Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-2 od 2 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-2 od 2
1-2 od 2 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "brod"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Autor: Aleksandar Slavković Povez: meki Format: 13,5 x 21 cm Strana: 237 Pismo: latinica ilustr. Izdavač: Admiral Books NA ZADNJIM KORICAMA SA UNUTRAŠNJE STRANE JE UPISAN DATUM ČITANJA KNJIGE A OSTELO JE U DOBROM STRANJU Priča o Đorđu Šagiću - prvom srpskom useljeniku u Ameriku Rodio se u Austrougarskoj, u porodici doseljenika iz Srbije. Sa osamnaest godina napustio je školu u Sremskim Karlovcima i prešao u Srbiju 1813, gde se priključio Karađorđu i ustanicima protiv Turaka u bitkama za odbranu Beograda. Nakon poraza koji su srpski ustanici pretrpeli, pobegao je u Austriju, dezertirao iz austrijske vojske, da bi se 1815. u Hamburgu ukrcao na brod za Ameriku. U duši je bio slobodar, revolucionar i avanturista. Govorio je dvanaest jezika. U Americi je imao čak dvadeset tri zanimanja, a u Meksiku je radio kao direktor carine, ratni komesar, izdavač i urednik uglednih novina. Bio je sekretar Velike lože Teksasa i veliki majstor lože u Hjustonu. Pred kraj života postao je grčki konzul – tu čast mu je dodelio grčki kralj zbog truda koji je uložio u pomaganje grčkom narodu tokom borbe za oslobođenje od Turaka. Kada je napustio ovaj svet, sve diplomatske zastave u San Francisku bile su spuštene na pola koplja. Tokom sahrane topovi iz Alkatraza ispalili su plotun u njegovu čast. U Novom svetu bio je poznat kao Džordž Fišer. U krštenici je pisalo – Đorđe Šagić.
Moj život kod ruskih milijardera - Mari Fresak Odlično očuvana `Dok sunce prži, posmatram brod. Konkurencija je surova. Dugačka svega šezdesetak metara, ova ploveća stambena jedinica Sokolovih tek je na drugom ili trećem mestu po veličini na spisku privatnih jahti ukotvljenih u luci. Ali čast je sačuvana: pošto uživa posebne privilegije, moj gazda lučki vez dnevno plaća 2.000 evra u kešu, umesto 1.000, koliko piše u cenovniku.` Luksuz? Zadovoljstvo. Navika. Čak obaveza, kad čovek postane milijarder u Moskvi. Treba za doručak tamaniti kavijar, uzimati časove golfa nasred morske pučine, putovati tamo-amo privatnim mlaznjakom i kupovati nekretnine na svim svetskim kontinentima, to je najmanje što se očekuje… Mari Fresak živela je u Moskvi kao kućna nastavnica francuskog. Ovim živopisnim skicama ona nam otvara vrata jednog neprozirnog sveta, zaprepašćujućeg i fascinantnog, sveta oligarhâ ponosnih na ostvareni uspeh, koji rado pokazuju svoje svežnjeve novčanica i sve plaćaju po najvišim cenama, jer su odgajeni na flašicu komunizma i nezasiti su. A kad siđe s Rubljovke, Mari Fresak izlazi na ulice, nailazi na babuške koje prodaju robu na crno, na Kavkasce koji nisu uvek prijateljski raspoloženi, na votku, koja više predstavlja oružje za masovno uništenje nego radosnu kapljicu, ukratko, sagledava ponekad surovu svakodnevicu Moskovljana, i kao mlada guvernanta prikazuje nam je s tačno pogođenom mešavinom drskosti i šale. Mari Fresak ima 30 godina. Po profesiji je novinarka. Prihvatila je položaj nastavnice francuskog u Rusiji, ali ne namerava zauvek da se „igra guvernante“ u Moskvi.