Stanje kao na slikama.. Izdanje 2002 godine,236 strana Očuvana..

Žak B. Dukan - Tajna knjige proroka Danila , izdanje Preporod . Knjiga je nova !

Danica B. Karić / Olivera Petrović - Vaskršnje radosti , izdanje Fondacija Karić . Odlično očuvana, čista, nepopunjavana

Podnaslov : profesor i rektor Bogoslovije. Autor : Branislav JORDANOVIĆ, autor izložbe i teksta kataloga Izdavač : Pedagoški muzej - Beograd ; 2000.god. Stanje : Veoma dobro(4) Broj strana : 35, formata 21 x 21 cm.

Dobro očuvana knjiga,bočno vidljive sitne tačkice,unutra čista… K164

Izdavač: Družba katoličkog apostolata, Zagreb Biblioteka Teološke meditacije, knj. 16 Prevod: Mato Balić Povez: broširan Broj strana: 38 Veoma dobro očuvana. Čovjek zna da je smrtan. Ali ta svijest nije mu jednostavno urođena, on je tek iz vlastita iskustva treba steći. Svakidašnje sučeljavanje sa smrću u masovnim medijima te rijetka mogućnost da se umiranje i smrt nekoga bliskoga sudoživi i supretrpi otežavaju današnjoj generaciji dobivanje pravog odnosa prema umiranju i smrti. Umiranje nije nešto što stoji izvan ljudskog života, ono je njegova posljednja faza. Naša pomoć i briga za umiruće moraju se stoga mjeriti pojmom ljudskog dostojanstva. (K-103)

RLG 1 58677) UMRIJETI DOSTOJNO ČOVJEKA , Franz Böckle , Družba katoličkog apostolata Zagreb 1986 , Čovjek zna da je smrtan. Ali ta svijest nije mu jednostavno urođena, on je tek iz vlastita iskustva treba steći. Svakidašnje sučeljavanje sa smrću u masovnim medijima te rijetka mogućnost da se umiranje i smrt nekoga bliskoga sudoživi i supretrpi otežavaju današnjoj generaciji dobivanje pravog odnosa prema umiranju i smrti. Umiranje nije nešto što stoji izvan ljudskog života, ono je njegova posljednja faza. Naša pomoć i briga za umiruće moraju se stoga mjeriti pojmom ljudskog dostojanstva. biblioteka Teološke meditacije broj 16 ; mek povez, format 11 x 20 cm , podvučena jedna rečenica, latinica, 38 strana

Univerzitetska i srpska teologija-B.Sijakovic/A.Rakovic.Izdavac Pravoslavni bogoslovski fakultet,2010 godine.Mek povez,178 str.Potpis na predlistu,odlicno ocuvana.

O antihristu i drugom dolasku Hristovom - Protojerej B. Malcanov mali format, 63 strane POLICA 26

Mek povez - 150 strana BEOGRAD 2018 Korice sa vidljivim znacima korišćenja Unutrašnjost dobro očuvana - bez pisanja i podvlačenja B - 4

Bogorodičin hram na Prčanju - Don Niko Luković Ilustrovani kulturno-istorijski prikaz Kotor, 1965. mek povez, ilustrovano (c/b) 138 strana kompletno, očuvano

Mek povez -215 strana - ilustrovana - format 21 cm IHTUS BEOGRAD 2005 Korice su sa vidljivim znacima koriscenja Unutrasnjost je dobro ocuvana - bez pisanja i podvlacenja B - 1

Poslovice, izreke i priče Sefardskih Jevreja Makedonije Žamila Kolonomos Savez Jevrejskih opština Jugoslavije, 1978. mek povez, c/b fotografije i ilustracije 192 str. Tekst na srpskohrvatskom, engleskom i hebrejskom. Kompletno i očuvano.

Mek povez - 143 strane - fotografije - 20 cm STUDENICKI KRUG BEOGRAD 2011 Korice sa vidljivim znacima koriscenja Na predlistu posveta autorke - primetne manja mrlja - vidi se na slici Unutrasnjost dobro ocuvana - bez pisanja i podvlacenja B -1

О хришћанском погледу на свет и српској философији историје AUTOR: Marko S. Marković IZDAVAČ: Manastir Hilandar GODINA: 1996. POVEZ: Meki STRANA: 186 FORMAT: 20cm TEŽINA: 0,19 kg TIRAŽ: 2000 STANJE: NOVO a) Pravoslavlje b) Sava, sveti (1174-1235) c) Kosovska bitka 1389 d) VELIMIROVIĆ NIKOLAJ (1880-1956)

10 GODINA - AGAPE - ANTOLOGIJA - Aleksandar Gajšek 12 razgovora Autor:: Aleksandar Gajšek ;Žanrovi:: Antologije i monografije, Religija i mitologija ;Izdavač:: Agape knjiga ;Godina izdanja:: 2014. ;Broj strana: 255 ;Pismo: Ćirilica ;Povez: Tvrd ;Format: 24 cm ; ;Knjiga objavljena povodom deset godina emitovanja emisije Agape na televiziji Studio B. Vrlo dobro očuvana knjiga bez oštećenja, sa izuzetkom duže posvete na predlistu. (kutija 6)

Mek povez - 535 strana - 22 cm - ilustrovana PREPOROD BEOGRAD 2005 Knjiga je dobro očuvana - bez pisanja i podvlačenja B - C Autorova saznanja o biblijskim proročanstvima i savremenim religioznim tokovima rezultat su dugogodišnjeg proučavanja.Ova knjiga se bavi velikim sukobima na religioznom polju koji i danas postoje u svetu a biblijska proročanstva temeljito i jasno tumači. Pisac istovremeno zalazi u područje zabluda savremenih velikih pokreta kao što su nju ejdž, ekumena,harizmatski pokreti za obnovljenje i druga duhovna strujanja.

Na osnovu razgovora vođenih u serijalu Agape Studija B. Saljem i kao preporucenu tiskovinu (cena dostave 170 rsd). TEME: Tesna su vrata koja vode u život – gost: Patrijarh Pavle Smisao - gosti: Vladeta Jerotić, Nenad Ilić, Milan Ćirković, Zagorka Golubović Vera - gosti: Vladeta Jerotić, Nikola Tucić Brak - gosti: Vladeta Jerotić, Vesna Brzev Ćurčić Ličnost - gosti: Vladeta Jerotić, Petar Jevremović Porodica i vaspitanje - gosti: Vladeta Jerotić, Svetomir Bojanin, Branko Milićević, Srđan Slavić Žena i muškarac - gosti: Vladeta Jerotić, Zorica Tomić Bolest - gosti: Vladeta Jerotić, Vladimir Adamović Samoubistvo - gosti: Vladeta Jerotić, Vojislav Ćurčić Narkomanija - gosti: Vladeta Jerotić, vladika Porfirije

57750) Prayerbook for Orthodox Christians, compiled by Fr. Mateja Matejic , Columbus Ohio 1988 , engleskijezik, tekst liturgije uporedno na engleskom i srpskom jeziku , TABLE OF CONTENTS | Various Prayers II Liturgy of St John A) Entrance Prayers and the Vesting B) The Liturgy of Preparation C) Prayers to be Used by the Faithful D) The Liturgy of the Catechumens E) The Liturgy of the Faithful F) Prayers of Thanksgiving After Communion G) Special Procedures (When the Bishop is Present) III Selections From Octoechos IV Selections From Menaeon V Selections From Triodion VI Selections From Pentecostarion VII Various Rites VIII Epistle and Gospel References mek povez, format 14 x 22 cm , 248 strana , presavijen ćošak naslovne korice

Књига је некоришћена. Стање 9/10 Марко С. Марковић, „Стопама Христовим“. Једина мањкавост је што има печат личне библиотеке. Издавач: Манастир Хиландар, Библиотека `Каково` година 1996. страна: 186 стр. формат: 20cm писмо: ћирилица Главне теме: 1. Светски поглед на хришћанство 2. Српска философија историје: а) Православље б) Сава, свети (1174-1235) в) Косовска битка 1389 г) ВЕЛИМИРОВИЋ НИКОЛАЈ (1880-1956) Хришћанско-философско дело (190 стр.) др Марка Марковића, једног од најзначајнијих српских емигрантских писаца, кога су упоређивали са славним руским боготражитељем Иваном Иљином. Још у раној младости издвајао се нарочитим образовањем и поимањем српског хришћанског пута, те ће стога, на препоруку вл. Николаја, постати подсекретар Верско-идеолошког одсека при ЈВуО, да би крај рата дочекао у војним формацијама СДК. Плодоносну каријеру наставио је у Француској, где је и докторирао на Сорбони. С највишом оценом одбранио је тезу `Филозофија неједнакости и политичке идеје Николаја Берђајева`, стекавши докторско звање из политичких наука. Комисији је, иначе, председавао лично председник Сорбоне.

NE DAJ DUŠU, RODE NE DAJ DUŠU RODE , grešni Miloje , Revnitelj Niš 2013 , Još jedno snažno svedočanstvo zlovremja u koje smo Milošću Gospodnjom smešteni da bi smo se, delima svojim, razvrstali na levu i desnu stranu Slave Gospodnje, odnosno da bi smo se, zemaljskoga radi, ugurali u zle vinogradare ili, pak, večnoga radi, u dobre i vredne sluge Božje koje marljivo umnožavaju dobivene talante. Izdavač u Uvodnom slovu kaže: U ovoj zbirci tekstova prikazana je borba Davida i Golijata. S jedne strane, Grešni Miloje sa svojom praćkicom (olovkom , papirom, po kojom suzom i jaukom, besplatnom vožnjom „maricom“, milosrdnim srcem…), a sa druge, ostrašćeni papini poslušnici unakaženi njegovim naprsnim krstovima i kardinalskim prstenovima, sa oružjem svemoći, vlasti, sile, mržnje, titulama, pečatima, tužiocima, sudovima… I to sudovima koji ne sude po slovu zakona, ustava, kanona… već po pravilima sopstvenog nadahnuća njihovih gospodara, pa im presude budu po onoj: Veži konja gde ti gazda kaže. Ne zna se do kad će dušelomci lomiti duše i „kičme“ vernih čeda iz roda svetosavskog, ali zna se, pouzdano, da će se do neba čuti jauk Grešnog Miloja: Ne daj dušu, rode! I pouzdano se zna da će nebo i zemlja proći, a da reči ove neće proći: „Ne bojte ih se, dakle; jer nema ništa skriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, kazujte na vidiku; i što vam se šapće na uši, propovedajte sa krovova. I ne bojte se onih koji ubijaju telo, a dušu ne mogu ubiti; nego se bojte onoga koji može i dušu i telo pogubiti u paklu“ (Mt. 10. 26-28). Na 370 strana formata B-5 pitkog teksta, autor, na njemu svojstven način, jezikom predačkim, osvetljava tamu bezakonja naših posrnulih, oslepelih, zalutalih duhovnih vođa, koji su izvršili zločin bratoubistva nad blagočastivim vladikom Artemijem i njegovom duhovnom decom. , mek povez, ćirilica, ilustrovano, 371 strana, format 16,5 x 23,5 cm 1s h

RELIGIJA NJEGOŠEVA - Episkop Nikolaj Velimirvić Religija Njegoševa, Vladika Nikolaj Velimirović reprint izd iz 1921g Glas crkve, Šabac 1987, tvrdi povez, 190 strana, Ova veoma značajna studija Religija Njegoševa za sagledavanje filozofsko-religijskih aspekata Njegoševog stvaralaštva objavljena je prvo u nastavcima u jednom od najznačajnijih i najuticajnijih književnih časopisa na početku XX veka, u časopisu Delo 1910. godine. Odmah naredne godine, zbog velikog interesovanja, štampana je kao posebno izdanje i od tada pa do dana današnjeg doživela je više ponovljenih izdanja. Odmah po objavljivanju ove studije, celokupna književna kritika tog doba ju je dočekala sa neobičnim pohvalama, čak čuveni Jovan Skerlić koji je bio veoma kritičan kako prema Njegoševoj tako i inače prema Nikolajevoj religioznoj misli. U ovoj studiji Religija Njegoševa vladika Nikolaj Velimirović ispituje Njegoševe misli i analizira njegove osećaje u kojima se krije veličina ovog pesničkog i filozofskog genija kakav je bio ovaj pustinjak cetinjski. Tako Nikolaj polazi od Njegoševog poimanja lica ali i naličja prirode, o svemoćnosti poezije i posebnom položaju koji pesnik ima kao takav, o Bogu stvaraocu svetova koji je „tvoriteljnom zanjat poezijom“ i naravno pesniku kao najbližem njemu, kao Božjem poslaniku koji je sličan tvorcu i čije je stalno pozvanje da svojom pesmom veliča tvorca. O sreći koja je na našoj planeti nepoznata stvar, o nemoći čovekove volje zbog čega je čvrsto vezan za zemlju, o sudbini čoveka i njegovom dolasku na zemlju, je li on na zemlji radi kazne ili nagrade, o čoveku kao najvećem od svih čuda... „Čovek je sam sebi najviša tajna, zagonetka je naš dolazak na svet, zagonetka je naš odlazak iz sveta...“ Dakle, „ne samo što je naš filozof-pesnik umom pronicao u dubine glavnih filozofskih problema, nego je duša njegova stradala pod teretom njihove nerešivosti“. Pored toga, u knjizi Religija Njegoševa pažnja je usmerena na ispitivanje veza između Miltonovog epa Izgubljeni raj i uticaja ovog dela na Njegoševu Luču mikrokozmu, kaoi na jasno isticanje tri misli u kojima Njegoš odstupa od biblijsko-miltonovskih pogleda: učenje o preegzistenciji duše, Adam nije stvoren posle stvaranja Zemlje već nakon toga, posle nebeske bitke, opredeljenja da stane na stranu Satane i pokajanja što je bio učesnik u toj bici, i treće, biće stvorena Zemlja kao kazna za Adama na kojoj će postojati i smrt a potomci njegovi biće lišeni spomena na to da su nekada živeli u raju. Samo jedna iskra uma, jedna mala iskra u čovekovoj duši čuvaće spomen na to gde nam je prava kolevka... SAJ. POL. B. 1

Naslov Biblija ili Sveto pismo / Stari zavet preveo Đura Daničić, Novi zavet preveo Dimitrije Stefanović Jedinstveni naslov Biblia. scc Ostali naslovi Sveto pismo Vrsta građe knjiga Jezik srpski Godina 2003 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Biblijska liga, 2003 (Beograd : Branmil) Fizički opis 933 str. ; 21 cm Drugi autori - osoba Daničić, Đura Stefanović, Dimitrije (broš.) Napomene Kor. nasl. Tekst štampan dvostubačno Tiraž 5.000. Biblija (kasnolat. Biblia, od grč. βıβλία, deminutiv mn. [jed. βıβλίον] od βίβλος: knjiga), sveta knjiga židovstva i kršćanstva, zbirka raznovrsnih spisa koji su nastajali tijekom više od 1000 god. pr. Kr. (Deborin hvalospjev, Suci 5) pa do kraja I. st. (2 Pt). Naziva se i Sveto pismo, katkad Pismo ili Pisma. Kršćani je dijele na Stari zavjet (SZ) i Novi zavjet (NZ). Biblijski spisi Popis biblijskih knjiga iz kojih vjerska zajednica razumijeva svoj identitet i koje su za nju normativne naziva se kanon Svetog pisma, a to proizlazi iz shvaćanja da je Biblija istodobno i ljudska i Božja riječ. Tematska osovina koja ujedinjuje izbor djela različitih oblika (poetskih, mudrosnih, zakonskih...) iz židovske i ranokršćanske književnosti od kojih se sastoji Biblija povijest je spasenja. Kanonski popis u židovstvu i kršćanstvu nije sasvim istovjetan: među raznim kršćanskim zajednicama (katolici, protestanti, pravoslavni) postoje neke razlike u broju biblijskih spisa. Biblijski kanon u židovstvu Još u razdoblju između završetka formiranja SZ i nastanka NZ, ne može se govoriti o istovjetnom kanonu sveukupnog židovstva. Zajednica u Kumranu davala je velikom broju spisa određeni autoritet. Samarijanci su imali samo Petoknjižje. Židovi se u dijaspori služe grčkim prijevodom, tzv. Septuagintom. Krajem I. st., oko dva desetljeća nakon rušenja jeruzalemskog hrama, odlučeno je u Jamniji da u kanonu hebrejske Biblije bude 39 spisa. Uglavnom su na hebrejskome, malim dijelom na aramejskome. Svrstavaju se u tri skupine: Torah (Zakon, Petoknjižje ili Pentateuh), Nebī’īm (Proroci) i Ketūbīm (Spisi, Hagiografi). Skraćeni židovski naziv za Bibliju TaNaK dolazi od početnih slova svake skupine takve trodijelne podjele, a za hebrejsku Bibliju upotrebljava se i naziv Mikra (Pismo). Ako se katkad govori o manjem broju knjiga hebrejske Biblije, primjerice o 22 (J. Flavije), tada je riječ o drukčijem načinu brojanja tih spisa. Biblijski kanon u kršćanstvu Stari zavjet. Novozavjetni se pisci u I. st. služe Septuagintom (LXX), grč. prijevodom Sedamdesetorice. Tijekom nekoliko stoljeća kršćanski autori skloni su katkada kraćem (palestinskom), katkada dužem (LXX) popisu knjiga Staroga zavjeta. Origen (182–251) naginje palestinskomu kanonu, ali smatra da i ostali spisi imaju autoritet. Počinje se praviti razlika između kanonskih i crkvenih knjiga. Jeronim (347–420) koleba se između dužeg i kraćeg popisa, dok je Augustin (354–430) bio za duži. Na koncilu u Rimu 382. zaokružen je popis »božanskih Pisama« prema kojem SZ ima 46 knjiga. Tridentski koncil 1546. prihvaća takav kanon SZ s 39 protokanonskih (istovjetne s palestinskim kanonom) i 7 deuterokanonskih knjiga koje se svrstavaju na povijesne, poučne i proročke. Latinski prijevod Vulgatu proglašava službenim (autentičnim) biblijskim tekstom za Katoličku crkvu. Martin Luther 1522. isključuje deuterokanonske knjige iz kanonskog popisa SZ. Biblijska izdanja u protestantskim crkvama imaju zato obično kanon SZ od 39 knjiga. Uobičajen je naziv za deuterokanonske knjige u protestantizmu apokrif. Parabiblijske spise, koje katolici nazivaju apokrifima, protestanti zovu pseudoepigrafima. Pravoslavlje se u svojem kanonu SZ ravna prema Septuaginti, koja ima duži popis i »apokrifne« dijelove. Ekumenska biblijska izdanja koja priređuju bibličari različitih konfesija sadrže protokanonske i deuterokanonske knjige SZ. Popis biblijskih knjiga i njihove kratice na hrvatskome STARI ZAVJET (SZ): Naziv knjige Kratica Naziv knjige Kratica Postanak Post Mudre izreke Izr Izlazak Izl Propovjednik (Kohelet) Prop Levitski zakonik Lev Pjesma nad pjesmama Pj Brojevi Br Knjiga Mudrosti Mudr Ponovljeni zakon Pnz Knjiga Sirahova Sir Jošua Jš Izaija Iz Knjiga o sucima Suci Jeremija Jr Ruta Rut Tužaljke Tuž Prva knjiga o Samuelu 1 Sam Baruh Bar Druga knjiga o Samuelu 2 Sam Ezekiel Ez Prva knjiga o Kraljevima 1 Kr Daniel Dn Druga knjiga o Kraljevima 2 Kr Hošea Hoš Prva knjiga Ljetopisa 1 Ljet Joel Jl Druga knjiga Ljetopisa 2 Ljet Amos Am Ezra Ezr Obadija Ob Nehemija Neh Jona Jon Tobija Tob Mihej Mih Judita Jdt Nahum Nah Estera Est Habakuk Hab Prva knjiga o Makabejcima 1 Mak Sefanija Sef Druga knjiga o Makabejcima 2 Mak Hagaj Hag Psalmi Ps Zaharija Zah Job Job Malahija Mal Kurzivom je ispisano 7 deuterokanonskih knjiga. NOVI ZAVJET (NZ): Naziv knjige Kratica Naziv knjige Kratica Evanđelje po Mateju Mt 1. Poslanica Timoteju 1 Tim Evanđelje po Marku Mk 2. Poslanica Timoteju 2 Tim Evanđelje po Luki Lk Poslanica Titu Tit Evanđelje po Ivanu Iv Poslanica Filemonu Flm Djela apostolska Dj Poslanica Hebrejima Heb Poslanica Rimljanima Rim Jakovljeva poslanica Jak 1. Poslanica Korinćanima 1 Kor 1. Petrova poslanica 1 Pt 2. Poslanica Korinćanima 2 Kor 2. Petrova poslanica 2 Pt Poslanica Galaćanima Gal 1. Ivanova poslanica 1 Iv Poslanica Efežanima Ef 2. Ivanova poslanica 2 Iv Poslanica Filipljanima Fil 3. Ivanova poslanica 3 Iv Poslanica Kološanima Kol Judina poslanica Jd 1. Poslanica Solunjanima 1 Sol Otkrivenje Otk 2. Poslanica Solunjanima 2 Sol Novi zavjet, samo kršćanski dio Biblije, nastao je u drugoj pol. I. st. Njegovo uključivanje u biblijski kanonski popis trajalo je nekoliko stoljeća. Već ranokršćanski spis Didahe (I. st.) daje biblijsko poštovanje nekim novozavjetnim spisima. Marcion (85–160) je zastupao mišljenje da kršćanski biblijski kanon treba imati samo Lukino evanđelje i Pavlove poslanice. Irenej (II/III. st.) počinje nazivati Pismima i najranije kršćanske spise. Tzv. Muratorijev novozavjetni popis s kraja II. st. definitivno je zaokružen na koncilu u Rimu 382. Premda su s reformacijom dovedene u pitanje Poslanica Hebrejima, Jakovljeva poslanica, Judina poslanica i Otkrivenje, sve kršćanske crkve prihvaćaju 27 novozavjetnih spisa: 4 evanđelja, Djela apostolska, 13 Pavlovih poslanica, Poslanicu Hebrejima, 7 katoličkih poslanica i Otkrivenje. Kritička izdanja biblijskog teksta Autografi biblijskih knjiga ne postoje, nego mnogobrojni njihovi prijepisi, tzv. tekstualni svjedoci. Služeći se njima biblijska znanost – tekstualna kritika nastoji prema znanstvenim metodama prirediti pouzdan biblijski tekst. Za tekst Staroga zavjeta tekstualna je kritika do kumranskih otkrića imala na raspolaganju Ben Ašerov tekst, kodeks B19a (L) iz 1008. s masoretskim sustavom vokalizacije, koji je cjelovit i kvalitetan rukopis hebrejske Biblije. Čuva se u Sankt Peterburgu. Drugi tekstualni svjedoci Staroga zavjeta imali su nedostataka. Najstariji je među njima papirus iz I. ili II. st. s biblijskim citatima. U kairskoj genizi pronađeni su biblijski fragmenti iz V. st., Kairski kodeks iz IX. st. sadrži samo proroke. Tekst iz Aleppa, X. st., djelomično je oštećen. U bogatoj biblioteci rukopisa koji su otkriveni 1947. u špiljama u Kumranu (Qumrān) kraj Mrtvoga mora nađeno je oko 220 biblijskih rukopisa koji su onamo skriveni u I. st. Među njima je i vrlo dobro uščuvan tekst proroka Izaije nastao na prijelazu iz III. u II. st. pr. Kr. Kumranskim otkrićem došlo se do novih spoznaja o tekstualnim tradicijama hebrejskoga teksta, o samarijanskom Pentateuhu, o vrijednosti Septuaginte i o starozavjetnim deuterokanonskim knjigama. Rezultat je rada tekstualne kritike tzv. kritičko izdanje Biblije. Biblia Hebraica Stuttgartensia (Stuttgart, 19904) vrsno je takvo izdanje hebrejskog biblijskog teksta. Tekstualnoj kritici Novoga zavjeta na raspolaganju su vrlo brojni i kvalitetni tekstualni svjedoci. Papirus p52, koji se čuva u Manchesteru, John Ryland’s Library, potječe s početka II. st. Od 274 uncijalna manuskripta najvrjedniji su: Codex Vaticanus, Codex Sinaiticus i Codex Alexandrinus. C. Vaticanus (sigla: B), iz IV. st., sadrži novozavjetne knjige do Heb 9,14 (nedostaju još 1 Tim i 2 Tim, Tit, Flm i Otk). Evanđelja i Djela ovoga kodeksa najčistiji su oblik aleksandrijskoga tekstualnog tipa novozavjetnog teksta o kojem svjedoči p75 iz II. st. Kodeks se čuva u Vatikanskoj biblioteci. C. Sinaiticus (sigla: A) iz IV. st. sadrži svih 27 knjiga NZ, te Barnabinu poslanicu i dijelom Pastira Hermu. Otkrio ga je C. von Tischendorf u XIX. st. u samostanu sv. Katarine u podnožju brda Sinaja, po kojem kodeks nosi ime. Čuva se u Londonu (British Library), dijelom u Leipzigu i Sankt Peterburgu. C. Alexandrinus (sigla: A) potječe iz V. st., u njemu se novozavjetni tekst javlja u tri oblika: bizantski (evanđelja), aleksandrijski i dijelom zapadni tip (Dj). Nedostaje mu jedino cezarejski novozavjetni tekstualni oblik. Čuva se u Londonu (British Library). Najvrjednija su suvremena kritička izdanja novozavjetnoga grčkoga teksta Nestle-Aland, Novum Testamentum Graece (Stuttgart, 199327) i The Greek New Testament (Stuttgart, 1983³). Tumačenje Biblije, egzegeza i hermeneutika Biblijske tekstove potrebno je tumačiti jer se radi o drevnim tekstovima koji su stari i do 3000 god. Osim toga vjernici smatraju da Biblija kao Božja riječ sadrži objavu istine vjere i ćudoređa za čovjeka svakog razdoblja. Tumačenje biblijskoga teksta koje slijedi znanstvene metode i hermeneutička načela naziva se egzegeza. Katkada sâm biblijski tekst upućuje na potrebu njegova tumačenja (Dj 8,30–35). Židovstvo je u razmeđi era već rabilo neke egzegetske metode. Istraživanje i izlaganje biblijskog teksta za aktualnu situaciju zvalo se midraš (hebr. miḏrāš: komentar, tumačenje). Javljao se u tri linije: halaha (hebr. halākāh: zakon) – primjena teksta na konkretne životne okolnosti; hagadah (hebr.: priča) – tekst se ilustrira poticajnim riječima, primjerima iz prošlosti i iz života velikana; pešer (hebr.: objašnjenje) – u događajima sadašnjosti otkriva se ispunjenje onoga što je najavljeno u biblijskom tekstu. U dijaspori se koristilo alegorijsko tumačenje (Filon Aleksandrijski). Rano kršćanstvo služilo se u nekoj mjeri židovskim metodama s bitnom razlikom u pristupu: biblijske su tekstove kršćani razumijevali kristološki. Povijest čitanja Biblije praćena je razvijanjem interpretacijskih metoda i pristupa. Origen počinje razlikovati književni (literarni) i duhovni smisao biblijskog teksta. S vremenom nastaju dvije velike interpretacijske škole. Antiohijska daje težište književnomu smislu, dok aleksandrijska u biblijskom tekstu prvotno nastoji raspoznavati duhovni smisao. U patrističkim školama razlikuju se četiri smisla biblijskog teksta: književni (literarni), alegorijski, moralni i anagogijski (eshatološki). Toma Akvinski (1225–74) vraća se Origenu ističući dva smisla: literarni i duhovni. Reformacija uvodi hermeneutičko načelo »sola Scriptura« (»samo Pismo«) prema kojem svaki pojedinačni biblijski tekst dobiva svoj smisao jedino iz cjeline Sv. pisma. Tridentski koncil naprotiv ističe da se biblijski smisao ne očituje neovisno o Crkvi. Odatle načelo »Scriptura et traditio« (»Pismo i predaja«). U XX. st. pape s nekoliko dokumenata potiču znanstveni pristup Bibliji. Pio XII. enciklikom Divino Afflante Spiritu traži proučavanje starih biblijskih i drugih jezika te filologije radi boljega služenja Biblijom na izvornim jezicima. Time Vulgata prestaje biti jedinim službenim tekstom u Katoličkoj crkvi. Dokumentom Dei Verbum uvodi se obveza prevođenja Biblije na suvremene jezike s izvornih jezika. Od katoličkih egzegeta očekuje se suradnja s biblijskim ekspertima ostalih konfesija. Od pojave djela F. Schleiermachera, W. Diltheya i M. Heideggera egzegeti sve više vode računa o danostima suvremene filozofske hermeneutike. Za njezinu primjenu na tekst Biblije značajni su posebno R. Bultmann, H. G. Gadamer i P. Ricoeur. Bultmann je razradio teoriju egzistencijalne interpretacije novozavjetnih spisa. Takva biblijska hermeneutika trebala bi pružiti kerigmu koja zahvaća ljudsko biće i čini od njega novog čovjeka u njegovoj egzistencijalnoj situaciji. Za Gadamera je hermeneutika dijalektički proces jer shvaćanjem teksta nastaje shvaćanje sebe. Prema Ricœuru bogatstvo simboličkog jezika Biblije neiscrpivo je budući da je to jezik s dvostrukom dimenzijom: usredotočen je na transcendentalnu stvarnost i istodobno čini ljudsku osobu svjesnom duboke dimenzije svojega bića. Takva hermeneutika upućuje na prijelaz od razumijevanja kao načina spoznaje k razumijevanju kao načinu postojanja. G. Ebeling i E. Fuchs s više teološkog polazišta svojom hermeneutikom Riječi ističu da riječ postiže svoje istinsko značenje tek onda kada dosegne one kojima je upućena. Skupina egzegeta iz cijeloga svijeta, tzv. Papinska biblijska komisija, pripremila je 1993. god. dokument Tumačenje Biblije u Crkvi kojim također ističe važnost filozofske hermeneutike i znanstvenih spoznaja u književnosti za biblijsku egzegezu. Taj dokument u većem svojem dijelu donosi opis različitih metoda i pristupa koji se koriste u suvremenoj interpretaciji Biblije, upućuje na njihove mogućnosti i ograničenja. U zadnjim dvjema točkama govori o nekim aspektima koji su karakteristični za katoličku interpretaciju Biblije i o mjestu koje tumačenje Biblije zauzima u životu Crkve. Najraširenija je suvremena znanstvena metoda tumačenja Biblije povijesno-kritička, koja ima trostruko načelo: povijesno – osvjetljuje povijesne procese koji su doveli do nastanka biblijskih tekstova; kritičko – služi se znanstvenim kriterijima, što je moguće objektivnijima, bez apriornih sudova; analitičko – istražuje biblijski tekst na isti način kao što bi istraživala bilo koji drugi drevni tekst. Takvoj metodi priznaje se prvorazredna vrijednost, ali ona nije dostatna jer se dijakronijski zaustavlja na smislu teksta u njegovim povijesnim okolnostima nastanka. S pomoću drugih metoda, tzv. sinkronog usmjerenja, nastavlja se u traženju smisla biblijskog teksta za suvremenog čitatelja. To su metode literarne analize – retorička, narativna i semiotička. U interpretaciji biblijskog teksta ovim metodama očekuje se njihova otvorenost prema povijesti. Semiotička se metoda usto treba osloboditi pretpostavke strukturalizma, koji negira izvantekstualne povijesne subjekte i odnose. Pristupi utemeljeni na tradiciji – kanonski, rabinski, pristup povijesne učinkovitosti teksta – prilaze biblijskim tekstovima u njihovim suodnosima jer su samo kao cjelina svjedočanstvo velike tradicije. Pristupi humanističkih znanosti – sociološki, antropološki, psihološki i psihoanalitički – respektiraju činjenicu da Biblija, premda Božja riječ, nosi psihološke uvjetovanosti različitih autora njezinih spisa. Dva su kontekstualna pristupa biblijskom tekstu: oslobodilački (liberacionistički) i feministički. Oslobodilački pristup nastoji istaknuti u biblijskim utemeljujućim događajima sposobnost i poticaj novim aktualizacijama u sadašnjoj povijesti. Značenje i ulogu žene u Bibliji i početcima Crkve nastoji osvijetliti feministički pristup. Nijedan pristup i metoda tumačenja Biblije nisu sami dovoljni. Dokument Biblijske komisije odbacuje jedino fundamentalistički pristup Bibliji, koji karakterizira opasnim jer je doslovan, vrsta »intelektualnog samoubojstva«. Suvremene metode tumačenja i pristupa biblijskomu tekstu nose u sebi interkonfesionalnu oznaku. Egzegeti različitih konfesija služe se istovjetnim metodama i pristupima, analogni su im hermeneutički ciljevi i zato mogu biti angažirani na zajedničkim biblijskim projektima. Biblijski prijevodi Biblija je danas cjelovito ili dijelom prevedena na većinu jezika svijeta. Najstariji su pokušaji prevođenja Biblije postegzilska parafraziranja hebrejskih tekstova na aramejski jezik, tzv. targumi (postbiblijski hebr. targūmīm, aramejski targū’m prijevod). Targum Onkelos iz II. ili III. st. postao je službeni sinagogalni targum. U III. st. pr. Kr., prema predaji iz Aristejeva pisma, 72 prevoditelja prevode Toru na grčki za kralja Ptolemeja. To je početak prijevoda Septuaginte ili Sedamdesetorice. Ona služi kao polazište verziji Vetus Latina (II. st.), koptskomu (III. ili IV. st.), etiopskomu (IV. st.) i armenskomu (V. st.) prijevodu. Potkraj IV. st. Jeronim je priredio latinski prijevod Biblije, Vulgatu, koja nakon Tridentskoga koncila (1546) postaje službenim tekstom u Katoličkoj crkvi i ostaje u uporabi sve do reformi II. vatikanskoga koncila. Po nalogu pape Pavla VI. priređena je 1979. Nova Vulgata. Zbog značenja i utjecaja biblijskog teksta u kulturi svakog naroda, u priređivanju suvremenih prijevoda Biblije često rade zajednički egzegeti i lingvisti. Prevođenje Biblije u Hrvata U hrvatskim krajevima biblijski tekstovi tijekom povijesti prevođeni su na tri narječja: čakavsko, kajkavsko i štokavsko. Pisani su glagoljicom, latinicom, bosančicom i ćirilicom. Najstariji biblijski termini s hrvatskim osobinama jesu bilješke iz XI. i XII. st. na marginama Radonove Biblije. Staroslavenski prijevod Ćirila i Metodija iz IX. st. bio je prihvaćen i među Hrvatima. Najraniji hrvatski biblijski tekstovi priređivani su za lekcionare, izbor biblijskih čitanja za liturgijske potrebe. Hrvati su u XIII. st. imali liturgijske glagoljske knjige. O tome svjedoči pismo pape Inocenta IV. senjskomu biskupu iz 1248. kojim se otklanja sumnja u pravovjernost takvih knjiga. Tijekom stoljećâ nastajali su lekcionari s dijalektalnim i alfabetskim osobitostima. Očuvani fragment korčulanskog lekcionara iz XIV. st. na čakavskom najstariji je rukopis neke knjige uopće na hrvatskom jeziku. Na čakavskom je i zadarski lekcionar iz XV. st. Sa splitskim Bernardinovim Lekcionarom na čakavskome Hrvati dobivaju 1495. prvu tiskanu knjigu latinicom na hrvatskome. N. Ranjina iz Dubrovnika pripremio je 1508. prvi lekcionar na štokavskom narječju. U XVI. st. pojavljuju se tri protestantske postile redom glagoljicom, latinicom, pa ćirilicom. I. Bandulavić je 1613., imajući za uzor Bernardinov Lekcionar, priredio lekcionar na štokavskom za Bosnu. Lekcionar B. Kašića, autora prve hrvatske gramatike, tiskan je 1641. u Rimu. Zaslugom A. Vramca izlaze 1586. lekcionari na kajkavskom Postila po nedelne dni te Postila po godovne dni. Nedjeljna su čitanja bila popraćena tumačenjem. Raniji kajkavski lekcionari nisu sačuvani. U kajkavskim krajevima bio je prihvaćen osobito lekcionar Szveti Evangeliomi N. Krajačevića iz 1651. Gradišćanski Hrvati dobivaju svoj lekcionar 1732. Biblijska poetska zbirka psalama prevođena je selektivno za redovnički Mali oficij, no nastali su vrlo rano i cjeloviti prijevodi psaltira. S područja Dubrovnika je tzv. Vatikanski hrvatski molitvenik iz XIV. st. koji je najstariji hrvatski rukopisni oficij s psalmima. God. 1512. tiskan je jedan takav molitvenik kao prva tiskana knjiga na bosančici. U XVI. st. izlaze Psalmi Davidovi Luke Bračanina. I. Gundulić, kao i više pjesnika prije i nakon njega, slobodnije su prepjevali dio ili cijeli psaltir. Prevođenjem psalama i biblijskih tekstova općenito je obogaćivano hrvatsko teološko i drugo nazivlje. Na hrvatskom području od XV. st. do danas nastalo je najmanje osam cjelovitih prijevoda Biblije na hrvatski jezik, od kojih su četiri u cjelini i tiskana. Za prvi cjeloviti biblijski prijevod na hrvatski dao je nalog 1521. Bernardin Frankopan Grobnički. Za njegovu se Bibliju zanimaju P. Trubar, u predgovoru svojega slovenskog NZ 1557., i Riječanin F. Barbo. Sačuvani su prijevodi Post i Izl u Dubrovniku iz XV/XVI. st. Protestanti P. Trubar, S. Konzul Istranin i A. Dalmatin izdaju u Tübingenu (pa Urachu) Novi zavjet glagoljicom u dva dijela 1562. i 1563., a 1564. i Proroke. Kada je B. Kašić 1625. započeo s prijevodom SZ, već je imao svoj prijevod NZ. Taj drugi cjeloviti hrvatske prijevod Biblije ostao je u rukopisu. Crkvene su ga vlasti odbile tiskati iz jezičnih razloga. Bio je na narodnome jeziku i latinici, a ne na crkvenoslavenskoj jezičnoj tradiciji. U XVIII. st. S. Rusić priređuje u Dubrovniku Novi Uvjet na narodnome jeziku. Rukopis trećega cjelovitog hrvatskog prijevoda Biblije, Poljička Biblija, na štokavskoj ikavici, čije je prevođenje počelo 1768., čuva se u arhivu HAZU. M. Jurjetinović-Ivakić Kaštelanin popratio je 1794. svoje Pismo Sveto Staroga Zakona pučkoga razglasa komentarom. M. Vrhovac inicira 1803. kajkavski biblijski prijevod, no posao nije dovršen. Napokon, kao prvi cjelovito tiskani hrvatski prijevod, izlazi u Budimu u 6 svezaka Sveto pismo… sada u jezik slavno-ilirički izgovora bosanskog prenešeno s paralelnim latinskim tekstom i bilješkama. Prevoditelj toga četvrtoga cjelovitog biblijskog teksta na hrvatski bio je M. P. Katančić. Oko 30 godina nakon Katančića, 1858–61., Hrvati dobivaju drugi cjelovito tiskani prijevod Biblije u Beču pod naslovom Sveto pismo staroga i novoga uvita u 12 svezaka. Autor ovoga petoga cjelovitog prijevoda, na dalmatinskoj štokavskoj ikavici, bio je I. M. Škarić. Marom B. Šuleka izlazi 1877. pohrvaćeni NZ s Psalmima, a u srodnoj obradbi M. Rešetara 1895. i cijela Biblija Đ. Daničića i V. Karadžića. Iste god. počinje izlaziti u Sarajevu Sveto pismo Novoga zavjeta J. Stadlera u 4 sveska s komentarom. Prijevod V. Čebušnika Sveto Pismo Staroga i Novoga zavjeta, 1811. i 1813., nema cjelovit SZ, a jezično se oslanja na V. Karadžića. Sveto Pismo Novoga Zavjeta F. Zagode iz 1925. priređeno je prema grčkom izvorniku i Vulgati i oslobođeno utjecaja prijevoda V. S. Karadžića. Između dvaju svjetskih ratova A. Sović prevodi s izvornih jezika cijelu Bibliju. Taj šesti cjeloviti hrvatski prijevod ostaje u rukopisu, ali će biti poslije dijelom upotrijebljen za tzv. Zagrebačku Bibliju. Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta I. E. Šarića iz Sarajeva sedmi je cjeloviti hrvatski prijevod, treći u cjelini tiskan 1941–42. U prijevodu Lj. Rupčića izlazi 1967. Novi zavjet. Velik uspjeh doživio je osmi hrvatski prijevod cijele Biblije, četvrti cjelovito tiskan, Biblija: Stari i Novi zavjet, tzv. Zagrebačka Biblija iz 1968. Tekst s izvornih jezika prevelo je više prevoditelja, izdanje su priredili zajednički bibličari i književnici pod uredničkim vodstvom J. Kaštelana i B. Dude. Ta je Biblija postala »koine hrvatskog jezika« (T. Ladan) u okolnostima koje su bile vrlo nepovoljne za taj jezik. S. Grubišić, jedan od prevoditelja Zagrebačke Biblije, izdao je u Chicagu, 1973–84., svoj prijevod SZ, Hrvatsku Bibliju u 8 svezaka, da otkloni »neujednačenosti« Zagrebačke Biblije. Luksuzno izdanje Ilustrirane Biblije mladih iz 1968. doživjelo je desetak izdanja. Sličnu dobru prihvaćenost ima i prijevod Novoga zavjeta B. Dude i J. Fućaka kojega su tekstovi priređivani prvotno za liturgijske potrebe. Taj će NZ 1992. biti popraćen uvodima i bilješkama francuskoga ekumenskog prijevoda Biblije (TOB). Isti će prijevod 1994. nadomjestiti Rupčićev prijevod NZ u Zagrebačkoj Bibliji, koja izlazi s prevedenim uvodima i bilješkama iz La Bible de Jérusalem. Prijevod G. Raspudića Novi zavjet izlazi 1987., a u prijevodu T. Ladana pojavile su se 4 novozavjetne knjige: Evanđelje po Ivanu (1980), Evanđelje po Luki (1985), Evanđelje po Marku (1990), Apokalipsa (1992). Važnost Biblije prelazi okvire njezine vjerske upotrebe. Biblija, enciklopedija židovske religije, povijesti, filozofije i književnosti, s kršćanstvom i helenizmom dobiva svjetsko značenje. Preko nje su hebrejski, grčki, a i latinski jezik, stil, pojmovi, estetika i moral duboko impregnirali jezike, misaoni svijet i mentalitet europskih narodâ. Biblijski prijevodi postali su temelj i plodno tlo za osnivanje i razvoj pismenosti i književnosti mnogih naroda, pa tako i hrvatskoga. Hrvatsku kulturu, kao i ostale europske kulture, posebice likovne umjetnosti i književnost, nemoguće je razumjeti bez poznavanja biblijskog sadržaja. Terminološki i tematski Biblija je prožela hrvatsku književnost od M. Marulića (Judita u versih harvacki složena, Davidijada) do S. S. Kranjčevića i M. Krleže (Adam i Eva, Saloma). MG118 (N)