Zbirka zadataka iz hemije - Ika B Baucal ocuvana senj2+

Zbirka zadataka iz hemije - Ika B Baucal ocuvana senj2+

Tvrd povez - 719 strana - ilustrovana NAUKA Moskva 1976 Korice su sa vidljivim znacima korišćenja Stranice su pozutele - vise po obodu Unutrasnjost je dobro ocuvana - bez pisanja i podvlacenja F

Sasvim lepo očuvana. Zp

vrlo dobro stanje , 24 x 18 , 215 strana

Drugo,ispravljeno i dopunjeno izdanje.Izdavac:Naucna knjiga.Broj strana 600.Neznatno ostecenje korica,sarano na predlistu. K117

dobra unutra There are some wonderfully bizarre ideas in physics, and it seems a pity to keep them locked up in small boxes, available only to an esoteric coterie of key holders. Brian Ridley`s book sets out to survey in simple, nonmathematical terms what physics has to say about the fundamental structure of the universe. He deals with all the basic concepts of modern physics: elementary particles, black holes, gravity, quantum theory, time, mass, relativity and energy; this new edition also includes coverage of more recently emerging ideas, including strings, imaginary time and chaos. Ridley`s clear and witty account gives an exciting introduction to the nonspecialist while offering a fresh perspective to scientists themselves.

RIJEŠENI ZADACI VIŠE MATEMATIKE uz prvi dio repetitorija - B Apsen

STANJE KAO NA SLICI.. IZDAVAC:`FAKULTET ZASTITE NA RADU` NIS 2003 GODINE,164 STRANA

Biblioteka Buktinja - Knjiga jedanaesta/dvanaesta i trinaesta Tri knjige + zaštitna kartonska kutija, dobro očuvano. Izdavač: Minerva, Subotica - Beograd, 1975. Broj strana: 250 + 268 + 268 Tvrd povez, latinica.

VIŠEDIMENZIONALNA MATEMATIČKA ANALIZA 1 - Ilija B. Lazarević Izdavač: ORION ART Beograd Godina izdanja: 2003. Povez: broš Broj strana: 597 Pismo: latinica Stanje: dobro

ஜ۩۞۩ஜ⭐ ஜ۩۞۩ஜ⭐ ஜ۩۞۩ஜ⭐ ஜ۩۞۩ஜ⭐ ஜ۩۞۩ஜ⭐ Mek povez - 347 strana BEOGRAD 2002 Korice sa vidljivim znacima korišćenja Unutrašnjost dobro očuvana - bez pisanja i podvlačenja B - A ஜ۩۞۩ஜ⭐ ஜ۩۞۩ஜ⭐ ஜ۩۞۩ஜ⭐ ஜ۩۞۩ஜ⭐ ஜ۩۞۩ஜ⭐

3 knjige iz edicije MODERNA FIZIKA ukoričene tvrdim povezom: I. Ponomarjov - S ONU STRANU KVANTA (1973, 313 strana) Adamić, Cindro, Dadić, Marković, Martinis, Milić, Ogorelec, Penzar, Strnad, Vujnović, Zovko - ATOM VODI IGRU (1973, 236 strana) L. D. Landau, J. B. Rumer - ŠTO JE TEORIJA RELATIVNOSTI (1975, 68 strana) Školska knjiga, Zagreb korice 5 tabak 4 (ima malo podvlačenja)

Р. Г. Нигматуллин - Сложность булевых функций Изд. Казанского Университета, Казан, 1983 208 str. meki povez stanje: dobro Интерес к сложности булевых функций стимулируется вычислениями на ЭВМ. Книга содержит основные сведения по сложности булевых функций, начиная с ранних работ К. Шеннона, включает широко известные результаты С. В. Яблонского, О. Б. Лупанова, Ю. И. Журавлева, Э. И. Нечипорука, В. М. Храпченко и работы последнего десятилетия по нижним оценкам сложности булевых функций. Наибольшее внимание в ней уделяется проблеме нижних оценок сложности, как наиболее животрепещущей части теории. Книга может представлять интерес для научных работников, аспирантов и студентов в области математической кибернетики и теоретического программирования. -------------------- Interest in the complexity of Boolean functions is stimulated by computer calculations. The book contains basic information on the complexity of Boolean functions, starting with the early works of K. Shannon, includes well-known results of S. V. Yablonsky, O. B. Lupanov, Yu. I. Zhuravlev, E. I. Nechiporuk, V. M. Khrapchenko and work of the last decade on lower bounds for the complexity of Boolean functions. The greatest attention is paid to the problem of lower bounds for complexity, as the most pressing part of the theory. The book may be of interest to researchers, graduate students and students in the field of mathematical cybernetics and theoretical programming. --------------------- Interesovanje za složenost Bulovih funkcija je podstaknuto kompjuterskim proračunima. Knjiga sadrži osnovne informacije o složenosti Bulovih funkcija, počevši od ranih radova K. Šenona, uključuje poznate rezultate S. V. Jablonskog, O. B. Lupanova, Ju. I. Žuravljeva, E. I. Nečiporuka, V. M. Hrapčenka i rad poslednjeg decenija na donjim granicama za složenost Bulovih funkcija. Najveća pažnja posvećena je problemu donjih granica složenosti, kao najhitnijem delu teorije. Knjiga može biti od interesa za istraživače, diplomce i studente iz oblasti matematičke kibernetike i teorijskog programiranja. --------------------- Matematička kibernetika | Bulove funkcije R. G. Nigmatullin - Složenost Bulovih funkcija

Гелбаум Б., Олмстед Дж. Контрпримеры в анализе. М. Мир 1967г. 252с. твердый переплет, обычный формат. В настоящей книге рассматриваются многочисленные примеры из математического анализа и теории функций действительного переменного, имеющие целью обратить внимание на ряд опасных вопросов, на которые неопытный читатель может дать неправильные ответы. Такие контрпримеры систематически подобраны авторами, и поэтому книга может служить очень хорошим дополнением к обычным учебным курсам. Часто авторы не дают подробных доказательств, ограничиваясь лишь основными идеями построения соответствующих примеров. Это позволит читателю активно включиться в изучение материала. Книга будет полезна студентам университетов и институтов, изучающим математический анализ и теорию функций.

Sistematska identifikacija organskih jedinjenja Izdavač: Savremena administracija, Beograd Autori: Nicholas D. Cheronis, John B. Entrikin, Ernest M. Hodnett Povez: tvrd Broj strana: 899 Sadržaj priložen na slikama. Pečat na predlistu, donji ćoškići korica malo oguljeni. Greškom pri štampanju jedan tabak od 8 listova izostavljen (poglavlje sa tabelama str. 737-753). Uz prethodne napomene knjiga je vrlo dobro očuvana. S A D R Ž A J: PRVI DEO: TEHNIKA ORGANSKE ANALIZE 1. Uvod 2. Uređaji i postupci za rad sa malim količinama materijala 3. Postupci frakcionisanja 4. Postupci razdvajanja 5. Fizičke osobine organskih jedinjenja 6. Razdvajanje smeša DRUGI DEO: POSTUPCI ZA PROBNU IDENTIFIKACIJU NEPOZNATE SUPSTANCE 7. Preliminarno ispitivanje čistog jedinjenja 8. Klasifikacija pomoću rastvorljivosti 9. Klasifikacija metodom indikatora 10. Probe za klasifikaciju nepoznate supstance TREĆI DEO: POSTUPCI ZA KONAČNO ODREĐIVANJE OSOBINA NEPOZNATE SUPSTANCE 11. Problemi kod pripravljanja derivata organskih jedinjenja 12. Derivati karbonskih kiselina i kiselinskih derivata 13. Derivati alkohola i fenola (Monohidroksi i polihidroksi) 14. Derivati aldehida, ketona i acetala 15. Derivati ugljenih hidrata 16. Derivati estara i etara 17. Derivati halogenskih jedinjenja 18. Derivati ugljovodonika 19. Derivati aminoazotnih junkcija 20. Derivati drugih azotnih funkcija 21. Derivati funkcija sa sumporom 22. Instrumentalne metode ČETVRTI DEO: TABELE ORGANSKIH JEDINJENJA SA NJIHOVIM KONSTANTAMA I DERIVATIMA (K-153)

Autor: Milorad Dokić Povez: tvrd Br. strana: 213 Format: 16,5x23,5 - Resursi i ekologija - - Knjiga je istraživački projekat koji opominje, ali i zastrašuje jer dokazuje da se broj zagađivača vodotoka iz dana u dan povećava uprkos postojanju brojnih zakonskih sankcija i inspekcija koje bi trebali to da sprečavaju. Braneći Vrbanju, Dokić brani sve naše rijeke - rekao je direktor Narodne biblioteke „Ivo Andrić“ iz Čelinca, koja je izdavač ove knjige, Momčilo Spasojević. Recenzent knjige prof. dr Drago Branković je naglasio da je karakter ove knjige informativan i edukativan. Prema njegovim riječima knjiga je obogaćena brojnim podacima i vrijednim fotografijama koje potvrđuju da su ljudi nesvjesni vrijednosti čiste životne sredine ugrozili život sadašnje i narednih generacija. Sliv rijeke Vrbanje prostire se na 778 kvadratnih kilometara, Vrbanja je duga 84 km, a na tom prostoru u kojem živi preko 100.000 ljudi evidentirano je čak 1.845 zagađivača. Branković kaže da je ova knjiga priča o vodi i ljudima koji treba da promijenu svoj odnos, prije svega svoju svijest, prema sveukupnom životu i autor baš u tom pravcu daje mnogobrojne ideje i analize. - Ova knjiga je izvanredna analiza stanja resursa i zagađenosti u vrbanjskom slivu. Prema njegovim riječima s jedne strane stoje mnogobrojne prirodne ljepote koji su pravi biseri prirode, a s druge zagađivači koji su crna mrlja našeg društva. Šijaković je podsjetio da je knjiga rezultat djelovanja Udruženja za zaštitu i revitalizaciju sliva rijeke Vrbanje „Vrbanjski biseri“ čiji je Dokić predsjednik - istakao je drugi recenzent knjige sociolog prof. dr Ivan Šijaković. Univerzitetski profesor Miodrag Romić, član „Vrbanjskih bisera“ rekao je da ni jedna rijeka, pa ni Vrbanja, ne pripada ljudima, nego ljudi koji žive na njenim obalama pripadaju rijeci. On je primijetio da autor knjige poziva čitaoce i ljude koji žive na obalama rijeka da proizvedu zdrav život. Autor knjige Milorad Dokić (Čelinac, 1938), kome je ovo prva knjiga, cijeli svoj radni vijek posvetio je privredi i ekologiji. Obavljao je niz istaknutih privrednih i političkih funkcija, a ovom prilikom je naglasio da je cilj knjige da informiše o aktuelnom stanju u životnoj sredini i mobiliše sve one koji su zainteresovani za opstanak na ovim prostorima da zaštite ono što im je najvrednije. - B. MAKSIMOVIĆ.

61080) O VODAMA teorija, propisi i primeri iz prakse , Martin Bogner , Miodrag Stanojević , Eta Beograd 2006 , Sadržaj I. OPERACIJE TRETMANA VODE 1. PRIRODA VODE I NJENE OSNOVNE KARAKTERISTIKE Molekul vode Vodni resursi na našoj planeti Vodni resursi u Srbiji Elementarna hemija Svojstva vode Vodena biologija 2. PREDTRETMAN POVRŠINSKIH VODA Uvod Uklanjanje grubih i krupnih otpadaka Destratifikacija akumulacionih jezera Hemijski tretman akumulacija Aeracija i predoksidacija Predtaloženje 3. KOAGULACIJAIFLOKULACIJA Uvod Koagulacija Dvostruki električni sloj Koagulacija u prečišćavanju voda Brzo mešanje Karakteristične jednačine brzog mešanja Sistemi za brzo mešanje Uticaj temperature Flokulacioni sistemi Alternativne flokulacije Kontrola i praćenje koagulacije 4. SKLADIŠTENJE I DOZIRANJE HEMIKALIJA Uvod Izbor hemikalija Razmatranja pri projektovanju 5. TALOŽENJE I FLOTACIJA Teorijske osnove taloženja Primena taloženja Horizontalni protočni taložnici Taložnici sa neprekidnim kontaktom Taloženje u plitkim taložnicima Flotacija 6. FILTRACIJA Uvod Vrste filtera Evolucija filtracije Proces flltracije vode Uloga filtracije u tretmanu voda Direktna filtracija Projektovanje filterskih sistema Ostali tipovi filtera 7. DEZINFEKCIJAI STERILIZACIJA Uvod Aktuelne metode koje se koriste Teorija dezinfekcije 8. ADSORBCIJA AKTIVNIM UGLJEM Uvod Kontrola ukusa i mirisa Primena aktivnog uglja Postupak adsorbcije ugljem Proizvodnja aktivnog uglja Razvijanje projektnih kriterijuma za tretman vode aktivnim ugljem Projektovanje sistema za GAU adsorbciju i njegovu reaktivaciju Adsorbcija aktivnim ugljem poboljšana ozonom Primena aktivnog uglja kao dehlorinatora vode II. PROPISI O VODAMA SA KOMENTARIMA Zakon o vodama Tekst zakona Komentar zakona Zakon o režimu voda Pravilnik o sadržini tehničke dokumentacije koja se podnosi u postupku za dobijanje vodoprivredne saglasnosti i vodoprivredne dozvole Tekst pravilnika Komentar pravilnika Uredba o klasifikaciji voda Tekst uredbe Komentar uredbe Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće Tekst pravilnika Komentar pravilnika Pravilnik o opasnim materijama u vodama Tekst pravilnika Komentar pravilnika Pravilnik o dezinfekciji i pregledu vode za piće Tekst pravilnika Komentar pravilnika Pravilnik o načinu i minimalnom broju ispitivanja kvaliteta otpadnih voda Tekst pravilnika Komentar pravilnika Pravilnik o načinu određivanja i održavanja zona i pojaseva sanitarne zaštite objekata za snabdevanje vodom za piće Tekst pravilnika Komentar pravilnika Pravilnik tehničkim normativima za hidrantsku mrežu za gašenje požara Tekst pravilnika Komentar pravilnika o tehničkim normativima za hidrantsku mrežu za gašenje požara III. STANDARDI O ISPITIVANJU VODA I OPREMIZA HIDROTEHNIČKEINSTALACIJE ISPITIVANJA JUS ISO 123:1994. Kaučukov lateks. Uzimanje uzoraka. (Identičan sa ISO 123:1985) JUS ISO 124:1994. Kaučukov lateks. Određivanje sadržaja ukupnih čtvrstih materija. (Identičan sa ISO 124:1992) JUS ISO 498:1994. Koncentrovani lateks prirodnog kaučuka. Priprema suvih filmova. (Identičan sa ISO 498:1992) JUS ISO 705:1997. Kaučukov lateks. Određivanje gustine između 5°C i 40°C. (Identičan sa ISO 705:1994) KVALITET VODA JUS M.E2.011:1994. Kotlovska postrojenja. Zahtevi za napojnu i kotlovsku vodu kotlova grupe IV OPREMA ZA HIDROTEHNIČKE INSTALACIJE JUS U.C5.100:1987. Izračunavanje brzine toka i protoka u azbestno-cementnim cevovodima JUS U.C5.101:1990. Azbestnocementni proizvodi. Proračun cevi izloženih spoljnim opterećenjima sa ili bez unutrašnjeg pritiska JUS M.C5.260.1998. Umanjivači pritiska vode. Tehnički uslovi JUS M.C5.702:1987. Armature za pitku vodu. Protočne armature. Tehnički uslovi i ispitivanja KOMENTARI UZ STANDARDE VODOVOD KANALIZACIJA PROCESNO TEHNOLOŠKI POSTUPCIU OBRADIVODA PRILOG IV-1. PRINCIPIJELNE ŠEME POSTROJENJA ZA OBRADU VODA PRILOG IV-2. PRIMENA TEHNIČKIH GASOVA U EKOLOGIJI PRILOG IV-3. GASOVI ZA POBOLJŠANJE KVALITETA VODE ZA PIĆE PRILOG IV-4. EFIKASNO PREČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA PRILOG IV-5. FILTRACIJA SLOJNE VODE PRE INJEKTIRANJA NAZAD U SLOJEVE (Iskustva iz Srbije i Crne Gore i Mađarske) PRILOG 1V-6. OBRADA VODE ZA PIĆE PROJEKTNA REŠENJA POSTROJENJA ZA VODE PRILOG V-l. HIDRAULIKA SLOŽENOG POTISNOG SISTEMA JEDNE PUMPNE STANICE U VODOVODU PRILOG V-2. KOEFICIJENT TRENJA I NJEGOV UTICAJ NA PRORAČUN PADA PRITISKA PRI STRUJANJU U CEVIMA [12-14] Darsijeva formula 2.2. Fizičko tumačenje koeficijenta trenja 2.3. Određivanje koeficijenta trenja pri laminarnom stmjanju fluida kroz cevi 2.4. Određivanje koeficijenta trenja pri turbulentnom strujanju fluida kroz cevi 2.5. Turbulentno strujanje u hidraulički glatkim cevima a) Blazijusova formula b) Univerzalni zakon trenja u hidraulički glatkim cevima – Prantlova formula 2.6. Turbulentno strujanje u hidraulički hrapavim cevima a) Hidraulički potpuno hrapave cevi b) Hidraulički hrapave cevi 2.7. Određivanje koeficijenta trenja – Mudijev dijagram 1) Oblast laminarnog strujanja 2) Prelazna oblast 3) Hidraulički glatke cevi 4) Hidraulički hrapave cevi 5) Hidraulički potpuno hrapave cevi IZVOD IZ JUS M.Al .020:1981. HRAPAVOST POVRŠINA INDUSTRIJSKIH PROIZVODA OD METALA. OSNOVNI POJMOVI I DEFINICIJE PRILOG V-3. SADRŽAJ GLAVNOG MAŠINSKOG PROJEKTA PUMPNIH STANICA NA BAZI PRETPOSTAVLJENE OPREME PRILOG V-4. SADRŽAJ GLAVNOG MAŠINSKOG PROJEKTA PUMPNIH STANICA NA BAZI NARUČENE OPREME PRILOG V-5. PREDLOG PROJEKTNOG ZADATKA ZA IZRADU GLAVNOG MAŠINSKOG PROJEKTA PUMPNE STANICE PRILOG V-6. IZVOD IZ GLAVNOG MAŠINSKOG PROJEKTA PUMPNE STANICE ZA INDUSTRIJSKU VODU KAPACITETA 3 L/s PRILOG V-7. IZVOD IZ GLAVNOG PROJEKTA POSTROJENJA ZA PRERADU REČNE VODE I DOBIJANJE TEHNOLOŠKE (PROCESNE) VODE ZA JEDNU FABRIKU HARTIJE PRILOG V-8. IZVOD IZ GLAVNOG PROJEKTA REKONSTRUKCIJE POSTROJENJA ZA PREDTRETMAN ZAULJENIH OTPADNIH VODA U JEDNOJ RAFINERIJI PRILOG V-9. IZVOD IZ GLAVNOG MAŠINSKOG PROJEKTA PRIPREME RASHLADNE VODE ZA KLIMATIZACIONO POSTROJENJE TEHNIČKI OPIS VI. OPREMA ZA HIDROTEHNIČKA I TERMOTEHNIČKA POSTROJENJA PRILOG VI-1. STABILNE AUTOMATSKE INSTALACIJE ZA GAŠENJE POŽARA VODOM-SPRINKLER INSTALACIJE PRILOG VI-2. PUMPE IZ PROIZVODNOG PROGRAMA WILO PRILOG VI-3. BALANSIRANJE CEVNIH INSTALACIJAI MREŽA PRILOG VI-4. ODRŽAVANJE ZATVARAČA U VODOVODIMA Literatura tvrd povez, format 17 x 24 cm , ilustrovano, latinica , 521 strana + 2 presavijena lista sa šemama

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Zastitni omotac malo losiji, sve ostalo uredno! Lancelot Thomas Hogben FRS[1] FRSE (9. prosinca 1895. - 22. kolovoza 1975.) bio je britanski eksperimentalni zoolog i medicinski statističar. Razvio je afričku žabu s kandžama (Xenopus laevis) kao model organizma za biološka istraživanja u svojoj ranoj karijeri, napao je eugenički pokret usred svoje karijere i napisao popularne knjige o znanosti, matematici i jeziku u svojoj kasnijoj karijeri.[2] ][3][4][5][6][7][8] Rani život i obrazovanje Hogben je rođen i odrastao u Southseaju blizu Portsmoutha u Hampshireu. Roditelji su mu bili metodisti.[1] Pohađao je Tottenham County School u Londonu, njegova se obitelj preselila u Stoke Newington, gdje mu je majka odrasla, 1907., a zatim je kao student medicine studirao fiziologiju na Trinity Collegeu u Cambridgeu. Hogben se upisao na Sveučilište u Londonu kao vanjski student prije nego što se mogao prijaviti na Cambridge i diplomirao je kao prvostupnik znanosti (BSc) 1914. [9]. Diplomirao je na Cambridgeu 1915., diplomirajući s Ordinary BA. Stekao je socijalistička uvjerenja, promijenio je ime sveučilišnog Fabijanskog društva u Socijalističko društvo i postao aktivni član Nezavisne radničke stranke. Kasnije u životu radije se opisivao kao `znanstveni humanist`.[10] U Prvom svjetskom ratu bio je pacifist i pridružio se kvekerima.[1] Radio je šest mjeseci s Crvenim križem u Francuskoj, pod pokroviteljstvom Prijateljske službe za pomoć žrtvama rata, a potom i Prijateljske jedinice hitne pomoći. Zatim se vratio u Cambridge, te je zatvoren u Wormwood Scrubs kao prigovor savjesti 1916. Njegovo zdravlje je narušeno i pušten je 1917. [1]. Njegov brat George također je bio prigovor savjesti, služeći u Jedinici hitne pomoći prijatelja. Karijera Nakon godinu dana oporavka preuzeo je mjesto predavača na londonskim sveučilištima, a 1921. postao je doktor znanosti (D.Sc.) iz zoologije na Sveučilištu u Londonu.[11] Preselio se 1922. na Sveučilište u Edinburghu i njegov Odjel za istraživanje uzgoja životinja. Godine 1923. Hogben je bio osnivač Društva za eksperimentalnu biologiju i njegovog organa British Journal of Experimental Biology (preimenovanog u Journal of Experimental Biology 1930.), zajedno s Julian Huxley i genetičar Francis Albert Eley Crew (1886–1973). Prema Garyju Werskeyu, Hogben je bio jedini od osnivača koji nije imao nikakve eugeničke ideje. Godine 1923. također je izabran za člana Kraljevskog društva u Edinburghu. Njegovi predlagači bili su James Hartley Ashworth, James Cossar Ewart, Francis Albert Eley Crew i John Stephenson. Dobitnik je Keithove nagrade Društva za razdoblje 1933.–35. [12] Zatim je otišao na Sveučilište McGill. Godine 1927. postao je voditelj zoologije na Sveučilištu u Cape Townu. Bavio se endokrinologijom, proučavajući kameleonska svojstva žabe Xenopus. Boja odrasle žabe ovisila je o njezinom ranom okruženju; divlje žabe postale su smeđezelene, dok su žabe uzgojene u tamnom okruženju postale crne, a u svijetlom okruženju svijetle boje. Hogben je teoretizirao da je sposobnost žabe da razvije razlike u boji povezana s hipofizom. Nakon uklanjanja hipofize, žabe su postale bijele bez obzira na okoliš u kojem su se nalazile.[13] Žabe su također razvile nuspojavu koju je Hogben pokušao spriječiti ubrizgavanjem ekstrakta hipofize vola. Primijetio je da ženke Xenopus žaba ovuliraju unutar nekoliko sati nakon ubrizgavanja ekstrakta. Na taj je način Hogben slučajno otkrio ljudski test za trudnoću. Znao je da ekstrakt vola kemijski sliči ljudskom korionskom gonadotropinu (HCG), hormonu koji ispuštaju trudnice. Potvrdio je da su ženke Xenopus žabe, kada im je ubrizgan urin trudne žene, ovulirale unutar nekoliko sati.[13] Hogbenu je posao u Južnoj Africi bio privlačan, ali ga je njegova antipatija prema rasnoj politici te zemlje natjerala da ode. Godine 1930. Hogben se preselio u London School of Economics, na katedru za socijalnu biologiju. Tamo je nastavio razvijati Hogben test trudnoće. Prethodni testovi trudnoće zahtijevali su nekoliko dana da se provedu i rezultirali su smrću miševa ili zečeva. Hogbenov test trudnoće trajao je satima i mogao se provesti bez štete za žabe, koje bi se mogle ponovno upotrijebiti za buduće testove. Postao je glavni, međunarodni test trudnoće za otprilike petnaest godina, od sredine 1930-ih do 1940-ih.[14] Položaj socijalne biologije na London School of Economics financirala je Zaklada Rockefeller, a kada je povukla financiranje, Hogben se preselio u Aberdeen, postavši Regius profesor prirodoslovlja na Sveučilištu u Aberdeenu 1937. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata Hogben je bio odgovoran za medicinsku statistiku britanske vojske. Od 1941. do 1947. bio je masonski profesor zoologije na Sveučilištu u Birminghamu i tamošnji profesor medicinske statistike 1947. do 1961., kada je umirovljen. Godine 1963. postao je prvi prorektor Sveučilišta u Gvajani, a tu je dužnost napustio u travnju 1964. i dao ostavku 1965. Kontroverza Xenopus testa za trudnoću Hogbenova tvrdnja otkriće Xenopusovog testa za trudnoću osporila su dva južnoafrička istraživača, Hillel Shapiro i Harry Zwarenstein. Shapiro je bio Hogbenov student u Cape Townu i priznao je da je Hogben sugerirao da je Xenopus prikladan predmet za opće istraživanje. Sam test trudnoće otkrili su Shapiro i njegov suistraživač, Harry Zwarenstein, a njihovi rezultati i izvješće naširoko su objavljeni u medicinskim časopisima i udžbenicima [15] u Južnoj Africi [16] i Ujedinjenom Kraljevstvu; u svom izvješću koje je u listopadu 1933. objavilo Kraljevsko društvo Južne Afrike, Shapiro i Zwarenstein objavili su da su u prethodnom mjesecu uspješno upotrijebili Xenopus u 35 testova trudnoće. Sljedećeg proljeća Nature je objavila svoje izvješće.[17] Pismo Shapira i Zwarensteina objavljeno u British Medical Journalu 16. studenog 1946. [18] pojašnjava da je Hogben retrospektivno pogrešno prisvajao zasluge za otkrivanje testa na trudnoću. Nobelovac John B. Gurdon s Wellcome CRC instituta i Nick Hopwood s Odjela za povijest i filozofiju znanosti Sveučilišta u Cambridgeu detaljno su to razradili u svom opsežnom članku objavljenom u The International Journal of Developmental Biology, ističući da iako Hogben je načelno pokazao da se Xenopus može koristiti za testiranje prisutnosti gonadotropina u urinu trudne žene, njegovo izvješće uopće nije spominjalo testiranje na trudnoću; činilo se da je imao druge smjerove istraživanja.[19] Politički pogledi Dok je bio [kada?] Katedra za socijalnu biologiju na London School of Economics, Hogben je pokrenuo nemilosrdan napad na britanski eugenički pokret, koji je bio na vrhuncu 1920-ih i 1930-ih. Za razliku od eugeničara, koji su obično povlačili strogu granicu između naslijeđa (ili prirode) i okoliša (ili odgoja), Hogben je istaknuo `međuovisnost prirode i odgoja`.[10] Hogbenovo pozivanje na ovu međuovisnost prirode i odgoja označilo je prvi put da je interakcija gena i okoline (ili `međuigra gena i okoline`) upotrijebljena da potkopa statističke pokušaje podjele doprinosa prirode i odgoja, kao i eugeničke implikacije izvučene iz tih statistika. Hogbenova folija kroz to razdoblje bila je R.A. Fisher, vodeći znanstvenik-eugeničar tog vremena (Tabery 2008). U intervjuu za knjigu Twentieth Century Authors, Hogben je izjavio: `Volim Skandinavce, skijanje, plivanje i socijaliste koji shvaćaju da je naš posao promicati društveni napredak mirnim metodama. Ne volim nogomet, ekonomiste, eugeničare, fašiste, staljiniste i škotske konzervativce. Mislim da je seks neophodan, a bankari nisu `[10] Popularno znanstveno pisanje Inspiriran primjerom The Outline of History H. G. Wellsa, Hogben je počeo raditi na knjigama namijenjenim popularizaciji matematike i znanosti za širu javnost. Hogben je proizveo dva najprodavanija djela popularne znanosti, Mathematics for the Million (1936.) i Science for the Citizen (1938.). Matematika za milijun dobila je široku pohvalu, a H. G. Wells je rekao da je `Matematika za milijun sjajna knjiga, knjiga od prvorazredne važnosti`.[20] Knjigu su također hvalili Albert Einstein, Bertrand Russell i Julian Huxley.[20][21]Mathematics for the Million ponovno je tiskana nakon Hogbenove smrti.[21] Dok je bio u Aberdeenu, Hogben je razvio interes za jezik. Osim što je uredio Razboj jezika svog prijatelja Fredericka Bodmera, stvorio je međunarodni jezik, Interglossa, kao `nacrt pomoćnog sredstva za demokratski svjetski poredak`. George Orwell u svom eseju Politika i engleski jezik [22] upotrijebio je Hogbenovu rečenicu kao primjer kako ne treba pisati, posebno u vezi s upotrebom metafora. Iznad svega, ne možemo igrati patke i zmajeve s izvornom baterijom idioma koji propisuju nečuvene kolokacije vokala (...) — Orwell (1946), citirajući Hogben, Interglossa (1943) Profesor Hogben glumi patke i zmajeve s baterijom koja može pisati recepte (...) — Orwell, Politika i engleski jezik (1946.) Osobni život Godine 1918. Hogben je oženio matematičarku, statističarku, socijalisticu i feministicu Enid Charles iz Denbigha s kojom je imao dva sina i dvije kćeri.[3] Naučio je velški i imali su četvero djece.[23] 1950-ih Hogben se nastanio u Glyn Ceiriogu u sjevernom Walesu, gdje je kupio vikendicu. Tog se desetljeća njegov brak s Enid raspao; par se razveo 1953. i razveo 1957. Kasnije te godine Hogben je oženio (Mary) Jane Roberts (rođenu Evans), lokalnu udovicu, umirovljenu ravnateljicu škole, koja je bila sedam godina mlađa. Ostao udovac nakon Janeine smrti 1974., umro je u War Memorial Hospital u Wrexhamu[3] 1975. u dobi od 79 godina i kremiran je u obližnjem Pentre Bychanu.[24] Bio je ateist, a sebe je definirao kao `znanstveni humanist`.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Omot losiji, sama knjiga u dobrom i urednom stanju! Lancelot Thomas Hogben FRS[1] FRSE (9. prosinca 1895. - 22. kolovoza 1975.) bio je britanski eksperimentalni zoolog i medicinski statističar. Razvio je afričku žabu s kandžama (Xenopus laevis) kao model organizma za biološka istraživanja u svojoj ranoj karijeri, napao je eugenički pokret usred svoje karijere i napisao popularne knjige o znanosti, matematici i jeziku u svojoj kasnijoj karijeri.[2] ][3][4][5][6][7][8] Rani život i obrazovanje Hogben je rođen i odrastao u Southseaju blizu Portsmoutha u Hampshireu. Roditelji su mu bili metodisti.[1] Pohađao je Tottenham County School u Londonu, njegova se obitelj preselila u Stoke Newington, gdje mu je majka odrasla, 1907., a zatim je kao student medicine studirao fiziologiju na Trinity Collegeu u Cambridgeu. Hogben se upisao na Sveučilište u Londonu kao vanjski student prije nego što se mogao prijaviti na Cambridge i diplomirao je kao prvostupnik znanosti (BSc) 1914. [9]. Diplomirao je na Cambridgeu 1915., diplomirajući s Ordinary BA. Stekao je socijalistička uvjerenja, promijenio je ime sveučilišnog Fabijanskog društva u Socijalističko društvo i postao aktivni član Nezavisne radničke stranke. Kasnije u životu radije se opisivao kao `znanstveni humanist`.[10] U Prvom svjetskom ratu bio je pacifist i pridružio se kvekerima.[1] Radio je šest mjeseci s Crvenim križem u Francuskoj, pod pokroviteljstvom Prijateljske službe za pomoć žrtvama rata, a potom i Prijateljske jedinice hitne pomoći. Zatim se vratio u Cambridge, te je zatvoren u Wormwood Scrubs kao prigovor savjesti 1916. Njegovo zdravlje je narušeno i pušten je 1917. [1]. Njegov brat George također je bio prigovor savjesti, služeći u Jedinici hitne pomoći prijatelja. Karijera Nakon godinu dana oporavka preuzeo je mjesto predavača na londonskim sveučilištima, a 1921. postao je doktor znanosti (D.Sc.) iz zoologije na Sveučilištu u Londonu.[11] Preselio se 1922. na Sveučilište u Edinburghu i njegov Odjel za istraživanje uzgoja životinja. Godine 1923. Hogben je bio osnivač Društva za eksperimentalnu biologiju i njegovog organa British Journal of Experimental Biology (preimenovanog u Journal of Experimental Biology 1930.), zajedno s Julian Huxley i genetičar Francis Albert Eley Crew (1886–1973). Prema Garyju Werskeyu, Hogben je bio jedini od osnivača koji nije imao nikakve eugeničke ideje. Godine 1923. također je izabran za člana Kraljevskog društva u Edinburghu. Njegovi predlagači bili su James Hartley Ashworth, James Cossar Ewart, Francis Albert Eley Crew i John Stephenson. Dobitnik je Keithove nagrade Društva za razdoblje 1933.–35. [12] Zatim je otišao na Sveučilište McGill. Godine 1927. postao je voditelj zoologije na Sveučilištu u Cape Townu. Bavio se endokrinologijom, proučavajući kameleonska svojstva žabe Xenopus. Boja odrasle žabe ovisila je o njezinom ranom okruženju; divlje žabe postale su smeđezelene, dok su žabe uzgojene u tamnom okruženju postale crne, a u svijetlom okruženju svijetle boje. Hogben je teoretizirao da je sposobnost žabe da razvije razlike u boji povezana s hipofizom. Nakon uklanjanja hipofize, žabe su postale bijele bez obzira na okoliš u kojem su se nalazile.[13] Žabe su također razvile nuspojavu koju je Hogben pokušao spriječiti ubrizgavanjem ekstrakta hipofize vola. Primijetio je da ženke Xenopus žaba ovuliraju unutar nekoliko sati nakon ubrizgavanja ekstrakta. Na taj je način Hogben slučajno otkrio ljudski test za trudnoću. Znao je da ekstrakt vola kemijski sliči ljudskom korionskom gonadotropinu (HCG), hormonu koji ispuštaju trudnice. Potvrdio je da su ženke Xenopus žabe, kada im je ubrizgan urin trudne žene, ovulirale unutar nekoliko sati.[13] Hogbenu je posao u Južnoj Africi bio privlačan, ali ga je njegova antipatija prema rasnoj politici te zemlje natjerala da ode. Godine 1930. Hogben se preselio u London School of Economics, na katedru za socijalnu biologiju. Tamo je nastavio razvijati Hogben test trudnoće. Prethodni testovi trudnoće zahtijevali su nekoliko dana da se provedu i rezultirali su smrću miševa ili zečeva. Hogbenov test trudnoće trajao je satima i mogao se provesti bez štete za žabe, koje bi se mogle ponovno upotrijebiti za buduće testove. Postao je glavni, međunarodni test trudnoće za otprilike petnaest godina, od sredine 1930-ih do 1940-ih.[14] Položaj socijalne biologije na London School of Economics financirala je Zaklada Rockefeller, a kada je povukla financiranje, Hogben se preselio u Aberdeen, postavši Regius profesor prirodoslovlja na Sveučilištu u Aberdeenu 1937. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata Hogben je bio odgovoran za medicinsku statistiku britanske vojske. Od 1941. do 1947. bio je masonski profesor zoologije na Sveučilištu u Birminghamu i tamošnji profesor medicinske statistike 1947. do 1961., kada je umirovljen. Godine 1963. postao je prvi prorektor Sveučilišta u Gvajani, a tu je dužnost napustio u travnju 1964. i dao ostavku 1965. Kontroverza Xenopus testa za trudnoću Hogbenova tvrdnja otkriće Xenopusovog testa za trudnoću osporila su dva južnoafrička istraživača, Hillel Shapiro i Harry Zwarenstein. Shapiro je bio Hogbenov student u Cape Townu i priznao je da je Hogben sugerirao da je Xenopus prikladan predmet za opće istraživanje. Sam test trudnoće otkrili su Shapiro i njegov suistraživač, Harry Zwarenstein, a njihovi rezultati i izvješće naširoko su objavljeni u medicinskim časopisima i udžbenicima [15] u Južnoj Africi [16] i Ujedinjenom Kraljevstvu; u svom izvješću koje je u listopadu 1933. objavilo Kraljevsko društvo Južne Afrike, Shapiro i Zwarenstein objavili su da su u prethodnom mjesecu uspješno upotrijebili Xenopus u 35 testova trudnoće. Sljedećeg proljeća Nature je objavila svoje izvješće.[17] Pismo Shapira i Zwarensteina objavljeno u British Medical Journalu 16. studenog 1946. [18] pojašnjava da je Hogben retrospektivno pogrešno prisvajao zasluge za otkrivanje testa na trudnoću. Nobelovac John B. Gurdon s Wellcome CRC instituta i Nick Hopwood s Odjela za povijest i filozofiju znanosti Sveučilišta u Cambridgeu detaljno su to razradili u svom opsežnom članku objavljenom u The International Journal of Developmental Biology, ističući da iako Hogben je načelno pokazao da se Xenopus može koristiti za testiranje prisutnosti gonadotropina u urinu trudne žene, njegovo izvješće uopće nije spominjalo testiranje na trudnoću; činilo se da je imao druge smjerove istraživanja.[19] Politički pogledi Dok je bio [kada?] Katedra za socijalnu biologiju na London School of Economics, Hogben je pokrenuo nemilosrdan napad na britanski eugenički pokret, koji je bio na vrhuncu 1920-ih i 1930-ih. Za razliku od eugeničara, koji su obično povlačili strogu granicu između naslijeđa (ili prirode) i okoliša (ili odgoja), Hogben je istaknuo `međuovisnost prirode i odgoja`.[10] Hogbenovo pozivanje na ovu međuovisnost prirode i odgoja označilo je prvi put da je interakcija gena i okoline (ili `međuigra gena i okoline`) upotrijebljena da potkopa statističke pokušaje podjele doprinosa prirode i odgoja, kao i eugeničke implikacije izvučene iz tih statistika. Hogbenova folija kroz to razdoblje bila je R.A. Fisher, vodeći znanstvenik-eugeničar tog vremena (Tabery 2008). U intervjuu za knjigu Twentieth Century Authors, Hogben je izjavio: `Volim Skandinavce, skijanje, plivanje i socijaliste koji shvaćaju da je naš posao promicati društveni napredak mirnim metodama. Ne volim nogomet, ekonomiste, eugeničare, fašiste, staljiniste i škotske konzervativce. Mislim da je seks neophodan, a bankari nisu `[10] Popularno znanstveno pisanje Inspiriran primjerom The Outline of History H. G. Wellsa, Hogben je počeo raditi na knjigama namijenjenim popularizaciji matematike i znanosti za širu javnost. Hogben je proizveo dva najprodavanija djela popularne znanosti, Mathematics for the Million (1936.) i Science for the Citizen (1938.). Matematika za milijun dobila je široku pohvalu, a H. G. Wells je rekao da je `Matematika za milijun sjajna knjiga, knjiga od prvorazredne važnosti`.[20] Knjigu su također hvalili Albert Einstein, Bertrand Russell i Julian Huxley.[20][21]Mathematics for the Million ponovno je tiskana nakon Hogbenove smrti.[21] Dok je bio u Aberdeenu, Hogben je razvio interes za jezik. Osim što je uredio Razboj jezika svog prijatelja Fredericka Bodmera, stvorio je međunarodni jezik, Interglossa, kao `nacrt pomoćnog sredstva za demokratski svjetski poredak`. George Orwell u svom eseju Politika i engleski jezik [22] upotrijebio je Hogbenovu rečenicu kao primjer kako ne treba pisati, posebno u vezi s upotrebom metafora. Iznad svega, ne možemo igrati patke i zmajeve s izvornom baterijom idioma koji propisuju nečuvene kolokacije vokala (...) — Orwell (1946), citirajući Hogben, Interglossa (1943) Profesor Hogben glumi patke i zmajeve s baterijom koja može pisati recepte (...) — Orwell, Politika i engleski jezik (1946.) Osobni život Godine 1918. Hogben je oženio matematičarku, statističarku, socijalisticu i feministicu Enid Charles iz Denbigha s kojom je imao dva sina i dvije kćeri.[3] Naučio je velški i imali su četvero djece.[23] 1950-ih Hogben se nastanio u Glyn Ceiriogu u sjevernom Walesu, gdje je kupio vikendicu. Tog se desetljeća njegov brak s Enid raspao; par se razveo 1953. i razveo 1957. Kasnije te godine Hogben je oženio (Mary) Jane Roberts (rođenu Evans), lokalnu udovicu, umirovljenu ravnateljicu škole, koja je bila sedam godina mlađa. Ostao udovac nakon Janeine smrti 1974., umro je u War Memorial Hospital u Wrexhamu[3] 1975. u dobi od 79 godina i kremiran je u obližnjem Pentre Bychanu.[24] Bio je ateist, a sebe je definirao kao `znanstveni humanist`.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Omot losiji, sama knjiga u dobrom i urednom stanju! Lancelot Thomas Hogben FRS[1] FRSE (9. prosinca 1895. - 22. kolovoza 1975.) bio je britanski eksperimentalni zoolog i medicinski statističar. Razvio je afričku žabu s kandžama (Xenopus laevis) kao model organizma za biološka istraživanja u svojoj ranoj karijeri, napao je eugenički pokret usred svoje karijere i napisao popularne knjige o znanosti, matematici i jeziku u svojoj kasnijoj karijeri.[2] ][3][4][5][6][7][8] Rani život i obrazovanje Hogben je rođen i odrastao u Southseaju blizu Portsmoutha u Hampshireu. Roditelji su mu bili metodisti.[1] Pohađao je Tottenham County School u Londonu, njegova se obitelj preselila u Stoke Newington, gdje mu je majka odrasla, 1907., a zatim je kao student medicine studirao fiziologiju na Trinity Collegeu u Cambridgeu. Hogben se upisao na Sveučilište u Londonu kao vanjski student prije nego što se mogao prijaviti na Cambridge i diplomirao je kao prvostupnik znanosti (BSc) 1914. [9]. Diplomirao je na Cambridgeu 1915., diplomirajući s Ordinary BA. Stekao je socijalistička uvjerenja, promijenio je ime sveučilišnog Fabijanskog društva u Socijalističko društvo i postao aktivni član Nezavisne radničke stranke. Kasnije u životu radije se opisivao kao `znanstveni humanist`.[10] U Prvom svjetskom ratu bio je pacifist i pridružio se kvekerima.[1] Radio je šest mjeseci s Crvenim križem u Francuskoj, pod pokroviteljstvom Prijateljske službe za pomoć žrtvama rata, a potom i Prijateljske jedinice hitne pomoći. Zatim se vratio u Cambridge, te je zatvoren u Wormwood Scrubs kao prigovor savjesti 1916. Njegovo zdravlje je narušeno i pušten je 1917. [1]. Njegov brat George također je bio prigovor savjesti, služeći u Jedinici hitne pomoći prijatelja. Karijera Nakon godinu dana oporavka preuzeo je mjesto predavača na londonskim sveučilištima, a 1921. postao je doktor znanosti (D.Sc.) iz zoologije na Sveučilištu u Londonu.[11] Preselio se 1922. na Sveučilište u Edinburghu i njegov Odjel za istraživanje uzgoja životinja. Godine 1923. Hogben je bio osnivač Društva za eksperimentalnu biologiju i njegovog organa British Journal of Experimental Biology (preimenovanog u Journal of Experimental Biology 1930.), zajedno s Julian Huxley i genetičar Francis Albert Eley Crew (1886–1973). Prema Garyju Werskeyu, Hogben je bio jedini od osnivača koji nije imao nikakve eugeničke ideje. Godine 1923. također je izabran za člana Kraljevskog društva u Edinburghu. Njegovi predlagači bili su James Hartley Ashworth, James Cossar Ewart, Francis Albert Eley Crew i John Stephenson. Dobitnik je Keithove nagrade Društva za razdoblje 1933.–35. [12] Zatim je otišao na Sveučilište McGill. Godine 1927. postao je voditelj zoologije na Sveučilištu u Cape Townu. Bavio se endokrinologijom, proučavajući kameleonska svojstva žabe Xenopus. Boja odrasle žabe ovisila je o njezinom ranom okruženju; divlje žabe postale su smeđezelene, dok su žabe uzgojene u tamnom okruženju postale crne, a u svijetlom okruženju svijetle boje. Hogben je teoretizirao da je sposobnost žabe da razvije razlike u boji povezana s hipofizom. Nakon uklanjanja hipofize, žabe su postale bijele bez obzira na okoliš u kojem su se nalazile.[13] Žabe su također razvile nuspojavu koju je Hogben pokušao spriječiti ubrizgavanjem ekstrakta hipofize vola. Primijetio je da ženke Xenopus žaba ovuliraju unutar nekoliko sati nakon ubrizgavanja ekstrakta. Na taj je način Hogben slučajno otkrio ljudski test za trudnoću. Znao je da ekstrakt vola kemijski sliči ljudskom korionskom gonadotropinu (HCG), hormonu koji ispuštaju trudnice. Potvrdio je da su ženke Xenopus žabe, kada im je ubrizgan urin trudne žene, ovulirale unutar nekoliko sati.[13] Hogbenu je posao u Južnoj Africi bio privlačan, ali ga je njegova antipatija prema rasnoj politici te zemlje natjerala da ode. Godine 1930. Hogben se preselio u London School of Economics, na katedru za socijalnu biologiju. Tamo je nastavio razvijati Hogben test trudnoće. Prethodni testovi trudnoće zahtijevali su nekoliko dana da se provedu i rezultirali su smrću miševa ili zečeva. Hogbenov test trudnoće trajao je satima i mogao se provesti bez štete za žabe, koje bi se mogle ponovno upotrijebiti za buduće testove. Postao je glavni, međunarodni test trudnoće za otprilike petnaest godina, od sredine 1930-ih do 1940-ih.[14] Položaj socijalne biologije na London School of Economics financirala je Zaklada Rockefeller, a kada je povukla financiranje, Hogben se preselio u Aberdeen, postavši Regius profesor prirodoslovlja na Sveučilištu u Aberdeenu 1937. godine. Tijekom Drugog svjetskog rata Hogben je bio odgovoran za medicinsku statistiku britanske vojske. Od 1941. do 1947. bio je masonski profesor zoologije na Sveučilištu u Birminghamu i tamošnji profesor medicinske statistike 1947. do 1961., kada je umirovljen. Godine 1963. postao je prvi prorektor Sveučilišta u Gvajani, a tu je dužnost napustio u travnju 1964. i dao ostavku 1965. Kontroverza Xenopus testa za trudnoću Hogbenova tvrdnja otkriće Xenopusovog testa za trudnoću osporila su dva južnoafrička istraživača, Hillel Shapiro i Harry Zwarenstein. Shapiro je bio Hogbenov student u Cape Townu i priznao je da je Hogben sugerirao da je Xenopus prikladan predmet za opće istraživanje. Sam test trudnoće otkrili su Shapiro i njegov suistraživač, Harry Zwarenstein, a njihovi rezultati i izvješće naširoko su objavljeni u medicinskim časopisima i udžbenicima [15] u Južnoj Africi [16] i Ujedinjenom Kraljevstvu; u svom izvješću koje je u listopadu 1933. objavilo Kraljevsko društvo Južne Afrike, Shapiro i Zwarenstein objavili su da su u prethodnom mjesecu uspješno upotrijebili Xenopus u 35 testova trudnoće. Sljedećeg proljeća Nature je objavila svoje izvješće.[17] Pismo Shapira i Zwarensteina objavljeno u British Medical Journalu 16. studenog 1946. [18] pojašnjava da je Hogben retrospektivno pogrešno prisvajao zasluge za otkrivanje testa na trudnoću. Nobelovac John B. Gurdon s Wellcome CRC instituta i Nick Hopwood s Odjela za povijest i filozofiju znanosti Sveučilišta u Cambridgeu detaljno su to razradili u svom opsežnom članku objavljenom u The International Journal of Developmental Biology, ističući da iako Hogben je načelno pokazao da se Xenopus može koristiti za testiranje prisutnosti gonadotropina u urinu trudne žene, njegovo izvješće uopće nije spominjalo testiranje na trudnoću; činilo se da je imao druge smjerove istraživanja.[19] Politički pogledi Dok je bio [kada?] Katedra za socijalnu biologiju na London School of Economics, Hogben je pokrenuo nemilosrdan napad na britanski eugenički pokret, koji je bio na vrhuncu 1920-ih i 1930-ih. Za razliku od eugeničara, koji su obično povlačili strogu granicu između naslijeđa (ili prirode) i okoliša (ili odgoja), Hogben je istaknuo `međuovisnost prirode i odgoja`.[10] Hogbenovo pozivanje na ovu međuovisnost prirode i odgoja označilo je prvi put da je interakcija gena i okoline (ili `međuigra gena i okoline`) upotrijebljena da potkopa statističke pokušaje podjele doprinosa prirode i odgoja, kao i eugeničke implikacije izvučene iz tih statistika. Hogbenova folija kroz to razdoblje bila je R.A. Fisher, vodeći znanstvenik-eugeničar tog vremena (Tabery 2008). U intervjuu za knjigu Twentieth Century Authors, Hogben je izjavio: `Volim Skandinavce, skijanje, plivanje i socijaliste koji shvaćaju da je naš posao promicati društveni napredak mirnim metodama. Ne volim nogomet, ekonomiste, eugeničare, fašiste, staljiniste i škotske konzervativce. Mislim da je seks neophodan, a bankari nisu `[10] Popularno znanstveno pisanje Inspiriran primjerom The Outline of History H. G. Wellsa, Hogben je počeo raditi na knjigama namijenjenim popularizaciji matematike i znanosti za širu javnost. Hogben je proizveo dva najprodavanija djela popularne znanosti, Mathematics for the Million (1936.) i Science for the Citizen (1938.). Matematika za milijun dobila je široku pohvalu, a H. G. Wells je rekao da je `Matematika za milijun sjajna knjiga, knjiga od prvorazredne važnosti`.[20] Knjigu su također hvalili Albert Einstein, Bertrand Russell i Julian Huxley.[20][21]Mathematics for the Million ponovno je tiskana nakon Hogbenove smrti.[21] Dok je bio u Aberdeenu, Hogben je razvio interes za jezik. Osim što je uredio Razboj jezika svog prijatelja Fredericka Bodmera, stvorio je međunarodni jezik, Interglossa, kao `nacrt pomoćnog sredstva za demokratski svjetski poredak`. George Orwell u svom eseju Politika i engleski jezik [22] upotrijebio je Hogbenovu rečenicu kao primjer kako ne treba pisati, posebno u vezi s upotrebom metafora. Iznad svega, ne možemo igrati patke i zmajeve s izvornom baterijom idioma koji propisuju nečuvene kolokacije vokala (...) — Orwell (1946), citirajući Hogben, Interglossa (1943) Profesor Hogben glumi patke i zmajeve s baterijom koja može pisati recepte (...) — Orwell, Politika i engleski jezik (1946.) Osobni život Godine 1918. Hogben je oženio matematičarku, statističarku, socijalisticu i feministicu Enid Charles iz Denbigha s kojom je imao dva sina i dvije kćeri.[3] Naučio je velški i imali su četvero djece.[23] 1950-ih Hogben se nastanio u Glyn Ceiriogu u sjevernom Walesu, gdje je kupio vikendicu. Tog se desetljeća njegov brak s Enid raspao; par se razveo 1953. i razveo 1957. Kasnije te godine Hogben je oženio (Mary) Jane Roberts (rođenu Evans), lokalnu udovicu, umirovljenu ravnateljicu škole, koja je bila sedam godina mlađa. Ostao udovac nakon Janeine smrti 1974., umro je u War Memorial Hospital u Wrexhamu[3] 1975. u dobi od 79 godina i kremiran je u obližnjem Pentre Bychanu.[24] Bio je ateist, a sebe je definirao kao `znanstveni humanist`.

Lepo očuvano Retko Lanselot Hogben Matematika za svakoga Taking only the most elementary knowledge for granted, Lancelot Hogben leads readers of this famous book through the whole course from simple arithmetic to calculus. His illuminating explanation is addressed to the person who wants to understand the place of mathematics in modern civilization but who has been intimidated by its supposed difficulty. Mathematics is the language of size, shape, and order―a language Hogben shows one can both master and enjoy. Lancelot Thomas Hogben FRS[1] FRSE (9 December 1895 – 22 August 1975) was a British experimental zoologist and medical statistician. He developed the African clawed frog (Xenopus laevis) as a model organism for biological research in his early career, attacked the eugenics movement in the middle of his career, and wrote popular books on science, mathematics and language in his later career.[2][3][4][5][6][7][8] Early life and education[edit] Hogben was born and raised in Southsea near Portsmouth in Hampshire. His parents were Methodists.[1] He attended Tottenham County School in London, his family having moved to Stoke Newington, where his mother had grown up, in 1907, and then as a medical student studied physiology at Trinity College, Cambridge.[3] Hogben had matriculated into the University of London as an external student before he could apply to Cambridge and he graduated as a Bachelor of Science (BSc) in 1914.[9] He took his Cambridge degree in 1915, graduating with an Ordinary BA. He had acquired socialist convictions, changing the name of the university`s Fabian Society to Socialist Society and went on to become an active member of the Independent Labour Party. Later in life he preferred to describe himself as `a scientific humanist`.[10] In the First World War he was a pacifist, and joined the Quakers.[1] He worked for six months with the Red Cross in France, under the auspices of the Friends` War Victims Relief Service and then the Friends` Ambulance Unit. He then returned to Cambridge, and was imprisoned in Wormwood Scrubs as a conscientious objector in 1916. His health collapsed and he was released in 1917.[1] His brother George was also a conscientious objector, serving with the Friends` Ambulance Unit. Career[edit] After a year`s convalescence he took lecturing positions in London universities and in 1921 he became a Doctor of Science (D.Sc.) in Zoology of the University of London.[11] He moved in 1922 to the University of Edinburgh and its Animal Breeding Research Department.In 1923, Hogben was a founder of the Society for Experimental Biology and its organ the British Journal of Experimental Biology (renamed Journal of Experimental Biology in 1930), along with Julian Huxley and geneticist Francis Albert Eley Crew (1886–1973). According to Gary Werskey, Hogben was the only one of the founders not holding any eugenic ideas. In 1923 he was also elected a Fellow of the Royal Society of Edinburgh. His proposers were James Hartley Ashworth, James Cossar Ewart, Francis Albert Eley Crew and John Stephenson. He won the Society`s Keith Prize for the period 1933–35.[12] He then went to McGill University. In 1927 he became zoology chair at the University of Cape Town. He worked in endocrinology, studying chameleon properties of the Xenopus frog. The frog`s adult color depended on its early environment; wild frogs became brownish-green, while frogs raised in a dark environment became black, and in a light environment, light-colored. Hogben theorized that the frog`s ability to develop differences in color was related to the pituitary gland. After removing the pituitary gland, the frogs became white regardless of their environment.[13] The frogs also developed a side effect that Hogben tried to counteract by injecting the frogs with pituitary extract from an ox. He noticed that female Xenopus frogs ovulated within hours of being injected with the extract. In this way, Hogben serendipitously discovered a human pregnancy test. He knew that the ox extract chemically resembled human chorionic gonadotropin (HCG), a hormone released by pregnant women. He confirmed that female Xenopus frogs, when injected with urine from a pregnant woman, ovulated within hours.[13] Hogben found the job in South Africa attractive, but his antipathy to the country`s racial policies drove him to leave. In 1930 Hogben moved to the London School of Economics, in a chair for social biology. There he continued to develop the Hogben Pregnancy Test. Previous pregnancy tests required several days to carry out and resulted in the deaths of mice or rabbits. Hogben`s pregnancy test took hours and could be carried out without harm to the frogs, which could be reused for future tests. It became the major, international pregnancy test for about fifteen years, from the mid-1930s through the 1940s.[14] The social biology position at the London School of Economics was funded by the Rockefeller Foundation, and when it withdrew funding Hogben moved to Aberdeen, becoming Regius Professor of Natural History at the University of Aberdeen in 1937. During World War II Hogben had responsibility for the British Army`s medical statistics. From 1941–1947 he was Mason Professor of Zoology at the University of Birmingham and professor of medical statistics there 1947–1961, when he retired. In 1963, he became the first Vice-Chancellor of the University of Guyana, a post he abandoned in April 1964, resigning in 1965. Xenopus pregnancy test controversy[edit] Hogben`s claim to have discovered the Xenopus pregnancy test was disputed by two South African researchers, Hillel Shapiro and Harry Zwarenstein. Shapiro had been Hogben`s student in Cape Town, and he acknowledged that Hogben had suggested that Xenopus was a suitable subject for general research. The pregnancy test itself was discovered by Shapiro and his co-researcher, Harry Zwarenstein, and their results and report had been widely published in medical journals and text books[15] in South Africa[16] and the United Kingdom; in their report published by Royal Society of South Africa in October 1933, Shapiro and Zwarenstein announced that in the previous month they had successfully used Xenopus in 35 pregnancy tests. The following spring Nature carried their report.[17] Shapiro and Zwarenstein`s letter published in the British Medical Journal on 16 November 1946[18] clarified that Hogben was retrospectively wrongly claiming credit for discovering the pregnancy test. Nobel laureate John B. Gurdon of the Wellcome CRC Institute and Nick Hopwood of the Department of History and Philosophy of Science, University of Cambridge, elaborated on this in detail in their comprehensive article published in The International Journal of Developmental Biology, pointing out that although Hogben had demonstrated in principle that Xenopus might be used for testing the presence of gonadotrophins in a pregnant woman`s urine, his reporting had not mentioned pregnancy testing at all; he seemed to have had other research directions.[19] Political views[edit] While he was[when?] Chair for Social Biology at the London School of Economics, Hogben unleashed a relentless attack on the British eugenics movement, which was at its apex in the 1920s and 1930s. In contrast to eugenicists, who commonly drew a strict line between heredity (or nature) and environment (or nurture), Hogben highlighted the `interdependence of nature and nurture`.[10] Hogben`s appeal to this interdependence of nature and nurture marked the first time gene-environment interaction (or `gene-environment interplay`) was used to undermine statistical attempts to partition the contributions of nature and nurture, as well as the eugenic implications drawn from those statistics. Hogben`s foil throughout this period was R.A. Fisher, the leading scientist-eugenicist of the day (Tabery 2008). In an interview for the book Twentieth Century Authors, Hogben stated: `I like Scandinavians, skiing, swimming and socialists who realize it is our business to promote social progress by peaceful methods. I dislike football, economists, eugenicists, Fascists, Stalinists, and Scottish conservatives. I think that sex is necessary and bankers are not`.[10] Popular science writing[edit] Inspired by the example of The Outline of History by H. G. Wells, Hogben began to work on books designed to popularize mathematics and science for the general public. Hogben produced two best-selling works of popular science, Mathematics for the Million (1936) and Science for the Citizen (1938). Mathematics for the Million received widespread praise, with H. G. Wells saying that `Mathematics for the Million is a great book, a book of first-class importance`.[20] The book was also lauded by Albert Einstein, Bertrand Russell and Julian Huxley.[20][21]Mathematics for the Million was reprinted after Hogben`s death.[21] While at Aberdeen, Hogben developed an interest in language. Besides editing The Loom of Language by his friend Frederick Bodmer, he created an international language, Interglossa, as `a draft of an auxiliary for a democratic world order`. George Orwell in his essay Politics and the English Language[22] used a sentence of Hogben`s as an example of how not to write, particularly in relation to the use of metaphors. Above all, we cannot play ducks and drakes with a native battery of idioms which prescribes egregious collocations of vocables (...) — Orwell (1946), quoting Hogben, Interglossa (1943) Professor Hogben plays ducks and drakes with a battery which is able to write prescriptions (...) — Orwell, Politics and the English Language (1946) Personal life[edit] In 1918 Hogben married the mathematician, statistician, socialist and feminist Enid Charles from Denbigh with whom he had two sons and two daughters.[3] He learned Welsh and they had four children.[23] In the 1950s Hogben settled at Glyn Ceiriog in north Wales, where he bought a cottage. That decade his marriage to Enid broke down; the couple separated in 1953 and divorced in 1957. Later that year Hogben married (Mary) Jane Roberts (née Evans), a local widowed retired school headmistress, who was seven years younger. Widowed by the death of Jane in 1974, he died at the War Memorial Hospital at Wrexham[3] in 1975 aged 79 and was cremated at nearby Pentre Bychan.[24] He was an atheist, and defined himself as a `scientific humanist`.[25][26] Awards[edit] Hogben was awarded the Neill Prize, and a gold medal, for his work in mathematical genetics.[27] In 1936, Hogben became a Fellow of the Royal Society.[28] The citation read: Distinguished for his work in Experimental Zoology, especially in respect of the mechanism of colour change in Amphibia and Reptilia. He has published a series of important papers on the effect of hormones on the pigmentary effector system and on the reproductive cycle of vertebrates, and has worked on many branches of comparative physiology. More recently he has made substantial contributions to genetics, especially with regard to man. Legacy[edit] Hogben`s research has left a lasting impression on the history of biology. The African clawed frog (Xenopus laevis), which Hogben first developed as a model organism, is now one of the most widely used model organisms in biological research. Likewise, his emphasis on the interdependence of nature and nurture has affected and continues to affect scientific practice and scientific debate. In terms of scientific practice, modern research on phenotypic plasticity, gene-environment interaction, and developmental systems theory all owes much to the legacy of Hogben`s initial emphasis on understanding nature and nurture interdependently rather than in dichotomy. In terms of scientific debate, the dispute between Hogben and R.A. Fisher over gene-environment interaction was the first of many subsequent disputes over the extent to which the primacy of the gene can be understood independently of its developmental relationship with the environment.[29] The debate on nature and nurture, the race and intelligence controversy, the heritability wars, concerns over the geneticisation of complex human traits, and arguments over the promises and perils of the human genome project all incorporate some element of disagreement over the primacy of the gene. Hogben`s attack on that primacy by appeal to the interdependence of nature and nurture has been echoed in each successive dispute. The Hogben Archive[edit] The Lancelot Thomas Hogben papers are held in Special Collections Archived 28 August 2009 at the Wayback Machine, University of Birmingham. Archive highlights include a draft of his autobiography (later edited and published by his son Adrian Hogben and his wife), correspondence, hand drawn diagrams for his books, and reflections on his life and works. (For a review of the Hogben Archive, see Tabery 2006). Works[edit] A Short Life of Alfred Russel Wallace (1823-1913), p. 64 (London, Society for Promoting Christian Knowledge, 1918)[30] Exiles of the Snow, and Other Poems (1918) An Introduction to Recent Advances in Comparative Physiology (1924) with Frank R. Winton The Pigmentary Effector System. A review of the physiology of colour response (1924) Comparative Physiology (1926) Comparative Physiology of Internal Secretion (1927) The Nature of Living Matter (1930) Genetic Principles in Medical and Social Science (1931) Nature or Nurture - The William Withering Lectures for 1933 (1933) Mathematics for the Million: A Popular Self-Educator (London, George Allen & Unwin, 1936), illustrated by Frank Horrabin, Primers for the Age of Plenty - No. 1. Re-issued in the United States by W. W. Norton & Company, Inc. (1937).[31] The Retreat from Reason (1936) Conway Memorial Lecture 20 May 1936, chaired by Julian Huxley.[32] Science for the Citizen: A Self-Educator Based on the Social Background of Scientific Discovery (London, George Allen & Unwin, 1938), illustrated by Frank Horrabin, Primers for the Age of Plenty - No. 2. Political Arithmetic: A Symposium of Population Studies (1938) editor Dangerous Thoughts (1939) Author in Transit (1940) Principles of Animal Biology (1940) Interglossa: A Draft of an Auxiliary for a Democratic world order, Being an Attempt to Apply Semantic Principles to Language Design (1943) The Loom of Language: A Guide To Foreign Languages For The Home Student by Frederick Bodmer (1944), edited by Hogben, Primers for the Age of Plenty - No. 3. An Introduction to Mathematical Genetics (1946) History of the Homeland: The Story of the British Background by Henry Hamilton (1947), edited by Hogben, Primers for the Age of Plenty - No. 4. The New Authoritarianism (1949) Conway Memorial Lecture 1949[33] From Cave Painting To Comic Strip: A Kaleidoscope of Human Communication (1949) Chance and Choice by Cardpack and Chessboard (1950) Man Must Measure: The Wonderful World of Mathematics (1955) Statistical theory. The relationship of probability, credibility and error. An examination of the contemporary crisis in statistical theory from a behaviorist viewpoint (1957) The Wonderful World Of Energy (1957)[34] The Signs of Civilisation (1959) The Wonderful World of Communication (1959) Mathematics in the Making (1960) Essential World English (1963) with Jane Hogben and Maureen Cartwright Science in Authority: Essays (1963) The Mother Tongue (1964) Whales for the Welsh — A Tale of War and Peace with Notes for those who Teach or Preach (1967) Beginnings and Blunders or Before Science Began (1970) The Vocabulary Of Science (1970) with Maureen Cartwright Astronomer Priest and Ancient Mariner (1972) Maps, Mirrors and Mechanics (1973) Columbus, the Cannon Ball and the Common Pump (1974) How The World Was Explored, editor, with Marie Neurath and Joseph Albert Lauwerys Hogben, Anne; Hogben, Lancelot Thomas; Hogben, Adrian. Lancelot Hogben: scientific humanist: an unauthorised autobiography (1998)[35] Brojevi i stvarnost istorija matematike