Rad 1986 827 strana : ilustrovano, 16 strana s tablama : geografske karte odlična očuvanost

Knjiga u ekstra stanju,majsimalno očuvana

Izdavač: Instituta za proučavanje lekovitog bilja „Josif Pančić“ Mesto: Beograd Godina: 1998. Broj strana: 276 U ODLIČNOM STANJU Prirodni resursi predstavljaju izuzetno bogatstvo svake zemlje. Međutim, oni nisu toliko veliki da se nepravilnim korišćenjem ne bi mogli ugroziti. Zbog toga je potrebno njihovo racionalno korišćenje i domaćinsko ponašanje. Primena lekovitog i aromatičnog bilja u svetu je u stalnom porastu, a to se oseća i u našoj zemlji, naročito poslednjih desetak godina. Mnoge biljne vrste koje se koriste u fitoterapiji su iz spontane flore i njihova povećana upotreba ugrožava prirodno bogatstvo. Iz tih razloga zakonskom regulativom je zabranjeno ili ograničeno sakupljanje pojedinih biljaka, kako bi se sačuvao biljni fond. Kvalitet biljnih sirovina, sakupljenih u prirodi, dosta varira u zavisnosti od različitih faktora (kvaliteta zemljišta, nadmorske visine…), što može biti problem pri proizvodnji fitopreparata koji mora imati standardni kvalitet. Radi očuvanja prirodnog bogatstva i obezbeđenja dovoljnih količina sirovina određenog i standardnog kvaliteta, neophodno je na što većim površinama gajiti lekovito i aromatično bilje. Potreba za plantažiranjem je iz dana u dan sve veća, jer je i potreba za biljem sve veća. Značaj ove knjige je u tome što omogućava svima koji to žele da gaje lekovito i aromatično bilje, da dođu do saznanja koji je način najbolji za njihovu proizvodnju. Obzirom da je knjiga napisana jasnim i prihvatljivim jezikom, kao i zbog svega napred navedenog, ona predstavlja veliki doprinos i naučnoj literaturi. To opravdava opredelenje instituta za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić” Beograd da izda ovu knjigu, kako bi podstakla i olakšala opredelenje mnogih društvenih subjekata i privatnog sektora da gaje lekovito i aromatično bilje kao značajnu sirovinu za farmaceutsku. Hemijsku, kozmetičku, prehrambenu i druge srodne industrije.

Pun naslov : ISTORIJA BAŠTINSKE SVOJINE U NOVOJ SRBIJI OD KRAJA 18 VEKA DO 1931 Autor : Dr Branislav M. NEDELJKOVIĆ Izdavač : Geca Kon - Beograd ; 1936.god. Stanje : Dobro(3) Knjizi nedostaju papirne korice, osim toga knjiga je veoma dobrom stanju. Broj strana : 348, formata : 16 x 24 cm.

prva knjiga u ovoj ediciji urednik Branislav Nušić tags: Humor Naši savremeni humoristi Pecija Nušić avangarda dada dadaizam oprema knjige antikvarne dadaism serbina literature ...

Izdavač Matica hrvatska Tvrdi povez 174 stranice H3

Format:24x17 cm. Broj strana: 385 Izdavač i godina izdanja: Savezni sekretarijat za narodnu odbranu 1985 Mek povez Dobro očuvano.Pečatirano. Visina poštarine je za slanje putem preporučene tiskovine. Moje ostale knjige mozete pogledati preko sledeceg linka: http://www.kupindo.com/Clan/miloradd/SpisakPredmeta

Opis,rukovanje,osnovno i tehničko održavanje Format:24x17 cm. Broj strana:355 Izdavač i godina izdanja: Savezni sekretarijat za narodnu odbranu 1986 Mek povez Dobro očuvano.Pečatirano. Visina poštarine je za slanje putem preporučene tiskovine. Moje ostale knjige mozete pogledati preko sledeceg linka: http://www.kupindo.com/Clan/miloradd/SpisakPredmeta

„PLAVA PTICA”, Knj. 91 Retko u ponudi. Stanje kao na slikama, omot očuvan, unutra bez pečata, podvlačenja. Autor - osoba Liton Bulver, Edvard Džordž Naslov Poslednji dani Pompeja / napisao Edvard Bulver Liton ; [preveo s engleskog Svetislav Marić ; ilustracije Moma F. Marković] Jedinstveni naslov ǂThe ǂLast Days of Pompei. srp Vrsta građe roman Jezik srpski Godina 1990 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Prosveta, 1990 (Subotica : Birografika) Fizički opis 436 str. : ilustr. ; 20 cm Drugi autori - osoba Marić, Svetislav Marković, Moma F. Zbirka Plava ptica : knjiga za mlade i stare ; ǂknj. ǂ91 (Tvrdi povez sa omotom) Napomene Prevod dela: The Last Days of Pompei / Edward Bulwer Lytton Tiraž 3.000 Tiraž 3.000. Edvard Bulver Liton POSLEDNJI DANI POMPEJA U blagodeti mediteranske klime Napuljskog zaliva, u pitomoj rimskoj pokrajini Kampaniji, u podnožju samog Vezuva, cvetao je u antičko vreme grad Pompeji. Ali kad je vulkan 79. godine proradio, strašna erupcija uništila je ne samo Pompeje nego i susedne gradove Herkulanum i Stobi. Gusti oblaci isparenja i preko 9 metara debeli slojevi pepela vulkanske lave zasuli su lepe pompejske kuće, hramove, forume, amfiteatre, javna kupatila, čitave kvartove grada vezane mrežom popločanih ulica, sve one sjajne skulpture, mozaike i slike helenističkog ukusa – svedoke visoke civilizacije drevnog grada. Napredni grad je zamro, kao konzerviran za dugi, dugi niz vekova tako da je bio nestao i svaki pomen o nemu i iščilelo svako sećanje u svetu čovečanstva. Grad je u momentu katastrofe bio u minijaturi – slika celog Rimskog carstva, kako no stvaralačkoj energiji ali i dekadenciji usled raskoši patricija, tako i no bedi robova i progonu prvih hrišćana. Mnogo vekova kasnije, kada su otkrivena pisma Tacitu očevica katastrofe Plinija Mlađeg i kada su početkom XIX veka počela arheološka iskopavanja Pompeja, pred zadivljene oči čovečanstva ukazala se, kao iz bajke, slika skamenjenog grada. Život toj slici udahnuo je u ovom romanu engleski romantičarski pesnik i državnik lord E. Bulver Liton (1803–1873) kroz likove Glauka, lepe Jone, surovog Arbaka ili slepe Nidije, ali i upečatljivom literarnom i na verodostojnim istorijskim podacima zasnovanom rekonstrukcijom cele Pompeje toga doba. KC novo (K)

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Neko je malo sastrugao posvetu, nije upropastio stranicu. Retko !! Ilustrovao: Vladimir Kirin Ivana Brlić-Mažuranić (Ogulin, 18. travnja 1874. – Zagreb, 21. rujna 1938.), bila je hrvatska književnica koja je u Hrvatskoj i u svijetu priznata kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Ivana Brlić-Mažuranić rođena je u Ogulinu 1874. godine. Potječe iz poznate intelektualne građanske obitelji Mažuranića.[3] Otac Vladimir Mažuranić bio je pisac, odvjetnik i povjesničar. Djed joj je bio slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra Mažuranić, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Kratko se školovala u djevojačkoj školi u Zagrebu.[4] Školovala se privatno i stekla izvrsnu naobrazbu, između ostalog i u poznavanju stranih jezika, pa su joj i neki od prvih književnih pokušaja na francuskome jeziku. S obitelji se iz Ogulina prvo preselila u Karlovac, a potom u Jastrebarsko. Dana 15. kolovoza 1891. godine zaručili su se Ivana Mažuranić i Vatroslav Brlić, odvjetnik i političar. Njihovo vjenčanje bilo je 18. travnja 1892. godine, na Ivanin 18. rođendan, u crkvi sv. Marka.[5] Jedan od kumova bio im je tadašnji zagrebački gradonačelnik Milan Amruš.[6] Nakon vjenčanja Ivana se sa suprugom seli u Brod na Savi (danas Slavonski Brod), gdje je živjela većinu života koji je posvetila svojoj obitelji, obrazovanju i književnom radu. Kao majka sedmero djece, imala je priliku upoznati se s dječjom psihom, i tako razumjeti čistoću i naivnost njihova svijeta. Odgojena u narodnome duhu, uz supruga Vatroslava uključuje se u javni život u krugovima prvaka narodnoga pokreta. Biskup Josip Juraj Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja. Za vrijeme Prvoga svjetskoga rata zajedno s kćerima Zorom i Nadom radila je kao bolničarka Crvenoga križa u Slavonskome Brodu i za svoj predani rad dobila je odličje.[7] Tijekom života patila je od bolesti depresije i nakon duge borbe s tom bolešću počinila je samoubojstvo, 21. rujna 1938. godine, u bolnici na zagrebačkome Srebrnjaku.[8] Pokopana je na zagrebačkome groblju Mirogoju, u obiteljskoj grobnici.[9][10] Književno stvaralaštvo Spomenik Ivani Brlić-Mažuranić u Slavonskom Brodu. Ivana Brlić-Mažuranić počela je pisati poeziju, eseje i dnevnike vrlo rano, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom 20. stoljeća. Svoju prvu pjesmu Zvijezdi moje domovine napisala je u Ogulinu 1886. godine.[4] Prvi članak, Sajam u Bosni, objavila je 6. rujna 1900. godine u Narodnim novinama (god. 66, br. 204, str. 3), a potpisala se inicijalom M.[11] Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu Valjani i nevaljani izdala je u prosincu 1901. godine u vlastitoj nakladi i bila je namijenjena privatnoj uporabi.[11] Nakon objavljivanja zbirke Valjanih i nevaljanih pisala je članke i kratke priče za djecu koji su izlazili u novinama i časopisima.[12] Priče i tekstovi poput serije obrazovnih članaka naslovljenih Škola i praznici objavljivani su redovito od 1903. godine nadalje. Pravu pozornost književne publike skreće 1913. godine romanom za djecu Čudnovate zgode šegrta Hlapića. U ovoj napetoj priči siromašni šegrt Hlapić bježi od svoga gazde, a zgode na kraju prevladaju nezgode. Napisala je pjesničku zbirku Slike (1912.), pedagoški intoniranu Knjigu omladini (1923.)[13], zapise o obiteljskome rodoslovlju (Obzor, 1933. – 1934.), koje objedinjuje u trima knjigama (1934., 1935.), povijesno-pustolovni roman za mladež Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata (1937.) te je prevodila s njemačkoga i francuskoga jezika. Njezinim krunskim djelom kritičari smatraju zbirku pripovjedaka Priče iz davnine, objavljenu 1916. godine, djelo koje sadrži motive mitološke mudrosti običnoga svijeta, inspirirane slavenskom mitologijom. Ova knjiga kroz bajku ponovo vraća u život izgubljeni svijet pretkršćanskih vjerovanja Hrvata. Likovi poput Kosjenke i Regoča, Stribora, Jaglenca, Rutvice, Palunka, Vjesta, Potjeha, Malika Tintilinića, Svarožića i Bjesomara utjelovljenja su ljudskih moralnih osobina i osjećaja, kako vjernosti, ljubavi i dobrostivosti, tako i nestalnosti i slabosti. Želja za bogatstvom i čežnja za dalekim svjetovima kao simboli ljudske žudnje za istinom i znanjem često se pojavljuju u njezinim pričama. Kada je 1924. godine u Engleskoj izašao prijevod njezine knjige Priče iz davnine pod naslovom Croatian Tales of Long Ago, o njemu je pisano u tridesetak uglednih engleskih revija i časopisa, `Daily Dispatch naziva Ivanu Brlić-Mažuranić hrvatskim Andersenom, a Church Times kaže da priče izražavaju etički genij Hrvata koji će očarati ne samo djecu, nego i starijima pružiti pogled u dušu jednog malo poznatog naroda.`[14] Grob Ivane Brlić Mažuranić na zagrebačkom Mirogoju. Godine 1927. godine objavila je knjigu u obliku slikovnice Dječja čitanka o zdravlju, a ilustracije je napravio Vladimir Kirin. U knjizi su pjesmice o higijenskim i zdravstvenim temama, namijenjene djeci (higijenske mjere svakodnevnoga pranja ruku, zaštite kod kihanja i kašljanja, štetnost pušenja, muhe kao prenositeljice bolesti itd.). To je prva slikovnica u Hrvatskoj kojoj su i autorica i ilustrator hrvatski.[15] U četiri godine (1931., 1935., 1937.,1938.) šest puta bila je predložena za Nobelovu nagradu za književnost.[16] Tih godina za Nobelovu nagradu predlagali su je dr. Gavro (Gabriel) Manojlović (1931., 1935., 1937., 1938.) i Albert Bazala (1937., 1938.).[16][17] Godine 1937.[18] Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti primila ju je za svoju (dopisnu) članicu, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast. Kritika je njezinu prozu držala jedinstvenom sintezom životnoga idealizma, naravnosti izraza i delikatnosti rijetkoga humora (Antun Gustav Matoš) pa su je, premda je pisala za djecu, hvalili kolege (Antun Branko Šimić, Dragutin Domjanić) i književni povjesničari (Antun Barac). Školska knjiga, d.d. ustanovila je književnu nagradu Ivana Brlić-Mažuranić 1971. godine radi promicanja književnoga stvaralaštva za djecu i mladež do 14 godina.[19] Često nazivana hrvatskim Andersenom (zbog njezine virtuoznosti pripovjedačice za djecu) i hrvatskim Tolkienom (radi posezanja u fantastični svijet mitologije),[3] Ivana Brlić-Mažuranić svojom izvornošću i svježinom ravnopravno stoji rame uz rame s velikanima dječje književnosti. Djela su joj prevedena na sve važnije svjetske jezike. Vladimir Kirin (Zagreb, 31. svibnja 1894. – Zagreb, 5. listopada 1963.) Rodio se kao drugo od šestero djece u obitelji Franje Kirin i Marije Kelemenec. Otac Franjo bijaše operetni pjevač i glumac Hrvatskoga zemaljskoga kazališta kojega je sam Freudenreich iz Samobora doveo u Zagreb i stipendirao tijekom školovanja. Majka Marija Kelemenec bila je lijepa glasa i odličnoga glazbenoga obrazovanja. Vladimir se rano susreo s umjetničkim miljeom ondašnjeg Zagreba. U kući Kirinovih su dolazili Nikola Mašić, Menci Klement Crnčić. Nikola Mašić je kumovao na kršenju budućem slikaru Vladimira. U Zagrebu je pohađao pučku školu i četiri razreda niže Realne gimnazije. Godine 1909. polazi srednju graditeljsku školu u Zagrebu. Na Građevinskoj stručnoj školi u Zagrebu su mu bili profesori: perspektive Ivan Tišov, prostoručnog risanja Oton Iveković i Ferdo Kovačević. S Kirinom na toj školi su tehničko znanje stjecali i budući slikari Marino Tartagia i Ernest Tomašević, kipar Frano Kršinić i arhitekt Alfred Albini. Prvi svjetski rat i mobilizacija prekidaju školovanje i odlazi u rat. Nakon završene časničke škole služio je u Šestome domobranskom artiljerijskom puku i tijekom dvije godine rata napredovao do natporučnika. Teško ranjen dobio je dužu poštedu i prekomandu u Pardubice. Uspijeva maturirati na Graditeljskoj školi 1919 i u jesen odlazi u London da studira grafiku. U Jesen 1924. odlazi u Beč i upisuje Akademiju likovnih umjetnosti – grafički odjel. Nekoliko se mjeseci usavršava kod Ferdinanda Schmutzera U Kirinovom domu na Prilazu 2, - koji je bio ispunjen kućnim ljubimcima, mačkama, papigama – u braku s Maksimilijanom Borošić živi sretno, te u siječnju 1932. dobiva kćerku Maju. Agodine 1936. kćer Nevu. Umjetnički rad Još u školi je Vladimir iskazivao izvanredan crtački dar. Njegove risanke su bile ispunjene crtežima – precrtavajući Mašićeve i Crnčićeve crteže. Za boravka u Pardubicama je uradio niz crteža, a u zagrebu kompletira mapu Iz češkog baroka. Vladimir Kirin:Motiv iz Pardubica 1918. Za vrijeme boravka u Londonu 1919. izabrao je glasoviti Waterloo Bridge koji radi suhom iglom i prvu litografiju London – na Temzi Kratko radi kod arhitekta Tannera-Voysa, zatim dobiva stalni angažman u časopisu The Studio, a dobiva i preporuku za Langham Studio. Radi kao ilustrator priča, crtač arhitektonskih spomenika, cjelina i gradskih veduta, kao karikaturist. Usporedo s radom posjećuje londonske muzeje i grafičke zbirke gdje proučava djela starih talijanskih i francuskih majstora. Zanimaju ga i moderniji grafičari kao Francuz Charles Meryon bakrorezac, a oduševljava ga Franck Brangwyn bakropisac velikog formata i Amerikanac Joseph Pennell koji je dva desetljeća boravio u Londonu. Za vrijeme božićnih blagdana 1919. i uskrsnih 1920. boravi u Zagrebu. Crta i akvarelira motive iz starog Zagreba. Ilustrira knjigu povjesničara i arhivista Josipa Matasović Iz galantnog stoljeća Vladimir Kirin:Stara zagrebačka katedrala s biskupskim dvorom, kulama i voćnjakom, 1919. 1921. dobiva narudžbu za ilustriranje knjige priča Oscara Wildea i Fantastične pripovijesti Edgara Allana Poea. U proljeće 1921. napušta London i kreće na putovanje po europskim kulturnim i umjetničkim središtima. Obilazi Amsterdam, Pariz, Veneciju i Firencu. Po povratku u Zagreb objavljuje prvu grafičku mapu Litografije s motivima Londona, pariza, Amsterdama, Venecije i Firence. Surađuje s engleskim časopisima The Architectural Review, The Studio, grafičkim revijama The Apple i Colour i njemačkim časopisom za umjetnost Die Kunst. Grafički oblikuje suvremenik i knjige izdanja Društva sv. Jeronima. Dobiva atelje u Zagrebu, Trg kralja Tomislava 21 u potkrovlju zgrade Društva sv. Jeronima. U proljeće 1922. dobiva poziv od općine grada Splita da načini seriju crteža i za mapu litografija s motivima Splita. Odmah i grad Trogir pokazuje zanimanje za portretiranje stare gradske jezgre. Slijedili su Šibenik i Hvar. Mnoge je crteže i akvarelirao. Krajem 1922. predstavljena je prva mapa Split (14 listova) s predgovorom Luje Vojnovića, zatim mapa Trogir (14 listova) s predgovorom Ivana Delalle i mapa Šibenik(12 listova) s predgovorom Ćirila Metoda Ivekovića gdje Iveković Kirina naziva pravom pjesničkom dušom. Napokon 1925. otisnuo je mapu Zagreb s 24 bakropisna lista. Kao prijatelj sina Ivane Brliž-Mažuranić dolazi u kontakt s spisateljicom. Tijekom 1922. Kirin radi na ilustriranju engleskog izdanja priča Ivane Brlić-Mažuranić Priče iz davnina. Englesko izdanje Priča iz davnina izlazi iz tiska u Londonu 1924., a treće hrvatsko izdanje u Zagrebu 1926. Definitivno treće hrvatsko izdanje Priča iz davnina doživljava svoj uspjeh. 1923. godine Kirin pokreće časopis Grafička revija koji je neprekidno izlazio u Zagrebu, Ljubljani i Sarajevu sve do 1940. godine. O tisućoj obljetnici Hrvatskog kraljevstva od slobodnog i kraljevskog grada Zagreba dobiva narudžbu grefičke mape Zagreb. Grafički oblikuje Zbornik kralja tomislava, a uredništvo Matice hrvatske poziva ga da oblikuje poseban Zbornik Matice hrvatske posvećen 1000- godišnjici Hrvatskog kraljevstva. U Zagrebu bilježi promjene, a često na osnovu starih fotografija crtački i slikarski rekonstruira arhitektonske dijelove kojih više nije bilo. Nakana mu je bila perom i kistom snimiti povijesni biskupski Kaptol i svjetovni Grič i tako pred navalom nove i bezobzirne regulacije za naraštaje sačuva sliku zagreba kako je nekada izgledao. 1927. ilustrira Čitanku o zdravlju na stihove Ivane Brlić Mažuranić koja je izašla u nakladi Higijenskg zavoda. Bila je to prva slikovnica objavljena u Zagrebu s ilustracijama jednog hrvatskog autora. Grafičku uređuje knjigu austrijskog teoretičara Josefa Strzygowskog Starohrvatska umjetnost. Vladimir Kirin: Dolac, 1938. Godine 1928. imenovan je umjetničkim urednikom Hrvatske revije i Kola, dvaju mjesečnika Matice Hrvatske. Također je izabran, nakon natječaja, za ravnatelja Zaklade tiskare Narodnih novina gdje ostaje sve do 1940. godine. Odmah po stupanju na dužnost kupuje novi stroj za izradu litografija fotomehaničkim putem Hausleiterovim postupkom, te se pobrinuo za modernizaciju knjigotiskarstva. Sam je izradio nacrt novog tipa slova, te je proširio nakladnički program i unapredio hrvatski tiskarski zavod. U ljeto 1929. boravi u Istri i crta, na Hvaru gradi kuću na osnovu vlastitih nacrta. U Londonu je u proljeće priređena velika izložba jugoslavenskog kiparstva i slikarstva na kojoj je i Kirin izlagao. na toj izložbi je bio izložen trogirski motiv. U Beogradu učestvuje na izložbi s četiri litografije iz mapa Split, Trogir i Zagreb U povodu 500. obljetnice početka izgradnje šibenske katedrale, 1931., u Hrvatskoj reviji je objavljen članak Ljube Karamana s pet reprodukcija Kirinovih crteža. Ljeti 1933. na poziv Milutina Cihlara Nehajeva odlazi u Senj gdje crta i slika Uskočku ulicu, Nehaj kulu i druge znamenitosti Senja. Potom obilazi manje gradove Hrvatskog primorja: Vrbnik, Zrinski grad u Kraljevici, rapske zvonike, Zrinskog ulicu u Bakru te je litografirana i objavljena tek 1943. godine u nakladi Hrvatskog izdavačkog bibliografskog zavoda. Mapa sadržava 24 lista s motivima koji prikazuju, osim već spomenutih i Bribir, Bašku, Grižane, Krk, Omišalj i Novi,a predgovor je napisao Đuro Szabo. 1934. učestvuje na Prvoj izložbi zagrebačkih umjetnika. Izlaže crteže s motivima iz Hrvatskog primorja 1936. godine je poslao nekoliko svojih rješenja na pariški salon lijepe knjige u Petit Palaisu, a najveći uspjeh je postigao s Pričama iz davnina. Nakon pariškog salona uslijedila je izložba u Rimu – Vatikan koja je prezentirala onodobne radove iz „tiska“. Na izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti zastupljen je sa jednim svojim radom – uljanom slikom Dolac. U siječnju 1941. dobiva zadatak, a na poziv Mate Ujevića, opremanje Hrvatske enciklopedije. Načinio je nacrt za naslovnicu i za hrbat. Vladimir Kirin: Nacrt za hrbat Hrvatske enciklopedije, 1941. Uspostavom NDH mijenja se Kirinov položaj u tiskari. Kirin biva poslan kao cenzor pošte u Suboticu. No zbog svoje stručnosti i iskustva u tiskarskim poslovima, izvanrednih organizacijskih sposobnosti i ugleda koji je imao u zagrebačkom kulturnom krugu nova ga vlast imenuje nadstojnikom umjetničkog odsjeka vlade NDH. Dodijeljen mu je zahtjevan posao u pripremi nastupa hrvatskih umjetnika na Venecijanskom bienalu u ljeto 1942. godine. Uz pomoć Ive Šrepela i Ljube Babića odabire umjetnička djela za tu izložbu. Uz bistu Ante Pavelića koju je uradio Antun Augustinčić, izbornički trojac odabire i djela Joze Kljakovića i Ivana Meštrovića. U siječnju 1943. postaje posebni vladin povjerenik za pripremu velikih izložbi hrvatske moderne umjetnosti u „kulturnim središtima Reicha“. Prvu izložbu je organizirao u berlinskoj Pruskoj akademiji umjetnosti već krajem siječnja, drugu u bečkom Umjetničkom paviljonu u travnju, a posljednja treća u Slovačkom muzeju u Bratislavi. Bečka Albertina je otkupila osam Kirinovih litografija za 100 Reichsmaraka za svaku. Vladimir Kirin: 1000 kuna iz 1943., desno uvečan avers s inicijalima V.K. U Jesen 1943. postaje redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu iz predmeta Primijenjeno crtanje i perspektiva. Istodobno izlaže na Trećoj izložbi hrvatskih umjetnika u Umjetničkom paviljonu. Izložio je dva ulja s pariškim motivima i Portret Vladimira Becića. Na Četvrtoj izložbi hrvatskih umjetnika Nezavisne Države Hrvatske izlaže Mrtvu prirodu. Tijekom ratnih godina dizajnirao je drugu i treću seriju novca Nezavisne države Hrvatske, a Hrvatsko numizmatičko društvo danas čuva skicu za nacrt zadnje novčanice najvećeg apoena. Na novčanicama iz 1943. godine javljaju se prvi put kod Kirina folklorni motivi. U povodu zagrebačke filatelističke izložbe 12. rujna 1943. puštena je u promet peigodna poštanska marka s reprodukcijom Kirinova ulja Dolac s pretiskom „Hrvatsko more – 8. IX. 1943.“ Poslije rata Kirin dobiva otkaz na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, što je bila posljedica Tiljkovog suda časti.[1] U svom ateljeu radi na ilustraciji Cervantesova Don Quijotea i to u ulju, a knjiga izlazi u nakladi zagrebačke Prosvjete s 16 reprodikcija u boji s predgovorom Mate Ujevića. Tijekom 1950. godine, a u prigodi pedesete obljetnice utemeljenja Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, slika za samostan na Kaptolu Prikazanje Bogorodice sv. Franji, a za samostan na Trsatu pet velikih uljanih slika na temu Gospe Trsatske i čudotvornog prijenosa svete kućice iz Nazareta . Slike su na Trsat postavljene 1953. godine u crkvi posvećenoj Gospi od Milosti. U ljeto 1953. vraća se crtanju i dalmatinskim motivima, te 1954. objavljuje litografsku mapu Zadar s predgovorom Vjekoslava Maštrovića Sredinom pedesetih godina dvadesetog stoljeća intezivno surađuje s izdavačkom kućom Naklada Naša djeca i tiskarskim zavodom „Ognjen Prica“. Publicirao je pet albuma reprodukcija Narodne nošnje i plesovi Jugoslavije i dva albuma razglednica. U Nakladi „Color“ izlazi nekoliko edukativnih slikovnica o voću, povrću, cvijeću i životinjama s tekstovima Zlate Kolarić-Kišur. Zatim radi crteže za knjigu Slavka Kolara „Petrica Kerempuh“. Najzahtjevniji višegodišnji rad je bio ilustriranje prizora za Andresenove priče I. i II. 1959. Za pjesmaricu Milana Sachsa Miško među životinjama naslikao je 21. ilustraciju. U Samoborskom muzeju 1956. godine je održana samostalna izložba Vladimira Kirina. Izložio je slike sa samoborskim motivima.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Sa 500 slika u tekstu

Povez: tvrdi Izdavač: Filip Višnjić, Beograd Godina izdanja: 2020 Obim: 343 + 347 + 360 Stanje: odlično Ekonomsko troknjižje: knjiga 1: Ekonomija postmoderne i neoliberalizam; knjiga 2: Bećarska ekonomija i Vašingtonski dogovor; knjiga 3: Knjigom protiv krize i blagorodna posrtanja.

Pogledajte slike

Upravljanje projektima u gradjevinarstvu-Branislav Ivković, Željko Popović, na slikama prikazan deo sadržaja, latinica Jugoimport-SDPR, IP `Nauka` Beograd 1994. Tvrde korice sa omotom Format: 18x24,5 cm 603 strana Nova i nekorišćena knjiga

Puna imena autora: BOŠKO BOGDANOVIĆ, SVETOMIR RISTIĆ IZDANJE KNJIŽARNICE RAJKOVIĆA I ĐUKOVIĆA, Beograd 649 str. ; 12 x 17 cm - Ćirilica / Mek povez Godina izdanja: 1931.

Nova knjiga, necitana, nema posvete. Bolest i kultura u postmodernom dobu - Dejvid B. Moris Izdavač: Clio Godina izdanja: 2008 Broj strana: 353 Format: 23 cm Povez: Broširani Bolest se promenila tokom poslednjh pedeset godina, u periodu tranzicije iz modernog u postmoderno doba. Razboljevamo se od nepoznatih bolesti, podvrgavamo se nezamislivim tretmanima, umiremo na uznemiravajuće nove načine i na novim mestima. Postmoderna bolest, tvrdi autor, nezaobilazna je u analiziranju savremenog doba isto kao i filmovi, automobili, kompjuteri i svemirske letelice. Glavni cilj ovog štiva je promišljanje i integrisanje rasute manjinske tradicije, u kojoj se razmatra značaj kulturoloških uticaja na zdravlje i bolest. Mnogi čitaoci će prepoznati doprinos istaknutih mislilaca unutar ove tradicije, kao što su Rene Dibua, Džordž L. Engel, Oliver Saks, Melvin Koner, Artur Klajnman i (pre svih) Mišel Fuko. Shvatanje bolesti kao biokulturne pojave, što je i tema ove knjige, prolazi dug put osvetljavanja promena, sukoba i zbrka u postmodernoj medicini.

Naslov: Human physiology - 1. Autor(i): Babsky, E.; Khodorov, B.; Kositsky, G.; Zubkov, A Izdavač: MIR Publishers Mesto: Moscow Godina: 1975 Povez: tvrd Strana: 411 Knjiga u BESPREKORNOM,PERFEKTNOM stanju Stanje```10``` -----------------⭐️ M2

Nova knjiga, necitana, nema posvete. Annus mirabilis : Roman upozorenja za blisku budućnost - Miloš B. Tomaš Izdavač: Plato Godina izdanja: 2022 Broj strana: 340 Format: 20 cm Povez: Broširani “Sugestivnost naslova novog romana Miloša B. Tomaša se, pošto se prevrne njegova poslednja stranica, razotkriva kao višestruka. Premda se u njoj nedvosmisleno oseti doza distopije, zatim i primesa ironije, čudesna godina kao prostor piščeve imaginacije jeste isečak iz ne sasvim nemoguće budućnosti.  U njoj se razgranava intrigantna priča u kojoj su akterke novinarka , pozorišna rediteljka i psihoterapeutkinja, čiji odgovorni profesionalni pozivi preispituju  krhku građansku svest i vrše reviziju budućeg društva pre nego što se ono zaista desi. Tomaš etikom  analizira politiku, medicinom izaziva umetnost, a psihoterapiju demistifikuje do nivoa njenih gradivnih alatki. Društveni i intimni lomovi sabrani u dramski , ali i triler zaplet imaju stabilnu idejnu osnovu, tako da Tomašev “roman upozorenja” polemiše sa neuralgičnim tačkama savremenog sveta, a kojima je zajednički imenitelj, čini se, manipulacija.” Milan Vurdelja

Bari Kanlif – RIMSKO CARSTVO Narodi i civilizacija (Vuk Karadžić / Jugoslovenska revija, Beograd, 1980, tvrd povez, 319 str., ilustrovano) Nedostaje originalni papirni omot; korica je postavljena naopako u odnosu na knjižni blok; iznutra je knjiga u dobrom stanju. III-04

Branko Vujović – UMETNOST OBNOVLJENE SRBIJE 1791-1848 (Prosveta / Zavod za zaštitu spomenika, Beograd, 1986, tvrd povez, 463 str., ilustrovano) III-02

Božidar Jakac: Avtoporteti 1915-1974 (Dolenjski kulturni festival, Kostanjevica, 1974, broš, 127 str., ilustrovano) Primerak sa svojeručnom posvetom Božidara Jakca. IV-03

59727) AUTOMOBIL TAM 150 T11 B/BV - 6 X 6 opis , rukovanje , osnovno i tehničko održavanje , Savezni sekretarijat za narodnu odbranu 1986 , U nazivu vozila oznake imaju sledeće značenje: TAM - naziv proizvođača, 150 - snaga motora u konjskim snagama, T11 - najveća dozvoljena ukupna masa od 11 tona, B - oznaka po standardu TAM-a za trambus kabinu (kabina iznad motora), BV - oznaka po standardu TAM-a za trambus kabinu i vozilo opremljeno sa vitlom. oznaka Vojna tajna - interno , mek povez, format 17 x 24 cm , ilustrovano, latinica, 356 strana

Kao novo. Bez posvete. Stakleni mir: Džimi Karter i opasni Srbi - Borko B. Đorđević Godina izdanja: 2016 Broj strana: 329 Povez: Mek Izuzetna ličnost, dr Branko Đorđević, rođeni Beograđanin napravio je zapaženu karijeru plastičnog hirurga u SAD, a delovao je i deluje u Srbiji i Crnoj Gori. Njegov životopis je veoma zanimljiv, uzbudljiv i prikazuje kako je uspeo da dođe do neposrednih susreta sa čak petoricom predsednika SAD, pa čak posreduje u dolasku Džimija Kartera u Bosnu radi uspostavljanja mira 1994…

IZDAVAC PROSVJETA,2006,272 STR,VELIKI FORMAT(32X24 CM),ILUSTROVANA KNJIGA JE VRLO DOBRO OCUVANA,TRAG SAVIJANJA NA PREDNJOJ KORICI,PODVETA AUTORA

Videti sken. Strip ima obe korice i sve stranice. Prvo plaćanje na račun, a zatim slanje isključivo "post expressom". Kupac plaća poštarinu prilikom preuzimanja. Moguće lično preuzimanje. Cena je fiksna, bez obzira na broj naručenih stripova.