer za razΒ­liΒ­ku od poΒ­toΒ­njih, iz koΒ­jih proΒ­veΒ­jaΒ­va pi­őčev stav o druΒ­Ε‘tveΒ­no-poΒ­liΒ­tič­kim priΒ­liΒ­kaΒ­ma, u `KoΒ­vač­niΒ­ci na ČaΒ­koΒ­viΒ­ni` preΒ­teΒ­ΕΎno su saΒ­braΒ­ni tekΒ­stoΒ­vi koΒ­ji goΒ­voΒ­re o umetΒ­nič­koj stvarΒ­noΒ­sti. LjuΒ­boΒ­mir SiΒ­moΒ­viΔ‡ nam sopΒ­stveΒ­nim priΒ­meΒ­rom, odΒ­noΒ­sno tekΒ­stoΒ­viΒ­ma koΒ­je nam nuΒ­di u `KoΒ­vač­niΒ­ci na ČaΒ­koΒ­viΒ­ni`, otvaΒ­ra svoΒ­ju stvaΒ­raΒ­lač­ku raΒ­diΒ­oΒ­niΒ­cu u koΒ­joj moΒ­ΕΎeΒ­mo naΒ­iΒ­Δ‡i na neΒ­ke od najΒ­veΒ­Δ‡ih istiΒ­na o zna­čeΒ­nju njeΒ­goΒ­ve poΒ­eΒ­ziΒ­je. Sam peΒ­snik je reΒ­kao da je `KoΒ­vač­niΒ­ca na ČaΒ­koΒ­viΒ­ni` naΒ­staΒ­la u deΒ­ceΒ­niΒ­ji u koΒ­joj su priΒ­preΒ­maΒ­ne ruΒ­ΕΎne, mrač­ne stvaΒ­ri koΒ­je Δ‡e se u sleΒ­deΒ­Δ‡oj i doΒ­goΒ­diΒ­ti; spiΒ­sak teΒ­ma, pak, daΒ­leΒ­ko preΒ­vaΒ­ziΒ­laΒ­zi okviΒ­re liΒ­teΒ­raΒ­tuΒ­re, poΒ­zoΒ­riΒ­Ε‘ta i umetΒ­noΒ­sti uopΒ­Ε‘te, ali moΒ­ΕΎe poΒ­moΒ­Δ‡i da se uviΒ­di u koΒ­jim su se oni usloΒ­viΒ­ma, druΒ­Ε‘tveΒ­nim, poΒ­liΒ­tič­kim, pa i moΒ­ralΒ­nim razΒ­viΒ­jaΒ­li. KaΒ­da je, pak, o razΒ­goΒ­voΒ­riΒ­ma koΒ­je je SiΒ­moΒ­viΔ‡ voΒ­dio sa noΒ­viΒ­naΒ­riΒ­ma reč, i koΒ­ji su ovΒ­de obΒ­jaΒ­vljeΒ­ni, biΒ­lo je neΒ­izΒ­beΒ­ΕΎno da se, iako bi poΒ­vod biΒ­la noΒ­va knjiΒ­ga ili poΒ­zoΒ­riΒ­Ε‘na predΒ­staΒ­va po pi­őčeΒ­voj draΒ­mi, u njiΒ­ma doΒ­takΒ­ne i poΒ­liΒ­tiΒ­ka. LjuΒ­boΒ­mir SiΒ­moΒ­viΔ‡ je, noΒ­viΒ­naΒ­ri i čiΒ­taΒ­oΒ­ci znaΒ­ju, uvek odΒ­goΒ­vaΒ­rao i na taΒ­kva piΒ­taΒ­nja. Ali, kao piΒ­sac i peΒ­snik, i saΒ­mo iz poΒ­ziΒ­ciΒ­je piΒ­sca i peΒ­sniΒ­ka, kaΒ­ko jeΒ­diΒ­no i treΒ­ba odΒ­goΒ­vaΒ­raΒ­ti. Ljubomir SimoviΔ‡ (UΕΎice, 2. decembar 1935) srpski je knjiΕΎevnik, prevodilac i akademik. Redovni je član Srpske akademije nauka i umetnosti. Biografija Ljubomir SimoviΔ‡ potpisuje knjige za Adligat RoΔ‘en je od oca DragiΕ‘e, obuΔ‡ara i majke Radojke, iz sarajevske porodice CvijiΔ‡. Osnovnu Ε‘kolu, niΕΎe razrede gimnazije i učiteljsku Ε‘kolu zavrΕ‘io je u UΕΎicu. Godine 1962. diplomirao je na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske knjiΕΎevnosti i srpskohrvatski jezik.[1] Kao student bio je član redakcije i odgovorni urednik studentskog knjiΕΎevnog lista β€œVidici”. PiΕ‘e pesme, drame, romane, eseje, knjiΕΎevne kritike. Prevodi sa italijanskog i ruskog jezika. Prvu pesmu pod nazivom β€žJutro” objavio je, kao učenik Učiteljske Ε‘kole, u β€œUčiteljskoj iskri” (1951). Nastavio je da objavljuje u β€œVestima”, β€œMladoj kulturi”, β€œOmladini”, β€œStudentu”, β€œLetopisu Matice srpske”, β€œMeΔ‘aju”, β€œPolitici”, β€œNinu” i drugim listovima i časopisima. Krajem pedesetih godina 20. veka, radio je honorarno u Omladinskom programu Radio Beograda. Ceo radni vek proveo je kao urednik Umetničke redakcije Prvog programa Radio Beograda. Inspiraciju za prve pesničke radove nalazio je u UΕΎicu i okolini, mentalitetu UΕΎičana i njihovom razvijenom smislu za humor i oseΔ‡anje jezika. Drame su, kao i pesme, tematski vezane za zavičajno UΕΎice, istorijsku proΕ‘lost i tradiciju. Njegove pesme i drame nalaze se u svim antologijama srpskog pesniΕ‘tva i drame. Dela su mu prevedena na gotovo sve evropske jezike a drame izvoΔ‘ene u pozoriΕ‘tima Ε‘irom Srbije ali i na mnogim svetskim scenama: Francuskoj, MaΔ‘arskoj, Bugarskoj, Meksiku, ČeΕ‘koj, Nemačkoj, Rusiji, Ε vajcarskoj, Poljskoj, Belgiji, Kanadi, Maroku i dr. Petnaestog decembra 1988. godine SimoviΔ‡ je izabran za dopisnog, a 27. oktobra 1994. godine za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.[1] Recepcija Miodrag PavloviΔ‡ je SimoviΔ‡a video kao lirskog pesnika, koji se β€žlako i precizno iskazuje, otvara uvek nove segmente na tematskom vidiku, elegični ton Ε‘iri do tragičnog, humorno do paradoksalnog, ljubavno oseΔ‡anje u pravcu erotskog”.[2] Svetislav Basara je SimoviΔ‡a smestio meΔ‘u nacionalne pesnike, ali ne one koji β€žmračne, nacionalne i opΕ‘teljudske ponore i gnusobe prekrivaju verbalnim pirotskim Δ‡ilimima, po kojima Ε‘araju motive iz fiktivne proΕ‘losti” veΔ‡ ga vidi uz one stvaraoce, kakvi su bili NastasijeviΔ‡ i Brana PetroviΔ‡, koji β€žzalaze u periferne oblasti čulnog sveta, gde se u mnoΕ‘tvu srpske braΔ‡e krije i mnoΕ‘tvo Kaina”.[3] Nagrade i priznanja Kao predstave u celini, SimoviΔ‡eve drame su dva puta pobedile na Sterijinom pozorju: PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡, u izvoΔ‘enju β€žJugoslovenskog dramskog pozoriΕ‘taβ€œ, u reΕΎiji Dejana Mijača, 1986, i Čudo u Ε arganu, u izvoΔ‘enju β€žSrpskog narodnog pozoriΕ‘taβ€œ iz Novog Sada, u reΕΎiji Egona Savina, 1993. godine. Ljubomiru SimoviΔ‡u je 28. aprila 2013. Univerzitet u Kragujevcu na predlog FiloloΕ‘ko-umetničkog fakulteta dodelio titulu počasnog doktora. KnjiΕΎevne nagrade Nagrada β€žΔorΔ‘e Jovanović”, za knjigu Ε lemovi, 1968. Nagrada β€žIsidora Sekulić”, za knjigu Ε lemovi, 1968. Zmajeva nagrada, za knjigu Uoči treΔ‡ih petlova, 1973. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Hasanaginica, 1975. Nagrada β€žBranko Miljković”, za knjigu Vidik na dve vode, 1980. Nagrada β€žMilan Rakić”, za knjigu Um za morem, 1982. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡, 1986. Nagrada β€žJoakim Vujić”, za dramski tekst PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡, 1986. Disova nagrada, 1989. Oktobarska nagrada grada Beograda, za dramu Boj na Kosovu, 1989. Sedmojulska nagrada, 1990. BIGZ-ova nagrada, za knjigu pesama Gornji grad, 1990. Nagrada β€žZlatni krst kneza Lazara”, 1992. KnjiΕΎevna nagrada β€žBiblios”, za sabrana dela, 1992. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Čudo u Ε arganu, 1993. Nagrada β€žDesanka Maksimović”, 1994. Nagrada β€žBelovodska rozeta”, 1994. Nagrada β€žΕ½ička hrisovulja”, 1995. Nagrada β€žLaza Kostić”, za knjigu UΕΎice sa vranama, 1996. Nagrada β€žStefan Mitrov LjubiΕ‘a”, za knjigu Sabrane pesme, 1997.[1] Nagrada β€žRačanska povelja”, za knjigu Sabrane pesme, 1998. Nagrada β€žIsidorijana”, za knjigu UΕΎice sa vranama, 1999.[1] Velika bazjaΕ‘ka povelja, 1999. Nagrada β€žΔura JakΕ‘ić”, za knjigu Ljuska jajeta, 1999. Nagrada β€žRamonda serbika”, 1999. Nagrada β€žVasko Popa”, za knjigu Sabrane pesme, 2000. Nagrada β€žKozara”, za knjigu Sabrane pesme, 2000. Nagrada β€žRadoje Domanović” (DomanoviΔ‡evi dani satire), za poeziju, OvsiΕ‘te, 2000. Nagrada β€žBraΔ‡a Karić”, 2001. Nagrada β€žOdzivi Filipu ViΕ‘njiΔ‡u”, 2001. Nagrada β€žZaplanjski Orfej”, za pesmu β€žDoček i krunisanje oslobodioca pred crkvom i ribarskom krčmom u Slankamenu”, 2001. Nagrada β€žDuΕ‘an Vasiljev”, 2003. Nagrada β€žMiΔ‡a Popović”, 2006. Vukova nagrada, 2007. Nagrada β€žDrainac”, za knjigu pesama Gost iz oblaka, 2008. Nagrada β€žBogorodica Trojeručica”, Čikago, 2009. Nagrada β€žZlatni ključ Smedereva”, 2012. Nagrada Srpske knjiΕΎevne zadruge, 2013.[4] Nagrada Podruma β€žRadovanović”, 2014. Nagrada β€žLjubomir P. Nenadović”, za najbolju putopisnu knjigu na srpskom jeziku, 2016. Nagrada β€žDositej Obradović” za ΕΎivotno delo, 2016. Nagrada β€žIzviiskra NjegoΕ‘eva”, za 2015/2016. Nagrada β€žDejan Medaković”, za knjigu Do Oba i Huangpua, 2016. Nagrada β€žArka”, 2017. Evropska nagrada za poeziju β€žPetru Krdu”, 2018. Nagrada β€žZlatni prsten despota Stefana LazareviΔ‡a”, 2020.[5] Medalja SANU, iz oblasti umetnosti, 2022.[6][7] Dela Pesme Balada o StojkoviΔ‡ima Pesničke knjige Slovenske elegije (1958), Veseli grobovi (1961), Poslednja zemlja (1964), Ε lemovi (1967), Uoči treΔ‡ih petlova (1972), Subota (1976), Vidik na dve vode (1980), Um za morem (1982), Deset obraΔ‡anja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj (1983), Istočnice (sa crteΕΎima Marija Maskarelija, 1983), Gornji grad (1990, dva izdanja), Igla i konac (1992) Ljuska od jajeta (1998). Tačka (2001) Izbor iz SimoviΔ‡evog pesniΕ‘tva objavljen je u knjigama: Izabrane pesme (1980), Hleb i so (1985, 1987), Istočnice i druge pesme (1994) i Učenje u mraku (1995). U zajedničkom izdanju Grada teatra Budve i podgoričkog β€žOktoihaβ€œ, u ediciji β€žNagraΔ‘eni pisciβ€œ, u kojoj se Ε‘tampaju dela dobitnika nagrade β€žStefan Mitrov LjubiΕ‘aβ€œ, objavljeno je 1998, SimoviΔ‡evo troknjiΕΎje, koje bi se moglo nazvati ”uΕΎičkom pesničkom trilogijom”: Vidik na dve vode, Istočnice i Igla i konac. Pesma Deset obraΔ‡anja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj Ε‘tampana je kao bibliofilsko izdanje Jovice VeljoviΔ‡a, u Hamburgu, 1997. godine. Sabrane pesme Ljubomira SimoviΔ‡a objavljene su u izdanju β€žStubova kultureβ€œ 1999. godine. Drame SimoviΔ‡ je napisao četiri drame: Hasanaginica, Čudo u Ε arganu, PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡ i Boj na Kosovu. Drame su mu izvoΔ‘ene na mnogim naΕ‘im scenama, kao i u inostranstvu. NajviΕ‘e uspeha postiglo je PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡, koje je postavljeno na scenama Poljske, ČeΕ‘ke, Slovačke, Francuske, Ε vajcarske, Kanade i Belgije, kao i u jednom francuskom pozoriΕ‘tu u Maroku, u Kazablanki. SimoviΔ‡eve drame su izvoΔ‘ene i u pozoriΕ‘tima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Po drami Boj na Kosovu snimljen je film. Eseji SimoviΔ‡evi eseji o srpskim pesnicima skupljeni su u tri izdanja knjige Duplo dno (1983, 1991, 2001), dok su njegovi eseji, besede, razgovori, pisma i ostali tekstovi na druge teme, uključujuΔ‡i i političke, Ε‘tampani u knjigama Kovačnica na Čakovini (1990), Galop na puΕΎevima (1994; drugo, dopunjeno, izdanje 1997), Novi galop na puΕΎevima (1999), Ε½abe u redu pred potkivačnicom (2016). Drugo Dnevnik snova objavljen je, pod naslovom Snevnik, u časopisu β€žDeloβ€œ, 1-2, 1987. Posebno izdanje Snevnika, uz to i znatno dopunjeno, objavljeno je 1998. godine. Dva izdanja knjige UΕΎice sa vranama (hronika, koja je povremeno roman, ili roman, koji je povremeno hronika), Ε‘tampana su tokom 1996. godine. SimoviΔ‡eva Dela u pet knjiga objavljena su 1991. godine. Prevodi SimoviΔ‡evih pesama i drama Ε‘tampani su u mnogim stranim antologijama i zbornicima, u knjiΕΎevnim i pozoriΕ‘nim časopisima, kao i u posebnim knjigama. Izdavačka kuΔ‡a β€žTanesi” objavila je njegovu knjigu putopisa β€žDo Oba i Huangpua” 2016. godine. Ljubomir SimoviΔ‡ se bavi i likovnom kritikom i njegova knjiga β€žΔŒitanje slika” je vredan prilog istoriji srpske likovne umetnosti savremenog doba. Po knjizi je uraΔ‘ena i televizijska serija u realizaciji Redakcije za kulturu RTS-a 2013-2014. godine. Neki od slikara koji su predstavnjeni su SrbinoviΔ‡, OtaΕ‘eviΔ‡, SamuroviΔ‡, M.ČelebonoviΔ‡, VeličkoviΔ‡, GvozdenoviΔ‡, M.TucoviΔ‡,...

PrikaΕΎi sve...
1,190RSD
forward
forward
Detaljnije

U dobrom stanju, korice bile zacepljene, kao na slici. Osim toga, vrlo dobro. Kritika lingvista u Kraljevskoj akademiji nauka Autor - osoba DimitrijeviΔ‡, HadΕΎi-Todor, 1889-1977 = DimitrijeviΔ‡, HadΕΎi-Todor, 1889-1977 Naslov Pismenost Akademije nauka. Knj. 1 / HadΕΎi T. DimitrijeviΔ‡ Vrsta graΔ‘e knjiga ; odrasli, ozbilјna (nije lepa knjiΕΎ.) Jezik srpski Godina 1936 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Ε tamparija Privredni pregled, 1936 (Beograd : Privredni pregled) Fizički opis 240 str. ; 22 cm ISBN (BroΕ‘.) Napomene Registar reči u kojima greΕ‘i Akademija. Predmetne odrednice BeliΔ‡, Aleksandar, 1876-1960 Srpskohrvatski jezik – Pravilnost UDK 811.163.4`271 811.163.4:929 BeliΔ‡ A. HadΕΎi-Todor DimitrijeviΔ‡ (Vranje,1.mart 1889 – Beograd, 30.novembar 1977. godine) bio je pisac, novinar, publicista i folklorista. Jedan od značajnijih Vranjanaca, za koga su mnogi govorili da je srpski Don Kihot. HadΕΎi-Todor DimitrijeviΔ‡ roΔ‘en je 1. marta 1889. godine u Vranju, od oca Aksentija, albatina, i majke Sofke, domaΔ‡ice. Preci su mu poreklom iz Ε½bevca, iz roda LiΕ‘kovci. Potiče iz familije Magaričiki. U rodnom mestu je zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu i Ε‘est razreda gimnazije. U Beograd je otiΕ‘ao 1905. godine peΕ‘ice da bi nastavio gimnazijsko Ε‘kolovanje. Kao učenik gimnazije mnogo je putovao, obilazeΔ‡i celu Srbiju. Godine 1910. upisuje Filozofski fakultet u Beogradu, ali ga ubrzo silom prilika napuΕ‘ta. UhapΕ‘en je prilikom uličnih demonstracija i policija terazijskog kvarta donosi odluku da ga protera u rodno mesto. Umesto u Vranje, u Ameriku odlazi 1911. godine, gde se intenzivno bavio novinarstvom. Najpre je saraΔ‘ivao u Srbobranu, a zatim je postao njegov urednik. U Čikagu 1914. godine objavljuje knjigu β€žPropast Austrijeβ€œ. Ovom knjigom je izazvao reakciju Austro-Ugarske, koja ga u notama velikih sila proglaΕ‘ava za jednog od uzročnika Prvog svetskog rata. U Beču mu se sudi u odsustvu. Presuda je glasila - smrt veΕ‘anjem. Ovaj veliki rodoljub dao je značajan doprinos u odbrani Srbije na svetskoj političkoj sceni, drΕΎeΔ‡i predavanja u korist Srbije i srpske vojske. Za ovu zaslugu Crveni krst ga je 1917. godine na Krfu odlikovao najveΔ‡im priznanjem – zlatnim krstom. HadΕΎi-Todor DimitrijeviΔ‡ je kao publicista objavio mnoge knjige na srpskom, engleskom, Ε‘panskom, nemačkom i portugalskom jeziku. Od 1932. do 1941. godine izdavao je list NaΕ‘e selo. Po zavrΕ‘etku Drugog svetskog rata bavio se filologijom i leksikografijom. Za rad na prikupljanju folklorne zaostavΕ‘tine bio je 1908. nagraΔ‘en od Srpske kraljevske akademije nauka. Za vreme Prvog svetskog rata i posle obiΕ‘ao je celu Evropu, pa i dalje. Nemirne prirode, nigde se nije dugo zadrΕΎavao i kao da mu je takav način ΕΎivota najviΕ‘e i odgovarao. Najpre je ranjen kao dobrovoljac na rusko-nemačkom frontu. Tokom lečenja u Petrogradu stupa u kontakt sa grupom boljΕ‘evika i carske vlasti ga proteruju u Finsku, odakle odlazi u London i piΕ‘e knjigu na engleskom β€žEvropski konfliktβ€œ[2] . Na osnovu recenzija Bogdana PopoviΔ‡a i Nikolaja VelimiroviΔ‡a, srpska vlada ga novčano nagraΔ‘uje. Nikolaj VelimiroviΔ‡ pokuΕ‘ava da mu preuzme autorstvo i novčani deo nagrade, ali DimitrijeviΔ‡ uspeva da pred sudom u Londonu odbrani svoja autorska prava. Godine 1915. boravi u Japanu, 1916. proteran je iz Rusije za Finsku, 1917. odlikovan je na Krfu, 1918. u Brazilu publikuje prvu knjigu, 1919. dobija nagradu od čileanske vlade, 1920. postaje direktor Crvenog krsta, od 1922-1930. nalazi se u Čehoslovačkoj, gde objavljuje na čeΕ‘kom i slovačkom. Godine 1924. stupa u sukob sa slovačkim nacinalistima i raskrinkava ih u knjizi β€žPravda viteziβ€œ, na osnovu koje drΕΎavno tuΕΎilaΕ‘tvo pokreΔ‡e postupak pred sudom, koji nacinalističkog voΔ‘u i buduΔ‡eg Hitlerovog saradnika Vojteha Pavela Tuku Ε‘alje na dugogodiΕ‘nju robiju. Godine 1928. sa majkom poseΔ‡uje Hristov grob i od tada postaje poznat kao HadΕΎija. Krajem 1930. vraΔ‡a se u Jugoslaviju i počinje borbu koja Δ‡e ga dovesti do poloΕΎaja narodnog poslanika pčinjskog sreza. U Vranju piΕ‘e kratke publikacije koje imaju napadački karakter. Napada gimnazijske profesore i direktore ove Ε‘kole, vladiku Nikolaja VelimiroviΔ‡a, neke crkvene stareΕ‘ine, upravu Duvanskog stovariΕ‘ta u Vranju, Akademiju nauka, njenog člana Aleksandra BeliΔ‡a, vranjske advokate i neke imuΔ‡ne ljude; piΕ‘e studiju o ΕΎenidbi kralja Aleksandra, a na terenu, u Vranju i okolini, radi pripreme za poslaničke izbore, rastura parole koje pale i draΕΎe Ε‘iroke narodne slojeve pčinjskog sreza . Dvorskoj kamarili Ε‘alje laskave i laΕΎne pozdrave za njen ΕΎivot i zdravlje koji su u jednom momentu ličili na glumu. Parole su mogle da imaju komunistički karakter. Agitacijom i svojom dvostrukom ličnoΕ‘Δ‡u, DimitrijeviΔ‡ ja probudio vranjski siromaΕ‘ni svet i ukazao na njegov značaj, naročito za politiku, jer je taj svet do tada bio uspavljivan od strane radikala i demokrata. Godine 1931. dobio je poslanički mandat od četiri godine. Godine 1932. pokreΔ‡e nedeljni list β€žNaΕ‘e selo” u kome seljacima davao razne pouke i savete za obradu zemlje. U njemu nastavlja poznate napade, a i objavljuje čuvene vranjske poslovice. On Δ‡e sa ovom zbirkom narodnog blaga ostati da trajno ΕΎivi. List seljacima i graΔ‘anima deli besplatno. Todor DimitrijeviΔ‡, se u ovom listu i u svim drugim akcijama, pokazao kao vrlo dinamičan i čovek bez ikakvih skrupula. On se ničega mije plaΕ‘io, niti od čega prezao. KreΔ‡uΔ‡i se odmalena, Ε‘irom Evrope i sveta, DimitrijeviΔ‡ je upoznao mnoge zemlje i njihove ljude, stekao ogromno ΕΎivotno iskustvo i doΕ‘ao do saznanja da je za uspeh u ΕΎivotu vrlo često potrebna drskost, lukavost, dvoličnost, pa i nepoΕ‘tenje. Svakom prilikom on je na putu kroz ΕΎivotne bodlje sve ove osobine koristio, pa je i uspevao u mnogim stvarima. HadΕΎi-Todor DimitrijeviΔ‡, zvani β€žMagariče”, bio je i ostao vrlo sloΕΎena ličnost , neujednačena priroda čoveka, kakvih nema mnogo kod nas. DimitrijeviΔ‡ ukazuje na činjenicu da čovek dela i radi onako kakvi su druΕ‘tveni uslovi ΕΎivota. Godine 1945. osniva `Radnički front`, s namerom da učestvuje na izborima, ali ga osujeΔ‡uje hapΕ‘enje. U Beogradu 1951. pokreΔ‡e glasilo β€žPravopisni bilten” koji je povremeno izdavao. I u ovom glasilu on nastavlja sa raznim napadima. U jezičnoj borbi traΕΎio je nekakvo čistunstvo kakvo ne postoji. A kada je zaΕ‘ao u godine starosti, kada je trebalo da ode u penziju i malo odmori, od tolikih silnih borbi, nije mogao da prikupi radni staΕΎ ni deset godina, niti da reguliΕ‘e penziju. Onako star i iznemogao produΕΎio je da ΕΎivi od milostinje plemenitih ljudi i male socijalne pomoΔ‡i jedne beogradske ustanove. Umro je u Beogradu, u dubokoj starosti, 30. novembra 1977. godine. Nije ostavio potomstvo za sobom. Srpska akademija nauka, Aleksandar BeliΔ‡

PrikaΕΎi sve...
1,390RSD
forward
forward
Detaljnije

KnjaΕΎevac Srpska knjiΕΎevna zadruga, BIGZ, Prosveta, Dečje novine, 1991. Prvi tom izabranih dela Ljubomira SimoviΔ‡a. Pečat lične biblioteke na dva-tri mesta, osim toga izvanredno očuvana. Prelepo izdanje! Preko 250 pesama u najobimnijem izboru najboljih pesama Ljubomira SimoviΔ‡a. Pesnik i dramski pisac, Ljubomir SimoviΔ‡ u svim svojim delima crpi inspiraciju iz veoma bogate tradicije svog zavičaja, dakle iz uΕΎičkog kraja gde je i roΔ‘en, prevodeΔ‡i to u globalnu metaforu, tako da su njegova dramska dela izvoΔ‘ena Ε‘irom sveta. Od SimoviΔ‡eve prve zbirke β€žSlovenske elegijeβ€œ pa do danas proΕ‘lo je neΕ‘to viΕ‘e od pola veka. Njegova poezija nam nudi Ε‘irok tematsko-motivski i formalni raspon SimoviΔ‡evih stihova. U njegovoj poeziji pevalo je naΕ‘e kulturno i jezičko nasleΔ‘e, ali nije zaobiΕ‘ao ni suočavanje sa aktuelnim druΕ‘tvenim zbivanjima. U svojim pesmama pesnik je ukrΕ‘tao retorske tokove, crni humor i pevanje o najviΕ‘im nacionalnim vrednostima. Ove odlike postale su pesnikov zaΕ‘titni znak u kojem su ispevane njegove nalepΕ‘e pesme. Ljubomir SimoviΔ‡ je pevao i iz perspektive individualne ljudske pozicije i iz kolektivne pozicije. Smenjivao je folklornu i urbanu, aktuelnu leksiku, pevao je i razgovornim i himničnim tonom, koristio je i vezani i slobodni stih koji je karakterističan za njega, ali i za savremenu knjiΕΎevnost uopΕ‘te. Pesničko poimanje sveta kao knjige/pisma, motivi malih stvari iza kojih se krije obično neka od velikih problematika čitavog sveta, zapadnosrbijanski pejzaΕΎi, kraja iz kog potiče i sam pesnik, pijace prepune boja i raznovrsnih plodova, donji svetovi koji se uzdiΕΎu do gornjih i gornji svet koji se uruΕ‘ava na dole- sve su ovo odlike koje čine SimoviΔ‡evu poeziju veoma prepoznatljivom i nezamenljivom u naΕ‘oj savremenoj poeziji. Zbirku pesama β€žHleb i Soβ€œ pesnik je sam stvorio, po svom izboru. Nije je stvarao samo prema vrednosti pesama nego i po njihovoj srodnosti. Pesnik smatra da su sve njegove dotadaΕ‘nje knjige samo β€žpevanjaβ€œ, samo delovi koji se sada pročiΕ‘Δ‡eni i saΕΎeti, i dovedeni do svog konačnog oblika, prirodno sklapaju u jednu jedinstvenu celinu, kako kaΕΎe sam pesnik na kraju ove knjige. So je jedan bitan deo SimoviΔ‡eve poetike. Tako nam on nazivom zbirke β€žHleb i soβ€œ kao kakvom gostu nudi hleb i so kao dobrodoΕ‘licu u njegov svet poezije. U njegovoj poeziji nije samo reč o kasapnicama, pijacama, ubtzanom rastu cena nego sve pesme imaju skriveno značenje i reč je o nečemu mnogo vaΕΎnijem. Takvo je njegovo celokupno pevanje. U zbirci imamo nekoliko celina: - Slovenske elegije - Portus regius - Ε lemovi - Uoči treΔ‡ih petlova - Subota - Vidik na dve vode - Um za morem - Istočnice - Trojeručici - Gornji grad Ljubomir SimoviΔ‡ (UΕΎice, 2. decembar 1935) srpski je knjiΕΎevnik, prevodilac i akademik. Redovni je član Srpske akademije nauka i umetnosti. Biografija Ljubomir SimoviΔ‡ potpisuje knjige za Adligat RoΔ‘en je od oca DragiΕ‘e, obuΔ‡ara i majke Radojke, iz sarajevske porodice CvijiΔ‡. Osnovnu Ε‘kolu, niΕΎe razrede gimnazije i učiteljsku Ε‘kolu zavrΕ‘io je u UΕΎicu. Godine 1962. diplomirao je na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske knjiΕΎevnosti i srpskohrvatski jezik.[1] Kao student bio je član redakcije i odgovorni urednik studentskog knjiΕΎevnog lista β€œVidici”. PiΕ‘e pesme, drame, romane, eseje, knjiΕΎevne kritike. Prevodi sa italijanskog i ruskog jezika. Prvu pesmu pod nazivom β€žJutro” objavio je, kao učenik Učiteljske Ε‘kole, u β€œUčiteljskoj iskri” (1951). Nastavio je da objavljuje u β€œVestima”, β€œMladoj kulturi”, β€œOmladini”, β€œStudentu”, β€œLetopisu Matice srpske”, β€œMeΔ‘aju”, β€œPolitici”, β€œNinu” i drugim listovima i časopisima. Krajem pedesetih godina 20. veka, radio je honorarno u Omladinskom programu Radio Beograda. Ceo radni vek proveo je kao urednik Umetničke redakcije Prvog programa Radio Beograda. Inspiraciju za prve pesničke radove nalazio je u UΕΎicu i okolini, mentalitetu UΕΎičana i njihovom razvijenom smislu za humor i oseΔ‡anje jezika. Drame su, kao i pesme, tematski vezane za zavičajno UΕΎice, istorijsku proΕ‘lost i tradiciju. Njegove pesme i drame nalaze se u svim antologijama srpskog pesniΕ‘tva i drame. Dela su mu prevedena na gotovo sve evropske jezike a drame izvoΔ‘ene u pozoriΕ‘tima Ε‘irom Srbije ali i na mnogim svetskim scenama: Francuskoj, MaΔ‘arskoj, Bugarskoj, Meksiku, ČeΕ‘koj, Nemačkoj, Rusiji, Ε vajcarskoj, Poljskoj, Belgiji, Kanadi, Maroku i dr. Petnaestog decembra 1988. godine SimoviΔ‡ je izabran za dopisnog, a 27. oktobra 1994. godine za redovnog člana Srpske akademije nauka i umetnosti.[1] Recepcija Miodrag PavloviΔ‡ je SimoviΔ‡a video kao lirskog pesnika, koji se β€žlako i precizno iskazuje, otvara uvek nove segmente na tematskom vidiku, elegični ton Ε‘iri do tragičnog, humorno do paradoksalnog, ljubavno oseΔ‡anje u pravcu erotskog”.[2] Svetislav Basara je SimoviΔ‡a smestio meΔ‘u nacionalne pesnike, ali ne one koji β€žmračne, nacionalne i opΕ‘teljudske ponore i gnusobe prekrivaju verbalnim pirotskim Δ‡ilimima, po kojima Ε‘araju motive iz fiktivne proΕ‘losti” veΔ‡ ga vidi uz one stvaraoce, kakvi su bili NastasijeviΔ‡ i Brana PetroviΔ‡, koji β€žzalaze u periferne oblasti čulnog sveta, gde se u mnoΕ‘tvu srpske braΔ‡e krije i mnoΕ‘tvo Kaina”.[3] Nagrade i priznanja Kao predstave u celini, SimoviΔ‡eve drame su dva puta pobedile na Sterijinom pozorju: PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡, u izvoΔ‘enju β€žJugoslovenskog dramskog pozoriΕ‘taβ€œ, u reΕΎiji Dejana Mijača, 1986, i Čudo u Ε arganu, u izvoΔ‘enju β€žSrpskog narodnog pozoriΕ‘taβ€œ iz Novog Sada, u reΕΎiji Egona Savina, 1993. godine. Ljubomiru SimoviΔ‡u je 28. aprila 2013. Univerzitet u Kragujevcu na predlog FiloloΕ‘ko-umetničkog fakulteta dodelio titulu počasnog doktora. KnjiΕΎevne nagrade Nagrada β€žΔorΔ‘e Jovanović”, za knjigu Ε lemovi, 1968. Nagrada β€žIsidora Sekulić”, za knjigu Ε lemovi, 1968. Zmajeva nagrada, za knjigu Uoči treΔ‡ih petlova, 1973. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Hasanaginica, 1975. Nagrada β€žBranko Miljković”, za knjigu Vidik na dve vode, 1980. Nagrada β€žMilan Rakić”, za knjigu Um za morem, 1982. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡, 1986. Nagrada β€žJoakim Vujić”, za dramski tekst PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡, 1986. Disova nagrada, 1989. Oktobarska nagrada grada Beograda, za dramu Boj na Kosovu, 1989. Sedmojulska nagrada, 1990. BIGZ-ova nagrada, za knjigu pesama Gornji grad, 1990. Nagrada β€žZlatni krst kneza Lazara”, 1992. KnjiΕΎevna nagrada β€žBiblios”, za sabrana dela, 1992. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Čudo u Ε arganu, 1993. Nagrada β€žDesanka Maksimović”, 1994. Nagrada β€žBelovodska rozeta”, 1994. Nagrada β€žΕ½ička hrisovulja”, 1995. Nagrada β€žLaza Kostić”, za knjigu UΕΎice sa vranama, 1996. Nagrada β€žStefan Mitrov LjubiΕ‘a”, za knjigu Sabrane pesme, 1997.[1] Nagrada β€žRačanska povelja”, za knjigu Sabrane pesme, 1998. Nagrada β€žIsidorijana”, za knjigu UΕΎice sa vranama, 1999.[1] Velika bazjaΕ‘ka povelja, 1999. Nagrada β€žΔura JakΕ‘ić”, za knjigu Ljuska jajeta, 1999. Nagrada β€žRamonda serbika”, 1999. Nagrada β€žVasko Popa”, za knjigu Sabrane pesme, 2000. Nagrada β€žKozara”, za knjigu Sabrane pesme, 2000. Nagrada β€žRadoje Domanović” (DomanoviΔ‡evi dani satire), za poeziju, OvsiΕ‘te, 2000. Nagrada β€žBraΔ‡a Karić”, 2001. Nagrada β€žOdzivi Filipu ViΕ‘njiΔ‡u”, 2001. Nagrada β€žZaplanjski Orfej”, za pesmu β€žDoček i krunisanje oslobodioca pred crkvom i ribarskom krčmom u Slankamenu”, 2001. Nagrada β€žDuΕ‘an Vasiljev”, 2003. Nagrada β€žMiΔ‡a Popović”, 2006. Vukova nagrada, 2007. Nagrada β€žDrainac”, za knjigu pesama Gost iz oblaka, 2008. Nagrada β€žBogorodica Trojeručica”, Čikago, 2009. Nagrada β€žZlatni ključ Smedereva”, 2012. Nagrada Srpske knjiΕΎevne zadruge, 2013.[4] Nagrada Podruma β€žRadovanović”, 2014. Nagrada β€žLjubomir P. Nenadović”, za najbolju putopisnu knjigu na srpskom jeziku, 2016. Nagrada β€žDositej Obradović” za ΕΎivotno delo, 2016. Nagrada β€žIzviiskra NjegoΕ‘eva”, za 2015/2016. Nagrada β€žDejan Medaković”, za knjigu Do Oba i Huangpua, 2016. Nagrada β€žArka”, 2017. Evropska nagrada za poeziju β€žPetru Krdu”, 2018. Nagrada β€žZlatni prsten despota Stefana LazareviΔ‡a”, 2020.[5] Medalja SANU, iz oblasti umetnosti, 2022.[6][7] Dela Pesme Balada o StojkoviΔ‡ima Pesničke knjige Slovenske elegije (1958), Veseli grobovi (1961), Poslednja zemlja (1964), Ε lemovi (1967), Uoči treΔ‡ih petlova (1972), Subota (1976), Vidik na dve vode (1980), Um za morem (1982), Deset obraΔ‡anja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj (1983), Istočnice (sa crteΕΎima Marija Maskarelija, 1983), Gornji grad (1990, dva izdanja), Igla i konac (1992) Ljuska od jajeta (1998). Tačka (2001) Izbor iz SimoviΔ‡evog pesniΕ‘tva objavljen je u knjigama: Izabrane pesme (1980), Hleb i so (1985, 1987), Istočnice i druge pesme (1994) i Učenje u mraku (1995). U zajedničkom izdanju Grada teatra Budve i podgoričkog β€žOktoihaβ€œ, u ediciji β€žNagraΔ‘eni pisciβ€œ, u kojoj se Ε‘tampaju dela dobitnika nagrade β€žStefan Mitrov LjubiΕ‘aβ€œ, objavljeno je 1998, SimoviΔ‡evo troknjiΕΎje, koje bi se moglo nazvati ”uΕΎičkom pesničkom trilogijom”: Vidik na dve vode, Istočnice i Igla i konac. Pesma Deset obraΔ‡anja Bogorodici Trojeručici hilandarskoj Ε‘tampana je kao bibliofilsko izdanje Jovice VeljoviΔ‡a, u Hamburgu, 1997. godine. Sabrane pesme Ljubomira SimoviΔ‡a objavljene su u izdanju β€žStubova kultureβ€œ 1999. godine. Drame SimoviΔ‡ je napisao četiri drame: Hasanaginica, Čudo u Ε arganu, PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡ i Boj na Kosovu. Drame su mu izvoΔ‘ene na mnogim naΕ‘im scenama, kao i u inostranstvu. NajviΕ‘e uspeha postiglo je PutujuΔ‡e pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ‡, koje je postavljeno na scenama Poljske, ČeΕ‘ke, Slovačke, Francuske, Ε vajcarske, Kanade i Belgije, kao i u jednom francuskom pozoriΕ‘tu u Maroku, u Kazablanki. SimoviΔ‡eve drame su izvoΔ‘ene i u pozoriΕ‘tima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Po drami Boj na Kosovu snimljen je film. Eseji SimoviΔ‡evi eseji o srpskim pesnicima skupljeni su u tri izdanja knjige Duplo dno (1983, 1991, 2001), dok su njegovi eseji, besede, razgovori, pisma i ostali tekstovi na druge teme, uključujuΔ‡i i političke, Ε‘tampani u knjigama Kovačnica na Čakovini (1990), Galop na puΕΎevima (1994; drugo, dopunjeno, izdanje 1997), Novi galop na puΕΎevima (1999), Ε½abe u redu pred potkivačnicom (2016). Drugo Dnevnik snova objavljen je, pod naslovom Snevnik, u časopisu β€žDeloβ€œ, 1-2, 1987. Posebno izdanje Snevnika, uz to i znatno dopunjeno, objavljeno je 1998. godine. Dva izdanja knjige UΕΎice sa vranama (hronika, koja je povremeno roman, ili roman, koji je povremeno hronika), Ε‘tampana su tokom 1996. godine. SimoviΔ‡eva Dela u pet knjiga objavljena su 1991. godine. Prevodi SimoviΔ‡evih pesama i drama Ε‘tampani su u mnogim stranim antologijama i zbornicima, u knjiΕΎevnim i pozoriΕ‘nim časopisima, kao i u posebnim knjigama. Izdavačka kuΔ‡a β€žTanesi” objavila je njegovu knjigu putopisa β€žDo Oba i Huangpua” 2016. godine. Ljubomir SimoviΔ‡ se bavi i likovnom kritikom i njegova knjiga β€žΔŒitanje slika” je vredan prilog istoriji srpske likovne umetnosti savremenog doba. Po knjizi je uraΔ‘ena i televizijska serija u realizaciji Redakcije za kulturu RTS-a 2013-2014. godine. Neki od slikara koji su predstavnjeni su SrbinoviΔ‡, OtaΕ‘eviΔ‡, SamuroviΔ‡, M.ČelebonoviΔ‡, VeličkoviΔ‡, GvozdenoviΔ‡, M.TucoviΔ‡,...

PrikaΕΎi sve...
1,190RSD
forward
forward
Detaljnije

IVO ANDRIΔ† ZNAKOVI PORED PUTA Tvrdi povez Иво Андрић (Π”ΠΎΠ»Π°Ρ†, ΠΊΠΎΠ΄ Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Π°Ρ€ 1892 β€” Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 13. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚ 1975) Π±ΠΈΠΎ јС српски ΠΈ Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] књиТСвник ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°Ρ‚Π° ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅.[Π±] Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ јС НобСлову Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ β€žΠ·Π° Спску снагу којом јС ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ судбинС Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π΅ својС зСмљС”.[10] Као Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Π°Π»Π°Ρ†, Андрић јС Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡ€Π΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Ρ€Π΅Π²ΠΎΠ»ΡƒΡ†ΠΈΠΎΠ½Π°Ρ€Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π° ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΠ² АустроугарскС власти Млада Босна ΠΈ страствСни Π±ΠΎΡ€Π°Ρ† Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡ’Π΅ΡšΠ΅ Ρ˜ΡƒΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ… Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ АустроугарскС ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ€Ρ…ΠΈΡ˜Π΅. Π£ Π°ΡƒΡΡ‚Ρ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΎΠΌ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ јС Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡ€Π°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ€Π°ΠΎ, Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅Ρ’Ρƒ Π΄Π²Π° свСтска Ρ€Π°Ρ‚Π° ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅ΠΎ јС Ρƒ слуТби Ρƒ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚ΠΈΠΌΠ° ΠΈ посланствима ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ Ρƒ Π ΠΈΠΌΡƒ, Π‘ΡƒΠΊΡƒΡ€Π΅ΡˆΡ‚Ρƒ, Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ, ΠŸΠ°Ρ€ΠΈΠ·Ρƒ, ΠœΠ°Π΄Ρ€ΠΈΠ΄Ρƒ, БрисСлу, Π–Π΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Ρƒ.[11] Π‘ΠΈΠΎ јС Ρ‡Π»Π°Π½ БрпскС акадСмијС Π½Π°ΡƒΠΊΠ° ΠΈ умСтности Ρƒ ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ јС ΠΏΡ€ΠΈΠΌΡ™Π΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ЊСгова Π½Π°Ρ˜ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΈΡ˜Π° Π΄Π΅Π»Π° су ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½Π° На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π° ΠΈ Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° авлија, Госпођица ΠΈ ЈСлСна, ΠΆΠ΅Π½Π° којС Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ својим Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° сС ΡƒΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ описивањСм ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° Ρƒ Босни Π·Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ османскС власти. Π£ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ јС основана Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића, ΠΏΡ€Π²Π° ΠΈ најваТнија ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡ€ΡƒΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° јС Π΄Π° сС њСгова Π·Π°ΠΎΡΡ‚Π°Π²ΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π° сачува ΠΊΠ°ΠΎ Ρ†Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° сС, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ‚ односно, Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½Π΅ ΠΈ Ρ…ΡƒΠΌΠ°Π½ΠΈΡ‚Π°Ρ€Π½Π΅ ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π΅. На основу ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Π΅ тСстамСнтарнС Π²ΠΎΡ™Π΅, свакС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ сС АндрићСва Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Ρƒ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π° написану Π½Π° српском Ρ˜Π΅Π·ΠΈΠΊΡƒ. Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° Π”Π΅Ρ‚ΠΈΡšΡΡ‚Π²ΠΎ ΠΈ школовањС Иво Андрић јС Ρ€ΠΎΡ’Π΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρƒ Π”ΠΎΠ»Ρ†Ρƒ ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρƒ Босни ΠΈ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ аустроугарском ΠΎΠΊΡƒΠΏΠ°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡ†Π° Антуна Андрића (1863β€”1896)[15], школског послуТитСља, ΠΈ мајкС ΠšΠ°Ρ‚Π°Ρ€ΠΈΠ½Π΅ Андрић (Ρ€ΠΎΡ’Π΅Π½Π° ΠŸΠ΅Ρ˜ΠΈΡ›). Π‘ΡƒΠ΄ΡƒΡ›ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ писац сС Ρ€ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρƒ Π”ΠΎΡ†Ρƒ ΡΡ‚ΠΈΡ†Π°Ρ˜Π΅ΠΌ околности, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡƒ јС мајка Π±ΠΎΡ€Π°Π²ΠΈΠ»Π° Ρƒ гостима ΠΊΠΎΠ΄ Ρ€ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. Андрић јС ΠΊΠ°ΠΎ двогодишњи Π΄Π΅Ρ‡Π°ΠΊ остао Π±Π΅Π· ΠΎΡ†Π° који јС ΡƒΠΌΡ€ΠΎ ΠΎΠ΄ послСдица Ρ‚ΡƒΠ±Π΅Ρ€ΠΊΡƒΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠžΡΡ‚Π°Π²ΡˆΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡƒΠΆΠ° ΠΈ ΡΡƒΠΎΡ‡Π°Π²Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ сС са бСспарицом, Ивина мајка јС зајСдно са сином ΠΏΡ€Π΅ΡˆΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡ˜ΠΈΡ… Ρ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‚Π΅Ρ™Π° Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄ Π³Π΄Π΅ јС ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ Андрић ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅Ρ‚ΠΈΡšΡΡ‚Π²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠΈΠΎ основну ΡˆΠΊΠΎΠ»Ρƒ.[16][17][18][19] Андрић јС 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ уписао ΡΠ°Ρ€Π°Ρ˜Π΅Π²ΡΠΊΡƒ Π’Π΅Π»ΠΈΠΊΡƒ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Ρƒ, Π½Π°Ρ˜ΡΡ‚Π°Ρ€ΠΈΡ˜Ρƒ босанско-Ρ…Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ΠΎΠ²Π°Ρ‡ΠΊΡƒ ΡΡ€Π΅Π΄ΡšΡƒ ΡˆΠΊΠΎΠ»Ρƒ. Π—Π° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΈΡ… Π΄Π°Π½Π°, Андрић ΠΏΠΎΡ‡ΠΈΡšΠ΅ Π΄Π° пишС ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡ˜Ρƒ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ β€žΠ‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ вили” ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ ΠΏΡ€Π²Ρƒ пСсму β€žΠ£ сумрак”.[20] Као Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Π°Π»Π°Ρ†, Андрић јС Π±ΠΈΠΎ Π²Π°Ρ‚Ρ€Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Π³Ρ€Π°Π»Π½ΠΎΠ³ Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡ‚Π²Π°, ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡ€Π΅Π΄Π½ΠΎΠ³ националистичког ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π° Млада Босна ΠΈ страствСни Π±ΠΎΡ€Π°Ρ† Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡ’Π΅ΡšΠ΅ Ρ˜ΡƒΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ… Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ АустроугарскС ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ€Ρ…ΠΈΡ˜Π΅.[21] Π”ΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡˆΠΈ ΡΡ‚ΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡ˜Ρƒ хрватског ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΎ-просвСтног Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π° β€žΠΠ°ΠΏΡ€Π΅Π΄Π°ΠΊβ€, Андрић ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° мСсСца 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡ‡ΠΈΡšΠ΅ ΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π΅ словСнскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ ΠΈ повСсти Π½Π° ΠœΡƒΠ΄Ρ€ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Ρƒ ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡƒΡ‡ΠΈΠ»ΠΈΡˆΡ‚Π° Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ. НарСднС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡ€Π΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π‘Π΅Ρ‡ΠΊΠΈ ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡƒ Π±Π΅Ρ‡ΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π° ΠΈ ΠΎΠ½, наслСдно ΠΎΠΏΡ‚Π΅Ρ€Π΅Ρ›Π΅Π½ осСтљивим ΠΏΠ»ΡƒΡ›ΠΈΠΌΠ°, чСсто Π±ΠΎΠ»ΡƒΡ˜Π΅ ΠΎΠ΄ ΡƒΠΏΠ°Π»Π°. ΠžΠ±Ρ€Π°Ρ›Π° сС Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ› свом гимназијском профСсору, Π’ΡƒΠ³ΠΎΠΌΠΈΡ€Ρƒ Алауповићу, ΠΈ Π²Π΅Ρ› слСдСћС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡ€Π΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Ѐилозофски Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚ ЈагСлонског ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Π° Ρƒ ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Ρƒ. Π£ ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Ρƒ јС становао ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Π΅ Ρ‡ΠΈΡ˜Π° јС Ρ›Π΅Ρ€ΠΊΠ° ЈСлСна Π˜Ρ€ΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡƒΠ΄Π΅ ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΎΡ‚ΠΈΠΏ Π·Π° β€žΠˆΠ΅Π»Π΅Π½Ρƒ, ΠΆΠ΅Π½Ρƒ којС нСма”.[22][23] О Ρ‚ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜ΠΈ књига β€žΠˆΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° којС има”. ΠŸΡ€Π²ΠΈ свСтски Ρ€Π°Ρ‚ Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° вСст ΠΎ ΡΠ°Ρ€Π°Ρ˜Π΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°Ρ‚Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ‚Ρƒ ΠΈ погибији НадвојводС Π€Ρ€Π°Π½Ρ†Π° Π€Π΅Ρ€Π΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, Андрић ΠΏΠ°ΠΊΡƒΡ˜Π΅ својС студСнтскС ΠΊΠΎΡ„Π΅Ρ€Π΅, Π½Π°ΠΏΡƒΡˆΡ‚Π° ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρƒ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ‚. ΠžΠ΄ΠΌΠ°Ρ… ΠΏΠΎ доласку Ρƒ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ‚, срСдином Ρ˜ΡƒΠ»Π°, Π°ΡƒΡΡ‚Ρ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π° Π³Π° хапси ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡ€Π²ΠΎ Ρƒ ΡˆΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡƒ, Π° ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌ Ρƒ мариборску Ρ‚Π°ΠΌΠ½ΠΈΡ†Ρƒ Ρƒ којој Ρ›Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Π·Π°Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ МладС БоснС, остати Π΄ΠΎ ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π—Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡ€Π°Π²ΠΊΠ° Ρƒ мариборском Π·Π°Ρ‚Π²ΠΎΡ€Ρƒ, Андрић јС ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ писао пСсмС Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ.[24] По изласку ΠΈΠ· Π·Π°Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π°, Андрићу јС Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Ρ’Π΅Π½ ΠΊΡƒΡ›Π½ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ‚Π²ΠΎΡ€ Ρƒ ΠžΠ²Ρ‡Π°Ρ€Π΅Π²Ρƒ ΠΈ Π—Π΅Π½ΠΈΡ†ΠΈ Ρƒ којСм јС остао свС Π΄ΠΎ Π»Π΅Ρ‚Π° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° јС, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ смрти Ρ†Π°Ρ€Π° Π€Ρ€Π°Π½Ρ†Π° ΠˆΠΎΠ·Π΅Ρ„Π°, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡ‚ΠΈΡ˜Π°, послС Ρ‡Π΅Π³Π° сС Π²Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠΎ Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄. Π˜Π·ΠΌΠ΅Ρ’Ρƒ Π΄Π²Π° Ρ€Π°Ρ‚Π° Иво Андрић 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Након изласка ΠΈΠ· ΠΊΡƒΡ›Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡ€ΠΈΡ‚Π²ΠΎΡ€Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Ρ™Π΅Π½Π΅ болСсти ΠΏΠ»ΡƒΡ›Π°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅Ρ‡Π΅ΡšΠ΅ Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±, Ρƒ Π‘ΠΎΠ»Π½ΠΈΡ†Ρƒ ΠœΠΈΠ»ΠΎΡΡ€Π΄Π½ΠΈΡ… сСстара Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²Ρ€ΡˆΠ°Π²Π° ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ стихова Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ која Ρ›Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ β€žEx Ponto” Π±ΠΈΡ‚ΠΈ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. НСзадовољан послСратном атмосфСром Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ, Андрић ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ› Π’ΡƒΠ³ΠΎΠΌΠΈΡ€Π° Алауповића, ΠΈ Π²Π΅Ρ› ΠΏΠΎΡ‡Π΅Ρ‚ΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡ‡ΠΈΡšΠ΅ Π΄Π° Ρ€Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Ρ‡ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρƒ ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²Ρƒ Π²Π΅Ρ€Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ. Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ Π³Π° јС срдачно ΠΏΡ€ΠΈΡ…Π²Π°Ρ‚ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡƒΡ‡Π΅ΡΡ‚Π²ΡƒΡ˜Π΅ Ρƒ књиТСвном ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ прСстоницС, Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅Ρ›ΠΈ сС са МилошСм Π¦Ρ€ΡšΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Бтаниславом Π’ΠΈΠ½Π°Π²Π΅Ρ€ΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠŸΠ°Π½Π΄ΡƒΡ€ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅Ρ‚ΠΎΠΌ ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ‡ΠΈΡ›Π΅ΠΌ ΠΈ Π΄Ρ€ΡƒΠ³ΠΈΠΌ писцима који сС ΠΎΠΊΡƒΠΏΡ™Π°Ρ˜Ρƒ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°Ρ„Π°Π½Π΅ β€žΠœΠΎΡΠΊΠ²Π°β€. Андрић јС ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡƒΡΠΏΠ΅ΡˆΠ½Ρƒ дипломатску ΠΊΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ€Ρƒ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ јС постављСн Π·Π° Ρ‡ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρƒ посланству Ρƒ Π’Π°Ρ‚ΠΈΠΊΠ°Π½Ρƒ, Π° ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌ јС Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°Ρ‚Π° Ρƒ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚ΠΈΠΌΠ° Ρƒ Π‘ΡƒΠΊΡƒΡ€Π΅ΡˆΡ‚Ρƒ, Врсту ΠΈ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ.[25] Π£ Ρ‚ΠΎ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ објавио јС Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ пСсама Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ β€žΠΠ΅ΠΌΠΈΡ€ΠΈβ€, ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ β€žΠ‹ΠΎΡ€ΠΊΠ°Π½ ΠΈ Швабица”, β€žΠœΡƒΡΡ‚Π°Ρ„Π° ΠœΠ°ΡŸΠ°Ρ€β€, β€žΠ‰ΡƒΠ±Π°Π² Ρƒ касаби”, β€žΠ£ мусафирхани” ΠΈ циклус пСсама β€žΠ¨Ρ‚Π° сањам ΠΈ ΡˆΡ‚Π° ΠΌΠΈ сС догађа”. Π£ Ρ˜ΡƒΠ½Ρƒ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ јС Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Ρƒ Ρƒ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ ΠΎΠ΄Π±Ρ€Π°Π½ΠΈΠΎ докторску Ρ‚Π΅Π·Ρƒ β€žΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ˜ Π΄ΡƒΡ…ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° Ρƒ Босни ΠΏΠΎΠ΄ ΡƒΡ‚ΠΈΡ†Π°Ρ˜Π΅ΠΌ турскС владавинС” (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). На ΠΏΡ€Π΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π‘ΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠŸΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Иво Андрић Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡ€ΠΈΠΌΡ™Π΅Π½ Π·Π° Ρ‡Π»Π°Π½Π° БрпскС краљСвскС акадСмијС, Π° истС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ Брпском књиТСвном гласнику ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΡƒ β€žΠœΠ°Ρ€Π° милосница”. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ јС Ρƒ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚ΠΈΠΌΠ° Ρƒ ΠœΠ°Ρ€ΡΠ΅Ρ™Ρƒ ΠΈ ΠŸΠ°Ρ€ΠΈΠ·Ρƒ, Π° Π½Π°Ρ€Π΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ посланству Ρƒ ΠœΠ°Π΄Ρ€ΠΈΠ΄Ρƒ. Π˜ΡΡ‚Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° јС њСгова ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ° β€žΠœΠΎΡΡ‚ Π½Π° ЖСпи”. Од 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ јС сСкрСтар сталнС Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈ Π”Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Ρƒ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° Ρƒ Π–Π΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡ‚Π°Ρ˜Π΅ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Брпског књиТСвног гласника ΠΈ Ρƒ ΡšΠ΅ΠΌΡƒ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ β€žΠžΠ»ΡƒΡ˜Π°Ρ†ΠΈβ€, β€žΠ–Π΅Ρ’β€ ΠΈ ΠΏΡ€Π²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ Ρ‚Ρ€ΠΈΠΏΡ‚ΠΈΡ…Π° β€žΠˆΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° којС нСма”. По доласку Милана Π‘Ρ‚ΠΎΡ˜Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° Π½Π° мСсто прСдсСдника Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ министра иностраних послова, 8. Ρ˜ΡƒΠ»Π° 1935. јС постављСн Π·Π° Π²Ρ€ΡˆΠΈΠΎΡ†Π° дуТности Π½Π°Ρ‡Π΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅Ρ™Π΅ΡšΠ° ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²Π° ΡƒΠ½ΡƒΡ‚Ρ€Π°ΡˆΡšΠΈΡ… послова.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ Милана Π‘Ρ‚ΠΎΡ˜Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° вишС ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²Ρ™Π°ΠΎ јС дуТност Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° министра иностраних послова.[27][28] Иво јС 16. Ρ„Π΅Π±Ρ€ΡƒΠ°Ρ€Π° 1939. Π½Π° годишњој ΡΠΊΡƒΠΏΡˆΡ‚ΠΈΠ½ΠΈ БрпскС краљСвскС акадСмијС, Π½Π° ΠΏΡ€Π΅Π΄Π»ΠΎΠ³ профСсора Π‘ΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠŸΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°, сликара Π£Ρ€ΠΎΡˆΠ° ΠŸΡ€Π΅Π΄ΠΈΡ›Π° ΠΈ Π²Π°Ρ˜Π°Ρ€Π° Π‚ΠΎΡ€Ρ’Π° ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°, ΠΈΠ·Π°Π±Ρ€Π°Π½ јСдногласно Ρƒ звањС Ρ€Π΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ Ρ‡Π»Π°Π½Π° АкадСмијС.[29] Дипломатска ΠΊΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ€Π° ИвС Андрића Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Ρ™Π°Π²Π° Π²Ρ€Ρ…ΡƒΠ½Π°Ρ†: ΠΏΡ€Π²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°Ρ‚ΠΎ јС ΡΠ°ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ΡšΠ΅ Π΄Π° јС Иво Андрић постављСн Π·Π° ΠΎΠΏΡƒΠ½ΠΎΠΌΠΎΡ›Π΅Π½ΠΎΠ³ министра ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½Ρ€Π΅Π΄Π½ΠΎΠ³ посланика ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ Ρƒ Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Ρƒ.[30] Андрић стиТС Ρƒ Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° ΠΏΡ€Π΅Π΄Π°Ρ˜Π΅ Π°ΠΊΡ€Π΅Π΄ΠΈΡ‚ΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½Ρ†Π΅Π»Π°Ρ€Ρƒ Π Π°Ρ˜Ρ…Π° – Адолфу Π₯ΠΈΡ‚Π»Π΅Ρ€Ρƒ.[31][32] Π”Ρ€ΡƒΠ³ΠΈ свСтски Ρ€Π°Ρ‚ Π£ јСсСн, ΠΏΠΎΡˆΡ‚ΠΎ су НСмци ΠΎΠΊΡƒΠΏΠΈΡ€Π°Π»ΠΈ ΠŸΠΎΡ™ΡΠΊΡƒ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρƒ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ€Π΅, Андрић ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Ρ€Π²Π΅Π½ΠΈΡˆΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°Ρ‡ΠΊΠΈΡ… власти Π΄Π° сС Π·Π°Ρ€ΠΎΠ±Ρ™Π΅Π½ΠΈΡˆΡ‚Π²Π° спасу ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡšΠΈΡ…. Π—Π±ΠΎΠ³ нСслагања са ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρƒ Ρ€Π°Π½ΠΎ ΠΏΡ€ΠΎΠ»Π΅Ρ›Π΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Андрић Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ подноси оставку Π½Π° мСсто амбасадора, Π°Π»ΠΈ њСгов ΠΏΡ€Π΅Π΄Π»ΠΎΠ³ нијС ΠΏΡ€ΠΈΡ…Π²Π°Ρ›Π΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° Ρƒ Π‘Π΅Ρ‡Ρƒ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡ‡Π½ΠΈ прСдставник ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΡΡƒΡΡ‚Π²ΡƒΡ˜Π΅ ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡšΡƒ Π’Ρ€ΠΎΡ˜Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡ‚Π°. Π”Π°Π½ послС Π±ΠΎΠΌΠ±Π°Ρ€Π΄ΠΎΠ²Π°ΡšΠ° Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π°, Андрић са особљСм Π½Π°ΠΏΡƒΡˆΡ‚Π° Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½. НарСдна Π΄Π²Π° мСсСца су ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° БодСнском Ρ˜Π΅Π·Π΅Ρ€Ρƒ. Одбио јС Π΄Π° сС склони Ρƒ Π¨Π²Π°Ρ˜Ρ†Π°Ρ€ΡΠΊΡƒ,[33] ΠΈ са особљСм ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡšΠΈΡ…ΠΎΠ²ΠΈΡ… ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Π°, 1. Ρ˜ΡƒΠ½Π° 1941. јС ΡΠΏΠ΅Ρ†ΠΈΡ˜Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡƒΡ‚ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, Ρ‡ΠΈΠΌΠ΅ сС Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠΈΠ»Π° њСгова дипломатска ΠΊΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ€Π°. НовСмбра 1941. јС пСнзионисан Π½Π° сопствСни Π·Π°Ρ…Ρ‚Π΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° јС ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡ˜Ρƒ.[34] Π Π°Ρ‚ ΠΏΡ€ΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Ρƒ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ. Одбија Π΄Π° ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΠΈΡˆΠ΅ АпСл српском Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Ρƒ којим сС ΠΎΡΡƒΡ’ΡƒΡ˜Π΅ ΠΎΡ‚ΠΏΠΎΡ€ ΠΎΠΊΡƒΠΏΠ°Ρ‚ΠΎΡ€Ρƒ.[35] Из ΠΌΠΎΡ€Π°Π»Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π·Π»ΠΎΠ³Π° јС ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° сС њСговС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ ΡƒΠΊΡ™ΡƒΡ‡Π΅ Ρƒ β€žΠΠ½Ρ‚ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Ρƒ саврСмСнС српскС приповСткС” Π·Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ β€žΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°Ρ‚ΠΈ ΠΈ страда”: Као српски ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ‡, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡƒΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡˆΡšΠΈ сарадник БрпскС књиТСвнС Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½ њСног бившСг КњиТСвног ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ€Π°, ја Π±ΠΈΡ… сС Ρƒ Π½ΠΎΡ€ΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Ρ€Π°Π·ΡƒΠΌΡ™ΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρƒ. Данас ΠΌΠΈ Ρ‚ΠΎ нијС ΠΌΠΎΠ³ΡƒΡ›Π΅, Ρ˜Π΅Ρ€ Ρƒ садашњим ΠΈΠ·ΡƒΠ·Π΅Ρ‚Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρƒ Π΄Π° ΡƒΡ‡Π΅ΡΡ‚Π²ΡƒΡ˜Π΅ΠΌ Ρƒ Π½ΠΈ Ρƒ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ са Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ са Ρ€Π°Π½ΠΈΡ˜Π΅ Π²Π΅Ρ› ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ΠΈΠΌ својим Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ Ρ‚ΠΈΡˆΠΈΠ½ΠΈ својС ΠΈΠ·Π½Π°Ρ˜ΠΌΡ™Π΅Π½Π΅ собС Ρƒ ΠŸΡ€ΠΈΠ·Ρ€Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ ΡƒΠ»ΠΈΡ†ΠΈ, пишС ΠΏΡ€Π²ΠΎ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡ€Π°Ρ˜Π΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½Ρ‡Π°Π²Π° ΠΈ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°. Оба Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²ΠΈΡ›Π΅ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ мСсСци ΠΏΠΎ Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠ΅Ρ‚ΠΊΡƒ Ρ€Π°Ρ‚Π°. ΠšΡ€Π°Ρ˜Π΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ Π‘Π°Ρ€Π°Ρ˜Π΅Π²Ρƒ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ Госпођица.[36] Након Ρ€Π°Ρ‚Π° Иво Андрић са супругом ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ†ΠΎΠΌ (Π½Π° вСст ΠΎ НобСловој Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄ΠΈ, 1961) Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡ‚Π°Ρ˜Π΅ прСдсСдник Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° књиТСвника ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ β€žΠŸΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. годинС”. Π˜Π·ΠΌΠ΅Ρ’Ρƒ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ β€žΠŸΡ€ΠΈΡ‡Π° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡ€ΠΎΠ²ΠΎΠΌ слону”, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ тСкстова ΠΎ Π’ΡƒΠΊΡƒ ΠšΠ°Ρ€Π°ΡŸΠΈΡ›Ρƒ ΠΈ ΠŠΠ΅Π³ΠΎΡˆΡƒ, β€žΠŸΡ€ΠΈΡ‡Π° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅Ρ‚Ρƒ Биману”, β€žΠ‘ΠΈΡ„Π΅ Витаник”, β€žΠ—Π½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ€, β€žΠΠ° ΡΡƒΠ½Ρ‡Π°Π½ΠΎΡ˜ страни”, β€žΠΠ° обали”, β€žΠŸΠΎΠ΄ ГрабићСм”, β€žΠ—Π΅ΠΊΠΎβ€, β€žΠΡΠΊΠ° ΠΈ вук”, β€žΠΠ΅ΠΌΠΈΡ€Π½Π° година” ΠΈ β€žΠ›ΠΈΡ†Π°β€. Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, постао јС Ρ‡Π»Π°Π½ ΠšΠΎΠΌΡƒΠ½ΠΈΡΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ ΠΏΠ°Ρ€Ρ‚ΠΈΡ˜Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅. ΠŸΠΎΡ‚ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ јС Новосадски Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ ΠΎ српскохрватском књиТСвном Ρ˜Π΅Π·ΠΈΠΊΡƒ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ β€žΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° Π°Π²Π»ΠΈΡ˜Π°β€ јС ΡˆΡ‚Π°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρƒ ΠœΠ°Ρ‚ΠΈΡ†ΠΈ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ОТСнио сС 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ костимографом Народног ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Π° ΠΈΠ· Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π°, ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ†ΠΎΠΌ Π‘Π°Π±ΠΈΡ›, ΡƒΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡ†ΠΎΠΌ АндрићСвог ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Ρ‚Π΅Ρ™Π°, НСнада ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°.[37] Π˜ΡΡ‚Π΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ јС ΠΏΠΎΡ‡Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρƒ стану Π½Π° садашњСм АндрићСвом Π²Π΅Π½Ρ†Ρƒ.[38] НобСлов ΠΊΠΎΠΌΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ Андрићу НобСлову Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ β€žΠ·Π° Спску снагу којом јС ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ судбинС Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π΅ својС зСмљС”. БСсСдом β€žΠž ΠΏΡ€ΠΈΡ‡ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π°ΡšΡƒβ€ сС 10. Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Ρ€Π° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ…Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΡƒ. Андрић јС Π½ΠΎΠ²Ρ‡Π°Π½Ρƒ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°Ρ€Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ˜Π΅Π½Ρƒ освајањСм НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Ρƒ потпуности ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° Ρ€Π°Π·Π²ΠΎΡ˜ библиотСкарства Ρƒ Босни ΠΈ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] Јосип Π‘Ρ€ΠΎΠ· Π’ΠΈΡ‚ΠΎ сС нијС ΠΏΡ€ΠΈΠ΄Ρ€ΡƒΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ΠΌ слављу Ρƒ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ АндрићСвог освајања НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡˆΡ‚ΠΎ јС сматрао Π΄Π° јС ΡƒΡ‡ΠΈΡšΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡ€Π°Π²Π΄Π° ΠœΠΈΡ€ΠΎΡΠ»Π°Π²Ρƒ ΠšΡ€Π»Π΅ΠΆΠΈ. Π”ΠΎΠ±Ρ€ΠΈΡ†Π° Ћосић Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° су Π½Π° свСчаном Ρ€ΡƒΡ‡ΠΊΡƒ који јС Π‘Ρ€ΠΎΠ· ΠΏΡ€ΠΈΡ€Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ АндрићСвог успСха, Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅ Ρ€Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Π° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄Ρ€Π°Π²Π° Ρ…Ρ€Π°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚, ΠΏΡƒΡ‚ΠΎΠ²Π°ΡšΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° јС Андрић Π±ΠΈΠΎ ΡƒΡˆΡ‚ΠΎΠ³Ρ™Π΅Π½, дистанциран ΠΈ Π΄Π° су сС Π΄ΠΎΠΌΠ°Ρ›ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ гости растали ΡƒΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρƒ срдачност.[40] Π”Π°Π½Π° 16. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° 1968. АндрићСва супруга ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ†Π° ΡƒΠΌΠΈΡ€Π΅ Ρƒ ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ ΠΊΡƒΡ›ΠΈ Ρƒ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ Новом. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅Ρ›ΠΈΡ… Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Андрић Π½Π°ΡΡ‚ΠΎΡ˜ΠΈ Π΄Π° својС Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π΅Π½Π΅ активности свСдС Π½Π° Π½Π°Ρ˜ΠΌΠ°ΡšΡƒ ΠΌΠΎΠ³ΡƒΡ›Ρƒ ΠΌΠ΅Ρ€Ρƒ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Ρ‡ΠΈΡ‚Π° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ пишС. Π—Π΄Ρ€Π°Π²Ρ™Π΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ издајС ΠΈ ΠΎΠ½ чСсто Π±ΠΎΡ€Π°Π²ΠΈ Ρƒ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡ†Π°ΠΌΠ° ΠΈ бањама Π½Π° Π»Π΅Ρ‡Π΅ΡšΡƒ. Π‘ΠΈΠΎ јС Ρ‡Π»Π°Π½ Π£ΠΏΡ€Π°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ€Π° БрпскС књиТСвнС Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ смрти 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] Андрић ΡƒΠΌΠΈΡ€Π΅ 13. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡ‚Π°Ρ€ΠΎΡ˜ Π’ΠΎΡ˜Π½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ˜ акадСмији Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ. Π‘Π°Ρ…Ρ€Π°ΡšΠ΅Π½ јС Ρƒ АлСји заслуТних Π³Ρ€Π°Ρ’Π°Π½Π° Π½Π° Новом Π³Ρ€ΠΎΠ±Ρ™Ρƒ. КњиТСвни Ρ€Π°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ Иви Андрићу Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Андрић јС Ρƒ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ ΡƒΡˆΠ°ΠΎ пСсмама Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ β€žΠ£ сумрак” ΠΈ β€žΠ‘Π»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±Ρ€Π° мСсСчина” ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ΠΈΠΌ Ρƒ β€žΠ‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ вили” 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠŸΡ€Π΅Π΄ ΠŸΡ€Π²ΠΈ свСтски Ρ€Π°Ρ‚, Ρƒ Ρ˜ΡƒΠ½Ρƒ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρƒ Π·Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊΡƒ Π₯рватска ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡ€ΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ΠΎ јС ΡˆΠ΅ΡΡ‚ АндрићСвих пСсама Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ (β€žΠ›Π°ΡšΡΠΊΠ° ΠΏΡ˜Π΅ΡΠΌΠ°β€, β€žΠ‘Ρ‚Ρ€ΠΎΡ„Π΅ Ρƒ ноћи”, β€žΠ’Π°ΠΌΠ°β€, β€žΠŸΠΎΡ‚ΠΎΠ½ΡƒΠ»ΠΎβ€, β€žΠˆΠ°Π΄Π½ΠΈ нСмир” ΠΈ β€žΠΠΎΡ› Ρ†Ρ€Π²Π΅Π½ΠΈΡ… Π·Π²ΠΈΡ˜Π΅Π·Π΄Π°β€).[42] ΠŸΡ€Π²Ρƒ ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ стихова Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ β€” β€žEx Ponto” β€” Андрић јС објавио 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ, Π° Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ β€žΠΠ΅ΠΌΠΈΡ€ΠΈβ€ ΡˆΡ‚Π°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ јС Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] АндрићСво Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡ‚ΠΈ Ρƒ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ тСматско-Танровских Ρ†Π΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡ€Π²ΠΎΡ˜ Ρ„Π°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°Ρ˜Ρƒ Π»ΠΈΡ€ΠΈΠΊΠ° ΠΈ пСсмС Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, НСмири), АндрићСв исказ ΠΎ свСту обојСн јС Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡ‚Π΅Π½Ρ†ΠΈΡ˜Π°Π»Π½ΠΎ-спиритуалним Ρ‚Ρ€Π°Π³Π°ΡšΠ΅ΠΌ којС јС Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡ‡Π½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ подстакнуто ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡ‚ΠΈΡ€ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ јС Ρƒ Ρ‚ΠΎ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ Ρ‡ΠΈΡ‚Π°ΠΎ (ΠšΠΈΡ€ΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ€ Π½Π° ΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ΅Ρ€). ΠœΠΈΡˆΡ™Π΅ΡšΠ° ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈΠΌ досСзима Ρ‚ΠΈΡ… Ρ€Π°Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅Ρ™Π΅Π½Π° су: Π΄ΠΎΠΊ српски ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡Π°Ρ€ Никола ΠœΠΈΡ€ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ› Ρƒ њима Π³Π»Π΅Π΄Π° врхунско АндрићСво ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²ΠΎ, хрватски књиТСвни историчар Вомислав Π›Π°Π΄Π°Π½ сматра Π΄Π° сС Ρ€Π°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ адолСсцСнтским Π½Π΅ΠΌΠΈΡ€ΠΈΠΌΠ° који ΠΎΠ΄Ρ€Π°ΠΆΠ°Π²Π°Ρ˜Ρƒ ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Ρƒ нСзрСлост ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°Ρ˜Ρƒ Π΄ΡƒΠ±Ρ™Π΅ Π½ΠΈ ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·Π°Π»Π½ΠΈΡ˜Π΅ врСдности. Π”Ρ€ΡƒΠ³Π° Ρ„Π°Π·Π°, која Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π΅ Π΄ΠΎ Π”Ρ€ΡƒΠ³ΠΎΠ³ свСтског Ρ€Π°Ρ‚Π°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° јС АндрићСвим ΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π°ΡšΠ΅ΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ‡ΠΊΠΎΡ˜ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° Ρ˜Π΅Π·ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρƒ, Π΄Π΅Ρ„ΠΈΠ½ΠΈΡ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ прСласком Π½Π° српску Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡ†Ρƒ. По ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΡƒ, Ρƒ Π²Π΅Ρ›ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Андрић јС нашао сСбС, ΠΏΠ° Ρ‚Π° Π·Ρ€Π΅Π»Π° Ρ„Π°Π·Π° спада Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Π½Π°Ρ˜ΠΏΡ€ΠΎΠ΄ΡƒΠΊΡ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈΡ˜Π΅, с Π²Π΅Ρ›ΠΈΠ½ΠΎΠΌ АндрићСвих Π½Π°Ρ˜Ρ†Π΅ΡšΠ΅Π½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π°. ΠŸΠΈΡΠ°Ρ† нијС Π±ΠΈΠΎ склон књиТСвним СкспСримСнтима који су Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡ€Π°Π»ΠΈ Ρƒ Ρ‚ΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ јС Ρƒ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΡ˜ΠΈ Ρ€Π΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, пластичним описима ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ Π²ΠΈΠ·ΡƒΡ€Ρƒ БоснС ΠΊΠ°ΠΎ Ρ€Π°Π·ΠΌΠ΅Ρ’Π° истока ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°Ρ‚ΠΎΠΏΡ™Π΅Π½Ρƒ ΠΈΡ€Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, конфСсионалним Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅Ρ€ΡƒΠΏΡ†ΠΈΡ˜Π°ΠΌΠ°. Личности су ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡ†ΠΈ свС Ρ‡Π΅Ρ‚ΠΈΡ€ΠΈ Π΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ-конфСсионалнС Π·Π°Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΈΡ†Π΅ (ΠœΡƒΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠˆΠ΅Π²Ρ€Π΅Ρ˜ΠΈ, Π₯Ρ€Π²Π°Ρ‚ΠΈ, Π‘Ρ€Π±ΠΈ – ΡƒΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡ€ΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ конфСсионалним, чСсто ΠΏΠ΅Ρ˜ΠΎΡ€Π°Ρ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (Власи, Π’ΡƒΡ€Ρ†ΠΈ)), ΡƒΠ· појавС странаца ΠΈΠ»ΠΈ мањина (ΠˆΠ΅Π²Ρ€Π΅Ρ˜ΠΈ, страни Ρ‡ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ†ΠΈ), Π° врСмСнско Ρ€Π°Π·Π΄ΠΎΠ±Ρ™Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡ€ΠΈΠ²Π° ΡƒΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Ρ…ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’Ρ€Π΅Ρ›Π° Ρ„Π°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° јС обимнијим Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°, Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Госпођица ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²Ρ€ΡˆΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠžΠΌΠ΅Ρ€ΠΏΠ°ΡˆΠ° Латас, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° авлија. Радња Π²Π΅Ρ›ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π° јС ΡƒΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡˆΡ‚Π΅Π½Π° Ρƒ Босни, Ρƒ ΡšΠ΅Π½Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ ΠΈΠ»ΠΈ Ρƒ Π½Π°Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈ спој ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡˆΡšΠΎΡΡ‚ΠΈ Π³Π΄Π΅ јС писац, Π½Π° засадама Ρ„Ρ€Π°ΡšΠ΅Π²Π°Ρ‡ΠΊΠΈΡ… лСтописа ΠΈ спорС, сСнтСнцама ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°Ρ€Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅, успСо Π΄Π° ΠΊΡ€Π΅ΠΈΡ€Π° ΡƒΠΏΠ΅Ρ‡Π°Ρ‚Ρ™ΠΈΠ² свСт β€žΠžΡ€ΠΈΡ˜Π΅Π½Ρ‚Π° Ρƒ Европи”. ΠŸΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²ΠΎ сС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡšΠ΅ Ρƒ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡƒΡ˜Π΅ ΡƒΠ²Π΅Ρ€Ρ™ΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡ‡Π°Ρ€Π°Π½ΠΎΠΌ атмосфСром, ΡƒΠΏΠ΅Ρ‡Π°Ρ‚Ρ™ΠΈΠ²ΠΈΠΌ описима ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ понашања ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ…ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡ€Π°ΡšΠ΅ΠΌ. Осим Ρ‚ΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€ јС Ρƒ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅Ρ€ΠΈΠΎΠ΄Ρƒ објавио ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, путописнС ΠΈ Π΅ΡΠ΅Ρ˜ΠΈΡΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ ΠΏΡ€ΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΎ ΠΈ чСсто Ρ†ΠΈΡ‚ΠΈΡ€Π°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ афористичких записа Π—Π½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ ΠΏΡƒΡ‚Π° (постхумно ΠΈΠ·Π΄Π°Ρ‚ΠΎ), Π½Π΅ΡΡƒΠΌΡšΠΈΠ²ΠΎ јСдно ΠΎΠ΄ АндрићСвих Π½Π°Ρ˜Π²Ρ€Π΅Π΄Π½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π°. Андрић ΠΎ умСтности Иво Андрић ΠΈΠ· ΠΏΡ€ΠΎΡ„ΠΈΠ»Π°, Ρ„ΠΎΡ‚ΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° Π‘Ρ‚Π΅Π²Π°Π½Π° ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²ΠΈΡ›Π° БвојС ΡΡ…Π²Π°Ρ‚Π°ΡšΠ΅ смисла ΠΈ ΡΡƒΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π΅ умСтности Андрић јС ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρƒ посСбним написима Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡ†ΠΈΡ‚Π½ΠΎ, Ρƒ појСдиним пасаТима свог ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ Ρ‚ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρƒ посСбно сС истичС њСгов СсСј Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ са Π“ΠΎΡ˜ΠΎΠΌ, ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ° Аска ΠΈ Π²ΡƒΠΊ, бСсСда ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ добијања НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, β€žΠž ΠΏΡ€ΠΈΡ‡ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π°ΡšΡƒβ€ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΠ° афористичких записа β€žΠ—Π½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ пута”. Π£ΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°ΡšΠ΅ јС ΠΏΠΎ Андрићу слоТСн ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡ€Π°Π½ Ρ‡ΠΈΠ½ који сС Π²Ρ€ΡˆΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡ‚Π°Ρ‚Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ нагонскС ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°ΡšΠ΅ΠΌ. Π£ основи нагонска, Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±Ρ€Π°Π½Π° јС ΠΎΠ΄ ΡƒΠΌΠΈΡ€Π°ΡšΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡ€Π°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° јС Π΄ΠΈΡ˜Π°Π»Π΅ΠΊΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ° супротност Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° пролазности. Π£ ΠΈΠ³Ρ€ΠΈ Ρ˜Π°Π³ΡšΠ΅Ρ‚Π° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ Аска ΠΈ Π²ΡƒΠΊ симболизован јС ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ β€žΠΈΠ½ΡΡ‚ΠΈΠ½ΠΊΡ‚ΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡ‚ΠΏΠΎΡ€ ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΠ² смрти ΠΈ Π½Π΅ΡΡ‚Π°Ρ˜Π°ΡšΠ°β€ који β€žΡƒ својим највишим ΠΎΠ±Π»ΠΈΡ†ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅Ρ‚ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ самог Тивота”. УмСтност ΠΈ Π²ΠΎΡ™Π° Π·Π° ΠΎΡ‚ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅ Андрић Π½Π° ΠΊΡ€Π°Ρ˜Ρƒ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅Ρ’ΡƒΡ˜Π΅ свС, ΠΏΠ° ΠΈ саму смрт, Π° свако ΠΏΡ€Π°Π²ΠΎ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° јС ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡ€ΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡˆΡ›Ρƒ ΠΈ Ρ‚Ρ€ΠΎΡˆΠ½ΠΎΡˆΡ›Ρƒ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π°. Π–ΠΈΠ²ΠΎΡ‚ јС АндрићСвом Π΄Π΅Π»Ρƒ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ Ρ‡ΡƒΠ΄ΠΎ којС сС нСпрСстано Ρ‚Ρ€ΠΎΡˆΠΈ ΠΈ осипа, Π΄ΠΎΠΊ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°Ρ˜Ρƒ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Ρƒ врСдност ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°Ρ˜Ρƒ Π·Π° смрт ΠΈ ΡƒΠΌΠΈΡ€Π°ΡšΠ΅. Π‘Ρ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°Ρ‡ΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ‚, ΠΏΠΎ АндрићСвом ΡΡ…Π²Π°Ρ‚Π°ΡšΡƒ, нијС прост Ρ€Π΅ΠΏΡ€ΠΎΠ΄ΡƒΠΊΡ‚ΠΈΠ²Π°Π½ Ρ‡ΠΈΠ½ којим сС Π³ΠΎΠ»Π° Ρ„ΠΎΡ‚ΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π΅ уноси Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. УмСтност, истина, ΠΌΠΎΡ€Π° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡƒΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ… Π²Π΅Π·Π° са ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚ΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Ρ‚Π΅Ρ€ΠΈΡ˜Π°Π»Π° који ΠΌΡƒ ΠΏΡ€ΡƒΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚ ствара Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° која ΠΈΠΌΠ°Ρ˜Ρƒ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Ρƒ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Ρƒ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡ€ΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° сС Ρƒ Ρ‚ΠΎΠΌΠ΅ ΡˆΡ‚ΠΎ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ†ΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°Ρ˜Π°Ρ˜Ρƒ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° само ΠΎΠ½Π΅ појавС којС ΠΈΠΌΠ°Ρ˜Ρƒ ΠΎΠΏΡˆΡ‚ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ Π΄ΡƒΠ±Ρ™Π΅ Π·Π½Π°Ρ‡Π΅ΡšΠ΅. Π”Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ Ρ‚Π°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ појавама ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ†ΠΈ ΠΈΡ… ΠΏΠΎΡ˜Π°Ρ‡Π°Π²Π°Ρ˜Ρƒ β€žΡ˜Π΅Π΄Π²Π° ΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΎ Π·Π° Ρ˜Π΅Π΄Π½Ρƒ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡ˜Ρƒ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ˜Π΅Π΄Π½Ρƒ Π½ΠΈΡ˜Π°Π½ΡΡƒ Ρƒ Π±ΠΎΡ˜ΠΈβ€, ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΡƒ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Ρƒ која ΠΎΡ‚Π°Π΄Π° сама наставља ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ слободну судбину. Π‘Π²Π΅ ΡˆΡ‚ΠΎ Ρƒ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π° – Π΄Π΅Π»ΠΎ јС Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ… Ρ€ΡƒΠΊΡƒ ΠΈ њСгова Π΄ΡƒΡ…Π°. Баставни јС Π΄Π΅ΠΎ β€žΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° ΠΈ Π°ΡƒΡ‚Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ‡Π°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ људског ΠΈΡΠΏΠΎΡ™Π°Π²Π°ΡšΠ°β€, створСн Π·Π° јСдан лСпши ΠΈ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚. ΠœΠΎΡΡ‚ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ архитСктонскС Π³Ρ€Π°Ρ’Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°Ρ˜Π±ΠΎΡ™Π΅ ΠΈΠ»ΡƒΡΡ‚Ρ€ΡƒΡ˜Ρƒ АндрићСво ΡΡ…Π²Π°Ρ‚Π°ΡšΠ΅ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π΅ ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊ ствара. Анонимни Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ€ ΠΈΠ· ΠœΠΎΡΡ‚Π° Π½Π° Π–Π΅ΠΏΠΈ спасава сС ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡ€Π°Π²Π° Ρ‚ΠΈΠΌΠ΅ ΡˆΡ‚ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ стваралачку Π²ΠΈΠ·ΠΈΡ˜Ρƒ прСноси Ρƒ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρƒ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Ρƒ Π»ΡƒΠΊΠ° Ρ€Π°Π·Π°ΠΏΠ΅Ρ‚ΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ којима ΠΊΠ°ΠΎ пролазност ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΡ‡Ρƒ Ρ…ΡƒΡ‡Π½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ Π–Π΅ΠΏΠ΅. Π€ΡƒΠ½ΠΊΡ†ΠΈΡ˜Π° умСтности јС ΠΈ Ρƒ Π½Π°ΠΏΠΎΡ€Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° својС Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡƒΠΊΡ™ΡƒΡ‡ΠΈ Ρƒ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Π΅ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π°, Π΄Π° Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· β€žΡƒΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡ€ΡƒΠ³Π° ... самоћС ΠΈ ΡƒΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρƒ простран ΠΈ вСличанствСн свСт људскС Π·Π°Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΈΡ†Π΅β€. ΠŸΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜Π°ΡšΠ΅ Π·Π»Π° Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ Π½Π΅ смС Π΄Π° заплаши ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡ‚ΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρƒ Π±Π΅Π·Π½Π°Ρ’Π΅. И Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±Ρ€ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡ˜Π°Π»Π΅ΠΊΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ Π°ΡƒΡ‚ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ силС, само су латСнтност ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° ΠΈ људскС ΠΏΡ€ΠΈΡ€ΠΎΠ΄Π΅. ДуТност јС ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡ‚ΠΊΡ€ΠΈΠ²Π° ΠΈ јСдно ΠΈ Π΄Ρ€ΡƒΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, истоврСмСно, ΠΈ Π΄Π° својим Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡƒΡ‚ΠΈΡ€Π΅ ΠΏΡƒΡ‚ спознаји Π΄Π° јС ΠΌΠΎΠ³ΡƒΡ›Π΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡ‚ΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ створити ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚ заснован Π½Π° Π΄ΠΎΠ±Ρ€ΠΎΡ‚ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€Π°Π²Π΄ΠΈ. УмСтност јС Π΄ΡƒΠΆΠ½Π° Π΄Π° Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ ΠΎΡ‚ΠΊΡ€ΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Ρƒ Π½Π°ΠΏΠΎΡ€Π° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° који ΠΊΠΎΡ€Π°Ρ‡Π°Ρ˜Ρƒ испрСд саврСмСника ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅Ρ›Π°Ρ˜Ρƒ Π±ΡƒΠ΄ΡƒΡ›Π΅ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π°. Π’Π°ΠΊΠΎ умСтност стално ΠΎΡ‚Π²Π°Ρ€Π° пСрспСктивС ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ ΠΏΠΎΡ˜Π΅Π΄ΠΈΠ½Π°Ρ†Π°, Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° ΠΈ човСчанства, Ρƒ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ… који су ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Ρ…ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ умСтност Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°Ρ‚Π°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° искуства човСчанства. ΠŸΡ€ΠΎΡ…ΡƒΡ˜Π°Π»Π° столСћа ΡΡƒΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡˆΡƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ искуство ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ… Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, којС ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡ€ΠΈΡˆΡƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ°. Бмисао саврСмСности јС Ρƒ стваралачком ΠΏΡ€Π΅Π½ΠΎΡˆΠ΅ΡšΡƒ искуства ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ Ρƒ ΠΎΠ½Π΅ врСдности саврСмСног ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°ΡšΠ° којС Ρ›Π΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²Ρ™Π°Π²Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ нас, корисно послуТити ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌΡ†ΠΈΠΌΠ°. β€žΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡƒΠΊΠΈ, Π½Π΅Ρ€Π°Π·ΡƒΠΌΠ½ΠΈ Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈ – ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Андрић – ΠΌΠΎΠ³Ρƒ Π΄Π° ΡΠΌΠ°Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Ρƒ ΠΈ Π΄Π° јС ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ ΠΌΡ€Ρ‚Π²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡ€ΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡƒΠ²Π΅ΠΊ одвојСна ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡˆΡšΠΈΡ†Π΅. Π˜ΡΡ‚ΠΈΠ½Π° јС, Π½Π°ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΠ², Π΄Π° јС свС ΠΎΠ½ΠΎ ΡˆΡ‚ΠΎ јС Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊ мислио ΠΈ осСћао ΠΈ Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ нСраскидиво ΡƒΡ‚ΠΊΠ°ΠΎ Ρƒ ΠΎΠ½ΠΎ ΡˆΡ‚ΠΎ ΠΌΠΈ данас мислимо, осСћамо ΠΈ Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Уносити свСтлост Π½Π°ΡƒΡ‡Π½Π΅ истинС Ρƒ Π΄ΠΎΠ³Π°Ρ’Π°Ρ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π·Π½Π°Ρ‡ΠΈ слуТити ΡΠ°Π΄Π°ΡˆΡšΠΎΡΡ‚ΠΈβ€. Π‘Π²Ρ€Ρ…Π° умСтности јС Ρƒ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡšΡƒ ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡˆΡšΠΎΡΡ‚ΠΈ ΠΈ будућности, Ρƒ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡšΡƒ β€žΡΡƒΠΏΡ€ΠΎΡ‚Π½ΠΈΡ… ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π°, Ρƒ простору, Ρƒ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρƒ, Ρƒ духу”. По АндрићСвом ΡΡ…Π²Π°Ρ‚Π°ΡšΡƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊ јС ΠΈ вСсник истинС, Π° њСгово Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡ€ΡƒΠΊΠ° којом сС ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅ слоТСна стварност људскС ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π΅. Он јС β€žΡ˜Π΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±Ρ€ΠΎΡ˜Π½ΠΈΡ… Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ€Π° који Ρ€Π°Π΄Π΅ Π½Π° слоТСном Π·Π°Π΄Π°Ρ‚ΠΊΡƒ ΠΆΠΈΠ²Ρ™Π΅ΡšΠ°, ΠΎΡ‚ΠΊΡ€ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³Ρ€Π°Ρ’ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° Тивота”. ΠžΠΏΠΈΡΡƒΡ˜ΡƒΡ›ΠΈ својС стваралачкС Ρ‚Ρ€Π΅Π½ΡƒΡ‚ΠΊΠ΅, Андрић ΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅: β€žΠΠΈ Ρ‚Ρ€Π°Π³Π° Π΄Π° сС Π²Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠΌ сСби. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρƒ, ΠΊΠ°ΠΎ сурово Π΄Ρ€Π²ΠΎ ΠΈ студСн ΠΌΠ΅Ρ‚Π°Π», Ρƒ слуТби људскС слабости ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡ‡ΠΈΠ½Π΅, Ρƒ Π·Π²ΡƒΠΊ Π΄Π° сС ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Π²ΠΎΡ€ΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡšΠΈΡ…ΠΎΠ²ΠΎΡ˜ Π·Π΅ΠΌΡ™ΠΈ ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΡƒΠ½ΠΎ Ρ€Π°Π·ΡƒΠΌΠ½ΠΎ прСнСсСм Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ мСлодијС ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° ...” Π“ΠΎΠ²ΠΎΡ€Π΅Ρ›ΠΈ ΠΎ опасностима којС Π²Ρ€Π΅Π±Π°Ρ˜Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ°, Андрић посСбно ΡƒΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€Π°Π²Π° Π½Π° Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: β€žΠ‘Π΅ΡΠΊΡ€Π°Ρ˜Π½ΠΎ нагомилавањС Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ… Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ свС Π½Π°ΠΌ мањС ΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅ ΡˆΡ‚ΠΎ сС вишС ΠΏΠΎΠ½Π°Π²Ρ™Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ њим ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡˆΡƒ истина ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π° ΠΊΠ°ΠΎ Ρ€ΠΎΠ±ΠΈΡšΠ΅β€. ΠΠ°Ρ˜Π΄ΡƒΠ±Ρ™ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ онај ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊ који сматра Π΄Π° β€žΠΏΡ€Π°ΡΠ°ΠΊ Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡ‚Π»Π°ΡšΠ΅ слика ΠΌΠΎΠ³Ρƒ Π±ΠΈΡ‚ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π°. Π˜ΡΡ‚ΠΈΠ½Π°, сваком ΠΏΡ€Π°Π²ΠΎΠΌ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρƒ ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π°Π½ јС ΠΈ СстСтски сјај, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ сС ΠΎΡΡ‚Π²Π°Ρ€ΡƒΡ˜Π΅ само Ρƒ Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡ‚Π°Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ. β€žΠ‘Π°Π²Ρ€ΡˆΠ΅Π½ΡΡ‚Π²ΠΎ ΠΈΠ·Ρ€Π°ΠΆΠ°Π²Π°ΡšΠ° Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠ΅ – ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Андрић – слуТба јС садрТини”. ΠŸΡ€ΡƒΠΆΠ°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ β€žΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡ™ΡΡ‚Π²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°Ρ‚ΡšΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±Ρ€ΠΎ Π±Π΅Π· зла”, ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Ρ›Π΅ ΠΏΡ€ΡƒΠΆΠΈΡ‚ΠΈ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ највиши Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° – чСста јС ΠΏΠΎΡ€ΡƒΠΊΠ° АндрићСвог Π΄Π΅Π»Π°. АндрићСва визија Ρ…Π°Ρ€ΠΌΠΎΠ½ΠΈΡ‡Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° Π±ΡƒΠ΄ΡƒΡ›Π΅Π³ човСчанства заснована јС ΡƒΠΏΡ€Π°Π²ΠΎ Π½Π° ΡƒΠ²Π΅Ρ€Π΅ΡšΡƒ Π΄Π° Ρ›Π΅ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π° ΡƒΠ½ΠΈΡˆΡ‚ΠΈΡ‚ΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡ€ΠΈΡ‚ΠΈ противрСчности Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡ‚ΠΈΡΠ°ΡšΠ°. НапомСна: ВСкст ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ‡Π»Π°Π½ΠΊΠ° јС Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρƒ потпуности, ΠΏΡ€Π²ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡ€Π΅ΡƒΠ·Π΅Ρ‚ са ΠΏΡ€Π΅Π·Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ Znanje.org ΡƒΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±Ρ€Π΅ΡšΠ΅. Π£ΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ поступак ΠŸΠΎΡˆΡ‚Π°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°Ρ€ΠΊΠ° с Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ИвС Андрића, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅Ρ€ΠΈΡ˜Π΅ ΠΌΠ°Ρ€Π°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ β€žΠ’Π΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ српскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈβ€ ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ јС ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π°ΠΌΠ°Ρ€ΠΊΠ°, ПВВ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π°, 2010 Π£ Π½Π°Ρ‡ΠΈΠ½Ρƒ ΠΈΠ·Π³Ρ€Π°Ρ’ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠΌ поступку ΠΏΡ€ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡšΡƒ ΡΠ²ΠΎΡ˜ΠΈΡ… мисли ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ ΠΈ Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈΠΌΠ°, Андрић сС Π½Π΅ одваја ΠΎΠ΄ Π½Π°Ρ˜Π»Π΅ΠΏΡˆΠΈΡ… Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π° школС рСалистичкС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Ρ‚Π°ΠΊΠ°Π² њСгов поступак Π½Π΅ Π·Π½Π°Ρ‡ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²Ρ™Π°ΡšΠ΅ Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ… рСалистичких ΠΌΠ°Π½ΠΈΡ€Π°.[44] ЊСговС сликС ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° нису само рСалистички ΠΈΠ·Ρ€Π°Π· ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Ρ’Π΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠ΅ стварности, Ρ˜Π΅Ρ€ ΠΎΠ½ Ρƒ ΡšΠΈΡ… ΡƒΡ‚ΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°Ρ‚Π½ΠΎ ΡˆΠΈΡ€Π° ΡƒΠΎΠΏΡˆΡ‚Π°Π²Π°ΡšΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡˆΡ‚ΠΈΡ˜Π°, Π³ΠΎΡ‚ΠΎΠ²ΠΎ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½Π° Π·Π½Π°Ρ‡Π΅ΡšΠ°. Π›Π΅Π³Π΅Π½Π΄Π°Ρ€Π½ΠΈ босански Ρ˜ΡƒΠ½Π°ΠΊ Алија Π‚Π΅Ρ€Π·Π΅Π»Π΅Π· нијС само Ρ‚ΠΈΠΏ османлијског пустолова ΠΈ авантуристС, Π²Π΅Ρ› ΠΈ Π²Π΅Ρ‡ΠΈΡ‚ΠΈ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡ€Π΅Π΄ Π²Π΅Ρ‡ΠΈΡ‚ΠΈΠΌ ΠΏΡ€ΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡ†Π° ΠΈΠ· Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° авлија ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°Ρ‚Π½ΠΎ ΡˆΠΈΡ€Π΅ Π·Π½Π°Ρ‡Π΅ΡšΠ΅: ΠΎΠ½Π° јС ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ мСста којима ΠΈΡ… јС писац Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. Иако сС Ρƒ АндрићСвом књиТСвном Π΄Π΅Π»Ρƒ Π½Π°Ρ˜Ρ‡Π΅ΡˆΡ›Π΅ Ρ˜Π°Π²Ρ™Π° Босна, Π³ΠΎΡ‚ΠΎΠ²ΠΎ сви њСни Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ сС ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡƒ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡ€ΡƒΠ³Π° Ρƒ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ… писац Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. Андрић, ΠΏΡ€ΠΈΡ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅Ρ€Π°Π²Π° типичност срСдинС ΠΈ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡ€ΠΈ Ρ‚ΠΎΠΌ Ρ‚Π°ΠΊΠΎ комплСкснС личности ΡƒΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρƒ њима ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡƒΡ‡Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡˆΡ‚ΠΎ јС ΠΎΠΏΡˆΡ‚ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎ ΡˆΠΈΡ€Π΅ ΠΎΠ΄ особСности ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Ρ’Π΅Π½ΠΈΡ… ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠΌ срСдином ΠΈ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ. Оно ΠΏΠΎ Ρ‡Π΅ΠΌΡƒ сС Андрић Π½Π°Ρ€ΠΎΡ‡ΠΈΡ‚ΠΎ истичС Ρƒ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Ρ‚ΠΎ су Π²Π°Π½Ρ€Π΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ…ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠ° саглСдавања ΠΎΠ½ΠΈΡ… Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ… ΡΡ‚Π°ΡšΠ° која су Ρƒ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π΄ΠΎ њСга, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ… Π»ΠΈΡ‚Π΅Ρ€Π°Ρ€Π½ΠΈΡ… ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Ρ€Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡšΠ°. ЊСга највишС Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° онај Ρ‚Π°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Ρ€Π΅Ρ†ΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ, који јС ΠΈΠ·Π²Π°Π½ домашаја њСговС свСсти ΠΈ Π²ΠΎΡ™Π΅. ΠŸΠΎΠ»Π°Π·Π΅Ρ›ΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ… саврСмСних поставки ΠΏΡΠΈΡ…ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠ΅ Π½Π°ΡƒΠΊΠ΅, Андрић јС ΠΏΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ‚ΠΈ Ρ‚Π°Ρ˜Π°Π½ΡΡ‚Π²Π΅Π½ΠΈ ΡƒΠ½ΡƒΡ‚Ρ€Π°ΡˆΡšΠΈ импулси Ρ„Π°Ρ‚Π°Π»Π½ΠΎ Ρ‚Ρ€ΡƒΡ˜Ρƒ ΠΈ ΠΎΠΏΡ‚Π΅Ρ€Π΅Ρ›ΡƒΡ˜Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Осим Ρ‚ΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ јС са посСбном ΡΡƒΠ³Π΅ΡΡ‚ΠΈΠ²Π½ΠΎΡˆΡ›Ρƒ сликао Π΄Π΅Ρ˜ΡΡ‚Π²ΠΎ сСксуалних Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ Ρ‡ΡƒΠ»Π½ΠΈΡ… ΠΏΠ΅Ρ€Ρ†Π΅ΠΏΡ†ΠΈΡ˜Π° Π½Π° Π΄ΡƒΡˆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Π—Π±ΠΎΠ³ свСга Ρ‚ΠΎΠ³Π° Андрић сС првСнствСно ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Ρ€Π½ΠΈ психоаналитичар Ρƒ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ. Π£ судбини свакС личности ΠΎΠ²ΠΎΠ³ нашСг ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ‡Π° јС ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡˆΡ‚ΠΈΡ˜Π° идСја, извСсна мисао ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ, Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ ΠΈ њСговој срСћи. Π—Π°Ρ‚ΠΎ сС Π·Π° ΡšΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·Ρƒ с ΠΏΡ€Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° носи Ρƒ сСби обСлСТја филозофског Ρ€Π΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°. Андрић јС ΠΈ ΠΌΠ°Ρ˜ΡΡ‚ΠΎΡ€ ΠΈ Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ ΠΈ стила. ЊСгова ΠΏΡ€ΠΎΠ·Π° јС сачувала апсолутну, кристалну Ρ˜Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ‚ ΠΈΠ·Ρ€Π°Π·Π°. Он Π½Π΅ Ρ‚Ρ€Π°ΠΆΠΈ стилски Π΅Ρ„Π΅ΠΊΠ°Ρ‚ Ρƒ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ ΠΌΠ΅Ρ‚Π°Ρ„ΠΎΡ€ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρƒ наглашСном ΠΈΠ·Ρ€Π°Π·Ρƒ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡ‚Π°Π²Π½Π° Ρ€Π΅Ρ‡Π΅Π½ΠΈΡ†Π°, увСрљивост ΠΈ сугСстивна СстСтска ΠΈ мисаона функционалност ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ‡ΠΊΠΈΡ… слика Ρ‡ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° АндрићСво Π΄Π΅Π»ΠΎ прСдставља Π½Π°Ρ˜ΡΡƒΠΏΡ‚ΠΈΠ»Π½ΠΈΡ˜Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΡƒ врСдност ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ српска ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡƒΡ˜Π΅. АндрићСво Π΄Π΅Π»ΠΎ јС постало понос српскС ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅, Π° са високим ΠΌΠ΅Ρ’ΡƒΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡ‡Π΅Π½ΠΈΠΌ Ρƒ НобСловој Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ данас ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Π° својина свСтскС Π»ΠΈΡ‚Π΅Ρ€Π°Ρ‚ΡƒΡ€Π΅. Брпски ΠΈΠ΄Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Π›ΠΈΡ‡Π½Π° исказница ИвС Андрића Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ народност Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ β€žΡΡ€ΠΏΡΠΊΡƒβ€ (1951) Иво сС Π΄ΠΈΡ€Π΅ΠΊΡ‚Π½ΠΎ ΠΈ нСдвосмислСно изјашњавао ΠΊΠ°ΠΎ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ ΠΈ српски писац, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ јС ΠΎΠ½ Ρ‚ΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρƒ β€žΡΠ²ΠΎΡ˜ΠΈΠΌ Π·Ρ€Π΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ Ρ˜ΡƒΡ‡Π΅β€. Π£ свом писму комСсару БрпскС књиТСвнС Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ (1942) истичС Π΄Π° јС српски писац.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρƒ својим Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡƒΠΌΠ΅Π½Ρ‚ΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ ΠΊΠ°Ρ€Ρ‚ΠΈ (1951), војној ΠΊΡšΠΈΠΆΠΈΡ†ΠΈ (1951), ΠΏΠ°Ρ€Ρ‚ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠΈΡ†ΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°Ρ‚ΠΈΡ‡Π½Π΅ књигС Ρ€ΠΎΡ’Π΅Π½ΠΈΡ… ΠΈ Π²Π΅Π½Ρ‡Π°Π½ΠΈΡ…, Ρƒ Ρ€ΡƒΠ±Ρ€ΠΈΡ†ΠΈ β€žΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ‚β€, Иво уноси β€žΡΡ€ΠΏΡΠΊΠ°β€. Π‘ Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ странС, Π΄Π²Π° ΠΏΡƒΡ‚Π° сС Сксплицитно дистанцира ΠΎΠ΄ хрватства: 1933. одбијањСм Π΄Π° њСговС пСсмС ΡƒΡ’Ρƒ Ρƒ ΠΠ½Ρ‚ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Ρƒ хрватскС Π»ΠΈΡ€ΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°Ρ‚ΠΈΠΌ 1954. одбија Π΄Π° сС Ρƒ њСговој Π±ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜ΠΈ Ρƒ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ Π΅Π½Ρ†ΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° јС хрватског ΠΏΠΎΡ€Π΅ΠΊΠ»Π°.[47] Као Π½Π΅ΠΊΡƒ врсту ΠΏΠΎΡ‚Π²Ρ€Π΄Π΅ ИвинС народности спомСнимо канадско-Π°ΠΌΠ΅Ρ€ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ историчара МСкНила (William H. McNeil) који пишС Π΄Π° су Ρ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‚Π΅Ρ™ΠΈ ИвинС мајкС Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘Ρ€Π±ΠΈ[48] Ρ‚Π΅ Π’ΠΎΡ˜Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π΅Π²ΠΎ писмо свом Π±Ρ€Π°Ρ‚Ρƒ Π›ΡƒΡ˜ΠΈ Ρƒ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: β€žΠ¨Π°Ρ™Π΅ΠΌ Ρ‚ΠΎ дјСло Ex ponto којС јС ΠΏΡ€ΠΎΠ±ΡƒΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡƒ ΡΠ΅Π½Π·Π°Ρ†ΠΈΡ˜Ρƒ. ΠŸΠΈΡΠ°Ρ† ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°Ρ‚ΠΎΠ»ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· БоснС, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ›, 26 Π³ΠΎΠ΄.”.[49] ЈСднако Ρ‚Ρ€Π΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°Ρ‚ΠΈ Π΄Π²Π° Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° странца, ИвинС ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Ρ‚Π΅Ρ™Π΅ ΠΈ саврСмСникС Π›. Π€. Едвардса (Lovett F. Edwards), који Ρƒ свом ΠΏΡ€Π΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Ρƒ ΠΏΡ€Π΅Π²ΠΎΠ΄Ρƒ књигС (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° јС Иво истоврСмСно ΠΈ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ ΠΈ Босанац[50], Ρ‚Π΅ сталног сСкрСтара ШвСдскС краљСвскС акадСмијС ΠžΡΡ‚Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γ–sterling), који Ρƒ свом Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Ρƒ ΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Ρ™ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Иви, истичС Π΄Π° сС ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ српски студСнт, ΠΏΡ€ΠΈΠΊΡ™ΡƒΡ‡ΠΈΠΎ Π½Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Ρ€Π΅Π²ΠΎΠ»ΡƒΡ†ΠΈΠΎΠ½Π°Ρ€Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Ρƒ ΠΈ Π΄Π° јС Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡ€ΠΎΠ³ΠΎΡšΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡ‡Π΅Ρ‚ΠΊΡƒ ΠŸΡ€Π²ΠΎΠ³ свСтског Ρ€Π°Ρ‚Π°. Брпска књиТСвна ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Андрића ΠΊΠ°ΠΎ српског књиТСвника српског ΠΌΠ΅Ρ’ΡƒΡ€Π°Ρ‚Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Ρ€Π½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ књиТСвника који јС израстао ΠΈΠ· српскС књиТСвнС Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π΅.[53] АндрићСв Π³Ρ€ΠΎΠ± Ρƒ АлСји заслуТних Π³Ρ€Π°Ρ’Π°Π½Π° Π½Π° бСоградском Новом Π³Ρ€ΠΎΠ±Ρ™Ρƒ. Одликовања ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ ΠΎΡ„ΠΈΡ†ΠΈΡ€Π° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Ρ™Π΅Π½Π΅ ΠŸΠΎΡ™ΡΠΊΠ΅ (1926) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π¦Ρ€Π²Π΅Π½ΠΎΠ³ крста (1936) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡ„ΠΈΡ†ΠΈΡ€Π° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Ρ™Π΅Π½Π΅ ΠŸΠΎΡ™ΡΠΊΠ΅ (1937) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡ„ΠΈΡ†ΠΈΡ€Π° Π›Π΅Π³ΠΈΡ˜Π΅ части (1937) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅Ρ‚ΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I Ρ€Π΅Π΄Π° (1938) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ НСмачког ΠΎΡ€Π»Π° I Ρ€Π΅Π΄Π° (1939) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ заслуга Π·Π° Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄ I Ρ€Π΅Π΄Π° (1952) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ са Π·Π»Π°Ρ‚Π½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½Ρ†Π΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°Ρ€ΠΎΡ‡ΠΈΡ‚Π΅ заслугС Π½Π° ΠΏΠΎΡ™Ρƒ књиТСвнС ΠΈ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½Π΅ дСлатности (1962) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Ρ˜ΡƒΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡ†ΠΈΡ˜Π°Π»ΠΈΡΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ Ρ€Π°Π΄Π° (1972)[54] НаслСђС Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића јС ΠΏΠΎΡ‡Π΅Π»Π° са Ρ€Π°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅Ρ™Ρƒ тСстамСнтарнС Π²ΠΎΡ™Π΅ ИвС Андрића.[55] ΠŸΡ€Π²Π° ΠΈ најваТнија ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡ€ΡƒΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° јС Π΄Π° сС њСгова Π·Π°ΠΎΡΡ‚Π°Π²ΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π° β€žΡΠ°Ρ‡ΡƒΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ Ρ†Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° сС, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ‚ односно, Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½Π΅ ΠΈ Ρ…ΡƒΠΌΠ°Π½ΠΈΡ‚Π°Ρ€Π½Π΅ потрСбС”. ΠžΡ€Π³Π°Π½ΠΈΠ·ΡƒΡ˜ΡƒΡ›ΠΈ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½Π΅ скуповС ΠΎ АндрићСвом Π΄Π΅Π»Ρƒ ΠΈ ΠΎ Ρ€Π°Π·Π»ΠΈΡ‡ΠΈΡ‚ΠΈΠΌ аспСктима саврСмСнС српскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° слуТи Π½Π°Ρ˜Π΄ΡƒΠ±Ρ™ΠΈΠΌ интСрСсима српскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, умСтности ΠΈ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅. Π’Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ јС Π±Ρ€ΠΎΡ˜ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°Ρ†Π° ΠΈ постдипломаца који су Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ‚ΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡ˜Ρƒ АндрићСвС Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· области ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π° Ρ‚Π°ΠΊΠΎΡ’Π΅ су ΠΊΠ°ΠΎ гости ΠΈ стипСндисти, Ρƒ ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²ΠΎΡ˜ Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡ€Π°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ Ρ€Π°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±Ρ€ΠΎΡ˜Π½ΠΈ слависти ΠΈΠ· Ρ†Π΅Π»ΠΎΠ³Π° свСта. АндрићСва Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: АндрићСва Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° На основу ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Π΅ тСстамСнтарнС Π²ΠΎΡ™Π΅, ΠΏΠΎΡ‡Π΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, свакС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ сС Π΄ΠΎΠ΄Π΅Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ АндрићСва Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Ρƒ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π° написану Π½Π° српском Ρ˜Π΅Π·ΠΈΠΊΡƒ. ΠŸΡ€Π²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ јС Π±ΠΈΠΎ Драгослав ΠœΠΈΡ…Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ› Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€ΠΈΡ˜ΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ†.[56] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића АндрићСв Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈ сто, Π΄Π΅ΠΎ сталнС поставкС Ρƒ спомСн-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜Ρƒ Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ€Ρƒ Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ИвС Андрића спада ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића сС Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρƒ саставу ΠœΡƒΠ·Π΅Ρ˜Π° Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ јС 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ стану Π½Π° АндрићСвом Π²Π΅Π½Ρ†Ρƒ 8, Ρƒ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ јС писац ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ са супругом ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ†ΠΎΠΌ Π‘Π°Π±ΠΈΡ› ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°Ρ‡ΡƒΠ²Π°Π½ΠΈ су Π°ΡƒΡ‚Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ‡Π½ΠΈ распорСд ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡƒΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ…ΠΎΠ»Π°, салона ΠΈ АндрићСвС Ρ€Π°Π΄Π½Π΅ собС, Π° нСкадашњС Π΄Π²Π΅ спаваћС собС ΠΏΡ€Π΅ΡƒΡ€Π΅Ρ’Π΅Π½Π΅ су Ρƒ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ простор Π³Π΄Π΅ јС ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½Π° стална поставка која разноврсним Скспонатима прСдставља АндрићСв ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΈ ΠΏΡƒΡ‚ ΠΈ ΠΌΠ°Ρ€ΠΊΠ°Π½Ρ‚Π½Π΅ Ρ‚Π°Ρ‡ΠΊΠ΅ њСговС стваралачкС Π±ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π΅. ΠŸΠΎΡ€Π΅Π΄ Ρ€Π΅ΠΏΡ€Π΅Π·Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈΡ… Π΄ΠΎΠΊΡƒΠΌΠ΅Π½Π°Ρ‚Π° (индСкси, пасоши, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅Ρ‚Π΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, НобСлова ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅Ρ‚Π° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°Ρ™Π°, Π’ΡƒΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π°, почасни Π΄ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΡ€Π°Ρ‚ΠΈ) ΠΈ Ρ„ΠΎΡ‚ΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π°, Ρƒ излоТбСној поставци ΠΌΠΎΠ³Ρƒ сС Π²ΠΈΠ΄Π΅Ρ‚ΠΈ ΠΈ ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ рукописи АндрићСвих Π΄Π΅Π»Π°, писма, издања ΡšΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ… књига Π½Π° Ρ€Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Ρ˜Π΅Π·ΠΈΡ†ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ‚ΠΈ. Иво Андрић Ρƒ свом Π΄ΠΎΠΌΡƒ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ који јС ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ Ρƒ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића. БвСскС Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ИвС Андрића Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: БвСскС Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ИвС Андрића Од 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° издајС часопис БвСскС Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ИвС Андрића којС ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ јСдном годишњС. Ова ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π° ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚Π΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ АндрићСвС рукописС, прСписку, Π½Π°ΡƒΡ‡Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ ΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π΅ ΠΎ АндрићСвом ΡΠ»ΠΎΡ˜Π΅Π²ΠΈΡ‚ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρƒ ΠΈ њСговом ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ, њСговом Π΄ΡƒΡ…ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ простору ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρƒ ΠΈ свСту Ρƒ којСм јС ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57] Π‘Ρ‚Π°Π·Π°ΠΌΠ° ИвС Андрића Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρƒ Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ јС ΠΎΠ΄Π»ΡƒΡ‡Π΅Π½ΠΎ Π΄Π° сС Π½Π° свим Ρ‚Π°Ρ‡ΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ јС Андрић ΠΏΡ€ΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ (Ρ€Π°Π΄Π½Π° мСста, ΠΏΠ°Ρ€ΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°Ρ„Π°Π½Π΅) поставС ΠΌΠ°Π»Π΅ Ρ‚Π°Π±Π»Π΅ са ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°Ρ€Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡ€ΡšΠ΅ΠΌ дСсном ΡƒΠ³Π»Ρƒ Ρ‚Π°Π±Π»Π΅ јС ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡ€Π΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° сС ΡƒΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ› ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Ρ€Π½Π΅Ρ‚Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡ›ΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΡƒΠ½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… ΠΏΠΎΠ΄Π°Ρ‚Π°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°Ρ‚ΠΎΡ˜ Π»ΠΎΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ. Ознака Π½Π° β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ†ΠΈβ€. Ознака Π½Π° β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ†ΠΈβ€. Ознака Π½Π° β€žΠ‘ΠΎΡ€Π±ΠΈβ€. Ознака Π½Π° β€žΠ‘ΠΎΡ€Π±ΠΈβ€. Ознака Π½Π° БАНУ. Ознака Π½Π° БАНУ. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° ΠΊΠ»ΡƒΠΏΠΈ Ρƒ ΠŸΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ€ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°Ρ€ΠΊΡƒ Π½Π° којој јС Андрић чСсто сСдСо. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° ΠΊΠ»ΡƒΠΏΠΈ Ρƒ ΠŸΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ€ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°Ρ€ΠΊΡƒ Π½Π° којој јС Андрић чСсто сСдСо. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° ΠšΠ»ΡƒΠ±Ρƒ књиТСвника, Ѐранцуска ΡƒΠ»ΠΈΡ†Π°. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° ΠšΠ»ΡƒΠ±Ρƒ књиТСвника, Ѐранцуска ΡƒΠ»ΠΈΡ†Π°. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° Малом ΠšΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρƒ, Андрић јС Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡˆΠ°Ρ€ΠΊΡƒ. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° Малом ΠšΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρƒ, Андрић јС Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡˆΠ°Ρ€ΠΊΡƒ. Поводом 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, Ρƒ Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Ρ€Ρƒ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°Ρ‚Π° јС ΠΏΠΎΡˆΡ‚Π°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°Ρ€ΠΊΠ° са њСговим Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58] МногС ΠΎΠ±Ρ€Π°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ установС, основнС, ΡΡ€Π΅Π΄ΡšΠ΅ школС ΠΈ насСља Ρƒ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΡ†ΠΈ Π‘Ρ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ су Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρƒ част ИвС Андрића, слСди списак: Бписак ΠΎΠ±Ρ€Π°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ… установа ΠΈ насСља Андрићград Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: Андрићград Андрићград ΠΈΠ»ΠΈ ΠšΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³Ρ€Π°Π΄ јС Π³Ρ€Π°Π΄, ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΈ Ρ†Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ€ ΠΈ врста Π΅Ρ‚Π½ΠΎ-сСла, који сС Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ Π£ΡˆΡ›Π΅ Π½Π° самом ΡƒΡˆΡ›Ρƒ Ρ€Π΅ΠΊΠ° Π”Ρ€ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Ρ‡ΠΈΡ˜ΠΈ јС идСјни Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π°Ρ† рСТисСр Π•ΠΌΠΈΡ€ ΠšΡƒΡΡ‚ΡƒΡ€ΠΈΡ†Π°. Π—Π° посСтиоцС јС ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ 5. Ρ˜ΡƒΠ»Π° 2012.[61] Π“Ρ€Π°Π΄ јС ΠΈΠ·Π³Ρ€Π°Ρ’Π΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρƒ ΡšΠ΅ΠΌΡƒ сС Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ пСдСсСтак ΠΎΠ±Ρ˜Π΅ΠΊΠ°Ρ‚Π°.[62] Π£ Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Ρ›Π΅ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜Π°Ρ‚ΠΈ градско ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Π΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅Ρ€Π½ΠΈ биоскоп, градска ΡƒΠΏΡ€Π°Π²Π°, акадСмија Π»ΠΈΡ˜Π΅ΠΏΠΈΡ… ΡƒΠΌΡ˜Π΅Ρ‚Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π·Π³Ρ€Π°Π΄Π° АндрићСвС гимназијС, Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ‡Π½Π° ΠΌΠ°Ρ€ΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡΡ‚Π°Π½ΠΈΡˆΡ‚Π΅, Ρ…ΠΎΡ‚Π΅Π»ΠΈ, Ρ‚Ρ€Π³ΠΎΠ²ΠΈ, Ρ†Ρ€ΠΊΠ²Π°, стари Ρ…Π°Π½, Π΄ΡƒΡ›Π°Π½ΠΈ ΠΈ спомСн ΠΊΡƒΡ›Π° ИвС Андрића.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ€Ρƒ акадСмијС Π»Π΅ΠΏΠΈΡ… умСтности која Ρ›Π΅ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜Π°Ρ‚ΠΈ Ρƒ ΠšΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ, Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ›Π΅ Π€Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚ Π·Π° Ρ€Π΅ΠΆΠΈΡ˜Ρƒ.[62] ΠžΡ‡Π΅ΠΊΡƒΡ˜Π΅ сС ΠΈ Π΄Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡ™Π΅, ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅ својС ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚Π΅ ΠΈ почаснС ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚Π΅ Ρƒ АндрићСвом Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ.[62] Π”Π°Π½Π° 28. Ρ˜ΡƒΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ јС АндрићСв институт.[63] Π£ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ Новом ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜ΠΈ ΠΊΡƒΡ›Π° ИвС Андрића.[64] Π”Π΅Π»Π° Иво Андрић Ρƒ својој Ρ€Π°Π΄Π½ΠΎΡ˜ соби Аутор јС Π±Ρ€ΠΎΡ˜Π½ΠΈΡ… СсСја, записа ΠΈ ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΈΡ… осврта ΠΎ српским писцима, ΠΊΠ°ΠΎ ΡˆΡ‚ΠΎ су Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠœΠ°Ρ‚Π°Π²ΡƒΡ™, Π‘ΠΎΡ€Π° Π‘Ρ‚Π°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ›, Π‘Ρ€Π°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡ‡Π΅Π²ΠΈΡ›, ΠŸΠ΅Ρ‚Π°Ρ€ ΠšΠΎΡ‡ΠΈΡ›, који сС ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡƒΡ˜Ρƒ Π΄ΠΎΠΊΡƒΠΌΠ΅Π½Ρ‚Π°Ρ€Π½ΠΎΡˆΡ›Ρƒ, богатством ΠΏΠΎΠ΄Π°Ρ‚Π°ΠΊΠ° ΠΈ Ρ€Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΈΡ… ΠΈ Π°ΠΊΡ‚ΡƒΠ΅Π»Π½ΠΈΡ… ΠΏΡ€ΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65] Основни ΠΏΡ€Π΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°Ρ˜Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π° Ex Ponto, стихови Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ, 1918. НСмири, стихови Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ, 1920. ΠŸΡƒΡ‚ АлијС Π‚Π΅Ρ€Π·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920. ΠœΠΎΡΡ‚ Π½Π° Π–Π΅ΠΏΠΈ, 1925. Аникина Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931. ΠŸΠΎΡ€Ρ‚ΡƒΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡ™Π°, путописи, 1931. Шпанска стварност ΠΈ ΠΏΡ€Π²ΠΈ ΠΊΠΎΡ€Π°Ρ†ΠΈ Ρƒ њој, путописи, 1934. ЊСгош ΠΊΠ°ΠΎ Ρ‚Ρ€Π°Π³ΠΈΡ‡Π½ΠΈ Ρ˜ΡƒΠ½Π°ΠΊ косовскС мисли, СсСј, 1935. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ са Π“ΠΎΡ˜ΠΎΠΌ, СсСј, 1936. На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π”Π΅Ρ†Π°, Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΠ° ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Госпођица, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. На НСвском проспСкту, 1946. На ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρƒ, Ρƒ ΠŸΠΎΡ‡ΠΈΡ‚Π΅Ρ™Ρƒ ΠŸΡ€ΠΈΡ‡Π° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡ€ΠΎΠ²ΠΎΠΌ слону, 1948. ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° авлија, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, 1954. Π˜Π³Ρ€Π°, 1956. О ΠΏΡ€ΠΈΡ‡ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π°ΡšΡƒ, бСсСда ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, 1961. ЈСлСна, ΠΆΠ΅Π½Π° којС Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ°, 1963. Π¨Ρ‚Π° сањам ΠΈ ΡˆΡ‚Π° ΠΌΠΈ сС Π΄ΠΎΠ³Π°Ρ’Π°, лирскС пСсмС, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π΅ постхумно 1977. ΠžΠΌΠ΅Ρ€ΠΏΠ°ΡˆΠ° Латас, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²Ρ€ΡˆΠ΅Π½ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ постхумно 1977. На ΡΡƒΠ½Ρ‡Π°Π½ΠΎΡ˜ страни, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²Ρ€ΡˆΠ΅Π½ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ постхумно Π—Π½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ ΠΏΡƒΡ‚Π°, књига, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° постхумно БвСскС, књига, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° постхумно Π”Π΅Π»Π° ИвС Андрића су ΠΏΡ€Π΅Π²ΠΎΡ’Π΅Π½Π° Π½Π° вишС ΠΎΠ΄ 50 јСзика.[66] Π“Π°Π»Π΅Ρ€ΠΈΡ˜Π° НобСлова Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° НобСлова Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π’Π°Π±Π»Π° са њСговим ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρƒ Π’Π΅Π½Π΅Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ Π’Π°Π±Π»Π° са њСговим ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρƒ Π’Π΅Π½Π΅Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ АндрићСва Π»ΠΈΡ‡Π½Π° ΠΊΠ°Ρ€Ρ‚Π° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ АндрићСва Π»ΠΈΡ‡Π½Π° ΠΊΠ°Ρ€Ρ‚Π° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ АндрићСва ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Π²Π½ΠΈΡ†Π° Π·Π° ЈагСлонски ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Ρƒ ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Ρƒ АндрићСва ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Π²Π½ΠΈΡ†Π° Π·Π° ЈагСлонски ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Ρƒ ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Ρƒ Иво Андрић Π½Π° БСоградском ΡΠ°Ρ˜ΠΌΡƒ књига Иво Андрић Π½Π° БСоградском ΡΠ°Ρ˜ΠΌΡƒ књига Иво Андрић Π½Π° Π½ΠΎΠ²Ρ‡Π°Π½ΠΈΡ†ΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° НароднС Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Иво Андрић Π½Π° Π½ΠΎΠ²Ρ‡Π°Π½ΠΈΡ†ΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° НароднС Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Биста Андрића Ρƒ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ Биста Андрића Ρƒ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ Π’ΠΈΠ΄ΠΈ још Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића НапомСнС Иако јС хрватског ΠΏΠΎΡ€Π΅ΠΊΠ»Π°, Андрић јС ΠΏΠΎΡ‡Π΅ΠΎ Π΄Π° сС ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ„ΠΈΠΊΡƒΡ˜Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡˆΡ‚ΠΎ сС прСсСлио Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄.[3] ΠŸΠΎΠ²Ρ€Ρ… свСга, ΠΎΠ½ јС Ρ‡ΡƒΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ својим доприносима ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ. Као ΠΌΠ»Π°Π΄, писао јС Π½Π° свом ΠΌΠ°Ρ‚Π΅Ρ€ΡšΠ΅ΠΌ ијСкавском ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Ρƒ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° јС ΠΏΡ€ΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρƒ Скавски Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡˆΡ‚ΠΎ јС ΠΏΠΎΡ‡Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρƒ Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ прСстоници.[4][5] ΠšΠΎΠΌΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ β€žΡ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β€ ΠΈΠ»ΠΈ β€žΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β€ (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ„ΠΈΠΊΡƒΡ˜Π΅ јСзик који јС користио ΠΊΠ°ΠΎ β€žΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ…Ρ€Π²Π°Ρ‚ΡΠΊΠΈβ€.[6] Π’ΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9] Π Π΅Ρ„Π΅Ρ€Π΅Π½Ρ†Π΅ JuričiΔ‡, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ‡. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7. АндрићСвим ΠΊΠΎΡ€Π°Ρ†ΠΈΠΌΠ° β€” ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²ΠΎ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅ ΠΈ ΠΈΠ½Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠΈΡΠ°ΡšΠ° Lampe 2000, стр. 91. Norris 1999, стр. 60. Alexander 2006, стр. 391. Frenz 1999, стр. 561. Иво Андрић: ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами, Брпска књиТСвна Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° 1976 pp. 186. The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γ–sterling, Permanent Secretary of the Swedish Academy Na Drini Δ‡uprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. стр. 381β€”382. β€žThe Nobel Prize in Literature 1961”. nobelprize.org. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. β€žΠ˜Π²ΠΎ Андрић β€” ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΡΠΊΠΈ посланик Ρƒ Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Ρƒ (β€žΠ’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости”, Ρ„Π΅Ρ™Ρ‚ΠΎΠ½, мај 2012)”. Π’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости. 23. 4. 2016. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 11. 09. 2012. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. НС Π·Π½Π° Π“ΡƒΠ³Π», Π³Ρ€ΠΈΡ˜Π΅ΡˆΠΈ Π’ΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜Π° – Данас јС Ρ€ΠΎΡ’Π΅Π½Π΄Π°Π½ ИвС Андрића, приступљСно 21.10.2018. Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° ИвС Андрића, приступљСно 21.10.2018. Поводом 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Ρ€ΠΎΡ’Π΅ΡšΠ° српског Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ†Π°, приступљСно 21.10.2018. Ко јС заиста Π±ΠΈΠΎ Иво Андрић? (Π‘92, 10. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Π°Ρ€ 2016) Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. стр. 4. Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. стр. 7. Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85. Ivo AndriΔ‡:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. Ја сам мислио Π½Π° мојС Π΄Π΅Ρ‚ΠΈΡšΡΡ‚Π²ΠΎ Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ, Π½Π° ΠΌΠΎΡ˜Ρƒ родитСљску ΠΊΡƒΡ›Ρƒ ... β€žIvo Andric (1892β€”1975) Biography”. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 04. 10. 2013. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. β€žIvo AndriΔ‡ β€” 38 godina od smrti nobelovca”. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016. ΠŸΡƒΡ†Π° ΠΈΠ· ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Π° (β€žΠ’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости”, 30. Ρ˜Π°Π½ΡƒΠ°Ρ€ 1997) Вајна АндрићСвС ЈСлСнС (β€žΠ’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости”, 14. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ» 2016) β€žΠ‘Ρ€ΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ†ΠΈ Ρƒ ΠŸΡ€Π²ΠΎΠΌ свСтском рату”. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 13. 05. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. β€žΠ‘Ρ€ΠΈΡ™Π°Π½Ρ‚Π½Π° дипломатска ΠΊΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ€Π°β€. ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠœΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ›, Иван (19. 4. 2015). β€žTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ‡: Albaniju bi trebalo podeliti”. Π’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 11. 09. 2012. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. Архив ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅:β€ƒΠ˜Π²ΠΎ Андрић Ρƒ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°Ρ‚ΠΈΡ˜ΠΈ β€” ΠΊΠ°Ρ‚Π°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ Архивирано Π½Π° ΡΠ°Ρ˜Ρ‚Ρƒ Wayback Machine (27. Ρ˜ΡƒΠ½ 2019), Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€: Π”ΡƒΡˆΠ°Π½ ΠˆΠΎΠ½Ρ‡ΠΈΡ›, ЈСлСна Π‚ΡƒΡ€ΠΈΡˆΠΈΡ›. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. `ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937 Ivo AndriΔ‡: a writer`s life by Radovan PopoviΔ‡, ZaduΕΎbina Ive AndriΔ‡a, 1989 pp. 46. `ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°`, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 1. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ `ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ β€žΠ‘Π£Π‘Π Π•Π’ ΠΠΠ”Π Π˜Π‹Π И Π₯Π˜Π’Π›Π•Π Π: Π•Π²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡƒ сС обратио”. Нпортал. 19. 1. 2023. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023. Π”Π΅Π»ΠΈΡ› 2004, стр. 178. Π’ΡƒΡ‡ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ› 2011, стр. 1077. Π”Π΅Π»ΠΈΡ› 2004, стр. 179. β€žΠ˜Π²ΠΎ Андрић β€” Госпођица”. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. β€žΕ½ivotna priča β€” Ivo AndriΔ‡: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔ‡i”. story.rs. 19. 6. 2011. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 30. 5. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. Π‚ΡƒΠΊΠΈΡ› ΠŸΠ΅Ρ€ΠΈΡˆΠΈΡ›, Π–Π°Π½Π΅Ρ‚Π° (27. 4. 2022). β€žΠΠ½Π΄Ρ€ΠΈΡ›Π΅Π²Π΅ бСоградскС адрСсС”. ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022. Kako je AndriΔ‡ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015. ΠŸΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ›, МиливојС (2014). ОглСдало Π”ΠΎΠ±Ρ€ΠΈΡ†Π΅ Ћосића. Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄: Новости. стр. 126β€”127. Андрић ΠΈ Брпска књиТСвна Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° су Π²Ρ€ΡˆΡšΠ°Ρ†ΠΈ (β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°β€, 11. Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ€ 2017) Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° ИвС Андрића, ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. Јован Π”Π΅Ρ€Π΅Ρ‚ΠΈΡ›. ΠšΡ€Π°Ρ‚ΠΊΠ° ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π° српскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, ΠŸΡ€ΠΎΡ˜Π΅ΠΊΠ°Ρ‚ Растко, ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. β€žPrepričana lektira Ex ponto β€” Ivo Andrić”. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡ€Ρ‚Π²Π° Π²Π΅Π·Π°] Иво Андрић ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами, Брпска књиТСвна Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° 1976 pp. 186. Научни састанак слависта Ρƒ Π’ΡƒΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠœΠ΅Ρ’ΡƒΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΈ славистички Ρ†Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ€, 1994 pp. 209. Enes ČengiΔ‡: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171–172 Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3. Profil profesionalnog čitatelja: čitateljske prakse Ive VojnoviΔ‡a, Nada TopiΔ‡, SveučiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13. The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ‡ Harvill, 1944 Брпска ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, Наставни ΠΏΡ€ΠΎΠ³Ρ€Π°ΠΌ Ѐилолошког Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π”Π΅Ρ€Π΅Ρ‚ΠΈΡ› 2003, стр. 141-147. А. ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ›: `Π–ΠΈΠ²ΠΈ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ Ρƒ АндрићСвом ΠΊΡ™ΡƒΡ‡Ρƒ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ књизи Π‘. Π’ΠΎΠ½Π³Π°Ρ€Π° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ЈасСн Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 2011 Π”Π΅Π»ΠΈΡ› 2004, стр. 184. β€žDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔ‡a”. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. β€žKekanoviΔ‡u uručena AndriΔ‡eva nagrada za pripovetku”. Blic. 10. 10. 2014. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. β€žSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔ‡a”. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. β€žΠ¨Π΅ΡΡ‚ Π΄Π΅Ρ†Π΅Π½ΠΈΡ˜Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Иви Андрићу”. ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022. β€žΠžΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° школа Иво Андрић Ρƒ ΠŸΡ€Π°ΡšΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β€. 23. 4. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. β€žΠžΠ¨ Иво Андрић Радинац”. 23. 4. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. β€žΠΠ½Π΄Ρ€ΠΈΡ›Π³Ρ€Π°Π΄ ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡ˜Π΅Ρ‚ΠΈΠΎΡ†Π΅β€. Π‘Ρ€Π°Ρ‚ΡƒΠ½Π°Ρ† (Ρ€Π΅ΠΏΠΎΡ€Ρ‚Π°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012. β€žΠΠ½Π΄Ρ€ΠΈΡ›Π΅Π² КамСн Π³Ρ€Π°Π΄ Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ ΠΈ Π•ΠΌΠΈΡ€ ΠšΡƒΡΡ‚ΡƒΡ€ΠΈΡ†Π° – Π³Ρ€Π°Π΄ΠΈ сС туристичко ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΈ комплСкс Π½Π° Дрини”, АлСксандар ΠŸΠ°Ρ€Π΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›, 17. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ» 2012; приступљСно 28. Ρ˜ΡƒΠ½Π° 2012. (јСзик: српски) АндрићСв институт ΡƒΠΌ ΠΈ Π΄ΡƒΡˆΠ° Андрићграда (β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°β€, 28. Ρ˜ΡƒΠ½ 2013) Π’ΡƒΡ˜Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›, Π’. (28. 7. 2022). β€žΠ’Π ΠΠ“ΠžΠ’Π˜ Π‰Π£Π‘ΠΠ’Π˜ ΠΠΠ”Π Π˜Π‹Π И ΠœΠ˜Π›Π˜Π¦Π•: Π‘Π°Ρ€Π°Π΄ΡšΠ° бСоградскС Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ са ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ†Π° ΠΈ њСговС ΠΊΡƒΡ›Π΅ Ρƒ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ Новом”. Π’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022. β€žΠœΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΈ тСкстови ИвС Андрића Ρƒ књизи `О српским писцима`”. Компанија Новости. 16. 11. 2014. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. АндрићСва Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° страним Ρ˜Π΅Π·ΠΈΡ†ΠΈΠΌΠ° (β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°β€, 27. Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ€ 2018) Π˜Π·Π²ΠΎΡ€ΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡ‚Π΅Ρ€Π°Ρ‚ΡƒΡ€Π° Андрић, Иво; Π£Ρ€Π΅Ρ’ΠΈΠ²Π°Ρ‡ΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ€: Π“Ρ€ΡƒΠΏΠ° Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€Π° (2017). ΠšΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ издањС Π΄Π΅Π»Π° Ива Андрића [1. Коло 1. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 2. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 3. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 4. НовС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 5. Π›ΠΈΡ†Π° - 2. Коло 6. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. Коло 11. ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами I 12. ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами II 13. Ex Ponto 14. НСмири 15. Π›ΠΈΡ€ΠΈΠΊΠ°. Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄: Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића. Андрић, Иво; ΠŸΡ€ΠΈΡ€Π΅Ρ’ΠΈΠ²Π°Ρ‡: Π’ΡƒΡ‡ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ›, Π’Π»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ€ Π£Ρ€Π΅Π΄Π½ΠΈΡ†ΠΈ: Π£Ρ™Π°Ρ€Π΅Π²ΠΈΡ›, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ€; Π‚ΡƒΠΊΠΈΡ› ΠŸΠ΅Ρ€ΠΈΡˆΠΈΡ›, Π–Π°Π½Π΅Ρ‚Π°; ΠˆΠ΅Ρ€ΠΊΠΎΠ² АлСксандар ΠΈ ΠšΡƒΡΡ‚ΡƒΡ€ΠΈΡ†Π°, Π•ΠΌΠΈΡ€ (2012). Π‘Π°Π±Ρ€Π°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ИвС Андрића, Књ. 1 - 20 [1. ПСсмС * Ex ponto * НСмири 2. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 3. НовС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 4. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ I 5. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ II 6. Π›ΠΈΡ†Π° 7. ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами 8. На ΡΡƒΠ½Ρ‡Π°Π½ΠΎΡ˜ страни 9. На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π° 10. Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° 11. Госпођица 12. ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚

PrikaΕΎi sve...
899RSD
forward
forward
Detaljnije

IVO ANDRIΔ† ZNAKOVI PORED PUTA Tvrdi povez Иво Андрић (Π”ΠΎΠ»Π°Ρ†, ΠΊΠΎΠ΄ Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Π°Ρ€ 1892 β€” Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, 13. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚ 1975) Π±ΠΈΠΎ јС српски ΠΈ Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] књиТСвник ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°Ρ‚Π° ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅.[Π±] Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ јС НобСлову Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ β€žΠ·Π° Спску снагу којом јС ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ судбинС Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π΅ својС зСмљС”.[10] Као Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Π°Π»Π°Ρ†, Андрић јС Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡ€Π΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Ρ€Π΅Π²ΠΎΠ»ΡƒΡ†ΠΈΠΎΠ½Π°Ρ€Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π° ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΠ² АустроугарскС власти Млада Босна ΠΈ страствСни Π±ΠΎΡ€Π°Ρ† Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡ’Π΅ΡšΠ΅ Ρ˜ΡƒΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ… Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ АустроугарскС ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ€Ρ…ΠΈΡ˜Π΅. Π£ Π°ΡƒΡΡ‚Ρ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΎΠΌ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ јС Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡ€Π°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ€Π°ΠΎ, Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅Ρ’Ρƒ Π΄Π²Π° свСтска Ρ€Π°Ρ‚Π° ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅ΠΎ јС Ρƒ слуТби Ρƒ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚ΠΈΠΌΠ° ΠΈ посланствима ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ Ρƒ Π ΠΈΠΌΡƒ, Π‘ΡƒΠΊΡƒΡ€Π΅ΡˆΡ‚Ρƒ, Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ, ΠŸΠ°Ρ€ΠΈΠ·Ρƒ, ΠœΠ°Π΄Ρ€ΠΈΠ΄Ρƒ, БрисСлу, Π–Π΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Ρƒ.[11] Π‘ΠΈΠΎ јС Ρ‡Π»Π°Π½ БрпскС акадСмијС Π½Π°ΡƒΠΊΠ° ΠΈ умСтности Ρƒ ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ јС ΠΏΡ€ΠΈΠΌΡ™Π΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ЊСгова Π½Π°Ρ˜ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΈΡ˜Π° Π΄Π΅Π»Π° су ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½Π° На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π° ΠΈ Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° авлија, Госпођица ΠΈ ЈСлСна, ΠΆΠ΅Π½Π° којС Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ својим Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° сС ΡƒΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ описивањСм ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° Ρƒ Босни Π·Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ османскС власти. Π£ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ јС основана Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића, ΠΏΡ€Π²Π° ΠΈ најваТнија ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡ€ΡƒΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° јС Π΄Π° сС њСгова Π·Π°ΠΎΡΡ‚Π°Π²ΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π° сачува ΠΊΠ°ΠΎ Ρ†Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° сС, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ‚ односно, Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½Π΅ ΠΈ Ρ…ΡƒΠΌΠ°Π½ΠΈΡ‚Π°Ρ€Π½Π΅ ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π΅. На основу ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Π΅ тСстамСнтарнС Π²ΠΎΡ™Π΅, свакС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ сС АндрићСва Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Ρƒ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π° написану Π½Π° српском Ρ˜Π΅Π·ΠΈΠΊΡƒ. Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° Π”Π΅Ρ‚ΠΈΡšΡΡ‚Π²ΠΎ ΠΈ школовањС Иво Андрић јС Ρ€ΠΎΡ’Π΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρƒ Π”ΠΎΠ»Ρ†Ρƒ ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρƒ Босни ΠΈ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ аустроугарском ΠΎΠΊΡƒΠΏΠ°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡ†Π° Антуна Андрића (1863β€”1896)[15], школског послуТитСља, ΠΈ мајкС ΠšΠ°Ρ‚Π°Ρ€ΠΈΠ½Π΅ Андрић (Ρ€ΠΎΡ’Π΅Π½Π° ΠŸΠ΅Ρ˜ΠΈΡ›). Π‘ΡƒΠ΄ΡƒΡ›ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ писац сС Ρ€ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρƒ Π”ΠΎΡ†Ρƒ ΡΡ‚ΠΈΡ†Π°Ρ˜Π΅ΠΌ околности, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡƒ јС мајка Π±ΠΎΡ€Π°Π²ΠΈΠ»Π° Ρƒ гостима ΠΊΠΎΠ΄ Ρ€ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. Андрић јС ΠΊΠ°ΠΎ двогодишњи Π΄Π΅Ρ‡Π°ΠΊ остао Π±Π΅Π· ΠΎΡ†Π° који јС ΡƒΠΌΡ€ΠΎ ΠΎΠ΄ послСдица Ρ‚ΡƒΠ±Π΅Ρ€ΠΊΡƒΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠžΡΡ‚Π°Π²ΡˆΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡƒΠΆΠ° ΠΈ ΡΡƒΠΎΡ‡Π°Π²Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ сС са бСспарицом, Ивина мајка јС зајСдно са сином ΠΏΡ€Π΅ΡˆΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡ˜ΠΈΡ… Ρ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‚Π΅Ρ™Π° Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄ Π³Π΄Π΅ јС ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ Андрић ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅Ρ‚ΠΈΡšΡΡ‚Π²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠΈΠΎ основну ΡˆΠΊΠΎΠ»Ρƒ.[16][17][18][19] Андрић јС 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ уписао ΡΠ°Ρ€Π°Ρ˜Π΅Π²ΡΠΊΡƒ Π’Π΅Π»ΠΈΠΊΡƒ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Ρƒ, Π½Π°Ρ˜ΡΡ‚Π°Ρ€ΠΈΡ˜Ρƒ босанско-Ρ…Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ΠΎΠ²Π°Ρ‡ΠΊΡƒ ΡΡ€Π΅Π΄ΡšΡƒ ΡˆΠΊΠΎΠ»Ρƒ. Π—Π° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΈΡ… Π΄Π°Π½Π°, Андрић ΠΏΠΎΡ‡ΠΈΡšΠ΅ Π΄Π° пишС ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡ˜Ρƒ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ β€žΠ‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ вили” ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ ΠΏΡ€Π²Ρƒ пСсму β€žΠ£ сумрак”.[20] Као Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡ˜Π°Π»Π°Ρ†, Андрић јС Π±ΠΈΠΎ Π²Π°Ρ‚Ρ€Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Π³Ρ€Π°Π»Π½ΠΎΠ³ Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡ‚Π²Π°, ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡ€Π΅Π΄Π½ΠΎΠ³ националистичког ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π° Млада Босна ΠΈ страствСни Π±ΠΎΡ€Π°Ρ† Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡ’Π΅ΡšΠ΅ Ρ˜ΡƒΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ… Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ АустроугарскС ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ€Ρ…ΠΈΡ˜Π΅.[21] Π”ΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡˆΠΈ ΡΡ‚ΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡ˜Ρƒ хрватског ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΎ-просвСтног Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π° β€žΠΠ°ΠΏΡ€Π΅Π΄Π°ΠΊβ€, Андрић ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° мСсСца 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡ‡ΠΈΡšΠ΅ ΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π΅ словСнскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ ΠΈ повСсти Π½Π° ΠœΡƒΠ΄Ρ€ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Ρƒ ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡƒΡ‡ΠΈΠ»ΠΈΡˆΡ‚Π° Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ. НарСднС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡ€Π΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π‘Π΅Ρ‡ΠΊΠΈ ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡƒ Π±Π΅Ρ‡ΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π° ΠΈ ΠΎΠ½, наслСдно ΠΎΠΏΡ‚Π΅Ρ€Π΅Ρ›Π΅Π½ осСтљивим ΠΏΠ»ΡƒΡ›ΠΈΠΌΠ°, чСсто Π±ΠΎΠ»ΡƒΡ˜Π΅ ΠΎΠ΄ ΡƒΠΏΠ°Π»Π°. ΠžΠ±Ρ€Π°Ρ›Π° сС Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ› свом гимназијском профСсору, Π’ΡƒΠ³ΠΎΠΌΠΈΡ€Ρƒ Алауповићу, ΠΈ Π²Π΅Ρ› слСдСћС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡ€Π΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Ѐилозофски Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚ ЈагСлонског ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Π° Ρƒ ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Ρƒ. Π£ ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Ρƒ јС становао ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Π΅ Ρ‡ΠΈΡ˜Π° јС Ρ›Π΅Ρ€ΠΊΠ° ЈСлСна Π˜Ρ€ΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡƒΠ΄Π΅ ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΎΡ‚ΠΈΠΏ Π·Π° β€žΠˆΠ΅Π»Π΅Π½Ρƒ, ΠΆΠ΅Π½Ρƒ којС нСма”.[22][23] О Ρ‚ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜ΠΈ књига β€žΠˆΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° којС има”. ΠŸΡ€Π²ΠΈ свСтски Ρ€Π°Ρ‚ Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° вСст ΠΎ ΡΠ°Ρ€Π°Ρ˜Π΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°Ρ‚Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ‚Ρƒ ΠΈ погибији НадвојводС Π€Ρ€Π°Π½Ρ†Π° Π€Π΅Ρ€Π΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, Андрић ΠΏΠ°ΠΊΡƒΡ˜Π΅ својС студСнтскС ΠΊΠΎΡ„Π΅Ρ€Π΅, Π½Π°ΠΏΡƒΡˆΡ‚Π° ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρƒ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ‚. ΠžΠ΄ΠΌΠ°Ρ… ΠΏΠΎ доласку Ρƒ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ‚, срСдином Ρ˜ΡƒΠ»Π°, Π°ΡƒΡΡ‚Ρ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π° Π³Π° хапси ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡ€Π²ΠΎ Ρƒ ΡˆΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡƒ, Π° ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌ Ρƒ мариборску Ρ‚Π°ΠΌΠ½ΠΈΡ†Ρƒ Ρƒ којој Ρ›Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Π·Π°Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ МладС БоснС, остати Π΄ΠΎ ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π—Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡ€Π°Π²ΠΊΠ° Ρƒ мариборском Π·Π°Ρ‚Π²ΠΎΡ€Ρƒ, Андрић јС ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ писао пСсмС Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ.[24] По изласку ΠΈΠ· Π·Π°Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π°, Андрићу јС Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Ρ’Π΅Π½ ΠΊΡƒΡ›Π½ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ‚Π²ΠΎΡ€ Ρƒ ΠžΠ²Ρ‡Π°Ρ€Π΅Π²Ρƒ ΠΈ Π—Π΅Π½ΠΈΡ†ΠΈ Ρƒ којСм јС остао свС Π΄ΠΎ Π»Π΅Ρ‚Π° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° јС, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ смрти Ρ†Π°Ρ€Π° Π€Ρ€Π°Π½Ρ†Π° ΠˆΠΎΠ·Π΅Ρ„Π°, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡ‚ΠΈΡ˜Π°, послС Ρ‡Π΅Π³Π° сС Π²Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠΎ Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄. Π˜Π·ΠΌΠ΅Ρ’Ρƒ Π΄Π²Π° Ρ€Π°Ρ‚Π° Иво Андрић 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Након изласка ΠΈΠ· ΠΊΡƒΡ›Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡ€ΠΈΡ‚Π²ΠΎΡ€Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Ρ™Π΅Π½Π΅ болСсти ΠΏΠ»ΡƒΡ›Π°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅Ρ‡Π΅ΡšΠ΅ Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±, Ρƒ Π‘ΠΎΠ»Π½ΠΈΡ†Ρƒ ΠœΠΈΠ»ΠΎΡΡ€Π΄Π½ΠΈΡ… сСстара Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²Ρ€ΡˆΠ°Π²Π° ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ стихова Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ која Ρ›Π΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ β€žEx Ponto” Π±ΠΈΡ‚ΠΈ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. НСзадовољан послСратном атмосфСром Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ, Андрић ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ› Π’ΡƒΠ³ΠΎΠΌΠΈΡ€Π° Алауповића, ΠΈ Π²Π΅Ρ› ΠΏΠΎΡ‡Π΅Ρ‚ΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Ρ€Π° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡ‡ΠΈΡšΠ΅ Π΄Π° Ρ€Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Ρ‡ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρƒ ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²Ρƒ Π²Π΅Ρ€Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ. Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ Π³Π° јС срдачно ΠΏΡ€ΠΈΡ…Π²Π°Ρ‚ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡƒΡ‡Π΅ΡΡ‚Π²ΡƒΡ˜Π΅ Ρƒ књиТСвном ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ прСстоницС, Π΄Ρ€ΡƒΠΆΠ΅Ρ›ΠΈ сС са МилошСм Π¦Ρ€ΡšΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Бтаниславом Π’ΠΈΠ½Π°Π²Π΅Ρ€ΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠŸΠ°Π½Π΄ΡƒΡ€ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅Ρ‚ΠΎΠΌ ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ‡ΠΈΡ›Π΅ΠΌ ΠΈ Π΄Ρ€ΡƒΠ³ΠΈΠΌ писцима који сС ΠΎΠΊΡƒΠΏΡ™Π°Ρ˜Ρƒ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°Ρ„Π°Π½Π΅ β€žΠœΠΎΡΠΊΠ²Π°β€. Андрић јС ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡƒΡΠΏΠ΅ΡˆΠ½Ρƒ дипломатску ΠΊΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ€Ρƒ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ јС постављСн Π·Π° Ρ‡ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρƒ посланству Ρƒ Π’Π°Ρ‚ΠΈΠΊΠ°Π½Ρƒ, Π° ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌ јС Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°Ρ‚Π° Ρƒ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚ΠΈΠΌΠ° Ρƒ Π‘ΡƒΠΊΡƒΡ€Π΅ΡˆΡ‚Ρƒ, Врсту ΠΈ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ.[25] Π£ Ρ‚ΠΎ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ објавио јС Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ пСсама Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ β€žΠΠ΅ΠΌΠΈΡ€ΠΈβ€, ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ β€žΠ‹ΠΎΡ€ΠΊΠ°Π½ ΠΈ Швабица”, β€žΠœΡƒΡΡ‚Π°Ρ„Π° ΠœΠ°ΡŸΠ°Ρ€β€, β€žΠ‰ΡƒΠ±Π°Π² Ρƒ касаби”, β€žΠ£ мусафирхани” ΠΈ циклус пСсама β€žΠ¨Ρ‚Π° сањам ΠΈ ΡˆΡ‚Π° ΠΌΠΈ сС догађа”. Π£ Ρ˜ΡƒΠ½Ρƒ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ јС Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Ρƒ Ρƒ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ ΠΎΠ΄Π±Ρ€Π°Π½ΠΈΠΎ докторску Ρ‚Π΅Π·Ρƒ β€žΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ˜ Π΄ΡƒΡ…ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° Ρƒ Босни ΠΏΠΎΠ΄ ΡƒΡ‚ΠΈΡ†Π°Ρ˜Π΅ΠΌ турскС владавинС” (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). На ΠΏΡ€Π΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π‘ΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠŸΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Иво Андрић Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡ€ΠΈΠΌΡ™Π΅Π½ Π·Π° Ρ‡Π»Π°Π½Π° БрпскС краљСвскС акадСмијС, Π° истС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ Брпском књиТСвном гласнику ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΡƒ β€žΠœΠ°Ρ€Π° милосница”. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ јС Ρƒ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚ΠΈΠΌΠ° Ρƒ ΠœΠ°Ρ€ΡΠ΅Ρ™Ρƒ ΠΈ ΠŸΠ°Ρ€ΠΈΠ·Ρƒ, Π° Π½Π°Ρ€Π΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ посланству Ρƒ ΠœΠ°Π΄Ρ€ΠΈΠ΄Ρƒ. Π˜ΡΡ‚Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° јС њСгова ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ° β€žΠœΠΎΡΡ‚ Π½Π° ЖСпи”. Од 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ јС сСкрСтар сталнС Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈ Π”Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Ρƒ Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° Ρƒ Π–Π΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡ‚Π°Ρ˜Π΅ ΡƒΡ€Π΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Брпског књиТСвног гласника ΠΈ Ρƒ ΡšΠ΅ΠΌΡƒ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ β€žΠžΠ»ΡƒΡ˜Π°Ρ†ΠΈβ€, β€žΠ–Π΅Ρ’β€ ΠΈ ΠΏΡ€Π²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ Ρ‚Ρ€ΠΈΠΏΡ‚ΠΈΡ…Π° β€žΠˆΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° којС нСма”. По доласку Милана Π‘Ρ‚ΠΎΡ˜Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° Π½Π° мСсто прСдсСдника Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ министра иностраних послова, 8. Ρ˜ΡƒΠ»Π° 1935. јС постављСн Π·Π° Π²Ρ€ΡˆΠΈΠΎΡ†Π° дуТности Π½Π°Ρ‡Π΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅Ρ™Π΅ΡšΠ° ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²Π° ΡƒΠ½ΡƒΡ‚Ρ€Π°ΡˆΡšΠΈΡ… послова.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ Милана Π‘Ρ‚ΠΎΡ˜Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π° вишС ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²Ρ™Π°ΠΎ јС дуТност Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° министра иностраних послова.[27][28] Иво јС 16. Ρ„Π΅Π±Ρ€ΡƒΠ°Ρ€Π° 1939. Π½Π° годишњој ΡΠΊΡƒΠΏΡˆΡ‚ΠΈΠ½ΠΈ БрпскС краљСвскС акадСмијС, Π½Π° ΠΏΡ€Π΅Π΄Π»ΠΎΠ³ профСсора Π‘ΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠŸΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°, сликара Π£Ρ€ΠΎΡˆΠ° ΠŸΡ€Π΅Π΄ΠΈΡ›Π° ΠΈ Π²Π°Ρ˜Π°Ρ€Π° Π‚ΠΎΡ€Ρ’Π° ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°, ΠΈΠ·Π°Π±Ρ€Π°Π½ јСдногласно Ρƒ звањС Ρ€Π΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ Ρ‡Π»Π°Π½Π° АкадСмијС.[29] Дипломатска ΠΊΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ€Π° ИвС Андрића Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Ρ™Π°Π²Π° Π²Ρ€Ρ…ΡƒΠ½Π°Ρ†: ΠΏΡ€Π²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°Ρ‚ΠΎ јС ΡΠ°ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ΡšΠ΅ Π΄Π° јС Иво Андрић постављСн Π·Π° ΠΎΠΏΡƒΠ½ΠΎΠΌΠΎΡ›Π΅Π½ΠΎΠ³ министра ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½Ρ€Π΅Π΄Π½ΠΎΠ³ посланика ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ Ρƒ Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Ρƒ.[30] Андрић стиТС Ρƒ Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° ΠΏΡ€Π΅Π΄Π°Ρ˜Π΅ Π°ΠΊΡ€Π΅Π΄ΠΈΡ‚ΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½Ρ†Π΅Π»Π°Ρ€Ρƒ Π Π°Ρ˜Ρ…Π° – Адолфу Π₯ΠΈΡ‚Π»Π΅Ρ€Ρƒ.[31][32] Π”Ρ€ΡƒΠ³ΠΈ свСтски Ρ€Π°Ρ‚ Π£ јСсСн, ΠΏΠΎΡˆΡ‚ΠΎ су НСмци ΠΎΠΊΡƒΠΏΠΈΡ€Π°Π»ΠΈ ΠŸΠΎΡ™ΡΠΊΡƒ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρƒ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ€Π΅, Андрић ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Ρ€Π²Π΅Π½ΠΈΡˆΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°Ρ‡ΠΊΠΈΡ… власти Π΄Π° сС Π·Π°Ρ€ΠΎΠ±Ρ™Π΅Π½ΠΈΡˆΡ‚Π²Π° спасу ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡšΠΈΡ…. Π—Π±ΠΎΠ³ нСслагања са ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρƒ Ρ€Π°Π½ΠΎ ΠΏΡ€ΠΎΠ»Π΅Ρ›Π΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Андрић Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ подноси оставку Π½Π° мСсто амбасадора, Π°Π»ΠΈ њСгов ΠΏΡ€Π΅Π΄Π»ΠΎΠ³ нијС ΠΏΡ€ΠΈΡ…Π²Π°Ρ›Π΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° Ρƒ Π‘Π΅Ρ‡Ρƒ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡ‡Π½ΠΈ прСдставник ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΡΡƒΡΡ‚Π²ΡƒΡ˜Π΅ ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡšΡƒ Π’Ρ€ΠΎΡ˜Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡ‚Π°. Π”Π°Π½ послС Π±ΠΎΠΌΠ±Π°Ρ€Π΄ΠΎΠ²Π°ΡšΠ° Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π°, Андрић са особљСм Π½Π°ΠΏΡƒΡˆΡ‚Π° Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½. НарСдна Π΄Π²Π° мСсСца су ΠΏΡ€ΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° БодСнском Ρ˜Π΅Π·Π΅Ρ€Ρƒ. Одбио јС Π΄Π° сС склони Ρƒ Π¨Π²Π°Ρ˜Ρ†Π°Ρ€ΡΠΊΡƒ,[33] ΠΈ са особљСм ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡšΠΈΡ…ΠΎΠ²ΠΈΡ… ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ†Π°, 1. Ρ˜ΡƒΠ½Π° 1941. јС ΡΠΏΠ΅Ρ†ΠΈΡ˜Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡƒΡ‚ΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄, Ρ‡ΠΈΠΌΠ΅ сС Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠΈΠ»Π° њСгова дипломатска ΠΊΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ€Π°. НовСмбра 1941. јС пСнзионисан Π½Π° сопствСни Π·Π°Ρ…Ρ‚Π΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° јС ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡ˜Ρƒ.[34] Π Π°Ρ‚ ΠΏΡ€ΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Ρƒ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ. Одбија Π΄Π° ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΠΈΡˆΠ΅ АпСл српском Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Ρƒ којим сС ΠΎΡΡƒΡ’ΡƒΡ˜Π΅ ΠΎΡ‚ΠΏΠΎΡ€ ΠΎΠΊΡƒΠΏΠ°Ρ‚ΠΎΡ€Ρƒ.[35] Из ΠΌΠΎΡ€Π°Π»Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π·Π»ΠΎΠ³Π° јС ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° сС њСговС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ ΡƒΠΊΡ™ΡƒΡ‡Π΅ Ρƒ β€žΠΠ½Ρ‚ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Ρƒ саврСмСнС српскС приповСткС” Π·Π° Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ β€žΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°Ρ‚ΠΈ ΠΈ страда”: Као српски ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ‡, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡƒΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡˆΡšΠΈ сарадник БрпскС књиТСвнС Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½ њСног бившСг КњиТСвног ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ€Π°, ја Π±ΠΈΡ… сС Ρƒ Π½ΠΎΡ€ΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Ρ€Π°Π·ΡƒΠΌΡ™ΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρƒ. Данас ΠΌΠΈ Ρ‚ΠΎ нијС ΠΌΠΎΠ³ΡƒΡ›Π΅, Ρ˜Π΅Ρ€ Ρƒ садашњим ΠΈΠ·ΡƒΠ·Π΅Ρ‚Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρƒ Π΄Π° ΡƒΡ‡Π΅ΡΡ‚Π²ΡƒΡ˜Π΅ΠΌ Ρƒ Π½ΠΈ Ρƒ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ са Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ са Ρ€Π°Π½ΠΈΡ˜Π΅ Π²Π΅Ρ› ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ΠΈΠΌ својим Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ Ρ‚ΠΈΡˆΠΈΠ½ΠΈ својС ΠΈΠ·Π½Π°Ρ˜ΠΌΡ™Π΅Π½Π΅ собС Ρƒ ΠŸΡ€ΠΈΠ·Ρ€Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ ΡƒΠ»ΠΈΡ†ΠΈ, пишС ΠΏΡ€Π²ΠΎ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡ€Π°Ρ˜Π΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½Ρ‡Π°Π²Π° ΠΈ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°. Оба Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²ΠΈΡ›Π΅ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ мСсСци ΠΏΠΎ Π·Π°Π²Ρ€ΡˆΠ΅Ρ‚ΠΊΡƒ Ρ€Π°Ρ‚Π°. ΠšΡ€Π°Ρ˜Π΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ Π‘Π°Ρ€Π°Ρ˜Π΅Π²Ρƒ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ Госпођица.[36] Након Ρ€Π°Ρ‚Π° Иво Андрић са супругом ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ†ΠΎΠΌ (Π½Π° вСст ΠΎ НобСловој Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄ΠΈ, 1961) Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡ‚Π°Ρ˜Π΅ прСдсСдник Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° књиТСвника ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ β€žΠŸΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. годинС”. Π˜Π·ΠΌΠ΅Ρ’Ρƒ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ β€žΠŸΡ€ΠΈΡ‡Π° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡ€ΠΎΠ²ΠΎΠΌ слону”, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ тСкстова ΠΎ Π’ΡƒΠΊΡƒ ΠšΠ°Ρ€Π°ΡŸΠΈΡ›Ρƒ ΠΈ ΠŠΠ΅Π³ΠΎΡˆΡƒ, β€žΠŸΡ€ΠΈΡ‡Π° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅Ρ‚Ρƒ Биману”, β€žΠ‘ΠΈΡ„Π΅ Витаник”, β€žΠ—Π½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ€, β€žΠΠ° ΡΡƒΠ½Ρ‡Π°Π½ΠΎΡ˜ страни”, β€žΠΠ° обали”, β€žΠŸΠΎΠ΄ ГрабићСм”, β€žΠ—Π΅ΠΊΠΎβ€, β€žΠΡΠΊΠ° ΠΈ вук”, β€žΠΠ΅ΠΌΠΈΡ€Π½Π° година” ΠΈ β€žΠ›ΠΈΡ†Π°β€. Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, постао јС Ρ‡Π»Π°Π½ ΠšΠΎΠΌΡƒΠ½ΠΈΡΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ ΠΏΠ°Ρ€Ρ‚ΠΈΡ˜Π΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅. ΠŸΠΎΡ‚ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ јС Новосадски Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ ΠΎ српскохрватском књиТСвном Ρ˜Π΅Π·ΠΈΠΊΡƒ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ β€žΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° Π°Π²Π»ΠΈΡ˜Π°β€ јС ΡˆΡ‚Π°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρƒ ΠœΠ°Ρ‚ΠΈΡ†ΠΈ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ОТСнио сС 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ костимографом Народног ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Π° ΠΈΠ· Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π°, ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ†ΠΎΠΌ Π‘Π°Π±ΠΈΡ›, ΡƒΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡ†ΠΎΠΌ АндрићСвог ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Ρ‚Π΅Ρ™Π°, НСнада ΠˆΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π°.[37] Π˜ΡΡ‚Π΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ јС ΠΏΠΎΡ‡Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρƒ стану Π½Π° садашњСм АндрићСвом Π²Π΅Π½Ρ†Ρƒ.[38] НобСлов ΠΊΠΎΠΌΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ Андрићу НобСлову Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π·Π° ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ β€žΠ·Π° Спску снагу којом јС ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ судбинС Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π΅ својС зСмљС”. БСсСдом β€žΠž ΠΏΡ€ΠΈΡ‡ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π°ΡšΡƒβ€ сС 10. Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Ρ€Π° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ…Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΡƒ. Андрић јС Π½ΠΎΠ²Ρ‡Π°Π½Ρƒ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°Ρ€Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ˜Π΅Π½Ρƒ освајањСм НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Ρƒ потпуности ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° Ρ€Π°Π·Π²ΠΎΡ˜ библиотСкарства Ρƒ Босни ΠΈ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] Јосип Π‘Ρ€ΠΎΠ· Π’ΠΈΡ‚ΠΎ сС нијС ΠΏΡ€ΠΈΠ΄Ρ€ΡƒΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ΠΌ слављу Ρƒ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ АндрићСвог освајања НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡˆΡ‚ΠΎ јС сматрао Π΄Π° јС ΡƒΡ‡ΠΈΡšΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡ€Π°Π²Π΄Π° ΠœΠΈΡ€ΠΎΡΠ»Π°Π²Ρƒ ΠšΡ€Π»Π΅ΠΆΠΈ. Π”ΠΎΠ±Ρ€ΠΈΡ†Π° Ћосић Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° су Π½Π° свСчаном Ρ€ΡƒΡ‡ΠΊΡƒ који јС Π‘Ρ€ΠΎΠ· ΠΏΡ€ΠΈΡ€Π΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ АндрићСвог успСха, Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅ Ρ€Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Π° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄Ρ€Π°Π²Π° Ρ…Ρ€Π°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚, ΠΏΡƒΡ‚ΠΎΠ²Π°ΡšΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° јС Андрић Π±ΠΈΠΎ ΡƒΡˆΡ‚ΠΎΠ³Ρ™Π΅Π½, дистанциран ΠΈ Π΄Π° су сС Π΄ΠΎΠΌΠ°Ρ›ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ гости растали ΡƒΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρƒ срдачност.[40] Π”Π°Π½Π° 16. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° 1968. АндрићСва супруга ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ†Π° ΡƒΠΌΠΈΡ€Π΅ Ρƒ ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ ΠΊΡƒΡ›ΠΈ Ρƒ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ Новом. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅Ρ›ΠΈΡ… Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Андрић Π½Π°ΡΡ‚ΠΎΡ˜ΠΈ Π΄Π° својС Π΄Ρ€ΡƒΡˆΡ‚Π²Π΅Π½Π΅ активности свСдС Π½Π° Π½Π°Ρ˜ΠΌΠ°ΡšΡƒ ΠΌΠΎΠ³ΡƒΡ›Ρƒ ΠΌΠ΅Ρ€Ρƒ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Ρ‡ΠΈΡ‚Π° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ пишС. Π—Π΄Ρ€Π°Π²Ρ™Π΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ издајС ΠΈ ΠΎΠ½ чСсто Π±ΠΎΡ€Π°Π²ΠΈ Ρƒ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡ†Π°ΠΌΠ° ΠΈ бањама Π½Π° Π»Π΅Ρ‡Π΅ΡšΡƒ. Π‘ΠΈΠΎ јС Ρ‡Π»Π°Π½ Π£ΠΏΡ€Π°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ€Π° БрпскС књиТСвнС Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ смрти 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] Андрић ΡƒΠΌΠΈΡ€Π΅ 13. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡ‚Π°Ρ€ΠΎΡ˜ Π’ΠΎΡ˜Π½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ˜ акадСмији Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ. Π‘Π°Ρ…Ρ€Π°ΡšΠ΅Π½ јС Ρƒ АлСји заслуТних Π³Ρ€Π°Ρ’Π°Π½Π° Π½Π° Новом Π³Ρ€ΠΎΠ±Ρ™Ρƒ. КњиТСвни Ρ€Π°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ Иви Андрићу Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Андрић јС Ρƒ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ ΡƒΡˆΠ°ΠΎ пСсмама Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ β€žΠ£ сумрак” ΠΈ β€žΠ‘Π»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±Ρ€Π° мСсСчина” ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ΠΈΠΌ Ρƒ β€žΠ‘ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ вили” 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠŸΡ€Π΅Π΄ ΠŸΡ€Π²ΠΈ свСтски Ρ€Π°Ρ‚, Ρƒ Ρ˜ΡƒΠ½Ρƒ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρƒ Π·Π±ΠΎΡ€Π½ΠΈΠΊΡƒ Π₯рватска ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡ€ΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ΠΎ јС ΡˆΠ΅ΡΡ‚ АндрићСвих пСсама Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ (β€žΠ›Π°ΡšΡΠΊΠ° ΠΏΡ˜Π΅ΡΠΌΠ°β€, β€žΠ‘Ρ‚Ρ€ΠΎΡ„Π΅ Ρƒ ноћи”, β€žΠ’Π°ΠΌΠ°β€, β€žΠŸΠΎΡ‚ΠΎΠ½ΡƒΠ»ΠΎβ€, β€žΠˆΠ°Π΄Π½ΠΈ нСмир” ΠΈ β€žΠΠΎΡ› Ρ†Ρ€Π²Π΅Π½ΠΈΡ… Π·Π²ΠΈΡ˜Π΅Π·Π΄Π°β€).[42] ΠŸΡ€Π²Ρƒ ΠΊΡšΠΈΠ³Ρƒ стихова Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ β€” β€žEx Ponto” β€” Андрић јС објавио 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ Π—Π°Π³Ρ€Π΅Π±Ρƒ, Π° Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ β€žΠΠ΅ΠΌΠΈΡ€ΠΈβ€ ΡˆΡ‚Π°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ јС Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] АндрићСво Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡ‚ΠΈ Ρƒ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ тСматско-Танровских Ρ†Π΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡ€Π²ΠΎΡ˜ Ρ„Π°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°Ρ˜Ρƒ Π»ΠΈΡ€ΠΈΠΊΠ° ΠΈ пСсмС Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, НСмири), АндрићСв исказ ΠΎ свСту обојСн јС Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡ‚Π΅Π½Ρ†ΠΈΡ˜Π°Π»Π½ΠΎ-спиритуалним Ρ‚Ρ€Π°Π³Π°ΡšΠ΅ΠΌ којС јС Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡ‡Π½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ подстакнуто ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡ‚ΠΈΡ€ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ јС Ρƒ Ρ‚ΠΎ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ Ρ‡ΠΈΡ‚Π°ΠΎ (ΠšΠΈΡ€ΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ€ Π½Π° ΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ΅Ρ€). ΠœΠΈΡˆΡ™Π΅ΡšΠ° ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈΠΌ досСзима Ρ‚ΠΈΡ… Ρ€Π°Π½ΠΈΡ… Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅Ρ™Π΅Π½Π° су: Π΄ΠΎΠΊ српски ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡Π°Ρ€ Никола ΠœΠΈΡ€ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ› Ρƒ њима Π³Π»Π΅Π΄Π° врхунско АндрићСво ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²ΠΎ, хрватски књиТСвни историчар Вомислав Π›Π°Π΄Π°Π½ сматра Π΄Π° сС Ρ€Π°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ адолСсцСнтским Π½Π΅ΠΌΠΈΡ€ΠΈΠΌΠ° који ΠΎΠ΄Ρ€Π°ΠΆΠ°Π²Π°Ρ˜Ρƒ ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Ρƒ нСзрСлост ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°Ρ˜Ρƒ Π΄ΡƒΠ±Ρ™Π΅ Π½ΠΈ ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·Π°Π»Π½ΠΈΡ˜Π΅ врСдности. Π”Ρ€ΡƒΠ³Π° Ρ„Π°Π·Π°, која Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π΅ Π΄ΠΎ Π”Ρ€ΡƒΠ³ΠΎΠ³ свСтског Ρ€Π°Ρ‚Π°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° јС АндрићСвим ΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π°ΡšΠ΅ΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ‡ΠΊΠΎΡ˜ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° Ρ˜Π΅Π·ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρƒ, Π΄Π΅Ρ„ΠΈΠ½ΠΈΡ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ прСласком Π½Π° српску Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡ†Ρƒ. По ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΡƒ, Ρƒ Π²Π΅Ρ›ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Андрић јС нашао сСбС, ΠΏΠ° Ρ‚Π° Π·Ρ€Π΅Π»Π° Ρ„Π°Π·Π° спада Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Π½Π°Ρ˜ΠΏΡ€ΠΎΠ΄ΡƒΠΊΡ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈΡ˜Π΅, с Π²Π΅Ρ›ΠΈΠ½ΠΎΠΌ АндрићСвих Π½Π°Ρ˜Ρ†Π΅ΡšΠ΅Π½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π°. ΠŸΠΈΡΠ°Ρ† нијС Π±ΠΈΠΎ склон књиТСвним СкспСримСнтима који су Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡ€Π°Π»ΠΈ Ρƒ Ρ‚ΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ јС Ρƒ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΡ˜ΠΈ Ρ€Π΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, пластичним описима ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ Π²ΠΈΠ·ΡƒΡ€Ρƒ БоснС ΠΊΠ°ΠΎ Ρ€Π°Π·ΠΌΠ΅Ρ’Π° истока ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°Ρ‚ΠΎΠΏΡ™Π΅Π½Ρƒ ΠΈΡ€Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, конфСсионалним Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅Ρ€ΡƒΠΏΡ†ΠΈΡ˜Π°ΠΌΠ°. Личности су ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡ†ΠΈ свС Ρ‡Π΅Ρ‚ΠΈΡ€ΠΈ Π΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ-конфСсионалнС Π·Π°Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΈΡ†Π΅ (ΠœΡƒΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠˆΠ΅Π²Ρ€Π΅Ρ˜ΠΈ, Π₯Ρ€Π²Π°Ρ‚ΠΈ, Π‘Ρ€Π±ΠΈ – ΡƒΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡ€ΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ конфСсионалним, чСсто ΠΏΠ΅Ρ˜ΠΎΡ€Π°Ρ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (Власи, Π’ΡƒΡ€Ρ†ΠΈ)), ΡƒΠ· појавС странаца ΠΈΠ»ΠΈ мањина (ΠˆΠ΅Π²Ρ€Π΅Ρ˜ΠΈ, страни Ρ‡ΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ†ΠΈ), Π° врСмСнско Ρ€Π°Π·Π΄ΠΎΠ±Ρ™Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡ€ΠΈΠ²Π° ΡƒΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Ρ…ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’Ρ€Π΅Ρ›Π° Ρ„Π°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° јС обимнијим Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°, Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Госпођица ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²Ρ€ΡˆΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠžΠΌΠ΅Ρ€ΠΏΠ°ΡˆΠ° Латас, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° авлија. Радња Π²Π΅Ρ›ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π° јС ΡƒΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡˆΡ‚Π΅Π½Π° Ρƒ Босни, Ρƒ ΡšΠ΅Π½Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ ΠΈΠ»ΠΈ Ρƒ Π½Π°Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈ спој ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡˆΡšΠΎΡΡ‚ΠΈ Π³Π΄Π΅ јС писац, Π½Π° засадама Ρ„Ρ€Π°ΡšΠ΅Π²Π°Ρ‡ΠΊΠΈΡ… лСтописа ΠΈ спорС, сСнтСнцама ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°Ρ€Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅, успСо Π΄Π° ΠΊΡ€Π΅ΠΈΡ€Π° ΡƒΠΏΠ΅Ρ‡Π°Ρ‚Ρ™ΠΈΠ² свСт β€žΠžΡ€ΠΈΡ˜Π΅Π½Ρ‚Π° Ρƒ Европи”. ΠŸΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²ΠΎ сС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡšΠ΅ Ρƒ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡƒΡ˜Π΅ ΡƒΠ²Π΅Ρ€Ρ™ΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡ‡Π°Ρ€Π°Π½ΠΎΠΌ атмосфСром, ΡƒΠΏΠ΅Ρ‡Π°Ρ‚Ρ™ΠΈΠ²ΠΈΠΌ описима ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ понашања ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ…ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡ€Π°ΡšΠ΅ΠΌ. Осим Ρ‚ΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€ јС Ρƒ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅Ρ€ΠΈΠΎΠ΄Ρƒ објавио ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, путописнС ΠΈ Π΅ΡΠ΅Ρ˜ΠΈΡΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ ΠΏΡ€ΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΎ ΠΈ чСсто Ρ†ΠΈΡ‚ΠΈΡ€Π°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ афористичких записа Π—Π½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ ΠΏΡƒΡ‚Π° (постхумно ΠΈΠ·Π΄Π°Ρ‚ΠΎ), Π½Π΅ΡΡƒΠΌΡšΠΈΠ²ΠΎ јСдно ΠΎΠ΄ АндрићСвих Π½Π°Ρ˜Π²Ρ€Π΅Π΄Π½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π°. Андрић ΠΎ умСтности Иво Андрић ΠΈΠ· ΠΏΡ€ΠΎΡ„ΠΈΠ»Π°, Ρ„ΠΎΡ‚ΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° Π‘Ρ‚Π΅Π²Π°Π½Π° ΠšΡ€Π°Π³ΡƒΡ˜Π΅Π²ΠΈΡ›Π° БвојС ΡΡ…Π²Π°Ρ‚Π°ΡšΠ΅ смисла ΠΈ ΡΡƒΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π΅ умСтности Андрић јС ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρƒ посСбним написима Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡ†ΠΈΡ‚Π½ΠΎ, Ρƒ појСдиним пасаТима свог ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ Ρ‚ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρƒ посСбно сС истичС њСгов СсСј Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ са Π“ΠΎΡ˜ΠΎΠΌ, ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ° Аска ΠΈ Π²ΡƒΠΊ, бСсСда ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ добијања НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, β€žΠž ΠΏΡ€ΠΈΡ‡ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π°ΡšΡƒβ€ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΠ° афористичких записа β€žΠ—Π½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ пута”. Π£ΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°ΡšΠ΅ јС ΠΏΠΎ Андрићу слоТСн ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡ€Π°Π½ Ρ‡ΠΈΠ½ који сС Π²Ρ€ΡˆΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡ‚Π°Ρ‚Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ нагонскС ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°ΡšΠ΅ΠΌ. Π£ основи нагонска, Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±Ρ€Π°Π½Π° јС ΠΎΠ΄ ΡƒΠΌΠΈΡ€Π°ΡšΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡ€Π°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° јС Π΄ΠΈΡ˜Π°Π»Π΅ΠΊΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ° супротност Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° пролазности. Π£ ΠΈΠ³Ρ€ΠΈ Ρ˜Π°Π³ΡšΠ΅Ρ‚Π° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ Аска ΠΈ Π²ΡƒΠΊ симболизован јС ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ β€žΠΈΠ½ΡΡ‚ΠΈΠ½ΠΊΡ‚ΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡ‚ΠΏΠΎΡ€ ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΠ² смрти ΠΈ Π½Π΅ΡΡ‚Π°Ρ˜Π°ΡšΠ°β€ који β€žΡƒ својим највишим ΠΎΠ±Π»ΠΈΡ†ΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅Ρ‚ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ самог Тивота”. УмСтност ΠΈ Π²ΠΎΡ™Π° Π·Π° ΠΎΡ‚ΠΏΠΎΡ€ΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅ Андрић Π½Π° ΠΊΡ€Π°Ρ˜Ρƒ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅Ρ’ΡƒΡ˜Π΅ свС, ΠΏΠ° ΠΈ саму смрт, Π° свако ΠΏΡ€Π°Π²ΠΎ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° јС ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡ€ΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡˆΡ›Ρƒ ΠΈ Ρ‚Ρ€ΠΎΡˆΠ½ΠΎΡˆΡ›Ρƒ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π°. Π–ΠΈΠ²ΠΎΡ‚ јС АндрићСвом Π΄Π΅Π»Ρƒ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ Ρ‡ΡƒΠ΄ΠΎ којС сС нСпрСстано Ρ‚Ρ€ΠΎΡˆΠΈ ΠΈ осипа, Π΄ΠΎΠΊ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°Ρ˜Ρƒ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Ρƒ врСдност ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°Ρ˜Ρƒ Π·Π° смрт ΠΈ ΡƒΠΌΠΈΡ€Π°ΡšΠ΅. Π‘Ρ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°Ρ‡ΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ‚, ΠΏΠΎ АндрићСвом ΡΡ…Π²Π°Ρ‚Π°ΡšΡƒ, нијС прост Ρ€Π΅ΠΏΡ€ΠΎΠ΄ΡƒΠΊΡ‚ΠΈΠ²Π°Π½ Ρ‡ΠΈΠ½ којим сС Π³ΠΎΠ»Π° Ρ„ΠΎΡ‚ΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π΅ уноси Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. УмСтност, истина, ΠΌΠΎΡ€Π° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡƒΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ… Π²Π΅Π·Π° са ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚ΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Ρ‚Π΅Ρ€ΠΈΡ˜Π°Π»Π° који ΠΌΡƒ ΠΏΡ€ΡƒΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚ ствара Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° која ΠΈΠΌΠ°Ρ˜Ρƒ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Ρƒ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Ρƒ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡ€ΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Π»Π°ΡˆΡ‚Π²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° сС Ρƒ Ρ‚ΠΎΠΌΠ΅ ΡˆΡ‚ΠΎ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ†ΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°Ρ˜Π°Ρ˜Ρƒ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° само ΠΎΠ½Π΅ појавС којС ΠΈΠΌΠ°Ρ˜Ρƒ ΠΎΠΏΡˆΡ‚ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ Π΄ΡƒΠ±Ρ™Π΅ Π·Π½Π°Ρ‡Π΅ΡšΠ΅. Π”Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ Ρ‚Π°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ појавама ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ†ΠΈ ΠΈΡ… ΠΏΠΎΡ˜Π°Ρ‡Π°Π²Π°Ρ˜Ρƒ β€žΡ˜Π΅Π΄Π²Π° ΠΏΡ€ΠΈΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΎ Π·Π° Ρ˜Π΅Π΄Π½Ρƒ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡ˜Ρƒ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ˜Π΅Π΄Π½Ρƒ Π½ΠΈΡ˜Π°Π½ΡΡƒ Ρƒ Π±ΠΎΡ˜ΠΈβ€, ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΡƒ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Ρƒ која ΠΎΡ‚Π°Π΄Π° сама наставља ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ слободну судбину. Π‘Π²Π΅ ΡˆΡ‚ΠΎ Ρƒ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π° – Π΄Π΅Π»ΠΎ јС Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ… Ρ€ΡƒΠΊΡƒ ΠΈ њСгова Π΄ΡƒΡ…Π°. Баставни јС Π΄Π΅ΠΎ β€žΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° ΠΈ Π°ΡƒΡ‚Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ‡Π°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ људског ΠΈΡΠΏΠΎΡ™Π°Π²Π°ΡšΠ°β€, створСн Π·Π° јСдан лСпши ΠΈ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚. ΠœΠΎΡΡ‚ΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ архитСктонскС Π³Ρ€Π°Ρ’Π΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°Ρ˜Π±ΠΎΡ™Π΅ ΠΈΠ»ΡƒΡΡ‚Ρ€ΡƒΡ˜Ρƒ АндрићСво ΡΡ…Π²Π°Ρ‚Π°ΡšΠ΅ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π΅ ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊ ствара. Анонимни Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ€ ΠΈΠ· ΠœΠΎΡΡ‚Π° Π½Π° Π–Π΅ΠΏΠΈ спасава сС ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡ€Π°Π²Π° Ρ‚ΠΈΠΌΠ΅ ΡˆΡ‚ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ стваралачку Π²ΠΈΠ·ΠΈΡ˜Ρƒ прСноси Ρƒ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρƒ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Ρƒ Π»ΡƒΠΊΠ° Ρ€Π°Π·Π°ΠΏΠ΅Ρ‚ΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ којима ΠΊΠ°ΠΎ пролазност ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΡ‡Ρƒ Ρ…ΡƒΡ‡Π½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ Π–Π΅ΠΏΠ΅. Π€ΡƒΠ½ΠΊΡ†ΠΈΡ˜Π° умСтности јС ΠΈ Ρƒ Π½Π°ΠΏΠΎΡ€Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° својС Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡƒΠΊΡ™ΡƒΡ‡ΠΈ Ρƒ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Π΅ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π°, Π΄Π° Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· β€žΡƒΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡ€ΡƒΠ³Π° ... самоћС ΠΈ ΡƒΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρƒ простран ΠΈ вСличанствСн свСт људскС Π·Π°Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΈΡ†Π΅β€. ΠŸΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜Π°ΡšΠ΅ Π·Π»Π° Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ Π½Π΅ смС Π΄Π° заплаши ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡ‚ΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρƒ Π±Π΅Π·Π½Π°Ρ’Π΅. И Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±Ρ€ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡ˜Π°Π»Π΅ΠΊΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ Π°ΡƒΡ‚ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ силС, само су латСнтност ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° ΠΈ људскС ΠΏΡ€ΠΈΡ€ΠΎΠ΄Π΅. ДуТност јС ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡ‚ΠΊΡ€ΠΈΠ²Π° ΠΈ јСдно ΠΈ Π΄Ρ€ΡƒΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, истоврСмСно, ΠΈ Π΄Π° својим Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡƒΡ‚ΠΈΡ€Π΅ ΠΏΡƒΡ‚ спознаји Π΄Π° јС ΠΌΠΎΠ³ΡƒΡ›Π΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡ‚ΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ створити ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚ заснован Π½Π° Π΄ΠΎΠ±Ρ€ΠΎΡ‚ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€Π°Π²Π΄ΠΈ. УмСтност јС Π΄ΡƒΠΆΠ½Π° Π΄Π° Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ ΠΎΡ‚ΠΊΡ€ΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Ρƒ Π½Π°ΠΏΠΎΡ€Π° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° који ΠΊΠΎΡ€Π°Ρ‡Π°Ρ˜Ρƒ испрСд саврСмСника ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅Ρ›Π°Ρ˜Ρƒ Π±ΡƒΠ΄ΡƒΡ›Π΅ Ρ‚ΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π°. Π’Π°ΠΊΠΎ умСтност стално ΠΎΡ‚Π²Π°Ρ€Π° пСрспСктивС ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ ΠΏΠΎΡ˜Π΅Π΄ΠΈΠ½Π°Ρ†Π°, Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π° ΠΈ човСчанства, Ρƒ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ… који су ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Ρ…ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ умСтност Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°Ρ‚Π°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° искуства човСчанства. ΠŸΡ€ΠΎΡ…ΡƒΡ˜Π°Π»Π° столСћа ΡΡƒΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡˆΡƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ искуство ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ… Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, којС ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡ€ΠΈΡˆΡƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ°. Бмисао саврСмСности јС Ρƒ стваралачком ΠΏΡ€Π΅Π½ΠΎΡˆΠ΅ΡšΡƒ искуства ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ Ρƒ ΠΎΠ½Π΅ врСдности саврСмСног ΡΡ‚Π²Π°Ρ€Π°ΡšΠ° којС Ρ›Π΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²Ρ™Π°Π²Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ нас, корисно послуТити ΠΏΠΎΡ‚ΠΎΠΌΡ†ΠΈΠΌΠ°. β€žΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡƒΠΊΠΈ, Π½Π΅Ρ€Π°Π·ΡƒΠΌΠ½ΠΈ Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈ – ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Андрић – ΠΌΠΎΠ³Ρƒ Π΄Π° ΡΠΌΠ°Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Ρƒ ΠΈ Π΄Π° јС ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ ΠΌΡ€Ρ‚Π²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡ€ΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡƒΠ²Π΅ΠΊ одвојСна ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡˆΡšΠΈΡ†Π΅. Π˜ΡΡ‚ΠΈΠ½Π° јС, Π½Π°ΠΏΡ€ΠΎΡ‚ΠΈΠ², Π΄Π° јС свС ΠΎΠ½ΠΎ ΡˆΡ‚ΠΎ јС Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊ мислио ΠΈ осСћао ΠΈ Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΎ нСраскидиво ΡƒΡ‚ΠΊΠ°ΠΎ Ρƒ ΠΎΠ½ΠΎ ΡˆΡ‚ΠΎ ΠΌΠΈ данас мислимо, осСћамо ΠΈ Ρ€Π°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Уносити свСтлост Π½Π°ΡƒΡ‡Π½Π΅ истинС Ρƒ Π΄ΠΎΠ³Π°Ρ’Π°Ρ˜Π΅ ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π·Π½Π°Ρ‡ΠΈ слуТити ΡΠ°Π΄Π°ΡˆΡšΠΎΡΡ‚ΠΈβ€. Π‘Π²Ρ€Ρ…Π° умСтности јС Ρƒ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡšΡƒ ΠΏΡ€ΠΎΡˆΠ»ΠΎΡΡ‚ΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡˆΡšΠΎΡΡ‚ΠΈ ΠΈ будућности, Ρƒ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡšΡƒ β€žΡΡƒΠΏΡ€ΠΎΡ‚Π½ΠΈΡ… ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π°, Ρƒ простору, Ρƒ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρƒ, Ρƒ духу”. По АндрићСвом ΡΡ…Π²Π°Ρ‚Π°ΡšΡƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊ јС ΠΈ вСсник истинС, Π° њСгово Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡ€ΡƒΠΊΠ° којом сС ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅ слоТСна стварност људскС ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π΅. Он јС β€žΡ˜Π΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±Ρ€ΠΎΡ˜Π½ΠΈΡ… Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ€Π° који Ρ€Π°Π΄Π΅ Π½Π° слоТСном Π·Π°Π΄Π°Ρ‚ΠΊΡƒ ΠΆΠΈΠ²Ρ™Π΅ΡšΠ°, ΠΎΡ‚ΠΊΡ€ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³Ρ€Π°Ρ’ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° Тивота”. ΠžΠΏΠΈΡΡƒΡ˜ΡƒΡ›ΠΈ својС стваралачкС Ρ‚Ρ€Π΅Π½ΡƒΡ‚ΠΊΠ΅, Андрић ΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅: β€žΠΠΈ Ρ‚Ρ€Π°Π³Π° Π΄Π° сС Π²Ρ€Π°Ρ‚ΠΈΠΌ сСби. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρƒ, ΠΊΠ°ΠΎ сурово Π΄Ρ€Π²ΠΎ ΠΈ студСн ΠΌΠ΅Ρ‚Π°Π», Ρƒ слуТби људскС слабости ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡ‡ΠΈΠ½Π΅, Ρƒ Π·Π²ΡƒΠΊ Π΄Π° сС ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Π²ΠΎΡ€ΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡšΠΈΡ…ΠΎΠ²ΠΎΡ˜ Π·Π΅ΠΌΡ™ΠΈ ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΡƒΠ½ΠΎ Ρ€Π°Π·ΡƒΠΌΠ½ΠΎ прСнСсСм Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ мСлодијС ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° ...” Π“ΠΎΠ²ΠΎΡ€Π΅Ρ›ΠΈ ΠΎ опасностима којС Π²Ρ€Π΅Π±Π°Ρ˜Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊΠ°, Андрић посСбно ΡƒΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€Π°Π²Π° Π½Π° Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: β€žΠ‘Π΅ΡΠΊΡ€Π°Ρ˜Π½ΠΎ нагомилавањС Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ… Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ свС Π½Π°ΠΌ мањС ΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅ ΡˆΡ‚ΠΎ сС вишС ΠΏΠΎΠ½Π°Π²Ρ™Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ њим ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡˆΡƒ истина ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π° ΠΊΠ°ΠΎ Ρ€ΠΎΠ±ΠΈΡšΠ΅β€. ΠΠ°Ρ˜Π΄ΡƒΠ±Ρ™ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ онај ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΠΊ који сматра Π΄Π° β€žΠΏΡ€Π°ΡΠ°ΠΊ Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡ‚Π»Π°ΡšΠ΅ слика ΠΌΠΎΠ³Ρƒ Π±ΠΈΡ‚ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π°. Π˜ΡΡ‚ΠΈΠ½Π°, сваком ΠΏΡ€Π°Π²ΠΎΠΌ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρƒ ΠΏΠΎΡ‚Ρ€Π΅Π±Π°Π½ јС ΠΈ СстСтски сјај, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ сС ΠΎΡΡ‚Π²Π°Ρ€ΡƒΡ˜Π΅ само Ρƒ Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡ‚Π°Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ. β€žΠ‘Π°Π²Ρ€ΡˆΠ΅Π½ΡΡ‚Π²ΠΎ ΠΈΠ·Ρ€Π°ΠΆΠ°Π²Π°ΡšΠ° Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠ΅ – ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Андрић – слуТба јС садрТини”. ΠŸΡ€ΡƒΠΆΠ°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΈ β€žΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡ™ΡΡ‚Π²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°Ρ‚ΡšΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±Ρ€ΠΎ Π±Π΅Π· зла”, ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Ρ›Π΅ ΠΏΡ€ΡƒΠΆΠΈΡ‚ΠΈ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ највиши Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° – чСста јС ΠΏΠΎΡ€ΡƒΠΊΠ° АндрићСвог Π΄Π΅Π»Π°. АндрићСва визија Ρ…Π°Ρ€ΠΌΠΎΠ½ΠΈΡ‡Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° Π±ΡƒΠ΄ΡƒΡ›Π΅Π³ човСчанства заснована јС ΡƒΠΏΡ€Π°Π²ΠΎ Π½Π° ΡƒΠ²Π΅Ρ€Π΅ΡšΡƒ Π΄Π° Ρ›Π΅ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡ‚Π° ΡƒΠ½ΠΈΡˆΡ‚ΠΈΡ‚ΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡ€ΠΈΡ‚ΠΈ противрСчности Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡ‚ΠΈΡΠ°ΡšΠ°. НапомСна: ВСкст ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Ρ‡Π»Π°Π½ΠΊΠ° јС Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρƒ потпуности, ΠΏΡ€Π²ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡ€Π΅ΡƒΠ·Π΅Ρ‚ са ΠΏΡ€Π΅Π·Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ†ΠΈΡ˜Π΅ Znanje.org ΡƒΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±Ρ€Π΅ΡšΠ΅. Π£ΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ поступак ΠŸΠΎΡˆΡ‚Π°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°Ρ€ΠΊΠ° с Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ИвС Андрића, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅Ρ€ΠΈΡ˜Π΅ ΠΌΠ°Ρ€Π°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ β€žΠ’Π΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ српскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈβ€ ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ јС ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π°ΠΌΠ°Ρ€ΠΊΠ°, ПВВ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π°, 2010 Π£ Π½Π°Ρ‡ΠΈΠ½Ρƒ ΠΈΠ·Π³Ρ€Π°Ρ’ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠΌ поступку ΠΏΡ€ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡšΡƒ ΡΠ²ΠΎΡ˜ΠΈΡ… мисли ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ ΠΈ Ρ™ΡƒΠ΄ΠΈΠΌΠ°, Андрић сС Π½Π΅ одваја ΠΎΠ΄ Π½Π°Ρ˜Π»Π΅ΠΏΡˆΠΈΡ… Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π° школС рСалистичкС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Ρ‚Π°ΠΊΠ°Π² њСгов поступак Π½Π΅ Π·Π½Π°Ρ‡ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²Ρ™Π°ΡšΠ΅ Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ… рСалистичких ΠΌΠ°Π½ΠΈΡ€Π°.[44] ЊСговС сликС ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π° нису само рСалистички ΠΈΠ·Ρ€Π°Π· ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Ρ’Π΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠ΅ стварности, Ρ˜Π΅Ρ€ ΠΎΠ½ Ρƒ ΡšΠΈΡ… ΡƒΡ‚ΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°Ρ‚Π½ΠΎ ΡˆΠΈΡ€Π° ΡƒΠΎΠΏΡˆΡ‚Π°Π²Π°ΡšΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡˆΡ‚ΠΈΡ˜Π°, Π³ΠΎΡ‚ΠΎΠ²ΠΎ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½Π° Π·Π½Π°Ρ‡Π΅ΡšΠ°. Π›Π΅Π³Π΅Π½Π΄Π°Ρ€Π½ΠΈ босански Ρ˜ΡƒΠ½Π°ΠΊ Алија Π‚Π΅Ρ€Π·Π΅Π»Π΅Π· нијС само Ρ‚ΠΈΠΏ османлијског пустолова ΠΈ авантуристС, Π²Π΅Ρ› ΠΈ Π²Π΅Ρ‡ΠΈΡ‚ΠΈ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡ€Π΅Π΄ Π²Π΅Ρ‡ΠΈΡ‚ΠΈΠΌ ΠΏΡ€ΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡ†Π° ΠΈΠ· Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° авлија ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°Ρ‚Π½ΠΎ ΡˆΠΈΡ€Π΅ Π·Π½Π°Ρ‡Π΅ΡšΠ΅: ΠΎΠ½Π° јС ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ мСста којима ΠΈΡ… јС писац Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. Иако сС Ρƒ АндрићСвом књиТСвном Π΄Π΅Π»Ρƒ Π½Π°Ρ˜Ρ‡Π΅ΡˆΡ›Π΅ Ρ˜Π°Π²Ρ™Π° Босна, Π³ΠΎΡ‚ΠΎΠ²ΠΎ сви њСни Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ сС ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡƒ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡ€ΡƒΠ³Π° Ρƒ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ… писац Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. Андрић, ΠΏΡ€ΠΈΡ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅Ρ€Π°Π²Π° типичност срСдинС ΠΈ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡ€ΠΈ Ρ‚ΠΎΠΌ Ρ‚Π°ΠΊΠΎ комплСкснС личности ΡƒΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρƒ њима ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡƒΡ‡Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡˆΡ‚ΠΎ јС ΠΎΠΏΡˆΡ‚ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΎ ΡˆΠΈΡ€Π΅ ΠΎΠ΄ особСности ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Ρ’Π΅Π½ΠΈΡ… ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡ€Π΅Ρ‚Π½ΠΎΠΌ срСдином ΠΈ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ. Оно ΠΏΠΎ Ρ‡Π΅ΠΌΡƒ сС Андрић Π½Π°Ρ€ΠΎΡ‡ΠΈΡ‚ΠΎ истичС Ρƒ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Ρ‚ΠΎ су Π²Π°Π½Ρ€Π΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ…ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠ° саглСдавања ΠΎΠ½ΠΈΡ… Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ… ΡΡ‚Π°ΡšΠ° која су Ρƒ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π΄ΠΎ њСга, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ… Π»ΠΈΡ‚Π΅Ρ€Π°Ρ€Π½ΠΈΡ… ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Ρ€Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡšΠ°. ЊСга највишС Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° онај Ρ‚Π°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Ρ€Π΅Ρ†ΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ, који јС ΠΈΠ·Π²Π°Π½ домашаја њСговС свСсти ΠΈ Π²ΠΎΡ™Π΅. ΠŸΠΎΠ»Π°Π·Π΅Ρ›ΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ… саврСмСних поставки ΠΏΡΠΈΡ…ΠΎΠ»ΠΎΡˆΠΊΠ΅ Π½Π°ΡƒΠΊΠ΅, Андрић јС ΠΏΡ€ΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ‚ΠΈ Ρ‚Π°Ρ˜Π°Π½ΡΡ‚Π²Π΅Π½ΠΈ ΡƒΠ½ΡƒΡ‚Ρ€Π°ΡˆΡšΠΈ импулси Ρ„Π°Ρ‚Π°Π»Π½ΠΎ Ρ‚Ρ€ΡƒΡ˜Ρƒ ΠΈ ΠΎΠΏΡ‚Π΅Ρ€Π΅Ρ›ΡƒΡ˜Ρƒ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Осим Ρ‚ΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ јС са посСбном ΡΡƒΠ³Π΅ΡΡ‚ΠΈΠ²Π½ΠΎΡˆΡ›Ρƒ сликао Π΄Π΅Ρ˜ΡΡ‚Π²ΠΎ сСксуалних Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ Ρ‡ΡƒΠ»Π½ΠΈΡ… ΠΏΠ΅Ρ€Ρ†Π΅ΠΏΡ†ΠΈΡ˜Π° Π½Π° Π΄ΡƒΡˆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚ Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Π—Π±ΠΎΠ³ свСга Ρ‚ΠΎΠ³Π° Андрић сС првСнствСно ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡƒΡ˜Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Ρ€Π½ΠΈ психоаналитичар Ρƒ ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ. Π£ судбини свакС личности ΠΎΠ²ΠΎΠ³ нашСг ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ‡Π° јС ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡˆΡ‚ΠΈΡ˜Π° идСја, извСсна мисао ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ, Ρ‡ΠΎΠ²Π΅ΠΊΡƒ ΠΈ њСговој срСћи. Π—Π°Ρ‚ΠΎ сС Π·Π° ΡšΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·Ρƒ с ΠΏΡ€Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° носи Ρƒ сСби обСлСТја филозофског Ρ€Π΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°. Андрић јС ΠΈ ΠΌΠ°Ρ˜ΡΡ‚ΠΎΡ€ ΠΈ Ρ€Π΅Ρ‡ΠΈ ΠΈ стила. ЊСгова ΠΏΡ€ΠΎΠ·Π° јС сачувала апсолутну, кристалну Ρ˜Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ‚ ΠΈΠ·Ρ€Π°Π·Π°. Он Π½Π΅ Ρ‚Ρ€Π°ΠΆΠΈ стилски Π΅Ρ„Π΅ΠΊΠ°Ρ‚ Ρƒ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ ΠΌΠ΅Ρ‚Π°Ρ„ΠΎΡ€ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρƒ наглашСном ΠΈΠ·Ρ€Π°Π·Ρƒ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ Ρ˜Π΅Π΄Π½ΠΎΡΡ‚Π°Π²Π½Π° Ρ€Π΅Ρ‡Π΅Π½ΠΈΡ†Π°, увСрљивост ΠΈ сугСстивна СстСтска ΠΈ мисаона функционалност ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ‡ΠΊΠΈΡ… слика Ρ‡ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° АндрићСво Π΄Π΅Π»ΠΎ прСдставља Π½Π°Ρ˜ΡΡƒΠΏΡ‚ΠΈΠ»Π½ΠΈΡ˜Ρƒ ΡƒΠΌΠ΅Ρ‚Π½ΠΈΡ‡ΠΊΡƒ врСдност ΠΊΠΎΡ˜Ρƒ српска ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡƒΡ˜Π΅. АндрићСво Π΄Π΅Π»ΠΎ јС постало понос српскС ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅, Π° са високим ΠΌΠ΅Ρ’ΡƒΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡ€ΠΈΠ·Π½Π°ΡšΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡ‡Π΅Π½ΠΈΠΌ Ρƒ НобСловој Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ данас ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Ρ‚Ρ€Π°Ρ˜Π½Π° својина свСтскС Π»ΠΈΡ‚Π΅Ρ€Π°Ρ‚ΡƒΡ€Π΅. Брпски ΠΈΠ΄Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Π›ΠΈΡ‡Π½Π° исказница ИвС Андрића Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡ˜Ρƒ народност Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ β€žΡΡ€ΠΏΡΠΊΡƒβ€ (1951) Иво сС Π΄ΠΈΡ€Π΅ΠΊΡ‚Π½ΠΎ ΠΈ нСдвосмислСно изјашњавао ΠΊΠ°ΠΎ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ ΠΈ српски писац, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ јС ΠΎΠ½ Ρ‚ΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρƒ β€žΡΠ²ΠΎΡ˜ΠΈΠΌ Π·Ρ€Π΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ Ρ˜ΡƒΡ‡Π΅β€. Π£ свом писму комСсару БрпскС књиТСвнС Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ (1942) истичС Π΄Π° јС српски писац.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρƒ својим Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡƒΠΌΠ΅Π½Ρ‚ΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΎΡ˜ ΠΊΠ°Ρ€Ρ‚ΠΈ (1951), војној ΠΊΡšΠΈΠΆΠΈΡ†ΠΈ (1951), ΠΏΠ°Ρ€Ρ‚ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠΈΡ†ΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°Ρ‚ΠΈΡ‡Π½Π΅ књигС Ρ€ΠΎΡ’Π΅Π½ΠΈΡ… ΠΈ Π²Π΅Π½Ρ‡Π°Π½ΠΈΡ…, Ρƒ Ρ€ΡƒΠ±Ρ€ΠΈΡ†ΠΈ β€žΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ‚β€, Иво уноси β€žΡΡ€ΠΏΡΠΊΠ°β€. Π‘ Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ странС, Π΄Π²Π° ΠΏΡƒΡ‚Π° сС Сксплицитно дистанцира ΠΎΠ΄ хрватства: 1933. одбијањСм Π΄Π° њСговС пСсмС ΡƒΡ’Ρƒ Ρƒ ΠΠ½Ρ‚ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡ˜Ρƒ хрватскС Π»ΠΈΡ€ΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°Ρ‚ΠΈΠΌ 1954. одбија Π΄Π° сС Ρƒ њСговој Π±ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜ΠΈ Ρƒ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ Π΅Π½Ρ†ΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° јС хрватског ΠΏΠΎΡ€Π΅ΠΊΠ»Π°.[47] Као Π½Π΅ΠΊΡƒ врсту ΠΏΠΎΡ‚Π²Ρ€Π΄Π΅ ИвинС народности спомСнимо канадско-Π°ΠΌΠ΅Ρ€ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ историчара МСкНила (William H. McNeil) који пишС Π΄Π° су Ρ€ΠΎΠ΄ΠΈΡ‚Π΅Ρ™ΠΈ ИвинС мајкС Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘Ρ€Π±ΠΈ[48] Ρ‚Π΅ Π’ΠΎΡ˜Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›Π΅Π²ΠΎ писмо свом Π±Ρ€Π°Ρ‚Ρƒ Π›ΡƒΡ˜ΠΈ Ρƒ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: β€žΠ¨Π°Ρ™Π΅ΠΌ Ρ‚ΠΎ дјСло Ex ponto којС јС ΠΏΡ€ΠΎΠ±ΡƒΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡƒ ΡΠ΅Π½Π·Π°Ρ†ΠΈΡ˜Ρƒ. ΠŸΠΈΡΠ°Ρ† ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°Ρ‚ΠΎΠ»ΠΈΡ‡ΠΊΠΈ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· БоснС, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ›, 26 Π³ΠΎΠ΄.”.[49] ЈСднако Ρ‚Ρ€Π΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°Ρ‚ΠΈ Π΄Π²Π° Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° странца, ИвинС ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Ρ‚Π΅Ρ™Π΅ ΠΈ саврСмСникС Π›. Π€. Едвардса (Lovett F. Edwards), који Ρƒ свом ΠΏΡ€Π΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Ρƒ ΠΏΡ€Π΅Π²ΠΎΠ΄Ρƒ књигС (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° јС Иво истоврСмСно ΠΈ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ ΠΈ Босанац[50], Ρ‚Π΅ сталног сСкрСтара ШвСдскС краљСвскС акадСмијС ΠžΡΡ‚Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γ–sterling), који Ρƒ свом Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Ρƒ ΠΏΡ€ΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Ρ™ΠΈΠ²Π°ΡšΠ° НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Иви, истичС Π΄Π° сС ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ српски студСнт, ΠΏΡ€ΠΈΠΊΡ™ΡƒΡ‡ΠΈΠΎ Π½Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Ρ€Π΅Π²ΠΎΠ»ΡƒΡ†ΠΈΠΎΠ½Π°Ρ€Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡ€Π΅Ρ‚Ρƒ ΠΈ Π΄Π° јС Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡ€ΠΎΠ³ΠΎΡšΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡ‡Π΅Ρ‚ΠΊΡƒ ΠŸΡ€Π²ΠΎΠ³ свСтског Ρ€Π°Ρ‚Π°. Брпска књиТСвна ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ Андрића ΠΊΠ°ΠΎ српског књиТСвника српског ΠΌΠ΅Ρ’ΡƒΡ€Π°Ρ‚Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Ρ€Π½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ књиТСвника који јС израстао ΠΈΠ· српскС књиТСвнС Ρ‚Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ†ΠΈΡ˜Π΅.[53] АндрићСв Π³Ρ€ΠΎΠ± Ρƒ АлСји заслуТних Π³Ρ€Π°Ρ’Π°Π½Π° Π½Π° бСоградском Новом Π³Ρ€ΠΎΠ±Ρ™Ρƒ. Одликовања ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ ΠΎΡ„ΠΈΡ†ΠΈΡ€Π° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Ρ™Π΅Π½Π΅ ΠŸΠΎΡ™ΡΠΊΠ΅ (1926) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π¦Ρ€Π²Π΅Π½ΠΎΠ³ крста (1936) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡ„ΠΈΡ†ΠΈΡ€Π° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Ρ™Π΅Π½Π΅ ΠŸΠΎΡ™ΡΠΊΠ΅ (1937) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡ„ΠΈΡ†ΠΈΡ€Π° Π›Π΅Π³ΠΈΡ˜Π΅ части (1937) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅Ρ‚ΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I Ρ€Π΅Π΄Π° (1938) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ НСмачког ΠΎΡ€Π»Π° I Ρ€Π΅Π΄Π° (1939) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ заслуга Π·Π° Π½Π°Ρ€ΠΎΠ΄ I Ρ€Π΅Π΄Π° (1952) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ са Π·Π»Π°Ρ‚Π½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½Ρ†Π΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°Ρ€ΠΎΡ‡ΠΈΡ‚Π΅ заслугС Π½Π° ΠΏΠΎΡ™Ρƒ књиТСвнС ΠΈ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½Π΅ дСлатности (1962) ΠžΡ€Π΄Π΅Π½ Ρ˜ΡƒΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡ†ΠΈΡ˜Π°Π»ΠΈΡΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΎΠ³ Ρ€Π°Π΄Π° (1972)[54] НаслСђС Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића јС ΠΏΠΎΡ‡Π΅Π»Π° са Ρ€Π°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°Ρ€Ρ‚Π° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° Ρ‚Π΅ΠΌΠ΅Ρ™Ρƒ тСстамСнтарнС Π²ΠΎΡ™Π΅ ИвС Андрића.[55] ΠŸΡ€Π²Π° ΠΈ најваТнија ΠΎΠ΄Ρ€Π΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡ€ΡƒΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° јС Π΄Π° сС њСгова Π·Π°ΠΎΡΡ‚Π°Π²ΡˆΡ‚ΠΈΠ½Π° β€žΡΠ°Ρ‡ΡƒΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ Ρ†Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° сС, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ‚ односно, Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡˆΡ‚Π΅ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½Π΅ ΠΈ Ρ…ΡƒΠΌΠ°Π½ΠΈΡ‚Π°Ρ€Π½Π΅ потрСбС”. ΠžΡ€Π³Π°Π½ΠΈΠ·ΡƒΡ˜ΡƒΡ›ΠΈ Π½Π°ΡƒΡ‡Π½Π΅ скуповС ΠΎ АндрићСвом Π΄Π΅Π»Ρƒ ΠΈ ΠΎ Ρ€Π°Π·Π»ΠΈΡ‡ΠΈΡ‚ΠΈΠΌ аспСктима саврСмСнС српскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° слуТи Π½Π°Ρ˜Π΄ΡƒΠ±Ρ™ΠΈΠΌ интСрСсима српскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, умСтности ΠΈ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅. Π’Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ јС Π±Ρ€ΠΎΡ˜ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°Ρ†Π° ΠΈ постдипломаца који су Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ‚ΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡ˜Ρƒ АндрићСвС Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° Ρ€Π°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· области ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π° Ρ‚Π°ΠΊΠΎΡ’Π΅ су ΠΊΠ°ΠΎ гости ΠΈ стипСндисти, Ρƒ ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²ΠΎΡ˜ Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡ€Π°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ Ρ€Π°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±Ρ€ΠΎΡ˜Π½ΠΈ слависти ΠΈΠ· Ρ†Π΅Π»ΠΎΠ³Π° свСта. АндрићСва Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: АндрићСва Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° На основу ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²Π΅ тСстамСнтарнС Π²ΠΎΡ™Π΅, ΠΏΠΎΡ‡Π΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, свакС Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ сС Π΄ΠΎΠ΄Π΅Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ АндрићСва Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Ρƒ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΡƒ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π° написану Π½Π° српском Ρ˜Π΅Π·ΠΈΠΊΡƒ. ΠŸΡ€Π²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡ‚Π½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ јС Π±ΠΈΠΎ Драгослав ΠœΠΈΡ…Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ› Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€ΠΈΡ˜ΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ†.[56] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића АндрићСв Ρ€Π°Π΄Π½ΠΈ сто, Π΄Π΅ΠΎ сталнС поставкС Ρƒ спомСн-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜Ρƒ Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ€Ρƒ Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ИвС Андрића спада ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића сС Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρƒ саставу ΠœΡƒΠ·Π΅Ρ˜Π° Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ јС 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρƒ стану Π½Π° АндрићСвом Π²Π΅Π½Ρ†Ρƒ 8, Ρƒ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ јС писац ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ са супругом ΠœΠΈΠ»ΠΈΡ†ΠΎΠΌ Π‘Π°Π±ΠΈΡ› ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°Ρ‡ΡƒΠ²Π°Π½ΠΈ су Π°ΡƒΡ‚Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ‡Π½ΠΈ распорСд ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡƒΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ…ΠΎΠ»Π°, салона ΠΈ АндрићСвС Ρ€Π°Π΄Π½Π΅ собС, Π° нСкадашњС Π΄Π²Π΅ спаваћС собС ΠΏΡ€Π΅ΡƒΡ€Π΅Ρ’Π΅Π½Π΅ су Ρƒ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ простор Π³Π΄Π΅ јС ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½Π° стална поставка која разноврсним Скспонатима прСдставља АндрићСв ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Π½ΠΈ ΠΏΡƒΡ‚ ΠΈ ΠΌΠ°Ρ€ΠΊΠ°Π½Ρ‚Π½Π΅ Ρ‚Π°Ρ‡ΠΊΠ΅ њСговС стваралачкС Π±ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π΅. ΠŸΠΎΡ€Π΅Π΄ Ρ€Π΅ΠΏΡ€Π΅Π·Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ‚ΠΈΠ²Π½ΠΈΡ… Π΄ΠΎΠΊΡƒΠΌΠ΅Π½Π°Ρ‚Π° (индСкси, пасоши, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅Ρ‚Π΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, НобСлова ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅Ρ‚Π° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°Ρ™Π°, Π’ΡƒΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π°, почасни Π΄ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΡ€Π°Ρ‚ΠΈ) ΠΈ Ρ„ΠΎΡ‚ΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π°, Ρƒ излоТбСној поставци ΠΌΠΎΠ³Ρƒ сС Π²ΠΈΠ΄Π΅Ρ‚ΠΈ ΠΈ ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ рукописи АндрићСвих Π΄Π΅Π»Π°, писма, издања ΡšΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ… књига Π½Π° Ρ€Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Ρ˜Π΅Π·ΠΈΡ†ΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡˆΡ‡Π΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡ‡Π½ΠΈ ΠΏΡ€Π΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ‚ΠΈ. Иво Андрић Ρƒ свом Π΄ΠΎΠΌΡƒ Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ који јС ΠΏΡ€Π΅Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ Ρƒ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића. БвСскС Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ИвС Андрића Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: БвСскС Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ИвС Андрића Од 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° издајС часопис БвСскС Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ИвС Андрића којС ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ јСдном годишњС. Ова ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜Π° ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™ΡƒΡ˜Π΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚Π΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ АндрићСвС рукописС, прСписку, Π½Π°ΡƒΡ‡Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠ΅ ΡΡ‚ΡƒΠ΄ΠΈΡ˜Π΅ ΠΎ АндрићСвом ΡΠ»ΠΎΡ˜Π΅Π²ΠΈΡ‚ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρƒ ΠΈ њСговом ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ‚Ρƒ, њСговом Π΄ΡƒΡ…ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ простору ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Ρƒ ΠΈ свСту Ρƒ којСм јС ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57] Π‘Ρ‚Π°Π·Π°ΠΌΠ° ИвС Андрића Π“ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρƒ Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ јС ΠΎΠ΄Π»ΡƒΡ‡Π΅Π½ΠΎ Π΄Π° сС Π½Π° свим Ρ‚Π°Ρ‡ΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ јС Андрић ΠΏΡ€ΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅ (Ρ€Π°Π΄Π½Π° мСста, ΠΏΠ°Ρ€ΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°Ρ„Π°Π½Π΅) поставС ΠΌΠ°Π»Π΅ Ρ‚Π°Π±Π»Π΅ са ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°Ρ€Π°Ρ˜ΡƒΡ›ΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡ€ΡšΠ΅ΠΌ дСсном ΡƒΠ³Π»Ρƒ Ρ‚Π°Π±Π»Π΅ јС ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡ€Π΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° сС ΡƒΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ› ΠΈΠ½Ρ‚Π΅Ρ€Π½Π΅Ρ‚Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡ›ΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡ‚ΠΏΡƒΠ½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… ΠΏΠΎΠ΄Π°Ρ‚Π°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°Ρ‚ΠΎΡ˜ Π»ΠΎΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ. Ознака Π½Π° β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ†ΠΈβ€. Ознака Π½Π° β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΡ†ΠΈβ€. Ознака Π½Π° β€žΠ‘ΠΎΡ€Π±ΠΈβ€. Ознака Π½Π° β€žΠ‘ΠΎΡ€Π±ΠΈβ€. Ознака Π½Π° БАНУ. Ознака Π½Π° БАНУ. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° ΠΊΠ»ΡƒΠΏΠΈ Ρƒ ΠŸΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ€ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°Ρ€ΠΊΡƒ Π½Π° којој јС Андрић чСсто сСдСо. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° ΠΊΠ»ΡƒΠΏΠΈ Ρƒ ΠŸΠΈΠΎΠ½ΠΈΡ€ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°Ρ€ΠΊΡƒ Π½Π° којој јС Андрић чСсто сСдСо. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° ΠšΠ»ΡƒΠ±Ρƒ књиТСвника, Ѐранцуска ΡƒΠ»ΠΈΡ†Π°. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° ΠšΠ»ΡƒΠ±Ρƒ књиТСвника, Ѐранцуска ΡƒΠ»ΠΈΡ†Π°. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° Малом ΠšΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρƒ, Андрић јС Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡˆΠ°Ρ€ΠΊΡƒ. ΠŸΠ»ΠΎΡ‡ΠΈΡ†Π° Π½Π° Малом ΠšΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρƒ, Андрић јС Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡˆΠ°Ρ€ΠΊΡƒ. Поводом 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, Ρƒ Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Ρ€Ρƒ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°Ρ‚Π° јС ΠΏΠΎΡˆΡ‚Π°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°Ρ€ΠΊΠ° са њСговим Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58] МногС ΠΎΠ±Ρ€Π°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ установС, основнС, ΡΡ€Π΅Π΄ΡšΠ΅ школС ΠΈ насСља Ρƒ Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜ΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡƒΠ±Π»ΠΈΡ†ΠΈ Π‘Ρ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ су Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρƒ част ИвС Андрића, слСди списак: Бписак ΠΎΠ±Ρ€Π°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ… установа ΠΈ насСља Андрићград Π“Π»Π°Π²Π½ΠΈ Ρ‡Π»Π°Π½Π°ΠΊ: Андрићград Андрићград ΠΈΠ»ΠΈ ΠšΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³Ρ€Π°Π΄ јС Π³Ρ€Π°Π΄, ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π½ΠΈ Ρ†Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ€ ΠΈ врста Π΅Ρ‚Π½ΠΎ-сСла, који сС Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ Π£ΡˆΡ›Π΅ Π½Π° самом ΡƒΡˆΡ›Ρƒ Ρ€Π΅ΠΊΠ° Π”Ρ€ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Ρ‡ΠΈΡ˜ΠΈ јС идСјни Ρ‚Π²ΠΎΡ€Π°Ρ† рСТисСр Π•ΠΌΠΈΡ€ ΠšΡƒΡΡ‚ΡƒΡ€ΠΈΡ†Π°. Π—Π° посСтиоцС јС ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ 5. Ρ˜ΡƒΠ»Π° 2012.[61] Π“Ρ€Π°Π΄ јС ΠΈΠ·Π³Ρ€Π°Ρ’Π΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρƒ ΡšΠ΅ΠΌΡƒ сС Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ пСдСсСтак ΠΎΠ±Ρ˜Π΅ΠΊΠ°Ρ‚Π°.[62] Π£ Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Ρ›Π΅ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜Π°Ρ‚ΠΈ градско ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡ€ΠΈΡˆΡ‚Π΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅Ρ€Π½ΠΈ биоскоп, градска ΡƒΠΏΡ€Π°Π²Π°, акадСмија Π»ΠΈΡ˜Π΅ΠΏΠΈΡ… ΡƒΠΌΡ˜Π΅Ρ‚Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, Π·Π³Ρ€Π°Π΄Π° АндрићСвС гимназијС, Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ‡Π½Π° ΠΌΠ°Ρ€ΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡΡ‚Π°Π½ΠΈΡˆΡ‚Π΅, Ρ…ΠΎΡ‚Π΅Π»ΠΈ, Ρ‚Ρ€Π³ΠΎΠ²ΠΈ, Ρ†Ρ€ΠΊΠ²Π°, стари Ρ…Π°Π½, Π΄ΡƒΡ›Π°Π½ΠΈ ΠΈ спомСн ΠΊΡƒΡ›Π° ИвС Андрића.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ€Ρƒ акадСмијС Π»Π΅ΠΏΠΈΡ… умСтности која Ρ›Π΅ ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜Π°Ρ‚ΠΈ Ρƒ ΠšΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ, Ρ€Π°Π΄ΠΈΡ›Π΅ Π€Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚ Π·Π° Ρ€Π΅ΠΆΠΈΡ˜Ρƒ.[62] ΠžΡ‡Π΅ΠΊΡƒΡ˜Π΅ сС ΠΈ Π΄Π° Π‘Ρ€Π±ΠΈΡ˜Π°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡ™Π΅, ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅ својС ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚Π΅ ΠΈ почаснС ΠΊΠΎΠ½Π·ΡƒΠ»Π°Ρ‚Π΅ Ρƒ АндрићСвом Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ.[62] Π”Π°Π½Π° 28. Ρ˜ΡƒΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ јС АндрићСв институт.[63] Π£ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ Новом ΠΏΠΎΡΡ‚ΠΎΡ˜ΠΈ ΠΊΡƒΡ›Π° ИвС Андрића.[64] Π”Π΅Π»Π° Иво Андрић Ρƒ својој Ρ€Π°Π΄Π½ΠΎΡ˜ соби Аутор јС Π±Ρ€ΠΎΡ˜Π½ΠΈΡ… СсСја, записа ΠΈ ΠΊΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΈΡ… осврта ΠΎ српским писцима, ΠΊΠ°ΠΎ ΡˆΡ‚ΠΎ су Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠœΠ°Ρ‚Π°Π²ΡƒΡ™, Π‘ΠΎΡ€Π° Π‘Ρ‚Π°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ›, Π‘Ρ€Π°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡ‡Π΅Π²ΠΈΡ›, ΠŸΠ΅Ρ‚Π°Ρ€ ΠšΠΎΡ‡ΠΈΡ›, који сС ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡƒΡ˜Ρƒ Π΄ΠΎΠΊΡƒΠΌΠ΅Π½Ρ‚Π°Ρ€Π½ΠΎΡˆΡ›Ρƒ, богатством ΠΏΠΎΠ΄Π°Ρ‚Π°ΠΊΠ° ΠΈ Ρ€Π°Ρ†ΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΈΡ… ΠΈ Π°ΠΊΡ‚ΡƒΠ΅Π»Π½ΠΈΡ… ΠΏΡ€ΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65] Основни ΠΏΡ€Π΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°Ρ˜Π·Π½Π°Ρ‡Π°Ρ˜Π½ΠΈΡ˜ΠΈΡ… Π΄Π΅Π»Π° Ex Ponto, стихови Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ, 1918. НСмири, стихови Ρƒ ΠΏΡ€ΠΎΠ·ΠΈ, 1920. ΠŸΡƒΡ‚ АлијС Π‚Π΅Ρ€Π·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920. ΠœΠΎΡΡ‚ Π½Π° Π–Π΅ΠΏΠΈ, 1925. Аникина Π²Ρ€Π΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931. ΠŸΠΎΡ€Ρ‚ΡƒΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡ™Π°, путописи, 1931. Шпанска стварност ΠΈ ΠΏΡ€Π²ΠΈ ΠΊΠΎΡ€Π°Ρ†ΠΈ Ρƒ њој, путописи, 1934. ЊСгош ΠΊΠ°ΠΎ Ρ‚Ρ€Π°Π³ΠΈΡ‡Π½ΠΈ Ρ˜ΡƒΠ½Π°ΠΊ косовскС мисли, СсСј, 1935. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ са Π“ΠΎΡ˜ΠΎΠΌ, СсСј, 1936. На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π”Π΅Ρ†Π°, Π·Π±ΠΈΡ€ΠΊΠ° ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Госпођица, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. На НСвском проспСкту, 1946. На ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρƒ, Ρƒ ΠŸΠΎΡ‡ΠΈΡ‚Π΅Ρ™Ρƒ ΠŸΡ€ΠΈΡ‡Π° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡ€ΠΎΠ²ΠΎΠΌ слону, 1948. ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚Π° авлија, Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, 1954. Π˜Π³Ρ€Π°, 1956. О ΠΏΡ€ΠΈΡ‡ΠΈ ΠΈ ΠΏΡ€ΠΈΡ‡Π°ΡšΡƒ, бСсСда ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅, 1961. ЈСлСна, ΠΆΠ΅Π½Π° којС Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ°, 1963. Π¨Ρ‚Π° сањам ΠΈ ΡˆΡ‚Π° ΠΌΠΈ сС Π΄ΠΎΠ³Π°Ρ’Π°, лирскС пСсмС, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π΅ постхумно 1977. ΠžΠΌΠ΅Ρ€ΠΏΠ°ΡˆΠ° Латас, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²Ρ€ΡˆΠ΅Π½ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ постхумно 1977. На ΡΡƒΠ½Ρ‡Π°Π½ΠΎΡ˜ страни, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²Ρ€ΡˆΠ΅Π½ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½ постхумно Π—Π½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡ€Π΅Π΄ ΠΏΡƒΡ‚Π°, књига, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° постхумно БвСскС, књига, ΠΎΠ±Ρ˜Π°Π²Ρ™Π΅Π½Π° постхумно Π”Π΅Π»Π° ИвС Андрића су ΠΏΡ€Π΅Π²ΠΎΡ’Π΅Π½Π° Π½Π° вишС ΠΎΠ΄ 50 јСзика.[66] Π“Π°Π»Π΅Ρ€ΠΈΡ˜Π° НобСлова Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° НобСлова Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π° Π’Π°Π±Π»Π° са њСговим ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρƒ Π’Π΅Π½Π΅Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ Π’Π°Π±Π»Π° са њСговим ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρƒ Π’Π΅Π½Π΅Ρ†ΠΈΡ˜ΠΈ АндрићСва Π»ΠΈΡ‡Π½Π° ΠΊΠ°Ρ€Ρ‚Π° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ АндрићСва Π»ΠΈΡ‡Π½Π° ΠΊΠ°Ρ€Ρ‚Π° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ АндрићСва ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Π²Π½ΠΈΡ†Π° Π·Π° ЈагСлонски ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Ρƒ ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Ρƒ АндрићСва ΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π°Π²Π½ΠΈΡ†Π° Π·Π° ЈагСлонски ΡƒΠ½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ Ρƒ ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Ρƒ Иво Андрић Π½Π° БСоградском ΡΠ°Ρ˜ΠΌΡƒ књига Иво Андрић Π½Π° БСоградском ΡΠ°Ρ˜ΠΌΡƒ књига Иво Андрић Π½Π° Π½ΠΎΠ²Ρ‡Π°Π½ΠΈΡ†ΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° НароднС Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Иво Андрић Π½Π° Π½ΠΎΠ²Ρ‡Π°Π½ΠΈΡ†ΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°Ρ€Π° НароднС Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Биста Андрића Ρƒ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ Биста Андрића Ρƒ Π“Ρ€Π°Ρ†Ρƒ Π’ΠΈΠ΄ΠΈ још Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡƒΠ·Π΅Ρ˜ ИвС Андрића НапомСнС Иако јС хрватског ΠΏΠΎΡ€Π΅ΠΊΠ»Π°, Андрић јС ΠΏΠΎΡ‡Π΅ΠΎ Π΄Π° сС ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ„ΠΈΠΊΡƒΡ˜Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘Ρ€Π±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡˆΡ‚ΠΎ сС прСсСлио Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄.[3] ΠŸΠΎΠ²Ρ€Ρ… свСга, ΠΎΠ½ јС Ρ‡ΡƒΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ својим доприносима ΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ˜ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ. Као ΠΌΠ»Π°Π΄, писао јС Π½Π° свом ΠΌΠ°Ρ‚Π΅Ρ€ΡšΠ΅ΠΌ ијСкавском ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ€Ρƒ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° јС ΠΏΡ€ΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρƒ Скавски Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡˆΡ‚ΠΎ јС ΠΏΠΎΡ‡Π΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρƒ Ρ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ˜ прСстоници.[4][5] ΠšΠΎΠΌΠΈΡ‚Π΅Ρ‚ НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ β€žΡ˜ΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β€ ΠΈΠ»ΠΈ β€žΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β€ (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½Ρ‚ΠΈΡ„ΠΈΠΊΡƒΡ˜Π΅ јСзик који јС користио ΠΊΠ°ΠΎ β€žΡΡ€ΠΏΡΠΊΠΎΡ…Ρ€Π²Π°Ρ‚ΡΠΊΠΈβ€.[6] Π’ΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9] Π Π΅Ρ„Π΅Ρ€Π΅Π½Ρ†Π΅ JuričiΔ‡, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ‡. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7. АндрићСвим ΠΊΠΎΡ€Π°Ρ†ΠΈΠΌΠ° β€” ΠœΠΈΠ½ΠΈΡΡ‚Π°Ρ€ΡΡ‚Π²ΠΎ ΠΊΡƒΠ»Ρ‚ΡƒΡ€Π΅ ΠΈ ΠΈΠ½Ρ„ΠΎΡ€ΠΌΠΈΡΠ°ΡšΠ° Lampe 2000, стр. 91. Norris 1999, стр. 60. Alexander 2006, стр. 391. Frenz 1999, стр. 561. Иво Андрић: ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами, Брпска књиТСвна Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° 1976 pp. 186. The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γ–sterling, Permanent Secretary of the Swedish Academy Na Drini Δ‡uprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. стр. 381β€”382. β€žThe Nobel Prize in Literature 1961”. nobelprize.org. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. β€žΠ˜Π²ΠΎ Андрић β€” ΠšΡ€Π°Ρ™Π΅Π²ΡΠΊΠΈ посланик Ρƒ Π‘Π΅Ρ€Π»ΠΈΠ½Ρƒ (β€žΠ’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости”, Ρ„Π΅Ρ™Ρ‚ΠΎΠ½, мај 2012)”. Π’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости. 23. 4. 2016. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 11. 09. 2012. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. НС Π·Π½Π° Π“ΡƒΠ³Π», Π³Ρ€ΠΈΡ˜Π΅ΡˆΠΈ Π’ΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡ˜Π° – Данас јС Ρ€ΠΎΡ’Π΅Π½Π΄Π°Π½ ИвС Андрића, приступљСно 21.10.2018. Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° ИвС Андрића, приступљСно 21.10.2018. Поводом 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Ρ€ΠΎΡ’Π΅ΡšΠ° српског Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ†Π°, приступљСно 21.10.2018. Ко јС заиста Π±ΠΈΠΎ Иво Андрић? (Π‘92, 10. ΠΎΠΊΡ‚ΠΎΠ±Π°Ρ€ 2016) Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. стр. 4. Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. стр. 7. Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85. Ivo AndriΔ‡:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. Ја сам мислио Π½Π° мојС Π΄Π΅Ρ‚ΠΈΡšΡΡ‚Π²ΠΎ Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ, Π½Π° ΠΌΠΎΡ˜Ρƒ родитСљску ΠΊΡƒΡ›Ρƒ ... β€žIvo Andric (1892β€”1975) Biography”. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 04. 10. 2013. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. β€žIvo AndriΔ‡ β€” 38 godina od smrti nobelovca”. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016. ΠŸΡƒΡ†Π° ΠΈΠ· ΠšΡ€Π°ΠΊΠΎΠ²Π° (β€žΠ’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости”, 30. Ρ˜Π°Π½ΡƒΠ°Ρ€ 1997) Вајна АндрићСвС ЈСлСнС (β€žΠ’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости”, 14. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ» 2016) β€žΠ‘Ρ€ΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ†ΠΈ Ρƒ ΠŸΡ€Π²ΠΎΠΌ свСтском рату”. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 13. 05. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. β€žΠ‘Ρ€ΠΈΡ™Π°Π½Ρ‚Π½Π° дипломатска ΠΊΠ°Ρ€ΠΈΡ˜Π΅Ρ€Π°β€. ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠœΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ›, Иван (19. 4. 2015). β€žTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ‡: Albaniju bi trebalo podeliti”. Π’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 11. 09. 2012. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. Архив ΠˆΡƒΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡ˜Π΅:β€ƒΠ˜Π²ΠΎ Андрић Ρƒ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°Ρ‚ΠΈΡ˜ΠΈ β€” ΠΊΠ°Ρ‚Π°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ Архивирано Π½Π° ΡΠ°Ρ˜Ρ‚Ρƒ Wayback Machine (27. Ρ˜ΡƒΠ½ 2019), Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€: Π”ΡƒΡˆΠ°Π½ ΠˆΠΎΠ½Ρ‡ΠΈΡ›, ЈСлСна Π‚ΡƒΡ€ΠΈΡˆΠΈΡ›. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. `ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937 Ivo AndriΔ‡: a writer`s life by Radovan PopoviΔ‡, ZaduΕΎbina Ive AndriΔ‡a, 1989 pp. 46. `ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°`, Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 1. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ `ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ β€žΠ‘Π£Π‘Π Π•Π’ ΠΠΠ”Π Π˜Π‹Π И Π₯Π˜Π’Π›Π•Π Π: Π•Π²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡƒ сС обратио”. Нпортал. 19. 1. 2023. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023. Π”Π΅Π»ΠΈΡ› 2004, стр. 178. Π’ΡƒΡ‡ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ› 2011, стр. 1077. Π”Π΅Π»ΠΈΡ› 2004, стр. 179. β€žΠ˜Π²ΠΎ Андрић β€” Госпођица”. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. β€žΕ½ivotna priča β€” Ivo AndriΔ‡: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔ‡i”. story.rs. 19. 6. 2011. Архивирано ΠΈΠ· ΠΎΡ€ΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°Ρ‚ΡƒΠΌ 30. 5. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. Π‚ΡƒΠΊΠΈΡ› ΠŸΠ΅Ρ€ΠΈΡˆΠΈΡ›, Π–Π°Π½Π΅Ρ‚Π° (27. 4. 2022). β€žΠΠ½Π΄Ρ€ΠΈΡ›Π΅Π²Π΅ бСоградскС адрСсС”. ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022. Kako je AndriΔ‡ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015. ΠŸΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ›, МиливојС (2014). ОглСдало Π”ΠΎΠ±Ρ€ΠΈΡ†Π΅ Ћосића. Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄: Новости. стр. 126β€”127. Андрић ΠΈ Брпска књиТСвна Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° су Π²Ρ€ΡˆΡšΠ°Ρ†ΠΈ (β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°β€, 11. Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ€ 2017) Π‘ΠΈΠΎΠ³Ρ€Π°Ρ„ΠΈΡ˜Π° ИвС Андрића, ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. Јован Π”Π΅Ρ€Π΅Ρ‚ΠΈΡ›. ΠšΡ€Π°Ρ‚ΠΊΠ° ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜Π° српскС ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ΠΈ, ΠŸΡ€ΠΎΡ˜Π΅ΠΊΠ°Ρ‚ Растко, ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. β€žPrepričana lektira Ex ponto β€” Ivo Andrić”. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡ€Ρ‚Π²Π° Π²Π΅Π·Π°] Иво Андрић ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами, Брпска књиТСвна Π·Π°Π΄Ρ€ΡƒΠ³Π° 1976 pp. 186. Научни састанак слависта Ρƒ Π’ΡƒΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠœΠ΅Ρ’ΡƒΠ½Π°Ρ€ΠΎΠ΄Π½ΠΈ славистички Ρ†Π΅Π½Ρ‚Π°Ρ€, 1994 pp. 209. Enes ČengiΔ‡: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171–172 Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3. Profil profesionalnog čitatelja: čitateljske prakse Ive VojnoviΔ‡a, Nada TopiΔ‡, SveučiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13. The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ‡ Harvill, 1944 Брпска ΠΊΡšΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ‚ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, Наставни ΠΏΡ€ΠΎΠ³Ρ€Π°ΠΌ Ѐилолошког Ρ„Π°ΠΊΡƒΠ»Ρ‚Π΅Ρ‚Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅Ρ€Π·ΠΈΡ‚Π΅Ρ‚Π° Ρƒ Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄Ρƒ Π”Π΅Ρ€Π΅Ρ‚ΠΈΡ› 2003, стр. 141-147. А. ΠŸΠ΅Ρ‚Ρ€ΠΎΠ²ΠΈΡ›: `Π–ΠΈΠ²ΠΈ Ρ€ΠΎΠΌΠ°Π½ Ρƒ АндрићСвом ΠΊΡ™ΡƒΡ‡Ρƒ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ€ књизи Π‘. Π’ΠΎΠ½Π³Π°Ρ€Π° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ЈасСн Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄ 2011 Π”Π΅Π»ΠΈΡ› 2004, стр. 184. β€žDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔ‡a”. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. β€žKekanoviΔ‡u uručena AndriΔ‡eva nagrada za pripovetku”. Blic. 10. 10. 2014. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. β€žSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔ‡a”. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. β€žΠ¨Π΅ΡΡ‚ Π΄Π΅Ρ†Π΅Π½ΠΈΡ˜Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ НобСловС Π½Π°Π³Ρ€Π°Π΄Π΅ Иви Андрићу”. ΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022. β€žΠžΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° школа Иво Андрић Ρƒ ΠŸΡ€Π°ΡšΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β€. 23. 4. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. β€žΠžΠ¨ Иво Андрић Радинац”. 23. 4. 2016. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. β€žΠΠ½Π΄Ρ€ΠΈΡ›Π³Ρ€Π°Π΄ ΠΎΡ‚Π²ΠΎΡ€Π΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡ˜Π΅Ρ‚ΠΈΠΎΡ†Π΅β€. Π‘Ρ€Π°Ρ‚ΡƒΠ½Π°Ρ† (Ρ€Π΅ΠΏΠΎΡ€Ρ‚Π°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012. β€žΠΠ½Π΄Ρ€ΠΈΡ›Π΅Π² КамСн Π³Ρ€Π°Π΄ Ρƒ Π’ΠΈΡˆΠ΅Π³Ρ€Π°Π΄Ρƒ ΠΈ Π•ΠΌΠΈΡ€ ΠšΡƒΡΡ‚ΡƒΡ€ΠΈΡ†Π° – Π³Ρ€Π°Π΄ΠΈ сС туристичко ΠΈΡΡ‚ΠΎΡ€ΠΈΡ˜ΡΠΊΠΈ комплСкс Π½Π° Дрини”, АлСксандар ΠŸΠ°Ρ€Π΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›, 17. Π°ΠΏΡ€ΠΈΠ» 2012; приступљСно 28. Ρ˜ΡƒΠ½Π° 2012. (јСзик: српски) АндрићСв институт ΡƒΠΌ ΠΈ Π΄ΡƒΡˆΠ° Андрићграда (β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°β€, 28. Ρ˜ΡƒΠ½ 2013) Π’ΡƒΡ˜Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ›, Π’. (28. 7. 2022). β€žΠ’Π ΠΠ“ΠžΠ’Π˜ Π‰Π£Π‘ΠΠ’Π˜ ΠΠΠ”Π Π˜Π‹Π И ΠœΠ˜Π›Π˜Π¦Π•: Π‘Π°Ρ€Π°Π΄ΡšΠ° бСоградскС Π·Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ са ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ†Π° ΠΈ њСговС ΠΊΡƒΡ›Π΅ Ρƒ Π₯Π΅Ρ€Ρ†Π΅Π³ Новом”. Π’Π΅Ρ‡Π΅Ρ€ΡšΠ΅ новости. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022. β€žΠœΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Ρ‚ΠΈ тСкстови ИвС Андрића Ρƒ књизи `О српским писцима`”. Компанија Новости. 16. 11. 2014. ΠŸΡ€ΠΈΡΡ‚ΡƒΠΏΡ™Π΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. АндрићСва Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° страним Ρ˜Π΅Π·ΠΈΡ†ΠΈΠΌΠ° (β€žΠŸΠΎΠ»ΠΈΡ‚ΠΈΠΊΠ°β€, 27. Π΄Π΅Ρ†Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ€ 2018) Π˜Π·Π²ΠΎΡ€ΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡ‚Π΅Ρ€Π°Ρ‚ΡƒΡ€Π° Андрић, Иво; Π£Ρ€Π΅Ρ’ΠΈΠ²Π°Ρ‡ΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ€: Π“Ρ€ΡƒΠΏΠ° Π°ΡƒΡ‚ΠΎΡ€Π° (2017). ΠšΡ€ΠΈΡ‚ΠΈΡ‡ΠΊΠΎ издањС Π΄Π΅Π»Π° Ива Андрића [1. Коло 1. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 2. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 3. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 4. НовС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 5. Π›ΠΈΡ†Π° - 2. Коло 6. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. Коло 11. ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами I 12. ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами II 13. Ex Ponto 14. НСмири 15. Π›ΠΈΡ€ΠΈΠΊΠ°. Π‘Π΅ΠΎΠ³Ρ€Π°Π΄: Π—Π°Π΄ΡƒΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ИвС Андрића. Андрић, Иво; ΠŸΡ€ΠΈΡ€Π΅Ρ’ΠΈΠ²Π°Ρ‡: Π’ΡƒΡ‡ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ›, Π’Π»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ€ Π£Ρ€Π΅Π΄Π½ΠΈΡ†ΠΈ: Π£Ρ™Π°Ρ€Π΅Π²ΠΈΡ›, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ€; Π‚ΡƒΠΊΠΈΡ› ΠŸΠ΅Ρ€ΠΈΡˆΠΈΡ›, Π–Π°Π½Π΅Ρ‚Π°; ΠˆΠ΅Ρ€ΠΊΠΎΠ² АлСксандар ΠΈ ΠšΡƒΡΡ‚ΡƒΡ€ΠΈΡ†Π°, Π•ΠΌΠΈΡ€ (2012). Π‘Π°Π±Ρ€Π°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ИвС Андрића, Књ. 1 - 20 [1. ПСсмС * Ex ponto * НСмири 2. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 3. НовС ΠΏΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ 4. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ I 5. ΠŸΡ€ΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Ρ‚ΠΊΠ΅ II 6. Π›ΠΈΡ†Π° 7. ΠšΡƒΡ›Π° Π½Π° осами 8. На ΡΡƒΠ½Ρ‡Π°Π½ΠΎΡ˜ страни 9. На Π”Ρ€ΠΈΠ½ΠΈ Ρ›ΡƒΠΏΡ€ΠΈΡ˜Π° 10. Π’Ρ€Π°Π²Π½ΠΈΡ‡ΠΊΠ° Ρ…Ρ€ΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° 11. Госпођица 12. ΠŸΡ€ΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ‚

PrikaΕΎi sve...
999RSD
forward
forward
Detaljnije
Nazad
Sačuvaj