Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
101-125 od 150 rezultata
Prati pretragu "Srpski jezik za 2. razred osnovne škole(radna sveska)"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
ORBITA 4 RUSKI ZAVOD 8 RAZRED KOMPLET UDZBENIK I RADNA SVESKA NOVO STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 8 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=1989&fv=94121 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje
WIR NEU 4 KLET KOMPLET UDZBENIK FIZICKI VRLO DOBAR RADNA SVESKA KAO NOVA STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 8 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=1989&fv=94121 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje
* HEMIJA 8 BIGZ KOMPLET UDZBENIK I RADNA SVESKA KAO NOVI STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 8 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=1989&fv=94121 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ET TOI ? KLET KOMPLET FRANCUSKI A1.2 UDZBENIK RADNA SVESKA CD KAO NOVO STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 6 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=1989&fv=94113 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje
LE MONDE DE LEA ET LUCAS 1 FRANCUSKI 5 RAZRED KOMPLET UDZBENIK I RADNA SVESKA KAO NOVO NEPOPUNJAVANO STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 5 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=12&fv=94109 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje
WIDER WORLD 1 KOMPLET UDZBENIK + RADNA SVESKA FIZICKI UNUTRA VRLO DOBRI POPUNJAVANO PO 10 STRANICA OBICNOM, DVE HEMIJSKOM STANJE KAO NA SLIKAMA POGLEDAJTE I OSTALE KNJIGE ZA 5 RAZRED https://www.kupindo.com/pretraga.php?Pretraga=&CeleReci=0&Prodavac=vasvp&Grupa=12&fv=94109 POGLEDAJTE I MOJE OSTALE KNJIGE I PREDMETE: http://www.kupindo.com/Clan/vasvp/SpisakPredmeta ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ Knige za osnovnu I srednju skolu Zavod za udzbenike Novi Logos Klett,Klet Bigz Vulkan Gerundijum Data Status Freska Eduka Matematskop Kreativni Centar English book Akronolo Pearson Krug --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Matematika, Srpski, Engleski, Nemacki, Hemija, Fizika, Geografija, Istorija, Biologija, Tehnika I tehnologija, Informatika I racunarstvo, Likovno, Muzicko, Digitalni Svet, Priroda I drustvo, Francuski, Ruski, Italijanski, Spanski, Zbirke , Strucni predmeti. --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Osnovna skola 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 1 razred 2 razred 3 razred 4 razred 5 razred 6 razred 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje 7 razred 8 razred Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Knjige za Srednju skolu 1 razred srednje 2 razred srenjue 3 razred srednje 4 razred srednju I,II,III,IV,V,VI,VII,VIII Razred I Srednje II Srednje III Srednje IV Srednje
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Radni listovi Kreatinog centra iz srpskog za drugi razred osnovne Ε‘kole. ZbirkΠ° rΠ°dnih listovΠ° iz jezikΠ° i knjiΕΎevnosti kojΠ° uΔenicimΠ° drugog rΠ°zredΠ° pomΠ°ΕΎe dΠ° ΔitΠ°njem rΠ°zliΔitih tekstovΠ° i reΕ‘Π°vΠ°njem zΠ°dΠ°tΠ°kΠ° ovlΠ°dΠ°ju veΕ‘tinom koriΕ‘ΔenjΠ° rΠ°zliΔitih strΠ°tegijΠ° u osvΠ°jΠ°nju novih znΠ°njΠ° iz jezikΠ° i tumΠ°Δenju slojevΠ° tekstΠ°. ZbirkΠ° je koncipirΠ°nΠ° tΠ°ko dΠ° svΠ°ki uΔenik moΕΎe dΠ° nΠ°preduje, Π°li i dΠ° se vrΠ°ΔΠ° teΕΎim zΠ°dΠ°cimΠ°, veΔ premΠ° interesovΠ°njimΠ° i moguΔnostimΠ° u odreΔenom trenutku.
RadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ / SlaΔana BojkoviΔMiloje PrΕ‘iΔ / BoΕΎidar JovoviΔOficiri u visokom Ε‘kolstvu Srbije 1804 - 1918Tvrdi povezRadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ je roΔen 22. novembra 1949. godine u Istoku (Metohija). Osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘io je u mestu roΔenja, a studije istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1974). Za diplomski rad "Srbija u revoluciji 1848. godine" dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda za struΔne radove studenata. Od 1975. godine radi na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Na odsluΕΎenju vojnog roka bio je 1976-1977. godine. Magistrirao je 1978. godine na temi "NamesniΕ‘tvo prve vlade kneza Mihaila (1839-1840)". Doktorsku disertaciju "KneΕΎevina Srbija (1830-1839)" odbranio je 1984. godine. Izabran je u zvanje docenta 1985, vanrednog profesora 1990, a redovnog 1996. godine. Profesor je na Katedri za Nacionalnu istoriju u Novom veku.Bio je predsednik DruΕ‘tva istoriΔara Srbije, bio je, i sada je Δlan redakcija nekoliko istorijskih Δasopisa (Istorijski glasnik, Istorijski Δasopis, Viminacium, Glasnik meΔuopΕ‘tinskog istorijskog arhiva Valjeva),zatim Odbora za prouΔavanje Srpske revolucije i Odbora za 19. vek SANU i urednik je biblioteke "Srpski memoari" u SKZ.RadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ bavi se istorijom srpskog naroda u 19. i 20. veku. Njegova bibliografija broji Δetiristo bibliografskih jedinica, od toga 26 posebnih izdanja:Srbija i oslobodilaΔki pokreti na Balkanu 1856-1878. Knjiga I, (1856-1866), Beograd, SANU , 1983, 652 (priredio sa Vasilijem KrestiΔem);KneΕΎevina Srbija (1830-1839),Beograd, SANU, 1986, XV + 508;Licej (1838-1863). Zbornik dokumenata, Beograd, Univerzitet u Beogradu-Savremena administracija 1988, 713;Vuk KaradΕΎiΔ o Srpskoj revoluciji, Beograd, Gornji Milanovac, KnjiΕΎevne novine-DeΔije novine, 1990, 271;Alimpije VasiljeviΔ, Moje uspomene, Beograd, SKZ, 1990, 229, priredio, napisao predgovor (str. 19-38) i napomene;Programi i statuti srpskih politiΔkih stranaka do 1918, Beograd, KnjiΕΎevne novine, 1991, 514 (sa Vasilijem KrestiΔem);TumaΔenja Srpske revolucije u istoriografiji 19. i 20. veka, Beograd, SKZ, 1992, 132;VoΕΎd KaraΔorΔe 1-2, Smederevska Palanka, Beograd, Invest-Eksport, NIU Vojska-DeΔje novine, 1993, 304; 1995, 317 (drugo dopunjeno izdanje - Beograd 2000, 313, 315);Knjiga o NaΔertaniju. Nacionalni i drΕΎavni program KneΕΎevine Srbije (1844), Beograd, BIGZ, 1993, 182;Srbija 19. veka. Izborni radovi 1-2, NIU "Vojska", Beograd 1994, 1998, 417, 435;Milan ObrenoviΔ, vojvoda, komandant i savetnik RudniΔke nahije, Gornji Milanovac 1995, 174;RudniΔka nahija (1816-1839), Zbornik dokumenata KnjaΕΎeske kancelarije, Gornji Milanovac 1995, 389 (sa Anom SamardΕΎiΔ);Prvo namesniΕ‘tvo (1839-1840), Beograd, Prosveta 1995, 179;VoΕΎd KaraΔorΔe za Ε‘kolu i dom (napisao i priredio), Vajat, Beograd 1996, 112;Aleksa SimiΔ, SeΔanja na knjaza MiloΕ‘a, Kragujevac, Gornji Milanovac, "KaleniΔ", DeΔje novine, 1997 192;Kneginja Ljubica, Gornji Milanovac, DeΔje novine 1997, 205;ObrenoviΔi i njihov rodoslov, Gornji Milanovac, SO Gornji Milanovac i Muzej RudniΔko-takovskog kraja, 1998, 33;The Obrenovics and their Genealogy, Gornji Milanovac 1998, 33;Pranjani u drΕΎavnim popisnim knjigama (1820-1867), Gornji Milanovac 1998, 196 (predgovor napisao i priredio za Ε‘tampu):Atanasko MihailoviΔ, crnogorski knez, sudija i deputat, Gornji Milanovac, Muzej RudniΔko-takovskog kraja 2000, 111;Ljubavi srpskih vladara i politiΔara, Zograf, NiΕ‘ 2000, 233 (Δetiri izdanja);Istorija srpske drΕΎavnosti, knj. II. Srbija i Crna Gora - novovekovne srpske drΕΎave, SANU, ogranak u Novom Sadu, Beseda - BaΔka eparhija, DruΕ‘tvo istoriΔara JuΕΎnobaΔkog i Sremskog okruga, Novi Sad 2001, 408;KaraΔorΔeviΔi, Fondacija KariΔ, Narodna knjiga, Beograd 2001, 167;Srpske dinastije (u prilogu: Rodoslovi srpskih dinastija),Platoneum, Novi Sad 2002, 178, 58 (koautor Andrija VeselinoviΔ);Detinci, materice, oci. Radna sveska iz istorije za VII razred osnovne Ε‘kole, Platoneum, Novi Sad 2002, 119;Identitet Srba. Radna sveska iz istorije za III razred gimnazije, Platoneum, Novi Sad 2002, 136.Obradio je Istoriju KragujevaΔke gimnazije od 1833. do 1918. godine u "Spomenici KragujevaΔke gimnazije", Kragujevac 1989. Sa Radetom MihaljΔiΔem priredio je za Ε‘tampu, izvrΕ‘io redakturu i napisao predgovor za Istoriju Srba Vladimira ΔoroviΔa I-III, Beograd 1989 (Ε‘est izdanja). Jedan od autora knjige PolutuΔeskue i kulturn?e otnoΕ‘eni? Rossuu s ?oslavnskumu zeml?mu v pervoΓΊ tretu XIX veka. Dokument?, Moskva, "Nauka" 1997, 383 (Sostaviteli: E.P. Kudr?vceva, G.A. Kuznecova, R.L?Ε‘iΔ, K.K. Mironova, N.I. Plotnikova, V.M.Hevrolina, N.I.Hitrova); Istorija srpske kulture, Beograd, 1995, viΕ‘e izdanja sa prevodima na engleski i ΔeΕ‘ki) i Oficiri u visokom Ε‘kolstvu Srbije 1804-1918, Beograd 2000.Sa svojim postdiplomcima i doktorantima osnovao je "UdruΕΎenje za prouΔavanje srpske povesnice" i publikovao je knjige:Srpske politiΔke generacije (1788-1918), Beograd 1998; Pero i povest. Srpsko druΕ‘tvo u seΔanjima, Beograd 1999 i Pismo, Beograd 2001.Za prvi tom knjige VoΕΎd KaraΔorΔe dobio je Nagradu za nauku Vukove zaduΕΎbine (1993), a za Knjigu o NaΔertaniju Oktobarsku nagradu grada Beograda (1994).2004. dobitnik je nagrade "Vladimir ΔorΔeviΔ" za knjigu godine "VoΕΎd KaraΔorΔe".7/3
RadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ / SlaΔana BojkoviΔMiloje PrΕ‘iΔ / BoΕΎidar JovoviΔOficiri u visokom Ε‘kolstvu Srbije 1804 - 1918Tvrdi povezRadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ je roΔen 22. novembra 1949. godine u Istoku (Metohija). Osnovnu Ε‘kolu i gimnaziju zavrΕ‘io je u mestu roΔenja, a studije istorije na Filozofskom fakultetu u Beogradu (1974). Za diplomski rad "Srbija u revoluciji 1848. godine" dobio je Oktobarsku nagradu grada Beograda za struΔne radove studenata. Od 1975. godine radi na Odeljenju za istoriju Filozofskog fakulteta u Beogradu. Na odsluΕΎenju vojnog roka bio je 1976-1977. godine. Magistrirao je 1978. godine na temi "NamesniΕ‘tvo prve vlade kneza Mihaila (1839-1840)". Doktorsku disertaciju "KneΕΎevina Srbija (1830-1839)" odbranio je 1984. godine. Izabran je u zvanje docenta 1985, vanrednog profesora 1990, a redovnog 1996. godine. Profesor je na Katedri za Nacionalnu istoriju u Novom veku.Bio je predsednik DruΕ‘tva istoriΔara Srbije, bio je, i sada je Δlan redakcija nekoliko istorijskih Δasopisa (Istorijski glasnik, Istorijski Δasopis, Viminacium, Glasnik meΔuopΕ‘tinskog istorijskog arhiva Valjeva),zatim Odbora za prouΔavanje Srpske revolucije i Odbora za 19. vek SANU i urednik je biblioteke "Srpski memoari" u SKZ.RadoΕ‘ LjuΕ‘iΔ bavi se istorijom srpskog naroda u 19. i 20. veku. Njegova bibliografija broji Δetiristo bibliografskih jedinica, od toga 26 posebnih izdanja:Srbija i oslobodilaΔki pokreti na Balkanu 1856-1878. Knjiga I, (1856-1866), Beograd, SANU , 1983, 652 (priredio sa Vasilijem KrestiΔem);KneΕΎevina Srbija (1830-1839),Beograd, SANU, 1986, XV + 508;Licej (1838-1863). Zbornik dokumenata, Beograd, Univerzitet u Beogradu-Savremena administracija 1988, 713;Vuk KaradΕΎiΔ o Srpskoj revoluciji, Beograd, Gornji Milanovac, KnjiΕΎevne novine-DeΔije novine, 1990, 271;Alimpije VasiljeviΔ, Moje uspomene, Beograd, SKZ, 1990, 229, priredio, napisao predgovor (str. 19-38) i napomene;Programi i statuti srpskih politiΔkih stranaka do 1918, Beograd, KnjiΕΎevne novine, 1991, 514 (sa Vasilijem KrestiΔem);TumaΔenja Srpske revolucije u istoriografiji 19. i 20. veka, Beograd, SKZ, 1992, 132;VoΕΎd KaraΔorΔe 1-2, Smederevska Palanka, Beograd, Invest-Eksport, NIU Vojska-DeΔje novine, 1993, 304; 1995, 317 (drugo dopunjeno izdanje - Beograd 2000, 313, 315);Knjiga o NaΔertaniju. Nacionalni i drΕΎavni program KneΕΎevine Srbije (1844), Beograd, BIGZ, 1993, 182;Srbija 19. veka. Izborni radovi 1-2, NIU "Vojska", Beograd 1994, 1998, 417, 435;Milan ObrenoviΔ, vojvoda, komandant i savetnik RudniΔke nahije, Gornji Milanovac 1995, 174;RudniΔka nahija (1816-1839), Zbornik dokumenata KnjaΕΎeske kancelarije, Gornji Milanovac 1995, 389 (sa Anom SamardΕΎiΔ);Prvo namesniΕ‘tvo (1839-1840), Beograd, Prosveta 1995, 179;VoΕΎd KaraΔorΔe za Ε‘kolu i dom (napisao i priredio), Vajat, Beograd 1996, 112;Aleksa SimiΔ, SeΔanja na knjaza MiloΕ‘a, Kragujevac, Gornji Milanovac, "KaleniΔ", DeΔje novine, 1997 192;Kneginja Ljubica, Gornji Milanovac, DeΔje novine 1997, 205;ObrenoviΔi i njihov rodoslov, Gornji Milanovac, SO Gornji Milanovac i Muzej RudniΔko-takovskog kraja, 1998, 33;The Obrenovics and their Genealogy, Gornji Milanovac 1998, 33;Pranjani u drΕΎavnim popisnim knjigama (1820-1867), Gornji Milanovac 1998, 196 (predgovor napisao i priredio za Ε‘tampu):Atanasko MihailoviΔ, crnogorski knez, sudija i deputat, Gornji Milanovac, Muzej RudniΔko-takovskog kraja 2000, 111;Ljubavi srpskih vladara i politiΔara, Zograf, NiΕ‘ 2000, 233 (Δetiri izdanja);Istorija srpske drΕΎavnosti, knj. II. Srbija i Crna Gora - novovekovne srpske drΕΎave, SANU, ogranak u Novom Sadu, Beseda - BaΔka eparhija, DruΕ‘tvo istoriΔara JuΕΎnobaΔkog i Sremskog okruga, Novi Sad 2001, 408;KaraΔorΔeviΔi, Fondacija KariΔ, Narodna knjiga, Beograd 2001, 167;Srpske dinastije (u prilogu: Rodoslovi srpskih dinastija),Platoneum, Novi Sad 2002, 178, 58 (koautor Andrija VeselinoviΔ);Detinci, materice, oci. Radna sveska iz istorije za VII razred osnovne Ε‘kole, Platoneum, Novi Sad 2002, 119;Identitet Srba. Radna sveska iz istorije za III razred gimnazije, Platoneum, Novi Sad 2002, 136.Obradio je Istoriju KragujevaΔke gimnazije od 1833. do 1918. godine u "Spomenici KragujevaΔke gimnazije", Kragujevac 1989. Sa Radetom MihaljΔiΔem priredio je za Ε‘tampu, izvrΕ‘io redakturu i napisao predgovor za Istoriju Srba Vladimira ΔoroviΔa I-III, Beograd 1989 (Ε‘est izdanja). Jedan od autora knjige PolutuΔeskue i kulturn?e otnoΕ‘eni? Rossuu s ?oslavnskumu zeml?mu v pervoΓΊ tretu XIX veka. Dokument?, Moskva, "Nauka" 1997, 383 (Sostaviteli: E.P. Kudr?vceva, G.A. Kuznecova, R.L?Ε‘iΔ, K.K. Mironova, N.I. Plotnikova, V.M.Hevrolina, N.I.Hitrova); Istorija srpske kulture, Beograd, 1995, viΕ‘e izdanja sa prevodima na engleski i ΔeΕ‘ki) i Oficiri u visokom Ε‘kolstvu Srbije 1804-1918, Beograd 2000.Sa svojim postdiplomcima i doktorantima osnovao je "UdruΕΎenje za prouΔavanje srpske povesnice" i publikovao je knjige:Srpske politiΔke generacije (1788-1918), Beograd 1998; Pero i povest. Srpsko druΕ‘tvo u seΔanjima, Beograd 1999 i Pismo, Beograd 2001.Za prvi tom knjige VoΕΎd KaraΔorΔe dobio je Nagradu za nauku Vukove zaduΕΎbine (1993), a za Knjigu o NaΔertaniju Oktobarsku nagradu grada Beograda (1994).2004. dobitnik je nagrade "Vladimir ΔorΔeviΔ" za knjigu godine "VoΕΎd KaraΔorΔe".7/3
KnjiΕΎevna omladina Srbije, 1998. BiblioteΔki primerak, ali nekoriΕ‘Δen. Prva knjiga Slobodana VladuΕ‘iΔa. SadrΕΎi: Predgovor (5-7); Katalog seΔanja : Vladimir TasiΔ, Pseudologija fantastika, Matica srpska, 1995 (8-11); Idila saznavanja : SneΕΎana Ε½abiΔ, U jednom ΕΎivotu, KnjiΕΎevna omladina Srbije, 1996 (12-15); Razlikujem dakle diΕ‘em : Milovan MarΔetiΔ, Ε½ivoti pesnika, Stubovi kulture, 1996 (16-19); Gusle od kutlaΔe : Milica MiΔiΔ Dimovska, Poslednji zanosi MSS, Nolit, 1996 (20-23); NepodnoΕ‘ljiva teΕ‘koΔa pastiΕ‘a : Aleksandar Gatalica, Mimikrije, Stubovi kulture, 1996 (24-27); Problem distance : Ljiljana JokiΔ Kasper [tj. Kaspar], Δetiri male ΕΎene, Stubovi kulture, 1996 (28-32); Junak o eseju : Marija IvaniΔ, Eseji o junaku, Radio B92, 1996 (33-36); Slutnja prostora : BoΕ‘ko KrstiΔ, KaΕ‘tel Beringer, samostalno izdanje, 1996 (37-40); Zadovoljstvo u pisanju : Vasa PavkoviΔ, Hipnotisan, Stubovi kulture, 1996 (41-45); Poetika priΔe, poetika istorije : David Albahari, Mamac, Stubovi kulture, 1996 (46-50); Bes koji nedostaje : Vladimir [tj. Vladan] MatijeviΔ, R. C. neminovno, (roman o sluΔaju) Rad, 1997 (51-55); Penasta AnΔelija i koherencija : Vladimir ArsenijeviΔ, AnΔela, Stubovi kulture, 1997 (56-60); Zadovoljstvo konstrukcije : Vladimir TasiΔ, Radost brodolomnika, Svetovi, 1997 (61-65); ZavrΕ‘etak skriptocentriΔnog? : Dragan VelikiΔ, Danteov trg, Stubovi kulture, Beograd, 1997 (66-70); MaΔoidni homo teoretikus : Igor MarojeviΔ, Obmana Boga, Stubovi kulture, 1997 (71-75); Znati i ne znati : Ljubica ArsiΔ, Zona sumraka, Stubovi kulture, 1997 (76-80); PriΔa protiv istorije : Goran PetroviΔ, Opsada crkve Svetog Spasa, Narodna knjiga, 1997 (81-85); Δovek: suziti i usmeriti : Ivan NegriΕ‘orac, AnΔeli umiru, Stubovi kulture, 1998 (86-90); Modeli u nestajanju (91-98). Slobodan VladuΕ‘iΔ (Subotica, 9. maj 1973) srpski je univerzitetski profesor, knjiΕΎevnik i esejista. Biografija Osnovnu Ε‘kolu (1980β1988) i srednju Ε‘kolu (1988β1992) zavrΕ‘io je u Subotici. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Odsek za srpsku knjiΕΎevnost i jezik (1993β1998). Godinu dana je proveo kao lektor za srpski jezik na Univerzitetu Adam MickijeviΔ u Poznanju. Magistrirao je 2005. na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu sa temom βDezintegracija motiva mrtve drage u srpskoj poeziji HH vekaβ, a doktorsku disertaciju pod naslovom βSlike evropskih metropola u prozi MiloΕ‘a Crnjanskogβ odbranio 2008. Od oktobra 1998. do marta 1999. bio je urednik kritike u Δasopisu ReΔ. U toku 2001. godine bio je tri meseca honorarni urednik na Televiziji Subotica. Bio je urednik Letopisa Matice srpske (2013β2016). Osnovao je Centar za istraΕΎivanje i popularizaciju srpske knjiΕΎevnosti pri Odseku za srpsku knjiΕΎevnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, kao i βBlogeramuβ, kurs pisanja blogova za uΔenike 4. razreda srednjih Ε‘kola. Trenutno je zaposlen na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu na Odseku za srpsku knjiΕΎevnost i jezik kao redovni profesor.[1] Uz akademsku karijeru aktivno neguje i spisateljsku. Δlan je knjiΕΎevne grupe P-70, zajedno sa Vladimirom KecmanoviΔem, Nikolom MaloviΔem, Dejanom StojiljkoviΔem i Markom KrstiΔem.[2] Publicistiku je objavljivao u NIN-u, Nedeljniku i PeΔatu. β Uzore nemam. Postoje pisci koje volim, koje Δitam, o kojima razmiΕ‘ljam i o kojima piΕ‘em, ali to nisu uzori. To su moji prijatelji u proΕ‘losti. Ja sam trenutno ΕΎivi predstavnik naΕ‘eg druΕ‘tva, a kada to ne budem, nadam se da Δe biti neko, pa da nas sve ponovo okupi u svojoj svesti. β ββSlobodan VladuΕ‘iΔ, Slobodan VladuΕ‘iΔ: Verujem da je ovaj narod sposoban za velike juriΕ‘e (9. 11. 2018) Dela Periodika Prozom, prevodima, struΔnim radovima i kritikom zastupljen je u listovima i Δasopisima: ReΔ (1996β2000), Pro Femina (1996, 1997), Polja (1996β1998, 2008, 2011), Sveske (1997, 1998), KnjiΕΎevna reΔ (1997), Letopis Matice srpske (1997β2004, 2006, 2011, 2013β2017), KnjiΕΎevna kritika (1998), KnjiΕΎevne novine (2000, 2001), LuΔa (2000), Severni bunker (2000, 2001, 2003), KnjiΕΎevni glasnik (2001), KnjiΕΎevni magazin (2001, 2012, 2013), Povelja (2001), Zlatna greda (2002, 2004, 2006, 2010β2012), KnjiΕΎevna istorija (2002, 2005), Gradina (2003), Koraci (2004, 2006), Politika (2004, 2005), NasleΔe (2004, 2006, 2009, 2010), Stanje stvari (2005, 2006), KnjiΕΎevni list (2005), KnjiΕΎevnost (2005, 2008), Rukovet (2006), GodiΕ‘njak Filozofskog fakulteta (2007, 2009, 2010, 2012, 2016, 2017), RaskrΕ‘Δa (2007), Kultura (2009, 2013), Anali Borislava PekiΔa (2009), VsesvΡt (Ukrajina, 2009), Nova srpska politiΔka misao (2009), Pravo & DruΕ‘tvo (2010), Sveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔa (2010β2012), Nova Zora (2011), SocioloΕ‘ki pregled (2012), Oktoih (2013), NaΕ‘ trag (2013). KnjiΕΎevnoteorijska dela Degustacija strasti, eseji, KnjiΕΎevna omladina Srbije, Beograd 1998. COBISS.SR-ID - 161805063[mrtva veza] Na promaji: studije, eseji i kritike, Agora, Zrenjanin 2007. COBISS.SR-ID - 223394311[mrtva veza] Portret hermeneutiΔara u tranziciji, struΔna monografija, Dnevnik, Novi Sad 2007. COBISS.SR-ID - 224084999[mrtva veza] Ko je ubio mrtvu dragu?, struΔna monografija, SluΕΎbeni glasnik, Beograd 2009. COBISS.SR-ID - 168931340[mrtva veza] Crnjanski, Megalopolis, struΔna monografija, SluΕΎbeni glasnik, Beograd 2011. COBISS.SR-ID - 186356748[mrtva veza] KnjiΕΎevnost i komentari: uputstvo za oruΕΎanu pobunu, eseji, SluΕΎbeni glasnik, Beograd 2017. COBISS.SR-ID - 247240460[mrtva veza] Zavet i megalopolis, eseji, Bitije, Beograd, 2020.[3] KnjiΕΎevnoumetniΔka dela Forward: krimikomedija, roman, Stubovi kulture, Beograd 2009. COBISS.SR-ID - 167705100[mrtva veza] Mi, izbrisani: video-igra, roman, Laguna, Beograd 2013. COBISS.SR-ID - 200621324[mrtva veza] Veliki juriΕ‘, roman, Laguna, Beograd 2018. COBISS.SR-ID - 267594508[mrtva veza] Omama, roman, Laguna, Beograd 2021. COBISS.SR-ID - 38233865[mrtva veza] Ostalo KoΕ‘arka to je Partizan: mit o KoΕ‘arkaΕ‘kom klubu Partizan, monografija (2016). Teniser, drama koja se izvodila u Narodnom pozoriΕ‘tu u Subotici.
Odlicno Posveta Autor: Ljubomir SimoviΔ Ε½anr: Drama Pismo: Δirilica Broj strana: 533 Povez: Mek Format: 20 cm Godina izdanja: 2021. UΕΎice sa vranama je kapilatlno delo pesnika i dramskog pisca Ljubomira SimoviΔa. Ova knjiga u najkraΔem je ΕΎanrovski opisana kao βhronika jednog grada koja je povremeno roman, ili roman koji je povremeno hronikaβ. Svoju hroniku UΕΎica, istorijsku priΔu napisanu romansiranim stilom, SimoviΔ poΔinje opisivanjem najstarijih tragova u peΔinama oko grada, traga za najstarijim pomenima grada, istraΕΎujuΔi razna dokumenta. BaveΔi se ljudima koji su tu stoleΔima ΕΎiveli, sluΕΎeΔi se njihovim pojmovima i jezikom, SimoviΔ ovoj knjizi daje teΕΎinu dokumentarnog zapisa o jednom vremenu. Tu su i nezaboravne, duboko utisnute slike autorovog detinjstva u ovom gradu. UΕΎice i njegova okolina nisu jedine teme ovog romana. SimoviΔ prati uΕΎiΔku vojsku gde god se ona nalazila braneΔi otadΕΎbinu: na Javoru, Slivnici, Bregalnici, Ceru, albanskim gudurama, Krfu, KajmakΔalanu, KadinjaΔi, Bosni... NajviΕ‘e prostora SimoviΔ posveΔuje Drugom svetskom ratu, ne Ε‘tedeΔi kritike Josipa Broza i lokalnih funkcionera. Istoriju UΕΎica autor zavrΕ‘ava onog trenutka kada UΕΎice prestane da postoji kao UΕΎice, i kada se na prilazima gradu pojave nove table sa natpisima `Titovo UΕΎice`. Sam autor nazvao je svoj roman βpriΔom o gradu koja hoΔe da bude priΔa o naroduβ. ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ (Π£ΠΆΠΈΡΠ΅, 2. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1935) ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ, ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π·Π° ΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°Ρ Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΡΠ°Π³ΠΈΡΠ΅, ΠΎΠ±ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠΊΠ΅, ΠΈΠ· ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ Π¦Π²ΠΈΡΠΈΡ. ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ, Π½ΠΈΠΆΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π£ΠΆΠΈΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1962. Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ Π·Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ.[1] ΠΠ°ΠΎ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΡΠ° βΠΠΈΠ΄ΠΈΡΠΈβ. ΠΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅, ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π΅, Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βΠΡΡΡΠΎβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, Ρ βΠ£ΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈΡΠΊΡΠΈβ (1951). ΠΠ°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ΅ΡΡΠΈΠΌΠ°β, βΠΠ»Π°Π΄ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈβ, βΠΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΈβ, βΠ‘ΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡβ, βΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅β, βΠΠ΅ΡΠ°ΡΡβ, βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ, βΠΠΈΠ½Ρβ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ½ΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Ρ ΠΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌΡ Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. Π¦Π΅ΠΎ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ Π²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌΠ° Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠ½ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π·Π° ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π£ΠΆΠΈΡΡ ΠΈ ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½ΠΈ, ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΠ΅ΡΡ Π£ΠΆΠΈΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠΈΡΠ»Ρ Π·Π° Ρ ΡΠΌΠΎΡ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠ°ΠΌΠ΅ ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅ Π·Π° Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π£ΠΆΠΈΡΠ΅, ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ Π°Π½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅. ΠΠ΅Π»Π° ΡΡ ΠΌΡ ΠΏΡΠ΅Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π° Π½Π° Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ΅ Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π°Π»ΠΈ ΠΈ Π½Π° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ°: Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΠ°ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΠ΅ΠΊΡΠΈΠΊΡ, Π§Π΅ΡΠΊΠΎΡ, ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΡ, Π ΡΡΠΈΡΠΈ, Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΠΎΡΡΠΊΠΎΡ, ΠΠ΅Π»Π³ΠΈΡΠΈ, ΠΠ°Π½Π°Π΄ΠΈ, ΠΠ°ΡΠΎΠΊΡ ΠΈ Π΄Ρ. ΠΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡΠΎΠ³ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1988. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ Π·Π° Π΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³, Π° 27. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ.[1] Π Π΅ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠΈΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ βΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ·Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅, ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅Π³ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΊΡ, Π΅Π»Π΅Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠΎΠ½ ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³, Ρ ΡΠΌΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΎ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄ΠΎΠΊΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΡΡ Π΅ΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³β.[2] Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΈΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅, Π°Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ βΠΌΡΠ°ΡΠ½Π΅, Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π³Π½ΡΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π²Π΅ΡΠ±Π°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΠΎΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠΈΠ»ΠΈΠΌΠΈΠΌΠ°, ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΡΠΈΠΊΡΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈβ Π²Π΅Ρ Π³Π° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ· ΠΎΠ½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΈ ΠΡΠ°Π½Π° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ βΠ·Π°Π»Π°Π·Π΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΡΡΠ²Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π±ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΡΡΠ²ΠΎ ΠΠ°ΠΈΠ½Π°β.[3] ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ°[ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ | ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ] ΠΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π΅ Ρ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½ΠΈ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΡΡ Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΠ»Π΅ Π½Π° Π‘ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΡΡ: ΠΡΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ Π¨ΠΎΠΏΠ°Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, Ρ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅ΡΡ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°β, Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΠΈΡΠ°ΡΠ°, 1986, ΠΈ Π§ΡΠ΄ΠΎ Ρ Π¨Π°ΡΠ³Π°Π½Ρ, Ρ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅ΡΡ βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°β ΠΈΠ· ΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π‘Π°Π΄Π°, Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠ³ΠΎΠ½Π° Π‘Π°Π²ΠΈΠ½Π°, 1993. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΠ΅ 28. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 2013. Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΡΡ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎ-ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠΈΡΡΠ»Ρ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, na nekih 30 tak mesta ima podvucenih recenica hem. olovkom i ponegde zutim vodenim markerom, sve ostalo uredno. Zbog toga cena niza! Autor:: Dragoljub PetroviΔ Ε½anrovi:: DomaΔi pisci, Istorija IzdavaΔ:: IK Zorana StojanoviΔa Godina izdanja:: 2018. Broj strana: 326 Pismo: Δirilica Povez: Mek Format: 23 cm Ova je knjiΕΎica nastala sluΔajno, kao pokuΕ‘aj da se odgovori na neka pitanja koja se o srpskoj proΕ‘losti nisu dugo smela postavljati, a na koja su uvek odgovarali samo oni koji su sve znali i prema Δijim je merama odreΔivana suΕ‘tina srpske istorije. Tako je, recimo, nordijska istorijska pamet odredila da Srba nije bilo do Ε‘estog/sedmog veka, a onda su se oni, odjednom i niotkud, pojavili na Helmu (ili na IliriΔkom poluostrvu ili, po najnovijem, na Balkanu), i odmah se rasporedili od delte Dunava do Trsta i od Gemera do Peloponeza. I od tada do danas ne posustaje germansko nastojanje da se njihovo tamoΕ‘nje (ili ovamoΕ‘nje) prisustvo prikaΕΎe kao sluΔajnost i da se oni otuda bace u more (bilo posebno, bilo zajedno s Grcima). Za to su u proΕ‘lom veku posluΕΎila dva svetska rata, a sad i ono Ε‘to se sa Srbima dogaΔa kao priprava treΔega. Pri tome, u ona dva rata Srbi su se pojavili kao uzgredni uΔesnici (kao kolateralne ΕΎrtve β takoreΔi) jer su iskoriΕ‘Δeni kao ΕΎiΕ‘ka da potpale sukob meΔu Velikim Imperijama: u Prvom (najpre zvanom Veliki) β da se sruΕ‘i Velika Pravoslavna Rusija, a u Drugom (koji baΕ‘ i nije bio mali) β da se uspostavi Mala Jevrejska DrΕΎava. I da podmire makar deo onih raΔuna koje su Veliki pripravili: u Prvom ratu ostali su bez milion i po glava, a u Drugom (i mnogo godina posle njega) β makar bez joΕ‘ dva miliona. Dragoljub PetroviΔ (Kosor kod Podgorice, 20. jun 1935) srpski je lingvista, srbista, slavista i univerzitetski profesor.[1] Poreklo i porodica Poreklom je KuΔ, iz bratstva DrekaloviΔa, drugo od devetoro dece MaΕ‘ana Spahova PetroviΔa (1898-1978), zemljoradnika, vinogradara, i Milice (1910-1982), domaΔice, kΔeri BoΕΎine Mikova BaΕ‘oviΔa, oficira crnogorske i jugoslovenske vojske, iz Rijeke Piperske. Ε kolovanje Tri razreda osnovne Ε‘kole uΔio u Rijeci Piperskoj, na Medunu i Ublima, a Δetvrti u PaΕ‘iΔevu/Zmajevu, gde je sa roditeljima, braΔom i sestrama pristigao na Vavedenje 1945, u ranoj fazi posleratne kolonizacije Vojvodine Srpske. Tri razreda niΕΎe gimnazije sa malom maturom svrΕ‘io u progimnaziji u Zmajevu, Δetvrti razred viΕ‘e gimnazije u Zemunu, a ostale razrede i veliku maturu u Drugoj viΕ‘oj meΕ‘ovitoj gimnaziji βJovan JovanoviΔ Zmajβ u Novom Sadu (1955). Studije na Filozofskom fakultetu, na Grupi za juΕΎnoslovenske jezike i jugoslovenske knjiΕΎevnosti, okonΔao 1960. godine. Po odsluΕΎenju vojnog roka i kraΔeg radnog perioda u osnovnoj Ε‘koli na BioΔu (krajem 1961. i poΔetkom 1962), upisao se na postdiplomske studije na istom fakultetu; magistarski rad pod naslovom Glasovni sistem rovaΔkog govora odbranio je januara 1964, kao prvi magistar na Univerzitetu u Novom Sadu. Doktorsku disertaciju O govoru Zmijanja odbranio je 18. januara 1971. godine. Radna biografija Po okonΔanju studija zapoΕ‘ljava se na PedagoΕ‘koj akademiji u NikΕ‘iΔu kao predavaΔ srpskohrvatskog jezika, i tamo ostaje do kraja Ε‘kolske 1965/66, do izbora za asistenta Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na Grupi za juΕΎnoslovenske jezike. Godine 1972. izabran je za docenta, 1977. za vanrednog profesora, a 1982. za redovnog profesora na predmetu Dijalektologija srpskohrvatskog jezika; skoro dve decenije predavao Fonologiju srpskog jezika. U viΕ‘e navrata (prvi put 1977) bio direktor ili pomoΔnik direktora Instituta za juΕΎnoslovenske jezike, odnosno Ε‘ef Katedre za srpski jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Krajem 1985, poΕ‘to je u KnjiΕΎevnim novinama objavio tekst pod naslovom βPomirimo prijatelje, neprijatelji su smireniβ, ondaΕ‘nje vlasti osudile su ga na dva meseca zatvora; kaznu izdrΕΎao poΔetkom naredne godine. Razlog tome nije bio samo strah od erozije komunistiΔke ideologije i njenog ruΕΎenja (jer su joj izvorne ideje bile odavno sahranjene, a i zasejano seme bilo je sa kukoljem), veΔ ozbiljan nagoveΕ‘taj da ubrzano otkucavaju zadnji sati ekskluzivnog prava pobednika na pisanje istorije. Ε tiΔena je βistinaβ o NediΔevoj upravi u Srbiji i straviΔnim pogromima u zavrΕ‘nim operacijama pri kraju Drugog svetskog rata. Da su PetroviΔeve ideje bile i aktuelnije, naroΔito one o autonomistiΔkom delovanju u Vojvodini Srpskoj (neke jednako aktuelne i danas), i utoliko opasnije, ilustruje citat: βJasno je, dakle, da smo najopasnije neprijatelje davno posmirivali i sada nam ostaje da se mirimo sa prijateljima. A to je, izgleda, malo teΕΎe, jer neprijatelj hoΔe posao a prijatelj autonomiju, neprijatelj ne razumije visoku inflaciju a prijatelj vodi raΔuna da mu se neko ne oΔeΕ‘e o klasni i nacionalni interes, neprijatelj misli kako da vrati dug a prijatelj kako da ga refinansira, neprijatelj tvrdi da se oni koji kradu (ikone - recimo) zovu lupeΕΎi a prijatelj misli da za to treba hapsiti uΔitelje... Ako smo zataΕ‘kali toliko prijatelja, pametno bi bilo zataΕ‘kati i ponekog neprijatelja. I voditi raΔuna o tome da je izdaja domovine luksuz koji sebi moΕΎe da priuΕ‘ti samo onaj kome je domovina uvijek tamo gdje i Δekovna knjiΕΎicaβ. ββD. PetroviΔ, 1985.[2] NauΔni i pedagoΕ‘ki rad NajviΕ‘e se bavi srpskom dijalektologijom i onomastikom, a znatan broj radova posvetio je problemima slovenske lingvogeografije; iz tih oblasti objavio je preko 200 priloga. Ovamo spadaju knjige O govoru Zmijanja i Govor Banije i Korduna, iscrpne i savesno uraΔene monografije, bogate novim podacima i kompetentnom nauΔnom analizom. U oba sluΔaja obraΔene su govorne zone ranije jedva pominjane u dijalektoloΕ‘koj literaturi. U beleΕΎenju fonetskih pojava pokazao je fin sluh za nijanse, a njegov naΔin posmatranja morfoloΕ‘kih i sintaksiΔkih dijalektizama svedoΔi o smislu za preciznost odreΔenja. Njegovi zakljuΔci uvek se Δvrsto temelje na Δinjenicama i ostaΔe kao trajna tekovina nauke; buduΔi istraΕΎivaΔi Δesto Δe se obraΔati njegovim knjigama kao izvoru sigurno fiksiranih podataka i inspirativnih zapaΕΎanja i analiza. Iste takve osobine uoΔljive su i u brojnim manjim njegovim dijalektoloΕ‘kim radovima, koji ga, uz to, prikazuju kao dijalektologa sa Ε‘irokim rasponom interesovanja i delatnosti. Znatan deo njegovih dijalektoloΕ‘kih priloga posveΔen je govorima u Crnoj Gori, ali je on βkod kuΔeβ i u predelima udaljenim od svog zaviΔaja, u Bosanskoj Krajini i na Kordunu, na primer. Lepo mesto u ovom sklopu imaju Δetiri njegova rada βO govoru Vrakeβ (GodiΕ‘njaci Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knjige XV/1-1972, XVI/1 ΠΈ XVI/2-1973, XVII/1-1974, na ukupno sto deset strana), na danaΕ‘njoj arbanaΕ‘koj teritoriji severoistoΔno od Skadra, u kojima je ocrtana slika jednog osobenog govornog tipa srpskog stanovniΕ‘tva (delom starinskog, delom iz Zete, a delom crnogorskog porekla) koji tavori bez kontakata sa sopstvenom jeziΔkom maticom i polako nestaje okruΕΎen inojeziΔnim ΕΎivljem. Raznovrsni su aspekti u kojima on posmatra dijalekte. U svojim najopseΕΎnijim studijama on zahvata celinu problematike na odreΔenom dijalekatskom zemljiΕ‘tu, ali i u kraΔim prilozima osvrΔe se na glasovni sistem, ili na morfologiju, ili na akcenatske prilike u pojedinim govorima - onda kad je to naroΔito relevantno. Njegovo interesovanje za dijalekatsku leksiku, koje je vremenom dobijalo sve veΔi zamah i dubinu, vezano je za dva velika projekta Ε‘ireg meΔunarodnog znaΔaja. Prvi od tih projekata, OpΕ‘teslovenski lingvistiΔki atlas (OLA), bavi se bitnim osobinama i rasporedom glasovnih, obliΔkih i leksiΔkih sistema na slovenskom jeziΔkom prostoru. Drugi, OpΕ‘tekarpatski dijalektoloΕ‘ki atlas (OKDA), u kome je on bio organizator i rukovodilac nauΔnih istraΕΎivanja u nekadaΕ‘njem jugoslovenskom sektoru, veΔ je dovrΕ‘en, a bavi se prvenstveno istraΕΎivanjem leksike vezane za stoΔarstvo, kao i za ΕΎivotne uslove u planinskim oblastima. Punih trideset pet godina ukljuΔen je u sabiranje graΔe za DijalektoloΕ‘ki atlas srpskog jezika, za koji je obradio dvadesetak punktova iz Vojvodine i Crne Gore. TakoΔe, on je neposredni organizator sistematskog prikupljanja srpske narodne leksike u Vojvodini; saΔinio je program rada, sastavio uputstva za skupljaΔe graΔe i otpoΔeo razgranatu delatnost, Δiji su se znaΔajni rezultati ukazali objavljivanjem deset tomova ove velike edicije (prvi 2000, a deseti 2011. godine); taj zamaΕ‘ni nauΔni projekat pionirskog je karaktera i u juΕΎnoslovenskim okvirima, a cilj mu je da nasleΔeno dijalekatsko reΔniΔko blago saΔuva pred brzim promenama u naΔinu seoskog ΕΎivota i mentaliteta. UΔeΕ‘Δe u svim ovim projektima zahteva vrhunsku dijalektoloΕ‘ku kompetenciju i Ε‘iroke nauΔne horizonte, a u svakom od njih on je dao odliΔne priloge potvrΔujuΔi time svoje visoke nauΔne kvalitete. Posebnu paΕΎnju privlaΔe njegovi fonoloΕ‘ki opisi sedam govornih tipova srpskog jezika sa crnogorskog dijalekatskog podruΔja, sa podacima o inventaru i distribuciji fonoloΕ‘kih jedinica i sistematskim osvrtima na istorijski razvoj glasovnog sistema od starosrpske epohe do danaΕ‘njeg stanja. Ti su opisi Ε‘tampani u velikom kolektivnom delu FonoloΕ‘ki opisi srpskohrvatskih/hrvatskosrpskih i makedonskih govora obuhvaΔenih OpΕ‘teslovenskim lingvistiΔkim atlasom (OLA). BaveΔi se fonologijom i teorijski, on je, u okviru programskog truda Odbora za standardizaciju srpskoga jezika βda se srpski jezik opremi knjigama u kojima bi, u najvaΕΎnijim linijama, bila svedena bitna znanja o prirodi njegove vukovske osnovice i pravcima postvukovskog razvoja, utvrΔene njegove bitne strukturalne karakteristike i odreΔena mera njegove standardizovanostiβ, u saradnji sa gospoΔom dr SneΕΎanom GuduriΔ, profesorom na katedri za francuski jezik Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, izradio je i 2010. godine objavio knjigu pod naslovom Fonologija srpskoga jezika, nominalno kao monografski prilog za gramatiku srpskoga jezika, a stvarno kao univerzitetski udΕΎbenik. Jedan deo njegovih radova tiΔe se srpskih dijalekata samo na posredan naΔin. Ovamo spadaju njegovi napisi o ranijim, manje poznatim prilozima o dijalektima, od kojih su neki objavljeni joΕ‘ sredinom 19. veka, a drugi u starijim inostranim publikacijama, praktiΔno nepristupaΔnim veΔini naΕ‘ih prouΔavalaca. Ti napisi doprinose osvetljavanju istorije srpskih dijalekata, a takoΔe i vrednovanju i nauΔnoj upotrebi graΔe koju su zapisali nekadaΕ‘nji autori. NaroΔito su znaΔajni radovi o dijalektoloΕ‘kim zapisima Pavla ApolonoviΔa Rovinskog (1831-1915) sadrΕΎanim u jednoj od knjiga Crna Gora u proΕ‘losti i sadaΕ‘njosti objavljivanih u Sankt Peterburgu izmeΔu 1888. i 1915; otkriΔe tog materijala, kod nas dugo nepoznatog, predstavlja krupnu PetroviΔevu zaslugu. Po oceni akademika Aleksandra MladenoviΔa (1930-2010), PetroviΔ je jedan od najistaknutijih srpskih dijalektologa, dobro poznat i u inostranstvu; mnogo je truda uloΕΎio u struΔno i nauΔno osposobljavanje mladih dijalektologa (od kojih su neki veΔ sada zapaΕΎeni nauΔni radnici), a svojim nauΔnim radom trajno je zaduΕΎio prouΔavanje srpskih dijalekata. Sa dijalektologijom su tesno povezana terenska ispitivanja onomastike. U toj oblasti dao je obrasce sistematskog i svestranog prouΔavanja, u doba kad je takav rad kod nas bio tek u povoju. Ova se nauΔna disciplina u najnovije vreme naglo razvija u naΕ‘oj sredini; znatan broj drugih istraΕΎivaΔa poΕ‘ao je za njegovim uzorom. Potvrdio se i kao dobar pedagog. Njegovo revnosno zalaganje u nastavi i lep odnos prema studentima ogledaju se i u tome Ε‘to je u Prilozima prouΔavanju jezika objavljen niz studentskih radova Δijom je izradom on rukovodio. Uz to, on je bio mentor u izradi veΔeg broja magistarskih radova i doktorskih teza. Bio je nosilac potprojekta βSrpskohrvatski govori u Vojvodiniβ u matiΔnom Institutu i potprojekta βDijalekatski reΔnik Vojvodineβ u Matici srpskoj. U MeΔunarodnom komitetu slavista Δlan je MeΔunarodne komisije OLA, MeΔunarodne komisije OKDA, MeΔunarodne komisije za jeziΔke kontakte, MeΔunarodnog redakcionog kolegijuma OLA i MeΔunarodnog redakcionog kolegijuma OKDA. Δlan je i viΕ‘e odbora i komisija u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti: MeΔuakademijskog odbora za dijalektoloΕ‘ke atlase, Odbora za onomastiku, Odbora za reΔnik srpskog jezika i Odbora za standardizaciju srpskog jezika. Δlan je uredniΕ‘tva Srpskog dijalektoloΕ‘kog zbornika (Beograd), Zbornika Matice srpske za filologiju i lingvistiku (Novi Sad) i Priloga prouΔavanju jezika (Novi Sad). Stalni je Δlan-saradnik Matice srpske, Δlan njenog Odeljenja za knjiΕΎevnost i jezik i, u viΕ‘e mandata, Δlan Upravnog odbora...
Autor - osoba KaΕ‘anin, Milan, 1895-1981 = KaΕ‘anin, Milan, 1895-1981 Naslov Sudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscima / Milan KaΕ‘anin Vrsta graΔe esej Ciljna grupa odrasli, ozbiljna (nije lepa knjiΕΎ.) Jezik srpski Godina 1968 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1968 (Beograd : `Slobodan JoviΔ`) FiziΔki opis 354 str., [1] list s tablom : autorova slika ; 19 cm Zbirka Brazde : biblioteka savremenih jugoslovenskih pisaca ; Ηkolo Η8, Ηknj. Η45 (Karton s omotom) Napomene BeleΕ‘ka o piscu: str. [357-358]. Predmetne odrednice RadiΔeviΔ, Branko, 1824-1853 JakΕ‘iΔ, Δura, 1832-1878 JovanoviΔ-Zmaj, Jovan, 1833-1904 KostiΔ, Laza, 1841-1910 IgnjatoviΔ, Jakov, 1822-1889 LazareviΔ, Laza, 1851-1890 Matavulj, Simo, 1852-1908 Sremac, Stevan, 1855-1906 NediΔ, Ljubomir, 1858-1902 PopoviΔ, Bogdan, 1863-1944 SkerliΔ, Jovan, 1877-1914 DuΔiΔ, Jovan, 1871-1943 Srpska knjiΕΎevnost -- 19-20v Pisac ove knjige, koji je u naΕ‘oj literaturi izmeΔu dva rata stekao ugled kao pripovedaΔ i romansijer, a u naΕ‘oj istoriji umetnosti i likovnoj kritici zauzima jedno od najistaknutijih mesta β poslednjih godina skrenuo je na sebe izuzetnu paΕΎnju svojim esejima o srpskim piscima s kraja proΕ‘log i poΔetna ovog veka. Knjiga SUDBINE I LJUDI predstavlja zbirku sakupljenih ogleda o dvanaestorici srpskih pesnika, proznih pisaca i kritiΔara: Branku RadiΔeviΔu, Δuri JakΕ‘iΔu, Zmaju, Lazi KostiΔu, Jovanu DuΔiΔu, Lazi LazareviΔu, JaΕ‘i IgnjatoviΔu, Stevanu Sremcu, Simi Matavulju, Ljubomiru NediΔu, Bogodanu PopoviΔu, Jovanu SkerliΔu. Ogledi Milana KaΕ‘anina nisu knjiΕΎevno-istorijske studije, pisane na uobiΔajen naΔin, veΔ literarno izraΔeni portreti srpskih pisaca, njihovih knjiΕΎevnih i ΕΎivotnih sudbina. Kao takvi, KaΕ‘aninovi ogledi, pored sve osobenosti i subjektivnosti u svojim ocenama, spadaju u najzanimljivije tekstove naΕ‘e esejistike. Dr. Milan KaΕ‘anin (PelmonoΕ‘tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedaΔ, romansijer, esejist, knjiΕΎevni kritiΔar, historiΔar knjiΕΎevnosti, likovni kritiΔar, historiΔar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviΔ preΕ‘li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. PotiΔe iz siromaΕ‘ne seljaΔke porodice. RoΔen je u ubogoj kuΔi u danaΕ‘njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviΔa KaradΕΎiΔa), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviΔ i majka Anka KaΕ‘anin nisu bili vjenΔani pa su on i stariji brat Radivoj KaΕ‘anin bili uvedeni u matiΔne knjige roΔenih pod majΔinim prezimenom KaΕ‘anin. Ε kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Ε‘kole. U prvom, drugom i treΔem razredu uΔiteljica mu je bila Katica MaΕ‘ireviΔ iz Sombora. U Δetvrtom razredu doΕ‘ao je novi uΔitelj Jovan SlavkoviΔ, takoΔer iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaΕ‘ao zakon da se ΔetverogodiΕ‘nje osnovne Ε‘kole produΕΎavaju na joΕ‘ dvije godine i time postaju Ε‘estogodiΕ‘nje. Peti razred je zavrΕ‘io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaΔao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veΔ pohaΔao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je uΔitelj SlavkoviΔ, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuΕ‘ibrk, opet kao i brata, kao odliΔnog uΔenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluΔa, koja je preΕ‘la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poΕ‘ao u treΔi razred. Otad se o njima brinula starija majΔina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog uΔeΕ‘Δa u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuΔen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariΔem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog βnepodobnostiβ (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeΕ‘ti poΔeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osjeΔku domobransku regimentu, da bi se poslije suΔenja vratio u vojarnu, u PriΔuvnoj ΔasniΔkoj Ε‘koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiΕ‘ljene lijeΔniΔke dijagnoze te se tri godine povlaΔio po bolnicama Novog Sada, Slavonske PoΕΎege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naΕ‘ao utoΔiΕ‘te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriΔ, Ivo VojnoviΔ, Vladimir ΔoroviΔ, Niko BartuloviΔ). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoΔnika Ε‘efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, BaΔku i Baranju, a s Jankom PeriΔem radio je u redakciji βSrpskog listaβ, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i politiΔar Petar KonjoviΔ (1883β1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV 1919. novi dnevni list βJedinstvoβ kao organ Demokratske stranke, KaΕ‘anin mu se naΕ‘ao pri ruci, ali je ubrzo, joΕ‘ istog mjeseca, otiΕ‘ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju knjiΕΎevnosti i ruski jezik s knjiΕΎevnoΕ‘Δu. Kao dopisnik βJedinstvaβ iz Pariza viΕ‘e je naginjao dopisima knjiΕΎevne i umjetniΔke sadrΕΎine. I pored mnogih obeΔanja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u βJedinstvuβ. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oΕΎenio studentkinjom Katarinom MartinoviΔ Ljaljom, kΔerkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeΔe jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odloΕΎio pisanje i, sistematski uΔeΔi i polaΕΎuΔi ispite, u proljeΔe 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u UmetniΔkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivopis. U vrijeme priprema za 100-godiΕ‘njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviΔem (1888β1967) β proputuje Vojvodinu i istraΕΎi njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio MatiΔine knjige βSrpska umetnost u Vojvodiniβ, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeΔe godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj duΕΎnosti organizirao je prve velike evropske izloΕΎbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureΔivao Δasopis βUmetniΔki pregledβ (1937β1941). Objavljivao je likovne kritike u Politiciβ, βVremenuβ, Δasopisu βReΔ i slikaβ i dr. Predavao je historiju umjetnosti u UmetniΔkoj Ε‘koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izloΕΎbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MΓΌnchenu i u JuΕΎnoj Americi. Pozivan je da drΕΎi predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveuΔiliΕ‘tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u BeΔu, na sveuΔiliΕ‘tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naroΔito izraΕΎena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. KnjiΕΎevnost Pisanjem se poΔeo baviti joΕ‘ kao uΔenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista βSlogaβ dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraΔivao u dnevnom listu βObzorβ, u βKnjiΕΎevnom juguβ i u tada najuglednijem knjiΕΎevnom Δasopisu βSavremenikβ. SuraΔivao je u mnogim Δasopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu knjiΕΎevnu kritiku koja je βanalitiΔko-nauΔna i umetniΔka u isti mahβ. Pisao je pripovijetke o VojvoΔanima i romane iz beogradskog ΕΎivota, unoseΔi u svoju realistiΔku prozu izvjesne stilske i ritmiΔke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio βSrpski knjiΕΎevni glasnikβ, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upeΔatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja, a i vanjsko okruΕΎenje tipiΔne preΔanske sredine. U dvotomnom romanu βPijana zemljaβ, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriΔ (1932), nastojao je βda iz sfere svakodnevnog ΕΎivota dopre do duhovnog horizonta vremenaβ i kritiΔki progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske knjiΕΎevnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka βJutrenja i bdenjaβ (1926) i βZaljubljeniciβ (1929), a KolarΔeva zaduΕΎbina za prvi roman βTrokoΕ‘uljnikβ (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za knjiΕΎevnost. ZnaΔajan je njegov rad iz domena knjiΕΎevno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja βSudbine i ljudiβ (1968) o nekim najznaΔajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedaΔima i kritiΔarima 19. i 20. vijeka (Branko RadiΔeviΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliΔ, Jovan DuΔiΔ i dr.), oΕ‘trinom zapaΕΎanja, upeΔatljivim liΔnim izrazom, polemiΔkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, proΕΎetim donekle i konzervativnom tendencioznoΕ‘Δu, dao je jedno od najznaΔajnijih esejistiΔkih djela svoga vremena. Privatni ΕΎivot Sa suprugom Katarinom (1898β1985) imao je Δetvoro djece: Mirko, arhitekt (1921β1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiΔ, koja je zavrΕ‘ila knjiΕΎevnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unuΔadi. Unuka Zoja BojiΔ takoΔer je historiΔar umjetnosti. Bibliografija Knjige βJutrenja i bdenjaβ, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviΔem) βSrpska umetnost u Vojvodiniβ, Novi Sad, 1927. βZaljubljeniciβ, pripovijetke, Beograd, 1928. βBela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivotopisβ, Beograd, 1928. βSabrana dela I-IIβ, Beograd, 1929-1932. βTrokoΕ‘uljnikβ, roman, Beograd, 1930. βPijana zemlja I, IIβ, roman, Beograd, 1932. βJugoslavische hedengasche beldenge kunstβ, Amsterdam, 1935. βSrpska umetnost u Vojvodini do velike seobeβ, Novi Sad, 1939. βLβ art yougoslave des nos origines a nos joursβ, Beograd, 1939. βDva veka srpskog slikarstvaβ, Beograd, 1942. βUmetnost i umetniciβ, Beograd, 1943. βSavremeni beogradski umetnici. Reprodukcijeβ, Beograd, 1953. βU senci slaveβ, Novi Sad, 1961. βPronaΔene stvariβ, eseji, Beograd, 1961. βUmetniΔke kritikeβ, Beograd, 1968. βSudbine i ljudiβ, ogledi, Beograd, 1968. βSusreti i pismaβ, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviΔ Rebac, Isidora SekuliΔ, Mileta JakΕ‘iΔ, Jovan DuΔiΔ, Pero SlijepΔeviΔ, Ivan MeΕ‘troviΔ, Toma RosandiΔ, Petar KonjoviΔ, Milan MilovanoviΔ, Sava Ε umanoviΔ) βSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ, Beograd, 1975. βSluΔajna otkriΔaβ, eseji, Novi Sad, 1977. βIzabrani esejiβ, Beograd, 1977. (Branko RadiΔeviΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Bogdan PopoviΔ, Jovan DuΔiΔ) βPogledi i misliβ, eseji, Novi Sad, 1978. βKamena otkriΔaβ, studije o umetnosti, Beograd, 1978. βPriviΔenjaβ I, Novi Sad, 1981. Milan KaΕ‘anin, Svetislav MariΔ: βPrepiska dvojice mladiΔaβ, Novi Sad, 1991. βSudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscimaβ, Zagreb, 2001. (Branko RadiΔeviΔ, Δura JakΕ‘iΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Laza LazareviΔ, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediΔ, Bogdan PopoviΔ, Jovan SkerliΔ, Jovan DuΔiΔ) βIzabrana dela Milana KaΕ‘aninaβ * 1. βSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ, Beograd, 2002. * 2. βZaljubljenici ; U senci slave : pripovetkeβ, Beograd, 2003. * βZaljubljeniciβ: βPoruΕ‘eni domβ, βPreobraΕΎenjeβ, βΕ½enihβ, βGreΕ‘niciβ * βU senci slaveβ: βMravβ, βUdovicaβ, βUoΔi praznikaβ, βZaljubljenikβ, βParbenik boΕΎjiβ, βVestalkaβ, βNa meseΔiniβ, βBraΔa pravoslavnaβ, βNa pijaciβ, βViΔenjeβ, βSeljaciβ, βUsamljenikβ, βNemoΔβ, βU senci slaveβ * 3. βPijana zemlja ; TrokoΕ‘uljnikβ, Beograd, 2003. * 4. βPriviΔenjaβ, Beograd, 2003. * 5. βSudbine i ljudiβ, Beograd, 2004. * 6. βSusreti i pisma ; PronaΔene stvari ; Misliβ, Beograd, 2004. * 7. βUmetnost i umetniciβ, Beograd, 2004. * 8. βKamena otkriΔa ; SluΔajna otkriΔa ; Sa Milanom KaΕ‘aninom ; O Milanu KaΕ‘aninuβ, Beograd, 2004. MG46
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! Milovan DanojliΔ (Ivanovci, kod Ljiga, 3. jul 1937 β Poatje, 23. novembar 2022)[1][2] bio je srpski knjiΕΎevnik, pesnik, prevodilac i akademik. DanojliΔ je bio Δlan SANU,[3] predsednik Srpske knjiΕΎevne zadruge od 2013. godine[4] i Δlan osnivaΔ, kao i Δlan Upravnog odbora UdruΕΎenja za kulturu, umetnost i meΔunarodnu saradnju βAdligatβ u Beogradu,[5] u kome se nalazi njegov legat. Bio je jedan od intelektualaca koji su uΔestvovali u obnovi Demokratske stranke. Biografija Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u rodnom selu, a niΕΎe razrede gimnazije pohaΔao je u malom mestu, sedam kilometara udaljenom od njegove kuΔe, do koga je svakodnevno dolazio peΕ‘ice.[6][7] Godine 1953. sam odlazi od kuΔe u Beograd i tamo, uporedo sa pohaΔanjem gimnazije, radi razne poslove, poput prodavanja leda i novina, da bi sebi obezbedio ΕΎivot.[6] Nakon zavrΕ‘ene gimnazije upisao je FiloloΕ‘ki fakultet, gde je diplomirao na Odseku za romanistiku (francuski jezik i knjiΕΎevnost). DanojliΔ je poΔeo da piΕ‘e vrlo rano, a veΔ u srednjoΕ‘kolskim danima pisao je kratke dopise za list Republika.[6] SaraΔivao je kao stalni i spoljni saradnik u dnevnim listovima Borba, Politika, u NIN-u i brojnim knjiΕΎevnim Δasopisima. Prvu zbirku pesama objavio je 1959. godine pod nazivom βKako spavaju tramvajiβ. Svoje pesme uglavnom je namenjivao deci, ali i njihovim roditeljima, a posebno se istiΔe poema βDeΔji zakonikβ u kojoj Milovan istiΔe obavezu roditelja da deci obezbede sreΔan i bezbriΕΎan ΕΎivot.[7] Osim poezije, piΕ‘e i prozu, esejistiku i knjiΕΎevnu kritiku. Milovan DanojliΔ sa Haroldom Pinterom (krajnje desno) i SaΕ‘om MileniΔem (drugi sleva), u Londonu 2009. Od 1984. godine ΕΎivi i radi u Francuskoj, gde je u dva navrata radio kao lektor za srpskohrvatski jezik na Univerzitetu u Poatjeu (franc. UniversitΓ© de Poitiers), a nekoliko godina je obavljao poslove spoljnog saradnika pariskog radija.[7] Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti od 2000. godine, prvo kao Δlan van radnog sastava, potom dopisni Δlan, te redovni Δlan od 8. novembra 2018. godine. Δlan je osnivaΔ, ali i Δlan Upravnog odbora UdruΕΎenja za kulturu, umetnost i meΔunarodnu saradnju βAdligatβ i jedan od prvih ljudi koji su podrΕΎali osnivanje ove institucije. Jedan je od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke 1989. godine. U rodnim Ivanovcima podigao je crkvu.[8] Pored te crkve je i sahranjen 28. novembra 2022.[9] DanojliΔ je objavio viΕ‘e od 70 knjiga beletristike i poezije na srpskom jeziku. Priredio je i preveo veliki broj knjiga iz knjiΕΎevnosti za decu, a prevodio je i dela poznatih pisaca[10] poput V. Ε ekspira (kompletni soneti), Ε . Bodlera, J. Brodskog, E. Siorana, L. Aragona, E. Paunda, V. B. Jejtsa, E. Joneskog, P. Klodela, pisana na francuskom i engleskom jeziku. Neke od najpoznatijih DanojliΔevih knjiga su βNeka vrsta cirkusaβ, βDragi moj PetroviΔuβ, βLiΔne stvari - ogledi o sebi i o drugimaβ i βBalada o siromaΕ‘tvuβ. Za poloΕΎaj pesnika je govorio: Pesnik se moΕΎe umoriti, moΕΎe zapasti u oΔajanje i beznaΔe, i pevajuΔi o svom klonuΔu, donekle ga reΔju prevazilaziti, ali on ne moΕΎe preΔi u neprijateljski tabor, onaj u kome su porobljivaΔi i silnici. On je nepobedivi borac i kad goloruk izlazi u arenu.[11] O poeziji je pisao: Poezija je so zemlje, i pesnici su osetljive antene narodnih zajednica. Oni primaju i registruju drhtaje i treptaje, uzlete i teΕΎnje, nade i klonuΔa svog plemena. Pesnici nisu predvoditelji ni presuditelji, a ipak, dobro je osluΕ‘nuti ono Ε‘to govore. I onda, kad se Δine Δudni i nastrani, moΕΎda su tada jedini na dobrom, ispravnom putu. Njihova se ludost, tako Δesto, potvrdila kao najviΕ‘i oblik pameti`.
Autor - osoba PopoviΔ, Radovan, 1938- = PopoviΔ, Radovan, 1938- Naslov Aristokrat duha : ΕΎivotopis Milana KaΕ‘anina / Radovan PopoviΔ Vrsta graΔe knjiga Jezik srpski Godina 2016 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Matica srpska, 2016 (Novi Sad : Sajnos) FiziΔki opis 224 str. : ilustr. ; 20 cm Zbirka ΗBiblioteka ΗDokument (broΕ‘.) Napomene Slike M. KaΕ‘anina TiraΕΎ 500 BeleΕ‘ka o autoru: str. 221. Posveta: Dragom MiΕ‘i, sa vazdaΕ‘njim prijateljstvom - Radovan: NBS: MJ II 2900 Predmetne odrednice KaΕ‘anin, Milan, 1895-1981 Nova, nekoriΕ‘Δena 2016; BroΕ‘irani povez; Δirilica; 20 cm; 224 str.; 978-86-7946-175-9; Aristokrat duha - ΕΎivotopis Milana KaΕ‘anina Radovan PopoviΔ IzdavaΔ: Matica srpska Knjige o jednom od najveΔih srpskih intelektualaca 20. veka Milanu KaΕ‘aninu, knjiΕΎevniku i istoriΔaru umetnosti. Radovan PopoviΔ jedan je od najplodotvornijih srpskih publicista. Tokom svog viΕ‘edecenijskog rada napisao je nenadmaΕ‘ne biografske knjige, izmeΔu ostalih o Isidori SekuliΔ, Jovanu DuΔiΔu, Ivu AndriΔu, MiloΕ‘u Crnjanskom, Desanki MaksimoviΔ, MeΕ‘i SelimoviΔu, Rastku PetroviΔu, Branku ΔopiΔu, Borislavu MihailoviΔu Mihizu. Knjigom o Milanu KaΕ‘aninu, PopoviΔ je ostavio trajan beleg o liΔnosti koja je po mnogo Δemu zaduΕΎila svoj narod. kljuΔne reΔi: Srpska knjiΕΎevnost Memoari, biografije, dnevnici, pisma milan kaΕ‘anin Dr. Milan KaΕ‘anin (PelmonoΕ‘tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedaΔ, romansijer, esejist, knjiΕΎevni kritiΔar, historiΔar knjiΕΎevnosti, likovni kritiΔar, historiΔar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviΔ preΕ‘li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. PotiΔe iz siromaΕ‘ne seljaΔke porodice. RoΔen je u ubogoj kuΔi u danaΕ‘njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviΔa KaradΕΎiΔa), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviΔ i majka Anka KaΕ‘anin nisu bili vjenΔani pa su on i stariji brat Radivoj KaΕ‘anin bili uvedeni u matiΔne knjige roΔenih pod majΔinim prezimenom KaΕ‘anin. Ε kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Ε‘kole. U prvom, drugom i treΔem razredu uΔiteljica mu je bila Katica MaΕ‘ireviΔ iz Sombora. U Δetvrtom razredu doΕ‘ao je novi uΔitelj Jovan SlavkoviΔ, takoΔer iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaΕ‘ao zakon da se ΔetverogodiΕ‘nje osnovne Ε‘kole produΕΎavaju na joΕ‘ dvije godine i time postaju Ε‘estogodiΕ‘nje. Peti razred je zavrΕ‘io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaΔao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veΔ pohaΔao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je uΔitelj SlavkoviΔ, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuΕ‘ibrk, opet kao i brata, kao odliΔnog uΔenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluΔa, koja je preΕ‘la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poΕ‘ao u treΔi razred. Otad se o njima brinula starija majΔina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog uΔeΕ‘Δa u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuΔen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariΔem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog βnepodobnostiβ (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeΕ‘ti poΔeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osjeΔku domobransku regimentu, da bi se poslije suΔenja vratio u vojarnu, u PriΔuvnoj ΔasniΔkoj Ε‘koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiΕ‘ljene lijeΔniΔke dijagnoze te se tri godine povlaΔio po bolnicama Novog Sada, Slavonske PoΕΎege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naΕ‘ao utoΔiΕ‘te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriΔ, Ivo VojnoviΔ, Vladimir ΔoroviΔ, Niko BartuloviΔ). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoΔnika Ε‘efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, BaΔku i Baranju, a s Jankom PeriΔem radio je u redakciji βSrpskog listaβ, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i politiΔar Petar KonjoviΔ (1883β1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV 1919. novi dnevni list βJedinstvoβ kao organ Demokratske stranke, KaΕ‘anin mu se naΕ‘ao pri ruci, ali je ubrzo, joΕ‘ istog mjeseca, otiΕ‘ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju knjiΕΎevnosti i ruski jezik s knjiΕΎevnoΕ‘Δu. Kao dopisnik βJedinstvaβ iz Pariza viΕ‘e je naginjao dopisima knjiΕΎevne i umjetniΔke sadrΕΎine. I pored mnogih obeΔanja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u βJedinstvuβ. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oΕΎenio studentkinjom Katarinom MartinoviΔ Ljaljom, kΔerkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeΔe jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odloΕΎio pisanje i, sistematski uΔeΔi i polaΕΎuΔi ispite, u proljeΔe 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u UmetniΔkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivopis. U vrijeme priprema za 100-godiΕ‘njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviΔem (1888β1967) β proputuje Vojvodinu i istraΕΎi njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio MatiΔine knjige βSrpska umetnost u Vojvodiniβ, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeΔe godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj duΕΎnosti organizirao je prve velike evropske izloΕΎbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureΔivao Δasopis βUmetniΔki pregledβ (1937β1941). Objavljivao je likovne kritike u Politiciβ, βVremenuβ, Δasopisu βReΔ i slikaβ i dr. Predavao je historiju umjetnosti u UmetniΔkoj Ε‘koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izloΕΎbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MΓΌnchenu i u JuΕΎnoj Americi. Pozivan je da drΕΎi predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveuΔiliΕ‘tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u BeΔu, na sveuΔiliΕ‘tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naroΔito izraΕΎena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. KnjiΕΎevnost Pisanjem se poΔeo baviti joΕ‘ kao uΔenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista βSlogaβ dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraΔivao u dnevnom listu βObzorβ, u βKnjiΕΎevnom juguβ i u tada najuglednijem knjiΕΎevnom Δasopisu βSavremenikβ. SuraΔivao je u mnogim Δasopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu knjiΕΎevnu kritiku koja je βanalitiΔko-nauΔna i umetniΔka u isti mahβ. Pisao je pripovijetke o VojvoΔanima i romane iz beogradskog ΕΎivota, unoseΔi u svoju realistiΔku prozu izvjesne stilske i ritmiΔke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio βSrpski knjiΕΎevni glasnikβ, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upeΔatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja, a i vanjsko okruΕΎenje tipiΔne preΔanske sredine. U dvotomnom romanu βPijana zemljaβ, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriΔ (1932), nastojao je βda iz sfere svakodnevnog ΕΎivota dopre do duhovnog horizonta vremenaβ i kritiΔki progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske knjiΕΎevnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka βJutrenja i bdenjaβ (1926) i βZaljubljeniciβ (1929), a KolarΔeva zaduΕΎbina za prvi roman βTrokoΕ‘uljnikβ (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za knjiΕΎevnost. ZnaΔajan je njegov rad iz domena knjiΕΎevno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja βSudbine i ljudiβ (1968) o nekim najznaΔajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedaΔima i kritiΔarima 19. i 20. vijeka (Branko RadiΔeviΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliΔ, Jovan DuΔiΔ i dr.), oΕ‘trinom zapaΕΎanja, upeΔatljivim liΔnim izrazom, polemiΔkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, proΕΎetim donekle i konzervativnom tendencioznoΕ‘Δu, dao je jedno od najznaΔajnijih esejistiΔkih djela svoga vremena. Privatni ΕΎivot Sa suprugom Katarinom (1898β1985) imao je Δetvoro djece: Mirko, arhitekt (1921β1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiΔ, koja je zavrΕ‘ila knjiΕΎevnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unuΔadi. Unuka Zoja BojiΔ takoΔer je historiΔar umjetnosti. Bibliografija Knjige βJutrenja i bdenjaβ, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviΔem) βSrpska umetnost u Vojvodiniβ, Novi Sad, 1927. βZaljubljeniciβ, pripovijetke, Beograd, 1928. βBela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivotopisβ, Beograd, 1928. βSabrana dela I-IIβ, Beograd, 1929-1932. βTrokoΕ‘uljnikβ, roman, Beograd, 1930. βPijana zemlja I, IIβ, roman, Beograd, 1932. βJugoslavische hedengasche beldenge kunstβ, Amsterdam, 1935. βSrpska umetnost u Vojvodini do velike seobeβ, Novi Sad, 1939. βLβ art yougoslave des nos origines a nos joursβ, Beograd, 1939. βDva veka srpskog slikarstvaβ, Beograd, 1942. βUmetnost i umetniciβ, Beograd, 1943. βSavremeni beogradski umetnici. Reprodukcijeβ, Beograd, 1953. βU senci slaveβ, Novi Sad, 1961. βPronaΔene stvariβ, eseji, Beograd, 1961. βUmetniΔke kritikeβ, Beograd, 1968. βSudbine i ljudiβ, ogledi, Beograd, 1968. βSusreti i pismaβ, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviΔ Rebac, Isidora SekuliΔ, Mileta JakΕ‘iΔ, Jovan DuΔiΔ, Pero SlijepΔeviΔ, Ivan MeΕ‘troviΔ, Toma RosandiΔ, Petar KonjoviΔ, Milan MilovanoviΔ, Sava Ε umanoviΔ) βSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ, Beograd, 1975. βSluΔajna otkriΔaβ, eseji, Novi Sad, 1977. βIzabrani esejiβ, Beograd, 1977. (Branko RadiΔeviΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Bogdan PopoviΔ, Jovan DuΔiΔ) βPogledi i misliβ, eseji, Novi Sad, 1978. βKamena otkriΔaβ, studije o umetnosti, Beograd, 1978. βPriviΔenjaβ I, Novi Sad, 1981. Milan KaΕ‘anin, Svetislav MariΔ: βPrepiska dvojice mladiΔaβ, Novi Sad, 1991. βSudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscimaβ, Zagreb, 2001. (Branko RadiΔeviΔ, Δura JakΕ‘iΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Laza LazareviΔ, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediΔ, Bogdan PopoviΔ, Jovan SkerliΔ, Jovan DuΔiΔ) βIzabrana dela Milana KaΕ‘aninaβ * 1. βSrpska knjiΕΎevnost u srednjem vekuβ, Beograd, 2002. * 2. βZaljubljenici ; U senci slave : pripovetkeβ, Beograd, 2003. * βZaljubljeniciβ: βPoruΕ‘eni domβ, βPreobraΕΎenjeβ, βΕ½enihβ, βGreΕ‘niciβ * βU senci slaveβ: βMravβ, βUdovicaβ, βUoΔi praznikaβ, βZaljubljenikβ, βParbenik boΕΎjiβ, βVestalkaβ, βNa meseΔiniβ, βBraΔa pravoslavnaβ, βNa pijaciβ, βViΔenjeβ, βSeljaciβ, βUsamljenikβ, βNemoΔβ, βU senci slaveβ * 3. βPijana zemlja ; TrokoΕ‘uljnikβ, Beograd, 2003. * 4. βPriviΔenjaβ, Beograd, 2003. * 5. βSudbine i ljudiβ, Beograd, 2004. * 6. βSusreti i pisma ; PronaΔene stvari ; Misliβ, Beograd, 2004. * 7. βUmetnost i umetniciβ, Beograd, 2004. * 8. βKamena otkriΔa ; SluΔajna otkriΔa ; Sa Milanom KaΕ‘aninom ; O Milanu KaΕ‘aninuβ, Beograd, 2004. MG84
ΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ: ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π·Π° ΠΏΡΠΎΡΡΡ 1995.Π³ΠΎΠ΄. ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΠΠΠΠΠΠ¦, ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ, 1994.Π³ΠΎΠ΄. ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·, 379 ΡΡΡΠ°Π½Π°, ΠΈΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ΄Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΡΠ²Π°Π½ΠΎ. `ΠΠΈΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ βΠΠΈΠ»Π΅β ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, ΠΠΏΡΡΠΈΠ½Π° Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, 2. ΠΌΠ°ΡΡ 1941 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 30. ΠΌΠ°Ρ 2009) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ, Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³, ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈΡΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Ρ ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΡΡΠ΅Π²ΡΡ, Π½ΠΈΠΆΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ Ρ ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²ΡΡ, Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²ΡΡ Π° ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°Π·Π°ΡΠ΅Π²ΡΡ (1960). ΠΠΏΡΠΎΠ»Π²ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ Π·Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ Π½Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ Π·Π° Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ (1978). Π Π°Π΄Π½ΠΈ Π²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ°Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠ° (ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π΅ΠΊΡΠΏΡΠ΅Ρ, Π Π°Π΄ΠΈΠΎ Π’Π ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, Π Π°Π΄, Π Π°Π΄Π½ΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° β ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ), ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ (ΠΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ), ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠΊΠΎΡ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅). ΠΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΠ³ Π²Π΅ΠΊΠ° Π±ΠΈΠ²Π° Ρ Π³ΡΡΠΏΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΡΠΎ ΠΎΡΠΏΡΡΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ»Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΡΠ°Π³Π°Π½ Π₯Π°ΡΠΈ-ΠΠ½ΡΠΈΡ. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΏΠΎΡΠ° ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ, ΠΎΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠ΄Π»Π°Π·Π°ΠΊ Ρ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ (2001). ΠΡΠ²ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ Ρ ΠΠ»Π°ΡΡ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ (1958), ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Ρ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΡ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ Π»ΠΈΡΡΡ ΠΠ°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ (1960). ΠΠΈΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π°Ρ ΠΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΎΠ³ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° Π‘ΠΠ£Π ΠΠΈΠΊΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π¨ΠΏΠ°Π½Π°Ρ (1963β1965) ΠΈ ΡΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠ°ΡΠΊΠ° (1968). ΠΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Π°ΠΌΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ (1976β1991), Π±ΠΈΠΎ ΠΌΠ΅Π½ΡΠΎΡ Π·Π° ΠΏΡΠ°ΠΊΡΡ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ-ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (1984β1988) ΠΈ ΠΊΠΎΠΎΡΠ΄ΠΈΠ½Π°ΡΠΎΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π΅ Π½Π° ΡΠΌΠ΅ΡΡ ΠΆΡΡΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅ Ρ Π΄Π΅ΠΏΠ°ΡΡΠΌΠ°Π½Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΏΠ°Π·Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΊΠ° (2004β2009). ΠΠΎΠ΄ΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ (ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°ΡΠΎΡΠ΅, ΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π΅ Π°ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈΠ½Π΅) ΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° Π°ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅ΠΆΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΡΠ· Π±Π΅Π·ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π°Π½ ΡΠ°Π΄ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ, ΡΠ°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΡΡΠ΅Π²ΡΡ. Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡ β ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Ρ 1859, ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠΊΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΈ ΡΠ· ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, ΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ (ΠΎΠ΄ 1973), ΡΠ»Π°Π½ ΠΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΡΠ²Π° Π£ΠΠ‘ (1985β1987, 2000β2009), ΡΠ»Π°Π½ ΠΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ (1978), ΡΠ»Π°Π½ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ (1979), ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ (1986β1987), ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΡΠ²ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊβ, ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ βΠΠ΄Π·ΠΈΠ²ΠΈ Π€ΠΈΠ»ΠΈΠΏΡ ΠΠΈΡΡΠΈΡΡβ ΠΈ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ βΠΠΈΠ½ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅β, (Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΈ Π° Π½Π΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈ ΡΠ΅, ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° Π§ΠΈΡΡΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½Π΅Π΄Π΅ΡΠΊΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΡΡΠΊΡΡΡΠ΅Π³ ΠΏΠΎΡΡΠ°). ΠΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°ΡΠ½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π½Π΅ΡΠ΅Π±ΠΈΡΠ°Π½, ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΈ Π΄ΡΠ³ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°Π½ ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ Ρ ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ Π‘Π Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ (1988); ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° Π½Π°ΡΠΊΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±Π° (1990); Π·Π° ΠΠ΅ΠΊΡΠΈΠΊΠΎΠ½ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π‘ΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΡΠΌΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° Ρ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π°Π΄Ρ (2002); Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅, Ρ Π·Π½Π°ΠΊ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ° Π·Π° ΡΠ°Π΄ ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΡΠ½Π°ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ (2006), ΠΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° 2 (ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ»Π° Π²Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ° Π Π°Π΄ΠΈΠΎ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° 2) Π·Π° Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΡ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΡ, Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Ρ ΠΈ Π°ΡΠΈΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΡ Π°ΡΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (2008), ΠΈ ΠΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ XIV ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠΊΡΠΏΠ° βΠΠ»Π°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΡΡΡΠ΅ΡΠΈβ Π·Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ°Π½ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΡΡΡ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π°ΡΠΈΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° (2008). ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ: ΠΠΎΠ°ΠΊΠΈΠΌ ΠΡΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈ, ΠΠΈΠΎΠ΄ΡΠ°Π³ ΠΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, Π΅Π, -Π΅-Ρ, ΠΠΌΠΈΠ» ΠΠΈΠΌΠ°Π½Ρ, Π. Π. ΠΠΎΡΠΊΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΈ, Π§Π΅ΡΠ²ΡΡΠΈ Π¨Π΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π½Π°: Π΅Π½Π³Π»Π΅ΡΠΊΠΈ, ΡΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠΈ, ΡΡΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈ, ΡΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠΈ, Π±ΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΠ°ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡ β ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Ρ 1859, ΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠΊΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Ρ ΠΈ ΡΠ· ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, ΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ Ρ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΡΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½Π° ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ° 27-30. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ· ΠΏΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅. Π’ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ, Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ· ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΡΠΏΡΡΠ³Π΅ ΠΠ΅Π²Π΅Π½ΠΊΠ΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π° ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΠΈΠ»Π° ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠΈ ΠΆΠΈΡΠΈΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠΊΠΎ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ: ΠΠ· ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Π½Π΄ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ Π·Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΊΡΠΈΠ³Π° 3, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΡΡΠΎΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2009. ΠΡΠΈΠΌ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΡΡΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ ΠΈ ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ: ΠΠΎΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ (Π Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ°Π²Π°ΡΠ»ΡΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅Ρ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 2009), ΠΠΎΡΠ° Π ΠΎΡΠΈΡ (ΠΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ Π£ΠΆΠΈΡΠ΅, Π£ΠΆΠΈΡΠ΅, 2009), ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π» Π‘ΠΈΠ½Π°Π½ΠΈ (Π ΡΡΠ°ΡΠ΅, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ Π³Π΅Π½Π΅Π°Π»ΠΎΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π° Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΠΈ Π°Π½ΡΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2009), ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π. ΠΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΡΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅, ΠΡΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ° ΠΡΠ°Π΄Π°Ρ, ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ, 2009) ΠΈ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ° Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ, (Π‘Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ Π±Π°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2009). ΠΠ° ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ 23-25. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2015. Ρ ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ βΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡβ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡ. Π΄Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ°Π²ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ βΠ‘ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ· ΠΏΡΠ°Π²Π½Π΅ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅β, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π³Π΅Π½Π΅Π°Π»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° (2014). ΠΠΎΠ²Π΅ΡΠ° βΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡβ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΡΡΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡ. Π΄Ρ ΠΠ΅Π½Π°Π΄Ρ ΠΡΠ±ΠΈΠ½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2016, Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ βΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡβ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡ. Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ° Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ βΠ‘Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΡΠΎΡΠΌΡΠ»Π΅, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈβ, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ βΠ§ΠΈΠ³ΠΎΡΠ΅β ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° (2015), Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ βΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡβ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠΎΡ. Π΄Ρ ΠΠΈΡΡΠ°Π½Π° ΠΡΠ½Π΄Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. Π£ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±Ρ 2017. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ βΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡβ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ΡΠ° ΠΠΎΠ»Π°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° Π·Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ βΠ£ΡΠΌΠ΅Π½Π° Π½Π΅Π±ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°β, Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ βΠΠΈΠ»Π΅ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡβ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΡΠ± ΠΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΠΈΡΠΎΡΠ°. ΠΠ΅Π»Π° ΠΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈΡΡΠΈΠΊΠ° Π§Π»Π°Π½ΠΊΠ΅, Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π΅, ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π° ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ Ρ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΡΡΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°: Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ (1962β1967) ΠΠΈΠ΄ΠΈΡΠΈ (1964, 1967) ΠΠ΅ΡΠΎ (1964) 20 ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠ° (1964) ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° (1965) Π‘ΠΎΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (1967β1968) ΠΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ (1967) ΠΠΠ (1967) ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ (1967β1971) ΠΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡ (1967β1970, 1988) ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° (1967β1968, 1972, 1977β1979, 1983) ΠΠΎΡΠΎΠΈΠ½Π΄ΡΡΡΡΠΈΡΠ° (1968β1970) ΠΠ°Π½ΡΠ΅Π²Π°Ρ (1968β1969) Π€ΡΠΎΠ½Ρ (1969) ΠΠ»Π°Ρ ΠΡΡΡΠ΅ (1969) ΠΡΠΈΠ»Π° ΠΡΠΌΠΈΡΠ΅ (1969) ΠΠ’Π’ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ (1969β1971) Π‘ΡΡΡΠ΅Ρ (1970) ΠΠΠ (1970) ΠΠ°Π΄ΡΡΠ³Π° (1970β1971) ΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ (1970β1971) ΠΠ°ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ»Π° (1970β1971) ΠΠ΅ΠΆ (1971) ΠΠ°Π²ΠΈΡΠ°Ρ (1971) ΠΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ (1971) ΠΠΎΠΌ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»Π° (1972β1973) ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΡΠ΅Ρ (1972) ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ (1972β1973, 1979β1984, 2006β2008) ΠΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°, (1973) Π’ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π Π°Π΄ΠΈΠΎ-ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° (1973β1974) ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ (1974) ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ½Π΄ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈ (1974β1980, 1987) Π Π°ΡΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ (1975, 1987, 1988) ΠΠΎΡΠ°ΡΠΈ (1975, 1980β1983, 1985, 1987) Π Π΅ΠΌΠ±Π°Ρ (1980β1983) ΠΡ ΠΎ (1980) ΠΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ XXVIII, XXIX, XXXI, XXXII, XXXIV ΠΊΠΎΠ½Π³ΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ (1981, 1982, 1984, 1985, 1987) ΠΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1982, 1984, 1986, 1988) ΠΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ (1982β1988) ΠΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° 1. ΠΊΠΎΠ½Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΎΠ² ΠΈΠ½ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΎΠ² (1983) ΠΡΠ½ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ (1983) Π‘Π°Π±ΠΎΡ (1984, 1986) ΠΠΎΠ²ΠΎΠΏΠ°Π·Π°ΡΡΠΊΠΈ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ (1984, 2001, 2006) ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠΊΡΠΏ βΠ‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ ΠΠΈΠΌΠΈΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°β (1985) ΠΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΊΡΠΏΠ° βΠ‘ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΎΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° Ρ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ°β, (1985) ΠΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ (1985β1986) ΠΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° (1985) ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ β Folklor (1985β1987) Π‘Π°Π±ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ (1986β1988) ΠΠ΅Π»Π°Π²ΡΠΊΠ° Π΅Π½ΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ (1986) Π‘Π²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ (1996) ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°(1990β2008) Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ (1998β1999) ΠΠ»Π°Ρ (2001) Π¨Π°Π±Π°ΡΠΊΠΈ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ (2008) Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΡΡΡΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ β Folklor (1985β1989), ΠΎΡΠ³Π°Π½ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅; Π Π°ΡΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ (1987β1991), ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ; ΠΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ (1983β1987), ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ; ΠΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ (1985β1987), Π³Π»Π°ΡΠΈΠ»ΠΎ Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅; ΠΠ°ΡΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° (1987β1988), Π³Π»Π°ΡΠΈΠ»ΠΎ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅; ΠΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ, ΡΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π·Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²Π° (1988β1991); ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° (1990β2008), ΠΎΡΠ³Π°Π½ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅. Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ, ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π·Π΅Π½Ρ, ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π²Π΅ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠΎΡΠ° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΈ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ (ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ 1972 ΡΠ° Π³ΡΡΠΏΠΎΠΌ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°. ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π±ΠΈΠΎ 1972β1974, 1979, Π° Ρ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° 1980β1987. ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³ΠΈΡΡΠΌΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΡ 2006. ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΡΡ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ°Π½ Π·Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Ρ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³ΠΈΡΡΠΌΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ ΡΡΠ±ΡΠΈΠΊΡ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄Π°); Π‘Π°Π±ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ (ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ°Π΄ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π³ΡΡΠΏΠ°; Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π±ΠΈΠΎ 1985β2008); ΠΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π·ΡΠ»ΡΠ°Ρ Π²ΠΈΡΠ΅Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΎ-ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΡΠ° Π‘ΠΠΠ£ βΠ Π°Ρ ΠΈ Π‘ΠΎΠΏΠΎΡΠ°Π½ΠΈβ, Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ 1984β1986, ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ΠΈΠΊΠ° Π‘ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ²Π°Ρ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ°ΠΊ, ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° 1985β2003). ΠΡΡΠΎΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΠ΄Π΅ (ΠΈΠ·Π²Π΅Π»Π° Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ° Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½Π° ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, 1961); ΠΠΎΠ³ΠΈΠ»Π° (ΡΡΠ΅ΡΠ° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π½Π° ΡΠ°Π²Π΅Π·Π½ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΡΡΡ Π·Π° ΠΠ°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ, 1961); Π‘ΡΡΠ±Π»ΠΈΠ½Π΅ (ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΠΈΡΠΈ Π½Π΅Π³Π΄Π΅, 1966); ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΠΌΡΠ½Π΅ (ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 5β6, 1975); ΠΠΎΡ Ρ Π‘Π°Π»Π°ΡΡ ΠΠΎΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ (ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΠΈΠ½ΠΊΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π§ΠΠ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2004). Π‘ΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡΠ° ΠΠΏΠ»Π΅Π½Π°ΡΠΊΠ° ΡΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° (1993, Π°ΡΡΠΎΡ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΡΡΠΈΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½Π΅ Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠ½Π΅ΠΆΠ΅ΠΈΡΠ°); ΠΠΎΠΆΠ΄ (1997, Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΡΡΡΠ΅ Π¨ΠΊΠ°Π½Π°ΡΠ΅); Π’ΡΠ°Π³ΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ° (2004, Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ-ΠΈΠ³ΡΠ°Π½Π° Π’Π ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΏΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π΅ΠΏΠΈΠ·ΠΎΠ΄Π° Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠΈΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° Π΄Π²Π΅ΡΡΠ°Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ). ΠΠΎΠ°ΡΡΠΎΡ Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π°ΠΌΠ° ΠΠΈΡΠΈ Π½Π΅Π³Π΄Π΅, Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° (ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1966); Π ΡΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ°, Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° (ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1968); ΠΡΠ½Π°Π² ΡΠ΅ΡΠ΅, Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° (ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1970); ΠΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ, ΠΡΠΈΡΡΡΠ½ΠΈΠΊ Π·Π° ΠΏΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1983); ΠΠ²Π° Π²Π΅ΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²Π° (ΠΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1992); Π Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π·Π°Π±Π»ΡΠ΄Π°, ΡΡΠΎ Π½Π΅ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ Π½Π° ΡΠΈΡ (ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π·Π° ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1994); ΠΠ΅Π»ΠΈ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° (Mediart, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1997); Π‘Π»ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ±Π²Π΅ ΠΠ΅ΡΠΏΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΠ°Π·Π°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° (Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠ»Π΄Π΅ΠΌΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2000, ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ, ΠΈΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΎ ΠΠΎΠ»Π΅ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡ); ΠΠ½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° (Π°ΡΡΠΎΡ Π΄Π΅Π»Π° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²Ρ, ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ Π·Π° ΡΡΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2008). ΠΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ ΠΠ΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊΠΎΠ» ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, (ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρ β Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, 1987); ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ βΠ¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠ°β (ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, 1993); ΠΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠ° Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° (Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π° β ΠΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ, 1999). ΠΡΡΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΈ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π²Π΅ΡΠ° ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈ ΠΈ Π±Π΅Π»Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΡ (ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1968); 70 ΠΈ 7 ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° (Π°Π½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ , ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1972); ΠΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±Π° (ΠΡΠΊ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡ, Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1990); Π‘Π»Π°Π²Π° Ρ Π‘ΡΠ±Π° (ΠΡΠΊ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1991); Π‘ΡΠ±ΠΈ ΠΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠΈ (ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘Π»Π°Π²ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1991; Π΄ΡΡΠ³ΠΎ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1994), ΠΡΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΌΠ΅ΡΠ΅Ρ β Π½Π°ΡΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π΄Π΅ΠΎΠ±Π° (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ β ΠΠΈΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅, 1993). ΠΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° (ΠΠ°ΡΠ΅Π²Π°Ρ, ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅, ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ 1994, 1995, 1996); ΠΠ°ΠΏΠΈΡΠΈ ΠΎ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ, ΠΊΡΠΈΠ³Π° I, (ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρ 1996); ΠΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ Π·Π° ΠΏΡΠΎΡΡΡ 1997 (ΠΠΎΠ»ΡΠ±Π°ΡΠ°, ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ1996); Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ (Π§ΠΈΠ½, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1998-2009); ΠΠ°ΠΏΠΈΡΠΈ ΠΎ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ, ΠΊΡΠΈΠ³Π° II, (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2000); ΠΠ΅ΠΊΡΠΈΠΊΠΎΠ½ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ° (Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π°, ΠΠ Π‘Π»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΡΡ Π‘Π Π, ΠΠΎΡΠ΅Π±Π½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2001); Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π² Π³ΡΠ°Π΄, ΠΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ (Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π° 1989); ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠ° I (ΠΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ 1992); Π€Π΅Π½Π΄ΡΠ΅ΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠ° (ΠΡΠ°ΡΠ°Ρ, 2001); ΠΠΎΠΆΠ΄ΠΎΠ²Π΅ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ (ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Ρ 2002); ΠΡΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠΎΠ»Π΅Π²ΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ (ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Ρ 2002); ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ (ΠΠ΅ΡΠ·Π°Π»ΠΏΡΠ΅Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1999); ΠΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2003); ΠΠ±ΡΠ°Π²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²Π° (Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2004); Π₯ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ 1941β2006 (Π£Π½Ρ β Π‘Π»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2009) ΠΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ°Π²Π΅ΡΠ° ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈ ΠΈ Π±Π΅Π»Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΡ, ΠΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1968. 70 ΠΈ 7 ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° (Π°Π½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ , ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1972 ΠΠ΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊΠΎΠ» ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ° 1812-1813, ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρ-Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, 1987. Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°, ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π² Π³ΡΠ°Π΄, ΠΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ, 1989. ΠΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π‘ΡΠ±Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1990. Π‘Π»Π°Π²Π° Ρ Π‘ΡΠ±Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1991. Π‘ΡΠ±ΠΈ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠΈ (ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄ ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘Π»Π°Π²ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΈ ΠΠ°Π»ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1991. ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΡΡΠ° I, ΠΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ, 1992. ΠΡΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΌΠ΅ΡΠ΅Ρ - Π½Π°ΡΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π΄Π΅ΠΎΠ±Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄-ΠΠΈΡΠ΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅, 1993. ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ βΠ¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠ°`, ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, 1993. ΠΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°, ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ, (ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° Π·Π° 1994, 1995 ΠΈ 1996 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ) ΠΠ°ΠΏΠΈΡΠΈ ΠΎ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ: 1. ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρ, 1996. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ, ΠΠ°ΡΠ΅Π²ΠΎ, 1997. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, (ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° Π·Π° 1998, 1999, 2000, 2001, 2002, 2003, 2004, 2005, 2006, 2007, 2008 ΠΈ 2009. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ) ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1999. ΠΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΠ° Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π²Π° ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, Π’ΠΎΠΏΠΎΠ»Π°-ΠΠΏΠ»Π΅Π½Π°Ρ, 1999. ΠΠ°ΠΏΠΈΡΠΈ ΠΎ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ: 2. ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2000. ΠΠ΅ΠΊΡΠΈΠΊΠΎΠ½ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2001. Π€Π΅Π½Π΄ΡΠ΅ΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΠ°Ρ, 2001. ΠΠΎΠΆΠ΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅, ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Ρ, 2002. ΠΡΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠΎΠ»Π΅Π²ΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π°Ρ, 2002. ΠΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2003. ΠΠ±ΡΠ°Π²Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΡΠ²Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2004. Π₯ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ 1941-2006, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 2009.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Prvo izdanje! 1939 g. Dr Ivan Ribar (VukmaniΔ, kod Karlovca, 21. januar 1881 β Zagreb, 2. februar 1968) bio je doktor prava, hrvatski i jugoslovenski politiΔar iz vremena Austrougarske, Kraljevine SHS i FNR Jugoslavije, uΔesnik NarodnooslobodilaΔke borbe i junak socijalistiΔkog rada. Pravo je studirao u BeΔu, Pragu i Zagrebu. Tokom studija politiΔki se angaΕΎovao meΔu hrvatskom nacionalnom omladinom. Nakon diplomiranja, bio je jedna od osnivaΔa Hrvatske demokratske napredne stranke, koja je bila deo Hrvatsko-srpske koalicije. Od 1907. ΕΎiveo je u Δakovu gde je radio kao advokat i politiΔki delovao. Godine 1909. je doktorirao, a 1913. je izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru. Bio je delegat u parlamentu Kraljevine Ugarske u BudimpeΕ‘ti. Borio se protiv germanofilske politike i zalagao se za jedinstvo Hrvata i Srba, kao i stvaranje jugoslovenske drΕΎave. Za vreme Prvog svetskog rata bio je mobilisan u Austrougarsku vojsku. Najpre se nalazio u istoΔnoj Bosni, a potom u Galiciji na ruskom frontu. Od 1915. ponovo je uΔestvovao u radu Hrvatskog sabora. Oktobra 1918. uΔestvovao je u stvaranju Narodnog veΔe Slovenaca, Hrvata i Srba. Marta 1919. bio je izabran za potpredsednika Privremenog narodnog predstavniΕ‘tva Kraljevine SHS. Godine 1919. pristupio je Jugoslovenskoj demokratskoj stranci. Nakon prvih izbora, od decembra 1920. do oktobra 1922. bio je predsednik Ustavotvorne skupΕ‘tine. Prilikom rascepa u Demokratskoj stranci podrΕΎao je Ljubu DavidoviΔa i njegovu politiku novog βnarodnog sporazumaβ, a nakon uvoΔenja βΕ‘estojanuarske diktatureβ 1929. bio je u opoziciji. Aktivno se bavio advokaturom i pred sudom branio mnoge poznate komuniste. Bio je druΕ‘tveno aktivan i uΔestvovao u radu sokolskog druΕ‘tva. Od 1935. zalagao se za politiku narodnog fronta i vrΕ‘io politiΔku agitaciju, zbog Δega je 1938. iskljuΔen iz stranke. Potom je formirao sopstvenu grupu Demokratsku levicu koja je saraΔivala sa levim zemljoradnicima, republikancima i drugim opozicionim strankama i grupama, meΔu kojima i ilegalnom KomunistiΔkom partijom (KPJ), s obzirom da mu je stariji sin Ivo Lola bio komunista i sekretar Saveza komunistiΔke omladine (SKOJ). Od 1939. bio je predsednik DruΕ‘tva prijatelja SSSR. Nakon okupacije Jugoslavije, 1941. boravio je ilegalno u Beogradu do leta 1942. kada se prebacio u Zagreb, odakle je u jesen iste godine preko preΕ‘ao u Bosnu, gde je stupio u partizane. Novembra 1942. na Prvom zasedanju AntifaΕ‘istiΔkog veΔa narodnog osloboΔenja (AVNOJ) izabran je za predsednika IzvrΕ‘nog odbora. Tokom 1943. uΔestvovao je u borbama na Neretvi i Sutjesci. Novembra 1943. na Drugom zasedanju AVNOJ-a izabran je za njegovog predsednika. Avgusta 1945. postao je predsednik PredsedniΕ‘tva Privremene narodne skupΕ‘tine. Od januara 1946. do januara 1953. bio je predsednik Prezidijuma Narodne skupΕ‘tine FNRJ (Ε‘ef drΕΎave). Bio je Δlan PredsedniΕ‘tva SocijalistiΔkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Objavio je Δetiri knjige Zapisa i tri memoarske knjige. Godine 1960. povukao se iz aktivne politike. Preminuo je u vojnoj bolnici u Zagrebu. Sahranjen je na Mirogoju. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih odlikovanja, meΔu kojima su dva Ordena jugoslovenske zastave sa lentom. Ordenom junaka socijalistiΔkog rada odlikovan je 1961. godine. U toku NarodnooslobodilaΔko rata, u jesen 1943, u razmaku od mesec dana, poginula su mu oba sina β Ivo Lola (1916β1943) i Jurica (1918β1943), a naredne godine i prva supruga Tonica (1882β1944). RoΔen je u 21. januara 1881. u selu VukmaniΔu, kod Karlovca. Njegov otac Andrija (1853β1940) bio je iz obliΕΎnjeg sela Ribari, gde je odrastao u velikoj porodiΔnoj zadruzi Δiji je stareΕ‘ina bio njegov otac Josip. Posle zavrΕ‘ene osnovne i srednje Ε‘kole, pohaΔao je UΔiteljsku Ε‘kolu (preparandiju) u Petrinji, a nakon njenog zavrΕ‘etka sluΕΎbovao je u VukmaniΔu. Ovde se oΕΎenio Emilijom Pintar (1855β1922), zvanom Milka, Δerkom Ivana Pintara uΔitelja i upravitelja srednje realke u Rekovcu. U braku su izrodili Δetvoro dece β Andriju (1879β1951), Ivana, Maricu (1882β1952) i Milana (1894β1984). Osnovnu Ε‘kolu Ivan Ribar je pohaΔao u rodnom mestu, gde mu je uΔitelj bio njegov otac. Pored hrvatske dece, ovu Ε‘kolu pohaΔala su i deca iz obliΕΎnjih srpskih sela, koja su pripadala tadaΕ‘njoj opΕ‘tini VukmaniΔ. Kako je bio projugoslovenski orijentisan, njegov otac je svoju decu, kao i uΔenike, uΔio da su Hrvati i Srbi, dva bratska naroda.[1][2] Nakon zavrΕ‘ene osnovne Ε‘kole, Ivan i njegov stariji brat, pohaΔali su gimnaziju u Karlovcu. Kako otac Andrija nije imao sredstava da Ε‘koluje svu decu, oni su tokom Ε‘kolovanja u Karlovcu morali sami zaraΔivati za ΕΎivot. Radili su razne fiziΔke poslove i davali dodatne Δasove slabijim uΔenicima, koji su bili iz bogatijih kuΔa. Kao uΔenik gimnazije, Ivan se aktivno bavio pisanjem β pisao je pesme, novele, priΔe i pripovetke, a interesovao se i za strane jezike. Pored pisanja, aktivno se bavio sportom i gimnastikom. Kako je dobro znao nemaΔki jezik, preplatio se na Reklamnu biblioteku i preko nje Δitao znaΔajna dela svetske knjiΕΎevnosti. Zajedno sa drugim uΔenicima, uΔestvovao je u osnivanju literarne i muziΔke sekcije, a predavaΔi na ovim sekcijama bili su Svetozar PribiΔeviΔ, Stjepan RadiΔ, Silvije Strahimir KranjΔeviΔ i dr. [1][2] Studije i poΔetak politiΔke aktivnosti U viΕ‘im razredima gimnazije, Ribar je uΔio stenografiju, pa je nakon mature 1899. poloΕΎio drΕΎavni ispit iz stenografije i zaposlio se kao stenograf pri Hrvatskom saboru u Zagrebu i Dalmatinskom saboru u Zadru.[3] Rad u ovim saborima omoguΔio mu je da upozna najistaknutije politiΔke liΔnosti toga doba, ali i finansijsku podrΕ‘ku da iste godine upiΕ‘e pravo na Univerzitetu u BeΔu, gde se prikljuΔio grupi nacionalno opredeljenih hrvatskih studenata. Iz BeΔa je preΕ‘ao na Univerzitet u Pragu, gde je sluΕ‘ao predavanja profesora TomaΕ‘a Masarika, kasnijeg prvog predsednika ΔehoslovaΔke. Masarik, koji je predavao sociologiju, ostavio je na njega veliki uticaj, pa je odlazio da sluΕ‘a i njegova predavanja izvan fakulteta o realistiΔnoj narodnoj politici. Iz Praga se vratio u Zagreb, gde je nastavio studije, ali i poΔeo sa politiΔkom aktivnoΕ‘Δu. Bio je jedan od agitatora realne narodne politike uperene protiv bana Kuena Hedervarija, koji je od 1883. upravljao Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom i sprovodio prougarsku politiku. Maja 1903. bio je uΔesnik masovnih demonstracija protiv bana Hedervarija u Zagrebu, nakon kojih je Hedervari premeΕ‘ten na funkciju premijera Kraljevine Ugarske. Pripadao je hrvatskoj naprednoj omladini i aktivno uΔestvovao u svim akcijama protiv βmaΔaronaβ, ali i βfrankovacaβ, odnosno Δlanova Δiste stranke prava koju je predvodio Josip Frank i koja se borila protiv ujedinjenja juΕΎnoslovenskih naroda. Bio jedan od osnivaΔa Hrvatske napredne demokratske stranke, koja je nastala juna 1906. ujedinjenjem Hrvatske napredne stranke iz Zagreba i Demokratske stranke iz Splita. Ova stranka bila je deo Hrvatsko-srpske koalicije, stvorene decembra 1905, koja se borila za narodno jedinstvo Hrvata i Srba i protiv vladajuΔe germanofilske politike.[1][3][2][4] Nakon diplomiranja na Pravnom fakultetu u Zagrebu, 1904. otiΕ‘ao je na odsluΕΎenje jednogodiΕ‘njeg vojnog roka u austrougarsku vojsku. SluΕΎio je najpre u BeΔu, a potom u Rijeci. Po povratku iz vojske 1906, kao Δlan Hrvatsko-srpske koalicije, javno je istupao pred seljacima na politiΔkim zborovima na Kordunu i pozivao ih da glasaju za kandidate ove koalicije na izborima za sabor. Iz politiΔkih razloga, odbio je ΔinovniΔku sluΕΎbu u drΕΎavnom aparatu Austrougarske i otiΕ‘ao u advokate. Nakon zavrΕ‘enog pripravniΔkog staΕΎa, postao je samostalni advokat, a po nalogu Hrvatske demokratske napredne stranke, 1907. preselio se u Slavoniju. U Δakovu, sediΕ‘tu ΔakovaΔko-sremske biskupije, tada je naglo narastao klerikalizam pa je rukovodstvo stranke tamo uputilo Ribara kako bi radio na organizovanju i Ε‘irenju stranke. Uprkos odreΔenim politiΔkim smetnjama, ubrzo je kao advokat postao popularan u Δakovu i okolini. Pored politike i advokature, bio je aktivan i na prosvetno-kulturnom polju, ali i kao sportista u Sokolu, a kasnije i stareΕ‘ina Sokolskog druΕ‘tva. Bio je jedan od osnivaΔa i prvi predsednik prvog fudbalskog kluba u Δakovu. TakoΔe, bavio se i novinarstvom i bio glavni urednik ΔakovaΔkih hrvatskih puΔkih novina. Pravo je doktorirao je 1909. u Zagrebu.[3][4] PolitiΔka aktivnost do 1918. Ribarova politiΔka aktivnost u Δakovu bila je veoma ΕΎiva, posebno od 1910. kada je u ovde doΕ‘ao novi biskup Ivan Krapac, pristalica prougarske politike, koji je podrΕΎavao reΕΎim bana Nikole TomaΕ‘iΔa i aktivno saraΔivao sa politiΔarem Lovorom RadiΔeviΔem, otvorenim zastupnikom βmaΔaronskeβ politike. U ΔakovaΔkim puΔkim novinama Ribar je oΕ‘tro napadao Krapca i RadiΔeviΔa kao eksponente TomaΕ‘iΔevog reΕΎima, zbog Δega je u listu ΔakovaΔkog kapitola nazivan βbezvercemβ, βbezboΕΎnikomβ, βotpadnikom od crkveβ i dr. Uprkos optuΕΎbama od crkve, njegov ugled kod naroda je rastao, a njegovi zborovi su bili dobro poseΔeni. Zajedno sa drugim prvacima Hrvatsko-srpske koalicije, tokom 1912. aktivno je uΔestvovao u borbi protiv reakcionarnog reΕΎima bana i kraljevskog komesara Slavka Cuvaja, koji je odmah po dolasku na duΕΎnost raspustio Hrvatski sabor i zaveo apsolutizam. Posle dva neuspeΕ‘na atentata, Cuvaj je krajem 1912. povuΔen iz Zagreba, a nova ΔinovniΔka vlada je raspisala izbore za Hrvatski sabor. Kako bi prilikom izbora za narodnog zastupnika pobedile vladinog kandidata, opozicione stranke u Δakovu su isticale zajedniΔkog kandidata. Na izborima decembra 1911, opozicioni kandidat bio je Anton Ε varcmajer, ali on nije uspeo da pobedi vladinog kandidata Lovru RadiΔeviΔa. Prilikom priprema za nove izbore 1913. Hrvatsko-srpska koalicija je u ΔakovaΔkom kotaru za svog kandidata predloΕΎila Ivana Ribara, a njegovu kandidaturu podrΕΎali su i lokalni odbori Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije i Stranke prava. Grupa konzervativaca bila je nezadovoljna izborom zajedniΔkog kandidata, pa je Ε varcmajer otputovao u Zagreb i od barona Vladimira NikoliΔa Podrinskog dobio podrΕ‘ku da bude zajedniΔki kandidat udruΕΎenih opozicionih stranaka u ΔakovaΔkom srezu. ImajuΔi podrΕ‘ku naroda, ali i odreΔenih politiΔkih krugova, posebno socijaldemokrata, Ribar se tada, uprkos protivljenju rukovodstva Hrvatsko-srpske koalicije, kandidovao kao nezavisni kandidat. Na izborima, odrΕΎanim decembra 1913, osvojio je najviΕ‘e glasova i pobedio i vladinog i opozicionog kandidata.[3][4] KuΔa u Δakovu u kojoj je 1910β1923. stanovao Ivan Ribar sa porodicom Nakon izbora za narodnog zastupnika, rukovodstvo Hrvatsko-srpske koalicije prihvatilo je Ribara kao svog zastupnika, pa je na prvoj sednici sabora 20. decembra 1913. bio izabran za prvog sekretara predsednika Hrvatskog sabora Bogdana MedakoviΔa. U saboru je pored funkcije zastupnika i sekretara predsednika, obavljao i duΕΎnosti privremenog saborskog beleΕΎnika, Δlana Odbora za peticije i prituΕΎbe, kao i Δlana deputacije za obnovu finansijske nagodbe. Zajedno sa predsednikom i potpredsednikom Hrvatskog zemaljskog sabora nalazio se poΔetkom 1914. u audijenciji kod cara Franje Josifa.[5] Kao jedan od najmlaΔih zastupnika, ali i zastupnik koji je nezavisno izabran, nije se u potpunosti saglaΕ‘avao sa politikom Hrvatsko-srpske koalicije, veΔ je u odreΔenoj dozi zadrΕΎao sopstveni politiΔki stav pa je jedini od zastupnika stao u odbranu progonjene socijalistiΔke Ε‘tampe prilikom donoΕ‘enja Zakona o Ε‘tampi.[3] Kao saborski zastupnik, bio je jedan od delegata koji su Hrvatski zemaljski sabor zastupali u zajedniΔkom parlamentu Kraljevine Ugarske u BudimpeΕ‘ti, gde je sve do 1918. zastupao politiΔku liniju Hrvatsko-srpske koalicije i jedinstva hrvatskog i srpskog naroda.[6][4] Jula 1914, mesec dana nakon atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu, Austrougarska je objavila rat Kraljevini Srbiji, Δim je otpoΔeo Prvi svetski rat. Odmah potom, zatvoren je Hrvatski sabor, a Ivan Ribar je kao rezervni oficir (poruΔnik) mobilisan u Austrougarsku vojsku. Nalazio se u 78. pukovniji 13. peΕ‘aΔke brigade, koja se nalazila u sastavu 7. peΕ‘adijske divizije iz Osijeka, a formacijski u sastavu 13. hrvatsko-slavonskog korpusa iz Zagreba, odnosno Ε este austrougarske armije, pod komandom Oskara PoΔoreka. Na poΔetku rata nalazio se u MrzoviΔu, kod Δakova, odakle je 78. pukovnija prebaΔena u istoΔnu Bosnu. Tokom napada austrougarskih snaga na Srbiju, bio je rasporeΔen u komandi mesta u Kalesiji, kod Zvornika. Ova komanda vodila je kontrolu o vojnim formacijama koje su odlazile na front i konvojima ranjenika evakuisanih u pozadinu, koji su prolazili putem od BrΔkog ka Zvorniku i vrΕ‘ila kontrolu lokalnog stanovniΕ‘tva i okoline. Nakon propasti prve austrougarske ofanzive na Srbiju, krajem avgusta 1914, 78. pukovnija se povukla u Srem, a Ribar je tada boravio u MoroviΔu. Posle neuspeha druge austrougarska ofanziva na Srbiju, u jesen 1914, kao pristalica βujedinjenja juΕΎnoslovenskih naroda i prijatelj Srbijeβ, kako je okarakterisan od viΕ‘e komande, prebaΔen je u jedan nemaΔki puk i upuΔen na Ruski front u severnoj Galiciji. Nedugo potom, februara 1915, njegovi saborci iz 78. pukovnije, zajedno sa drugim jedinicama iz 13. hrvatsko-slavonskog korpusa, prikljuΔeni su Drugoj austrougarskoj armiji i upuΔeni u Galiciju, gde su voΔene teΕ‘ke borbe sa ruskom armijom.[7][8] Austrougarske vlasti su poΔetkom 1915. odluΔile da ponovo otvore Hrvatski sabor, pa je Ribar kao zastupnik pozvan da se sa vrati sa fronta. Iz Lavova je preko BudimpeΕ‘te i BeΔa stigao u Zagreb, gde je 1. juna 1915. prisustvovao prvom zasedanju sabora nakon duΕΎe pauze. U toku velikih bitaka Prvog svetskog rata, zajedno sa drugim saborskim zastupnicima potpisao je poziv upuΔen svim Δlanovima sokolskog druΕ‘tva da budu inicijatori i borci za ujedinjenje jugoslovenskih naroda. JoΕ‘ u Δakovu, Ribar je bio aktivan u druΕ‘tvu Hrvatski sokol, koje je osnovano 1906, a 1908. zajedno sa apotekarom Lujom Ε imatom, bio izabran u rukovodstvo sokolskog druΕ‘tva (Ε imat je bio predsednik, a Ribar sekretar). Nakon Ε imatove smrti, 1912. njegova supruga Antonija napustila je Δakovo i sa troje male dece preΕ‘la u Zagreb, gde se avgusta 1915. udala za Ivana Ribara. Marta 1916. rodio im se prvi sin koji je na krΕ‘tenju dobio ime Ivan, ali je ostao upamΔen po svojim nadimcima Ivo i Lola.[6][8][9] Nakon Ε‘to je 1917. definitivno demobilisan iz vojske, zajedno sa porodicom, vratio se u Δakovo, gde je obnovio advokatsku kancelariju, koju su tokom rata demolirali βfrankovciβ i βklerikalciβ (preteΔe ustaΕ‘a). Ovde se marta 1918. radio njegov mlaΔi sin Δurica, koji je ostao upamΔen po nadimku Jurica.[10] Oktobra 1918, zajedno sa drugim prvacima Hrvatsko-srpske koalicije, uΔestvovao je u stvaranju Narodnog veΔa Slovenaca, Hrvata i Srba i bio izabran za Δlana njegovog Centralnog odbora. Narodno veΔe je 19. oktobra odbacilo manifest cara Karla I o organizaciji monarhije kao savezne trijalistiΔke monarhije i 29. oktobra 1918. prekinulo sve odnose sa Austrougarskom, dok je Hrvatski sabor poniΕ‘tio odnose Kraljevine Hrvatske i Slavonije i Kraljevine Dalmacije sa Kraljevinom Ugarskom i Austrougarskom, Δime je nevaΕΎeΔom proglaΕ‘ena Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868. godine. U trenutku opΕ‘teg rasula Austrougarske, od pripadnika Hrvatskog domobranstva i bivΕ‘ih austrougarskih vojnika, kao i pripadnika raznih udruΕΎenja (najviΕ‘e Hrvatskog sokola) formirane su tzv. βnarodne straΕΎeβ, Δiji je zadatak bio da suzbiju pljaΔku i anarhiju βzelenokadrovacaβ i civila. Kao jedan od uglednijih graΔana Δakova Ribar je bio komandant Narodne straΕΎe u ovom gradu.[6][8][9] Na Δelu Narodne skupΕ‘tine Dr Ivan Ribar kao predsednik Ustavotvorne skupΕ‘tine Kraljevine SHS Nakon proglaΕ‘enja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, 1. decembra i formiranja prve Vlade, 20. decembra 1918. sazvano je februara 1919. Privremeno narodno predstavniΕ‘tvo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca, Δiji je zadatak bio da kroz zakonodavni rad postavi pravne osnove prve jugoslovenske drΕΎave i izvrΕ‘i pripreme za izbor Ustavotvorne skupΕ‘tine. Na prvoj sednici Privremenog narodnog predstavniΕ‘tva 1. marta 1919. izvrΕ‘en je izbor njegovog rukovodstva β za predsednika je izabran dr Dragoljub DraΕΎa PavloviΔ, a za potpredsednike dr Franc JankoviΔ i dr Ivan Ribar. Kada aprila 1920. PavloviΔ umro, Ribar ga je kao prvi potpredsednik zamenjivao sve do septembra 1920. kada je za predsednika izabran Stanojlo VukΔeviΔ. Pod njegovim predsednikovanjem donet je Zakon o izboru narodnih poslanika za Ustavotvornu skupΕ‘tinu.[11][8] Zajedno sa drugim prvacima Hrvatsko-srpske koalicije uΔestvovao je poΔetkom 1919. u stvaranju Jugoslovenske demokratske stranke (JDS), u koju su pored stranaka iz Hrvatsko-srpske koalicije uΕ‘le β Samostalna radikalna stranka i Narodna napredna stranka. Bio je Δlan Glavnog odbora, a kasnije i potpredsednik, Jugoslovenske demokratske stranke i njen kandidat za narodnog poslanika u osijeΔkom izbornom okrugu na izborima za Ustavotvornu skupΕ‘tinu, novembra 1920. godine. Na prvom zasedanju Ustavotvorne skupΕ‘tine Kraljevine SHS, 23. decembra 1920. bio je izabran za prvog predsednika skupΕ‘tine, dok su potpredsednike izabrani MiloΕ‘ ΔosiΔ, Halid beg Hrasnica i dr Slavko MiletiΔ. Nakon usvajanja Ustava Kraljevine SHS, 28. juna 1921. Ustavotvorna skupΕ‘tina je pretvorena u vanredni saziv Narodne skupΕ‘tine Kraljevine SHS, koji je funkcionisao do 20. oktobra 1922. kada je vanredni saziv pretvoren u drugi redovni saziv. Prilikom konstituisanja nove skupΕ‘tine, umesto Ribara za predsednika Narodne skupΕ‘tine izabran je dr Edo LukiniΔ.[12][13][8] U vreme dok se nalazio na Δelu Privremenog narodnog predstavniΕ‘tva i Ustavotvorne skupΕ‘tine mladu Kraljevinu potresali su brojni politiΔki problemi β Hrvatska puΔka seljaΔka stranka predvoΔena Stjepanom RadiΔem protivila se ujedinjenju i zahtevala hrvatsku autonomiju u okviru nove drΕΎave; u graniΔnim oblastima sa Italijom, MaΔarskom i Albanijom izbijali su sukobi zbog uspostavljanja novih granica; KomunistiΔka partija borila se za bolje uslove ΕΎivota radnika i drugih socijalnih grupa organizujuΔi brojne Ε‘trajkove i preteΔi socijalistiΔkom revolucijom; izvrΕ‘eni je atentat na regenta Aleksandra i ubijen ministar Milorad DraΕ‘koviΔ, nakon Δega je zabranjen rad KPJ i dr. Ovo je uticalo da se u periodu od decembra 1920. do decembra 1922. formira ukupno devet vlada, na Δijem su se Δelu nalazili β Stojan ProtiΔ, Ljubomir DavidoviΔ, Milenko VesniΔ i Nikola PaΕ‘iΔ. Usled dobrog rezultata KomunistiΔke partije i Hrvatske puΔke seljaΔke stranke na izborima 1920, novu Vladu morala je da formira demokratsko-radikalska veΔina, ali zbog unutraΕ‘njih razlika, njihova koalicija nije dugo trajala, pa su novi izbori odrΕΎani marta 1923. godine. PolitiΔki problemi uticali su i na odnose u Jugoslovenskoj demokratskoj stranci i stvaranje unutraΕ‘nje krize. Zajedno sa Ljubom DavidoviΔem, Ribar je septembra 1922. prisustvovao Kongresu javnih radnika u Zagrebu na kome je traΕΎena revizija Ustava Ε‘to je izazvalo probleme u stranci. Glavni izvrΕ‘ni odbor JDS osudio je DavidoviΔa i Ribara zbog prisustva Kongresu, a Ribar zbog ovoga nije bio izabran za predsednika Narodne skupΕ‘tine, decembra 1922. godine.[12][8] PolitiΔka aktivnost do 1929. Kako je zbog politiΔkih obaveza sve viΕ‘e vremena provodio u Beogradu, Ivan Ribar je ovde 1923. iz Δakova preselio svoju porodicu. Ε½iveli su najpre u Fabrici Ε‘eΔera na Δukarici, a 1928. su se preselili u kuΔu u Francuskoj ulici 32.[11] U Beogradu je bio je predsednik Osmog rejona Jugoslovenske demokratske stranke, a uΔestvovao je i u radu drugih druΕ‘tvenih organizacija. Kao raniji Δlan Hrvatskog sokola u Δakovu, nakon preseljenja u Beograd postao je Δlan Sokolskog saveza Jugoslavije. Bio je Δlan Uprave i jedno vreme predsednik druΕ‘tva βSoko Iβ, a kasnije u vreme sve veΔeg omasovljenja sokolskog pokreta, radio je na formiranju novog sokolskog druΕ‘tva βSoko IIβ u okolini Saborne crkve.[a] Novo druΕ‘tvo brzo je steklo popularnost i imalo preko hiljadu Δlanova, a vaΕΎilo je za jedno od najboljih u Jugoslaviji. Sokolske akademije ovog druΕ‘tva bile su veoma popularne, a druΕ‘tvo je meΔu prvima u Beogradu pokrenulo akciju za formiranje terena tzv. βletnjeg veΕΎbaliΕ‘taβ na Kalemegdanu. Na Δelu βSokola IIβ nalazio se sve do 1934, a krajem 1929. se protivio formiranju Sokola Kraljevine Jugoslavije, koji je formiran Zakonom o Sokolu Δime je izvrΕ‘eno nasilno ujedinjenje slovenaΔkih Orlova, Hrvatskog sokola i Jugoslovenskog sokola. Sokolska organizacija na Δijem se Δelu nalazio okupljala je dosta studenata i radnika i bila je do te mere opoziciono raspoloΕΎena da je odbijala uΔeΕ‘Δe na velikim sokolskim akcijama, kao i uΔeΕ‘Δe na velikom sokolskom sletu u Pragu 1932. godine.[15] KuΔa porodice Ribar u Beogradu, gde su stanovali od 1928. do 1941. U Jugoslovenskoj demokratskoj stranci Ribar je zastupao politiku βnarodnog sporazumaβ i saradnje sa Hrvatskom republikanskom seljaΔkom strankom (HRSS), Δiji je lider bio Stjepan RadiΔ i protivnik politike koju je vodila Narodna radikalna stranka i njen predsednik Nikola PaΕ‘iΔ. Godine 1924. doΕ‘lo je do teΕ‘ke unutraΕ‘nje krize u Demokratskoj stranci oko nereΕ‘enog βhrvatskog pitanjaβ u Jugoslaviji Ε‘to je rezultiralo istupanjem iz stranke grupe Svetozara PribiΔeviΔa i formiranje Samostalne demokratske stranke. Iako je PribiΔeviΔa znao joΕ‘ iz Hrvatsko-srpske koalicije, Ribar je ostao u stranci i podrΕΎao Ljubu DavidoviΔa i njegovu politiku saradnje sa Hrvatskom seljaΔkom strankom, smatrajuΔi je boljom od PribiΔeviΔeve integralne unitaristiΔke politike. Kada je PribiΔeviΔ kasnije odustao od centralizma i podrΕΎao federalistiΔko ureΔenje, Ribar je meΔu prvima pozdravio njegovu odluku i pozvao ga da se vrati u Demokratsku stranku. DavidoviΔ je jula 1924. uspeo da formira Vladu koja je bila prva βprava jugoslovenska vladaβ u koju su uΕ‘li Anton KoroΕ‘ec i Mehmed Spaho, a podrΕΎao je Stjepan RadiΔ. PoΔetkom sledeΔe godine RadiΔ je bio uhapΕ‘en, nakon Δega se odrekao republikanizma i uΕ‘ao u Vladu Nikole PaΕ‘iΔa. Februara 1927. RadiΔ je ponovo otiΕ‘ao u opoziciju, a juna 1928. je ranjen u atentatu u Narodnoj skupΕ‘tini, nakon Δega je preminuo. Ribar je posle atentata u skupΕ‘tini zahtevao od Demokratske stranke da u znak protesta ne uΔestvuje u radu parlamenta. Kada je januara 1929. kralj Aleksandar I KaraΔorΔeviΔ suspendovao Ustav i uveo tzv. βΕ‘estojanuarsku diktaturuβ kojom su suspendovane sve politiΔke partije Ribar se naΕ‘ao u opoziciji u kojoj je ostao sve do Drugog svetskog rata. Usled izmene izbornih zakona, nakon ukidanja diktature, koji su iΕ‘li u korist proreΕΎimskih stranaka viΕ‘e nije biran za narodnog poslanika.[6][8][16] Opoziciono delovanje i saradnja sa komunistima Svega nekoliko dana nakon uvoΔenja Ε estojanuarske diktature, januara 1929. zapoΔeo je prvu odbranu pred sudom uhapΕ‘enih komunista. Kao uspeΕ‘an advokat, zajedno sa Borom ProdanoviΔem i Vladimirom SimiΔem, u periodu od 1929. do 1941. pred DrΕΎavnim sudom za zaΕ‘titu drΕΎave branio je nekoliko desetina optuΕΎenih komunista. Neki od njegovih klijenata bili su β MoΕ‘a Pijade, Ivan MilutinoviΔ, Todor VujasinoviΔ, DuΕ‘an KneΕΎeviΔ, Ignjac Kralj, Kosta StamenkoviΔ, Svetozar VukmanoviΔ, Luka NeneziΔ, Ivan Krndelj, Karlo MrazoviΔ, Dragi StamenkoviΔ, Mladen IvekoviΔ i dr, kao i njegov sin Ivo Lola Ribar. Borio protiv policijske torture, vrΕ‘ene u toku istrage, a jednom prilikom je o krΕ‘enju zakona i torturi nad zatvorenicima u beogradskoj GlavnjaΔi, razgovarao sa ministrom dvora Milanom AntiΔem. Bio je veoma angaΕΎovan u borbi protiv koncentracionih logora, koji su otvarani za internaciju politiΔkih zatvorenika u ViΕ‘egradu, Lepoglavi i BileΔi. Pored policijskih i sudskih organa, proteste protiv postupaka i muΔenja u zatvorima, slao je domaΔim i inostranim listovima.[17][16] Nakon parlamentarnih izbora 1935, na kojima je usled loΕ‘eg izbornog zakona, vladina lista predvoΔena Bogoljubom JevtiΔem osvojila 82% poslaniΔkih mandata, a lista udruΕΎene opozicije predvoΔena Vlatkom MaΔekom samo 18%, Ribar je predloΕΎio Jugoslovenskoj demokratskoj stranci da preuzme inicijativu za osnivanje Narodnog fronta, po ugledu na Narodni front u Francuskoj. Kako je Demokratska stranka odbila ovaj predlog, samostalno je sa advokatima Δedom PleΔeviΔem, iz AranΔelovca i Dragoljubom MilovanoviΔem Benom, iz Kragujevca otpoΔeo agitaciju po Srbiji za osnivanje Narodnog fronta slobode. Zajedno sa njim tada je svoje prve politiΔke korake pravio i njegov stariji sin Ivo Lola, tada student prve godine Pravnog fakulteta.[16] Iako je rukovodstvo Demokratske stranke osudilo njihovu agitaciju, Ribar zajedno sa PleΔeviΔem podnosi Memorandum u kome iznose potrebe za hitno osnivanje UdruΕΎene jedinstvene opozicije. Godine 1938, zajedno sa Dragoslavom SmiljaniΔem, bio je iskljuΔen iz Demokratske stranke. Zamereno mu je Ε‘to je za vreme Ε‘estojanuarske diktature branio komuniste pred DrΕΎavnim sudom za zaΕ‘titu drΕΎave u Beogradu i Ε‘to su mu sinovi - Ivo i Jurica bili komunisti. I pored toga jer je bio iskljuΔen iz stranke, nastavio je politiΔki da deluje. Svoju politiΔku grupu βDemokratska levicaβ, Δiji je bio predsednik povezao je sa Narodnim frontom, koji je joΕ‘ 1937. godine bio osnovan na inicijativu tada ilegalne KomunistiΔke partije Jugoslavije (KPJ). PoΔetkom 1941. godine, posredstvom svoga sina Lole Ribara, koji je tada bio sekretar Centralnog komiteta SKOJ-a, prvi put se sastao sa generalnim sekretarom CK KPJ Josipom Brozom Titom, sa kojim je razgovarao o opasnosti od faΕ‘izma i Hitlerove agresije. Tada je ocenjeno da je potrebna hitna saradnja svih graΔanskih stranaka i grupa oko Narodnog fronta. Boravak u Beogradu i odlazak u partizane Nakon vojnog puΔa i svrgavanja Vlade CvetkoviΔ-MaΔek, marta 1941. Ivan Ribar je mobilisan kao rezervni kapetan Jugoslovenske vojske (JV). Ubrzo potom poΔinje Aprilski rat, a kapitulacija ga zatiΔe u Rogatici, odakle vratio u okupirani Beograd. Kako je porodiΔna kuΔa u Francuskoj ulici bila oΕ‘teΔena u Ε‘estoaprilskom bombardovanju, porodica Ribar je iznajmila stan na Dedinju, na uglu Ulice generala Ε turma i Bulevara kneza Aleksandra KaraΔorΔeviΔa (u blizini stadiona Partizana).[18] Nakon prelaska Josipa Broza Tita, iz Zagreba u Beograd, u toku maja 1941, uspostavio je kontakte sa njim i poΔeo da radi na uspostavljanju veza sa istaknutim predstavnicima politiΔkih stranaka i grupa, a naroΔito sa grupom levo orijentisanih demokrata i na njihovom ukljuΔivanju u NarodnooslobodilaΔki pokret (NOP).[16] Stariji sin Ivo Lola Ribar (1916β1943) Nakon napada na Sovjetski Savez, 22. juna 1941. okupator i Specijalna policija poΔeli su sa hapΕ‘enjem i progonom svih ljudi koji su od pre rata bili registrovani kao komunisti ili njihovi simpatizeri, zbog Δega su Ivan i njegovi sinovi morali preΔi u ilegalnost. Lola se sklonio u kuΔu Vladislava Ribnikara, koja se nalazila u blizini, dok se Jurica sklonio u kuΔu njegove devojke Ivanke ΔukoviΔ u Rumunskoj ulici (danas UΕΎiΔka ulica), a kasnije u stan u obliΕΎnjoj Maglajskoj ulici.[19] Posle izbijanja oruΕΎanog ustanka u Srbiji, kao i stvaranje slobodne teritorije, tokom jula i avgusta, Lola je polovinom septembra 1941, zajedno sa Aleksandrom RankoviΔem i Ivanom MilutinoviΔem, napustio Beograd i otiΕ‘ao u zapadnu Srbiju. Ubrzo nakon Lole, Beograd je poΔetkom oktobra napustio i Jurica. Nakon odlaska njegovih sinova u partizane, postojao je plan da Ivan Ribar, u pratnji sestara Ivanke i Olivere ΔukoviΔ, napusti Beograd i ode u osloboΔeno UΕΎice, ali je ovaj plan poremetio poΔetak Prve neprijateljske ofanzive.[20][21] PoΕ‘to mu je boravak u Beogradu, kao poznatom antifaΕ‘isti bio sve teΕΎi, morao je da promeni nekoliko ilegalnih stanova. IzmeΔu ostalog, boravio je bolnici TrgovaΔke omladine, u kuΔi Marka Anafa, ulici KraljeviΔa Tomislava na KoteΕΎ Neimaru, gde se nalazilo tajno skloniΕ‘te, kao i u stanu stan svoje poΔerke Mire VuΔkoviΔ, u Ulici vojvode Dragomira na VraΔaru. Uprkos svim teΕ‘koΔama, odrΕΎavao je kontakt sa rukovodeΔim liΔnostima NOP-a u Beogradu, a najviΕ‘e sa Blagojem NeΕ‘koviΔem, sekretarom Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju. PoΕ‘to su poΔetkom 1942, oko zgrade u kojoj je stanovao, primeΔeni agenti Specijalne policije, morao je da napusti ovaj stan. Tada je posredstvom NeΕ‘koviΔa, smeΕ‘ten u kuΔu u ΔinovniΔkoj koloniji, u blizini Autokomande. Ova kuΔa bila je vlasniΕ‘tvo sestre Nade AndrejeviΔ, supruge ΔorΔa AndrejeviΔa Kuna i bila je stavljena na raspolaganje KPJ, radi ΔorΔevog skrivanja. U kuΔi su kao zvaniΔni stanari ΕΎiveli Nadina sestra Paraskeva JokiΔ, sa dvoje male dece, i sestra i majka Vlajka BegoviΔa. Kun je u suterenu kuΔe izgradio skloniΕ‘te, koje je sluΕΎilo za sakrivanje ilegalaca. KuΔa je bila jedna od baza Pokrajinskog komiteta i za nju je znao samo uzak krug ljudi, a Kuna i Ribara je poseΔivao Blagoje NeΕ‘koviΔ, koji je stanovao u blizini. Juna 1942. Specijalna policija je tragajuΔi za muΕΎem Paraskeve JokiΔ, koji je pobegao iz zatvora u Lazarevcu, izvrΕ‘ila pretres kuΔe, ali nije uspela da otkrije skloniΕ‘te u kome su se nalazili Kun i Ribar. Za vreme boravka u kuΔi, Ribar se pripremao da napusti Beograd, pa je pustio bradu i veΕΎbao da hramlje na jednu nogu, kako ga neko ne bi prepoznao.[22][23][24] Nakon Ε‘to su obezbeΔene laΕΎne isprave, koje je izradio ΔorΔe AndrejeviΔ Kun, kao i organizovan prihvat i veza u Zemunu i Zagrebu, Ivan Ribar je krajem jula 1942. napustio Beograd. Do Savskog mosta, gde se nalazio graniΔni prelaz izmeΔu NediΔeve Srbije i Nezavisne DrΕΎave Hrvatske (NDH) dopratila ga je Brana PeroviΔ, dok ga je sa druge strane saΔekala Elza Meterli, kurirka Pokrajinskog komiteta, koja ga je odvela do kuΔe Jelice BabΕ‘ek,[b] u Ulici cara DuΕ‘ana u Zemunu, gde ga je Δekao Lola Ribar. U Zemunu su tada, nakon odlaska iz Beograda, boravile Tonica i BoΕΎena, ali se Ribar nije susreo sa njima, zbog konspiracije.[22][23] Dan nakon prelaska u Zemun, Lola i Ivan su sa laΕΎnim legitimacijama, izdatim od Ministarstva hrvatskog domobranstva, preko Vinkovaca otputovali u Zagreb, gde ih je saΔekao Ivan Stevo KrajaΔiΔ. Potom su autobusom otiΕ‘li u predgraΔe VrapΔe, gde su se Ribari smestili u stan AnΔele KopiniΔ, sestre Josipa KopiniΔa. Ovde su boravili mesec dana, nakon Δega je KrajaΔiΔ, uz pomoΔ dvojice domobranskih oficira, koji su bili saradnici NarodnooslobodilaΔkog pokreta, organizovao njihovo prebacivanje iz okupiranog Zagreba. PoΔetkom septembra, satnik Franjo Balon je poluteretnim kamionom prebacio Stevu KrajaΔiΔa, Lolu i Ivana Ribara u Gornju Purgariju, gde su prenoΔili. Potom su peΕ‘ke otiΕ‘li u Ε½umberak, odakle su se u pratnji Ε½umberaΔke partizanske Δete, prebacili na Kordun, u sediΕ‘te Glavnog Ε‘taba NOP odreda Hrvatske, koji se nalazio u Gornjem BudaΔkom, kod Slunja. Ovde su se zadrΕΎali nekoliko dana i tu je Ribar imao susreo sa Vladimirom BakariΔem, politiΔkim komesarom Glavnog Ε‘taba Hrvatske, koga je pre rata branio pred Sudom za zaΕ‘titu drΕΎave. Potom su preko PlitviΔkih jezera, Korenice, PljeΕ‘evice i Donjeg Lapca i Drvara nastavili put za Vrhovni Ε‘tab NOP i DV Jugoslavije, koji se nalazio u MliniΕ‘tu, kod MrkonjiΔ Grada. U Vrhovni Ε‘tab su stigli 26. septembra i istog dana ih je primio Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito.[25][24][26] Na Δelu AVNOJ-a u partizanima Ivan Ribar i Josip Broz Tito, u BogoviΔima, kod Pala, juna 1943, nakon Titovog ranjavanja na Sutjesci Novembru 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, na predlog Josipa Broza Tita, partijska Δelija Vrhovnog Ε‘taba, Δiji je sekretar bio pop Vlada ZeΔeviΔ primila je Ivana Ribara u Δlanstvo KomunistiΔke partije Jugoslavije (KPJ). Zajedno sa MoΕ‘om Pijade, Ivanom MilutinoviΔem, Veselinom MasleΕ‘om i sinom Ivom uΔestvovao je u pripremama za konstituisanje AntifaΕ‘istiΔkog veΔa narodnog osloboΔenja Jugoslavije (AVNOJ), koji je bio opΕ‘tenacionalno i opΕ‘tepartijsko politiΔko predstavniΕ‘tvo naroda Jugoslavije koje je rukovodilo radom NarodnooslobodilaΔkih odbora. Na Prvom zasedanju AVNOJ-a odrΕΎanom u osloboΔenom BihaΔu, 26. i 27. novembra 1942. godine izabran je za predsednika IzvrΕ‘nog odbora AVNOJ-a. Iako je bio u starosti, imao je 62 godine, tokom 1943. godine je proΕ‘ao kroz Δetvrtu i Petu neprijateljsku ofanzivu. U toku Pete ofanzive, poznate i kao βbitka na Sutjesciβ, nalazio se sa Sedmom banijskom divizijom, na Δijem su Δelu bili Pavle JakΕ‘iΔ i Δuro Kladarin. Posle Sutjeske, otiΕ‘ao je na osloboΔenu teritoriju Like i tu ostaje do kapitulacije Italije, septembra 1943. godine. PoΔetkom oktobra je uΔestvovao na KoΔeskom zboru, a polovinom oktobra na Drugom zasedanju ZAVNOH-a u PlaΕ‘kom. Potom je, zajedno sa delegatima iz Hrvatske i Slovenije doΕ‘ao u Jajce. Na Drugom zasedanju AVNOJ-a, odrΕΎanom 29. i 30. novembra izabran je za predsednika AVNOJ-a. Neposredno posle zavrΕ‘etka zasedanja, Ribaru su Josip Broz Tito i Ivan MilutinoviΔ saopΕ‘tili tuΕΎnu vest da su mu poginuli sinovi - Jurica i Ivo. Posle zasedanja AVNOJ-a, zajedno sa Δlanovima PredsedniΕ‘tva AVNOJ-a i Nacionalnog komiteta osloboΔenja Jugoslavije (NKOJ) otiΕ‘ao je preko Like za Sloveniju, gde je ostao oko tri meseca. Prisustvovao je Prvom zasedanju SNOO, odrΕΎanom 19. februara 1944. godine u Δrnomlju i TreΔem zasedanju ZAVNOH-a, odrΕΎanom 8. i 9. maja u Topuskom. PoΔetkom juna 1944. godine odlazi na ostrvo Vis, gde je bilo srediΕ‘te Vrhovnog Ε‘taba i NKOJ-a. Tamo prisustvuje razgovorima sa dr Ivanom Ε ubaΕ‘iΔem i britanskim ambasadorom Stevensonom. U jesen 1944. godine avionom odlazi na osloboΔenu teritoriju Srbije i boravi u Valjevu i AranΔelovcu, a krajem oktobra dolazi u osloboΔeni Beograd. Tu je vrΕ‘io duΕΎnost predsednika PredsedniΕ‘tva AVNOJ-a, a od avgusta 1945. godine predsednik PredsedniΕ‘tva Privremene skupΕ‘tine Demokratske Federativne Jugoslavije. Karijera u FNRJ Ivan Ribar na svom radnom stolu Posle rata, neprekidno je biran za poslanika u Narodnoj skupΕ‘tini FNRJ i u Sabor NR Hrvatske. Od kraja 1945. do 1953. godine bio je Predsednik Prezidijuma Narodne skupΕ‘tine FNRJ. Jedno vreme je bio i Δlan Saveznog odbora SSRNJ. Imao je Δin general-majora JNA u rezervi. Iz politiΔkog ΕΎivota se povukao 1960. godine. Preminuo je 2. februara 1968. godine u Vojnoj bolnici u Zagrebu. Prema poslednjoj ΕΎelji, kremiran je u Beogradu i 5. februara sahranjen na groblju Mirogoj u Zagrebu. Porodica Detaljnije: Porodica Ribar Ivan Ribar je od 1915. godine bio u braku sa udovicom Antonijom Tonicom Ε imat, koja je iz prvog braka imala troje dece β Δerke Miru i BoΕΎenu i sina Ε½arka. U braku sa Tonicom, dobio je dvojicu sinova β Ivu Lolu (1916) i Juricu (1918). Nakon okupacije Jugoslavije, Tonica je ostala u okupiranom Beogradu, a kasnije je preΕ‘la u Srem, gde je sa Δerkom BoΕΎenom ΕΎivela ilegalno meΔu partizanskim saradnicima. Prilikom blokade Kupinova, 8. jula 1944, Tonica i BoΕΎena su uhvaΔene od strane folksdojΔera, nakon Δega je Tonica streljana, a BoΕΎena odvedena u BanjiΔki logor. Odlikovanja i priznanja Za politiΔki i drΕΎavniΔki rad odlikovan je sa viΕ‘e odlikovanja, meΔu kojima se pored odlikovanja iz Kraljevine Jugoslavije i socijalistiΔke Jugoslavije, nalaze i strana odlikovanja β poljska, albanska i druga.[27] MeΔu odlikovanjima FNR i SFR Jugoslavije nalaze se:[28] Orden junaka socijalistiΔkog rada, odlikovan 1961. Orden narodnog osloboΔenja, odlikovan 1945. Orden jugoslovenske zastave prvog reda (dvaput), Orden bratstva i jedinstva prvog reda, odlikovan 1947. Orden zasluge za narod prvog reda, Orden partizanske zvezde prvog reda i Orden za hrabrost Godine 1950, na predlog marΕ‘ala Tita unapreΔen je u Δin rezervnog general-majora JNA. Pre toga je u Austrougarskoj vojsci imao Δin rezervnog poruΔnika, a u Jugoslovenskoj vojsci Δin rezervnog sudskog kapetana.[29] Bio je poΔasni graΔanin Karlovca, BihaΔa, Δakova, Ε ibenika, GlamoΔa i Kaknja.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Dr. Milan KaΕ‘anin (PelmonoΕ‘tor, Austro-Ugarska, danas Beli Manastir, Hrvatska, 21. II. 1895. po starom kalendaru - Beograd, 21. XI. 1981), pripovjedaΔ, romansijer, esejist, knjiΕΎevni kritiΔar, historiΔar knjiΕΎevnosti, likovni kritiΔar, historiΔar likovnih umjetnosti, kustos i direktor galerija i muzeja u Beogradu. Njegovi preci s prezimenom PopoviΔ preΕ‘li su u 18. st. iz Hercegovine u Baranju. PotiΔe iz siromaΕ‘ne seljaΔke porodice. RoΔen je u ubogoj kuΔi u danaΕ‘njoj Ulici Vladana Desnice (ranije Vuka StefanoviΔa KaradΕΎiΔa), Belomanastircima poznatoj kao Srpska ulica. Njegov otac Nikola PopoviΔ i majka Anka KaΕ‘anin nisu bili vjenΔani pa su on i stariji brat Radivoj KaΕ‘anin bili uvedeni u matiΔne knjige roΔenih pod majΔinim prezimenom KaΕ‘anin. Ε kolske godine 1901/1902. upisao se u prvi razred Srpske narodne osnovne Ε‘kole. U prvom, drugom i treΔem razredu uΔiteljica mu je bila Katica MaΕ‘ireviΔ iz Sombora. U Δetvrtom razredu doΕ‘ao je novi uΔitelj Jovan SlavkoviΔ, takoΔer iz Sombora. On ga je vodio i kroz peti razred jer je 1905. godine izaΕ‘ao zakon da se ΔetverogodiΕ‘nje osnovne Ε‘kole produΕΎavaju na joΕ‘ dvije godine i time postaju Ε‘estogodiΕ‘nje. Peti razred je zavrΕ‘io 1906. godine, a od tada pa do 1914. pohaΔao je Srpsku pravoslavnu veliku gimnaziju u Novom Sadu, koju je veΔ pohaΔao i njegov brat Radivoj. Kao i bratu, pri upisu u gimnaziju pomogao mu je uΔitelj SlavkoviΔ, dok ga je direktor gimnazije Vasa PuΕ‘ibrk, opet kao i brata, kao odliΔnog uΔenika prihvatio kao svoje dijete i izradio mu stipendiju. Kad je imao 5 godina, a njegov brat Radivoj bio na kraju drugog razreda gimnazije u Osijeku, razboljela mu se majka od upale pluΔa, koja je preΕ‘la u tuberkulozu. Umrla je kad je Radivoj poΕ‘ao u treΔi razred. Otad se o njima brinula starija majΔina sestra Latinka, koja se nije udavala. Prvi svjetski rat Zbog uΔeΕ‘Δa u demonstracijama u Kosovskoj Mitrovici povodom umorstva Franje Ferdinanda bio je na vojnom sudu u Segedinu, ali nije osuΔen. Namjeravao je da sa svojim prijateljem Svetislavom MariΔem studira filozofiju u Zagrebu, ali se nije mogao upisati zbog `nepodobnosti` (bio je pod policijskom istragom), pa je 1915. godine u BudimpeΕ‘ti poΔeo studirati romansku i slavensku filologiju. Poslije prvog semestra mobiliziran je u 28. osjeΔku domobransku regimentu, da bi se poslije suΔenja vratio u vojarnu, u PriΔuvnoj ΔasniΔkoj Ε‘koli u Zagrebu kao kadet-aspirant. Kako bi izbjegao odlazak na front, pribavio je izmiΕ‘ljene lijeΔniΔke dijagnoze te se tri godine povlaΔio po bolnicama Novog Sada, Slavonske PoΕΎege, Sarajeva i Zagreba. U Zagrebu je naΕ‘ao utoΔiΕ‘te u Bolnici milosrdnih sestara zajedno s drugim intelektualcima (Ivo AndriΔ, Ivo VojnoviΔ, Vladimir ΔoroviΔ, Niko BartuloviΔ). Studij U Zagrebu je nastavio studij. Upisao je filozofiju kod prof. Alberta Bazale (1877-1947), koji ga je htio uzeti za svog asistenta, ali je tada propala Austro-Ugarska pa se vratio u Novi Sad. Tu je postavljen za pomoΔnika Ε‘efa Presbiroa Narodne uprave za Banat, BaΔku i Baranju, a s Jankom PeriΔem radio je u redakciji `Srpskog lista`, glasila SNO (Srpskog narodnog odbora). Kad je kompozitor i politiΔar Petar KonjoviΔ (1883-1970) pokrenuo u Novom Sadu 20. IV. 1919. novi dnevni list `Jedinstvo` kao organ Demokratske stranke, KaΕ‘anin mu se naΕ‘ao pri ruci, ali je ubrzo, joΕ‘ istog mjeseca, otiΕ‘ao u Pariz da na Sorboni studira historiju umjetnosti, uporednu historiju knjiΕΎevnosti i ruski jezik s knjiΕΎevnoΕ‘Δu. Kao dopisnik `Jedinstva` iz Pariza viΕ‘e je naginjao dopisima knjiΕΎevne i umjetniΔke sadrΕΎine. I pored mnogih obeΔanja, dugo nije dobijao stipendiju za studij u Parizu, ni honorare za dopise objavljene u `Jedinstvu`. Stipendiju je dobio tek krajem 1920, kad se i oΕΎenio studentkinjom Katarinom MartinoviΔ Ljaljom, kΔerkom ruskom emigranta crnogorskog porijekla. SljedeΔe jeseni rodio mu se sin Mirko. Tada se podvrgao akademskoj disciplini, odloΕΎio pisanje i, sistematski uΔeΔi i polaΕΎuΔi ispite, u proljeΔe 1923. godine diplomirao estetiku i historiju umjetnosti i vratio se u Beograd. Historija umjetnosti Godine 1924. zaposlio se kao pisar u UmetniΔkom odeljenju Ministarstva prosvete. Dvije godine kasnije, 1926. doktorirao je s tezom Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivopis. U vrijeme priprema za 100-godiΕ‘njicu Matice srpske, primio se obaveze da - skupa s Veljkom PetroviΔem (1888-1967) - proputuje Vojvodinu i istraΕΎi njenu staru umjetnost. Tada je napisao prvi dio MatiΔine knjige `Srpska umetnost u Vojvodini`, objavljene 1927, u kojoj je obradio arhitekturu, slikarstvo do prve polovine XVIII. vijeka, minijature, graverske radove i primijenjenu umjetnost. Za tu monografiju dobio je nagradu Matice srpske (1928). Tek 1927. godine dobio je pravo radno mjesto. Postao je kustos, a sljedeΔe godine i upravnik beogradskog Muzeja savremene umetnosti (1928-1936). Kraljevski namjesnik knez Pavle povjerio mu je 1936. godine direktorsko mjesto u muzeju koji je nosio njegovo ime (Muzej kneza Pavla, danas Narodni muzej u Beogradu). Na toj duΕΎnosti organizirao je prve velike evropske izloΕΎbe u Beogradu: Italijanski portret kroz vekove (1938) i Francusko slikarstvo XIX veka (1939). Pokrenuo je i ureΔivao Δasopis `UmetniΔki pregled` (1937-1941). Objavljivao je likovne kritike u Politici`, `Vremenu`, Δasopisu `ReΔ i slika` i dr. Predavao je historiju umjetnosti u UmetniΔkoj Ε‘koli u Beogradu. Penzioniran je 1945, a reaktiviran 1953. kad je postavljen za direktora Galerije fresaka, gdje je i poslije isteka mandata 1961. ostao do 1963. kao savjetnik. Organizirao je izloΕΎbe srpskih fresaka u Londonu, Edinburghu, Amsterdamu, Bruxellesu, Stockholmu, Helsinkiju, MΓΌnchenu i u JuΕΎnoj Americi. Pozivan je da drΕΎi predavanja o umjetnosti na Sorboni u Parizu, na SveuΔiliΕ‘tu u Nancyju, u Institutu za historiju umjetnosti u BeΔu, na sveuΔiliΕ‘tima u Montrealu, Quebecu i Otavi. Objavljivao je eseje iz historije umjetnosti, u kojima je naroΔito izraΕΎena estetska analiza. Bavio se uglavnom srednjim vijekom i srpskim slikarstvom u Vojvodini. KnjiΕΎevnost Pisanjem se poΔeo baviti joΕ‘ kao uΔenik gimnazije. Na konkursu somborskog lista `Sloga` dobio je nagradu za rad o Zmajevom nacionalizmu. U Zagrebu je suraΔivao u dnevnom listu `Obzor`, u `KnjiΕΎevnom jugu` i u tada najuglednijem knjiΕΎevnom Δasopisu `Savremenik`. SuraΔivao je u mnogim Δasopisima i listovima. Vremenom je stvorio takvu knjiΕΎevnu kritiku koja je `analitiΔko-nauΔna i umetniΔka u isti mah`. Pisao je pripovijetke o VojvoΔanima i romane iz beogradskog ΕΎivota, unoseΔi u svoju realistiΔku prozu izvjesne stilske i ritmiΔke obrte. Njegove prve pripovijetke, koje mu je 1921. godine objavio `Srpski knjiΕΎevni glasnik`, otkrivale su pisca koji je ovladao zanatom i uspijevao upeΔatljivo kroz svoje likove oslikati i njihova unutraΕ‘nja preΕΎivljavanja, a i vanjsko okruΕΎenje tipiΔne preΔanske sredine. U dvotomnom romanu `Pijana zemlja`, za koji je dobio nagradu Cvijeta ZuzoriΔ (1932), nastojao je `da iz sfere svakodnevnog ΕΎivota dopre do duhovnog horizonta vremena` i kritiΔki progovori o temama koje su zaokupljale njegovu generaciju. Veliki doprinos dao je osvjetljavanju srpske knjiΕΎevnosti u srednjem vijeku. Srpska akademija nauka nagradila ga je za zbirke pripovijedaka `Jutrenja i bdenja` (1926) i `Zaljubljenici` (1929), a KolarΔeva zaduΕΎbina za prvi roman `TrokoΕ‘uljnik` (1930). Nosilac je Oktobarske nagrade za knjiΕΎevnost. ZnaΔajan je njegov rad iz domena knjiΕΎevno-historijske esejistike nastao nakon II. svjetskog rata. U briljantnoj zbirci eseja `Sudbine i ljudi` (1968) o nekim najznaΔajnijim srpskim pjesnicima, pripovjedaΔima i kritiΔarima 19. i 20. vijeka (Branko RadiΔeviΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Stevan Sremac, Simo Matavulj, Jovan SkerliΔ, Jovan DuΔiΔ i dr.), oΕ‘trinom zapaΕΎanja, upeΔatljivim liΔnim izrazom, polemiΔkim tonom, novim idejama i nekonvencionalnim shvatanjima, proΕΎetim donekle i konzervativnom tendencioznoΕ‘Δu, dao je jedno od najznaΔajnijih esejistiΔkih djela svoga vremena. Privatni ΕΎivot Sa suprugom Katarinom (1898-1985) imao je Δetvero djece: Mirko, arhitekt (1921-1993), dr Ratomir Ratko, pravnik (1923), Pavle, pravnik (1935) i Marina, udata BojiΔ, koja je zavrΕ‘ila knjiΕΎevnost (1937). U Beogradu je stanovao u Hilandarskoj ulici broj 30. Imao je sedmero unuΔadi. Unuka Zoja BojiΔ takoΔer je historiΔar umjetnosti. Bibliografija Knjige `Jutrenja i bdenja`, pripovijetke, Beograd, 1925, 1926. (s Veljkom PetroviΔem) `Srpska umetnost u Vojvodini`, Novi Sad, 1927. `Zaljubljenici`, pripovijetke, Beograd, 1928. `Bela crkva Karanska. Njena istorija, arhitektura i ΕΎivotopis`, Beograd, 1928. `Sabrana dela I-II`, Beograd, 1929-1932. `TrokoΕ‘uljnik`, roman, Beograd, 1930. `Pijana zemlja I, II`, roman, Beograd, 1932. `Jugoslavische hedengasche beldenge kunst`, Amsterdam, 1935. `Srpska umetnost u Vojvodini do velike seobe`, Novi Sad, 1939. `L` art yougoslave des nos origines a nos jours`, Beograd, 1939. `Dva veka srpskog slikarstva`, Beograd, 1942. `Umetnost i umetnici`, Beograd, 1943. `Savremeni beogradski umetnici. Reprodukcije`, Beograd, 1953. `U senci slave`, Novi Sad, 1961. `PronaΔene stvari`, eseji, Beograd, 1961. `UmetniΔke kritike`, Beograd, 1968. `Sudbine i ljudi`, ogledi, Beograd, 1968. `Susreti i pisma`, eseji, Novi Sad, 1974. (Anica SaviΔ Rebac, Isidora SekuliΔ, Mileta JakΕ‘iΔ, Jovan DuΔiΔ, Pero SlijepΔeviΔ, Ivan MeΕ‘troviΔ, Toma RosandiΔ, Petar KonjoviΔ, Milan MilovanoviΔ, Sava Ε umanoviΔ) `Srpska knjiΕΎevnost u srednjem veku`, Beograd, 1975. `SluΔajna otkriΔa`, eseji, Novi Sad, 1977. `Izabrani eseji`, Beograd, 1977. (Branko RadiΔeviΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Bogdan PopoviΔ, Jovan DuΔiΔ) `Pogledi i misli`, eseji, Novi Sad, 1978. `Kamena otkriΔa`, studije o umetnosti, Beograd, 1978. `PriviΔenja` I, Novi Sad, 1981. Milan KaΕ‘anin, Svetislav MariΔ: `Prepiska dvojice mladiΔa`, Novi Sad, 1991. `Sudbine i ljudi : ogledi o srpskim piscima`, Zagreb, 2001. (Branko RadiΔeviΔ, Δura JakΕ‘iΔ, Jovan JovanoviΔ Zmaj, Laza KostiΔ, Jakov IgnjatoviΔ, Laza LazareviΔ, Simo Matavulj, Stevan Sremac, Ljubomir NediΔ, Bogdan PopoviΔ, Jovan SkerliΔ, Jovan DuΔiΔ) `Izabrana dela Milana KaΕ‘anina` * 1. `Srpska knjiΕΎevnost u srednjem veku`, Beograd, 2002. * 2. `Zaljubljenici ; U senci slave : pripovetke`, Beograd, 2003. * `Zaljubljenici`: `PoruΕ‘eni dom`, `PreobraΕΎenje`, `Ε½enih`, `GreΕ‘nici` * `U senci slave`: `Mrav`, `Udovica`, `UoΔi praznika`, `Zaljubljenik`, `Parbenik boΕΎji`, `Vestalka`, `Na meseΔini`, `BraΔa pravoslavna`, `Na pijaci`, `ViΔenje`, `Seljaci`, `Usamljenik`, `NemoΔ`, `U senci slave` * 3. `Pijana zemlja ; TrokoΕ‘uljnik`, Beograd, 2003. * 4. `PriviΔenja`, Beograd, 2003. * 5. `Sudbine i ljudi`, Beograd, 2004. * 6. `Susreti i pisma ; PronaΔene stvari ; Misli`, Beograd, 2004. * 7. `Umetnost i umetnici`, Beograd, 2004. * 8. `Kamena otkriΔa ; SluΔajna otkriΔa ; Sa Milanom KaΕ‘aninom ; O Milanu KaΕ‘aninu`, Beograd, 2004.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! 1945. Branko ΔopiΔ (HaΕ‘ani, Bosanska krajina, 1. januar 1915 β Beograd, 26. mart 1984) bio je srpski i jugoslovenski knjiΕΎevnik. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u rodnom mestu, niΕΎu gimnaziju u BihaΔu, a uΔiteljsku Ε‘kolu pohaΔao je u Banjoj Luci, Delnicama i Sarajevu, te je zavrΕ‘io u Karlovcu. Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomirao je 1940. godine na grupi za pedagogiju.[1] Prvu priΔu objavio je 1928. godine, a prvu pripovetku 1936. Njegova dela su, izmeΔu ostalih, prevoΔena na engleski, nemaΔki, francuski i ruski jezik. Bio je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti i Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine. IzvrΕ‘io je samoubistvo skokom sa mosta Bratstva i jedinstva.[2] U ΔopiΔevim delima dominiraju teme iz ΕΎivota ljudi iz Bosanske krajine i NarodnooslobodilaΔkog rata. Branko ΔopiΔ roΔen je 1. januara 1915. godine u selu HaΕ‘anima pod planinom GrmeΔom.[3] U isto vreme, njegov otac Vid, kao vojnik austrougarske armije, borio se negde na frontu u Karpatima, a njegov stric NidΕΎo, srpski dobrovoljac, borio se u srpskoj vojsci protiv Austrougarske. Kad mu je bilo Δetiri godine, umro mu je otac. ΔopiΔ je, zajedno sa mlaΔim bratom i sestrom, ostao da ΕΎivi pored majke Soje, dede Radeta i strica NidΕΎe. Prva proΔitana knjiga bila mu je βMigel Servantesβ koju je, negde u treΔem razredu, kupio od uΔiteljice. U toj knjizi bio je opisan ΕΎivot slavnog Ε‘panskog pisca Servantesa, skupa sa nekoliko odlomaka iz njegovog romana βDon Kihotβ. SledeΔe proΔitane knjige bile su βDoΕΎivljaji jednog vukaβ, pa βDoΕΎivljaji jedne kornjaΔeβ.[4] Branko ΔopiΔ, Mira AleΔkoviΔ i BlaΕΎe Koneski u partizanima (1944). Prvo Ε‘tampano delo objavio je sa Δetrnaest godina u omladinskom Δasopisu βVenacβ 1928. godine. ΔopiΔ je pohaΔao uΔiteljsku Ε‘kolu u Banjoj Luci i Sarajevu, a zavrΕ‘io u Karlovcu, a Filozofski fakultet u Beogradu. VeΔ kao student afirmisao se kao darovit pisac i skrenuo na sebe paΕΎnju knjiΕΎevne kritike, izmeΔu ostalog piΕ‘uΔi u βPoliticiβ, gde mu je urednik Ε½ivko MiliΔeviΔ u knjiΕΎevnom dodatku objavio tek Ε‘estu poslatu pripovetku β βSmrtno ruvo Soje Δubriloveβ ( (Politika, 8. 5. 1936). βTaj datum sam zapamtio za Δitav ΕΎivotβ, ispovedao se docnije. βImao sam dvadeset jednu godinuβ¦ Zaredao ja onda da objavljujem priΔe u βPoliticiβ, mjeseΔno po dvije, Δak i triβ¦ β.[5] 1939. godine je dobio novoustanovljenu nagradu βMilan RakiΔβ. U martu 1941. je dobio nagradu za delo `Borci i begunci`.[6] UoΔi Drugog svetskog rata nalazio se u ΔaΔkom bataljonu u Mariboru. U danima Aprilskog rata on je, sa grupom svojih drugova, pokuΕ‘ao da pruΕΎi otpor neprijatelju kod MrkonjiΔ Grada. Posle toga je otiΕ‘ao u svoj rodni kraj, a sa poΔetkom ustanka, stupio je u redove ustanika i meΔu njima ostao tokom cele narodnooslobodilaΔke borbe. Sve vreme rata bio je ratni dopisnik zajedno s nerazdvojnim prijateljem i kumom, knjiΕΎevnikom Skenderom KulenoviΔem. Posle rata jedan je od osnivaΔa deΔjeg lista Pionir i njegov urednik, a potom je poΔeo profesionalno da se bavi knjiΕΎevnoΕ‘Δu.[7] Smatra se jednim od najveΔih deΔjih pisaca roΔenih na jugoslovenskim prostorima. Dela su mu prevoΔena na ruski, engleski, francuski, nemaΔki, ukrajinski, poljski, ΔeΕ‘ki, bugarski, rumunski, slovenaΔki i maΔarski jezik. Bio je Δlan SANU i ANUSRBiH. Celi radni i ΕΎivotni vek nakon Drugog svetskog rata Branko ΔopiΔ je proveo u Beogradu, ali je Δesto putovao po Jugoslaviji i drugim evropskim drΕΎavama. Za knjiΕΎevni rad dobio je, meΔu ostalim, Nagradu AVNOJ-a i NjegoΕ‘evu nagradu (obe 1972). Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i drugih visokih odlikovanja. Svoj stan u Beogradu, ulica kralja Milana 23, u kom je ΕΎiveo od 1972. do smrti, poklonio je SANU.[8] PuriΕ‘a ΔorΔeviΔ je 2015. godine reΕΎirao dokumentarni film βMala moja iz Bosanske Krupeβ posveΔen Branku ΔopiΔu.[9] Svake godine se odrΕΎava simpozijum o Branku ΔopiΔu, 2019. je bio u BeΔu.[10] KnjiΕΎevni opus Njegova prozna dela proΕΎeta su lirikom i ΕΎivopisnim realistiΔkim slikanjem seoskog ΕΎivota, poznavanjem ΕΎivota i mentaliteta ljudi sa sela, vedrinom i ΕΎivoΕ‘Δu duha. Kreirao je mnoΕ‘tvo upeΔatljivih i ΕΎivopisnih likova i dogaΔaja nadahnutom pripovedaΔkom tehnikom koristeΔi sveΕΎ, soΔan i slikovit jezik pri Δemu je inspiraciju nalazio u svom podgrmeΔkom zaviΔaju. ΔopiΔa su doratnim pripovetkama najviΕ‘e zanimali siromaΕ‘ni seljaci, sanjari i prosjaci, deca, skitnice i nadniΔari, i on je o svima njima priΔao sa briΕΎnim, zaΕ‘titniΔkim razumevanjem. U lirski intoniranim ratnim pripovetkama ΔopiΔ je nadahnuto opisivao herojske podvige, muΔeniΕ‘tvo i samopregor svojih junaka. PoΔetkom 1950ih godina ΔopiΔ je poΔeo da piΕ‘e i satiriΔne priΔe u kojima je oΕ‘tro kritikovao ruΕΎne pojave u tadaΕ‘njici. Jedna od takvih priΔa bila je i βJeretiΔka priΔaβ objavljena u βJeΕΎuβ koja je pokrenula lavinu osuda sa vrha partije i vlasti, a u hajci na pisca uΔestvovao je i Broz koji je rekao da on liΔno takvu satiru neΔe dozvoliti, ali da pisac neΔe biti ni uhapΕ‘en.[11] KnjiΕΎevni istoriΔar Ratko PekoviΔ napisao je knjigu βSudanije Branku ΔopiΔuβ u kojoj je detaljno opisana cela hajka na pisca. Sa uspehom se ogledao i u pisanju romana iako su prirodi njegovog knjiΕΎevnog talenta viΕ‘e odgovarale kraΔe forme β pripovetke i novele. Romani βProlomβ i βGluvi barutβ slikaju uΔeΕ‘Δe seljaka Bosanske Krajine u ustanku, a βNe tuguj bronzana straΕΎoβ prilagoΔavanje tih istih seljaka, sada kolonista, novim uslovima ΕΎivota u Vojvodini. Glavnina ΔopiΔevog proznog opusa humoristiΔki je intonirana, a humor nalazi u prirodi i mentalitetu njegovih junaka koji i u najteΕΎim ΕΎivotnim trenucima znaju da saΔuvaju vedrinu i da se nasmeju Δak i vlastitoj nevolji. Sem toga, ΔopiΔ je od onih pisaca koji su svoj posmatraΔki talenat naroΔito iskazivali kroz otkrivanje sitnih ljudskih mana i nedostataka. Iako je ΔopiΔ bio pisac epske Ε‘irine i zamaha sa uroΔenim pripovedaΔkim i humoristiΔkim darom, u njegovim delima vidljiva je i jedna lirska ΕΎica koja se nije pokazivala samo u opisima bosanskih pejzaΕΎa veΔ i u portretisanju ljudskih likova koji su mu bili bliski i dragi. Ta ΔopiΔeva poetska ΕΎica naroΔito je vidljiva u njegovoj ratnoj lirici, pre svega u zbirci βOgnjeno raΔanje domovineβ. Branko ΔopiΔ je cenjen i kao deΔji pisac, prvenstveno zahvaljujuΔi ΕΎivoj maΕ‘ti i daru za spretno uobliΔavanje svojih posmatranja, ali i nesumnjivom humoristiΔkom talentu. Napisao je preko trideset knjiga za decu, meΔu kojima su i dva romana. Dela Grob Branka ΔopiΔa u Aleji zasluΕΎnih graΔana na beogradskom Novom groblju Zbirke pripovedaka Pod GrmeΔom (1938), Borci i bjegunci (1939),[12] Planinci (1940), Rosa na bajonetima (1946), Sveti magarac (1946), Surova Ε‘kola (1948), Ljudi s repom (1949), Odabrane ratne pripovetke (1950), Izabrane humoristiΔke priΔe (1952), Ljubav i smrt (1953), Dragi likovi (1953), DoΕΎivljaji Nikoletine BursaΔa (1955), DjeΔak prati zmaja (1956), Gorki med (1959), BaΕ‘ta sljezove boje (1970); Vasilisa i monah (1975); Skiti jure zeca (1977); Romani Prolom (1952), Gluvi barut (1957), Ne tuguj bronzana straΕΎo (1958) Osma ofanziva (1964), Delije na BihaΔu (1975); Zbirke pesama Ognjeno raΔanje domovine (1944), Pjesme (1945), Ratnikovo proljeΔe (1947); Komedije DoΕΎivljaji Vuka Bubala Odumiranje meΔeda Dela za decu U svijetu medvjeda i leptirova (1940), pripovetke PriΔe partizanke (1944), pripovetke Pjesme pionirke (1945), pesme Bojna lira pionira (1945), pesme DruΕΎina junaka (1945), pripovetke Bajka o sestri Koviljki (1946), proza DoΕΎivljaji kuma Torbe (1946), pripovetke Vratolomne priΔe (1947), pripovetke Armija odbrana tvoja (1947), pesme SunΔana republika (1948), pesme Rudar i mjesec (1948), pesme JeΕΎeva kuΔica (1949), pesma PriΔe ispod zmajevih krila (1950), pripovetke Pijetao i maΔka (1952), pripovetke DoΕΎivljaji maΔka ToΕ‘e (1954), pripovetke Raspjevani cvrΔak (1955), pesme Lalaj Bao, Δarobna Ε‘uma (1957), pesme Orlovi rano lete (1957), roman Bosonogo djetinjstvo (1957), pripovetke Partizanske tuΕΎne bajke (1958), pripovetke VeΔernje priΔe, (1958), priΔe u stihu Djeda TriΕ‘in mlin (1960), zbirka pesama PriΔe zanesenog djeΔaka (1960), pripovetke MagareΔe godine (1960), roman Ribar i maΔak (1960), pesme Slavno vojevanje (1961), roman Mjesec i njegova baka (1962), pesme Δarobna Ε‘uma (1962), pesme Bitka u Zlatnoj dolini (1963), roman Krava sa drvenom nogom (1963), pripovetke PriΔe za najmlaΔe (1963), pripovetke Ε arov u zemlji bajki (1964), pripovetke Mala moja iz Bosanske Krupe (1971), pesme Glava u klancu, noge na vrancu (1971), pripovetke Lijan vodi karavane (1975), pripovetke. Sabrana dela objavljena u 12 knjiga 1960. objavljena u 14 knjiga 1978. Ekranizacije na filmu i TV Igrani filmovi Ε½ivjeΔe ovaj narod (1947), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Jadran film, Zagreb Major Bauk (1951), dugometraΕΎni film, originalni scenario, reΕΎija Nikola PopoviΔ, Bosna film, Sarajevo Nikoletina BursaΔ (1964), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Branko Bauer, Jadran film, Zagreb Orlovi rano lete (1966), dugometraΕΎni film, ekranizacija istoimenog romana, reΕΎija Soja JovanoviΔ, Avala film, Beograd HajduΔka vremena (1977), dugometraΕΎni film, ekranizacija zbirki pripovedaka, reΕΎija Vladimir Tadej, Jadran film, Zagreb Gluvi barut (1990), dugometraΕΎni film, po motivima istoimenog romana, reΕΎija Bahrudin Bato ΔengiΔ, DP Forum, Sarajevo, Beograd film, Beograd, Jadran film, Zagreb Vidi joΕ‘ OΕ βBranko ΔopiΔβ Banja Luka Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u ΔajniΔu Narodna biblioteka βBranko ΔopiΔβ u Brodu Dijapazon β Branko ΔopiΔ OΕ βBranko ΔopiΔβ (Prijedor) Biblioteka βBranko ΔopiΔβ (VraniΔ) Biblioteka βLaza KostiΔβ Δukarica βTribina knjiΕΎevnosti za decu βBranko ΔopiΔβ
Prof dr Milan Jovanovic Batut - Jektika (susica, tuberkuloza) Kako postaje, kako se siri, kako se suzbija i leci Drustvo za cuvanje narodnog zdravlja, Beograd, 1912. Tvrd povez, dzepni format, 63 strane. Pecat Saveza trezvene mladezi RETKO! ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΡΡΡ (Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠ° ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1847 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 11. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 1940) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ, ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ, ΡΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠΎΡ ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ°ΡΠ°ΡΡΠΊΡ Π±ΡΠ½Ρ Ρ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ 1847. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ. ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΠΎΠΊΡΠΈΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΡΠΎΡΠ°Π½ΠΈΠ½. ΠΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎ ΠΎΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎΠΌ `ΠΎΠ΄Π½Π΅ΠΊΡΠ΄ ΠΎΠ΄ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠ΅`, ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°. ΠΠΎΠ³ΠΈΠ½ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎ Ρ Π±ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π’ΡΡΠ°ΠΊΠ° Π½Π° ΠΠΈΡΠ°ΡΡ 1806. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£Π΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π±Π°Π±Π° `Π‘ΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ½ΡΠ°` ΠΏΡΠ΅Π²Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ Ρ Π‘ΡΠ΅ΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎ 1848. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠΌΡΡΠ½Π° ΠΏΠ° ΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ»Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°Π»Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Ρ. ΠΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ·ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°Ρ (ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΈΠ³Π°ΠΎ Π΄ΠΎ Π₯Π°ΠΌΠ±ΡΡΠ³Π° ΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΡΠ° ΠΏΡΡΠ°) Π½Π°ΡΡΡΠ°Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ»ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π·Π±Π΅ΡΠ½Π΅Π»ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠΊΠ°.[1] ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡ Π°ΡΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ Π΄Π²Π° ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° ΡΠ΅Π°Π»ΠΊΠ΅. ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΎΡΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ Π·Π° ΡΡΡΠ°ΡΠ΅. ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ°Π½ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ `Π±Π»Π°Π³ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°Π½Π°Ρ` Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ³ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ°, ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1865. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΡΠΈΡΠ΅ΠΊ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠΏΠ΅Ρ ΠΎΠΌ. ΠΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°Ρ ΠΠΈΠ»Π΅ΡΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π² ΠΏΠΎΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π», Π½ΡΠ΄ΠΈΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ, ΠΈ ΡΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈΠΌ Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΡ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΡ, Π·Π°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΌΡ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π°Π²Π°Π»ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π²Π΅ ΡΠΎΡΠΈΠ½ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΠΈΠ·Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ½ΡΡΠ΅Π½ Π΄Π° ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Ρ ΡΠ΅Π°Π»ΡΠΈ, ΡΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡΡΠΈ Π½ΠΎΠ²Π°Ρ. Π‘Π° Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΡΠ° Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½Ρ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΠΌΡ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ»Π°Π²Π½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° Π±Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½Π΅.[1] ΠΠ°ΡΡΡ ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ 1885. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΡΠ° ΡΡΡΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°Π²ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΏΠΎ Π΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ·Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ ΠΠ°ΡΡΡ. Π Π°Π·Π»ΠΎΠ³ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅Π³Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΈΡΡΠΎΡ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ ΡΠ»ΠΎΠ·ΠΈ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠΎΡ Π΄Π²Π° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΎ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΡ ΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ Π½Π°Π΄ΠΈΠΌΠΊΠ΅ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΈΡ Π΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ. ΠΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ· Π±Π°Π½Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π»Π° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠΈ (ΠΊΠ°ΠΎ Π±ΡΠΎΠ΄ΡΠΊΠΈ Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ) ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ°Ρ (ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΠΈΡΠΈ), Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ·Π΅ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎ Π (ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ°), Π° ΡΡΠ΅ΡΠΈ, Π‘ΡΠ΅ΠΌΠ°Ρ, ΠΏΠΎ ΠΏΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅Π³ ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ°ΡΠΎΠ½Π° - ΠΠ°ΡΡΡ.[2] ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΡΡΠ° ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ ΠΠ΅Ρ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠ΅ Ρ Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡΡ Π΄ΠΎΡΠ»Π΅ ΡΡ Π΄ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1880. ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΡ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ Π»ΠΈΡΡ Π·Π° Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΏΠΎΡΠΊΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ βΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅β. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π»ΠΈΡΡ ΡΠ° Ρ ΠΈΠ³ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΡΠ³Ρ. Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ΄ 1880. Π΄ΠΎ 1882. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΡΡΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ΅Π³ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΠΈ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ Π¦Π΅ΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ΅. ΠΠ°Π»Π°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Ρ ΠΠ»Π°Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½Ρ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Π·Π° ΡΡΠ°Π²ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ. ΠΠ΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° Π²ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΌΠ° ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠ΅ ΡΠΎΠ³Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½Ρ, ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ ΠΈ ΠΠΎΠ½Π΄ΠΎΠ½Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Π±Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΠΎ ΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΡΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΈΠ³ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ Π±Π°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΠ΅. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°Π½ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΡΠ½ΡΡΠ΅ ΠΠ°ΡΠ΅Π΄ΡΡ Π·Π° Π±Π°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Π½Π° ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°Π³Ρ. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΎΠ²Ρ Π»Π°ΡΠΊΠ°Π²Ρ ΠΏΠΎΠ½ΡΠ΄Ρ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° Π½Π° ΠΠ°ΡΠ΅Π΄ΡΠΈ Ρ ΠΈΠ³ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ³ΠΈ Π½ΠΈΠ· Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π°ΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ. ΠΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ°Π΄ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ Π·Π° ΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅. ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ² ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π³Π° ΡΠ΅ 1938. ΠΏΡΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°.[3] ΠΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠ°ΡΡΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Ρ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΊΠΎΠ»Π΅Π³Π° Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΠ°, ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠ°Π½ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π²ΠΈΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π΅ ΠΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΡΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΊΠ°Π½ ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ Ρ ΠΈΠ³ΠΈΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ Π½Π°ΡΡΠ°Π²Π½Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠ°ΡΡΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΠ³, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³ Π»Π΅ΠΊΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΡΡΡΡΠ²Π° Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ°, Π²ΠΈΡΠ΅Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠ°. ΠΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΠ²Ρ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎΡΠ΅, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅. Π‘Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠΈΠΎ Ρ Π²Π΅Π·ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³: ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ `ΠΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠΎΠΌ` Π° `ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ`. ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠΏΠΎΡΠΎΠ±Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π½Π°ΡΠ·Π°ΠΌΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π΄Ρ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΡΡΠ°. Π’Π° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠΈΡΠ°Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ Π²Π΅ΠΊ. ΠΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊΠ°, Π½Π° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π΅ Π±ΡΠΎΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΈΡΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΈΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄Π°. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ°ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ΅Ρ ΡΠ½Π°Π³Π΅ ΠΈ Π΄ΡΡ Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, ΡΠ°ΡΠΊΡΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈ Π·Π»Π° Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΡΡΡΠ²Ρ. ΠΠΎ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡ ΠΠ·ΡΠ΅Π½Ρ ΠΠ΅Π΄Π΅ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ (1940): ΠΠ°ΡΡΡ ΡΠ΅ Π½Π°Ρ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π° Ρ ΠΈΠ³ΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°. ΠΠ°ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°Π»Π°Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π΄ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°. ΠΡΠΎΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ Π½Π°ΡΠ΅Π³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠΈ - ΠΏΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΊΠ° Π° ΠΏΠΈΡΠ°Π½ΠΈ Π½Π°ΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠΎΠΌ - ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠ»ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄. ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°ΡΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ Π½Π΅ΠΈΠ·Π±ΡΠΈΡΠΈΠ² ΡΡΠ°Π³ Ρ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Ρ Π³ΡΡΠΏΡ Ρ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΡ ΠΈΠ²Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 11. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1940. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π·Π²Π°Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ»ΠΈΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅, I ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°, ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°[4] ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅, II ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°[5] ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅, III ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°[5] ΠΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΠΎΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ, IV ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ°[4] ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π±Π΅Π»ΠΎΠ³ Π»Π°Π²Π°, III ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½, Π§Π΅Ρ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ°[4] ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΊΡΠ°Π·Π° ΠΠ°Π½ΠΈΠ»Π° I, III ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½[5] ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π°, III ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°[5] ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π°, IV ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°[5] ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π°, V ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°[5] ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ°[5] ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΡΠ½Π΅, II ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅Π½Π°[5] ΠΡΡΡ ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΡΡΠ°[5] Π‘ΡΠ΅Π±ΡΠ½Π° ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ°[5] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ° 40-Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ°Π½Π΄ΡΠ΅ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅[5] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ°Ρ 1912. βΠΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ[5] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ°Ρ 1913.[5] ΠΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ[4] Π‘Π²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ[4] Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΡΡ[4] ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ² ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ[4][6]
Prvo izdanje prve knjige RaΕ‘e Livade, retko u ponudi, odliΔno oΔuvano! Autor - osoba Livada, RaΕ‘a, 1948-2007 = Livada, RaΕ‘a, 1948-2007 Naslov Poprskan znojem kazaljki / RaΕ‘a Livada Vrsta graΔe poezija ; odrasli, opΕ‘te (lepa knjiΕΎevnost) Jezik srpski Godina 1969 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1969 (Beograd : Srbija) FiziΔki opis 70 str. ; 21 cm Zbirka Savremena poezija 1969. / Prosveta (BroΕ‘.) Napomene BeleΕ‘ka o pesniku: str. [71]. RaΕ‘a (Radenko) Livada, roΔen u Subotici, 13. aprila 1948. godine. Roditelji Δuro i Branka Livada. Osnovnu Ε‘kolu βSvetozar MiletiΔβ pohaΔao (1956β1964) i zavrΕ‘io u Zemunu. U Sremskim Karlovcima pohaΔao i zavrΕ‘io UΔiteljsku Ε‘kolu (1964β1969). βJa sam, u stvari, sasvim sluΔajno otiΕ‘ao u uΔiteljsku Ε‘kolu. Hteo sam u Zemunsku gimnaziju, ali je moj otac, tada direktor biblioteke, i Δovek druge generacije, bio drugih uverenja. Smatrao je da bi trebalo da uΔim neΕ‘to konkretno. β¦Bio je vrlo neobiΔan Δovek. Kao direktor biblioteke propitivao je Δitaoce da li su proΔitali knjige koje su pozajmljivali, i ako ih nisu proΔitali on ih je ispisivao iz biblioteke, jer je smatrao da mu oΕ‘teΔuju knjige. A imao je svoj specifiΔan pogled i na vaspitanje i na organizaciju druΕ‘tva. I sam je bio pisac, napisao je nekoliko lepih knjiga, naroΔito na temu naΕ‘eg graniΔarskog mentaliteta. Tako da se dogodilo da sam morao da biram neku Ε‘kolu koja je struΔna, a u stvari uΔiteljska Ε‘kola je imala iste predmete kao i gimnazija, samo joΕ‘ deset predmeta viΕ‘e. I onda sam krenuo, prvo u Beograd, posle, sticajem ΕΎivotnih okolnosti, otiΕ‘ao sam u Karlovce, i to je za mene bila prekretnica. Tamo sam imao isti milje kao u Zemunu, samo prirodniji, bujniji, izraΕΎajniji. U svim mojim pesmama, iako je u njima prisutan i Zemun, Δulne slike su vezane za Karlovce, a i moje vaspitanje i obrazovanje je krenulo iz neuobiΔajenog ugla β¦β (1995) βZemun je pozornica moje poezije. Povremeno se izlazi na pozornicu, ali uglavnom se ΕΎivi iza kulisa. PoΕ‘to su pesme koje sam pisao o Zemunu potekle iz jednog drugog oseΔanja, moje je uverenje da se poezija nalazi svugde. Ili bih se pozvao na onaj Δuveni Kavafijev stih: βAko si promaΕ‘io ΕΎivot u ovom ukletom gradu, promaΕ‘io si ceo svet.β Ipak, meni se posreΔilo Ε‘to sam ΕΎiveo u Zemunu, Ε‘to sam za njega vezan, reklo bi se, βkao tamniΔkom kuglomβ.β (2001) Prva pesma βPesmu βIntimaβ napisao sam za vreme Ε‘kolskog raspusta, seΔam se i datuma, 19. januara 1968, na Bogojavljenje. Bio sam tada uΔenik UΔiteljske Ε‘kole u Sremskim Karlovcima, ali pesmu sam napisao za vreme raspusta u Zemunu, gde sam ΕΎiveo. I kada sam zavrΕ‘io pesmu, negde oko pola sedam ujutru, sasvim sluΔajno Δuo sam na radiju, da Radio Beograd objavljuje konkurs za najbolju pesmu u celoj Jugoslaviji i da je ΕΎiri vrlo kompetentan β¦ I posle izvesnog vremena dobio sam obaveΕ‘tenje da je ta pesma izabrana za najbolju pesmu. Bila je to vrlo lepa nagrada, u knjigama, boΕΎanstvenim knjigama, tada se mnogo lepih knjiga Ε‘tampalo β¦β (1995) Osamdesetih godina bio je potpredsednik Srpskog PEN-a, predsednik Beogradske sekcije UdruΕΎenja knjiΕΎevnika Srbije i prvi predsednik Odbora za zaΕ‘titu umetniΔkih sloboda. Jedan je od osnivaΔa Srpskog knjiΕΎevnog druΕ‘tva 2000. godine. Godine 1985. osnovao je KnjiΕΎevno druΕ‘tvo βPismoβ, pokrenuo istoimeni Δasopis za savremenu svetsku knjiΕΎevnost. Zajedno sa edicijom βPismoβ pokrenuo je sveske za jevrejsku, englesku, holandsku i rusku knjiΕΎevnost. U saradnji sa βMaticom srpskomβ iz Novog Sada ureΔivao je i istoimenu biblioteku. U krilu ovog knjiΕΎevnog druΕ‘tva osnovao je joΕ‘ nekoliko knjiΕΎevnih Δasopisa (βRuski almanahβ, βIstoΔnikβ, βErazmoβ, βMezuzaβ, βSchakespeare & Co.β). Jedan je od osnivaΔa Srpskog knjiΕΎevnog druΕ‘tva 2000. godine. Knjige Kao uΔenik petog, zavrΕ‘nog razreda UΔiteljske Ε‘kole u Sremskim Karlovcima, 1969. u beogradskoj Prosveti objavljuje svoju prvu pesniΔku knjigu βPoprskan znojem kazaljkiβ. Brankova nagrada. Godine 1972. objavljuje, takoΔe u Prosveti, svoju drugu pesniΔku knjigu βAtlantidaβ. TreΔu svoju pesniΔku knjigu, βKarantinβ, objavljuje takoΔe u Prosveti, 1977, drugo izdanje 1978. Nagrada βMilan RakiΔβ. Sledi pesnikova antologija βModerno svetsko pesniΕ‘tvo 1β2β (Prosveta, Beograd, 1983), dve godine ranije βSvetska poezija danasβ (Gradac, ΔaΔak, 1981). Godine 2006, u izdanju beogradske Prosvete, objavljen je, pod naslovom βPesmeβ, izbor iz pesniΔkih knjiga RaΕ‘e Livade koji je saΔinio Borislav RadoviΔ. U ovaj izbor RaΕ‘a Livada je uvrstio dve nove pesme (βKalfaβ i βGozba u Levijevom domuβ), obe u korpus knjige βKarantinβ. Posthumno, objavljene su knjige: βHoroskopβ (dvojeziΔno izdanje, prevela na engleski Ivana Velimirac, Edicija Akacija, MatiΔna biblioteka βSvetozar MarkoviΔβ, ZajeΔar 2008), βJoΕ‘ jedino ti moΕΎeΕ‘β (poeme, priredili Slobodan ZubanoviΔ i Dejan MihailoviΔ, Edicija Povelja, Narodna biblioteka βStefan PrvovenΔaniβ, Kraljevo 2009) i βAnd Livada saysβ (dvojeziΔno izdanje, izabrao Milutin PetroviΔ, preveo na engleski Novica PetroviΔ, Homage edition, TreΔi Trg i Δigoja Ε‘tampa, Beograd 2017). KC (K)
KnjaΕΎevac Srpska knjiΕΎevna zadruga, BIGZ, Prosveta, DeΔje novine, 1991. Peti tom izabranih dela Ljubomira SimoviΔa. `KoΒvaΔΒniΒca na ΔaΒkoΒviΒni` je zbirΒka razΒgoΒvoΒra, eseΒja i piΒsaΒma, naΒstaΒla u deΒveΒtoj deΒceΒniΒji proΒΕ‘log veΒka, od 1981. do 1990. goΒdiΒne. Ovo deΒlo pretΒhodΒniΒca je poΒtoΒnjih SiΒmoΒviΒΔeΒvih knjiΒga `GaΒlop na puΒΕΎeΒviΒma i NoΒvi gaΒlop na puΒΕΎeΒviΒma`, `GuΒske u maΒgli` i `ObeΒΔaΒna zeΒmlja`. Ε iΒre gleΒdaΒno, to je draΒgoΒceΒna knjiΒga za razΒuΒmeΒvaΒnje stvaΒraΒlaΒΕ‘tva LjuΒboΒmiΒra SiΒmoΒviΒΔa, jer za razΒliΒku od poΒtoΒnjih, iz koΒjih proΒveΒjaΒva piΒΕ‘Δev stav o druΒΕ‘tveΒno-poΒliΒtiΔΒkim priΒliΒkaΒma, u `KoΒvaΔΒniΒci na ΔaΒkoΒviΒni` preΒteΒΕΎno su saΒbraΒni tekΒstoΒvi koΒji goΒvoΒre o umetΒniΔΒkoj stvarΒnoΒsti. LjuΒboΒmir SiΒmoΒviΔ nam sopΒstveΒnim priΒmeΒrom, odΒnoΒsno tekΒstoΒviΒma koΒje nam nuΒdi u `KoΒvaΔΒniΒci na ΔaΒkoΒviΒni`, otvaΒra svoΒju stvaΒraΒlaΔΒku raΒdiΒoΒniΒcu u koΒjoj moΒΕΎeΒmo naΒiΒΔi na neΒke od najΒveΒΔih istiΒna o znaΒΔeΒnju njeΒgoΒve poΒeΒziΒje. Sam peΒsnik je reΒkao da je `KoΒvaΔΒniΒca na ΔaΒkoΒviΒni` naΒstaΒla u deΒceΒniΒji u koΒjoj su priΒpreΒmaΒne ruΒΕΎne, mraΔΒne stvaΒri koΒje Δe se u sleΒdeΒΔoj i doΒgoΒdiΒti; spiΒsak teΒma, pak, daΒleΒko preΒvaΒziΒlaΒzi okviΒre liΒteΒraΒtuΒre, poΒzoΒriΒΕ‘ta i umetΒnoΒsti uopΒΕ‘te, ali moΒΕΎe poΒmoΒΔi da se uviΒdi u koΒjim su se oni usloΒviΒma, druΒΕ‘tveΒnim, poΒliΒtiΔΒkim, pa i moΒralΒnim razΒviΒjaΒli. KaΒda je, pak, o razΒgoΒvoΒriΒma koΒje je SiΒmoΒviΔ voΒdio sa noΒviΒnaΒriΒma reΔ, i koΒji su ovΒde obΒjaΒvljeΒni, biΒlo je neΒizΒbeΒΕΎno da se, iako bi poΒvod biΒla noΒva knjiΒga ili poΒzoΒriΒΕ‘na predΒstaΒva po piΒΕ‘ΔeΒvoj draΒmi, u njiΒma doΒtakΒne i poΒliΒtiΒka. LjuΒboΒmir SiΒmoΒviΔ je, noΒviΒnaΒri i ΔiΒtaΒoΒci znaΒju, uvek odΒgoΒvaΒrao i na taΒkva piΒtaΒnja. Ali, kao piΒsac i peΒsnik, i saΒmo iz poΒziΒciΒje piΒsca i peΒsniΒka, kaΒko jeΒdiΒno i treΒba odΒgoΒvaΒraΒti. Ljubomir SimoviΔ (UΕΎice, 2. decembar 1935) srpski je knjiΕΎevnik, prevodilac i akademik. Redovni je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Biografija Ljubomir SimoviΔ potpisuje knjige za Adligat RoΔen je od oca DragiΕ‘e, obuΔara i majke Radojke, iz sarajevske porodice CvijiΔ. Osnovnu Ε‘kolu, niΕΎe razrede gimnazije i uΔiteljsku Ε‘kolu zavrΕ‘io je u UΕΎicu. Godine 1962. diplomirao je na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske knjiΕΎevnosti i srpskohrvatski jezik.[1] Kao student bio je Δlan redakcije i odgovorni urednik studentskog knjiΕΎevnog lista βVidiciβ. PiΕ‘e pesme, drame, romane, eseje, knjiΕΎevne kritike. Prevodi sa italijanskog i ruskog jezika. Prvu pesmu pod nazivom βJutroβ objavio je, kao uΔenik UΔiteljske Ε‘kole, u βUΔiteljskoj iskriβ (1951). Nastavio je da objavljuje u βVestimaβ, βMladoj kulturiβ, βOmladiniβ, βStudentuβ, βLetopisu Matice srpskeβ, βMeΔajuβ, βPoliticiβ, βNinuβ i drugim listovima i Δasopisima. Krajem pedesetih godina 20. veka, radio je honorarno u Omladinskom programu Radio Beograda. Ceo radni vek proveo je kao urednik UmetniΔke redakcije Prvog programa Radio Beograda. Inspiraciju za prve pesniΔke radove nalazio je u UΕΎicu i okolini, mentalitetu UΕΎiΔana i njihovom razvijenom smislu za humor i oseΔanje jezika. Drame su, kao i pesme, tematski vezane za zaviΔajno UΕΎice, istorijsku proΕ‘lost i tradiciju. Njegove pesme i drame nalaze se u svim antologijama srpskog pesniΕ‘tva i drame. Dela su mu prevedena na gotovo sve evropske jezike a drame izvoΔene u pozoriΕ‘tima Ε‘irom Srbije ali i na mnogim svetskim scenama: Francuskoj, MaΔarskoj, Bugarskoj, Meksiku, ΔeΕ‘koj, NemaΔkoj, Rusiji, Ε vajcarskoj, Poljskoj, Belgiji, Kanadi, Maroku i dr. Petnaestog decembra 1988. godine SimoviΔ je izabran za dopisnog, a 27. oktobra 1994. godine za redovnog Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti.[1] Recepcija Miodrag PavloviΔ je SimoviΔa video kao lirskog pesnika, koji se βlako i precizno iskazuje, otvara uvek nove segmente na tematskom vidiku, elegiΔni ton Ε‘iri do tragiΔnog, humorno do paradoksalnog, ljubavno oseΔanje u pravcu erotskogβ.[2] Svetislav Basara je SimoviΔa smestio meΔu nacionalne pesnike, ali ne one koji βmraΔne, nacionalne i opΕ‘teljudske ponore i gnusobe prekrivaju verbalnim pirotskim Δilimima, po kojima Ε‘araju motive iz fiktivne proΕ‘lostiβ veΔ ga vidi uz one stvaraoce, kakvi su bili NastasijeviΔ i Brana PetroviΔ, koji βzalaze u periferne oblasti Δulnog sveta, gde se u mnoΕ‘tvu srpske braΔe krije i mnoΕ‘tvo Kainaβ.[3] Nagrade i priznanja Kao predstave u celini, SimoviΔeve drame su dva puta pobedile na Sterijinom pozorju: PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ, u izvoΔenju βJugoslovenskog dramskog pozoriΕ‘taβ, u reΕΎiji Dejana MijaΔa, 1986, i Δudo u Ε arganu, u izvoΔenju βSrpskog narodnog pozoriΕ‘taβ iz Novog Sada, u reΕΎiji Egona Savina, 1993. godine. Ljubomiru SimoviΔu je 28. aprila 2013. Univerzitet u Kragujevcu na predlog FiloloΕ‘ko-umetniΔkog fakulteta dodelio titulu poΔasnog doktora. KnjiΕΎevne nagrade Nagrada βΔorΔe JovanoviΔβ, za knjigu Ε lemovi, 1968. Nagrada βIsidora SekuliΔβ, za knjigu Ε lemovi, 1968. Zmajeva nagrada, za knjigu UoΔi treΔih petlova, 1973. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Hasanaginica, 1975. Nagrada βBranko MiljkoviΔβ, za knjigu Vidik na dve vode, 1980. Nagrada βMilan RakiΔβ, za knjigu Um za morem, 1982. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ, 1986. Nagrada βJoakim VujiΔβ, za dramski tekst PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ, 1986. Disova nagrada, 1989. Oktobarska nagrada grada Beograda, za dramu Boj na Kosovu, 1989. Sedmojulska nagrada, 1990. BIGZ-ova nagrada, za knjigu pesama Gornji grad, 1990. Nagrada βZlatni krst kneza Lazaraβ, 1992. KnjiΕΎevna nagrada βBibliosβ, za sabrana dela, 1992. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Δudo u Ε arganu, 1993. Nagrada βDesanka MaksimoviΔβ, 1994. Nagrada βBelovodska rozetaβ, 1994. Nagrada βΕ½iΔka hrisovuljaβ, 1995. Nagrada βLaza KostiΔβ, za knjigu UΕΎice sa vranama, 1996. Nagrada βStefan Mitrov LjubiΕ‘aβ, za knjigu Sabrane pesme, 1997.[1] Nagrada βRaΔanska poveljaβ, za knjigu Sabrane pesme, 1998. Nagrada βIsidorijanaβ, za knjigu UΕΎice sa vranama, 1999.[1] Velika bazjaΕ‘ka povelja, 1999. Nagrada βΔura JakΕ‘iΔβ, za knjigu Ljuska jajeta, 1999. Nagrada βRamonda serbikaβ, 1999. Nagrada βVasko Popaβ, za knjigu Sabrane pesme, 2000. Nagrada βKozaraβ, za knjigu Sabrane pesme, 2000. Nagrada βRadoje DomanoviΔβ (DomanoviΔevi dani satire), za poeziju, OvsiΕ‘te, 2000. Nagrada βBraΔa KariΔβ, 2001. Nagrada βOdzivi Filipu ViΕ‘njiΔuβ, 2001. Nagrada βZaplanjski Orfejβ, za pesmu βDoΔek i krunisanje oslobodioca pred crkvom i ribarskom krΔmom u Slankamenuβ, 2001. Nagrada βDuΕ‘an Vasiljevβ, 2003. Nagrada βMiΔa PopoviΔβ, 2006. Vukova nagrada, 2007. Nagrada βDrainacβ, za knjigu pesama Gost iz oblaka, 2008. Nagrada βBogorodica TrojeruΔicaβ, Δikago, 2009. Nagrada βZlatni kljuΔ Smederevaβ, 2012. Nagrada Srpske knjiΕΎevne zadruge, 2013.[4] Nagrada Podruma βRadovanoviΔβ, 2014. Nagrada βLjubomir P. NenadoviΔβ, za najbolju putopisnu knjigu na srpskom jeziku, 2016. Nagrada βDositej ObradoviΔβ za ΕΎivotno delo, 2016. Nagrada βIzviiskra NjegoΕ‘evaβ, za 2015/2016. Nagrada βDejan MedakoviΔβ, za knjigu Do Oba i Huangpua, 2016. Nagrada βArkaβ, 2017. Evropska nagrada za poeziju βPetru Krduβ, 2018. Nagrada βZlatni prsten despota Stefana LazareviΔaβ, 2020.[5] Medalja SANU, iz oblasti umetnosti, 2022.[6][7] Dela Pesme Balada o StojkoviΔima PesniΔke knjige Slovenske elegije (1958), Veseli grobovi (1961), Poslednja zemlja (1964), Ε lemovi (1967), UoΔi treΔih petlova (1972), Subota (1976), Vidik na dve vode (1980), Um za morem (1982), Deset obraΔanja Bogorodici TrojeruΔici hilandarskoj (1983), IstoΔnice (sa crteΕΎima Marija Maskarelija, 1983), Gornji grad (1990, dva izdanja), Igla i konac (1992) Ljuska od jajeta (1998). TaΔka (2001) Izbor iz SimoviΔevog pesniΕ‘tva objavljen je u knjigama: Izabrane pesme (1980), Hleb i so (1985, 1987), IstoΔnice i druge pesme (1994) i UΔenje u mraku (1995). U zajedniΔkom izdanju Grada teatra Budve i podgoriΔkog βOktoihaβ, u ediciji βNagraΔeni pisciβ, u kojoj se Ε‘tampaju dela dobitnika nagrade βStefan Mitrov LjubiΕ‘aβ, objavljeno je 1998, SimoviΔevo troknjiΕΎje, koje bi se moglo nazvati βuΕΎiΔkom pesniΔkom trilogijomβ: Vidik na dve vode, IstoΔnice i Igla i konac. Pesma Deset obraΔanja Bogorodici TrojeruΔici hilandarskoj Ε‘tampana je kao bibliofilsko izdanje Jovice VeljoviΔa, u Hamburgu, 1997. godine. Sabrane pesme Ljubomira SimoviΔa objavljene su u izdanju βStubova kultureβ 1999. godine. Drame SimoviΔ je napisao Δetiri drame: Hasanaginica, Δudo u Ε arganu, PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ i Boj na Kosovu. Drame su mu izvoΔene na mnogim naΕ‘im scenama, kao i u inostranstvu. NajviΕ‘e uspeha postiglo je PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ, koje je postavljeno na scenama Poljske, ΔeΕ‘ke, SlovaΔke, Francuske, Ε vajcarske, Kanade i Belgije, kao i u jednom francuskom pozoriΕ‘tu u Maroku, u Kazablanki. SimoviΔeve drame su izvoΔene i u pozoriΕ‘tima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Po drami Boj na Kosovu snimljen je film. Eseji SimoviΔevi eseji o srpskim pesnicima skupljeni su u tri izdanja knjige Duplo dno (1983, 1991, 2001), dok su njegovi eseji, besede, razgovori, pisma i ostali tekstovi na druge teme, ukljuΔujuΔi i politiΔke, Ε‘tampani u knjigama KovaΔnica na Δakovini (1990), Galop na puΕΎevima (1994; drugo, dopunjeno, izdanje 1997), Novi galop na puΕΎevima (1999), Ε½abe u redu pred potkivaΔnicom (2016). Drugo Dnevnik snova objavljen je, pod naslovom Snevnik, u Δasopisu βDeloβ, 1-2, 1987. Posebno izdanje Snevnika, uz to i znatno dopunjeno, objavljeno je 1998. godine. Dva izdanja knjige UΕΎice sa vranama (hronika, koja je povremeno roman, ili roman, koji je povremeno hronika), Ε‘tampana su tokom 1996. godine. SimoviΔeva Dela u pet knjiga objavljena su 1991. godine. Prevodi SimoviΔevih pesama i drama Ε‘tampani su u mnogim stranim antologijama i zbornicima, u knjiΕΎevnim i pozoriΕ‘nim Δasopisima, kao i u posebnim knjigama. IzdavaΔka kuΔa βTanesiβ objavila je njegovu knjigu putopisa βDo Oba i Huangpuaβ 2016. godine. Ljubomir SimoviΔ se bavi i likovnom kritikom i njegova knjiga βΔitanje slikaβ je vredan prilog istoriji srpske likovne umetnosti savremenog doba. Po knjizi je uraΔena i televizijska serija u realizaciji Redakcije za kulturu RTS-a 2013-2014. godine. Neki od slikara koji su predstavnjeni su SrbinoviΔ, OtaΕ‘eviΔ, SamuroviΔ, M.ΔelebonoviΔ, VeliΔkoviΔ, GvozdenoviΔ, M.TucoviΔ,...
U dobrom stanju, korice bile zacepljene, kao na slici. Osim toga, vrlo dobro. Kritika lingvista u Kraljevskoj akademiji nauka Autor - osoba DimitrijeviΔ, HadΕΎi-Todor, 1889-1977 = DimitrijeviΔ, HadΕΎi-Todor, 1889-1977 Naslov Pismenost Akademije nauka. Knj. 1 / HadΕΎi T. DimitrijeviΔ Vrsta graΔe knjiga ; odrasli, ozbilΡna (nije lepa knjiΕΎ.) Jezik srpski Godina 1936 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Ε tamparija Privredni pregled, 1936 (Beograd : Privredni pregled) FiziΔki opis 240 str. ; 22 cm ISBN (BroΕ‘.) Napomene Registar reΔi u kojima greΕ‘i Akademija. Predmetne odrednice BeliΔ, Aleksandar, 1876-1960 Srpskohrvatski jezik β Pravilnost UDK 811.163.4`271 811.163.4:929 BeliΔ A. HadΕΎi-Todor DimitrijeviΔ (Vranje,1.mart 1889 β Beograd, 30.novembar 1977. godine) bio je pisac, novinar, publicista i folklorista. Jedan od znaΔajnijih Vranjanaca, za koga su mnogi govorili da je srpski Don Kihot. HadΕΎi-Todor DimitrijeviΔ roΔen je 1. marta 1889. godine u Vranju, od oca Aksentija, albatina, i majke Sofke, domaΔice. Preci su mu poreklom iz Ε½bevca, iz roda LiΕ‘kovci. PotiΔe iz familije MagariΔiki. U rodnom mestu je zavrΕ‘io osnovnu Ε‘kolu i Ε‘est razreda gimnazije. U Beograd je otiΕ‘ao 1905. godine peΕ‘ice da bi nastavio gimnazijsko Ε‘kolovanje. Kao uΔenik gimnazije mnogo je putovao, obilazeΔi celu Srbiju. Godine 1910. upisuje Filozofski fakultet u Beogradu, ali ga ubrzo silom prilika napuΕ‘ta. UhapΕ‘en je prilikom uliΔnih demonstracija i policija terazijskog kvarta donosi odluku da ga protera u rodno mesto. Umesto u Vranje, u Ameriku odlazi 1911. godine, gde se intenzivno bavio novinarstvom. Najpre je saraΔivao u Srbobranu, a zatim je postao njegov urednik. U Δikagu 1914. godine objavljuje knjigu βPropast Austrijeβ. Ovom knjigom je izazvao reakciju Austro-Ugarske, koja ga u notama velikih sila proglaΕ‘ava za jednog od uzroΔnika Prvog svetskog rata. U BeΔu mu se sudi u odsustvu. Presuda je glasila - smrt veΕ‘anjem. Ovaj veliki rodoljub dao je znaΔajan doprinos u odbrani Srbije na svetskoj politiΔkoj sceni, drΕΎeΔi predavanja u korist Srbije i srpske vojske. Za ovu zaslugu Crveni krst ga je 1917. godine na Krfu odlikovao najveΔim priznanjem β zlatnim krstom. HadΕΎi-Todor DimitrijeviΔ je kao publicista objavio mnoge knjige na srpskom, engleskom, Ε‘panskom, nemaΔkom i portugalskom jeziku. Od 1932. do 1941. godine izdavao je list NaΕ‘e selo. Po zavrΕ‘etku Drugog svetskog rata bavio se filologijom i leksikografijom. Za rad na prikupljanju folklorne zaostavΕ‘tine bio je 1908. nagraΔen od Srpske kraljevske akademije nauka. Za vreme Prvog svetskog rata i posle obiΕ‘ao je celu Evropu, pa i dalje. Nemirne prirode, nigde se nije dugo zadrΕΎavao i kao da mu je takav naΔin ΕΎivota najviΕ‘e i odgovarao. Najpre je ranjen kao dobrovoljac na rusko-nemaΔkom frontu. Tokom leΔenja u Petrogradu stupa u kontakt sa grupom boljΕ‘evika i carske vlasti ga proteruju u Finsku, odakle odlazi u London i piΕ‘e knjigu na engleskom βEvropski konfliktβ[2] . Na osnovu recenzija Bogdana PopoviΔa i Nikolaja VelimiroviΔa, srpska vlada ga novΔano nagraΔuje. Nikolaj VelimiroviΔ pokuΕ‘ava da mu preuzme autorstvo i novΔani deo nagrade, ali DimitrijeviΔ uspeva da pred sudom u Londonu odbrani svoja autorska prava. Godine 1915. boravi u Japanu, 1916. proteran je iz Rusije za Finsku, 1917. odlikovan je na Krfu, 1918. u Brazilu publikuje prvu knjigu, 1919. dobija nagradu od Δileanske vlade, 1920. postaje direktor Crvenog krsta, od 1922-1930. nalazi se u ΔehoslovaΔkoj, gde objavljuje na ΔeΕ‘kom i slovaΔkom. Godine 1924. stupa u sukob sa slovaΔkim nacinalistima i raskrinkava ih u knjizi βPravda viteziβ, na osnovu koje drΕΎavno tuΕΎilaΕ‘tvo pokreΔe postupak pred sudom, koji nacinalistiΔkog voΔu i buduΔeg Hitlerovog saradnika Vojteha Pavela Tuku Ε‘alje na dugogodiΕ‘nju robiju. Godine 1928. sa majkom poseΔuje Hristov grob i od tada postaje poznat kao HadΕΎija. Krajem 1930. vraΔa se u Jugoslaviju i poΔinje borbu koja Δe ga dovesti do poloΕΎaja narodnog poslanika pΔinjskog sreza. U Vranju piΕ‘e kratke publikacije koje imaju napadaΔki karakter. Napada gimnazijske profesore i direktore ove Ε‘kole, vladiku Nikolaja VelimiroviΔa, neke crkvene stareΕ‘ine, upravu Duvanskog stovariΕ‘ta u Vranju, Akademiju nauka, njenog Δlana Aleksandra BeliΔa, vranjske advokate i neke imuΔne ljude; piΕ‘e studiju o ΕΎenidbi kralja Aleksandra, a na terenu, u Vranju i okolini, radi pripreme za poslaniΔke izbore, rastura parole koje pale i draΕΎe Ε‘iroke narodne slojeve pΔinjskog sreza . Dvorskoj kamarili Ε‘alje laskave i laΕΎne pozdrave za njen ΕΎivot i zdravlje koji su u jednom momentu liΔili na glumu. Parole su mogle da imaju komunistiΔki karakter. Agitacijom i svojom dvostrukom liΔnoΕ‘Δu, DimitrijeviΔ ja probudio vranjski siromaΕ‘ni svet i ukazao na njegov znaΔaj, naroΔito za politiku, jer je taj svet do tada bio uspavljivan od strane radikala i demokrata. Godine 1931. dobio je poslaniΔki mandat od Δetiri godine. Godine 1932. pokreΔe nedeljni list βNaΕ‘e seloβ u kome seljacima davao razne pouke i savete za obradu zemlje. U njemu nastavlja poznate napade, a i objavljuje Δuvene vranjske poslovice. On Δe sa ovom zbirkom narodnog blaga ostati da trajno ΕΎivi. List seljacima i graΔanima deli besplatno. Todor DimitrijeviΔ, se u ovom listu i u svim drugim akcijama, pokazao kao vrlo dinamiΔan i Δovek bez ikakvih skrupula. On se niΔega mije plaΕ‘io, niti od Δega prezao. KreΔuΔi se odmalena, Ε‘irom Evrope i sveta, DimitrijeviΔ je upoznao mnoge zemlje i njihove ljude, stekao ogromno ΕΎivotno iskustvo i doΕ‘ao do saznanja da je za uspeh u ΕΎivotu vrlo Δesto potrebna drskost, lukavost, dvoliΔnost, pa i nepoΕ‘tenje. Svakom prilikom on je na putu kroz ΕΎivotne bodlje sve ove osobine koristio, pa je i uspevao u mnogim stvarima. HadΕΎi-Todor DimitrijeviΔ, zvani βMagariΔeβ, bio je i ostao vrlo sloΕΎena liΔnost , neujednaΔena priroda Δoveka, kakvih nema mnogo kod nas. DimitrijeviΔ ukazuje na Δinjenicu da Δovek dela i radi onako kakvi su druΕ‘tveni uslovi ΕΎivota. Godine 1945. osniva `RadniΔki front`, s namerom da uΔestvuje na izborima, ali ga osujeΔuje hapΕ‘enje. U Beogradu 1951. pokreΔe glasilo βPravopisni biltenβ koji je povremeno izdavao. I u ovom glasilu on nastavlja sa raznim napadima. U jeziΔnoj borbi traΕΎio je nekakvo Δistunstvo kakvo ne postoji. A kada je zaΕ‘ao u godine starosti, kada je trebalo da ode u penziju i malo odmori, od tolikih silnih borbi, nije mogao da prikupi radni staΕΎ ni deset godina, niti da reguliΕ‘e penziju. Onako star i iznemogao produΕΎio je da ΕΎivi od milostinje plemenitih ljudi i male socijalne pomoΔi jedne beogradske ustanove. Umro je u Beogradu, u dubokoj starosti, 30. novembra 1977. godine. Nije ostavio potomstvo za sobom. Srpska akademija nauka, Aleksandar BeliΔ
KnjaΕΎevac Srpska knjiΕΎevna zadruga, BIGZ, Prosveta, DeΔje novine, 1991. Prvi tom izabranih dela Ljubomira SimoviΔa. PeΔat liΔne biblioteke na dva-tri mesta, osim toga izvanredno oΔuvana. Prelepo izdanje! Preko 250 pesama u najobimnijem izboru najboljih pesama Ljubomira SimoviΔa. Pesnik i dramski pisac, Ljubomir SimoviΔ u svim svojim delima crpi inspiraciju iz veoma bogate tradicije svog zaviΔaja, dakle iz uΕΎiΔkog kraja gde je i roΔen, prevodeΔi to u globalnu metaforu, tako da su njegova dramska dela izvoΔena Ε‘irom sveta. Od SimoviΔeve prve zbirke βSlovenske elegijeβ pa do danas proΕ‘lo je neΕ‘to viΕ‘e od pola veka. Njegova poezija nam nudi Ε‘irok tematsko-motivski i formalni raspon SimoviΔevih stihova. U njegovoj poeziji pevalo je naΕ‘e kulturno i jeziΔko nasleΔe, ali nije zaobiΕ‘ao ni suoΔavanje sa aktuelnim druΕ‘tvenim zbivanjima. U svojim pesmama pesnik je ukrΕ‘tao retorske tokove, crni humor i pevanje o najviΕ‘im nacionalnim vrednostima. Ove odlike postale su pesnikov zaΕ‘titni znak u kojem su ispevane njegove nalepΕ‘e pesme. Ljubomir SimoviΔ je pevao i iz perspektive individualne ljudske pozicije i iz kolektivne pozicije. Smenjivao je folklornu i urbanu, aktuelnu leksiku, pevao je i razgovornim i himniΔnim tonom, koristio je i vezani i slobodni stih koji je karakteristiΔan za njega, ali i za savremenu knjiΕΎevnost uopΕ‘te. PesniΔko poimanje sveta kao knjige/pisma, motivi malih stvari iza kojih se krije obiΔno neka od velikih problematika Δitavog sveta, zapadnosrbijanski pejzaΕΎi, kraja iz kog potiΔe i sam pesnik, pijace prepune boja i raznovrsnih plodova, donji svetovi koji se uzdiΕΎu do gornjih i gornji svet koji se uruΕ‘ava na dole- sve su ovo odlike koje Δine SimoviΔevu poeziju veoma prepoznatljivom i nezamenljivom u naΕ‘oj savremenoj poeziji. Zbirku pesama βHleb i Soβ pesnik je sam stvorio, po svom izboru. Nije je stvarao samo prema vrednosti pesama nego i po njihovoj srodnosti. Pesnik smatra da su sve njegove dotadaΕ‘nje knjige samo βpevanjaβ, samo delovi koji se sada proΔiΕ‘Δeni i saΕΎeti, i dovedeni do svog konaΔnog oblika, prirodno sklapaju u jednu jedinstvenu celinu, kako kaΕΎe sam pesnik na kraju ove knjige. So je jedan bitan deo SimoviΔeve poetike. Tako nam on nazivom zbirke βHleb i soβ kao kakvom gostu nudi hleb i so kao dobrodoΕ‘licu u njegov svet poezije. U njegovoj poeziji nije samo reΔ o kasapnicama, pijacama, ubtzanom rastu cena nego sve pesme imaju skriveno znaΔenje i reΔ je o neΔemu mnogo vaΕΎnijem. Takvo je njegovo celokupno pevanje. U zbirci imamo nekoliko celina: - Slovenske elegije - Portus regius - Ε lemovi - UoΔi treΔih petlova - Subota - Vidik na dve vode - Um za morem - IstoΔnice - TrojeruΔici - Gornji grad Ljubomir SimoviΔ (UΕΎice, 2. decembar 1935) srpski je knjiΕΎevnik, prevodilac i akademik. Redovni je Δlan Srpske akademije nauka i umetnosti. Biografija Ljubomir SimoviΔ potpisuje knjige za Adligat RoΔen je od oca DragiΕ‘e, obuΔara i majke Radojke, iz sarajevske porodice CvijiΔ. Osnovnu Ε‘kolu, niΕΎe razrede gimnazije i uΔiteljsku Ε‘kolu zavrΕ‘io je u UΕΎicu. Godine 1962. diplomirao je na FiloloΕ‘kom fakultetu u Beogradu, na grupi za istoriju jugoslovenske knjiΕΎevnosti i srpskohrvatski jezik.[1] Kao student bio je Δlan redakcije i odgovorni urednik studentskog knjiΕΎevnog lista βVidiciβ. PiΕ‘e pesme, drame, romane, eseje, knjiΕΎevne kritike. Prevodi sa italijanskog i ruskog jezika. Prvu pesmu pod nazivom βJutroβ objavio je, kao uΔenik UΔiteljske Ε‘kole, u βUΔiteljskoj iskriβ (1951). Nastavio je da objavljuje u βVestimaβ, βMladoj kulturiβ, βOmladiniβ, βStudentuβ, βLetopisu Matice srpskeβ, βMeΔajuβ, βPoliticiβ, βNinuβ i drugim listovima i Δasopisima. Krajem pedesetih godina 20. veka, radio je honorarno u Omladinskom programu Radio Beograda. Ceo radni vek proveo je kao urednik UmetniΔke redakcije Prvog programa Radio Beograda. Inspiraciju za prve pesniΔke radove nalazio je u UΕΎicu i okolini, mentalitetu UΕΎiΔana i njihovom razvijenom smislu za humor i oseΔanje jezika. Drame su, kao i pesme, tematski vezane za zaviΔajno UΕΎice, istorijsku proΕ‘lost i tradiciju. Njegove pesme i drame nalaze se u svim antologijama srpskog pesniΕ‘tva i drame. Dela su mu prevedena na gotovo sve evropske jezike a drame izvoΔene u pozoriΕ‘tima Ε‘irom Srbije ali i na mnogim svetskim scenama: Francuskoj, MaΔarskoj, Bugarskoj, Meksiku, ΔeΕ‘koj, NemaΔkoj, Rusiji, Ε vajcarskoj, Poljskoj, Belgiji, Kanadi, Maroku i dr. Petnaestog decembra 1988. godine SimoviΔ je izabran za dopisnog, a 27. oktobra 1994. godine za redovnog Δlana Srpske akademije nauka i umetnosti.[1] Recepcija Miodrag PavloviΔ je SimoviΔa video kao lirskog pesnika, koji se βlako i precizno iskazuje, otvara uvek nove segmente na tematskom vidiku, elegiΔni ton Ε‘iri do tragiΔnog, humorno do paradoksalnog, ljubavno oseΔanje u pravcu erotskogβ.[2] Svetislav Basara je SimoviΔa smestio meΔu nacionalne pesnike, ali ne one koji βmraΔne, nacionalne i opΕ‘teljudske ponore i gnusobe prekrivaju verbalnim pirotskim Δilimima, po kojima Ε‘araju motive iz fiktivne proΕ‘lostiβ veΔ ga vidi uz one stvaraoce, kakvi su bili NastasijeviΔ i Brana PetroviΔ, koji βzalaze u periferne oblasti Δulnog sveta, gde se u mnoΕ‘tvu srpske braΔe krije i mnoΕ‘tvo Kainaβ.[3] Nagrade i priznanja Kao predstave u celini, SimoviΔeve drame su dva puta pobedile na Sterijinom pozorju: PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ, u izvoΔenju βJugoslovenskog dramskog pozoriΕ‘taβ, u reΕΎiji Dejana MijaΔa, 1986, i Δudo u Ε arganu, u izvoΔenju βSrpskog narodnog pozoriΕ‘taβ iz Novog Sada, u reΕΎiji Egona Savina, 1993. godine. Ljubomiru SimoviΔu je 28. aprila 2013. Univerzitet u Kragujevcu na predlog FiloloΕ‘ko-umetniΔkog fakulteta dodelio titulu poΔasnog doktora. KnjiΕΎevne nagrade Nagrada βΔorΔe JovanoviΔβ, za knjigu Ε lemovi, 1968. Nagrada βIsidora SekuliΔβ, za knjigu Ε lemovi, 1968. Zmajeva nagrada, za knjigu UoΔi treΔih petlova, 1973. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Hasanaginica, 1975. Nagrada βBranko MiljkoviΔβ, za knjigu Vidik na dve vode, 1980. Nagrada βMilan RakiΔβ, za knjigu Um za morem, 1982. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ, 1986. Nagrada βJoakim VujiΔβ, za dramski tekst PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ, 1986. Disova nagrada, 1989. Oktobarska nagrada grada Beograda, za dramu Boj na Kosovu, 1989. Sedmojulska nagrada, 1990. BIGZ-ova nagrada, za knjigu pesama Gornji grad, 1990. Nagrada βZlatni krst kneza Lazaraβ, 1992. KnjiΕΎevna nagrada βBibliosβ, za sabrana dela, 1992. Sterijina nagrada za tekst savremene drame, za dramu Δudo u Ε arganu, 1993. Nagrada βDesanka MaksimoviΔβ, 1994. Nagrada βBelovodska rozetaβ, 1994. Nagrada βΕ½iΔka hrisovuljaβ, 1995. Nagrada βLaza KostiΔβ, za knjigu UΕΎice sa vranama, 1996. Nagrada βStefan Mitrov LjubiΕ‘aβ, za knjigu Sabrane pesme, 1997.[1] Nagrada βRaΔanska poveljaβ, za knjigu Sabrane pesme, 1998. Nagrada βIsidorijanaβ, za knjigu UΕΎice sa vranama, 1999.[1] Velika bazjaΕ‘ka povelja, 1999. Nagrada βΔura JakΕ‘iΔβ, za knjigu Ljuska jajeta, 1999. Nagrada βRamonda serbikaβ, 1999. Nagrada βVasko Popaβ, za knjigu Sabrane pesme, 2000. Nagrada βKozaraβ, za knjigu Sabrane pesme, 2000. Nagrada βRadoje DomanoviΔβ (DomanoviΔevi dani satire), za poeziju, OvsiΕ‘te, 2000. Nagrada βBraΔa KariΔβ, 2001. Nagrada βOdzivi Filipu ViΕ‘njiΔuβ, 2001. Nagrada βZaplanjski Orfejβ, za pesmu βDoΔek i krunisanje oslobodioca pred crkvom i ribarskom krΔmom u Slankamenuβ, 2001. Nagrada βDuΕ‘an Vasiljevβ, 2003. Nagrada βMiΔa PopoviΔβ, 2006. Vukova nagrada, 2007. Nagrada βDrainacβ, za knjigu pesama Gost iz oblaka, 2008. Nagrada βBogorodica TrojeruΔicaβ, Δikago, 2009. Nagrada βZlatni kljuΔ Smederevaβ, 2012. Nagrada Srpske knjiΕΎevne zadruge, 2013.[4] Nagrada Podruma βRadovanoviΔβ, 2014. Nagrada βLjubomir P. NenadoviΔβ, za najbolju putopisnu knjigu na srpskom jeziku, 2016. Nagrada βDositej ObradoviΔβ za ΕΎivotno delo, 2016. Nagrada βIzviiskra NjegoΕ‘evaβ, za 2015/2016. Nagrada βDejan MedakoviΔβ, za knjigu Do Oba i Huangpua, 2016. Nagrada βArkaβ, 2017. Evropska nagrada za poeziju βPetru Krduβ, 2018. Nagrada βZlatni prsten despota Stefana LazareviΔaβ, 2020.[5] Medalja SANU, iz oblasti umetnosti, 2022.[6][7] Dela Pesme Balada o StojkoviΔima PesniΔke knjige Slovenske elegije (1958), Veseli grobovi (1961), Poslednja zemlja (1964), Ε lemovi (1967), UoΔi treΔih petlova (1972), Subota (1976), Vidik na dve vode (1980), Um za morem (1982), Deset obraΔanja Bogorodici TrojeruΔici hilandarskoj (1983), IstoΔnice (sa crteΕΎima Marija Maskarelija, 1983), Gornji grad (1990, dva izdanja), Igla i konac (1992) Ljuska od jajeta (1998). TaΔka (2001) Izbor iz SimoviΔevog pesniΕ‘tva objavljen je u knjigama: Izabrane pesme (1980), Hleb i so (1985, 1987), IstoΔnice i druge pesme (1994) i UΔenje u mraku (1995). U zajedniΔkom izdanju Grada teatra Budve i podgoriΔkog βOktoihaβ, u ediciji βNagraΔeni pisciβ, u kojoj se Ε‘tampaju dela dobitnika nagrade βStefan Mitrov LjubiΕ‘aβ, objavljeno je 1998, SimoviΔevo troknjiΕΎje, koje bi se moglo nazvati βuΕΎiΔkom pesniΔkom trilogijomβ: Vidik na dve vode, IstoΔnice i Igla i konac. Pesma Deset obraΔanja Bogorodici TrojeruΔici hilandarskoj Ε‘tampana je kao bibliofilsko izdanje Jovice VeljoviΔa, u Hamburgu, 1997. godine. Sabrane pesme Ljubomira SimoviΔa objavljene su u izdanju βStubova kultureβ 1999. godine. Drame SimoviΔ je napisao Δetiri drame: Hasanaginica, Δudo u Ε arganu, PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ i Boj na Kosovu. Drame su mu izvoΔene na mnogim naΕ‘im scenama, kao i u inostranstvu. NajviΕ‘e uspeha postiglo je PutujuΔe pozoriΕ‘te Ε opaloviΔ, koje je postavljeno na scenama Poljske, ΔeΕ‘ke, SlovaΔke, Francuske, Ε vajcarske, Kanade i Belgije, kao i u jednom francuskom pozoriΕ‘tu u Maroku, u Kazablanki. SimoviΔeve drame su izvoΔene i u pozoriΕ‘tima Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Po drami Boj na Kosovu snimljen je film. Eseji SimoviΔevi eseji o srpskim pesnicima skupljeni su u tri izdanja knjige Duplo dno (1983, 1991, 2001), dok su njegovi eseji, besede, razgovori, pisma i ostali tekstovi na druge teme, ukljuΔujuΔi i politiΔke, Ε‘tampani u knjigama KovaΔnica na Δakovini (1990), Galop na puΕΎevima (1994; drugo, dopunjeno, izdanje 1997), Novi galop na puΕΎevima (1999), Ε½abe u redu pred potkivaΔnicom (2016). Drugo Dnevnik snova objavljen je, pod naslovom Snevnik, u Δasopisu βDeloβ, 1-2, 1987. Posebno izdanje Snevnika, uz to i znatno dopunjeno, objavljeno je 1998. godine. Dva izdanja knjige UΕΎice sa vranama (hronika, koja je povremeno roman, ili roman, koji je povremeno hronika), Ε‘tampana su tokom 1996. godine. SimoviΔeva Dela u pet knjiga objavljena su 1991. godine. Prevodi SimoviΔevih pesama i drama Ε‘tampani su u mnogim stranim antologijama i zbornicima, u knjiΕΎevnim i pozoriΕ‘nim Δasopisima, kao i u posebnim knjigama. IzdavaΔka kuΔa βTanesiβ objavila je njegovu knjigu putopisa βDo Oba i Huangpuaβ 2016. godine. Ljubomir SimoviΔ se bavi i likovnom kritikom i njegova knjiga βΔitanje slikaβ je vredan prilog istoriji srpske likovne umetnosti savremenog doba. Po knjizi je uraΔena i televizijska serija u realizaciji Redakcije za kulturu RTS-a 2013-2014. godine. Neki od slikara koji su predstavnjeni su SrbinoviΔ, OtaΕ‘eviΔ, SamuroviΔ, M.ΔelebonoviΔ, VeliΔkoviΔ, GvozdenoviΔ, M.TucoviΔ,...
IVO ANDRIΔ ZNAKOVI PORED PUTA Tvrdi povez ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΠΠΎΠ»Π°Ρ, ΠΊΠΎΠ΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1892 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 13. ΠΌΠ°ΡΡ 1975) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈ[Π°] ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[Π±] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1961. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β.[10] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅. Π£ Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ, Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ Π ΠΈΠΌΡ, ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ, ΠΡΠΈΡΠ΅Π»Ρ, ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[11] ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°. Π£ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ Π±Π°Π²ΠΈΠΎ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ. Π£ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅. ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ 9. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅[12][13][14] Ρ ΠΠΎΠ»ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ Π°ΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠ½ΡΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° (1863β1896)[15], ΡΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ (ΡΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡ). ΠΡΠ΄ΡΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Ρ ΠΠΎΡΡ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π° Ρ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π²ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ Π΄Π΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ° ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·Π΅. ΠΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π΅Π· ΠΌΡΠΆΠ° ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° Π±Π΅ΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ²ΠΈΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ.[16][17][18][19] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π½Π°ΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎ-Ρ Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. ΠΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΡ ΠΈ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ.[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²Π°ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π°, ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠΎΡΠ½Π° ΠΈ ΡΡΡΠ°ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Ρ Π·Π° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΎΠ΄ ΠΡΡΡΡΠΎΡΠ³Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅.[21] ΠΠΎΠ±ΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΎ-ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π° βΠΠ°ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΠΊβ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° 1912. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΡΠΈ Π½Π° ΠΡΠ΄ΡΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ»ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ Π±Π΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ»ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ½, Π½Π°ΡΠ»Π΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π»Π°. ΠΠ±ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡ, Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΡ ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ. Π£ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΠΆΠΈΠΊΠΎΠ²ΡΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΎΡΠΈΠΏ Π·Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Ρ, ΠΆΠ΅Π½Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β.[22][23] Π ΡΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°β. ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1914, Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΠ³ΠΈΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΠ°Π΄Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° Π€Π΅ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°Π½Π΄Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ² ΠΈ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ. ΠΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡ, ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ»Π°, Π°ΡΡΡΡΠΈΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° Π³Π° Ρ Π°ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΠΈΠ±Π΅Π½ΡΠΊΡ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΠ»Π°Π΄Π΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1915. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΊΠ° Ρ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΡ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ.[24] ΠΠΎ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡ Ρ ΠΠ²ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈ ΠΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ Π»Π΅ΡΠ° 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΌΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠ°Π½ΡΠ° ΠΠΎΠ·Π΅ΡΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠΏΡΡΠ° Π°ΠΌΠ½Π΅ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π΄Π²Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ 1922. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΈΠ·Π»Π°ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ²ΠΎΡΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΏΠ»ΡΡΠ°, ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±, Ρ ΠΠΎΠ»Π½ΠΈΡΡ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΡΠ΄Π½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ° Π³Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ°Π²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°Π·ΠΈΠ²ΠΎΠΌ βEx Pontoβ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΠΌΠΎΠ»ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π’ΡΠ³ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1919. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅, Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π¦ΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ»Π°Π²ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ½Π°Π²Π΅ΡΠΎΠΌ, Π‘ΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΠ°Π½Π΄ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, Π‘ΠΈΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΡ ΠΎΠΊΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅ βΠΠΎΡΠΊΠ²Π°β. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΡ: Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1920. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ, Π° ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΡΠΊΡΡΠ΅ΡΡΡ, Π’ΡΡΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°ΡΡ.[25] Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠΎΡΠΊΠ°Π½ ΠΈ Π¨Π²Π°Π±ΠΈΡΠ°β, βΠΡΡΡΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρβ, βΠΡΠ±Π°Π² Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°Π±ΠΈβ, βΠ£ ΠΌΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ Π°Π½ΠΈβ ΠΈ ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° βΠ¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°β. Π£ ΡΡΠ½Ρ 1924. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π½Π° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΡΠΊΡ ΡΠ΅Π·Ρ βΠ Π°Π·Π²ΠΎΡ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΡΡΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°Π΄Π°Π²ΠΈΠ½Π΅β (Die Entwicklung des geistigen Lebens in Bosnien unter der Einwirkung der tΓΌrkischen Herrschaft). ΠΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, 1926. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π° ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ βΠΠ°ΡΠ° ΠΌΠΈΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ°β. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ°ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, Π° Π½Π°ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΡΡΠ²Ρ Ρ ΠΠ°Π΄ΡΠΈΠ΄Ρ. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° βΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈβ. ΠΠ΄ 1930. Π΄ΠΎ 1933. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°Ρ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ Π΄Π΅Π»Π΅Π³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈ ΠΡΡΡΡΠ²Ρ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ. 1934. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ»ΡΡΠ°ΡΠΈβ, βΠΠ΅Ρβ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠΈΠΏΡΠΈΡ Π° βΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°β. ΠΠΎ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠΊΡ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π΅ ΠΈ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°, 8. ΡΡΠ»Π° 1935. ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° Π²ΡΡΠΈΠΎΡΠ° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π½Π°ΡΠ΅Π»Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[26] Π£ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½Π° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1937. Π΄ΠΎ 1939, ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π°.[27][28] ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1939. Π½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΎΡ ΡΠΊΡΠΏΡΡΠΈΠ½ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ° ΠΠΎΠ³Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΠΏΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ° Π£ΡΠΎΡΠ° ΠΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° ΠΈ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΡΡΠ° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈΠ·Π°Π±ΡΠ°Π½ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ Ρ Π·Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½Π° ΠΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅.[29] ΠΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π° Π²ΡΡ ΡΠ½Π°Ρ: ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΎΠΏΡΠ½ΠΎΠΌΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ.[30] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΡΠΈΠΆΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½ 12. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, Π° 19. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠ°Π½ΡΠ΅Π»Π°ΡΡ Π Π°ΡΡ Π° β ΠΠ΄ΠΎΠ»ΡΡ Π₯ΠΈΡΠ»Π΅ΡΡ.[31][32] ΠΡΡΠ³ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΡ ΠΠ΅ΠΌΡΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΠΎΡΡΠΊΡ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π½Π°ΡΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄Π²Π΅Π»ΠΈ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΡΡΠ²Π° ΡΠΏΠ°ΡΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ . ΠΠ±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΡΠ»Π°Π³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Ρ ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ΅ 1941. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π°ΠΌΠ±Π°ΡΠ°Π΄ΠΎΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΡΠ΅Π΄Π»ΠΎΠ³ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ 25. ΠΌΠ°ΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΡΠ²ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π’ΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΠΊΡΠ°. ΠΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±Π°ΡΠ΄ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, 7. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½. ΠΠ°ΡΠ΅Π΄Π½Π° Π΄Π²Π° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ΄Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·Π΅ΡΡ. ΠΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈ Ρ Π¨Π²Π°ΡΡΠ°ΡΡΠΊΡ,[33] ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, 1. ΡΡΠ½Π° 1941. ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π²ΠΎΠ·ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1941. ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½ Π½Π° ΡΠΎΠΏΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ Π·Π°Ρ ΡΠ΅Π², ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ.[34] Π Π°Ρ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Ρ ΠΈΠ·ΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΏΠ΅Π» ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡ.[35] ΠΠ· ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ² ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΡΡΡΠ΅ Ρ βΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅β Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΊ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΡΠ°Π΄Π°β: ΠΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π½ ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π±ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ°, ΡΠ° Π±ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ, ΠΎΠ΄Π°Π·Π²Π°ΠΎ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ²Ρ. ΠΠ°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈ ΡΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π»ΠΈΠΌ ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ Ρ Π½ΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π²Π΅Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°. Π£ ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π°ΡΠΌΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅ Ρ ΠΡΠΈΠ·ΡΠ΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1944. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠ±Π° ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ 1945. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°.[36] ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ (Π½Π° Π²Π΅ΡΡ ΠΎ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, 1961) ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1946. ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π‘Π°Π²Π΅Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅.[34] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1946. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ βΠΠΈΡΠΌΠΎ ΠΈΠ· 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅β. ΠΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ 1947. ΠΈ 1953. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρβ, Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²Π° ΠΎ ΠΡΠΊΡ ΠΠ°ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠ΅Π³ΠΎΡΡ, βΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ ΠΊΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠ°Π½Ρβ, βΠΠΈΡΠ΅ Π’ΠΈΡΠ°Π½ΠΈΠΊβ, βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈβ, βΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈβ, βΠΠ° ΠΎΠ±Π°Π»ΠΈβ, βΠΠΎΠ΄ ΠΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅ΠΌβ, βΠΠ΅ΠΊΠΎβ, βΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊβ, βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠ½Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°β ΠΈ βΠΠΈΡΠ°β. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ ΠΠΎΠΌΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ βΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°β ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ 1954. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ, ΡΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅Π½Π°Π΄Π° ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°.[37] ΠΡΡΠ΅ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ.[38] ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ² ΠΊΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ βΠ·Π° Π΅ΠΏΡΠΊΡ ΡΠ½Π°Π³Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅β. ΠΠ΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠΌ βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΡΠ΅ 10. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1961. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π·Π°Ρ Π²Π°Π»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½Ρ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΈΠ»ΠΈΠΎΠ½ Π΄ΠΎΠ»Π°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅Π½Ρ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΈΠΎ Π·Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΡΡΠ²Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ.[39] ΠΠΎΡΠΈΠΏ ΠΡΠΎΠ· Π’ΠΈΡΠΎ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π²ΡΡ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΈΡΠ΅Π½Π° Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π° ΠΠΈΡΠΎΡΠ»Π°Π²Ρ ΠΡΠ»Π΅ΠΆΠΈ. ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΡ Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈ Π΄Π° ΡΡ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΡΠΊΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΡΠΎΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° Π·Π΄ΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΡΠΎΠ³ΡΠ΅Π½, Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π»ΠΈ ΡΠ· Π»Π°ΠΆΠ½Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ.[40] ΠΠ°Π½Π° 16. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1968. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π° ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π½Π° Π½Π°ΡΠΌΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅. ΠΠ΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅ Π³Π° ΠΏΠΎΠ»Π°ΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈ Ρ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ°ΠΌΠ° ΠΈ Π±Π°ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π° Π»Π΅ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ Π£ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΎΠ΄ 1936. Π΄ΠΎ 1939. ΠΈ ΠΎΠ΄ 1945. Π΄ΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[41] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΌΠΈΡΠ΅ 13. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΎΡ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠΌΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ βΠ£ ΡΡΠΌΡΠ°ΠΊβ ΠΈ βΠΠ»Π°Π³Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°β ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ βΠΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΎΡ Π²ΠΈΠ»ΠΈβ 1911. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[42] ΠΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ²ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΠ°Ρ, Ρ ΡΡΠ½Ρ 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π±ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΡ Π₯ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (βΠΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΌΠ°β, βΠ‘ΡΡΠΎΡΠ΅ Ρ Π½ΠΎΡΠΈβ, βΠ’Π°ΠΌΠ°β, βΠΠΎΡΠΎΠ½ΡΠ»ΠΎβ, βΠΠ°Π΄Π½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡβ ΠΈ βΠΠΎΡ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π·Π΄Π°β).[42] ΠΡΠ²Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ β βEx Pontoβ β ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ 1918. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ, Π° Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ βΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈβ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1920. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅.[43] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΈΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎ-ΠΆΠ°Π½ΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π·ΠΈ, ΠΊΠΎΡΡ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ (Ex Ponto, ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ), ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΡΠΊΠ°Π· ΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅Π³Π·ΠΈΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎ-ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π³Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΎ ΠΈ Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΠΎ (ΠΠΈΡΠΊΠ΅Π³ΠΎΡ Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ). ΠΠΈΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈΠΌ Π΄ΠΎΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ° ΡΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΡ: Π΄ΠΎΠΊ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠΈΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π³Π»Π΅Π΄Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΠΊΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ, Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°Ρ Π’ΠΎΠΌΠΈΡΠ»Π°Π² ΠΠ°Π΄Π°Π½ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΎ Π½Π΅Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°Π΄ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠΈΠΌ Π½Π΅ΠΌΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Ρ Π½Π΅Π·ΡΠ΅Π»ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΡ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·Π°Π»Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ³Π° ΡΠ°Π·Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ ΠΈ, Π½Π° ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ»Π°Π½Ρ, Π΄Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΡ Π΅ΠΊΠ°Π²ΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΡ, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΠΏΠ° ΡΠ° Π·ΡΠ΅Π»Π° ΡΠ°Π·Π° ΡΠΏΠ°Π΄Π° Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°ΡΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, Ρ Π²Π΅ΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠΊΠ»ΠΎΠ½ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°, Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΊΠ»Π°ΡΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° 19. Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π²ΠΈΠ·ΡΡΡ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΠ° ΠΈΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π°, Π½Π°ΡΠΎΠΏΡΠ΅Π½Ρ ΠΈΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π°Π½ΠΈΠΌΠΎΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ Π΅ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ-ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ (ΠΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½ΠΈ, ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠΈ, Π‘ΡΠ±ΠΈ β ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΠΌ, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠ΅ΡΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ»Π°ΡΠΈ, Π’ΡΡΡΠΈ)), ΡΠ· ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° (ΠΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠΈ, ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠΈ), Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°Π·Π΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π° ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ 19. Π²Π΅ΠΊ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄Π½Π΅ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ 20. Π’ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°. Π Π°Π΄ΡΠ° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π° Ρ ΠΠΎΡΠ½ΠΈ, Ρ ΡΠ΅Π½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈ ΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, Π½Π° Π·Π°ΡΠ°Π΄Π°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΡΠ΅Π²Π°ΡΠΊΠΈΡ Π»Π΅ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠ΅, ΡΠ΅Π½ΡΠ΅Π½ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠ°Π½Π΅ Π½Π°ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΊΡΠ΅ΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ² ΡΠ²Π΅Ρ βΠΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ° Ρ ΠΠ²ΡΠΎΠΏΠΈβ. ΠΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ Ρ Π½Π°Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΎΠΌ Π°ΡΠΌΠΎΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π°ΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΈ Π½ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π΅ ΠΈ Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ° (ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠΎ), Π½Π΅ΡΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ»Π°, ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½Π° ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΎΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ»Π° ΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π³Π°ΠΎ, Π±ΠΈΠ»ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ, Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠ°ΡΠ°ΠΆΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² Π΅ΡΠ΅Ρ Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, βΠ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡβ ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° Π°ΡΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° βΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠΎ Π΄ΠΈΠΊΡΠ°ΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅ Π·Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ. Π£ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ΡΠΊΠ°, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π·Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°; ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΠΈΠ³ΡΠΈ ΡΠ°Π³ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈΠ· Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΡΠΊΠ° ΠΈ Π²ΡΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΎ βΠΈΠ½ΡΡΠΈΠ½ΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΎΡΠΏΠΎΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΠ°β ΠΊΠΎΡΠΈ βΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈΠΌ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ° Π·Π° ΠΎΡΠΏΠΎΡΠΎΠΌ, ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΏΠΎΠ±Π΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ²Π΅, ΠΏΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠΌΡΡ, Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄Π° Π½Π°Π΄ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡΡ ΠΈ ΡΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. ΠΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π΄ΠΈΠ²Π½ΠΎ ΡΡΠ΄ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠΏΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΡ Π·Π° ΡΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΈ Π°ΠΊΡ, ΠΏΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ, Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠΈΠ½ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ»Π° ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈΡΡΠΈΠ½Π°, ΠΌΠΎΡΠ° Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΈΡ Π²Π΅Π·Π° ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΌΡ ΠΏΡΡΠΆΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ. Π€Π΅Π½ΠΎΠΌΠ΅Π½ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΠ·Π΄Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠ· ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΎΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΠ±ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅. ΠΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ βΡΠ΅Π΄Π²Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π»ΠΈΠ½ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π½ΠΈΡΠ°Π½ΡΡ Ρ Π±ΠΎΡΠΈβ, ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΡΠ°Π΄Π° ΡΠ°ΠΌΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½Ρ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ. Π‘Π²Π΅ ΡΡΠΎ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° β Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΡ Π°. Π‘Π°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅ΠΎ βΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΠΏΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ°β, ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»Π΅ΠΏΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΠ½ΡΠΊΠ΅ Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ»ΡΡΡΡΡΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°Ρ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ ΡΠΏΠ°ΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π·Π°Π±ΠΎΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΡ Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π»ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠΎΠ³ Π½Π°Π΄ ΠΎΠ±Π°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΡ Ρ ΡΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ΅ΠΏΠ΅. Π€ΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ Ρ Π½Π°ΠΏΠΎΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠΊΡΡΡΠΈ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅ ΠΈΠ· βΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° ... ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅ Π³Π° Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°Π½ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β. ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π»Π° Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½Π΅ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π·Π°ΠΏΠ»Π°ΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠΈ Π΄Π° Π³Π° ΠΎΠ΄Π²Π΅Π΄Π΅ Ρ Π±Π΅Π·Π½Π°ΡΠ΅. Π Π·Π»ΠΎ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π°ΡΡΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ½Π΅ ΡΠΈΠ»Π΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡ Π»Π°ΡΠ΅Π½ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π΅. ΠΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π΄Π° ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ, Π°Π»ΠΈ, ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ±Π΅Π΄ΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²Π΄ΠΈ. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΠΆΠ½Π° Π΄Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΡ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠΆΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π’Π°ΠΊΠΎ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°, Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π° ΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°, Ρ ΠΏΠΎΠ΄Π²ΠΈΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π°ΡΠ°Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π°. ΠΡΠΎΡ ΡΡΠ°Π»Π° ΡΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ° ΡΡΠ±Π»ΠΈΠΌΠΈΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΈΡ Π»Π΅Π³Π΅Π½Π΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°. Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΎΠ½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅, Π½Π°Π΄ΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π½Π°Ρ, ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ°. βΠ‘Π°ΠΌΠΎ Π½Π΅ΡΠΊΠΈ, Π½Π΅ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΌΠΎΠ³Ρ Π΄Π° ΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΌΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠ»Π°Π·Π½ΠΈΠΌ Π·ΠΈΠ΄ΠΎΠΌ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΎΠ΄Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡΠ΅. ΠΡΡΠΈΠ½Π° ΡΠ΅, Π½Π°ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ², Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠ΄ΠΈΠ²ΠΎ ΡΡΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΠΌΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌΠΎ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠΎ. Π£Π½ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠ»ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅ Ρ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈβ. Π‘Π²ΡΡ Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π±ΡΠ΄ΡΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ βΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΠ±Π°Π»Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ, Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρβ. ΠΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π΅, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π±Π΅Π·Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π½Π΅ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ°Π΄Π΅ Π½Π° ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π°Π΄Π°ΡΠΊΡ ΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΎΡΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°β. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅: βΠΠΈ ΡΡΠ°Π³Π° Π΄Π° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅Π±ΠΈ. Π‘Π°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΌΠΎΠ³Ρ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΡΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ ΠΌΠ΅ΡΠ°Π», Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, Ρ Π·Π²ΡΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΈ Π΄Π° ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ΡΠ΅ΠΌ Π±Π΅Π·ΠΈΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ...β ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎ ΠΎΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅Π±Π°ΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΡΠΎΡΠΌΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π΄Π΅Π»Π°: βΠΠ΅ΡΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°Π³ΠΎΠΌΠΈΠ»Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ²Π΅ Π½Π°ΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΡΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅β. ΠΠ°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°Π· Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠ°ΡΡΠ° Π΄Π° βΠΏΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΈΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΎΠ³Ρ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ°. ΠΡΡΠΈΠ½Π°, ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π°Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ°Ρ, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. βΠ‘Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠΎΡΠΌΠ΅ β ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½ΠΈβ. ΠΡΡΠΆΠ°ΡΡΡΠΈ βΠ·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π±Π΅Π· Π·Π»Π°β, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΡΠΆΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠΈ Π²ΠΈΠ΄ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΠ° Ρ Π°ΡΠΌΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π±ΡΠ΄ΡΡΠ΅Π³ ΡΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²ΠΎ Π½Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π»Π΅ΠΏΠΎΡΠ° ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π»ΠΎ ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π°: Π’Π΅ΠΊΡΡ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ²ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Ρ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Znanje.org ΡΠ· ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ΅. Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010 Π£ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠΊΡ ΠΏΡΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈΠΌΠ°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΠΏΡΠΈΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΠΊ Π½Π΅ Π·Π½Π°ΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΈΡ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°.[44] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π½ΠΈΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·ΡΠ°Π· ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΈΡ ΡΡΠΊΠΈΠ²Π° ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π° Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π΅Π½Π΄Π°ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΠ»ΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π· Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΈΠΏ ΠΎΡΠΌΠ°Π½Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅, Π²Π΅Ρ ΠΈ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π²Π΅ΡΠΈΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ ΠΆΠ΅Π½Π΅. Π’Π°ΠΌΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅: ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΠΎ. ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠΎΡΠ½Π°, Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΈ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄ΠΈΠΆΡ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΠ³Π° Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ, Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΠΈΠ·Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ Π΄Π° Π΄ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΠΈ Ρ ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ΄Π²ΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ½ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΎ ΡΡ Π²Π°Π½ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·Π΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° ΡΠ°Π³Π»Π΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π³Π°, Π±ΠΈΠ»Π° ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ΅Π³Π° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·ΡΠ΅ΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π°Π³ΠΎΠ½ Ρ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²Π°Π½ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΠ»Π°Π·Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΈΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΡΠΊΠ΅, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈΠΌΠΏΡΠ»ΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π»Π½ΠΎ ΡΡΡΡΡ ΠΈ ΠΎΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΡΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠ³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½ΠΎΡΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΠΎ Π΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ Π½Π°Π³ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΡΡΠ»Π½ΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ΅Π³ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΎΠΏΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΠ½Π° ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΡ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠΎ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ Ρ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° Π½ΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΡΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΎΡ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠ»Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»Π° Π°ΠΏΡΠΎΠ»ΡΡΠ½Ρ, ΠΊΡΠΈΡΡΠ°Π»Π½Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Π°. ΠΠ½ Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΆΠΈ ΡΡΠΈΠ»ΡΠΊΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Ρ Π½Π΅ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ Ρ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·Ρ. Π‘ΠΊΠ»Π°Π΄Π½Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠ°Π²Π½Π° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ΡΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅ΡΡΠΈΠ²Π½Π° Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎΠ½Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° Π½Π°ΡΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΈΡΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ ΠΊΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, Π° ΡΠ° Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΌΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΠΎΡ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ, ΠΎΠ½ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ½Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ΅. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΈΡΠ½Π° ΠΈΡΠΊΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π³Π΄Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΡβ (1951) ΠΠ²ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π²ΠΎΡΠΌΠΈΡΠ»Π΅Π½ΠΎ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΎ Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Ρ βΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΈ Π½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅β. Π£ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠΌΡ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅ (1942) ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[45] Π΄ΠΎΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠΌΠ°, Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΠ°ΡΡΠΈ (1951), Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1951), ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠΈΡΠΈ (1954), ΠΈΠ·Π²ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΈ Π²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΈΡ , Ρ ΡΡΠ±ΡΠΈΡΠΈ βΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡβ, ΠΠ²ΠΎ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ βΡΡΠΏΡΠΊΠ°β. Π‘ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅, Π΄Π²Π° ΠΏΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΅ΠΊΡΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΎ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΡΠ²Π°: 1933. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΡΡ Ρ ΠΠ½ΡΠΎΠ»ΠΎΠ³ΠΈΡΡ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ΅ Π»ΠΈΡΠΈΠΊΠ΅ [46], Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ 1954. ΠΎΠ΄Π±ΠΈΡΠ° Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ Π΅Π½ΡΠΈΠΊΠ»ΠΎΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°.[47] ΠΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΊΡ Π²ΡΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΠ΄Π΅ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠΎ ΠΊΠ°Π½Π°Π΄ΡΠΊΠΎ-Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ΅ΠΊΠΠΈΠ»Π° (William H. McNeil) ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈ[48] ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π±ΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΠΈ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅: βΠ¨Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎ Π΄ΡΠ΅Π»ΠΎ Ex ponto ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ±ΡΠ΄ΠΈΠ»ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π½Π·Π°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΈΡΠ°Ρ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈΠ· ΠΠΎΡΠ½Π΅, ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»Π°Π½ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ, 26 Π³ΠΎΠ΄.β.[49] ΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ Π΄Π²Π° Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡΡΠ°Π½ΡΠ°, ΠΠ²ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π. Π€. ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄ΡΠ° (Lovett F. Edwards), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ (1944) ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΈΡΡΠΎΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎ ΠΈ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ ΠΈ ΠΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ[50], ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π¨Π²Π΅Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΡΡΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Π³Π° (Anders Γsterling), ΠΊΠΎΡΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ½, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Ρ, ΠΏΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠΎ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π²ΠΎΠ»ΡΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ ΠΏΠ° Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 1914. Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΠΌΠ° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°[51][52] ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈΠ· ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ΅.[53] ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² Π³ΡΠΎΠ± Ρ ΠΠ»Π΅ΡΠΈ Π·Π°ΡΠ»ΡΠΆΠ½ΠΈΡ Π³ΡΠ°ΡΠ°Π½Π° Π½Π° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ. ΠΠ΄Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1926) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΡΡΠ° (1936) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΠΎΡΡΠΊΠ΅ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π³ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΈ (1937) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π‘Π°Π²Π΅ I ΡΠ΅Π΄Π° (1938) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΎΡΠ»Π° I ΡΠ΅Π΄Π° (1939) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π° Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΠ΄ I ΡΠ΅Π΄Π° (1952) ΠΡΠ΄Π΅Π½ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π·Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π²Π΅Π½ΡΠ΅ΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ»ΡΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΄Π΅Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ (1962) ΠΡΠ΄Π΅Π½ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π° (1972)[54] ΠΠ°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ 12. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[55] ΠΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π±Π° ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΠΎΠΏΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° βΡΠ°ΡΡΠ²Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅Π³Π°Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ, Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π°, Π½Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΈ Ρ ΡΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π΅β. ΠΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΡΠΊΡΠΏΠΎΠ²Π΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈΠΌ Π°ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅. ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΈΠ· ΠΎΠ±Π»Π°ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, Π° ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»ΠΎΠ³Π° ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½Π΅ Π²ΠΎΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ 1975. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΡΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ. ΠΡΠ²ΠΈ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΡΠ°Π³ΠΎΡΠ»Π°Π² ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π° Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈΠ½ Π²Π΅Π½Π°Ρ.[56] Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠ°Π΄Π½ΠΈ ΡΡΠΎ, Π΄Π΅ΠΎ ΡΡΠ°Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅ΡΡ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠΏΠ°Π΄Π° ΠΈ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Ρ ΠΡΠ·Π΅ΡΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 1976. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΡΡΠ°Π½Ρ Π½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π²Π΅Π½ΡΡ 8, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ°Π±ΠΈΡ ΠΎΠ΄ 1958. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡ Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΈ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄ ΡΠ»Π°Π·Π½ΠΎΠ³ Ρ ΠΎΠ»Π°, ΡΠ°Π»ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ°Π΄Π½Π΅ ΡΠΎΠ±Π΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ ΡΠΏΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΎΠ±Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡ Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡ Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΡΠ°Π»Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΅ΠΊΡΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°Π½ΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅Π·Π΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½Π°ΡΠ° (ΠΈΠ½Π΄Π΅ΠΊΡΠΈ, ΠΏΠ°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ΅, Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ»Π°ΠΊΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°ΡΠ°, ΠΡΠΊΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π°, ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΊΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ) ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, ΠΏΠΈΡΠΌΠ°, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° Π½Π° ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠΌΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Ρ Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΄ 1982. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈΠ·Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅. ΠΠ²Π° ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΊΡ, Π½Π°ΡΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ.[57] Π‘ΡΠ°Π·Π°ΠΌΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 2012. Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π³ΡΠ°Π΄Π° Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΈΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ (ΡΠ°Π΄Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠ°ΡΠ°Π½Π΅) ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ° ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ. Π£ Π³ΠΎΡΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ³Π»Ρ ΡΠ°Π±Π»Π΅ ΡΠ΅ ΠΈ QR ΠΊΠΎΠ΄ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎ Π΄Π°ΡΠΎΡ Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° βΠΠΎΡΠ±ΠΈβ. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ·Π½Π°ΠΊΠ° Π½Π° Π‘ΠΠΠ£. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΊΠ»ΡΠΏΠΈ Ρ ΠΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Π½Π° ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π΅ΠΎ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ»ΡΠ±Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°, Π€ΡΠ°Π½ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ°. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠ»ΠΎΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΠ°Π»ΠΎΠΌ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½Ρ, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΊΡ. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 60 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΡ 2021. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ.[58] ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π΅, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅, ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π Π΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ Π½Π°Π·ΠΈΠ² Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΡΠ»Π΅Π΄ΠΈ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ: Π‘ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΈ Π½Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π½Π°ΠΊ: ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄, ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ ΠΈ Π²ΡΡΡΠ° Π΅ΡΠ½ΠΎ-ΡΠ΅Π»Π°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° Π»ΠΎΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π£ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΡΡ ΡΠ΅ΠΊΠ° ΠΡΠΈΠ½Π° ΠΈ Π Π·Π°Π² Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°. ΠΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ 5. ΡΡΠ»Π° 2012.[61] ΠΡΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°.[62] Π£ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈ Π±ΠΈΠΎΡΠΊΠΎΠΏ, Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° ΡΠΏΡΠ°Π²Π°, Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ° Π»ΠΈΡΠ΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π·Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π° ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π° ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π½ΠΈΡΡΠ΅, Ρ ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΠΈ, ΡΡΠΊΠ²Π°, ΡΡΠ°ΡΠΈ Ρ Π°Π½, Π΄ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[62] Π£ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΡ Π°ΠΊΠ°Π΄Π΅ΠΌΠΈΡΠ΅ Π»Π΅ΠΏΠΈΡ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π€Π°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π·Π° ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΡ.[62] ΠΡΠ΅ΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠ΅ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π·Π΅ΠΌΡΠ΅, ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΠ½Π·ΡΠ»Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ.[62] ΠΠ°Π½Π° 28. ΡΡΠ½Π° 2013. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ.[63] Π£ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ ΠΊΡΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°.[64] ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΡΠ°Π΄Π½ΠΎΡ ΡΠΎΠ±ΠΈ ΠΡΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, Π·Π°ΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΎΡΠ²ΡΡΠ° ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ Π‘ΠΈΠΌΠΎ ΠΠ°ΡΠ°Π²ΡΡ, ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎ Π Π°Π΄ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΡΡΡ Π΄ΠΎΠΊΡΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡΡ, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»Π½ΠΎΠΌ Π°Π½Π°Π»ΠΈΠ·ΠΎΠΌ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ°.[65] ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π³Π»Π΅Π΄ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π° Ex Ponto, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1918. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΎΠ·ΠΈ, 1920. ΠΡΡ ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π΅Π·Π°, 1920. ΠΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΏΠΈ, 1925. ΠΠ½ΠΈΠΊΠΈΠ½Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π°, 1931. ΠΠΎΡΡΡΠ³Π°Π», Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° Π·Π΅ΠΌΡΠ°, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1931. Π¨ΠΏΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΡΡΠ²Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ, ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈ, 1934. ΠΠ΅Π³ΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ½Π°ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠ΅ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1935. Π Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΎΠΌ, Π΅ΡΠ΅Ρ, 1936. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ΅ΡΠ°, Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1945. ΠΠ° ΠΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠΏΠ΅ΠΊΡΡ, 1946. ΠΠ° ΠΊΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ, Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΡΡ ΠΡΠΈΡΠ° ΠΎ Π²Π΅Π·ΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ»ΠΎΠ½Ρ, 1948. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΠ° Π°Π²Π»ΠΈΡΠ°, ΡΠΎΠΌΠ°Π½, 1954. ΠΠ³ΡΠ°, 1956. Π ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ, Π±Π΅ΡΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅, 1961. ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π°, ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°, ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, 1963. Π¨ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ°ΠΌ ΠΈ ΡΡΠ° ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°, Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠΌΠ΅ΡΠΏΠ°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠ°Ρ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ 1977. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ, Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ½Π°ΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΡΠ°, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠΊΠ΅, ΠΊΡΠΈΠ³Π°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠΎΡΡΡ ΡΠΌΠ½ΠΎ ΠΠ΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΡΠ΅Π½Π° Π½Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 50 ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°.[66] ΠΠ°Π»Π΅ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π° Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π° Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π’Π°Π±Π»Π° ΡΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΠ½Π° ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΠΈΠ· 1951. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΏΡΠΈΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° ΠΠ°Π³Π΅Π»ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΡΠ½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ Ρ ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Ρ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠΌΡ ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½Π΅ Π±Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· 1994. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠΎΡ ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½-ΠΌΡΠ·Π΅Ρ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° ΠΠ°ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»Π°, ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π‘ΡΠ±ΠΈΠ½ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄.[3] ΠΠΎΠ²ΡΡ ΡΠ²Π΅Π³Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΠ²Π΅Π½ ΠΏΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈΡΠ΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΎ Ρ Π΅ΠΊΠ°Π²ΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ.[4][5] ΠΠΎΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ Π³Π° Π½Π°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΎΠ³β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°β (Π΅Π½Π³Π». Yugoslav) ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ βΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠΈβ.[6] ΠΠΈΠ΄ΠΈ[7][8][9] Π Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ΅ JuriΔiΔ, Ε½elimir B. (1986). The Man and the Artist: Essays on Ivo AndriΔ. Lanham, Maryland: University Press of America. ISBN 978-0-81914-907-7. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° β ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΠ° Lampe 2000, ΡΡΡ. 91. Norris 1999, ΡΡΡ. 60. Alexander 2006, ΡΡΡ. 391. Frenz 1999, ΡΡΡ. 561. ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ: ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. The Nobel Prize in Literature 1961, Ivo Andric Award Ceremony Speech, Presentation Speech by Anders Γsterling, Permanent Secretary of the Swedish Academy Na Drini Δuprija; BIGZ, Beograd, BeleΕ‘ka o piscu. ISBN 978-86-13-00077-8. ΡΡΡ. 381β382. βThe Nobel Prize in Literature 1961β. nobelprize.org. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊ Ρ ΠΠ΅ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, ΡΠ΅ΡΡΠΎΠ½, ΠΌΠ°Ρ 2012)β. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ΅ Π·Π½Π° ΠΡΠ³Π», Π³ΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠΈΠΊΠΈΠΏΠ΅Π΄ΠΈΡΠ° β ΠΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎΠ²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ 125 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ°, ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 21.10.2018. ΠΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠΎ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ? (Π92, 10. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 2016) Ivo Andric: The bridge over the Drina, Harvill. 1944. ΡΡΡ. 4. Ivo Andric:The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. ΡΡΡ. 7. Critical Survey of Long Fiction, Volume 1 Andric, Ivo Biography Salem Press, Apr 30, 2000 pp. 85. Ivo AndriΔ:Pisac govori svojim delom, Srpska knjiΕΎevna zadruga, 1994 pp. 92. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΎ Π½Π° ΠΌΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π° ΠΌΠΎΡΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΡ ΠΊΡΡΡ ... βIvo Andric (1892β1975) Biographyβ. kirjasto.sci.fi. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 04. 10. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βIvo AndriΔ β 38 godina od smrti nobelovcaβ. Blic, Tanjug. 13. 3. 2013. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 26. 4. 2016. ΠΡΡΠ° ΠΈΠ· ΠΡΠ°ΠΊΠΎΠ²Π° (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 30. ΡΠ°Π½ΡΠ°Ρ 1997) Π’Π°ΡΠ½Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π΅ (βΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈβ, 14. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2016) βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡβ. velikirat.vigimnazija.edu.rs/. 23. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 13. 05. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βΠΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠ½Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 10. 10. 2011. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠΈΠ»Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ²Π°Π½ (19. 4. 2015). βTajni pregovori Jugoslavije i Italije Ivo AndriΔ: Albaniju bi trebalo podelitiβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 11. 09. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. ΠΡΡ ΠΈΠ² ΠΡΠ³ΠΎΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΠ΅:βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠΈ β ΠΊΠ°ΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ±Π΅ ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΡ Wayback Machine (27. ΡΡΠ½ 2019), Π°ΡΡΠΎΡ: ΠΡΡΠ°Π½ ΠΠΎΠ½ΡΠΈΡ, ΠΠ΅Π»Π΅Π½Π° ΠΡΡΠΈΡΠΈΡ. 2011. ISBN 978-86-80099-38-5. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 11. Π½ΠΎΠ². 1937 Ivo AndriΔ: a writer`s life by Radovan PopoviΔ, ZaduΕΎbina Ive AndriΔa, 1989 pp. 46. `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 1. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°`, 20. Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° 1939. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ βΠ‘Π£Π‘Π ΠΠ’ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π Π₯ΠΠ’ΠΠΠ Π: ΠΠ²ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎβ. ΠΠΏΠΎΡΡΠ°Π». 19. 1. 2023. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 20. 1. 2023. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 178. ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ 2011, ΡΡΡ. 1077. ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 179. βΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ β ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°β. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΕ½ivotna priΔa β Ivo AndriΔ: Od prave ljubavi ne moΕΎe se pobeΔiβ. story.rs. 19. 6. 2011. ΠΡΡ ΠΈΠ²ΠΈΡΠ°Π½ΠΎ ΠΈΠ· ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π° Π½Π° Π΄Π°ΡΡΠΌ 30. 5. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ° (27. 4. 2022). βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π°Π΄ΡΠ΅ΡΠ΅β. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. 4. 2022. Kako je AndriΔ doΕΎivio Nobelovu nagradu | Al Jazeera Balkans, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2015. ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ (2014). ΠΠ³Π»Π΅Π΄Π°Π»ΠΎ ΠΠΎΠ±ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΡΡΡ. 126β127. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΈ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° ΡΡ Π²ΡΡΡΠ°ΡΠΈ (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 11. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2017) ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ. ΠΡΠ°ΡΠΊΠ° ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°Ρ Π Π°ΡΡΠΊΠΎ, ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 18. 3. 2012. βPrepriΔana lektira Ex ponto β Ivo AndriΔβ. knjizevni.kutak. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016.[ΠΌΡΡΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°] ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ, Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π° 1976 pp. 186. ΠΠ°ΡΡΠ½ΠΈ ΡΠ°ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΡΠΊΠΎΠ²Π΅ Π΄Π°Π½Π΅, Volume 22, Issues 1-2 ΠΠ΅ΡΡΠ½Π°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π½ΡΠ°Ρ, 1994 pp. 209. Enes ΔengiΔ: `KrleΕΎa post mortem`, I-III. Svjetlost, Sarajevo, 1990. 2. part. pp. 171β172 Ivo Andric The Bridge on the Drina The University of Chicago Press. 1977. Introduction by William H. McNeil. pp. 3. Profil profesionalnog Δitatelja: Δitateljske prakse Ive VojnoviΔa, Nada TopiΔ, SveuΔiliΕ‘te u Zadru, Poslijediplomski studij DruΕ‘tvo znanja i prijenos informacija pp. 13. The bridge over the Drina by Ivo AndriΔ Harvill, 1944 Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ XX Π²Π΅ΠΊΠ°, ΠΠ°ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ 2003, ΡΡΡ. 141-147. Π. ΠΠ΅ΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ: `ΠΠΈΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Ρ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΡ`, ΠΏΠΎΠ³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ Π. ΠΠΎΠ½Π³Π°ΡΠ° `Π Π°ΠΊΠΈ`, ΠΠ°ΡΠ΅Π½ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ 2011 ΠΠ΅Π»ΠΈΡ 2004, ΡΡΡ. 184. βDelatnost zaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βKekanoviΔu uruΔena AndriΔeva nagrada za pripovetkuβ. Blic. 10. 10. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. βSveske ZaduΕΎbine Ive AndriΔaβ. ivoandric.org.rs. 2. 5. 2018. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 2. 5. 2018. βΠ¨Π΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄ΠΎΠ΄Π΅Π»Π΅ ΠΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΠ²ΠΈ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΡβ. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°. 31. 1. 2022. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 1. 2. 2022. βΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΡΠΊΠΎΠ»Π° ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°β. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ¨ ΠΠ²ΠΎ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ Π Π°Π΄ΠΈΠ½Π°Ρβ. 23. 4. 2016. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 27. 4. 2016. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ΅β. ΠΡΠ°ΡΡΠ½Π°Ρ (ΡΠ΅ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΆΠ°). 5. 7. 2012. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 6. 7. 2012. βΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Π³ΡΠ°Π΄ Ρ ΠΠΈΡΠ΅Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΠΠΌΠΈΡ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ° β Π³ΡΠ°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠΌΠΏΠ»Π΅ΠΊΡ Π½Π° ΠΡΠΈΠ½ΠΈβ, ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΠ°ΡΠ΅Π·Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, 17. Π°ΠΏΡΠΈΠ» 2012; ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 28. ΡΡΠ½Π° 2012. (ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ: ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ) ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π² ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡ ΡΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ³ΡΠ°Π΄Π° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 28. ΡΡΠ½ 2013) ΠΡΡΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π. (28. 7. 2022). βΠ’Π ΠΠΠΠΠ ΠΠ£ΠΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ¦Π: Π‘Π°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ° ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ±Π΅Π»ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ Ρ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌβ. ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 29. 7. 2022. βΠΠ°Π»ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ `Π ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°`β. ΠΠΎΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ. 16. 11. 2014. ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΡΠ΅Π½ΠΎ 23. 4. 2016. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΡΠΈΠΌΠ° (βΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ°β, 27. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±Π°Ρ 2018) ΠΠ·Π²ΠΎΡΠΈ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠ° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; Π£ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΡ: ΠΡΡΠΏΠ° Π°ΡΡΠΎΡΠ° (2017). ΠΡΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π° ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ° [1. ΠΠΎΠ»ΠΎ 1. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 5. ΠΠΈΡΠ° - 2. ΠΠΎΠ»ΠΎ 6. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1914-1941) I 7. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1849-1960) II 9. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1949-1960) 10. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ (1961-1975) - 3. ΠΠΎΠ»ΠΎ 11. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ I 12. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ II 13. Ex Ponto 14. ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 15. ΠΠΈΡΠΈΠΊΠ°. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄: ΠΠ°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡ, ΠΠ²ΠΎ; ΠΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Ρ: ΠΡΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡ Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠΈ: Π£ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ, Π Π°Π΄ΠΎΠΌΠΈΡ; ΠΡΠΊΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡ, ΠΠ°Π½Π΅ΡΠ°; ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ² ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΈ ΠΡΡΡΡΡΠΈΡΠ°, ΠΠΌΠΈΡ (2012). Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ²Π΅ ΠΠ½Π΄ΡΠΈΡΠ°, ΠΡ. 1 - 20 [1. ΠΠ΅ΡΠΌΠ΅ * Ex ponto * ΠΠ΅ΠΌΠΈΡΠΈ 2. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 3. ΠΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ 4. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ I 5. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ II 6. ΠΠΈΡΠ° 7. ΠΡΡΠ° Π½Π° ΠΎΡΠ°ΠΌΠΈ 8. ΠΠ° ΡΡΠ½ΡΠ°Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΠΈ 9. ΠΠ° ΠΡΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΈΡΠ° 10. Π’ΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΊΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ° 11. ΠΠΎΡΠΏΠΎΡΠΈΡΠ° 12. ΠΡΠΎΠΊΠ»Π΅Ρ