Autor - osoba Cvijetić, Darko Naslov Schindlerov lift / Darko Cvijetić Ostali naslovi Šindlerov lift Vrsta građe roman URL medijskog objekta odrasli, opća (lijepa književnost) Jezik bosanski Godina 2021 Izdanje 3. izd. Izdavanje i proizvodnja Sarajevo ; Zagreb : Buybook, 2021 (Grude : Grafotisak) Fizički opis 97 str. ; 21 cm Zbirka Savremena bh. književnost (Buybook, Sarajevo) 978-953-8226-66-3 (Buybook, Zagreb) Napomene Slika autora i bilješka o njemu na zadnjem kor. listu. Mnogo je u Schindlerovom liftu blistavih dionica, rasuta dramaturgija „radi“ bez greške... polazna strukturna ideja nije nigdje „izdala“, nigdje zakazala... To što u cjelini i u detaljima izaziva jezu čini je sposobnom da udara i po grubljim senzibilitetima... Veoma mudro, nenametjivo a dosljedno, provučena ideja o kauzalitetima. (Ono što smo nekad zvali „koincidencijama“ danas se imenuje „sinhronicitetom“.) Sve je više nego odlično, a važnost knjige prekoračuje granice književnosti i kulture. Prokleta avlija, da je danas napisana, tako bi izgledala. Nadajmo se da će se neki od profesorskih autoriteta dosjetiti pa kazati kako je velika Andrićeva novela ovih dana dobila sestru bliznakinju. – Abdulah Sidran Taj bezazleno izgledajuć sveščić zaklopit ćemo utučeni zaključkom da se baš ništa od pročitanog nije smjelo dogoditi, u isti mah duboko zabrinuti za autora; ako je taj tekst bilo toliko tjeskobno čitati, kako ga se tek živjelo, pisalo? Jer Darko Cvijetić posjeo nas je pred jezgrovit i artikuliran dokument jedne kolektivne traume, pred autentično svjedočanstvo premreženo zrnatim slikama, zamućenim negdje optimizmom pamćenja, a drugdje opet posljedicama proživljenog. Najmanje što možemo jest ukoračiti, ne štedeći se, u bolne istine onih koji su naprosto imali manje sreće od nas. Za ovim hrabrim, silno važnim romanom ostaju razvaline, stećci što vire iz blata i čitatelj, bez suza, tup od užasa. Sretnog kraja, suvišno je naglašavati, nema, a ima li šanse za katarzu, svatko od nas mora procijeniti sam. – Vanja Kulaš Kada je otvoren 1975. godine, Crveni soliter u Prijedoru je mirisao. Imao je trinaest spratova pa su stanari, ne bi li se zaštitili od nesreće, prvi nazvali Galerijom. To nije pomoglo – u „Crvenom se uvijek smrt solidno osjećala, i nikad nije otišla bez ičega“. Jedini izlaz iz stepeničkog labirinta po kojem smrt šenluči je – lift marke Schindler. Svaki soliter je vertikalno selo, u sebi ima toliko života. Crveni soliter u sebi ima dovoljno nesreće za čitavu Bosnu i Hercegovinu, a kratki roman Schindlerov lift, nosi težinu deset tomova najbolje literature. Molim vas, ako tražite štivo za zabavu, vratite ovu knjigu na policu. – Selvedin Avdić Darko Cvijetić (11. januar 1968, Prijedor) je bosanskohercegovački i srpski pesnik, pisac, režiser i dramaturg. Rođen 11. januara 1968. godine u prijedorskom naselju Ljubija (Rudnik) u familiji Srbina i Hrvatice. Odrastao i školovao se u Prijedoru. Često navodi kao jednog od uzora Ivana Obrenova. Piše poeziju, eseje, kratke priče, režiser je i dramaturg prijedorskog Pozorišta. Pesme su mu prevođene na nekoliko svetskih jezika: francuski, engleski, nemački, slovenački, hebrejski, albanski, mađarski, poljski, makedonski i jidiš. Uređuje književnički blog pod nazivom Hypomnemata. Član je dva društva: P.E.N. Centra Bosne i Hercegovine i Društva pisaca BiH. Pesme iz njegova zbirke Ježene kožice, koje je na poljski preveo Miloš Valigorski (polj. Miłosz Waligórski) našla se u izboru za evropsku nagradu Evropski pesnik slobode (polj. Europejski Poeta Wolności) čije je finale 2020. godine, dok će 2019. godine čitava zbirka biti prevedena na poljski jezik u okviru tog festivala. Na portalu Nomad uređuje rubriku poezija pod nazivom Ko to tamo peva. Darko Cvijetić je nesumnjivo jedan od najznačajnijih književnika postjugoslovenske književnosti, objavljivao tekstove i kolumne za sve važnije časopise u regionu, učesnik svih važnijih književnih festivala (kao što su Sarajevski dani poezije, Šopovi dani na Plivi, Slovo Gorčina u Stocu). Dnevničke zapise objavljivao na portalu Buka i Slobodna Evropa. Objavljena dela Noćni Gorbačov, 1990, Beograd; Himenica, 1996, Beograd; Manifest Mlade Bosne, 2000, Novi Sad; Passport for Sforland, 2004, Banja Luka; Masovne razglednice iz Bosne, 2012, Banja Luka; Konopci s otiskom vrata, 2013, Mostar; Mali ekshumatorski eseji, 2015, Banja Luka – Beograd. Emotikoni u Viberu, 2016. Sarajevo Paraolimpijske himne, 2017. dvojezično, Ljubljana Ježene kožice, 2017. Zenica Šindlerov lift, 2018. Sarajevo – Zagreb Što na podu spavaš, 2020. Beograd – Sarajevo Značajnije pozorišne režije Nije čovjek ko ne umre, Velimir Stojanović, 1991. Srpska drama, Siniša Kovačević, 1995. Mandragola, N. Makijaveli, 1997. Galeb, paviljon 6, po A. P. Čehovu, 2003. Na čijoj strani, Ronald Harvud, 2007. Kvartet, Ronald Harvud, 2012. Feničanke, materijali, autorski projekat, 2013. Generacija bez kosti, autorski projekat, 2015. Bunar, Radmila Smiljanić, 2016. Značajnije pozorišne uloge Raskoljnikov, ZLOČIN I KAZNA,F.M. Dostojevski, režija Gradimir Gojer, 2007. Boris Davidovič, GROBNICA ZA BORISA DAVIDOVIČA, Danilo Kiš, režija Gradimir Gojer, 2009. Estragon, ČEKAJUĆI GODOA, Semjuel Beket, režija Radenko Bilbija Clow, KRAJ PARTIJE, Semjuel Beket, režija Dragoljub Mutić