U dobrom stanju! TAJNA RUSKE REVOLUCIJE Ogled o socijalnoj demonologiji DMITRIJ MEREŠKOVSKI KOV VRŠAC 2 O O 2 NESANICA a) Oktobarska revolucija 1917 b) Filozofija istorije c) Ruska književnost - Motivi - Revolucija d) Mereškovski Dmitrij Sergejevič (1865-1941) Dimitrij Sergejevič Mereškovski (rus. Дми́трий Серге́евич Мережко́вский; 2. avgust 1866 — 9. decembar 1941) bio je ruski pisac, pesnik, verski mislilac i književni kritičar. Prvobitna figura Srebrnog doba ruske poezije, smatra se suosnivačem simbolizma (simbolističkog pokreta). Mereškovski sa svojom ženom, pesnikinjom Zinaidom Hipius, dva puta je prisiljen na političku izgnanstvo. Tokom drugog izgnanstva (1918—1941) nastavio je objavljivanje romana i stekao priznanje kao kritičar Sovjetskog Saveza. Poznat je i kao autor filozofsko-istorijskih romana koji su kombinovani sa vatrenim idealizmom i književnim inovacijama. Mereškovski je devet puta nominovan za Nobelovu nagradu za književnost koju umalo nije dobio 1933.

SL2767 - 712035-22 LONSDALE MINI B/PACK 82 Lonsdale Mini Backpack - uniseks ranac koji će vam savršeno služiti za odlaganje svih vaših bitnih sitnica koje su vam potrebne u toku dana. On takođe može poslužiti vašim mališanima kao školska torba. Sastoji se od glavne pregrade i prednjeg džepa koji se zatvaraju rajsferšlusom, pa vam omogućavaju dobru organizaciju i odlaganje vaših stvari na sigurno. Sa bočnih strana se nalaze džepovi za flašice. Postavljeni zadnji panel u kombinaciji sa postavljenim kaiševima za ramena obezbeđuju vam maksimalnu udobnost prilikom nošenja. Kaiševi su podesive dužine pa ih u potpunosti možete prilagoditi vašim potrebama. Sjajan dizajn sa kontrastnim panelima završava se prepoznatljivim lavom na prednjoj strani. Dimenzije: 34cm x 28cm x 8cm RANČEVI: http://www.kupindo.com/pretraga.php?bSearchBox=1&Pretraga=ranac+sportline Naši proizvodi na Kupindu: http://www.kupindo.com/Clan/SP0RTLINE/SpisakPredmeta

SL2768 - 712035-41 LONSDALE MINI B/PACK 82 Lonsdale Mini Backpack - uniseks ranac koji će vam savršeno služiti za odlaganje svih vaših bitnih sitnica koje su vam potrebne u toku dana. On takođe može poslužiti vašim mališanima kao školska torba. Sastoji se od glavne pregrade i prednjeg džepa koji se zatvaraju rajsferšlusom, pa vam omogućavaju dobru organizaciju i odlaganje vaših stvari na sigurno. Sa bočnih strana se nalaze džepovi za flašice. Postavljeni zadnji panel u kombinaciji sa postavljenim kaiševima za ramena obezbeđuju vam maksimalnu udobnost prilikom nošenja. Kaiševi su podesive dužine pa ih u potpunosti možete prilagoditi vašim potrebama. Sjajan dizajn sa kontrastnim panelima završava se prepoznatljivim lavom na prednjoj strani. Dimenzije: 34cm x 28cm x 8cm SPORTLINE RANČEVI: http://www.kupindo.com/pretraga.php?bSearchBox=1&Pretraga=ranac+sportline Naši proizvodi na Kupindu: http://www.kupindo.com/Clan/SP0RTLINE/SpisakPredmeta

Naslov: Srbi : Istorija, mit i razaranje Jugoslavije Autor: Tim Džuda Izdavač: Beograd : Dan Graf Pismo: latinica Br. strana: XVI, 334 Format: 24cm Povez: meki Knjiga je u celosti (listovi, korice, povez) veoma dobro očuvana: listovi su potpuno čisti i ravni (osim poslednjih nekoliko listova na kojima postoji trag savijanja što se može zanemariti u odnosu na sveukupno stanje knjige), nigde nema podvlačenja, obeležavanja, dopisivanja, `magarećih ušiju` i sl. i odlično su povezani međusobno i sa koricama. Više o knjizi možete da pročitate ukoliko drugu sliku uvećate do pune veličine Tim Džuda je novinar uglednog britanskog časopisa `Ekonomist`. Završio je `London School of Economics` i `Fletcher School of Law and Diplomacy`. Radio je kao dopisnik BBC i The Times, a za vreme rata na Kosovu 1999. godine, pisao je za The Observer, The Sunday Telegraph i The Guardian. Autor je više puta nagrađivane knjige `Srbi : istorija, mit i razaranje Jugoslavije`. a) Srbi - istorija b) Građanski rat - Jugoslavija c) Jugoslavija - istorija

The Royalist Resistance in the North-Western Serbia 1941-1945. / Bojan B. Dimitrijević Beograd 2012. Tvrd povez, engleski jezik, 263 strane. Knjiga je nekorišćena (nova). R6 Why is the Royalist Resistance led by General Mihailovic in the North western Serbia 1941-1945 in special focus in our work? An understanding of the rise and failure of the Mihailovic resistance and the successful Communist seizure of power in Serbia and Yugoslavia requires a kind of micro examination of local events, in order to avoid of misleading generalisations and oversimplifications which have marred many of the Western attempts to come to grips with the history of the Second World War in Yugoslavia, particularly in Serbia. Our intention is to analyse this anti-Axis resistance structure on the relatively micro-level in order to show complexity of the Yugoslav-Serbian World War Two scene. This particular area is chosen because it provides a good example of the Royalist resistance in occupied Serbia from its beginning to its very end.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! a) Jevrejska religija b) Jevreji - narodni običaji .......................................................... R e f e r e n c e Religija Obredi Blagoslovi Praznici Ishrana Životni ciklus Pojmovi iz Judaistike Tanah Verske grupacije Talmud Simboli Pavle Šosberger je rođen je u Budimpešti, 1920. godine. Počev od 1966. godine, bio je predsednik Jevrejske opštine Novi Sad u tri mandata. Bavio se istorijskim radom i spisateljstvom. Napisao je 11 knjiga o Jevrejima Novog Sada i Vojvodine. Objavio je niz članaka o starom Novom Sadu. Učestvovao je u izradi Enciklopedije Novog Sada kao i mnogih TV i radio emisija, kao dokumentarnih filmova. Sarađivao je sa mnogim institucijama i pojedincima na proučavanju Holokausta na prostorima Vojvodine. Za imenik žrtava – Jevreja u Vojvodini, 1990. godine mu je od strane Jad Vašema uručena Zlatna menora. Nosilac je tri ordena, Megile zahvalnice Saveza JOJ (1969), plakete JONS (1985), Novembarske povelje Grada Novog Sada (2001). Umro je u Novom Sadu 27. marta 2012. godine.

Polovna knjiga, korice blago pohabane, unutrašnjost odlično očuvana, Posveta na predlistu, nekoliko žvrljotina na sadržaju. Autor: Miloš B. Lukić, Izdavač: Institut za izučavanje istorije Vojvodine - Novi Sad, 1979. god. Tvrd povez, zlatotisk, 20 cm. 630 str. Ilustrovano Edicija Vojvodina u borbi predstavlja niz publikacija i istorijskih monografija vezanih za temu Narosnooslobodilačkog rata u Vojvodini 1941–1945. godine. Pokretač edicije bio je Pokrajinski odbor Saveza udruženja boraca Narodnooslobodilačkog rata (SUBNOR) Socijalističke Autonomne Pokrajine Vojvodine, koji je samostalno ili u saradnji sa drugima, bio izdavačima većeg broja publikacija. Uređivanje edicije i izdavanje publikacija u okviru edicije, krajem 1960-ih preuzeo je Institut za izučavanje istorije Vojvodine (kasnije Istorijski institut) Filozofskog fakulteta iz Novog Sada. Edicija je prestala da izlazi nakon rasapada SFRJ 1991. godine. Zbog obimnosti, u okviru edicije je bilo više serija – hronike mesta, sećanja revolucionara, likovi revolucionara i dr. Izdanja su uglavnom činile hronike ratnih događaja u selima, gradovima i regionima Vojvodine; biografije istaknutih boraca, revolucionara i narodnih heroja; monografije o vojvođanskim brigadama i partizanskim odredima koji su dejstvovali u Vojvodini; kao i sećanja istaknutih učesnika i organizatora Narodnooslobodilačke borbe...

Naslov: Beograd za vreme Balkanskog i Velikog jevropskog rata (1912-1918) : prilozi za istoriju njegovu od J. Miodragovića Autor: Jovan Miodragović (1854-1926) Autor uvodnog teksta: Maja Nikolova Izdavač: Beograd : Pedagoški muzej Pismo: ćirilica Br. strana: 220 : ilustr. Format: 22 x 22 cm Povez: tvrdi Tiraž: 300 Knjiga je u celosti (listovi, korice, povez) odlično očuvana, kao nova je: listovi su potpuno čisti i ravni, nigde nema podvlačenja, obeležavanja, dopisivanja, `magarećih ušiju` i sl.; veoma lepo i kvalitetno opremljena knjiga, štampana na sjajnom papiru. Deo teksta uporedo na srpskom i engleskom jeziku Iz zaostavštine Jovana Miodragovića O autoru možete da pročitate ovde: https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%88%D0%BE%D0%B2%D0%B0%D0%BD_%D0%9C%D0%B8%D0%BE%D0%B4%D1%80%D0%B0%D0%B3%D0%BE%D0%B2%D0%B8%D1%9B Jovan Miodragović (Stanišinci,1854 — 1926) bio je srpski pedagog, učitelj, profesor i književnik. a) Pedagogija - Istorija - Srbija b) Beograd 1912-1918 - Istorijska građa c) Srbija - Istorija - 1912-1918 - Istorijska građa

BEOGRAD U SEĆANJIMA 1919-1929 Izdavač - Srpska književna zadruga, Beograd Godina - 1980 284 strana 26 cm Povez - Tvrd Stanje - Kao na slici, ima posvetu, tekst bez podvlačenja SADRŽAJ: MILAN ĐOKOVIĆ - Reč urednika MILOŠ B. JANKOVIĆ - U danima `Obznane` ALEKSANDAR T. TADIĆ - Privreda i privrednici PANTA DRAŠKIĆ - Dvor i oficiri BRANKO MAKSIMOVIĆ - Od studentskih dana do trnovitih staza urbanizma Beograda GVIDO TARTALJA - U ranim godinama treće decenije KRISTA ĐORĐEVIĆ - Osnivanje i delatnost udruženja prijatelja umetnosti `Cvijeta Zuzorić` MIHOVIL LOGAR - Moje prve godine boravka u Beogradu među pedeset daljih ĐORĐE ŽIVANOVIĆ - Dorćol, Druga muška i oko njih MILORAD DRAGIĆ - Epidemije i higijenske prilike NIKOLA VUČO - Jedna generacija maturanata PREDRAG MILOŠEVIĆ - Rusi u Beogradskoj operi NIKOLA TRAJKOVIĆ - Susreti sa književnicima i glumcima ĐORĐE M. KARAPANDŽIĆ - Osam godina u gimnazijskim klupama MATA MILOŠEVIĆ - Smeh u Manježu MIHAJLO ANDREJEVIĆ - Uspon beogradskog fudbala posle Prvog svetskog rata SINIŠA PAUNOVIĆ - Beograd kojeg nema JOVAN RISTIĆ - Ambulanta LJUBICA VUKOVIĆ - Stara Varoš-kapija JANKO HRKALOVIĆ - Moje šegrtovanje u knjižari i antikvarnici SLAVOLJUB ŽIVANOVIĆ - Zabave u dokolici MIODRAG POPOVIĆ - Nezaboravna zima VLADETA D. LIMIĆ - `Bačko kupatilo` na Dunavu Ako Vas nešto zanima, slobodno pošaljite poruku.

William B. Eerdmans Publishing 1993 463 strane : ilustrovano odlična očuvanost Traces the life of a concentration camp survivor who tracked down Nazi war criminals after the war and brought them to justice Levy, an American who founded and edits the Prague Post , has known famed Nazi hunter Simon Wiesenthal since 1974. This moving account of his life and work is filled with Wiesenthal`s outspoken comments and impromptu recollections. Levy`s reconstruction of how the relentlessly determined survivor of Hitler`s concentration camps brought Adolf Eichmann and other major Nazi criminals to justice packs in as much suspense and high drama as a thriller. Born in 1908 in Galicia (a region of the former Austria-Hungary), Wiesenthal tried to commit suicide after the Gestapo arrested him. His wife, Cyla Muller, also was sent to a concentration camp; he assumed she was dead until their postwar reunion in Poland. Levy offers a controversial analysis of Wiesenthal`s role in the debate surrounding ex-U.N. Secretary-General Kurt Waldheim, who became Austria`s president. Wiesenthal called Waldheim a liar who concealed his knowledge of atrocities but concluded he was never a Nazi or war criminal. Levy praises Wiesenthal`s `principled stand,` which possibly cost him a Nobel Peace Prize.

07347) Mitološki zbornik 41 Sto godina od prisajedinjenja Vojvodine Srbiji , Centar za mitološke studije Srbije Rača 2019 , sadržaj : Tri pokušaja uspostavljanja jurisdikcije i šematizma Srpske pravoslavne crkve u Vojvodini - RADMILO D. PETROVIĆ Značaj istorijskog kontinuiteta postojanja Vojvodine u vremenskim prekidima u 19. i 20. veku - IVAN J. BALTA Josip Smodlaka o razgraničenju Vojvodine - MILORAD P. RADUSINOVIĆ Fedor Nikić o mađarskom revizionizmu- BRANKO I. NADOVEZA Banat, Bačka i Baranja u planovima mađarskih vlada 1918 - 1921. - KRISTIJAN M. JERIĆ Heraldička desrbizacija Vojvodine u funkciji vojvođanskog separatizma i stvaranja Republike Vojvodine - MARKO P. ATLAGIĆ, FILIP M. OBRADOVIĆ,MARIJANA M. PEŠIĆ Prisajedinjenje Vojvodine Kraljevini Srbiji, 1918. godine,i prisajedinjenje Šumadije Vojvodini stvaranjem Dunavske banovine, 1929. godine - ŽIVOJIN R. ANDREJIĆ Vojvođanski Nemci i stvaranje jugoslovenske države - ZORAN D. JANJETOVIĆ Konjička divizija u Banatu novembra 1918. godine - 1919. godine - JELICA M. ILIĆ Oslobođenje Pančeva novenbra 1918. godine - BRANKO I. NADOVEZA, NEBOJŠA D. ĐOKIĆ O poreklu i poznatim precima generala Petra V. Aračića (1885 - 1958), oslobodioca Pančeva - NINOSLAV S. STANOJLOVIĆ Operacije Dopunskog diiviziona Konjičke divizije u Banatu u Ratnom dnevniku Dušana Dodića (1918 - 1919) - DUŠKO B. GRBOVIĆ Plenidba neprijateljskog plovnog parka na Dunavu i Savi krajem Prvog svetskog rata - NEBOJŠA D. ĐOKIĆ, DEJAN RADISAVLjEVIĆ Moravac poeta Miladin K. Nikolić Rasinski preko Nežidera stiže u Novi Sad 1919. po svoju najvredniju knjigu - ĐORĐE S. PETKOVIĆ NOVO , mek povez, format 14,5 x 21 cm , ćirilica, ilustrovano, 342 strane ,

Naslov: Državna realna nepotpuna gimnazija u Prijepolju : Izveštaj za školsku 1934-1935 godinu Pismo: ćirilica Br. strana: 22 Format: 23 cm Povez: meki, proheftano Izveštaj je u celosti (listovi, korice, povez) veoma lepo očuvan iako je star skoro 90 godina: listovi su potpuno čisti i ravni, nigde nema podvlačenja, dopisivanja, obeležavanja, `magarećih ušiju` i sl.; korice su kao na slici, još dva pečata postoje na prvoj strani. Retko u ponudi! Primerak ovog izveštaja se može naći samo u dve biblioteke u COBISS.SR sistemu i to za pozajmicu u čitaonici. Istorijski dokument Sadržaj (naslovi poglavlja): ◾ Promene u toku školske godine - a) Postavljenja (nastavnika u ovu školu) - b) Premeštaji (nastavnika) - c) Dodeljivanje na rad (nastavnika u druge škole) ◾ Nastavničko osoblje na kraju školske godine ◾ Izvod iz školskog letopisa ◾ Udžbenici ◾ Đačka udruženja ◾ Izveštaj školskog lekara ◾ Fond siromašnih učenika ◾ Stanje kabineta ◾ Stanje bibblioteka ◾ Đačka kuhinja ◾ Klasifikacija učenika (spiskovi svih učenika po razredima i odeljenjima, po uspehu) ◾ Klasifikacija privatnih učenika ◾ Statistika učenika po uspehu ◾ Objava Štampano 1935. godine u štampariji i knjigoveznici Slavka G. Popovića i Sina, Užice - Čačak Pogledajte i ostale izveštaje raznih predratnih prosvetnih ustanova koje trenutno imam u ponudi: https://www.kupindo.com/pretraga.php?Grupa=1&Pretraga=izve%C5%A1taj+za&CeleReci=0&UNaslovu=0&Prodavac=bebaimoca&Okrug=-1&Opstina=-1&CenaOd=&CenaDo=&submit=tra%C5%BEi Kraljevina Jugoslavija

Cene nisu fiksne, odredite ih sami. Ukoliko budete realni, lako cemo se dogovoriti. Nemojte se stideti cenkanja, ovo nije prodavnica, tako da je svaki dogovor moguć. Za kupovinu više komada, moguća je veća korekcija cene. Potpuno nova lcd ručna konzola sa preko milion igara Konzola-Konzola Lehuai P-3000-Konzola Lehuai P-3000 - Prenosiva mini konzola sa 900.000 naslova u svetu igrica (angry birds, crash, spiderman, aladdin, mickey mouse, donkey kong, formula 1, tank 90, bomberman, itd. ) Karakteristike: - dostupno u više boja - konzola može raditi sa i bez kertridža i ista poseduje zvučnik na poleđini - poseduje odličnu punjivu litijum-jonsku bateriju sa kojom je moguć rad i do 7h bez prekida - u pakovanju: dva dodatna kertridža (jedan ima 222.000, drugi 111.000 naslova), AV kablom za konektovanje na tv, adapter za punjenje baterije i uputstvom - poseduje On/Off klizni prekidač sa gornje leve strane konzole, tastere gore dole levo desno, akcione tastere (A, B, X, Y), taster za zvuk, reset za vraćanje na glavni meni i start za pokretanje igrice Specifikacije: - Kapacitet baterije: 700mAh (3.7V) - Dimenzije: 158mm x 68mm x 20mm. Konzola-Konzola Lehuai P-3000-Konzola Lehuai Za sve ostale informacije, mozete nas kontaktirati ovde, na "Viber", ili "What's app", kao i pozivom na brojeve Pogledajte i nase ostale oglase. Za prave kupce, nijedna cena nije fiksna. Unapred hvala

Валецкий Олег Витальевич - Югославская война 1991-1995 гг Jugoslovenski rat 1991-1995. Kraft, Moskva, 2006. Tvrd povez, 522 strane. Аннотация издательства: Данное исследование посвящено Югославской войне 1991-1995 гг. Автором, участником данных событий анализируются причины, ход военных действий, последствия войны. Книга адресована широкому кругу читателей. Об авторе: Автор этой книги, Олег Валецкий родился в 1968 году в СССР. Украинец. Участвовал в боевых действиях в период войны в Югославии девяностых годов: в Боснии и Герцеговине (Войско Республики Сербской) — в 1993-95, в Косово и Метохии (Войско Югославии) — в 1999, в Македонии (ВС Македонии) — в 2001. Имеет четыре боевых ранения. Место жительства — Сербское Сараево (Босния и Герцеговина). С 1996 года по 2003 работал в организациях, занимающихся разминированием. Автор статей по теории и практике боевых действий в бывшей Югославии, а также по вопросам инженерных боеприпасов. Hoaxer: автор систематизирует и анализирует достаточно отдаленные друг от друга во времени события (боевые действия на Балканах в разных республках бывшей СФРЮ, а также их причины и следствия в политическом аспекте). Помимо описания вооруженных конфликтов на руинах Югославии, Валецкий рассматривает их (в совокупности) как аналог потенциальных [этнических] конфликтов на территории России (точнее, б. СССР), рассказывает о вооруженных силах сторон, их вооружении, оснащении и тактике. Труд по югославским войнам и конфликтам, совмещающий достаточно широкий охват и плоды практического боевого опыта автора, появился на русском впервые, и это хорошо (что появился). (2003) rat u sfrj, gradjanski rat, sinteza rata...

SV 5 07197) Odesa Dobrudža 1916 - 96 , Dobrovoljački glasnik broj 7 , Maj 1996 , sadržaj : dr Nikola Popović : Jugoslovenski dobrovoljački pokret u Rusiji (1914-1918) Mihajlo Stojaković : 80-godišnjica formiranja I srpske dobrovoljačke divizije. dr Petar Opačić : O borbama I srpske dobrovoljačke divizije u Dobrudži 1916. godine Dobrovoljci i dobrovoljački pokret Izbor literature (1) (priredili Lj. Gavrilović, P. Pejčić, R. Ječinac) Izvorna dokumenta dobrovoljačkog pokreta: - Pravilnik za izvršenje Zakona o dobrovoljcima Istraživanja: - Naša anketa (Milorad Manić). Vrbljani - selo ratnih dobrovoljaca 1914 - 1918 (Stojan Ciganović) Četnici - komite (Aleksandar S. Jovanović) Iz istorijskog kalendara: 80-godišnjica značajnijih događaja i ličnosti (priredio Predrag Pavlović).. Skupovi: Naučni skup `Dobrovoljci`, Kikinda 96. Naučno viđenje dobrovoljačkog pokreta (R. Ristić - R. Ječinac) Žive legende: -Dimitrije Spremo - jedan od četvorice živih dobrovoljaca (R. Naprta - R. Ječinac) Likovi, podvizi, sećanja: - Radivoj Kašanin: Moje uspomene (1) - - Veljko Ilić: Sjećanja. Potomci dobrovoljaca: - Predrag i Nenad Ungur (R. І.) - Zapis o Laličićima (Veljko R. Laličić) Dobrovoljci 1990 - 1995: - Na vest o smrti Živka Stojakova (Milka Bosnić). - Ugašena ognjišta (Mladen B. Oljača) - I ovo je - Srbija (Nikola J. Marinović) Vesti iz Udruženja i podružnica Odluke upravnih organa Pisma čitalaca Kultura: - Zemaljske svetiljke / Srbija u ljubavi s Kajmakčalana / Ruža. Naš grob/ Naše pesme (Dragan Kolundžija) - Dvanaest pčelica / Pored reke (Rada Sebastijanović). `Vernici otadžbine` (Milorad Manić) - Medijski rat protiv Srba (priredio dr Mika Andrić) Fotografije bez osnovnih podataka Dobrotvori: - Bez dobrotvora - teško (Milorad Manić). Umrli: Živa Bozitovac, Vitomir (Viktor) Krstić Indeks imena. mek povez, format 16,5 x 24 cm , ćirilica, ilustrovano, 140 strana, obeležavano grafitnom olovkom po marginama, lako se može izbrisati ,

Istoričarima će Vranićeva knjiga biti dragocena zbog detalja kojima obiluje, ali će najveću ispiraciju u Vranićevom delu naći upravo pisci fikcije. Svaki je lik, pogotovo oni koje ne srećemo kod Andrića, sveža priča – neke su tužne, neke su duhovite i flambojantne. Ljubavi i preljube, izdaje, okupatori, mešoviti brakovi, lepa deca, bolesna deca, uspešni biznisi koji propadaju, ratnici povratnici i njihove sudbine. Serija koja se proteže dekadama, raspiruje imaginaciju i navodi na dalje istraživanje. Posebnu vrednost imaju pasaži u kojima autor govori o „čoveku iz naroda“ i životopiše naizgled male priče. Tu su bitni delovi o razvoju običaja, mode i lokalne kuhinje kao i FK „Drina“. Autor nam takođe predočava i neke činjenice o periodima čiji je bio svedok, sa posebnim akcentom na posleratni Višegrad i uspon KPJ. Neće se svako složiti s nekim navodima o ulozi J. B. Tita i KPJ u kreaciji političkog koncepta razvoja Jugoslavije. Ovo su delovi kada autor navodi na debatu. Multikulturalnost, multikonfesionalnost i tolerancija karakterišu Višegrad u periodu XX vek, maltene do samog kraja proteklog stoleća. Od Lotikinih gostiju koji pripadaju svim religijama (pa i komunista koji ne veruju u Bogove) do Slovenaca i Crnogoraca koji su se svi zajedno našli u gradu kao šefovi stanice – Višegrad je pravi „melting pot“. Upravo to je magnet za pisce i istoričare, svi zajedno u potrazi za srednjeevropskim snom, izlaskom sa Balkana ka Evropi, oslobađanjem koje danas nudi jedan Njujork. Vreme koje je nestalo. Nada nije! Jelena Đurović novinar, pisac, filmski i TV kritičar (potomak porodice Lotike Cilermajer)

Srpski narod na Balkanskom poluostrvu od 6. do 20. veka: Tematski zbornik radova / priredio Slaviša Nedeljković Niš 2014. Mek povez, ilustrovano, 292 strane. Knjiga je veoma dobro / odlično očuvana. V6 Sadržaj: UVODNA REČ Srpski narod u jugoistočnoj Srbiji u prvim decenijama 19. veka u radovima akademika Vladimira Stojančevića / Slaviša D. Nedeljković Dva savetovanja u Petrogradu o naoružanju Srpske vojske (1894. i 1896. godine) / Suzana R. Rajić Hrišćani doseljenici u Skoplju 1845: prilog proučavanju migracija u Staroj Srbiji / Miloš S. Jagodić Biblijski motivi u Povesti (Gesti ili Žitiju) o Jovanu Vladimiru / Đorđe N. Đekić Prilog proučavanju društvenog života na dvoru kneza Mihaila 1860/61. godine / Jelena Đ. Paunović Štermenski Rusija i isporuka oružja Srbiji 1862/63. godine / Danko Lj. Leovac Pravna priroda rajinskog poseda u Otomanskom carstvu / Miljana J. Todorović Srpska muška gimnazija u Bitolju (1897-1912) / Aleksandra Ž. Novakov Stanovništvo „Kraljevstva Srbije”: demografska kretanja / Miloš Z. Đorđević Crnogorsko oslobođenje Metohije 1912. u prečanskoj političkoj javnosti / Goran T. Vasin Ženska društva u Velikom ratu / Jasmina V. Milanović Srpski internirci u logorima Bugarske i Austrougarske / Ljubodrag A. Popović Mađarsko nacionalno pitanje u Kraljevini SHS i zločini na tlu Vaske tokom Aprilskog rata 1941. godine / Darko V. Gavrilović Jugoslavija i njene granice. Prilozi uporednoj analizi. Procesa delimitacije posle Prvog i Drugog svetskog rata / Branislav O. Popović Naseljavanje Srbije u Prvom srpskom ustanku / Uroš S. Šešum Građanska elita Niša krajem XIX i početkom XX veka / Slavoljub A. Stanković Tale Stanovništvo Toplice i Dubočice u XV i XVI veku / Nikola Lj. Brkić Spoljno-politički aspekt „makedonskog pitanja“ u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca / Ivan T. Ristić Jugoistočna Srbija u prvim godinama srpske revolucije (1804-1806) / Božica B. Mladenović, Miroslav D. Pešić

Bojan B. Dimitrijević RANKOVIĆ – DRUGI ČOVEK Nema ličnosti u srpskoj istoriji 20. veka koja je toliko glorifikovana, a potom samo za jedan dan izblaćena i prepuštena zaboravu, kao što je Aleksandar Ranković. Zbog iste stvari jednom hvaljen i slavljen, posle kuđen i optuživan. Ranković je i po ustrojstvu jugoslovenske hijerarhije bio druga ličnost u zemlji – potpredsednik Republike. Mnogi su i u zemlji i u svetu nagoveštavali da će on naslediti Tita, kome je više od tri decenije bio odan saradnik, privržen, gotovo do pokornosti poslušan. Da li je to bila jedna od vodilja da se prvi srpski političar tog vremena što pre skloni? Ili to što su nagađali da drži sve obaveštajne službe u svojoj šaci? Ili zato što su počeli da ga proglašavaju za srpskog nacionalistu, iako se on žestoko borio protiv te ale? Ili zato što je razoružavao albanske bande na Kosovu i Metohiji? Svu njegovu političku moć srušili su aferom o prisluškivanju Josipa Broza i njegove supruge Jovanke. Da li su to smislili i izveli hrvatski obaveštajci? Na Brionskom plenumu, jula 1966, Ranković je razrešen svih funkcija. U toj smeni gromoglasnu podršku Titu dalo je srpsko političko rukovodstvo, a to nije bilo prvi ni jedini put. Sve komisije – partijske, vojne, policijske – posle su utvrdile da je afera izmišljena i podmetnuta Rankoviću. On je već živeo skromno, daleko od očiju javnosti, bez ijednog znaka protesta. Ova knjiga rađena je po brojnim i dobrim delom nepoznatim dokumentima o radu Ozne, Udbe i KOS-a… Kao prva politička biografija Aleksandra Rankovića, o kome se tako dugo i zagonetno ćutalo, ona svestrano otkriva tehnologiju vladanja, moć autoriteta, lažna drugarstva, zakulisne bitke, intrige, prevare, izdaje… Ona osvetljava novi lik Aleksandra Rankovića Knjiga je N O V A ---------------------------- 0

Nedostatak: Mrlja na prednjoj korici, kao na slici. Knjižni blok vrlo dobar. Publisher Bell & Hyman, London; 1985 Green Cloth Hardback With Gilt Title, 1096 pp Illustrated with many B&W illustrations Size 235 x 160 mm Samuel Pepys’s diary is the best first-hand account we have of London life in the 1660s, and its publication has made Pepys one of the best-known figures of English history. From major events of the period such as the Fire of London, the Plague and the Dutch War, through to colourful details of private and domestic life, the young Pepys treats us to his vivid observations and comments on every aspect of the world of Restoration London he knew so well. This abridgement of the definitive edition, selected and edited by Robert Latham, contains about one-third of the original diary. It is presented as an unbroken and highly readable narrative, retaining the full character of the complete diary, both in its overall content and in the wealth of captivating detail that gives Pepys’s style its unmistakable identity. The Shorter Pepys shares the same exemplary editorial standards as those set by the acclaimed eleven-volume Latham and Matthews edition of the complete diary. The text is supported by an introduction, a chronology, glossary and index, and by illustrations of the most important people and places mentioned in the diary, as well as maps, plans and family trees. This abridgement gives the reader an opportunity within a single volume to discover and enjoy Pepys in all his fascinating variety. **** The Shorter Pepys by Robert Latham Samuel Pepys (1633-1703) served as King`s Secretary to the Admiralty from 1684 to 1688 under both King Charles II and King James II as well as being a Member of Parliament but is best known for his fabulous diaries which offer a record of life in seventeenth century London featuring detailed first-hand accounts of London`s Great Plague (1665-1666) and Great Fire (1666). This abridgement of the definitive edition contains about one third of the original diary & offers an unbroken and highly readable narrative retaining the full character of the complex diary, both in overall content & in the wealth of captivating detail that gives Pepys` style its unmistakable identity. The text is supported by an introduction, chronology, glossary, index, maps & plans & by illustrations of the most important people & places mentioned in the diary.

Emigrantsko izdanje NDH propaganda Jugoslavija Srbija drugi svetski rat IZDAVAČ: Logos verlag, Minhen-Njujork GODINA: 1957. POVEZ: mek PISMO: latinica STRANA: 316 STANJE: dobro očuvana, korice pohabane, ocena 3- Ivo Omrčanin (Podgrađe, 1. listopada 1913. – 2002.[1]), bio je hrvatski emigrantski povjesničar, istraživač i teolog. Životopis uredi Ivo Omrčanin rodio se u Podgrađu 1913. godine. Doktorirao je bogoslovlje na sveučilištu Gregoriani u Rimu 1939. godine, kanonsko pravo u Parizu 1940. i pravo u Trstu 1944. godine.[2] Za vrijeme NDH radio je u Ministarstvu vanjskih poslova kao nadstojnik Talijanskog odsjeka, vicekonzul, opunomoćeni ministar i voditelj protokola ministarstva.[2] Nakon sloma NDH boravi u Rimu a nakon toga odlazi u SAD. Zabilježeno je njegov rad objavljen u spomen-knjizi 35. međunarodnog euharistijskog kongresa održanog 1952. Barceloni.[3] U SAD-u je Omrčanin bio profesor u Worcesteru i Indiani.[2] Bio je tajnikom Političkog odjela Ministarstva vanjskih poslova NDH. Pisao je za hrvatske emigrantske časopise Republika Hrvatska, Hrvatska misao, Journal of Croatian Studies, Hrvatskoj reviji, a djela mu je tiskala i Croatian Academy of America. Pisao je i za neke hrvatske časopise. Suprug je autorice Margaret Stewart Omrčanin. Znanstveni rad uredi U djelima se bavio poviješću Hrvata, a značajan dio njegovog rada su teme iz Drugog svjetskog rata i poraća. Među ostalim je tvrdio da je broj hrvatskih žrtava na Bleiburgu bio `točno` 550.000 ljudi[4] Pored tih tema, bavio se i pravoslavnom mariologijom (djelo De Immaculata Conceptione B. V. Mariae in Ecclesia serbica et russica).[5] U radovima zauzima stav da su Hrvati bili najveće žrtve drugoga svjetskoga rata na području Jugoslavije.[6] U istraživačkom radu je zaslužan za pronalaske vrijednih povijesnih dokumenata, kao što je memorandum (spomenica) dr. Ante Pavelića i Vlade NDH feldmaršalu Haroldu Aleksandru, vrhovnom zapovjedniku savezničkih vojnih snaga u Italiji kojeg su mu trebali uručiti zarobljeni engleski zrakoplovci.[7] Za sebe je tvrdio da je `designiranim hrvatskim poslanikom u Trećem Reichu i istaknutim sudionikom Lorkovićeva i Vokićeva pokušaja`.[8] Prema njegovim tvrdnjama, s Ljubom Karamanom je poduzeo akciju dovlačenja Višeslavove krstionice iz Italije (Venecije) na Duhove 1942. godine.[9] Hrvatska: 1945, Washington, 1991. Da budućnost ne propadne: proklamacija, program, pravila Nove stranke, Zagreb, 1991. Ratna povijest Hrvatske, 1-4, Washington, 1993. Mit bogova u predpovijesti Hrvatske, Washington, 1993. Stvaranje kršćanstva u Hrvata, Washington, 1994. Croatia rediviva, Washington, 1995. King of Croatia c.530-c.490 B.C, Washington, 1996. Članci u `Hrvatskoj reviji` uredi Da li je moguć između Talijana i Hrvata `gentleman agreement`?

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! LZ 129 Hindenburg (registracija: D-LZ 129) bio je veliki njemački komercijalni putnički cepelin, vodeći zračni brod u klasi Hindenburg. Bio je najduži u klasi letećih naprava i najveći zrakoplov po obujmu te širini i visini.[1] Projektiran je i izgrađen u tvrtci Zeppelin (Luftschiffbau Zeppelin GmbH) na obali Bodenseea u Friedrichshafenu. Zrakoplov je letio od ožujka 1936. godine do 6. svibnja 1937. kada je pri slijetanju u Mornaričku zrakoplovnu bazu Lakehurst (Manchester Township, New Jersey), nakon svog prvog transatlantskog putovanja za Sjevernu Ameriku, potpuno izgorio. U nesreći je poginulo trideset i šest osoba. Hindenburg je dobio ime po feldmaršalu Paulu von Hindenburgu (1847. – 1934.), predsjedniku Njemačke od 1925. do 1934. godine. Dizajn i razvoj Konstrukcija Hindenburga Blagovaonica Karta svijeta na zidu u dnevnom boravku Hindenburg je imao duraluminijsku konstrukciju koja uključuje uzduž poredanih 15 pregrada u obliku velikih obruča između kojih se nalazilo 16 pamučnih vreća ispunjenih plinom. Pregrade su bile međusobno ojačane uzdužnicama postavljene u krug uzduž pregrada. Oplata cepelina bila je od pamuka impregniranog s mješavinom reflektirajućih materijala kako bi se plinske vreće zaštitile od ultraljubičastog zračenja koje bi ih oštetilo i infracrvenog zračenja koje bi moglo izazvati pregrijavanje. Godine 1931. tvrtka Zeppelin kupila je u listopadu 1930. godine 5000 kg duraluminija koji su spašeni nakon pada britanskog cepelina R101 te su ga nakon recikliranja koristili u gradnji Hindenburga.[2] Za unutrašnji dizajn Hindenburga bio je zadužen Fritz August Breuhaus čije je dizajnersko iskustvo bilo uključeno u vagone Pullman Coachesa, prekooceanske linijske brodove kao i ratne brodove za Njemačku ratnu mornaricu.[3] U sredini gornje `A` palube nalazile su se velike javne prostorije: blagovaonica s lijeve i dnevni boravak s prostorijom za pisanje na desnoj strani (gledajući prema nosnom dijelu zrakoplova). Male putničke kabine protezale su se oko ovih prostorija. Slike na zidovima blagovaonice prikazivale su putovanja Graf Zeppelina u Južnu Ameriku. Stilizirana karta svijeta prekrivala je zid u dnevnom boravku. Dugi kosi prozori nalazili su se uzduž obje palube. Od putnika se očekivalo kako će većinu svog vremena provesti u javnim prostorima, a ne svojim skučenim kabinama.[4] Na donjoj `B` palubi nalazile su se praonice, blagovaonica za posadu te prostorija za pušenje. Harold G. Dick, američki predstavnik iz tvrtke Goodyear Zeppelin se prisjeća[5]: `Jedini ulaz u prostoriju za pušenje (koja je bila pod tlakom kako bi se spriječio ulazak vodika ako bi negdje propuštao) bio je preko bara koji je imao nepropusna vrata sa zakretnim zaključavanjem, a svi putnici koji su htjeli ući bili su pomno pretraženi od upravitelja bara kako bi bili sigurni da ne nose upaljenu cigaretu ili lulu.[6][7]` Upotreba vodika umjesto helija Kao plin za podizanje prvobitno je bio odabran helij jer je radi svoje nezapaljivosti najsigurniji za zračne brodove.[8] Međutim, u to vrijeme je helij bio relativno rijedak i iznimno skup. Dostupan je bio samo kao popratni proizvod izvornog prirodnog plina koje su se nalazili u SAD-u. Vodik se, u usporedbi, mogao jeftino proizvesti od strane bilo koje industrijalizirane nacije, lakši je od helija i postiže veći uzgon. Zbog svoje rijetkosti i troška, američki zračni brodovi koji koriste helij bili su prisiljeni očuvati plin po svaku cijenu što je otežavalo njihov rad.[9] Unatoč zabrani američkog izvoza helija (prema zakonu koji je taj plin odredio kao materijal s `vojnom vrijednosti`), Nijemci su osmislili cepelin za korištenje daleko sigurnijeg plina u uvjerenju kako će uvjeriti američku vladu za odobrenje izvoza. Kada su dizajneri doznali kako Amerika ne će odustati od zabrane izvoza bili su prisiljeni prilagoditi Hindenburg za korištenje vodika kao plina za uzgon.[8] Unatoč opasnosti korištenja zapaljivog vodika nijedan alternativni plin koji može pružiti dovoljno uzgona nije mogao biti proizveden u odgovarajućim količinama. Jedina korisna strana je bila mogućnost ugradnje više putničkih kabina. Njemačka duga povijest letenja vodikom ispunjenih putničkih zračnih brodova bez ijedne ozljede ili nezgode izazvalo je općeprihvaćeno vjerovanje kako su ovladali sigurnim korištenjem vodika. Hindenburgova prva sezona letenja to je i demonstrirala...

Istorija radiofonije u tri epohe 1877-1906 1906-1948 dve knjige, solidno očuvane kutija1 Prva knjiga koja pokriva period od 1877. do 1906. izašla je jubilarno povodom 80 godina radiodifuzije i 75 godina radio drame u Srbiji i bavi se tehničkim počecima radija. Ako se ova, inače najtanja od tri knjige, svede na osnovnu dilemu, ona bi bila pitanje ko je otac radija. Jokić svodi ovo pitanje na narodnu dilemu – šta je starije, kokoš ili jaje, odnosno žabac ili princ, ali, iako pošteno navodi gotovo sve bitnije ljude koji su doprineli nastanku radija ( Tomas Edison, Emil Berlinerpatentira, Hajnrih Herc, Samjuel F. B. Morze, Aleksandar Bel, Mihajlo Pupin, Guljelmo Markoni ), Jokić očigledno navija za Nikolu Teslu, zaključujući na samom kraju knjige da ima dosta očeva radija, ali samo jedan deda, ovaj čiji citat stoji u zaglavlju Radara. Za ljude koji su nepismeni ili nezainteresovani za fiziku i tehnologiju ova prva knjiga može biti zamorna, posebno zato što se oglušuje o pravilo koje je patentirao Stiven Hoking, a to je da ako želiš pisati knjigu o nauci za širu publiku, treba da izbegavaš formule i grafikone, jer se Jokić školski bavi i teorijama o prostiranju zvuka, da bi postupno došao do toga kako je zapravo nastao radio. Ovu prvu knjigu nikako ne treba preskakati zato što autor s pravom insistira na činjenici da je radio, tokom cele svoje istorije bio dete tehnologije i umetnosti koji su se međusobno inspirisali i podsticali. O tome najbolje svedoči tzv. Magnetofonska revolucija u kojoj je upravo jedno tehnološko otkriće kao što je magnetofon zapravo i omogućilo nastanak savremene radio drame zasnovane na montaži i umetničkoj manipulaciji snimljenim materijalom. Sa druge strane, prva knjiga omogućava savremenom čitaocu da zaviri u prve nade i viđenja radija od strane pionira na ovom polju koji, kada se danas sagledaju, ulivaju sasvim i nenadano svežu krv obnavljajući oduševljenje za ovu, može se reći, tehnološki prevaziđenu, birokratski zarobljenu i kulturološki svarenu stvar kao što je radio i, unutar njega, radio drama. Tako nas oduševljavanje Tesle za tranzistor kao čudesnu stvar koju će svaki bogovetni stvor na planeti moći da nosi u džepu i prima čudesne talase odozgo, podseća na činjenicu da je ovo malo sokoćalo, koje uzimamo zdravo za gotovo, a koje je 60-ih godina bilo statusni simbol u našem gradu, zapravo pravo čudo! Čudo na koje smo se navikli. Takođe, u prvoj knjizi, Jokić se bavi pojmom radiofonije u njegovim začecima postavljajući ga u kontekst ostalih umetnosti poput filma sa kojim ga neretko poredi i sa kojim je, u svojoj istoriji, imao dosta dodirnih tačaka (recimo, braća Pate su svoj prvi kapital, kasnije uložen u film, zaradili valjajući fonografe po vašarima kao novo čudo tehnologije; kasnije, usavršavanjem radio drame, uostalom i drugih radijskih formi dolazi se do zaključka da umetnička komunikacija počiva na definisanju najmanje montažne jedinice koja nastaje snimanjem (kadra, odnosno zvučnog zapisa), te da su i filmski i radiofonijski jezik uslovljeni montažnim konstituisanjem najmanjih jedinica značenja – kadra i zvučnog zapisa). Ovakvo postupno traganje za počecima radija i u najzabitijim delovima sveta u vezi je sa Jokićevim insistiranjem na činjenici da je izumom radija promenjena logika kretanja čovekovog duha. Otuda, kako i sam kaže, bez radio-tehnike nemoguće je sagledati estetiku osme umetnosti. Takođe, vraćanjem u ove prenatalne dane radija, Jokić jasno ukazuje na jaku pupčanu vrpcu koja je od starta radio vezivala za institucije moći i kontrole, odnosno, na prvom mestu državu i vojsku. U prvim danima, za bilo kakve eksperimente koji bi ubrzali saznanja o radiju i njegovo usavršavanje bio je potreban novac, a samim tim i pokroviteljstvo države, a kasnije će se ova zavisnost usložniti, odnosno postati daleko perfidnija dovodeći radio u poslušnički položaj i čineći ga, u isto vreme, svedokom grubih promena u istorijskim tokovima na našim prostorima, zbog čega je Jokićevo delo u neku ruku i ogledno delo na polju domaće istorije u naznačenom periodu.

Jovan B. Dusanic Lipljanski - Stradanja u Drugom svetskom ratu parohijana Stevana i Koste Dusanica Filip Visnjic, Beograd, 2022. Tvrd povez, 228 strana, ilustrovano. Pribinić je naseljeno mjesto u opštini Teslić, Republika Srpska, BiH. Prema popisu stanovništva iz 2013. u naselju je živjelo 1.441 stanovnika. Geografija Nalazi se u podnožju planina Borja i Javorova, na rijeci Maloj Usori. Udaljen je 15 km od Teslića, na putu koji povezuje Teslić sa Banjom Lukom. Središnji dio mjesta je na 280 do 460 mnv. Neki značajniji vrhovi ovih planina nalaze se na području sela Pribinić: Tajan (1.008), Brestovac (605) i Lipova Glava (520). Pribinić se nalazi u pojasu umjerene kontinentalne klime, bez velikih temperaturnih oscilacija. Prosječne godišnje temperature se kreću od 9,7 °C, a prosječne godišnje padavine od 992 mm. Područje je bilo naseljeno od davnina, ali procvat doživljava sa razvojem austrougarske mreže željeznica namijenjene iskorištavanju lokalnog drvnog bogatstva. Područje je bogato četinarskom i listopadnom šumom. Osim kao bitna tačka na željeznici, u to vrijeme Pribinić je bio poznat i kao „vazdušna banja“. Pravoslavne porodice koje danas naseljavaju Pribinić su Arsenići, Babići, Bijelci, Blagojevići, Bogdanići, Božići, Boštrunići, Bubići, Vasilići, Vukovići, Grabovci, Delići, Dimitrići, Dušanići, Ilinčići, Josipovići, Jotići, Kalamande, Kostići, Krunići, Lazići, Lipovčići, Malići, Marinkovići, Markovići, Miladići, Miljanovići, Mitrovići, Mišići, Momčilovići, Nikolići, Ostojići, Petrovići, Pešte, Popadići, Popovići, Radonjići, Stevići, Stojanovići, Stoljaci, Suvajci, Filipovići, Cvijetići, Cvijići i Škiljići. Muslimanske porodice koje su živjele u Pribiniću su Barići, Bešići, Kertići, Mašići, Sadikovići i Huskići. Većina muslimanskih porodica su starosjedioci u Pribiniću, nastali od lokalnih pravoslavnih porodica koje su primile islam. Oni uglavnom znaju od koje pravoslavne porodice su potekli, i do raspada Jugoslavije i rata u BiH imali su dobre međusobne odnose. Skoro svi Dušanići iz Republike Srpske vode porijeklo od pribinskih Dušanića. Ime naselja Do pred kraj 20. vijeka mještani su naselje nazivali Pribinjić. Ne zna se zasigurno kako je Pribinić dobio ime, ali najčvršća pretpostavka je da ime dolazi od nekog istaknutog seoskog kneza Pribina. Jedna anegdotska verzija kaže da su Pribiniću ime dali slovenački radnici koji su radili na uvođenju pruge. „Pribinić“, prema toj verziji, dolazi od slovenačkog „Pri bi nič“, što bi trebalo da znači da prije pruge tu nije bilo naselja. Pravoslavna crkva u Pribiniću Infrastruktura Osnovna škola »Stevan Dušanić« Pribinić ima devetogodišnju osnovnu školu „Stevan Dušanić“. Škola ima područna odjeljenja u Liplju, Šnjegotini, Parlozima i G. Buletiću. Prota Stevan Dušanić je svojevremeno mnogo činio na napredovanju naselja i prosvetljavanju stanovništva. Crkva Sv. Cara Konstantina i Carice Jelene izgrađena je 1899-1900. godine, a sultanov ferman za crkvu obezbijeđen je još 1857. godine. Ikonostas u hramu oslikao je oko 1900. godine akademski slikar Spiridon Špiro Bocarić iz Sarajeva.[2] Pribinić ima zgradu pošte (74276). U zgradi nekadašnje željezničke stanice danas se nalaze ambulanta i matični biro. Period razvoja Pruga i katolička crkva u Pribiniću Uskotračna pruga Usora-Pribinić podignuta je 1881. godine, a 1884. godine je izgrađen i put Doboj—Banja Luka (preko Pribinića). Za fabriku „Destilacija“ koja je decenijama bila nosilac privrede u Tesliću prvobitno je planirano da se podigne u Pribiniću, ali je naknadno odlučeno da se izmjesti 15 km bliže Doboju, gdje je time nastao grad Teslić. U Pribiniću je uspostavljena Šumska uprava, a podignute su pilana i sušara šišarki, trušnjača[3]. Za doseljene radnike podignute su dvije katoličke crkve, po jedna u Tesliću i Pribiniću. Crkva u Pribiniću je podignuta 1900. godine, bila je drvena, pa je nakon Drugog svjetskog rata uklonjena. Tek kada je odlučeno da se podigne katolička crkva i starosjedjelačko stanovništvo je dobilo dozvolu da se podigne pravoslavna crkva. Pravoslavna crkva i danas postoji u Pribiniću. Zanimljivosti Spomen tabla kod Principovog vrela Kod lokalnog stanovništva je popularna nepotvrđena priča da je Gavrilo Princip imao djevojku Pribinku. Sa svojom djevojkom se uglavnom nalazio na lokalnom izletištu kod jednog izvora. Danas mještani taj izvor zovu Principovo vrelo. Početkom 21. vijeka, uz finansijsku podršku Vlade Republike Srpske[4] i SO Teslić izvršeno je uređenje vrela i prilaznog puta. Kod samog vrela je podignuta oniža struktura u obliku inicijala GP (Gavrilo Princip) i postavljena je spomen-tabla.

PODVLAČEN TEKST KROZ CELU KNJIGU, MOŽDA NA NEKIH 30 - 40 STRANA, OSTALO OK David Icke Najveća tajna Knjiga koja će promeniti svet 2006 GOD 540 str Consiglieri, Beograd U svojim knjigama David Icke uz obilje detalja i dokaza otkriva kako iste, međusobno povezane, krvne linije kontroliraju naš planet tisućama godina. Oni su stvorili sve veće religije i suzbijali duhovna i ezoterijska znanja koja čovječanstvo mogu osloboditi njihovog mentalnog i emocionalnog zatvora. Icke razotkriva prave korijene kršćanstva i drugih velikih religija, i dokumentira suzbijanu znanost koja objašnjava zašto se svijet suočava s vremenom nevjerojatnih promjena i preobrazbi. «Kao dječak» - kaže Icke - «uvijek sam se pitao kako je par otoka koji se jedva vide na globusu moglo stvoriti carstvo koje se protezalo oko cijelog svijeta. Sada je razlog jasan. To uopće nije bilo Veliko Britansko Carstvo. Bilo je to carstvo Babilonskog Bratstva. David Icke je tvorac možda najnevjerojatnije i najsloženije teorije zavjere, u kojoj tvrdi da se nekada davno u povijesti ljudskog roda, ljudska vrsta izmiješala sa izvanzemaljskom. Miješanje se dogodilo između ljudske vrste i jedne vrste gmazovske skupine izvanzemaljaca. `Najveća tajna,` je tvrdi David Icke, da su pripadnici ove hibridne vrste postali lideri svjetskog poretka sa epicenentom svoga djelovanja u Londonu, od kud su kroz povijest svoju vlast proširili u Ameriku, Australiju, Afriku i Novi Zeland... Odmah nakon što je početkom devedesetih počeo javno iznositi svoje ideje, David Icke je postao predmetom neviđenog podsmijeha. To nije nimalo ne iznenađuje kad se uzme u obzir da se radi o vrlo izravnom čovjeku, a njegove su teorije takve da i najotvorenijim ljudima moraju u prvi mah zvučati nerazumno i lako ih je otpisati kao besmislice. Međutim, danas je David Icke u cijelom svijetu vrlo traženi predavač. Vlasnik je nekoliko web- lokacija, e-magazina i izdavačke kuće. Objavio je desetak uspješnih knjiga. Neprestano je na turnejama po Sjevernoj Americi, Europi, Australiji, Južnoj Africi i drugdje. Postigao je planetarnu popularnost a njegovi su se protivnici prestali podsmjehivati, i sada u njemu vide opasnog poremećenog antisemita koji je prijetnja demokraciji! David Icke rođen je 1952. u siromašnoj radničkoj obitelji u engleskom gradu Leicesteru. Od malih je nogu želio postati profesionalni nogometaš, i želja mu se ostvarila. Međutim, čim je zaigrao u engleskoj ligi, počeli su zdravstveni problemi. David je pet godina trenirao usprkos strašnim bolovima uzrokovanim reumatoidnim artritisom. Kasnije će reći da su to bile godine u kojima se čeličio njegov karakter i testirala njegova upornost. Na kraju je ipak bio prisiljen odustati i odlučio je postati najavljivač na BBC-ju. Uspio je i u tome, premda uz velike poteškoće, budući da je zbog nogometa rano odustao od školovanja. Nakon nekog vremena, David se zainteresirao za ekologiju, i postao je nacionalni glasnogovornik Britanske stranke zelenih. Krajem osamdesetih, sve više razočaran politikom i televizijom, okreće se pisanju knjiga. Istovremeno počinje doživljavati mistička iskustva. Kao posljedica jednog, u Davidovoj se svijesti srušila brana, i on je započeo svoju misiju oslobađanja svijeta od vlasti gmazova širenjem istine i poticanjem duhovne preobrazbe čovječanstva. Hrvatski tisak Masovna ubistva u zemljama kao što su Alžir, Ruanda i Burundi ne događaju se spontano, već su to do detalja organizovane akcije, baš kao što je slučaj i sa genocidom i konfliktom u bivšoj Jugoslaviji, Avganistanu, Kambodži, Laosu, Šri Lanki itd. Istorija masona Prava istorija templara i masona - kakvu nijedan mason ne želi da prizna niti da zna. Satanizam Sve o satanističkim ritualima žrtvovanja ljudi i dece koji se masovno odigravaju svuda u svetu, od najranije istorije do danas, vrlo detaljno, sa svim imenima ljudi i mesta, teorijom i praksom. Vrhunac perverzije iluminata je dovođenje na vlast njihovog čeda Adolfa. Finansiran je od strane engleske banke preko britanske kraljevske porodice. Ova nemačka kraljevka kuća Saks-Koburg-Gota morala je posle II svetskog rata da promeni ime u kraljevku kuću Vindzor. Hemijski gigant i srce Hitlerove ratne mašinerije I.G. Farben koji je vodio logor u Aušvicu ogranak je američkog Standard Oila u vlasništvu Rokfelerovih-Rotšildovih. Ciklon B je do pred kraj rata uvošen iz Amerike. Ni jedna fabrika I.G. Farbena ni Forda nije oštećena u savezničkom bombardovanju Nemačke... D2

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Memoarski i politički eseji Dušan Čkrebić (Niš, 7. avgust 1927 — Beograd, 7. april 2022) bio je učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SR Srbije i SFR Jugoslavije. U periodu od 1984. do 1986. obavljao je dužnost predsednika Predsedništva SR Srbije, a u periodu pre toga nalazio se i na funkcijama predsednika Izvršnog veća Skupštine SR Srbije, od 1974 do 1978, Skupštine SR Srbije, od 1978. do 1982. i Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, od 1982. do 1984. godine. Biografija Rođen je 7. avgusta 1927. godine u Nišu, u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Otac mu je bio obućar, a majka domaćica. Osnovnu školu pohađao je u Vrnjačkoj Banji i Kragujevcu. U Kragujevac iz Vrnjačke Banje doselio se u jesen 1937. godine. Bio je đak Kragujevačke gimnazije i u njoj je maturirao 1947. godine. Učestvovao je kao dobrovoljac na Sremskom frontu, kao i u završnim operacijama za oslobođenje Jugoslavije, u Trećem kragujevačkom bataljonu Prve proleterske udarne brigade. Iz rata se vratio odlikovan Ordenom za hrabrost i oficirskim činom. Imao je čin rezervnog majora JNA.[1] Studije aeronautike počeo je 1947. u Sovjetskom Savezu na Moskovskom avijacionom institutu (MAI), kao stipendista jugoslovenske vlade. U leto 1948, zbog Rezolucije Informbiroa, prekinuo je studije u Moskvi i nastavio ih iste godine u jesen u Beogradu. Diplomirao je juna 1953. na Elektrotehničkom fakultetu u Beogradu. Uža struka mu je elektro-energetika. Radio je kao diplomirani elektroinženjer-energetičar u Vojnom vazduhoplovnom institutu u Žarkovu, kako na održavanju elektromotornog pogona, tako i na automatskoj regulaciji aerodinamičkih tunela u povoju. Bio je direktor tehničke službe održavanja u Koksari u Lukavcu, NR BiH. Izabran je za generalnog direktora „Fabrike sode” u Lukavcu u jesen 1958. godine. U ovim fabrikama radio na pripremama za gradnju fabrike azotnih đubriva u Koksari i fabrike cementa u Fabrici sode. Obe ove fabrike su u međuvremenu izgrađene i uspešno posluju. Bio je kao stipendista Ujedinjenih nacija na usavršavanju i specijalizaciji u termoelektranama velikih kapaciteta u sistemu RWE (Rajnsko-Vestfalske elektrane) u Zapadnoj Nemačkoj, kao i u fabrikama sa sinhronim elektromotornim pogonima velikih snaga, i proučavao njihov uticaj na elektroenergetsku mrežu. Položio je državni ispit za ovlašćenog diplomiranog inženjera elektrotehnike.[2] U Socijalističkoj Republici Srbiji bio je podsekretar u Republičkom sekretarijatu za privredu, pri čemu se posebno bavio energetskim razvojem SR Srbije. Bio je predsednik Privredne komore Srbije. Predsednik Izvršnog veća Skupštine SR Srbije je bio u periodu 1974—1978, a u periodu 1978—1982. i predsednik Skupštine SR Srbije.[3] U vreme njegovog mandata, izgrađen je autoput Beograd—Batočina (115km), završena je izgradnja pruge Beograd—Bar i Čačak—Požega, okončani su radovi na kanalu Dunav—Tisa—Dunav, osnovan je Univerzitet u Kragujevcu i Pedagoško-tehnički fakultet u Čačku, u Beogradu je izgrađen Sava centar. Otpočela je izgradnja Kliničkog centra Srbije u Beogradu, doneta je odluka za početak izgradnje TE NIKOLA TESLA B, snage 2 x 620 MW, i HE ĐERDAP II, puštena je u rad satelitska stanica u Prilikama, kod Ivanjice, izgrađen most na Dunavu Smederevo—Kovin i most na Moravi na putu za Požarevac, otvoren je u Kolubarskom ugljenom basenu ugljenokop Tamnava. Bio je izabran za predsednika Centralnog komiteta SK Srbije za period 1982—1984, a predsednika Predsedništva SR Srbije 1984—1986. godine. Bio je član Centralnog komiteta SKJ od 1982. do 1990, a Predsedništva CK SKJ od 1982. do 1984. i od 1986. do juna 1990. godine. Nakon promene vlasti u Srbiji, u jesen 1987. bio je član Predsedništva CK SKJ. Na 17. sednici CK SKJ oktobra 1988. na nestatutarnom glasanju o poverenju članovima Predsedništva koje je organizovao Stipe Šuvar, jedino njemu nije izglasano poverenje, a što je potom potaklo Vasila Tupurkovskog da to objasni delovanjem, tzv. neprincipijelne koalicije u CK SKJ. On je podneo ostavku, ali je na intervenciju Slobodana Miloševića povukao. U vreme dok je bio predsednik Predsedništva SR Srbije, juna 1984, potpisao je akt o odobrenju nastavka gradnje hrama Svetog Save u Beogradu. Zbog politike koju je vodio Milošević, razišao se sa njim sredinom 1990, kada je ovaj bio u zenitu svoje političke popularnosti, i od tada nije učestvovao u političkom životu.[3] Bavio se, po odlasku u penziju juna 1990. godine, memoaristikom, publicistikom, savremenom političkom istorijom i sarađivao u političkim i kulturnim časopisima.[3] Preminuo je 7. aprila 2022. godine u Beogradu, u 95. godini života. Sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.