Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-15 od 15 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-15 od 15
1-15 od 15 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "crkveni kalendar"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
ΠΠΎΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° : ΠΈΠ»ΡΡΡΡΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°Ρ Π·Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ 1918 ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠ° ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ (ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Ρ) ΠΡΡ : ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π° (Π£ ΠΡΡΡ : ΠΡΠΆΠ°Π²Π½Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅) ratno izdanje, meki orig. povez,(dodatno koriΔena a originalna korica nalepljena) stanje odliΔno (sem jedan list koji je ojaΔan selotejpom uskim oko 4 sm po duΕΎini), str. 192, fotografije, cirilica
Autor: Ronald Creighton Format: 24x30,5 Povez: tvrd Br. strana: 256 IzdavaΔ: Leo Commerce, Rijeka Jezik: hrvatski Bogato ilustrovan! Ovaj ilustrovani enciklopedijski priruΔnik donosi opΕ‘iran pregled bogate katoliΔke istorije s izuzetnim ΕΎivotom Hrista na poΔetku i u prvim stoleΔima Ε‘irenja ove vere. SadrΕΎi rasprave i objaΕ‘njenja bitnih naΔela katoliΔkog nauka i verovanja, a dani su i opisi znaΔajnih i tradicionalnih katoliΔkih obreda uz popis vaΕΎnih svetkovina i blagdana u katoliΔkom kalendaru. PraktiΔan uvod u crkvenu umetnost i arhitekturu popraΔen remek-delima iz gotike, renesanse, baroka i modernog doba. NAPOMENA: Molili bih Vas, da pre same kupovine, putem poruke proverite da li je knjiga joΕ‘ na stanju. Hvala!
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Povez popustio, sve ostalo u redu. Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole / Julijan JeleniΔ 1096. Prvo Izdanje! Julijan JeleniΔ (RijeΔani, ModriΔa, 29. kolovoza 1877. β Zagreb, 5. kolovoza 1931.)[1] bio je hrvatski i bosanskohercegovaΔki povjesniΔar i pisac. Ε½ivotopis Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u ModriΔi i Tolisi, gimnaziju u GuΔoj Gori. Nakon novicijata u Fojnici, stupio je u franjevaΔki red 1903. godine. Filozofsko-teoloΕ‘ki studij zavrΕ‘io je u Kraljevoj Sutjesci i BudimpeΕ‘ti, gdje je 1908. godine doktorirao disertacijom De pattarenis Bosnae. Intenzivno je prouΔavao proΕ‘lost Crkve, franjevaΔkog reda, djelovanje istaknutih pojedinaca crkvenog, kulturnog i druΕ‘tvenog ΕΎivota. Predavao je na FranjevaΔkoj bogosloviji u Livnu i u Sarajevu. Od 1919. profesor je na SveuΔiliΕ‘tu u Zagrebu Bio je izvrstan poznavatelj ne samo naΕ‘e veΔ i svjetske povijesti. Pisao je studije, Δlanke, rasprave, prikaze i ocjene knjiga. Njegov opus broji viΕ‘e od tri stotine bibliografskih jedinica samostalnih djela. JELENIΔ, Julijan (Marko), povjesniΔar (RijeΔani kraj ModriΔe, 29. VIII. 1877 β Zagreb, 5. VIII. 1931). Gimnaziju zavrΕ‘io u GuΔoj Gori 1898, filozofsko teoloΕ‘ki studij pohaΔao 1899β1901. u Kraljevoj Sutjesci i 1901β05. u BudimpeΕ‘ti, gdje je poloΕΎio rigoroze iz biblijskih znanosti 1904, bogoslovnih studija 1906, pastoralne i moralne teologije 1907. i svetoga bogoslovlja 1908. Δime je postignuo doktorat iz teologije obranivΕ‘i tezu De Patarenis Bosnae. Za sveΔenika zareΔen 1903. Predavao je dogmatiku, crkvenu povijest i crkveno pravo u FranjevaΔkoj teologiji u Livnu 1905β09. i Sarajevu 1909β19. te crkvenu povijest na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1919β31. DuΕΎnost rektora Teologije u Sarajevu obnaΕ‘ao je 1910β19, 1910. izabran je za definitora Provincije Bosne Srebrene, a u Zagrebu je bio dekan Bogoslovnoga fakulteta 1921β22. i 1927β28. Bio je i politiΔki aktivan, u poΔetku proaustrijski orijentiran vidio je HabsburΕ‘ku Monarhiju kao okvir za BiH ujedinjenu s Hrvatskom, a poslije se u promijenjenim politiΔkim okolnostima priklonio jugoslavenskoj opciji. S obzirom na povijesnu ulogu franjevaca u BiH drΕΎao je da se sveΔenstvo treba brinuti za dobro Crkve i drΕΎave, ali da u politici ne bi smjelo prelaziti odreΔene granice. U strahu od protuvjerskoga djelovanja drΕΎao je neprihvatljivim da se sveΔenstvo iskljuΔi iz politike i zagovarao tezu da ono mora Β»stupiti u aktivne i pasivne izbore, te dostojno zastupati Crkvu i narodΒ«. Kao povjesniΔar prouΔavao je uglavnom crkvenu povijest, napose proΕ‘lost FranjevaΔkoga reda na Ε‘irem podruΔju nekadaΕ‘nje Bosanske vikarije. Objavio je viΕ‘e od 300 studija, Δlanaka, rasprava, prikaza, osvrta, nekrologa i pouΔnih tekstova. Posebnu pozornost poklanjao je izvornoj graΔi, napose nastaloj u bosanskim franjevaΔkim samostanima, te je u Glasniku Zemaljskog muzeja u BiH priredio i tiskao Izvore za povjest kulturnoga rada bosanskih Franjevaca (1912β13), Ljetopis fra Nikole LaΕ‘vanina (1914β15), Necrologium Bosnae Argentinae. Prema kodeksu franjevaΔkog samostana u Kr. Sutjesci (1916), Ljetopis franjevaΔkog samostana u KreΕ‘evu (1917), Dva ljetopisa Bosne Srebrene (1918), Ljetopis franjevaΔkog samostana u Kr. Sutjesci (1923β27), Spomenike kulturnoga rada bosanskih franjevaca 1835β1878 (1941β43) i 1918. u Starinama Spomenike kulturnoga rada bosanskih franjevaca (1437β1878). Ti kao i neki drugi JeleniΔevi radovi objavljeni su i kao posebni otisci. SuraΔivao je u novinama, Δasopisima i prigodnim zbornicima FranjevaΔki glasnik (1899β1901; Serafinski perivoj, 1903, 1906, 1908β13; NaΕ‘a misao, 1914β16, 1919; FranjevaΔki vijesnik, 1927β30, 1932), Osvit (1904), Prosvjeta (1906), Hrvatski dnevnik (1908), Ε kolski vjesnik (1909), kalendar Napredak (1911, 1916β17), Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH (1912β18, 1923β27, 1930, 1941β43), Hrvatska (1912), Bullettino di archeologia e storia dalmata (1913), LuΔ (1913β14), Obzor (1913, 1927β28), Hrvatska narodna zajednica (1915, 1918), DuΕ‘obriΕΎnik (1916), Jedro (1916), Nastavni vjesnik (1918β19), Novine (1918), Starine (1918), KatoliΔki list (1920, 1922β24, 1926, 1928), Ljetopis JAZU (1920β21), Vedre hrvatske duΕ‘e (1922β23; Hrvatska duΕ‘a, 1923), Bogoslovska smotra (1923, 1926β27), GodiΕ‘njak SveuΔiliΕ‘ta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu (1924/25β1928/29), Narodna enciklopedija (1925β29), Narodna starina (1925), Znameniti i zasluΕΎni Hrvati (1925), Nova revija (1926), KrΕ‘Δanska Ε‘kola (1927), Ε iΕ‘iΔev zbornik (1929), Croatia sacra (1931). OkuΕ‘ao se i kao prevoditelj s maΔarskoga objelodanivΕ‘i 1913. djelo F. Kajzera Mali voΔa hodoΔasnika. U rukopisu je ostavio viΕ‘e radova; dovrΕ‘eni su Ljetopis fra Andrije Ε ipraΔiΔa, zvanog DuboΔanina (iz XVII. stoljeΔa), Povijest Hristove crkve, 4. sv. i Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne SrebreniΔke (drugi dio), a nedovrΕ‘eni Kultura i bosanski franjevci, 3. sv., Bio-bibliografija franjevaca Bosne SrebreniΔke, 2. sv. i Postanak i razvoj franjevaΔkih bogoslovnih studija. Bio je urednik Serafinskoga perivoja (1908β13) i NaΕ‘e misli (1914β16) te Δlan odbora puΔkoga sveuΔiliΕ‘ta (od 1921), potpredsjednik Hrvatske bogoslovne akademije i dopisni Δlan JAZU (1931). DJELA: Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole. Sarajevo 1906. β De Patarenis Bosnae. Sarajevii 1908. β Kultura i bosanski franjevci, 1β2. Sarajevo 1912β1915 (pretisak 1990). β Povijest Hristove crkve, 1β3. Zagreb 1921β1928, 1931Β². β Bio-bibliografija franjevaca Bosne SrebreniΔke, 1. Zagreb 1925. β Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne SrebreniΔke. Mostar 1927. β Pravopisna rasprava izmeΔu dra. Tome KoΕ‘Δaka i dra. fra Grge ΔevapoviΔa. Prilog povijesti hrvatskoga pravopisa. Zagreb 1930. β Potpunija bibliografija te literatura do 1976. u: B. ΔoriΔ, Bibliografija radova Julijana JeleniΔa. GodiΕ‘njak Instituta za jezik i knjiΕΎevnost u Sarajevu, 8(1979) str. 379β407. LIT.: (Osvrt na Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole): Prosvjeta, 14(1906) 17, str. 549β550. β (Osvrt na De Patarenis Bosnae): Hrvatska straΕΎa, 6(1908) str. 593β594. β (Osvrti na Kultura i bosanski franjevci, 1β2): N. AndriΔ, Serafinski perivoj, 26(1912) 11, str. 181β184; 12, str. 200β212. β J. MilakoviΔ, Hrvatski dnevnik, 7(1912) 223, str. 2β3. β S. Ritig, Bogoslovska smotra, 3(1912) str. 450. β (F. BuliΔ), Bullettino di archeologia e storia dalmata, 36(1913) str. 84. β J. DujmuΕ‘iΔ, SΓΌdslavische Revue, 2(1913) 3, str. 59β61. β I. GavriΔ (I. G.), Vrhbosna, 27(1913) 6/7, str. 111β112. β P. KolendiΔ, Bosanska vila, 28(1913) 2, str. 31β32. β A. G. MatoΕ‘ (A. G. M.), Obzor, 54(1913) 238, str. 1β2. β M. ZjaliΔ, Sv. Cecilija, 7(1913) 5, str. 77β78. β (Osvrti na Ljetopis fra Nikole LaΕ‘vanina): H. KreΕ‘evljakoviΔ, Nastavni vjesnik, 24(1915β16) 10, str. 699β701. β A. DonkoviΔ (DonkoviΔ), Glasnik biskupija bosanske i srijemske, 44(1916) 9, str. 63β64. β B. Inhof, Vrhbosna, 30(1916) 7/8, str. 104β106. β E. MatiΔ (N. Jenko), Novine (Zagreb), 3(1916) 102, str. 3β4; 103, str. 3β4. β H. KreΕ‘evljakoviΔ (H. K.): Tri nove knjige dra JeleniΔa. Sarajevski list, 39(1916) 115, str. 1β2; 116, str. 2β3. β (Osvrt na Necrologium Bosnae Argentinae): (G.), Hrvatski dnevnik, 12(1917) 102, str. 2. β (Osvrti na Ljetopis franjevaΔkog samostana u KreΕ‘evu): A. Buljan (Dr. A. B.), Vrhbosna, 32(1918) 8/9, str. 112. β E. MatiΔ (Na. Jen.), Novine, 5(1918) 99, str. 2. β V., Hrvatska narodna zajednica, 6(1918) 4, str. 59β60. β S. BlaΕΎekoviΔ: Dr. Fra Julijan JeleniΔ. Hrvatska prosvjeta, 6(1919) str. 185β190. β (Osvrti na Povijest Hristove crkve, 1β3): F. BiniΔki, Hrvatska prosvjeta, 9(1922) 7/8, str. 191β192; 9/10, str. 234β238. β G. CvitanoviΔ, Nova revija, 1(1922) 1, str. 81β83; 3(1924) 3, str. 279. β F. KovaΔiΔ, Δasopis za zgodovino in narodopisje (Maribor), 17(1922) str. 105β106. β J. MariΔ (MariΔ), KatoliΔki list, 73(1922) 22, str. 262β266; 78(1926) 23, str. 318β319; 24, str. 336β339; Bogoslovska smotra, 11(1923) 2, str. 99β106; 14(1926) str. 361β369. β M. PaviΔ, Glasnik biskupija bosanske i srijemske, 50(1922) 10, str. 83β84. β I. ZorΓ¨, Bogoslovni vestnik (Ljubljana), 3(1923) str. 292β296. β I. HergeΕ‘iΔ (Ivo H.), Obzor, 65(1924) 254, str. 1. β J. Ε imrak, KrΕ‘Δanska Ε‘kola, 29(1926) 1/2, str. 21β23; Hrvatska straΕΎa, 3(1931) 129, str. 4. β O. KnezoviΔ, FranjevaΔki vijesnik, 35(1928) 6, str. 190β191. β R. RogoΕ‘iΔ, Nova revija, 7(1928) 2, str. 194β195. β (Osvrti na Biobibliografiju franjevaca Bosne SrebreniΔke): B. Inhof, Nastavni vjesnik, 34(1925β26) str. 248β251. β J. Turk, Bogoslovni vestnik, 6(1926) str. 257β258. β J.: 50-godiΕ‘njica dra fra Julijana JeleniΔa. FranjevaΔki vijesnik, 34(1927) 12, str. 256β257. β (Osvrt na Ljetopis franjevaΔkog samostana u Kraljevoj Sutjesci): B. Badrov, FranjevaΔki vijesnik, 34(1927) 8, str. 179β180. β (Osvrti na knj. Spomenica kulturnog rada franjevaca Bosne SrebreniΔke): R. RogoΕ‘iΔ (Rr.), Nova revija, 7(1928) 2, str. 198β199. β J. Turk, Bogoslovni vestnik, 9(1929) str. 306β307. β (Osvrt na Problem dolaska franjevaca u Bosnu i osnutka Bosanske vikarije): M. Barada, Starohrvatska prosvjeta, NS 2(1928) 1/2, str. 160β163. β (Prigodom 30-godiΕ‘njice knjiΕΎevnog rada): S. IlijiΔ, Obzor, 70(1929) 103, str. 2. β K. IviΔ, FranjevaΔki vijesnik, 36(1929) 5, str. 142β148. β H. MakviΔ, KatoliΔki list, 80(1929) 18, str. 233β235. β F. Ε iΕ‘iΔ: Dr. Julijan JeleniΔ. Ljetopis JAZU, 1930β31, 44, str. 101β102. β (Nekrolozi): Hrvatska straΕΎa, 3(1931) 177, str. 4, 178, str. 3; Jutarnji list, 20(1931) 7009, str. 6; KatoliΔki list, 82(1931) 33, str. 401β404; Nova revija, 11(1931) 5/6, str. 435β436; Obzor, 72(1931) 179, str. 3; Vrhbosna, 45(1931) 7/8, str. 120; Croatia sacra, 2(1932) 2, str. 150β151; Kalendar sv. Ante, 7(1932) str. 145. β Δ. IvekoviΔ, GodiΕ‘njak Univerziteta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, 1929/30β1932/33, str. 5β15. β R. DrljiΔ (R. D.), FranjevaΔki vijesnik, 38(1931) 9, str. 259β265. β G. GavraniΔ, Ibid., str. 257β258. β P. Grgec (P. G.), Hrvatska straΕΎa, 3(1931) 181, str. 4; SeljaΔke novine, 14(1931) 33, str. 4. β A. Kotlarski, KatoliΔki list, 82(1931) 34, str. 415β417. β D. M., Pregled, 5(1931) VII/93, str. 219β220. β A. Ε½ivkoviΔ, Bogoslovska smotra, 19(1931) str. 406β408. β T., Napredak, kalendar, 21(1932) str. 211β212. β V. Novak (V. N), Jugoslovenski istorijski Δasopis (LjubljanaβZagrebβBeograd), 1(1935) 1/2, str. 261β262. β H. KreΕ‘evljakoviΔ: Dva BoΕ‘njaka povjesniΔara. Narodna starina, 10(1931) 26, str. 273β277. β Spomenica FranjevaΔke klasiΔne gimnazije u Visokom. Beograd 1932, 75β83, 187β191. β R. DrljiΔ: Refleksije o ΕΎivotu i radu dra fra Julijana JeleniΔa. Dobri Pastir, 23(1973) 1/4, str. 303β306. β S. DΕΎaja: Povijesno-kulturne odrednice JeleniΔevih doprinosa jeziΔnoj i knjiΕΎevnoj baΕ‘tini Bosne i Hercegovine (s bibliografijom). GodiΕ‘njak Instituta za jezik i knjiΕΎevnost u Sarajevu, 3β4(1974β75) str. 183β195. β M. KaramatiΔ: Povijesno-kulturni okviri JeleniΔeve historiografije i njegovi pogledi na neke probleme tadanjeg vremena. JukiΔ, 5β6(1975β76) str. 140β147. β B. ΔoriΔ: KnjiΕΎevnopovijesne odlike djela Kultura i bosanski franjevci J. JeleniΔa. GodiΕ‘njak Instituta za jezik i knjiΕΎevnost u Sarajevu, 8(1979) str. 9β35. β A. KovaΔiΔ: ZnaΔajan bio-bibliografski rukopis. Bibliotekarstvo, 28(1982) str. 45β46. β M. KaramatiΔ: Fra Julijan JeleniΔ β ΕΎivot i djelo. U: J. JeleniΔ, Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 1990Β², str. VβXXVIII. β A. S. KovaΔiΔ: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991. β D. LovrenoviΔ: Fra Julijan JeleniΔ, Kultura i bosanski franjevci. Bosna Franciscana, 10(2002) 17, str. 236β243.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Korica zacepljena, i odvojena od tabaka, sve ostalo uredno! Retko !!! Jasa Tomic - Boj na Kosovu, Seoba Srba, Crna Gora Kritika ruvarceve skole I izdanje ! 1908 g. Jakov `JaΕ‘a` TomiΔ (VrΕ‘ac, 23. oktobar 1856 β Novi Sad, 22. oktobar 1922) je bio novinar, politiΔar i knjiΕΎevnik. Studirao je medicinu i knjiΕΎevnost u BeΔu i Pragu, ali ga je politiΔka borba odvukla sa studija. OsnivaΔ je grupe tzv. vrΕ‘aΔkih socijalista. Godine 1884. postaje urednik βZastaveβ i MiletiΔev naslednik u Srpskoj narodnoj slobodoumnoj stranci, koja Δe uskoro dobiti naziv Radikalna stranka (1891). KnjiΕΎevni istoriΔari navode da njegova literarna dela predstavljaju pokuΕ‘aj obrade politiΔkih teza, koje su u prvom periodu imale socijalistiΔku, a kasnije graΔansko-radikalnu sadrΕΎinu. Za vreme prvog i Drugog balkanskog rata bio je vojni izveΕ‘taΔ za Δasopis Zastava, a kasnije je iz tih izveΕ‘taja napisao tri odliΔno prihvaΔene knjige. Jakov JaΕ‘a TomiΔ je 23. decembra 1889. (4. januara 1890. po novom kalendaru) ubio politiΔara MiΕ‘u DimitrijeviΔa, zbog novinarskih polemika koje su dobile liΔni karakter. Bio je jedan od najuglednijih Srba na Narodnoj skupΕ‘tini, koja je u novembru 1918. donela odluku da se Banat, BaΔka i Baranja prikljuΔe Kraljevini Srbiji. Umro je u Novom Sadu 1922. godine. Tokom svog rada u skupΕ‘tini u Novom Sadu 25. novembra 1918. godine zalagao se za direktno ujedinjenje Vojvodine sa Kraljevinom Srbijom, Ε‘to je bilo suprotno idejama pojedinih politiΔara da ujedinjenje Vojvodine u Kraljevinu SHS ide preko Zagreba i drΕΎave Slovenaca, Hrvata i Srba. Na ovoj skupΕ‘tini uΔestvovala je i njegova ΕΎena Milica TomiΔ (1859β1944), Δerka Svetozara MiletiΔa. Za vreme Prvog i Drugog balkanskom rata bio je vojni izveΕ‘taΔ za Δasopis Zastava, a kasnije je iz tih izveΕ‘taja napisao tri odliΔno prihvaΔene knjige. JaΕ‘a TomiΔ je 23. decembra 1889. (4. januara 1890. po novom kalendaru) ubio politiΔara MiΕ‘u DimitrijeviΔa naoΔigled supruge i prijatelja, zbog toga Ε‘to je DimitrijeviΔ navodio da je TomiΔ doΕ‘ao na Δelo lista Zastava kroz miraz svoje supruge i kao dokaz naveo ljubavno pismo koje je napisala u mladosti. TomiΔ je poΔinio zloΔin, navodno Ε‘titeΔi svoju porodicu od kleveta, zbog Δega je stekao simpatije ΕΎenskog sveta. JaΕ‘a i MiΕ‘a su se posle samo godinu dana saradnje, novinarske i politiΔke, raziΕ‘li 1885. godine, kada je DimitrijeviΔ pokrenuo liberalni list `Branik`. TomiΔ je robijao Ε‘est godina u zloglasnoj kaznioni u tvrΔavi Vac (1891-1896). Godine 1892. potpisalo je peticiju za njegovo oslobaΔanje 3000 NovosaΔanki, jer je branio Δast svoje supruge Milice.[3] Pre ubistva DimitrijeviΔa, osuΔivan je `zbog Ε‘tamparskog prestupa na tri meseca drΕΎavnog zatvora`.[4] Bio je jedan od najuglednijih Srba na Narodnoj skupΕ‘tini, koja je u novembru 1918. donela odluku da se Banat, BaΔka i Baranja prikljuΔe Kraljevini Srbiji. Umro je u Novom Sadu 1922. godine. Tokom svog rada u skupΕ‘tini u Novom Sadu 25. novembra 1918. godine zalagao se za direktno ujedinjenje Vojvodine sa Kraljevinom Srbijom, Ε‘to je bilo suprotno idejama pojedinih politiΔara da ujedinjenje Vojvodine u Kraljevinu SHS ide preko Zagreba i drΕΎave Slovenaca, Hrvata i Srba. Na ovoj skupΕ‘tini uΔestvovala je i njegova ΕΎena Milica TomiΔ (1859β1944), Δerka Svetozara MiletiΔa. [5] U knjizi `ReΔ naΕ‘oj braΔi u Srbiji`, 1907., zamera Srbima u Srbiji Ε‘to nedovoljno prate srpske i hrvatske novine i generalno, politiΔko stanje Srba izvan Srbije, pa dolaze u zabludu po mnogim politiΔkim pitanjima. Opravdava istupanje radikalne stranke iz hrvatsko srpske koalicije, jer su Srbi diskriminisani, traΕΎi im se da se pretope u Hrvate, Ε‘to Srpska samostalna stranka i Δini, ne pominjuΔi Hrvatsku i Slavoniju veΔ samo hrvatsku domovinu. Zamera Ε‘to su u Baniji veΔ neki Srbi, postali politiΔki Hrvati. Njih pak, koalicija optuΕΎuje da su pangermani i da raskidaju jedinstvo zbog veΔe narodno crkveno autonomije. TomiΔ to odbacuje kao klevetu, uz argumente da radikali veΔ imaju veΔinu u crkvenom odboru i da baΕ‘ braΔa PribiΔeviΔ ΕΎele eparhiju u Zagrebu i Δak da Valerijan PribiΔeviΔ bude i patrijarh. U knjizi `Jevrejsko pitanje` ima, za razliku od ranijeg perioda, negativan stav o njima, nakon Ε‘to je dobro prouΔio to pitanje. OptuΕΎuje ih da preko 11 od 13 beΔkih dnevnih novina seju razdor meΔu narodima, po principu zavadi pa vladaj. Zbog takvih stavova Jevrejska zajednica se protivila postojanju njegovog spomenika u Novom Sadu, ali branioci njegovog lika i dela iznose pozitivne strane koje je imao u sjedinjenju Vojvodine Srbije sa Kraljevinom Srbijom, kao i celokupno oΔuvanje nacionalnog identiteta Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji. TomiΔev antisemitizam nije verske ili nacionalne prirode veΔ etiΔke. Zamera Jevrejima Ε‘to imaju drugu vrstu morala od veΔine drugih naroda, tj. talmudizmu koji kao i Kuran, koji po Talmudu i nastaje (po TomiΔu), nameΔe misao da treba biti dobar prema Jevrejinu ili muslimanu a neΔoveΔan prema ostalima. On tako objaΕ‘njava antisemitizam kroz Δitavu istoriju od faraona do njegovog vremena, da je uzrok upravo u duplim standardima i varanju onih koji bi trgovinom i traΕΎenjem rupa u zakonu ostvarivali materijalnu dobit. Kritikuje i pravo koje nema dovoljno paragrafa da Δesto osudi krivce, koji se dobro snalaze da uΔine bezakonje ali da se formalno o njega ne ogreΕ‘e...
GODIΕ NJICA NIKOLE ΔUPIΔA - Godina I (1877. godina) Δasopis `GodiΕ‘njica` Izdanje ΔupiΔeve zaduΕΎbine, Beograd, 1877. godine Broj strana: 347 Povez: tvrd Format: 23cm Stanje kao na slici. Dobro oΔuvana za ovu starost. Korice iskrzane i izbledele, listovi poΕΎuteli i imaju fleke od starosti, pisano na par mesta, korice napukle. Nikola ΔupiΔ bio je srpski zaduΕΎbinar, kapetan i pronalazaΔ. On je bio je unuk Stojana ΔupiΔa, Zmaja od NoΔaja, jedan od obrazovanijih i Δuvenijih ljudi svog vremena. U svom testamentu napisao je Sve ostalo pokretno i nepokretno moje imanje da se upotrebi na izdavanje nauΔnih i moralnih dela. Δim je dobio obaveΕ‘tenje o ΔupiΔevom testamentu, ministar prosvete i crkvenih dela KneΕΎevine Srbije Dimitrije MatiΔ odredio je 21. oktobra 1871. dvanaest Δlanova komisije Δija je duΕΎnost bila da utvrde stanje ΔupiΔeve zaostavΕ‘tine i postupe prema odredbama testamenta. Ta komisija je kasnije prerasla u Odbor ΔupiΔeve zaduΕΎbine. U taj prvi odbor pozvani su dr Josif PanΔiΔ, Δedomilj MijatoviΔ, Stojan BoΕ‘koviΔ, Sava SretenoviΔ, Kosta ProtiΔ, ΔorΔe MaletiΔ, Jovan AnΔelkoviΔ, Stojan NovakoviΔ, Milivoje PrajzoviΔ, Mata KaramarkoviΔ, Jovan PavloviΔ i Kosta MarinkoviΔ. Fond ZaduΕΎbine ΔupiΔeve imao je kapital, 31. januara 1875. godine, od 6.000 dukata cesarskih koji je predat Upravi fondova na rukovanje. Na kraju prvog sastanka Odbora odluΔeno je takoΔe da se objavljivanje zapisnika smatra kao oglas i poziv knjiΕΎevnicima koji ΕΎele da im se dela izdaju o troΕ‘ku zaduΕΎbine. Godine 1877. doneta je odluka da se izdaje poseban Δasopis βGodiΕ‘njicaβ, koji Δe izlaziti svakog januara (po starom kalendaru) na dan smrti Nikole ΔupiΔa. Prva knjiga GodiΕ‘njice prodavana je preko knjiΕΎara u Beogradu, Novom Sadu i PanΔevu po ceni od 2 dinara za Srbiju i 1 forinte za Austro-Ugarsku, s tim da se knjiΕΎarima nije smelo davati viΕ‘e od 25% od zarade. Δacima i studentima GodiΕ‘njica je prodavana za 50% jeftinije do kraja njenog izlaΕΎenja. Primerci GodiΕ‘njice poslati su srpskim i stranim redakcijama radi oglaΕ‘avanja. TiraΕΎ ove prve knjige GodiΕ‘njice iznosio je 600 primeraka. KnjiΕΎevna dela koja je prvih godina svoga rada izdavala ZaduΕΎbina Nikole ΔupiΔa bila su uglavnom patriotsko-pouΔna i nauΔno-popularna, dok se kasnije preteΕΎno posveΔivala paΕΎnja knjiΕΎevno-nauΔnom sadrΕΎaju. Odbor ΔupiΔeve zaduΕΎbine doneo je odluku 1880. godine da se svakog 31. januara odrΕΎi sveΔana javna sednica i parastos osnivaΔu. OdrΕΎavanje ovih sednica prekinuo Prvi Svetski Rat, kao i sam rad ΔupiΔeve zaduΕΎbine.
Knjiga je dobro oΔuvana. ΠΠΠΠΠ 1 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΎ ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΎΠΆΡΠΈ, 1 ΠΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° - ΠΠΎΠΆΡΠ° Π²ΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈ Π·Π»Π°, 12 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΡΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΠΈ (ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ), 23 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΡ, 30 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°, Π° ΡΡΠ° ΠΈΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ° (ΠΎ Π»Π°ΠΆΠΈ), 42 ΠΠ΅ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° Ρ Π¦ΡΠΊΠ²ΠΈ, 63 ΠΠ΅ΡΠΌΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π·Π°Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, 70 ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊΠ°ΠΎ, 78 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, 86 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π²Π°Π½ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π¦ΡΠΊΠ²Π΅, 99 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π³ΠΈΠ½ΡΠ»ΠΈΠΌ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ - ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠΎΠ²Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ - ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ, 119 Π‘ΡΠ°Π² Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ, 139 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ Π΄Π°Π½ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ, 159 ΠΠ°Π½ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° Π‘Π°Π²Π΅, 162 ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π³ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°ΠΏΠ° 1690. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, 170 ΠΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ°ΠΊΠΎΠ½Π° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠ΅, 184 Π‘Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ , 191 ΠΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ° ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠΌ Π½Π° Π³Π»Π°Π²ΠΈ Ρ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ Ρ Π°ΡΠΈΠ½ΠΈ Π½Π° ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ° Π‘ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΡ Π° Π½Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅, 200 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡΠΎΡ, 204 Π¨ΡΠ° ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ²Π° - Π±ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ Π·Π°ΡΠ°Π»Π°, 214 Π¨ΡΠ° ΡΡ ΡΠΎ ΠΊΡΠΈΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈ, 220 ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄Π²Π°Π½Π°Π΅ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Ρ Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ, 226 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡ Π·ΠΎΠ²Π΅ `ΡΡΠ°ΠΏΠ°Π²Π°` Π° ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ `Π³Π»ΡΠ²Π½Π°`, 235 Π¨ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π’Π΅Π±ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· 9. ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ `Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ Π΄Π°Π½`, 246 Π Π°Π·Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ° - ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ° 6. Π³Π»Π°ΡΠ°, 252 ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΡ Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ, 265 Π‘ΠΠΠ’Π Π’ΠΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ’ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, 269 Π§ΠΈΡΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 277 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π° `ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ..` Π½Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ, 280 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 286 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ», 291 ΠΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅, 295 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π½ΠΈ ΠΊΡΠΌΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΊΡΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, 301 ΠΠΎΠ³Ρ Π»ΠΈ ΠΌΡΠΆ ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π° Π΄Π° ΠΊΡΠΌΡΡΡ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΡΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 309 ΠΠΎ ΡΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ΅Π΄ΠΈ, 315 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΡΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π°, 319 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 324 ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°Π½Π° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΡΠ°Π²Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ, 343 ΠΠΎΡΡ Ρ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ, 352 ΠΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π°, 358 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½Ρ Ρ ΡΠ°Π½Ρ Ρ Π΄Π°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈ, 361 ΠΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π‘Π²Π΅ΡΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 367 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°, 370 Π ΡΠ΅ΡΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ , 377 Π Ρ ΡΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΡΡ Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π°, 390 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π»Π΅ΠΊΠ°, 394 Π£ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 397 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π°, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΌΠ΅Π½ΡΡΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌ, 402
BoΕΎidar Trufunov MitroviΔ: KOLOVENI SLOVENI I KONTINUITET KULTURE I PRAVA Tvrd povez - format 30x30cm, 754strane, ilustrovano, izdavaΔ: KOLOVENIJA Beograd - Moskva - Sankt Peterburg, knjiga ima malu posvetu? KOLOVENI SLOVENI i kontinuitet kulture i prava , BoΕΎidar Trifunov MitroviΔ doktor pravnih nauka , Kolovenija Beograd / Moskva /Sankt Peterburg 2008 , U knjizi je izneto otkriΔe o istinskom nazivu SloVena β KoloVeni, istorija SloVena do VI veka i stotine dokaza da su VinΔa i Lepenski Vir izvori sloVenske i svetske kulture. Po MitroviΔu, Sloveni su starosedeoci Balkana i Sredozemlja, kao i Rusije, a to je obrazloΕΎio i u obimnoj knjizi KoloVeni SloVeni A gde je poΔetak priΔe? PriliΔno je neobiΔno da se uspeΕ‘an advokat koji decenijama radi u spoljnoj trgovini zainteresuje za ovakvu temu i tako je temeljno obradi. -Hteo sam da napiΕ‘em knjiΕΎicu o jednoj freski koja se nalazi u Arhangelskom saboru u Kremlju. Radi se o freski βSrpski Δudotvorciβ, gde su prikazni Sveti Sava i prepodobni Simeon, jer je Sveti Sava sastavio prvi graΔanski kodeks hriΕ‘Δanskog perioda Srbije, Bugarske i Rusije, koji je i danas vaΕΎeΔi crkveni kodeks i Ruske i Srpske i Bugarske pravoslavne crkve. A kada piΕ‘ete nauΔnu knjigu, za svaku Δinjenicu morate da navedete izvor. Hteo sam da napiΕ‘em bukvalno samo jednu reΔenicu tome ko je sagradio Arhangelski sabor, zbog Δega sam konsultovao nekoliko knjiga i enciklopedija, i svuda je pisalo da je crkvu sagradio intalijanski arhitekta. MeΔutim, hram je izgraΔen 1508 (posle tri godine gradnje), tako da mi ti navodi o arhitekti iz Italije nisu delovali logiΔno, jer je Italija osnovana viΕ‘e od tri veka posle toga. Onda sam poΔeo da istraΕΎujem kako se pravilno piΕ‘e Venecija β odakle je bio pomenuti arhitekta, i veoma se iznenadio kada sam otkrio da je u βZapisima o galskom ratuβ Gaj Julije Cezar napisao da se Venetia prostirala ne samo na podruΔju Venetskog mora, veΔ i na zapadnoj obali Evrope. Pominje i Venete, koji su bili hrabri i nanosili su mu teΕ‘ke poraze, potapali laΔe, i - odlazili u pomoΔ svojoj braΔi u Britaniji. Nastavio sam istraΕΎivanje i otkrio etrusku (mi nepravilno govorimo etruRsku) grafemu iz 6. veka pre nove ere, sa koje su glosatori nepravilno proΔitali βSlaveniβ (tada se pisalo sa desna na levo). MeΔutim, tu zapravo piΕ‘e KoloVeni! Ovo je poΔetak Δudnovate priΔe o tome da su drevni Sloveni zapravo - KoloVeni. Istorija, Δini se, poΔinje u Lepenskom viru, gde se nalazi jajoliko boΕΎanstvo β Az (tu opet dolazimo do nove priΔe - da Az predstavlja nulu, ali ne nulu kao niΕ‘tavilo, veΔ kao praizvor svega). Figura Aza sadrΕΎi Sunce i dva zraka β prapoΔetak: -Sloveni β KoloVeni znali su da Sunce nije statiΔno, veΔ da je βSve koloβ - da majka Zemlja svakog dana na horizontu raΔa Sunce, tako da su uoΔili da se ovo kretanje odraΕΎava i na preseku drveta u vidu godova. Kada su, pomoΔu goda, naΕ‘i preci (Rusi i dalje kaΕΎu βgodβ za godinu) otkrili koliko traje godina, odnosno koliko traje vaskrs β obnova prirode, mogli su da preΔu sa nomadskog na sedelaΔki naΔin ΕΎivota β da na jednom mestu seju i ΕΎanju letinu. Stekli su tajno znanje o KoloDaru β kolu koje daruje Δetiri godiΕ‘nja doba. UΔili smo da je reΔ kalendar nastala od rimskog βkalendeβ; meΔutim, ona je nastala do reΔi βkoloβ - koje daruje β Δetiri godiΕ‘nja doba. Iz vaskrsa prirode nastao je krst, kakav danas upotrebljavju pravoslavci β onaj ravnostrani, trolistnik: -Postojalo je boΕΎanstvo Svetovid β to je biΔe koje gleda na sve Δetiri strane sveta i sve vidi, a i danas slavimo Vidovdan kao ostatak tog rodovernog kulta. InaΔe, da pomenem i da reΔ βpaganβ izraΕΎava rodoverne (oni koji veruju u rod, da su preci sveti), jer βpagβ znaΔi β rod. PriΔa o rodu zapravo je priΔa o razvoju civilizacije, jer je drevna civilizacija bila rodoverna, odnosno β pripadnost zajednici odreΔivala se po rodu. -PripadaΕ‘ rodu KoloVena, Veneta ili Ε umadincima, BaΔvanima, KuΔima... To je joΕ‘ delimiΔno oΔuvano kod nas u tom rodovskom, plemenskom poimanju organizacije druΕ‘tva. Latini (Ramni) su u Rimu 509. godine pre nove ere izvrΕ‘ili puΔ i umesto roda, kao kriterijuma odreΔivanja pripadnosti, uveli novi kriterijum - teritoriju, a umesto stoΔarstva i zemljoradnje trgovina je postala osnovna privredna grana, Ε‘to je bio poΔetak teritorijalne civilizacije i stalnih borbi za teritorije. Po legendi, Romul i Rem su prvi povukli meΔu i β meΔa je postala osnovni princip. Danas, kada kaΕΎete βsuverena drΕΎavaβ β radi se o meΔi. Evropska zajednica i Vatikan potiskuju Srbe sa vekovnih ognjiΕ‘ta iz Hrvtske, sa Kosova, pa i iz Crne Gore upravo na osnovu takvog poimanja teritorijalne civilizacije, jer na temeljima Brozovih granica grade jednonacionalne drΕΎave iako je za Srbe - Slovene osnova snage i drΕΎavnosti nije bila teritorija veΔ β pripadnost rodu. Kako objaΕ‘njava BoΕΎidar MitroviΔ, otkako je rimski Senat proglasio princip βSvi graΔani Rima su Rimljaniβ, taj je princip i dan-danas opstao na teritoriji Zapada, pa su β βsvi graΔani Francuske β Francuziβ, βsvi graΔani Italiije - Italijaniβ, βiako se do 19. veka selo sa selom nije moglo sporazumeti, jer su pripadali razliΔitim rodovima i narodimaβ: -MeΔutim, nisu svi graΔani Srbije Srbi, kod nas joΕ‘ funkcioniΕ‘e civilizacija tolerantnosti razliΔitosti, jer u naΕ‘em narodu svako selo ima drukΔiju noΕ‘nju, svako ima drukΔiju Ε‘aru. Zato se ne hvataΕ‘ u kolo pored devojke sa istom Ε‘arom, veΔ sa onom β iz drugog roda. I u Rusiji je sliΔno β tamo je oΔuvano oko 180 razliΔitih naroda i rodova, upravo zbog te civilizacijske tolerantnosti, odnosno - tolerantnosti razliΔitosti.
Spoljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Prvo izdanje! Retko u ponudi! Nikolaj VelimiroviΔ (svetovno Nikola VelimiroviΔ; LeliΔ, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881. β Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i ΕΎiΔki, istaknuti teolog i govornik, otuda je nazivan Novi Zlatousti. Nikolaj VelimiroviΔ je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki. Njegovo roΔeno ime je Nikola. U mladosti je teΕ‘ko oboleo od dizenterije i zakleo se da Δe posvetiti svoj ΕΎivot Bogu, ako preΕΎivi. PreΕΎiveo je i zamonaΕ‘io se pod imenom Nikolaj. VelimiroviΔ je Ε‘kolovan na Zapadu i u mladosti je bio velik zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. TakoΔe je primljen u sveΕ‘tenstvo i brzo je postao vaΕΎna liΔnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U meΔuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. OsnivaΔ je desniΔarske politiΔke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom LjotiΔeve organizacije ZBOR. Δesto je kritikovan zbog antisemitskih stavova. Kada su u Drugom svetskom ratu Nemci okupirali Jugoslaviju, VelimiroviΔ je stavljen u kuΔni pritvor i na kraju odveden u logor Dahau, gde je proveo tri meseca pre nego Ε‘to su ga Nemci oslobodili da bi pomogao u obrazovanju objedinjavanju jugoslovenskih kvislinga protiv nadiruΔe NOVJ i Crvene armije. Po zavrΕ‘etku rata, VelimiroviΔ je odluΔio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast doΕ‘li komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956. Centralno mesto u VelimiroviΔevim razmiΕ‘ljanjima Δinila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalistiΔkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba Δuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko oΔaran srpskom proΕ‘loΕ‘Δu nemanjiΔkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. VelimiroviΔ je snaΕΎno podrΕΎavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i upostavio je dobre odnose sa anglikanskom i AmeriΔkom episkopalnom crkvom. UvrΕ‘ten je meΔu 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Nikolaj je roΔen 23. decembra 1880, po julijanskom, tj. 4. janaura 1881. po gregorijanskom kalendaru. Rodio se u selu LeliΔu, nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. Njegovi roditelji, Dragomir i Katarina, bili su prosti zemljoradnici i poboΕΎni hriΕ‘Δani, naroΔito majka. Na krΕ‘tenju je dobio ime Nikola. O poreklu porodice VelimiroviΔ postoje dva stanoviΕ‘ta. Jedno je da su oni poreklom iz ZagaraΔa iz Katunske nahije, a drugo je da su oni poreklom iz Banjana, starohercegovaΔkog plemena. Poznato je da se porodica doselila u LeliΔ krajem 18. veka iz Osata u Bosni.[1] Svoje obrazovanje Nikola je otpoΔeo u manastiru Δelije, gde ga je otac odveo da se opismeni makar toliko βda zna Δitati pozive od vlasti i na njih odgovaratiβ, pa da ga onda zadrΕΎi na selu kao hranitelja i βΕ‘kolovanogβ Δoveka. Od prvih dana pokazivao je svoju izuzetnu revnost u uΔenju. Njegovu darovitost zapazio je i njegov uΔitelj Mihajlo StupareviΔ i preporuΔio mu nastavak Ε‘kolovanja u valjevskoj gimnaziji, gde se Nikola pokazao kao dobar Δak, iako je, da bi se Ε‘kolovao, sluΕΎio u varoΕ‘kim kuΔama, kao i veΔina Δaka u to vreme. Po zavrΕ‘etku Ε‘estog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao u Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila, jer je bio βsitanβ i nije imao dovoljan obim grudi. Odmah po odbijanju ove komisije, Nikola podnosi dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je bio primljen, iako opet ne bez teΕ‘koΔa, navodno zbog slabog sluha za pevanje. Kao uΔenik Bogoslovije je bio uspeΕ‘an. Njegovo isticanje u naukama bilo je rezultat sistematskog rada. U svome Ε‘kolskom uΔenju nije se drΕΎao samo skripti i udΕΎbenika, nego je Δitao i mnoga druga dela od opΕ‘te-obrazovnog znaΔaja. Do svoje 24. godine veΔ je bio proΔitao dela NjegoΕ‘a, Ε ekspira, Getea, Voltera, Viktora Igoa, NiΔea, Marksa, PuΕ‘kina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih. Posebno je u bogosloviji bio zapaΕΎen svojim mislima o NjegoΕ‘u, koga je kao pesnika i mislioca voleo i joΕ‘ u valjevskoj gimnaziji dobro prostudirao. UΔitelj Za vreme Ε‘kolovanja u Beogradu Nikola je zbog stanovanja u memljivom stanu i slabe ishrane dobio tuberkulozu od koje je godinama patio. Po svrΕ‘etku bogoslovije je kraΔe vreme bio uΔitelj u selima DraΔiΔu i Leskovicama, viΕ‘e Valjeva, gde je izbliza upoznao ΕΎivot i duΕ‘evno raspoloΕΎenje srpskog seljaka i gde se sprijateljio sa sveΕ‘tenikom Savom PopoviΔem, izbeglim iz Crne Gore, sa kojim je iΕ‘ao po narodu i pomagao mu u parohijskim poslovima. Letnje raspuste Nikola je, po savetu lekara, provodio na moru, tako da je tada upoznao i sa ljubavlju opisao ΕΎivot Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca. VeΔ u bogosloviji pomagao je proti Aleksi IliΔu u ureΔivanju lista βHriΕ‘Δanski vesnikβ, u kome je i nekoliko godina objavljivao svoje prve dopise i radove. Posle toga, Nikola je bio izabran od strane Crkve da sa drugim pitomcima, drΕΎavnim stipendistima, poΔe na dalje Ε‘kolovanje u Rusiju ili Evropu. Izabrao je tada raΔe studiranje u Evropi, na starokatoliΔkom fakultetu u Bernu, a zatim je proΕ‘ao studirajuΔi i NemaΔku, Englesku i Ε vajcarsku, a neΕ‘to kasnije i Rusiju. Svoje studije u Bernu Nikolaj je, u svojoj 28. godini, okonΔao doktoratom iz teologije, odbranivΕ‘i disertaciju pod naslovom βVera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkveβ.[2] SledeΔu 1909. godinu Nikola je proveo u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filosofije i zatim ga u Ε½enevi, na francuskom, i odbranio (βfilosofija Berklijaβ). VrativΕ‘i se iz Evrope Nikolaj se, u jesen 1909, razboleo od dizenterije i u bolnici leΕΎao oko 6 nedelja. On se uskoro i monaΕ‘i u manastiru Rakovici i postaje jeromonah Nikolaj (20. XII 1909). Po povratku sa studija trebalo je, po tadaΕ‘njem zakonu, nostrifikovati svoje diplome, ali kako nije imao punu svrΕ‘enu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred i veliku maturu, da bi tek onda mogao predavati u Bogosloviji. Ipak, pre no Ε‘to je postao suplent u Bogosloviji, upuΔen je od mitropolita Srbije Dimitrija u Rusiju, gde je proveo godinu dana, najviΕ‘e putujuΔi po Ε‘irokoj Rusiji i upoznajuΔi njen crkveni ΕΎivot, duΕ‘u ruskog Δoveka i njegove svetinje. Za to vreme napisao je i svoje prvo veΔe delo β studiju βReligija NjegoΕ‘evaβ. Suplent Bogoslovije Kao suplent Bogoslovije Sv. Save u Beogradu Nikolaj je predavao filosofiju, logiku, psihologiju, istoriju i strane jezike. No on nije mogao ostati u okvirima Bogoslovije. On zato poΔinje da piΕ‘e, govori i objavljuje. PoΔinje sa besedama po beogradskim i drugim crkvama Ε‘irom Srbije, pa onda drΕΎi i predavanja na KolarΔevom univerzitetu i drugim mestima. Govorio je uglavnom na teme iz ΕΎivota. Istovremeno, Nikolaj objavljuje u crkvenim i knjiΕΎevnim Δasopisima svoje Δlanke, besede i studije: o NjegoΕ‘u, o NiΔeu i Dostojevskom i na druge filosofsko-teoloΕ‘ke teme.[3] Besednik Godine 1912. pozvan je u Sarajevo na proslavu lista βProsvetaβ, gde se upoznao sa najviΔenijim predstavnicima tamoΕ‘njih Srba: ΔoroviΔem, DuΔiΔem, Ε antiΔem, GrΔiΔem, LjubibratiΔem i drugima. Poznate su tadaΕ‘nje njegove reΔi da su βsvojom velikom ljubavlju i velikim srcem Srbi Bosanci anektirali Srbiju Bosniβ, Ε‘to je u eri austrijske aneksije bilo izazovno, pa je pri povratku u Beograd skinut sa voza u Zemunu i zadrΕΎan nekoliko dana. Iste austrijske vlasti nisu mu dozvolile da sledeΔe godine otputuje u Zagreb i govori na tamoΕ‘njoj proslavi NjegoΕ‘a, no njegova je beseda ipak u Zagreb dospela i bila proΔitana. Narodni rad Nikolajev nastavlja se joΕ‘ viΕ‘e kada je uskoro Srbija stupila na put ratova za osloboΔenje i ujedinjenje Srpskog i ostalih Jugoslovenskih naroda. U sudbonosnim danima ratova, od 1912. do 1918. godine, Nikolaj aktivno uΔestvuje. Nikolaj je ΕΎivo i aktivno uΔestvovao i u tadaΕ‘njem crkvenom ΕΎivotu, mada je imao kritiΔkih primedbi na rad i ponaΕ‘anje izvesnih crkvenih ljudi. Njegova je, meΔutim, kritika bila pozitivna (on se ubrzo raziΕ‘ao sa protom Aleksom iz βHriΕ‘Δanskog vesnikaβ zbog negativnih pogleda ovoga na stanje u Srpskoj Crkvi) i takva je ostala do kraja ΕΎivota. Misija za vreme Prvog svetskog rata u Americi i Engleskoj Aprila meseca 1915. godine Srpska vlada je uputila Nikolaja iz NiΕ‘a u Ameriku i Englesku (gde je ostao do aprila 1919) u cilju rada na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari. On je po Americi, i zatim Engleskoj, drΕΎao brojna predavanja: u crkvama, univerzitetima, hotelima i po drugim ustanovama, boreΔi se na taj naΔin za spas i ujedinjenje Srba i JuΕΎnoslovenskih naroda. VeΔ avgusta 1915. godine on je na velikom zboru u Δikagu objedinio i pridobio za jugoslovensku stvar (program Jugoslovenskog odbora) veliki broj naroda i sveΕ‘tenstva, i to ne samo pravoslavnog, nego i rimokatoliΔkog, unijatskog i protestantskog, koji su tada javno izrazili ΕΎelju za osloboΔenjem i ujedinjenjem sa Srbijom. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike otiΕ‘ao je tada na Solunski front, tako da zaista nije neosnovano ono izneto miΕ‘ljenje (od engleskog NaΔelnika armije) da je βotac Nikolaj bio treΔa armijaβ za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos tada zaista bio veliki. Nikolaj je u ovo vreme iznosio i ideju o ujedinjenju svih HriΕ‘Δanskih crkava. I od tada se on posebno sprijateljio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. TakoΔe je u to vreme pomagao i grupu naΕ‘ih studenata u Oksfordu, gde je jedno vreme i predavao. Po zavrΕ‘etku rata, dok je joΕ‘ bio u Engleskoj, izabran je (12/25. marta 1919) za episkopa ΕΎiΔkog, odakle je ubrzo, krajem 1920, premeΕ‘ten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je uΔestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama HriΕ‘Δanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama. No naroΔito treba istaΔi njegovu pastirsku sluΕΎbu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine[4], a zatim i u njegovoj prvobitnoj Ε½iΔkoj eparhiji gde Δe biti konaΔno vraΔen 1936. godine, po ΕΎelji Arhijerejskog sabora i naroda. Tek kao episkop ohridski i ΕΎiΔki, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog ΕΎivota, ne zanemarujuΔi pritom ni svoj bogoslovsko-knjiΕΎevni rad. On je takoΔe mnogo doprineo i ujedinjenju naΕ‘ih pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene drΕΎave (od koje Δesto nije imao ni razumevanja ni naroΔite podrΕ‘ke). Posebno je na Vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je veΔ bila izvrΕ‘ila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada je taj uticaj nastavio i upotpunio Ohrid i Sveta gora, koju je Vladika svakog leta redovno poseΔivao. Sveta gora i dela Svetih Otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naroΔito mnogo Δitao i prouΔavao, izvrΕ‘ili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je saraΔivao sa Jovanom Ε angajskim i Justinom PopoviΔem. Drugi je Δesto pomagao i pisao pohvalno o bogomoljaΔkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima, ispred Oktobarske revolucije. Duhovna delatnost Iz ovog perioda potiΔu mnoga vaΕΎna dela Vladike Nikolaja. Ovde treba makar spomenuti i ona druga ne manje znaΔajna opΕ‘tenarodna dela kao Ε‘to su njegov rad sa narodom i posebno sa bogomoljcima,[5] Nikolaj je iz Ohrida i Ε½iΔe razvio i mnogostranu meΔucrkvenu delatnost. Tako je uΔestvovao 1930. godine na Predsabornoj konferenciji Pravoslavnih Crkava u manastiru Vatopedu. Zatim je radio na obnovi opΕ‘teΕΎiteljnog naΔina ΕΎivota u manastiru Hilandaru. Bivao je Δesto na meΔunarodnim susretima mladih hriΕ‘Δana u svetu i na viΕ‘e ekumenskih susreta i konferencija u svetu. TakoΔe je nastojao da odrΕΎava dobre odnose sa Bugarina i Grcima, kao i dobre meΔuverske odnose u predratnoj Jugoslaviji. Nikolaj je bio umeΕ‘an i u poznatu β Konkordatsku borbuβ kada je iznenada i misteriozno preminuo Patrijarh srpski Varnava. Ostao je izmeΔu ostaloga poznat Nikolajev telegram i Otvoreno pismo βGospodinu dr Antonu KoroΕ‘ecu, Ministru unutraΕ‘njih poslovaβ (avgust 1937) u kojem se ΕΎali na βpandurski kurjaΔki napad 19. jula na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom crkvom u Beograduβ i na gonjenje i hapΕ‘enje mnogih neduΕΎnih pravoslavnih sveΕ‘tenika i vernika Ε‘irom Jugoslavije. Uprkos sliΔnosti politiΔkih stavova VelimiroviΔa i LjotiΔa, izmeΔu njih je do kraja 1930-ih i poΔetka 1940-ih postojala razlika. VelimiroviΔ je osuΔivao nemaΔki imperijalizam, dok je LjotiΔ ostao poΕ‘tovalac nacizma, koji je smatrao vrednim saveznikom u borbi protiv komunizma i navodne jevrejske zavere. Ipak, VelimiroviΔ nikada nije javno osudio LjotiΔev pronemaΔki stav.[6] Nikolaj je, uz Patrijarha Gavrila, imao svoj udeo i u obaranju antinarodnog pakta vlade CvetkoviΔ-MaΔek, zbog Δega je od naroda bio pozdravljen, a od okupatora Nemaca posebno omraΕΎen.[7][8] ZarobljeniΕ‘tvo za vreme Drugog svetskog rata NemaΔka obaveΕ‘tajna sluΕΎba je Nikolaja VelimiroviΔa registrovala kao izrazitog anglofila, uprkos tome Ε‘to je VelimiroviΔ bio blizak voΔi pokreta Zbor Dimitrije LjotiΔem.[9] Aprilski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekli su VelimiroviΔa u manastiru Ε½iΔi. PoΕ‘to je VelimiroviΔ u VrnjaΔkoj Banji odrΕΎao javnu propoved protiv partizana, agenti Ziherhajtsdinsta i LjotiΔev ministar u NediΔevoj vladi Mihailo OlΔan su posetili VelimiroviΔa sa ciljem da ga privole da saraΔuje sa Nemcima. Od ove namere se odustalo jer su Nemci smatrali da je VelimiroviΔ povezan sa Dragoljubom MihailoviΔem. Harald Turner i Milan NediΔ su doΕ‘li do zakljuΔka da bi VelimiroviΔa trebalo internirati u okolinu Beograda, ali do toga nije doΕ‘lo. Ipak, januara 1942. VelimiroviΔ je obavestio Gestapo da je spreman za saradnju u borbi protiv partizana. ZahvaljujuΔi ovoj ponudi i LjotiΔevoj intervenciji, VelimiroviΔ je ostao u manastiru Ljubostinji sve do 18. novembra 1942, kada je prebaΔen i stavljen pod straΕΎu u manastir Vojlovicu kod PanΔeva zbog sumnje za saradnju sa Δetnicima. Maja 1943. tamo je prebaΔen iz Rakovice i patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ.[10] SaΔuvan je iz tih dana, u jednoj svesci, Nikolajev βMolbeni kanon i Molitvaβ Presvetoj Bogorodici VojlovaΔkoj, kao i kasnije napisane, u BeΔu januara 1945. veΔ poznate βTri molitve u senci nemaΔkih bajonetaβ, zabeleΕΎene na koricama JevanΔelja u Srpskoj crkvi u BeΔu. Dana 14. septembra 1944. godine Nemci su vladiku Nikolaja i patrijarha Gavrila sproveli iz Vojlovice u koncentracioni logor Dahau. Tamo su oni zatvoreni u posebnom delu za visoke oficire i sveΕ‘tenstvo (Ehrenbunker), tretirani bolje od ostalih i imali status posebnih zatoΔenika (EhrenhΓ€ftling).[11] U Dahauu su ostali tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaΔaju na intervenciju Hermana Nojbahera, kao deo pogodbe sa LjotiΔem i NediΔem.[11] Putuovali su zajedno sa Milanom NediΔem i Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde se LjotiΔ i NediΔ sa drugim srpskim nacionalistima (MomΔilom ΔujiΔem, Dobroslavom JevΔeviΔem) pripremali da vode bitku protiv partizana. Za vreme boravka u Sloveniji, VelimiroviΔ je blagosiljao ljotiΔevce i Δetnike. Na LjotiΔevoj sahrani odrΕΎao je posmrtni govor. Nakon LjotiΔeve pogibije, VelimiroviΔ je napustio Sloveniju i otiΕ‘ao za Austriju, gde su ga zadrΕΎali Amerikanci. Po puΕ‘tanju, otiΕ‘ao je u Englesku, pa potom u Ameriku, dok se patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ vratio u Beograd....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Korice se odvojile od tabaka, sve ostalo uredno! Dubrovnik, 1913. god Razjasnjenje jednoga pitanja iz svetiteljevog zivota Sveti Vasilije OstroΕ‘ki (MrkonjiΔi, Popovo polje 1610 β Ostrog 1671), poznat i kao Sveti Vasilije OstroΕ‘ki Δudotvorac, bio je episkop zahumski i srpski pravoslavni svetitelj.[1] Biografija RoΔen je kao Stojan JovanoviΔ u selu MrkonjiΔi, Popovo polje, nadomak Trebinja u Hercegovini od majke Ane-Anastasije (devojaΔko prezime Δurica) i oca Petra JovanoviΔa, po predanju 28. decembra 1610. godine, u bogobojaΕΎljivoj porodici hercegovaΔkih teΕΎaka. U strahu od danka u krvi, roditelji su Stojana veΔ u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je veΔ tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim. Tamo se uΔio crkvenoj pismenosti. Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir TvrdoΕ‘, gde nakon pohaΔanja manastirske Ε‘kole, najzad prima i monaΕ‘ki postrig[2] i sveΕ‘teniΔki Δin, postavΕ‘i paroh popovopoljski. PogorΕ‘anje prilika u manastiru, naroΔito zbog unijatskih pritisaka iz DubrovaΔke nadbiskupije i samovolje turskih vlasti i ΕΎelja za dubljim podvigom odvode ga kao arhimandrita u PeΔku PatrijarΕ‘iju i, po blagoslovu patrijarha Pajsija Janjevca, dalje na Svetu Goru, a zatim u VlaΕ‘ku i Ukrajinu. Otuda se vraΔa sa darovima tamoΕ‘njih vladara stradalnom narodu u Hercegovini. Godine 1638. arhimandrit Vasilije je rukopoloΕΎen u PeΔi odlukom Svetog sinoda za mitropolita hercegovaΔkog, sa obnovljenom svetosavskom titulom - mitropolit Zahumski. Kasnije Δe dodati i titulu i Skenderijski. Knez Luka VladislaviΔ (otac Save VladislaviΔa) ga je pratio na put u PeΔ i nazad, kada je Ostrog bogato darivao.[3] Njegov ΕΎivot bio je u stalnoj opasnosti od Turaka. Bio je proganjan i klevetan i od militantnih rimokatoliΔkih misionara i prelata. Bio je svrgavan sa mitropolitskog prestola u Trebinju od strane laΕΎnog episkopa unijate Savatija 1641. godine. Izlagan je bahatostima plemenskih knezova i neposluΕ‘nih uskoΔkih ΔetovoΔa. Ipak, stizao je gde god su ga vodili zadaci njegove arhiepiskopske sluΕΎbe, od Mostara, Trebinja, BileΔe i Herceg Novog do Pljevalja, MoraΔe, OnogoΕ‘ta, PjeΕ‘ivaca i BjelopavliΔa. Spomenik, Hram Svetog Vasilija OstroΕ‘kog Kao arhijerej ΕΎiveo je u manastiru TvrdoΕ‘ i odatle utvrΔivao u pravoslavlju svoje vernike, ΔuvajuΔi ih od turskih svireposti i latinskog lukavstva. Kada su Turci razorili TvrdoΕ‘, beΕΎao je na Svetu goru, ali ga je narod u BjelopavliΔima zaustavio uz obeΔanje da Δe mu svako davati po mericu pΕ‘enice za izdrΕΎavanje. Vladika je ostao i najpre se podvizavao u jednoj peΔini u PjeΕ‘ivcima, a kasnije prelazi u ostroΕ‘ku peΔinu.[4] Manastir Ostrog je mesto gde je nastavio svoj strogi podviΕΎniΔki ΕΎivot. Poslednjih 15 godina svog ΕΎivota proveo je u peΔinskoj isposnici u Gornjem Ostrogu. Umro je 1671. godine. Njegove moΕ‘ti i njegov grob Δuvaju se u manastiru u Ostrogu do danaΕ‘njeg dana. U njihovu moΔ isceljenja i utehe veruju podjednako i hriΕ‘Δani i muslimani. U Ostrogu se svake godine na TrojiΔine dane odrΕΎava veliki Narodni sabor. Manastir Svetog Vasilija OstroΕ‘kog mu je posveΔen. Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Vasilija OstroΕ‘kog 12. maja, po gregorijanskom kalendaru (29. aprila, po julijanskom).[5] Najimpozantniji, najmonumentalniji pravoslavni hram posveΔen Sv. Vasiliju, je onaj u NikΕ‘iΔu.[6] To je zaduΕΎbina crnogorskog kneza Nikole I PetroviΔa, raΔena po projektu Rusa, PreobraΕΎenskog, osveΔena 15. avgusta 1900. godine. O njemu je Ε½eljko PrΕΎulj napisao istorijski roman βVladika - slava mu i milostβ 2016. godine.[7] Povodom 350 godina od njegove smrti organizovan je nauΔni skup maja 2021. godine....
Korice kao na slikama Unutra sve lepo oΔuvano, mogu poslati dodatne slike pre kupovine 1914. Cvijanovic, Beograd PRVO IZDANJE! RETKO!!!! Sveti Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki ili vladika Nikolaj (svetovno Nikola VelimiroviΔ; LeliΔ, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881 β Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i ΕΎiΔki,[1] istaknuti teolog i besednik. Zbog svog oratorskog umeΔa bio je nazivan βNovi Zlatousti.β On je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki. Njegovo roΔeno ime je Nikola. U mladosti je teΕ‘ko oboleo od dizenterije i zakleo se da Δe posvetiti svoj ΕΎivot Bogu, ako preΕΎivi. PreΕΎiveo je i zamonaΕ‘io se pod imenom Nikolaj. VelimiroviΔ je Ε‘kolovan na Zapadu. U mladosti je bio i zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. TakoΔe je primljen u sveΕ‘tenstvo i brzo je postao vaΕΎna liΔnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U meΔuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. Kada su u Drugom svetskom ratu NacistiΔka NemaΔka i FaΕ‘istiΔka Italija izvrΕ‘ile agresiju i okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, episkop Nikolaj je stavljen u internaciju i na kraju odveden u logor Dahau, gde je bio zatoΔen zajedno sa patrijarhom Gavrilom od 25. septembra 1944. godine do poΔetka novembra 1944. godine. Po zavrΕ‘etku rata, episkop Nikolaj je odluΔio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast doΕ‘li komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956. Centralno mesto u VelimiroviΔevim razmiΕ‘ljanjima Δinila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalistiΔkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba Δuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko oΔaran srpskom proΕ‘loΕ‘Δu nemanjiΔkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. VelimiroviΔ je snaΕΎno podrΕΎavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i upostavio je dobre odnose sa anglikanskom i AmeriΔkom episkopalnom crkvom. UvrΕ‘ten je meΔu 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Biografija[uredi | uredi izvor] Detinjstvo i Ε‘kolovanje[uredi | uredi izvor] Poreklo Vladike Nikolaja Nikolaj je roΔen 23. decembra 1880, po julijanskom, tj. 4. januara 1881. po gregorijanskom kalendaru. Rodio se u selu LeliΔu, nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. Njegovi roditelji, Dragomir i Katarina, bili su prosti zemljoradnici i poboΕΎni hriΕ‘Δani, naroΔito majka. Na krΕ‘tenju je dobio ime Nikola. O poreklu porodice VelimiroviΔ postoje dva stanoviΕ‘ta. Jedno je da su oni poreklom iz ZagaraΔa iz Katunske nahije, a drugo je da su oni poreklom iz Banjana, starohercegovaΔkog plemena. Poznato je da se porodica doselila u LeliΔ krajem 18. veka iz Osata u Bosni.[2] Svoje obrazovanje Nikola je otpoΔeo u manastiru Δelije, gde ga je otac odveo da se opismeni makar toliko βda zna Δitati pozive od vlasti i na njih odgovaratiβ, pa da ga onda zadrΕΎi na selu kao hranitelja i βΕ‘kolovanogβ Δoveka. Od prvih dana pokazivao je svoju izuzetnu revnost u uΔenju. Njegovu darovitost zapazio je i njegov uΔitelj Mihajlo StupareviΔ i preporuΔio mu nastavak Ε‘kolovanja u valjevskoj gimnaziji, gde se Nikola pokazao kao dobar Δak, iako je, da bi se Ε‘kolovao, sluΕΎio u varoΕ‘kim kuΔama, kao i veΔina Δaka u to vreme. Manastir LeliΔ, u selu LeliΔ pokraj Valjeva Po zavrΕ‘etku Ε‘estog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao u Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila, jer je bio βsitanβ i nije imao dovoljan obim grudi. Odmah po odbijanju ove komisije, Nikola podnosi dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je bio primljen, iako opet ne bez teΕ‘koΔa, navodno zbog slabog sluha za pevanje. Kao uΔenik Bogoslovije je bio uspeΕ‘an. Njegovo isticanje u naukama bilo je rezultat sistematskog rada. U svome Ε‘kolskom uΔenju nije se drΕΎao samo skripti i udΕΎbenika, nego je Δitao i mnoga druga dela od opΕ‘teobrazovnog znaΔaja. Do svoje 24. godine veΔ je bio proΔitao dela NjegoΕ‘a, Ε ekspira, Getea, Voltera, Viktora Igoa, NiΔea, Marksa, PuΕ‘kina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih. Posebno je u bogosloviji bio zapaΕΎen svojim mislima o NjegoΕ‘u, koga je kao pesnika i mislioca voleo i joΕ‘ u valjevskoj gimnaziji dobro prostudirao. UΔitelj[uredi | uredi izvor] Za vreme Ε‘kolovanja u Beogradu Nikola je zbog stanovanja u memljivom stanu i slabe ishrane dobio tuberkulozu od koje je godinama patio. Po svrΕ‘etku bogoslovije je kraΔe vreme bio uΔitelj u selima DraΔiΔu i Leskovicama, viΕ‘e Valjeva, gde je izbliza upoznao ΕΎivot i duΕ‘evno raspoloΕΎenje srpskog seljaka i gde se sprijateljio sa sveΕ‘tenikom Savom PopoviΔem, izbeglim iz Crne Gore, sa kojim je iΕ‘ao po narodu i pomagao mu u parohijskim poslovima. Letnje raspuste Nikola je, po savetu lekara, provodio na moru, tako da je tada upoznao i sa ljubavlju opisao ΕΎivot Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca. VeΔ u bogosloviji pomagao je proti Aleksi IliΔu u ureΔivanju lista βHriΕ‘Δanski vesnikβ, u kome je i nekoliko godina objavljivao svoje prve dopise i radove. Studiranje[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviΔ tokom studentskih dana. Posle toga, Nikola je bio izabran od strane Crkve da sa drugim pitomcima, drΕΎavnim stipendistima, poΔe na dalje Ε‘kolovanje u Rusiju ili Evropu. Izabrao je tada radije studiranje u Evropi, na starokatoliΔkom fakultetu u Bernu, a zatim je proΕ‘ao studirajuΔi i NemaΔku, Englesku i Ε vajcarsku, a neΕ‘to kasnije i Rusiju. Svoje studije u Bernu Nikolaj je, u svojoj 28. godini, okonΔao doktoratom iz teologije, odbranivΕ‘i disertaciju pod naslovom βVera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkveβ.[3] SledeΔu 1909. godinu Nikola je proveo u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filozofije i zatim ga u Ε½enevi, na francuskom, i odbranio (βfilozofija Berklijaβ). Bolest i monaΕ‘enje[uredi | uredi izvor] Vladika Nikolaj, umetniΔko delo Ljubomira SimonoviΔa VrativΕ‘i se iz Evrope Nikolaj se, u jesen 1909, razboleo od dizenterije i u bolnici leΕΎao oko 6 nedelja. On se uskoro i monaΕ‘i u manastiru Rakovici i postaje jeromonah Nikolaj (20. XII 1909). Po povratku sa studija trebalo je, po tadaΕ‘njem zakonu, nostrifikovati svoje diplome, ali kako nije imao punu svrΕ‘enu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred i veliku maturu, da bi tek onda mogao predavati u Bogosloviji. Ipak, pre no Ε‘to je postao suplent u Bogosloviji, upuΔen je od mitropolita Srbije Dimitrija u Rusiju, gde je proveo godinu dana, najviΕ‘e putujuΔi po Ε‘irokoj Rusiji i upoznajuΔi njen crkveni ΕΎivot, duΕ‘u ruskog Δoveka i njegove svetinje. Za to vreme napisao je i svoje prvo veΔe delo β studiju βReligija NjegoΕ‘evaβ. Suplent Bogoslovije[uredi | uredi izvor] Kao suplent Bogoslovije Sv. Save u Beogradu Nikolaj je predavao filozofiju, logiku, psihologiju, istoriju i strane jezike. No on nije mogao ostati u okvirima Bogoslovije. On zato poΔinje da piΕ‘e, govori i objavljuje. PoΔinje sa besedama po beogradskim i drugim crkvama Ε‘irom Srbije, pa onda drΕΎi i predavanja na KolarΔevom univerzitetu i drugim mestima. Govorio je uglavnom na teme iz ΕΎivota. Istovremeno, Nikolaj objavljuje u crkvenim i knjiΕΎevnim Δasopisima svoje Δlanke, besede i studije: o NjegoΕ‘u, o NiΔeu i Dostojevskom i na druge filozofsko-teoloΕ‘ke teme.[4] Besednik[uredi | uredi izvor] Godine 1912. pozvan je u Sarajevo na proslavu lista βProsvetaβ, gde se upoznao sa najviΔenijim predstavnicima tamoΕ‘njih Srba: ΔoroviΔem, DuΔiΔem, Ε antiΔem, GrΔiΔem, LjubibratiΔem i drugima. Poznate su tadaΕ‘nje njegove reΔi da su βsvojom velikom ljubavlju i velikim srcem Srbi Bosanci anektirali Srbiju Bosniβ, Ε‘to je u eri austrijske aneksije bilo izazovno, pa je pri povratku u Beograd skinut sa voza u Zemunu i zadrΕΎan nekoliko dana. Iste austrijske vlasti nisu mu dozvolile da sledeΔe godine otputuje u Zagreb i govori na tamoΕ‘njoj proslavi NjegoΕ‘a, no njegova je beseda ipak u Zagreb dospela i bila proΔitana. Narodni rad Nikolajev nastavlja se joΕ‘ viΕ‘e kada je uskoro Srbija stupila na put ratova za osloboΔenje i ujedinjenje Srpskog i ostalih Jugoslovenskih naroda. U sudbonosnim danima ratova, od 1912. do 1918. godine, Nikolaj aktivno uΔestvuje. Nikolaj je ΕΎivo i aktivno uΔestvovao i u tadaΕ‘njem crkvenom ΕΎivotu, mada je imao kritiΔkih primedbi na rad i ponaΕ‘anje izvesnih crkvenih ljudi. Njegova je, meΔutim, kritika bila pozitivna (on se ubrzo raziΕ‘ao sa protom Aleksom iz βHriΕ‘Δanskog vesnikaβ zbog negativnih pogleda ovoga na stanje u Srpskoj Crkvi) i takva je ostala do kraja ΕΎivota. Misija za vreme Prvog svetskog rata u Americi i Engleskoj[uredi | uredi izvor] Aprila meseca 1915. godine Srpska vlada je uputila Nikolaja iz NiΕ‘a u Ameriku i Englesku (gde je ostao do aprila 1919) u cilju rada na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari. On je po Americi, i zatim Engleskoj, drΕΎao brojna predavanja: u crkvama, univerzitetima, hotelima i po drugim ustanovama, boreΔi se na taj naΔin za spas i ujedinjenje Srba i JuΕΎnoslovenskih naroda. VeΔ avgusta 1915. godine on je na velikom zboru u Δikagu objedinio i pridobio za jugoslovensku stvar (program Jugoslovenskog odbora) veliki broj naroda i sveΕ‘tenstva, i to ne samo pravoslavnog, nego i rimokatoliΔkog, unijatskog i protestantskog, koji su tada javno izrazili ΕΎelju za osloboΔenjem i ujedinjenjem sa Srbijom. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike otiΕ‘ao je tada na Solunski front, tako da zaista nije neosnovano ono izneto miΕ‘ljenje (od engleskog NaΔelnika armije) da je βotac Nikolaj bio treΔa armijaβ za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos tada zaista bio veliki. Nikolaj je u ovo vreme iznosio i ideju o ujedinjenju svih HriΕ‘Δanskih crkava. I od tada se on posebno sprijateljio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. TakoΔe je u to vreme pomagao i grupu naΕ‘ih studenata u Oksfordu, gde je jedno vreme i predavao. Episkop ΕΎiΔki i ohridski[uredi | uredi izvor] Ε½iΔa Po zavrΕ‘etku rata, dok je joΕ‘ bio u Engleskoj, izabran je (12/25. marta 1919) za episkopa ΕΎiΔkog, odakle je ubrzo, krajem 1920, premeΕ‘ten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je uΔestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama HriΕ‘Δanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama. No naroΔito treba istaΔi njegovu pastirsku sluΕΎbu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine[5], a zatim i u njegovoj prvobitnoj Ε½iΔkoj eparhiji gde Δe biti konaΔno vraΔen 1936. godine, po ΕΎelji Arhijerejskog sabora i naroda. Tek kao episkop ohridski i ΕΎiΔki, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog ΕΎivota, ne zanemarujuΔi pritom ni svoj bogoslovsko-knjiΕΎevni rad. On je takoΔe mnogo doprineo i ujedinjenju naΕ‘ih pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene drΕΎave (od koje Δesto nije imao ni razumevanja ni naroΔite podrΕ‘ke). Vladika Nikolaj VelimiroviΔ u Ohridu sa druΕ‘tvom knjeginje Ljubice iz PanΔeva, 1928. Posebno je na Vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je veΔ bila izvrΕ‘ila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada je taj uticaj nastavio i upotpunio Ohrid i Sveta gora, koju je Vladika svakog leta redovno poseΔivao. Sveta gora i dela Svetih Otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naroΔito mnogo Δitao i prouΔavao, izvrΕ‘ili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je saraΔivao sa suplentom bogoslovije svetim Jovanom Ε angajskim i Justinom PopoviΔem. Drugi je Δesto pomagao i pisao pohvalno o bogomoljaΔkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima ispred Oktobarske revolucije. Duhovna delatnost[uredi | uredi izvor] Iz ovog perioda potiΔu mnoga vaΕΎna dela Vladike Nikolaja. Ovde treba makar spomenuti i ona druga ne manje znaΔajna opΕ‘tenarodna dela kao Ε‘to su njegov rad sa narodom i posebno sa bogomoljcima,[6] Nikolaj je iz Ohrida i Ε½iΔe razvio i mnogostranu meΔucrkvenu delatnost. Tako je uΔestvovao 1930. godine na Predsabornoj konferenciji Pravoslavnih Crkava u manastiru Vatopedu. Zatim je radio na obnovi opΕ‘teΕΎiteljnog naΔina ΕΎivota u manastiru Hilandaru. Bivao je Δesto na meΔunarodnim susretima mladih hriΕ‘Δana u svetu i na viΕ‘e ekumenskih susreta i konferencija u svetu. TakoΔe je nastojao da odrΕΎava dobre odnose sa Bugarina i Grcima, kao i dobre meΔuverske odnose u predratnoj Jugoslaviji. Nikolaj je bio umeΕ‘an i u poznatu β Konkordatsku borbuβ kada je iznenada i misteriozno preminuo Patrijarh srpski Varnava. Ostao je izmeΔu ostaloga poznat Nikolajev telegram i Otvoreno pismo βGospodinu dr Antonu KoroΕ‘ecu, Ministru unutraΕ‘njih poslovaβ (avgust 1937) u kojem se ΕΎali na βpandurski kurjaΔki napad 19. jula na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom crkvom u Beograduβ i na gonjenje i hapΕ‘enje mnogih neduΕΎnih pravoslavnih sveΕ‘tenika i vernika Ε‘irom Jugoslavije. Uprkos sliΔnosti politiΔkih stavova VelimiroviΔa i LjotiΔa, izmeΔu njih je do kraja 1930-ih i poΔetka 1940-ih postojala razlika. VelimiroviΔ je osuΔivao nemaΔki imperijalizam, dok je LjotiΔ ostao poΕ‘tovalac nacizma, koji je smatrao vrednim saveznikom u borbi protiv komunizma i navodne jevrejske zavere. Ipak, VelimiroviΔ nikada nije javno osudio LjotiΔev pronemaΔki stav.[7] Nikolaj je, uz Patrijarha Gavrila, imao svoj udeo i u obaranju antinarodnog pakta vlade CvetkoviΔ-MaΔek, zbog Δega je od naroda bio pozdravljen, a od okupatora Nemaca posebno omraΕΎen.[8][9] ZarobljeniΕ‘tvo za vreme Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor] NemaΔka obaveΕ‘tajna sluΕΎba je Nikolaja VelimiroviΔa registrovala kao izrazitog anglofila, uprkos tome Ε‘to je VelimiroviΔ bio blizak voΔi pokreta Zbor Dimitrije LjotiΔem.[10] Vladika Nikolaj kod Srpskih dobrovoljaca u Ilirskoj Bistrici 1945. godine. AΔutant LjotiΔev i generala DamjanoviΔa. Aprilski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekli su VelimiroviΔa u manastiru Ε½iΔi. PoΕ‘to je VelimiroviΔ u VrnjaΔkoj Banji odrΕΎao javnu propoved protiv partizana, agenti Ziherhajtsdinsta i LjotiΔev ministar u NediΔevoj vladi Mihailo OlΔan su posetili VelimiroviΔa sa ciljem da ga privole da saraΔuje sa Nemcima. Od ove namere se odustalo jer su Nemci smatrali da je VelimiroviΔ povezan sa Dragoljubom MihailoviΔem. Harald Turner i Milan NediΔ su doΕ‘li do zakljuΔka da bi VelimiroviΔa trebalo internirati u okolinu Beograda, ali do toga nije doΕ‘lo. Ipak, januara 1942. VelimiroviΔ je obavestio Gestapo da je spreman za saradnju u borbi protiv partizana. ZahvaljujuΔi ovoj ponudi i LjotiΔevoj intervenciji, VelimiroviΔ je ostao u manastiru Ljubostinji sve do 18. novembra 1942, kada je prebaΔen i stavljen pod straΕΎu u manastir Vojlovicu kod PanΔeva zbog sumnje za saradnju sa Δetnicima. Maja 1943. tamo je prebaΔen iz Rakovice i patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ.[11] SaΔuvan je iz tih dana, u jednoj svesci, Nikolajev βMolbeni kanon i Molitvaβ Presvetoj Bogorodici VojlovaΔkoj, kao i kasnije napisane, u BeΔu januara 1945. veΔ poznate βTri molitve u senci nemaΔkih bajonetaβ, zabeleΕΎene na koricama JevanΔelja u Srpskoj crkvi u BeΔu. Dana 14. septembra 1944. godine Nemci su vladiku Nikolaja i patrijarha Gavrila sproveli iz Vojlovice u koncentracioni logor Dahau. Tamo su oni zatvoreni u posebnom delu za visoke oficire i sveΕ‘tenstvo (Ehrenbunker), tretirani bolje od ostalih i imali status posebnih zatoΔenika (EhrenhΓ€ftling).[12] U Dahauu su ostali tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaΔaju na intervenciju Hermana Nojbahera, kao deo pogodbe sa LjotiΔem i NediΔem.[12] Putovali su zajedno sa Milanom NediΔem i Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde se LjotiΔ i NediΔ sa drugim srpskim nacionalistima (MomΔilom ΔujiΔem, Dobroslavom JevΔeviΔem) pripremali da vode bitku protiv partizana. Za vreme boravka u Sloveniji, VelimiroviΔ je blagosiljao ljotiΔevce i Δetnike. Na LjotiΔevoj sahrani odrΕΎao je posmrtni govor. Nakon LjotiΔeve pogibije, VelimiroviΔ je napustio Sloveniju i otiΕ‘ao za Austriju, gde su ga zadrΕΎali Amerikanci. Po puΕ‘tanju, otiΕ‘ao je u Englesku, pa potom u Ameriku, dok se patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ vratio u Beograd. Amerika[uredi | uredi izvor] Prvobitni grob vladike Nikolaja Nikolaj je doΕ‘ao u Ameriku tokom 1946. godine, gde je od tada ΔeΕ‘Δe poboljevao. U Jugoslaviji je smatran saradnikom faΕ‘ista i izdajnikom. DrΕΎavljanstvo mu je oduzeto, a ime stavljeno na listu autora Δija se dela nisu mogla objavljivati u zemlji. U Americi je Nikolaj nastavio svoj crkveni rad, pa je putovao po Americi i Kanadi. Nikolaj je i u Americi nastavio svoju spisateljsku i bogoslovsku delatnost, kako na srpskom tako i na engleskom jeziku. Iz ovoga vremena potiΔu njegova dela βKasijanaβ, βZemlja NedoΔijaβ, βΕ½etve Gospodnjeβ, βDivanβ i njegovo poslednje, nedovrΕ‘eno delo βJedini Δovekoljubacβ. Iz Amerike je stizao da koliko moΕΎe pomogne i naΕ‘im manastirima i pojedincima u starom kraju, Ε‘aljuΔi skromne pakete i priloge, naroΔito u crkvenim stvarima i potrebama. Vladika Nikolaj je u Americi i povremeno predavao: u privremenoj srpskoj bogosloviji u manastiru Sv. Save u Libertivilu, u njujorΕ‘koj Akademiji Sv. Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete Trojice u DΕΎordanvilu i Sv. Tihona u Saut Kananu, u Pensilvaniji. U ovoj poslednjoj ga je i smrt zatekla. Iz manastira Sv. Tihona prenet je zatim u manastir Svetog Save u Libertivil i sahranjen kraj oltara crkve, na juΕΎnoj strani 27. marta 1956, uz prisustvo velikog broja pravoslavnih Srba i drugih vernika Ε‘irom Amerike. Prenos moΕ‘tiju u Srbiju[uredi | uredi izvor] Kivot sa moΕ‘tima u hramu manastira LeliΔ Mnogo godina posle smrti njegove moΕ‘ti su prenete iz Libertivila u LeliΔ 12. maja 1991. godine. One su izloΕΎene u hramu manastira LeliΔ, koji je njegova zaduΕΎbina. Kanonizacija[uredi | uredi izvor] Sveti Nikolaj Ε½iΔki Crkva Svetog Nikolaja Ε½iΔkog u TreΕ‘njevici kod Arilja Patrijarh srpski Pavle bio je veliki protivnik brzih kanonizacija. Protivio se svakoj brzopletosti, posebno kada je reΔ o buduΔim svetiteljima. Godinama je odlagao dodeljivanje oreola Vladiki Nikolaju i Justinu PopoviΔu, iako ih je veoma cenio i uvaΕΎavao. Na proleΔnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u maju 2003. Nikolaj VelimiroviΔ kanonizovan je za svetitelja. SveΔana kanonizacija obavljena je u Hramu Svetog Save na VraΔaru, u Beogradu, 24. maja 2003. VeΔ sledeΔe godine, episkop Ε‘abaΔko-valjevski Lavrentije je svoju zaduΕΎbinu, manastir Soko blizu Ljubovije i Krupnja, posvetio Sv. Nikolaju. Manastir Soko je osveΕ‘tan 8. maja 2004. godine. U ovom manastiru postoji i muzej posveΔen Sv. Nikolaju, njegova velika bista u dvoriΕ‘tu manastira i joΕ‘ jedna velika zgrada koja se zove βDom Sv. vladike Nikolajaβ i u kojoj preko leta borave uΔesnici βMobeβ. U ariljskom selu TreΕ‘njevica 2016. godine osveΕ‘tana je Crkva Svetog Nikolaja Ε½iΔkog. U crkvenoj literaturi se citiraju reΔi Justina PopoviΔa koji ga smatra βtrinaestim apostolomβ, βsvetim srpskim jevanΔelistomβ i βnajveΔim Srbinom posle svetog Saveβ, dok ga u verskim krugovima redovno uporeΔuju sa svetim Jovanom Krstiteljem i svetim Jovanom Zlatoustim. Po njemu se zove OΕ βVladika Nikolaj VelimiroviΔβ u Valjevu. Nikolaj VelimiroviΔ i Nikola Tesla[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviΔ i Nikola Tesla su se upoznali 1916. godine u Njujorku, preko Teslinog prijatelja, profesora Paje RadosavljeviΔa. Tada jeromonah, Nikolaj je pokuΕ‘ao da objedini Srbe u Americi, da daju podrΕ‘ku Srbiji, koja je vojevala protiv Austrougarske imperije. U tom pravcu, Nikolaju su Pupin i Tesla bili obavezni sagovornici. Zategnuti odnosi Tesle i Pupina i jako kritiΔan stav RadosavljeviΔa prema Pupinu su uΔinili da zajedniΔki proglas Tesle, Pupina i RadosavljeviΔa nije potpisan. Nikolaj je kasnije pisao RadosavljeviΔu da ΕΎali Ε‘to je pokuΕ‘ao da uvede Teslu u stvari narodne te da bi bio greh odvraΔati ga od njegovog posla. Usmenim predanjem je saΔuvana anegdota o razgovoru Tesle i Nikolaja u pogledu sliΔnosti (nevidljivost) struje i sile BoΕΎije.[13] Kontroverze[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Svetosavski nacionalizam U knjizi βKroz tamniΔki prozorβ, napisanom tokom zarobljeniΕ‘tva u Dahau, za rat optuΕΎuju se nehriΕ‘Δanske ideologije Evrope, poput: demokratije, komunizma, socijalizma, ateizma i verske tolerancije. U osnovi ovih pojava VelimiroviΔ vidi jevrejsko delovanje:[14][15] To Evropa ne zna, i u tome je sva oΔajna sudba njena, sva mraΔna tragedija njenih naroda. Ona niΕ‘ta ne zna osim onog Ε‘to joj Ε½idovi pruΕΎe kao znanje. Ona niΕ‘ta ne veruje osim onog Ε‘to joj Ε½idovi zapovede da veruje. Ona ne ume niΕ‘ta da ceni kao vrednost dok joj Ε½idovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti. Njeni najuΔeniji sinovi su bezboΕΎnici (ateisti), po receptu Ε½idova. Njeni najveΔi nauΔnici uΔe da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. Njeni politiΔari kao meseΔari u zanosu govore o jednakosti svih verovanja i neverovanja. Sva moderna gesla evropska sastavili su Ε½idi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i Ε‘trajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopΕ‘tu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Ε½idova, odnosno oca njihova Δavola. Za ΔuΔenje je da su se Evropejci, potpuno predali Ε½idovima, tako da ΕΎidovskom glavom misle, ΕΎidovske programe primaju, ΕΎidovsko hristoborstvo usvajaju, ΕΎidovske laΕΎi kao istine primaju, ΕΎidovska gesla kao svoja primaju, po ΕΎidovskom putu hode i ΕΎidovskim ciljevima sluΕΎe. Nikolaj je ovaj rad napisao u zarobljeniΕ‘tvu i on je objavljen u Lincu, u Austriji, 1985. godine.[16] Prisutno je uverenje da je VelimiroviΔ aktivno pomagao Jevreje u vreme rata, mada je samo jedna takva epizoda zabeleΕΎena. Ela TrifunoviΔ roΔena Nojhaus (Neuhaus) je 2001. godine pisala Srpskoj pravoslavnoj crkvi tvrdeΔi da je nju i njenu porodicu 18 meseci VelimiroviΔ skrivao od Nemaca u manastiru Ljubostinji.[17] Pojedini izvori navode da nema osnova za optuΕΎbe o antisemitizmu vladike Nikolaja i navode da je Njegov βantisemitizamβ biblijski, teoloΕ‘ki, kakav je u Svetom pismu Starog i Novog zaveta.[18] NasleΔe[uredi | uredi izvor] Spasovdanska litija u Beogradu (2023.) sa moΕ‘tima Svetog vladike Nikolaja VelimiroviΔa Spomenik vladici Nikolaju u porti crkve u Ε apcu Po njemu su nazvane OΕ βNikolaj VelimiroviΔβ Ε abac i OΕ βVladika Nikolaj VelimiroviΔβ Valjevo. O ΕΎivotu vladike Nikolaja snimljen je dokumentarni film Sveti Nikolaj Srpski.[19] Na obodu Arhiepiskopije Beogradsko-karlovaΔke u naselju Resnik pod Avalom podignut je hram Svetom Vladici Nikolaju Ε½iΔkom. Hram je graΔen u periodu od 2017. do 2019. godine. StareΕ‘ina hrama je sveΕ‘tenik Aleksandar MilutinoviΔ a ktitor gospoΔa Sanja JakovljeviΔ vlasnik firme `Beorol`. Od 2021. godine izlazi Δasopis βNikolajeve studijeβ posveΔen istraΕΎivanju njegovog bogoslovskog i crkvenog doprinosa.[20] Britanska spisateljica Rebeka Vest je o vladici Nikolaju napisala: Najizuzetnije ljudsko biΔe koje sam ikada srela. [21] Sveti Justin Δelijski je smatrao da je vladika Nikolaj najveΔi Srbin posle Svetog Save.[22] Patrijarh srpski gospodin Porfirije smatra da je Sveti Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki, uz episkopa Atanasija i Svetog oca Justina Δelijskog, najznaΔajni srpski teolog u svetu.[23] KnjiΕΎevna dela[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviΔ objavio je veliki broj knjiΕΎevnih dela duhovne sadrΕΎine. U periodu posle Drugog svetskog rata njegova dela su bila zabranjena za Ε‘tampanje u Jugoslaviji. Tek kasnih osamdesetih godina ona poΔinju ovde ponovo da se Ε‘tampaju, pre toga su uglavnom Ε‘tampana u dijaspori zaslugom episkopa Lavrentija, a zatim ovamo prenoΕ‘ena. Njegova dela su: Uspomene iz Boke, 1904. [2] Francusko-slovenska borba u Boki kotorskoj 1806-1814 (?) (nem. FranzΓΆsisch-slawische KΓ€mpfe in der Bocca di Cattaro 1806-1814), 1910. Religija NjegoΕ‘eva, 1911. Iznad greha i smrti, 1914. Mesto Srbije u svetskoj istoriji (eng. Serbias place in human history), 1915. Srbija u svetlosti i mraku (engl. Serbia in light and darkness), 1916. Paterik Manastira svetog Nauma, 1925. Ohridski prolog, 1928.[3] Rat i Biblija, 1932. Emanuil: tajne neba i zemlje: Δudesni doΕΎivljaji iz oba sveta, 1937. [4] Tri molitve u senci nemaΔkih bajoneta, 1945. Pobedioci smrti: pravoslavna Δitanja za svaki dan godine, 1949. Zemlja NedoΔija: jedna moderna bajka, 1950. Pesme molitvene, 1952. Kasijana; nauka o hriΕ‘Δanskom pojimanju ljubavi, 1952. Divan: nauka o Δudesima, 1953. Ε½etve Gospodnje: od poΔetka do naΕ‘eg vremena i do kraja, 1953. Posthumno objavljena[uredi | uredi izvor] Jedini Δovekoljubac: ΕΎivot Gospoda Isusa Hrista, 1958. Prvi boΕΎji zakon i rajska piramida, 1959. O herojima naΕ‘eg vremena: beseda govorena jednog neobiΔnog mutnog i maloduΕ‘nog dana 1914., 1976. Omilije na nedeljna i prazniΔna jevanΔelja episkopa ohridskog Nikolaja, 1976. Misionarska pisma, 1977. Srpski narod kao Teodul, 1984. [5] Pustinjak Ohridski, 1986. Rad na oslobaΔanju otadΕΎbine, 1986. Kosovo i Vidovdan, 1988. Molitve na jezeru, 1988. [6] ReΔi o sveΔoveku, 1988. Vera svetih: katihizis IstoΔne pravoslavne crkve, 1988. [7] Nebeska liturgija, 1991. Tri aveti evropske civilizacije, 1991. O Bogu i o ljudima, 1993. Nacionalizam svetog Save, 1994. Divno Δudo: priΔe i pouke, 1995. DuΕ‘a Srbije, 1995. Govori srpskom narodu kroz tamniΔki prozor, 1995. Indijska pisma; [8] Iznad Istoka i Zapada [9], 1995. Nove besede pod Gorom, 1995. San o slovenskoj religiji, 1996. Knjiga o Isusu Hristu, 1997. Ustanak robova, 1997. Duhovna lira: prazniΔne pesme, 1998. OΔe naΕ‘ kao osnova druΕ‘tvenog ΕΎivota, 1998. Simvoli i signali, 1998. Carev zavet, 1999. Ljubostinjski stoslov, 1999. Ε½ivot svetog Save, 1999. Cvetnik, 2001. Nauka o zakonu, 2003. O Evropi; Duhovni preporod Evrope, 2003. Agonija crkve Nekrolozi Tragedija Srbije O Svetom Savi Religiozni duh Slovena Slovenski revolucionarni katolicizam Evropska civilizacija ugroΕΎena zbog bolesti duΕ‘e Vera i nacija Novi ideal u vaspitanju BoΕΎije zapovesti Srednji sistem Srbija je mala Amerika O Pravoslavlju Mali misionar RoΔenje Hristovo Vaskrsenje Hristovo
U dobrom stanju. Prvo izdanj! Retko u ponudi! U istoriji srpskog naroda, njegove crkve i duhovnosti, posebno mesto zauzima sveti vladika Nikolaj VelimiroviΔ, episkop ΕΎiΔki i ohridski, duhovni otac i prosvetitelj Srba, Δovek Δije je delo bilo daleko iznad vremena u kome je ΕΎiveo, a ideje i misli putokazi srpskom narodu u proΕ‘losti, sadaΕ‘njosti i buduΔnosti. Vladika Nikolaj nam u knjizi βIznad greha i smrtiβ kroz besede pomaΕΎe da se izdignemo iznad greha i smrti. UΔi nas da je ljudski greΕ‘iti, ali i da je vaΕΎno nauΔiti ne srljati dublje, ne dozvoliti grehu da prevlada. Ili reΔima vladike Nikolaja: βKad orao padne samo nogama u smolu, uvek joΕ‘ moΕΎe razmahnuti krilima i diΔi se u visinu; ali kad orao toliko utone u smolu da mu smola zalije i ukoΔi krila, onda za njega nema viΕ‘e spasa.β Nikolaj VelimiroviΔ (svetovno Nikola VelimiroviΔ; LeliΔ, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881. β Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i ΕΎiΔki, istaknuti teolog i govornik, otuda je nazivan Novi Zlatousti. Nikolaj VelimiroviΔ je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki. Njegovo roΔeno ime je Nikola. U mladosti je teΕ‘ko oboleo od dizenterije i zakleo se da Δe posvetiti svoj ΕΎivot Bogu, ako preΕΎivi. PreΕΎiveo je i zamonaΕ‘io se pod imenom Nikolaj. VelimiroviΔ je Ε‘kolovan na Zapadu i u mladosti je bio velik zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. TakoΔe je primljen u sveΕ‘tenstvo i brzo je postao vaΕΎna liΔnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U meΔuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. OsnivaΔ je desniΔarske politiΔke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom LjotiΔeve organizacije ZBOR. Δesto je kritikovan zbog antisemitskih stavova. Kada su u Drugom svetskom ratu Nemci okupirali Jugoslaviju, VelimiroviΔ je stavljen u kuΔni pritvor i na kraju odveden u logor Dahau, gde je proveo tri meseca pre nego Ε‘to su ga Nemci oslobodili da bi pomogao u obrazovanju objedinjavanju jugoslovenskih kvislinga protiv nadiruΔe NOVJ i Crvene armije. Po zavrΕ‘etku rata, VelimiroviΔ je odluΔio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast doΕ‘li komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956. Centralno mesto u VelimiroviΔevim razmiΕ‘ljanjima Δinila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalistiΔkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba Δuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko oΔaran srpskom proΕ‘loΕ‘Δu nemanjiΔkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. VelimiroviΔ je snaΕΎno podrΕΎavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i upostavio je dobre odnose sa anglikanskom i AmeriΔkom episkopalnom crkvom. UvrΕ‘ten je meΔu 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Nikolaj je roΔen 23. decembra 1880, po julijanskom, tj. 4. janaura 1881. po gregorijanskom kalendaru. Rodio se u selu LeliΔu, nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. Njegovi roditelji, Dragomir i Katarina, bili su prosti zemljoradnici i poboΕΎni hriΕ‘Δani, naroΔito majka. Na krΕ‘tenju je dobio ime Nikola. O poreklu porodice VelimiroviΔ postoje dva stanoviΕ‘ta. Jedno je da su oni poreklom iz ZagaraΔa iz Katunske nahije, a drugo je da su oni poreklom iz Banjana, starohercegovaΔkog plemena. Poznato je da se porodica doselila u LeliΔ krajem 18. veka iz Osata u Bosni.[1] Svoje obrazovanje Nikola je otpoΔeo u manastiru Δelije, gde ga je otac odveo da se opismeni makar toliko βda zna Δitati pozive od vlasti i na njih odgovaratiβ, pa da ga onda zadrΕΎi na selu kao hranitelja i βΕ‘kolovanogβ Δoveka. Od prvih dana pokazivao je svoju izuzetnu revnost u uΔenju. Njegovu darovitost zapazio je i njegov uΔitelj Mihajlo StupareviΔ i preporuΔio mu nastavak Ε‘kolovanja u valjevskoj gimnaziji, gde se Nikola pokazao kao dobar Δak, iako je, da bi se Ε‘kolovao, sluΕΎio u varoΕ‘kim kuΔama, kao i veΔina Δaka u to vreme. Manastir LeliΔ, u selu LeliΔ pokraj Valjeva Po zavrΕ‘etku Ε‘estog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao u Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila, jer je bio βsitanβ i nije imao dovoljan obim grudi. Odmah po odbijanju ove komisije, Nikola podnosi dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je bio primljen, iako opet ne bez teΕ‘koΔa, navodno zbog slabog sluha za pevanje. Kao uΔenik Bogoslovije je bio uspeΕ‘an. Njegovo isticanje u naukama bilo je rezultat sistematskog rada. U svome Ε‘kolskom uΔenju nije se drΕΎao samo skripti i udΕΎbenika, nego je Δitao i mnoga druga dela od opΕ‘te-obrazovnog znaΔaja. Do svoje 24. godine veΔ je bio proΔitao dela NjegoΕ‘a, Ε ekspira, Getea, Voltera, Viktora Igoa, NiΔea, Marksa, PuΕ‘kina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih. Posebno je u bogosloviji bio zapaΕΎen svojim mislima o NjegoΕ‘u, koga je kao pesnika i mislioca voleo i joΕ‘ u valjevskoj gimnaziji dobro prostudirao. UΔitelj Za vreme Ε‘kolovanja u Beogradu Nikola je zbog stanovanja u memljivom stanu i slabe ishrane dobio tuberkulozu od koje je godinama patio. Po svrΕ‘etku bogoslovije je kraΔe vreme bio uΔitelj u selima DraΔiΔu i Leskovicama, viΕ‘e Valjeva, gde je izbliza upoznao ΕΎivot i duΕ‘evno raspoloΕΎenje srpskog seljaka i gde se sprijateljio sa sveΕ‘tenikom Savom PopoviΔem, izbeglim iz Crne Gore, sa kojim je iΕ‘ao po narodu i pomagao mu u parohijskim poslovima. Letnje raspuste Nikola je, po savetu lekara, provodio na moru, tako da je tada upoznao i sa ljubavlju opisao ΕΎivot Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca. VeΔ u bogosloviji pomagao je proti Aleksi IliΔu u ureΔivanju lista βHriΕ‘Δanski vesnikβ, u kome je i nekoliko godina objavljivao svoje prve dopise i radove. Studiranje Nikolaj VelimiroviΔ tokom studentskih dana. Posle toga, Nikola je bio izabran od strane Crkve da sa drugim pitomcima, drΕΎavnim stipendistima, poΔe na dalje Ε‘kolovanje u Rusiju ili Evropu. Izabrao je tada raΔe studiranje u Evropi, na starokatoliΔkom fakultetu u Bernu, a zatim je proΕ‘ao studirajuΔi i NemaΔku, Englesku i Ε vajcarsku, a neΕ‘to kasnije i Rusiju. Svoje studije u Bernu Nikolaj je, u svojoj 28. godini, okonΔao doktoratom iz teologije, odbranivΕ‘i disertaciju pod naslovom βVera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkveβ.[2] SledeΔu 1909. godinu Nikola je proveo u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filosofije i zatim ga u Ε½enevi, na francuskom, i odbranio (βfilosofija Berklijaβ). Bolest i monaΕ‘enje Vladika Nikolaj, umetniΔko delo Ljubomira SimonoviΔa VrativΕ‘i se iz Evrope Nikolaj se, u jesen 1909, razboleo od dizenterije i u bolnici leΕΎao oko 6 nedelja. On se uskoro i monaΕ‘i u manastiru Rakovici i postaje jeromonah Nikolaj (20. XII 1909). Po povratku sa studija trebalo je, po tadaΕ‘njem zakonu, nostrifikovati svoje diplome, ali kako nije imao punu svrΕ‘enu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred i veliku maturu, da bi tek onda mogao predavati u Bogosloviji. Ipak, pre no Ε‘to je postao suplent u Bogosloviji, upuΔen je od mitropolita Srbije Dimitrija u Rusiju, gde je proveo godinu dana, najviΕ‘e putujuΔi po Ε‘irokoj Rusiji i upoznajuΔi njen crkveni ΕΎivot, duΕ‘u ruskog Δoveka i njegove svetinje. Za to vreme napisao je i svoje prvo veΔe delo β studiju βReligija NjegoΕ‘evaβ. Suplent Bogoslovije Kao suplent Bogoslovije Sv. Save u Beogradu Nikolaj je predavao filosofiju, logiku, psihologiju, istoriju i strane jezike. No on nije mogao ostati u okvirima Bogoslovije. On zato poΔinje da piΕ‘e, govori i objavljuje. PoΔinje sa besedama po beogradskim i drugim crkvama Ε‘irom Srbije, pa onda drΕΎi i predavanja na KolarΔevom univerzitetu i drugim mestima. Govorio je uglavnom na teme iz ΕΎivota. Istovremeno, Nikolaj objavljuje u crkvenim i knjiΕΎevnim Δasopisima svoje Δlanke, besede i studije: o NjegoΕ‘u, o NiΔeu i Dostojevskom i na druge filosofsko-teoloΕ‘ke teme.[3] Besednik Godine 1912. pozvan je u Sarajevo na proslavu lista βProsvetaβ, gde se upoznao sa najviΔenijim predstavnicima tamoΕ‘njih Srba: ΔoroviΔem, DuΔiΔem, Ε antiΔem, GrΔiΔem, LjubibratiΔem i drugima. Poznate su tadaΕ‘nje njegove reΔi da su βsvojom velikom ljubavlju i velikim srcem Srbi Bosanci anektirali Srbiju Bosniβ, Ε‘to je u eri austrijske aneksije bilo izazovno, pa je pri povratku u Beograd skinut sa voza u Zemunu i zadrΕΎan nekoliko dana. Iste austrijske vlasti nisu mu dozvolile da sledeΔe godine otputuje u Zagreb i govori na tamoΕ‘njoj proslavi NjegoΕ‘a, no njegova je beseda ipak u Zagreb dospela i bila proΔitana. Narodni rad Nikolajev nastavlja se joΕ‘ viΕ‘e kada je uskoro Srbija stupila na put ratova za osloboΔenje i ujedinjenje Srpskog i ostalih Jugoslovenskih naroda. U sudbonosnim danima ratova, od 1912. do 1918. godine, Nikolaj aktivno uΔestvuje. Nikolaj je ΕΎivo i aktivno uΔestvovao i u tadaΕ‘njem crkvenom ΕΎivotu, mada je imao kritiΔkih primedbi na rad i ponaΕ‘anje izvesnih crkvenih ljudi. Njegova je, meΔutim, kritika bila pozitivna (on se ubrzo raziΕ‘ao sa protom Aleksom iz βHriΕ‘Δanskog vesnikaβ zbog negativnih pogleda ovoga na stanje u Srpskoj Crkvi) i takva je ostala do kraja ΕΎivota. Misija za vreme Prvog svetskog rata u Americi i Engleskoj Aprila meseca 1915. godine Srpska vlada je uputila Nikolaja iz NiΕ‘a u Ameriku i Englesku (gde je ostao do aprila 1919) u cilju rada na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari. On je po Americi, i zatim Engleskoj, drΕΎao brojna predavanja: u crkvama, univerzitetima, hotelima i po drugim ustanovama, boreΔi se na taj naΔin za spas i ujedinjenje Srba i JuΕΎnoslovenskih naroda. VeΔ avgusta 1915. godine on je na velikom zboru u Δikagu objedinio i pridobio za jugoslovensku stvar (program Jugoslovenskog odbora) veliki broj naroda i sveΕ‘tenstva, i to ne samo pravoslavnog, nego i rimokatoliΔkog, unijatskog i protestantskog, koji su tada javno izrazili ΕΎelju za osloboΔenjem i ujedinjenjem sa Srbijom. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike otiΕ‘ao je tada na Solunski front, tako da zaista nije neosnovano ono izneto miΕ‘ljenje (od engleskog NaΔelnika armije) da je βotac Nikolaj bio treΔa armijaβ za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos tada zaista bio veliki. Nikolaj je u ovo vreme iznosio i ideju o ujedinjenju svih HriΕ‘Δanskih crkava. I od tada se on posebno sprijateljio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. TakoΔe je u to vreme pomagao i grupu naΕ‘ih studenata u Oksfordu, gde je jedno vreme i predavao. Episkop ΕΎiΔki i ohridski Ε½iΔa Po zavrΕ‘etku rata, dok je joΕ‘ bio u Engleskoj, izabran je (12/25. marta 1919) za episkopa ΕΎiΔkog, odakle je ubrzo, krajem 1920, premeΕ‘ten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je uΔestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama HriΕ‘Δanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama. No naroΔito treba istaΔi njegovu pastirsku sluΕΎbu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine[4], a zatim i u njegovoj prvobitnoj Ε½iΔkoj eparhiji gde Δe biti konaΔno vraΔen 1936. godine, po ΕΎelji Arhijerejskog sabora i naroda. Tek kao episkop ohridski i ΕΎiΔki, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog ΕΎivota, ne zanemarujuΔi pritom ni svoj bogoslovsko-knjiΕΎevni rad. On je takoΔe mnogo doprineo i ujedinjenju naΕ‘ih pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene drΕΎave (od koje Δesto nije imao ni razumevanja ni naroΔite podrΕ‘ke). Vladika Nikolaj VelimiroviΔ u Ohridu sa druΕ‘tvom knjeginje Ljubice iz PanΔeva, 1928. Posebno je na Vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je veΔ bila izvrΕ‘ila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada je taj uticaj nastavio i upotpunio Ohrid i Sveta gora, koju je Vladika svakog leta redovno poseΔivao. Sveta gora i dela Svetih Otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naroΔito mnogo Δitao i prouΔavao, izvrΕ‘ili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je saraΔivao sa Jovanom Ε angajskim i Justinom PopoviΔem. Drugi je Δesto pomagao i pisao pohvalno o bogomoljaΔkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima, ispred Oktobarske revolucije. Duhovna delatnost Iz ovog perioda potiΔu mnoga vaΕΎna dela Vladike Nikolaja. Ovde treba makar spomenuti i ona druga ne manje znaΔajna opΕ‘tenarodna dela kao Ε‘to su njegov rad sa narodom i posebno sa bogomoljcima,[5] Nikolaj je iz Ohrida i Ε½iΔe razvio i mnogostranu meΔucrkvenu delatnost. Tako je uΔestvovao 1930. godine na Predsabornoj konferenciji Pravoslavnih Crkava u manastiru Vatopedu. Zatim je radio na obnovi opΕ‘teΕΎiteljnog naΔina ΕΎivota u manastiru Hilandaru. Bivao je Δesto na meΔunarodnim susretima mladih hriΕ‘Δana u svetu i na viΕ‘e ekumenskih susreta i konferencija u svetu. TakoΔe je nastojao da odrΕΎava dobre odnose sa Bugarina i Grcima, kao i dobre meΔuverske odnose u predratnoj Jugoslaviji. Nikolaj je bio umeΕ‘an i u poznatu β Konkordatsku borbuβ kada je iznenada i misteriozno preminuo Patrijarh srpski Varnava. Ostao je izmeΔu ostaloga poznat Nikolajev telegram i Otvoreno pismo βGospodinu dr Antonu KoroΕ‘ecu, Ministru unutraΕ‘njih poslovaβ (avgust 1937) u kojem se ΕΎali na βpandurski kurjaΔki napad 19. jula na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom crkvom u Beograduβ i na gonjenje i hapΕ‘enje mnogih neduΕΎnih pravoslavnih sveΕ‘tenika i vernika Ε‘irom Jugoslavije. Uprkos sliΔnosti politiΔkih stavova VelimiroviΔa i LjotiΔa, izmeΔu njih je do kraja 1930-ih i poΔetka 1940-ih postojala razlika. VelimiroviΔ je osuΔivao nemaΔki imperijalizam, dok je LjotiΔ ostao poΕ‘tovalac nacizma, koji je smatrao vrednim saveznikom u borbi protiv komunizma i navodne jevrejske zavere. Ipak, VelimiroviΔ nikada nije javno osudio LjotiΔev pronemaΔki stav.[6] Nikolaj je, uz Patrijarha Gavrila, imao svoj udeo i u obaranju antinarodnog pakta vlade CvetkoviΔ-MaΔek, zbog Δega je od naroda bio pozdravljen, a od okupatora Nemaca posebno omraΕΎen.[7][8] ZarobljeniΕ‘tvo za vreme Drugog svetskog rata NemaΔka obaveΕ‘tajna sluΕΎba je Nikolaja VelimiroviΔa registrovala kao izrazitog anglofila, uprkos tome Ε‘to je VelimiroviΔ bio blizak voΔi pokreta Zbor Dimitrije LjotiΔem.[9] Aprilski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekli su VelimiroviΔa u manastiru Ε½iΔi. PoΕ‘to je VelimiroviΔ u VrnjaΔkoj Banji odrΕΎao javnu propoved protiv partizana, agenti Ziherhajtsdinsta i LjotiΔev ministar u NediΔevoj vladi Mihailo OlΔan su posetili VelimiroviΔa sa ciljem da ga privole da saraΔuje sa Nemcima. Od ove namere se odustalo jer su Nemci smatrali da je VelimiroviΔ povezan sa Dragoljubom MihailoviΔem. Harald Turner i Milan NediΔ su doΕ‘li do zakljuΔka da bi VelimiroviΔa trebalo internirati u okolinu Beograda, ali do toga nije doΕ‘lo. Ipak, januara 1942. VelimiroviΔ je obavestio Gestapo da je spreman za saradnju u borbi protiv partizana. ZahvaljujuΔi ovoj ponudi i LjotiΔevoj intervenciji, VelimiroviΔ je ostao u manastiru Ljubostinji sve do 18. novembra 1942, kada je prebaΔen i stavljen pod straΕΎu u manastir Vojlovicu kod PanΔeva zbog sumnje za saradnju sa Δetnicima. Maja 1943. tamo je prebaΔen iz Rakovice i patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ.[10] SaΔuvan je iz tih dana, u jednoj svesci, Nikolajev βMolbeni kanon i Molitvaβ Presvetoj Bogorodici VojlovaΔkoj, kao i kasnije napisane, u BeΔu januara 1945. veΔ poznate βTri molitve u senci nemaΔkih bajonetaβ, zabeleΕΎene na koricama JevanΔelja u Srpskoj crkvi u BeΔu. Dana 14. septembra 1944. godine Nemci su vladiku Nikolaja i patrijarha Gavrila sproveli iz Vojlovice u koncentracioni logor Dahau. Tamo su oni zatvoreni u posebnom delu za visoke oficire i sveΕ‘tenstvo (Ehrenbunker), tretirani bolje od ostalih i imali status posebnih zatoΔenika (EhrenhΓ€ftling).[11] U Dahauu su ostali tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaΔaju na intervenciju Hermana Nojbahera, kao deo pogodbe sa LjotiΔem i NediΔem.[11] Putuovali su zajedno sa Milanom NediΔem i Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde se LjotiΔ i NediΔ sa drugim srpskim nacionalistima (MomΔilom ΔujiΔem, Dobroslavom JevΔeviΔem) pripremali da vode bitku protiv partizana. Za vreme boravka u Sloveniji, VelimiroviΔ je blagosiljao ljotiΔevce i Δetnike. Na LjotiΔevoj sahrani odrΕΎao je posmrtni govor. Nakon LjotiΔeve pogibije, VelimiroviΔ je napustio Sloveniju i otiΕ‘ao za Austriju, gde su ga zadrΕΎali Amerikanci. Po puΕ‘tanju, otiΕ‘ao je u Englesku, pa potom u Ameriku, dok se patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ vratio u Beograd. Amerika Prvobitni grob vladike Nikolaja Nikolaj je doΕ‘ao u Ameriku tokom 1946. godine, gde je od tada ΔeΕ‘Δe poboljevao. Ipak, i u Americi je Nikolaj nastavio svoj crkveni rad, pa je putovao po Americi i Kanadi. Nikolaj je i u Americi nastavio svoju spisateljsku i bogoslovsku delatnost, kako na srpskom tako i na engleskom jeziku. Iz ovoga vremena potiΔu njegova dela βKasijanaβ, βZemlja NedoΔijaβ, βΕ½etve Gospodnjeβ, βDivanβ i njegovo poslednje, nedovrΕ‘eno delo βJedini Δovekoljubacβ. Iz Amerike je stizao da koliko moΕΎe pomogne i naΕ‘im manastirima i pojedincima u starom kraju, Ε‘aljuΔi skromne pakete i priloge, naroΔito u crkvenim stvarima i potrebama. Vladika Nikolaj je u Americi i povremeno predavao: u privremenoj srpskoj bogosloviji u manastiru Sv. Save u Libertivilu, u njujorΕ‘koj Akademiji Sv. Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete Trojice u DΕΎordanvilu i Sv. Tihona u Saut Kananu, u Pensilvaniji. U ovoj poslednjoj ga je i smrt zatekla. Iz manastira Sv. Tihona prenet je zatim u manastir Svetog Save u Libertivil i sahranjen kraj oltara crkve, na juΕΎnoj strani 27. marta 1956, uz prisustvo velikog broja pravoslavnih Srba i drugih vernika Ε‘irom Amerike. Prenos moΕ‘tiju u Srbiju Kivot sa moΕ‘tima u hramu manastira LeliΔ Mnogo godina posle smrti njegove moΕ‘ti su prenete iz Libertivila u LeliΔ 12. maja 1991. godine. One su izloΕΎene u hramu manastira LeliΔ, koji je njegova zaduΕΎbina. Kanonizacija Na proleΔnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u maju 2003. kanonizovan je za svetitelja. SveΔana kanonizacija obavljena je u Hramu Svetog Save na VraΔaru, u Beogradu, 24. maja 2003. VeΔ sledeΔe godine, episkop Ε‘abaΔko-valjevski Lavrentije je svoju zaduΕΎbinu, manastir Soko blizu Ljubovije i Krupnja, posvetio Sv. Nikolaju. Manastir Soko je osveΕ‘tan 8. maja 2004. godine. U ovom manastiru postoji i muzej posveΔen Sv. Nikolaju, njegova velika bista u dvoriΕ‘tu manastira i joΕ‘ jedna velika zgrada koja se zove βDom Sv. vladike Nikolajaβ i u kojoj preko leta borave uΔesnici βMobeβ. Po njemu se zove OΕ βVladika Nikolaj VelimiroviΔβ Valjevo. Kontroverze Glavni Δlanak: Svetosavski nacionalizam U knjizi βKroz tamniΔki prozorβ, napisanom tokom zarobljeniΕ‘tva u Dahau, za rat optuΕΎuju se nehriΕ‘Δanske ideologije Evrope, poput: demokratije, komunizma, socijalizma, ateizma i verske tolerancije. U osnovi ovih pojava VelimiroviΔ vidi jevrejsko delovanje[12][13]: βTo Evropa ne zna, i u tome je sva oΔajna sudba njena, sva mraΔna tragedija njenih naroda. Ona niΕ‘ta ne zna osim onog Ε‘to joj Ε½idovi pruΕΎe kao znanje. Ona niΕ‘ta ne veruje osim onog Ε‘to joj Ε½idovi zapovede da veruje. Ona ne ume niΕ‘ta da ceni kao vrednost dok joj Ε½idovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti. Njeni najuΔeniji sinovi su bezboΕΎnici (ateisti), po receptu Ε½idova. Njeni najveΔi nauΔnici uΔe da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. Njeni politiΔari kao meseΔari u zanosu govore o jednakosti svih verovanja i neverovanja. Sva moderna gesla evropska sastavili su Ε½idi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i Ε‘trajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopΕ‘tu revoluciju, i kaptalizam, i komunizam. Sve su to izumi Ε½idova, odnosno oca njihova Δavola. Za ΔuΔenje je da su se Evropejci, potpuno predali Ε½idovima, tako da ΕΎidovskom glavom misle, ΕΎidovske programe primaju, ΕΎidovsko hristoborstvo usvajaju, ΕΎidovske laΕΎi kao istine primaju, ΕΎidovska gesla kao svoja primaju, po ΕΎidovskom putu hode i ΕΎidovskim ciljevima sluΕΎe.β Nikolaj je ovaj rad napisao u zarobljeniΕ‘tvu i on je objavljen u Lincu, u Austriji, 1985. godine.[14] Prisutno je uverenje da je VelimiroviΔ aktivno pomagao Jevreje u vreme rata, mada je samo jedna takva epizoda zabeleΕΎena. Ela TrifunoviΔ roΔena Nojhaus (Neuhaus) je 2001. godine pisala Srpskoj pravoslavnoj crkvi tvrdeΔi da je nju i njenu porodicu 18 meseci VelimiroviΔ skrivao od Nemaca u manastiru Ljubostinji.[15] Adolf Hitler je 1934. godine odlikovao VelimiroviΔa zbog njegovih napora na obnavljanju nemaΔkog vojnog groblja u Bitolju. Godine 1935. Nikolaj VelimiroviΔ je odrΕΎao predavanje u Beogradu pod naslovom βNacionalizam Svetog Saveβ. U tom izlaganju izneo je tvrdnju da su pokuΕ‘aji Adolfa Hitlera o nemaΔkoj nacionalnoj crkvi sliΔne idejama Svetog Save o narodnoj veri i crkvi:[2][16] βIpak se mora odati priznanje sadaΕ‘njem nemaΔkom VoΔi, koji je kao prost zanatlija i Δovek iz naroda uvideo da je nacionalizam bez vere jedna anomalija, jedan hladan i nesiguran mehanizam. I evo u 20. veku on je doΕ‘ao na ideju Svetoga Save, i kao laik poduzeo je u svome narodu onaj najvaΕΎniji posao, koji priliΔi jedino svetitelju, geniju i heroju.β [17] KnjiΕΎevna dela Nikolaj VelimiroviΔ objavio je veliki broj knjiΕΎevnih dela duhovne sadrΕΎine. U periodu posle Drugog svetskog rata njegova dela su bila zabranjena za Ε‘tampanje u Jugoslaviji. Tek kasnih osamdesetih godina ona poΔinju ovde ponovo da se Ε‘tampaju, pre toga su uglavnom Ε‘tampana u dijaspori zaslugom episkopa Lavrentija, a zatim ovamo prenoΕ‘ena. Njegova dela su: Uspomene iz Boke, 1904. [3] Francusko-slovenska borba u Boki Kotorskoj 1806-1814 (?) (nem. FranzΓΆsisch-slawische KΓ€mpfe in der Bocca di Cattaro 1806-1814), 1910. Religija NjegoΕ‘eva, 1911. Iznad greha i smrti, 1914. Mesto Srbije u svetskoj istoriji (eng. Serbias place in human history), 1915. Srbija u svetlosti i mraku (eng. Serbia in light and darkness), 1916. Paterik Manastira svetog Nauma, 1925. Ohridski prolog, 1928.[4] Rat i Biblija, 1932. Emanuil: tajne neba i zemlje: Δudesni doΕΎivljaji iz oba sveta, 1937. [5] Tri molitve u senci nemaΔkih bajoneta, 1945. Pobedioci smrti: pravoslavna Δitanja za svaki dan godine, 1949. Zemlja NedoΔija: jedna moderna bajka, 1950. Pesme molitvene, 1952. Kasijana; nauka o hriΕ‘Δanskom pojimanju ljubavi, 1952. Divan: nauka o Δudesima, 1953. Ε½etve Gospodnje: od poΔetka do naΕ‘eg vremena i do kraja, 1953. Posthumno objavljena Jedini Δovekoljubac: ΕΎivot Gospoda Isusa Hrista, 1958. Prvi boΕΎji zakon i rajska piramida, 1959. O herojima naΕ‘eg vremena: beseda govorena jednog neobiΔnog mutnog i maloduΕ‘nog dana 1914., 1976. Omilije na nedeljna i prazniΔna jevanΔelja episkopa ohridskog Nikolaja, 1976. Misionarska pisma, 1977. Srpski narod kao Teodul, 1984. [6] Pustinjak Ohridski, 1986. Rad na oslobaΔanju otadΕΎbine, 1986. Kosovo i Vidovdan, 1988. Molitve na jezeru, 1988. [7] ReΔi o sveΔoveku, 1988. Vera svetih: katihizis IstoΔne pravoslavne crkve, 1988. [8] Nebeska liturgija, 1991. Tri aveti evropske civilizacije, 1991. O Bogu i o ljudima, 1993. Nacionalizam svetog Save, 1994. Divno Δudo: priΔe i pouke, 1995. DuΕ‘a Srbije, 1995. Govori srpskom narodu kroz tamniΔki prozor, 1995. Indijska pisma; [9] Iznad Istoka i Zapada [10], 1995. Nove besede pod Gorom, 1995. San o slovenskoj religiji, 1996. Knjiga o Isusu Hristu, 1997. Ustanak robova, 1997. Duhovna lira: prazniΔne pesme, 1998. OΔe naΕ‘ kao osnova druΕ‘tvenog ΕΎivota, 1998. Simvoli i signali, 1998. Carev zavet, 1999. Ljubostinjski stoslov, 1999. Ε½ivot svetog Save, 1999. Cvetnik, 2001. Nauka o zakonu, 2003. O Evropi; Duhovni preporod Evrope, 2003. Agonija crkve Nekrolozi Tragedija Srbije O Svetom Savi Religiozni duh Slovena Slovenski revolucionarni katolicizam Evropska civilizacija ugroΕΎena zbog bolesti duΕ‘e Vera i nacija Novi ideal u vaspitanju BoΕΎije zapovesti Srednji sistem Srbija je mala Amerika O Pravoslavlju Mali misionar RoΔenje Hristovo Vaskrsenje Hristovo Drugi o Nikolaju VelimiroviΔu Britanska spisateljica Rebeka Vest je o vladici Nikolaju napisala: βNajizuzetnije ljudsko biΔe koje sam ikada srela.β [18] Po njemu je nazvana OΕ βNikolaj VelimiroviΔβ Ε abac.
Dimitrije MatiΔ - Javno pravo KnjaΕΎestva Srbije - Beograd, 1851 godine Povez: Mek Format: 19,1 x 12,3 cm Broj strana: VI + II + 164 LoΕ‘ija oΔuvanost ? ( vidi se na slikama ) NAPOMENA: Postoji jedna nedoumica.Naime izgleda da fale 4 strane ili dva lista od 64-67, ali na istom listu je numerisana jedna strana sa rednim brojem 63, a druga sa rednim brojem 68.Zbog toga sam ubeΔen da su sve strane na broju i da je to Ε‘tamparska greΕ‘ka.Ako neko zna ili ima pristup svim stranama ove knjige neka poΕ‘alje neki link i objavljujem odmah sva saznanja... Dimitrije MatiΔ Biografske informacije RoΔenje 18. august 1821. Ruma, Austrijsko carstvo Smrt 17. oktobar 1884. (dob: 63) Beograd, Kraljevina Srbija Dimitrije MatiΔ (Ruma, 18. avgust 1821 β Beograd, 17. oktobar 1884) je bio doktor filozofije, ministar prosvete, ministar pravde, zastupnik ministra inostranih dela, predsednik DruΕ‘tva srpske slovesnosti, Δlan DrΕΎavnog saveta, Δlan Kasacionog suda, profesor Liceja, predsednik SkupΕ‘tine. Biografija RoΔen je u Rumi 18. avgusta po starom odn. 30. avgusta po novom kalendaru 1821. godine od oca Ilije i majke Spasenije. Spasenija je roΔena JovanoviΔ, tetka ekonomiste i politiΔara Vladimira JovanoviΔa. Osnovnu Ε‘kolu je zavrΕ‘io u Rumi, gimnaziju je poΔeo u Sremskim Karlovcima a nastavio u Kragujevcu.Ε kolovanje je nastavio na Liceju u Kragujevcu gde je diplomirao 1841. Zaposlio se 1841. kao Δinovnik u Beogradu. Zaslugom prote Mateje dobio je stipendiju i otiΕ‘ao na studije filozofije u Berlin i prava u Hajdelberg u NemaΔkoj. Promovisan je za doktora filozofije 1847. u Lajpcigu. Od 1848. do 1851. je radio kao profesor graΔanskog i drΕΎavnog prava na Liceju u Beogradu. Sekretar Apelacionog suda postao je 1851. godine, zatim naΔelnik spoljnog odeljenja KneΕΎeve kancelarije od 1855, i Δlan Kasacionog suda od 1858. godine. Ministar prosvete bio je od 22. oktobra/3. novembra 1859. do 20. marta/1. aprila 1860. u Vladi Cvetka RajoviΔa. Na tom mestu ga je nasledio Ljubomir NenadoviΔ do 27. oktobra/8. novembra 1860. u istoj Vladi. Δlan Kasacionog suda postao je ponovo 12. novembra 1860. Glavni sekretar DrΕΎavnog saveta bio je od 29. decembra 1862. do 1866. godine. Od 23. septembra/5. oktobra 1868. do 10/22. avgusta 1872. bio je ministar prosvete i crkvenih dela u Vladama ΔorΔa CeniΔa i Radivoja MilojkoviΔa. Za to vreme 1868-1872 bio je i zastupnik, vrΕ‘ilac duΕΎnosti, ministra inostranih dela. Od 1872. je bio Δlan DrΕΎavnog saveta. Bio je ministar pravde Srbije od 1/13. oktobra 1878. do 5/17. decembra 1879. u Vladi Jovana RistiΔa. Bio je predsednik SkupΕ‘tine Srbije od 1878. Taj saziv SkupΕ‘tine je ratifikovao Berlinski ugovor iz 1878. godine. Kao ministar prosvete otvorio je prvu uΔiteljsku Ε‘kolu u kneΕΎevini Srbiji, u Kragujevcu 27. januara 1871. godine. Redovni Δlan DruΕ‘tva srpske slovesnosti postao je 1. avgusta 1848. Predsednik ovog druΕ‘tva bio je od 22. oktobra 1859. do 29. marta 1860, po poloΕΎaju kao ministar prosvete. Potpredsednik je bio 1863. Ukidanjem DruΕ‘tva srpske slovesnosti i osnivanjem Srpskog uΔenog druΕ‘tva postao je njegov poΔasni Δlan od osnivanja 29. jula 1864. Redovni Δlan Srpskog uΔenog druΕ‘tva postao je 6. februara 1869. Bavio se prevoΔenjem, tako su 1844. objavljena dva njegova prevoda βMarko Aurelije, car rimskiβ Ignaca Aurel Feslera i βPohvala Marku Aurelijuβ Tome Kempijskog . Ovi prevodi su imali druga izdanja redom 1863. i 1882. godine. Preveo je βMaΕ‘atovu malu francusku gramatikuβ 1854. godine . Osim toga u obliku preraΔenog prevoda Ε‘tampao je βNauku o vaspitanjuβ Gustava Adolfa Rikea u tri dela 1866β1868, i βIstoriju filozofijeβ po Albertu Ε vegleru u dva dela 1865. godine. Napisao je: βObjaΕ‘njenje GraΔanskog zakonikaβ u tri knjige 1850β1851, ukupno 1291 strana , βJavno pravo KnjaΕΎestva Srbijeβ 1851. godine , βNaΔela umnog drΕΎavnog pravaβ 1851. godine za koju postoji savremeno izdanje iz 1995. godine . Dnevnik iz perioda studiranja u NemaΔkoj objavljen je pod naslovom βΔaΔki dnevnik 1845-1848β i Ε‘tampan 1974. godine. Bio je oΕΎenjen i imao troje dece, sina i dve kΔerke. Sin je bio sanitetski pukovnik dr Stevan MatiΔ, kΔi Jelena bila je udata za pukovnika Iliju Δolak-AntiΔa, a kΔi Persida za generala Dimitrija ΔuriΔa. Dimitrije MatiΔ je preminuo u Beogradu 17. oktobra 1884. godine. Njegovu doktorsku disertaciju otkrio je u arhivi LajpciΕ‘kog univerziteta filozof Slobodan Ε½unjiΔ 2010. godine. Pogledajte uveliΔane slike, pitajte ako ima nedoumica. Slanje posle uplate postekspresom, poΕ‘tarina se plaΔa po prijemu poΕ‘iljke. MoΕΎe vrednosnim paketom ?-pitati za poΕ‘tarinu... Q
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Ova knjiga sadrzi nekoliko dela: - Roman bez romana I - Roman bez romana II - Zivot i viteska vojevanja slavnog kneza Djordja Kastriota Skenderbega - Skenderbeg - Boj na kosovu ili Milan Toplica i Zorajida - Milobruke Ne pise godina izdanja, ali po nekoj proceni rekao bih da su stampane negde izmedju 1900 i 1920. Stampano u Pancevu Knjizara Brace Jovanovic Jovan Sterija PopoviΔ (VrΕ‘ac, 13. januar 1806 β VrΕ‘ac, 10. mart 1856) bio je srpski knjiΕΎevnik cincarskog porekla i jedan od vodeΔih intelektualaca svoga vremena. Smatra se osnivaΔem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa. Ministar prosvete Jovan Sterija PopoviΔ doneo je 10. maja 1844. godine ukaz, kojim je osnovan βMuzeum serbskiβ u Beogradu Δime se smatra osnivaΔem ove ustanove.[1] U Sterijinoj spomen kuΔi dugo je godina bilo sediΕ‘te KnjiΕΎevne opΕ‘tine VrΕ‘ac. Jovan Sterija PopoviΔ (ili Jovan PopoviΔ Sterijin) je roΔen 13. januara (1. januara po julijanskom kalendaru) 1806. godine u trgovaΔkoj porodici. Otac Sterija, trgovac, je bio Grk (Sterija na grΔkom znaΔi zvezda), po nekima Cincarin; a majka Julijana Δerka slikara Nikole NeΕ‘koviΔa. Osnovnu i srednju Ε‘kolu pohaΔao je u VrΕ‘cu, TemiΕ‘varu i PeΕ‘ti, a prava u KeΕΎmarku.[2] JoΕ‘ kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je iskljuΔen iz deΔjih igara, stalno uz majku, sa uroΔenim posmatraΔkim darom. Leva ruka mu je inaΔe bila `suva` - paralizovana, usled Ε‘loga u ranom detinjstvu. Njihova kuΔa se nalazila na poΔetnom delu Pijace vrΕ‘aΔke, u neposrednoj blizini Saborne - Velike crkve. Kada mu je majka Julijana[3] naprasno preminula, Sterija je morao da izdrΕΎi veliku borbu sa ocem oko daljeg Ε‘kolovanja. Otac Sterija[4] trgovac mu je bio doΕ‘ljak. Sterija nije zabeleΕΎio odakle mu se otac doselio u VrΕ‘ac. Ali smatra se da je njegov predak po ocu - Sterija, zabeleΕΎen je od strane `latinske administracije MaΔarske` 1753. godine, kao trgovac u MiΕ‘kolcu.[5] Napisao je samo biografiju svoga dede po majci Nikole NeΕ‘koviΔa. Kad se oΕΎenio, trgovac Sterija je kao domazet uΕ‘ao u kuΔu svog uglednog pokojnog tasta NeΕ‘koviΔa. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena, pisali ne samo Stefan PopoviΔ (kako je zabeleΕΎen u Protokolu kreΕ‘Δajemih, prilikom krΕ‘tenja prvenca Jovana), nego i βΕ terija Molerovβ. Za vreme pohaΔanja osnovne Ε‘kole u PeΕ‘ti, Jovan je imao prilike da u jednom nemaΔkom pozoriΕ‘tu vidi klasike i najbolje glumce cele MaΔarske, a isto tako i manje klasiΔna dramska uobliΔavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliΔeni tipovi bliski njegovim dotadaΕ‘njim iskustvima o bidermajerskom graΔanstvu. U PeΕ‘ti je bio blizak prijatelj sa dve liΔnosti rodom iz VrΕ‘ca: ΔorΔem StankoviΔem, jednim od kasnijih osnivaΔa Matice srpske, i Julijanom VijatoviΔ-RadivojeviΔ, kΔerkom vrΕ‘aΔkog senatora, Ε‘kolovanom u BeΔu, koja se udala za pomodnog krojaΔa RadivojeviΔa i sama bila spisateljica. Jovan Sterija PopoviΔ Jedno vreme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doΔe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao naΔelnik Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom poloΕΎaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoΕ‘kolske nastave i jedan od osnivaΔa UΔenog srpskog druΕ‘tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UΔestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozoriΕ‘te na Δumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Od 1848. godine i sukoba sa politiΔarima, posebno Tomom VuΔiΔem PeriΕ‘iΔem, oteran je iz Srbije i ΕΎiveo je u VrΕ‘cu, usamljen i razoΔaran. Advokat vrΕ‘aΔki Jovan se kasno oΕΎenio; bilo je to septembra 1850. godine, sa Jelenom - Lenkom ManojloviΔ roΔ. DimiΔ, udovicom iz VrΕ‘ca.[6] Jovan Sterija PopoviΔ je umro 10. marta (26. februara po starom kalendaru) 1856. godine.[7] NaΔelnik Ministarstva prosvete Kao naΔelnik Ministarstva prosvete (1842β1848) mnogo je uΔinio za organizovano razvijanje Ε‘kolstva. Godine 1844. doneo je Ε‘kolski zakon (Ustrojenije javnog uΔiliΕ‘nog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao Ε‘kolski predmet od I Π΄ΠΎ VI razreda gimnazije, ali joΕ‘ uvek neobavezan za uΔenike.[8] Posebno je znaΔajan njegov napor na prouΔavanju i oΔuvanju kulturnog nasleΔa Srbije. PredloΕΎio je Sovjetu da se donese Uredba o zaΕ‘titi starina, pa je Srbija Sterijinom zaslugom donela prvi pravni akt o zaΕ‘titi spomenika kulture.[9] KnjiΕΎevni rad Spomenik Jovanu Steriji PopoviΔu u rodnom gradu - VrΕ‘cu. Tvrdica (Kir Janja). Drugo izdanje iz 1838. godine. Detalj spomenika Jovanu Steriji PopoviΔu ispred Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu PozoriΕ‘ni plakat za `Smrt Stefana DeΔanskog` 1841. PopoviΔ je svoju knjiΕΎevnu delatnost zapoΔeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grΔkih narodnih junaka. PoΕ‘to je njegov otac bio Grk, i u mladosti se zagrevao za grΔke ustanike. To su bili neveΕ‘ti ΔaΔki pokuΕ‘aji. Kao mladiΔ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviΔa, i po ugledu na njega piΕ‘e roman βBoj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraidaβ. To je dosta neveΕ‘ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviΔ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuΕ‘ava da tuΔu graΔu prenese u okvir srpske proΕ‘losti. Roman je prepun nelogiΔnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriΔnom spisu (βRoman bez romanaβ) ismejao takav naΔin rada, oΕ‘tro napao plaΔevne i fantastiΔne romane Milovana VidakoviΔa i njegovih podraΕΎavalaca i propovedao knjiΕΎevnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na ΕΎivot. To delo je inaΔe bilo posveΔeno njegovom prijatelju episkopu vrΕ‘aΔkom Stefanu PopoviΔu, koji nastradao u maΔarskoj buni.[10] Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u ΕΎivot i knjiΕΎevnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski knjiΕΎevnik koji je u ovom knjiΕΎevnom rodu stvorio neΕ‘to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog ΕΎivota nisu imali knjiΕΎevnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriΕ‘tu i stvara na Ε‘iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na knjiΕΎevnost je gledao oΔima Ε‘kolskog Δoveka, pedagoga i racionaliste. Njegovi prvi dramski pokuΕ‘aji su neveΕ‘te i preterano romantiΔne dramatizacije narodnih pesama: βNevinostβ ili βSvetislav i Milevaβ, βMiloΕ‘ ObiliΔβ i βNahod Simeonβ. Docnije stvara bolje i snaΕΎnije istorijske drame, ne mnogo knjiΕΎevne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaΕ‘nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: βSmrt Stefana DeΔanskogβ, βVladislavβ, βSkenderbegβ, βLahanβ (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriΕ‘ni komad βAjduciβ, vrlo popularan, izraΔen po narodnoj pesmi, i joΕ‘ nekoliko prigodnih komada. Figurina Jovana Sterije PopoviΔa, rad Milice Ribnikar. Muzejska graΔa PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine Iako se smatra osnivaΔem srpske drame, on je mnogo vaΕΎniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom ogledao njegov knjiΕΎevni talent. Prva mu je komedija βLaΕΎa i paralaΕΎaβ, zatim βTvrdicaβ, βPokondirena tikvaβ (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i βZla ΕΎenaβ, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: βΕ½enidba i udadbaβ, βKir Janjaβ, βRodoljupciβ i βBeograd nekad i sadβ. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriΕ‘nih igara manjeg znaΔaja, Ε‘aljive ili satiriΔne sadrΕΎine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Samjuela RiΔardsona, pisca graΔanskih romana. U njegovim delima znaΔajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseΔanja i prirode, idealizacija ΕΎivota, prijateljstvo i ljubav. KritiΔki osvrt Narodno pozoriΕ‘te βJovan Sterija PopoviΔ - VrΕ‘acβ. Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maΕ‘te, zato njegove drame, iako knjiΕΎevnije i pismenije od svih sliΔnih pokuΕ‘aja do njega, ipak nemaju prave umetniΔke vrednosti, U njima je malo ΕΎivotne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameΕ‘tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duΕΎe se na repertoaru zadrΕΎala samo istorijska drama βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Naslovna strana zbirke pesama Davorje (1854) Proglas povodom 100godiΕ‘njice roΔenja i 50godiΕ‘njice smrti (1906). U komediji, on je nadmaΕ‘io sve ono Ε‘to je u srpskoj knjiΕΎevnosti stvoreno pre njega, i do danas ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veΔom knjiΕΎevnom kulturom; on zna za klasiΔne uzore u stranim knjiΕΎevnostima i prvi poΔinje da razumno, objektivno i kritiΔki posmatra i slika savremeni ΕΎivot srpskog druΕ‘tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreΔen samo za Δisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviΕ‘u osobinu komiΔnog. Njegove komedije su najΔeΕ‘Δe oΕ‘tra satira izopaΔenih karaktera i naravi. On je suviΕ‘e moralizator i tendenciozan pisac: liΔnosti karikira i radnju vodi i zavrΕ‘ava radi pouΔnog svrΕ‘etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Δesto mogu naΔi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviΕ‘e. Sve njegove bolje komedije karaktera podseΔaju na Molijerove, i kompozicijom i komiΔnim okvirima pojedinih liΔnosti. (Molijera je inaΔe i prevodio: njegove βSkapenove podvaleβ). Ali u naknadu za to, on je veΕ‘t knjiΕΎevnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiΔki prikazivao savremeni ΕΎivot, slikajuΔi snaΕΎno i reljefno komiΔne tipove i druΕ‘tvene scene, Krajem ΕΎivota se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiΔ radio. Godine 1854. iziΕ‘la je njegova zbirka stihova βDavorjeβ. Bio je knjiΕΎevni kuriozum Ε‘to je PopoviΔ βDavorjeβ Ε‘tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuΔivao da se usvoje mesto novije graΔanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveΔ pesimistiΔka, lirika iskusna i zrela Δoveka, koji je u ΕΎivotu znao za patnje i razoΔaranja, intimna filozofija o veliΔini bola, stradanja i smrti i nepopravljivoj bedi ljudskoj. Roman bez romana Roman bez romana (prvi deo napisan 1832, objavljen 1838. godine, drugi deo ostao u rukopisu), parodijski je roman Jovana Sterije PopoviΔa. Sterija je svoje delo nazvao Ε‘aljivim romanom, a u predgovoru je istakao da je ovo delo prvo ovog roda na srpskom jeziku. Primarna fabula parodira pseudoistorijske romane, posebno one koje je pisao Milovan VidakoviΔ, te predstavlja pokuΕ‘aj da se napiΕ‘e srpski Don Kihot[11]. MeΔutim, Sterija proΕ‘iruje parodijski dijapazon dela na βΔitavu naΕ‘u tadaΕ‘nju knjiΕΎevnu kulturu Δiju je osnovu predstavljalo klasiΔno obrazovanjeβ[11], obuhvativΕ‘i razliΔite knjiΕΎevne pojave, od invokacije polovaΔetu majdanskog vina do travestije Arijadninog pisma iz Ovidijevih Heroidaβ ili delova Eneide.[12] UvoΔenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija u potpunosti razara romanesknu formu i Jovan DeretiΔ istiΔe da je Roman bez romana βprvi dosledno izveden antiroman u srpskoj knjiΕΎevnostiβ.[11] Spomenik Spomenik mu je otkriven u VrΕ‘cu 7. oktobra 1934. Darodavac biste je bio DragiΕ‘a BraΕ‘ovan, meΔu govornicima su bili Veljko PetroviΔ, Branislav NuΕ‘iΔ i RaΕ‘a PlaoviΔ. Vojislav IliΔ MlaΔi je proΔitao pesmu a bile su prisutne i druge visoke liΔnosti.[13] Sterijino pozorje Glavni Δlanak: Sterijino pozorje U sklopu obeleΕΎavanja 150 godina od roΔenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviΔa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival βSterijino pozorjeβ. I danas, ovaj festival, na kome pozoriΕ‘ta iz zemlje i inostranstva uΔestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poΔetku je to bio festival samo Sterijinih dela) vaΕΎi za najznaΔajniju pozoriΕ‘nu manifestaciju u Srbiji.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zorajida Veoma retko!!! Milsim da fali knjiga br. III Pred nama je Sterijin roman prvenac. Roman `Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraida`, Jovan Sterija PopoviΔ napisao je u svojoj 22. godini, odnosno 1828. Roman je raΔen po predloΕ‘ku i moΕΎemo govoriti o naΔelu mimezisa, modernim jezikom, mogli bismo zakljuΔiti da je Sterija joΕ‘ u prvoj polovini XIX veka radio na razaranju poetike pisanja. Bio je post-modernista pre svih srpskih pisaca, a njegova virtuozna literarna igra u ovom romanu je poput storije o ljubavi hriΕ‘Δanskog junaka i mavarske princeze. Jovan Sterija PopoviΔ (VrΕ‘ac, 13. januar 1806 β VrΕ‘ac, 10. mart 1856) bio je srpski knjiΕΎevnik i jedan od vodeΔih intelektualaca svoga vremena. Smatra se osnivaΔem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa. Ministar prosvete Jovan Sterija PopoviΔ doneo je 10. maja 1844. godine ukaz, kojim je osnovan βMuzeum serbskiβ u Beogradu Δime se smatra osnivaΔem ove ustanove.[1] U Sterijinoj spomen kuΔi dugo je godina bilo sediΕ‘te KnjiΕΎevne opΕ‘tine VrΕ‘ac. Jovan Sterija PopoviΔ (ili Jovan PopoviΔ Sterijin) je roΔen 13. januara (1. januara po julijanskom kalendaru) 1806. godine u trgovaΔkoj porodici. Otac Sterija, trgovac, je bio Grk (Sterija na grΔkom znaΔi zvezda), po nekima Cincarin; a majka Julijana Δerka Δuvenog slikara Nikole NeΕ‘koviΔa. Osnovnu i srednju Ε‘kolu pohaΔao je u VrΕ‘cu, TemiΕ‘varu i PeΕ‘ti, a prava u KeΕΎmarku.[2] JoΕ‘ kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je iskljuΔen iz deΔjih igara, stalno uz majku, sa uroΔenim posmatraΔkim darom. Leva ruka mu je inaΔe bila `suva` - paralizovana, usled Ε‘loga u ranom detinjstvu. Njihova kuΔa se nalazila na poΔetnom delu Pijace vrΕ‘aΔke, u neposrednoj blizini Saborne - Velike crkve. Kada mu je majka Julijana[3] naprasno preminula, Sterija je morao da izdrΕΎi veliku borbu sa ocem oko daljeg Ε‘kolovanja. Otac Sterija[4] trgovac mu je bio doΕ‘ljak. Sterija nije zabeleΕΎio odakle mu se otac doselio u VrΕ‘ac. Ali smatra se da je njegov predak po ocu - Sterija, zabeleΕΎen je od strane `latinske administracije MaΔarske` 1753. godine, kao trgovac u MiΕ‘kolcu.[5] Napisao je samo biografiju svoga dede po majci Nikole NeΕ‘koviΔa. Kad se oΕΎenio, trgovac Sterija je kao domazet uΕ‘ao u kuΔu svog uglednog pokojnog tasta NeΕ‘koviΔa. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena, pisali ne samo Stefan PopoviΔ (kako je zabeleΕΎen u Protokolu kreΕ‘Δajemih, prilikom krΕ‘tenja prvenca Jovana), nego i βΕ terija Molerovβ. Za vreme pohaΔanja osnovne Ε‘kole u PeΕ‘ti, Jovan je imao prilike da u jednom nemaΔkom pozoriΕ‘tu vidi klasike i najbolje glumce cele MaΔarske, a isto tako i manje klasiΔna dramska uobliΔavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliΔeni tipovi bliski njegovim dotadaΕ‘njim iskustvima o bidermajerskom graΔanstvu. U PeΕ‘ti je bio blizak prijatelj sa dve liΔnosti rodom iz VrΕ‘ca: ΔorΔem StankoviΔem, jednim od kasnijih osnivaΔa Matice srpske, i Julijanom VijatoviΔ-RadivojeviΔ, kΔerkom vrΕ‘aΔkog senatora, Ε‘kolovanom u BeΔu, koja se udala za pomodnog krojaΔa RadivojeviΔa i sama bila spisateljica. Jovan Sterija PopoviΔ Jedno vreme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doΔe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao naΔelnik Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom poloΕΎaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoΕ‘kolske nastave i jedan od osnivaΔa UΔenog srpskog druΕ‘tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UΔestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozoriΕ‘te na Δumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Od 1848. godine i sukoba sa politiΔarima, posebno Tomom VuΔiΔem PeriΕ‘iΔem, oteran je iz Srbije i ΕΎiveo je u VrΕ‘cu, usamljen i razoΔaran. Advokat vrΕ‘aΔki Jovan se kasno oΕΎenio; bilo je to septembra 1850. godine, sa Jelenom - Lenkom ManojloviΔ roΔ. DimiΔ, udovicom iz VrΕ‘ca.[6] Jovan Sterija PopoviΔ je umro 10. marta (26. februara po starom kalendaru) 1856. godine.[7] NaΔelnik Ministarstva prosvete Kao naΔelnik Ministarstva prosvete (1842β1848) mnogo je uΔinio za organizovano razvijanje Ε‘kolstva. Godine 1844. doneo je Ε‘kolski zakon (Ustrojenije javnog uΔiliΕ‘nog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao Ε‘kolski predmet od I Π΄ΠΎ VI razreda gimnazije, ali joΕ‘ uvek neobavezan za uΔenike.[8] Posebno je znaΔajan njegov napor na prouΔavanju i oΔuvanju kulturnog nasleΔa Srbije. PredloΕΎio je Sovjetu da se donese Uredba o zaΕ‘titi starina, pa je Srbija Sterijinom zaslugom donela prvi pravni akt o zaΕ‘titi spomenika kulture.[9] KnjiΕΎevni rad Spomenik Jovanu Steriji PopoviΔu u rodnom gradu - VrΕ‘cu. Tvrdica (Kir Janja). Drugo izdanje iz 1838. godine. Detalj spomenika Jovanu Steriji PopoviΔu ispred Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu PozoriΕ‘ni plakat za `Smrt Stefana DeΔanskog` 1841. PopoviΔ je svoju knjiΕΎevnu delatnost zapoΔeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grΔkih narodnih junaka. PoΕ‘to je njegov otac bio Grk, i u mladosti se zagrevao za grΔke ustanike. To su bili neveΕ‘ti ΔaΔki pokuΕ‘aji. Kao mladiΔ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviΔa, i po ugledu na njega piΕ‘e roman βBoj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraidaβ. To je dosta neveΕ‘ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviΔ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuΕ‘ava da tuΔu graΔu prenese u okvir srpske proΕ‘losti. Roman je prepun nelogiΔnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriΔnom spisu (βRoman bez romanaβ) ismejao takav naΔin rada, oΕ‘tro napao plaΔevne i fantastiΔne romane Milovana VidakoviΔa i njegovih podraΕΎavalaca i propovedao knjiΕΎevnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na ΕΎivot. To delo je inaΔe bilo posveΔeno njegovom prijatelju episkopu vrΕ‘aΔkom Stefanu PopoviΔu, koji nastradao u maΔarskoj buni.[10] Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u ΕΎivot i knjiΕΎevnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski knjiΕΎevnik koji je u ovom knjiΕΎevnom rodu stvorio neΕ‘to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog ΕΎivota nisu imali knjiΕΎevnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriΕ‘tu i stvara na Ε‘iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na knjiΕΎevnost je gledao oΔima Ε‘kolskog Δoveka, pedagoga i racionaliste. Njegovi prvi dramski pokuΕ‘aji su neveΕ‘te i preterano romantiΔne dramatizacije narodnih pesama: βNevinostβ ili βSvetislav i Milevaβ, βMiloΕ‘ ObiliΔβ i βNahod Simeonβ. Docnije stvara bolje i snaΕΎnije istorijske drame, ne mnogo knjiΕΎevne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaΕ‘nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: βSmrt Stefana DeΔanskogβ, βVladislavβ, βSkenderbegβ, βLahanβ (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriΕ‘ni komad βAjduciβ, vrlo popularan, izraΔen po narodnoj pesmi, i joΕ‘ nekoliko prigodnih komada. Figurina Jovana Sterije PopoviΔa, rad Milice Ribnikar. Muzejska graΔa PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine Iako se smatra osnivaΔem srpske drame, on je mnogo vaΕΎniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom ogledao njegov knjiΕΎevni talent. Prva mu je komedija βLaΕΎa i paralaΕΎaβ, zatim βTvrdicaβ, βPokondirena tikvaβ (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i βZla ΕΎenaβ, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: βΕ½enidba i udadbaβ, βKir Janjaβ, βRodoljupciβ i βBeograd nekad i sadβ. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriΕ‘nih igara manjeg znaΔaja, Ε‘aljive ili satiriΔne sadrΕΎine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Samjuela RiΔardsona, poznatog pisca graΔanskih romana. U njegovim delima znaΔajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseΔanja i prirode, idealizacija ΕΎivota, prijateljstvo i ljubav. KritiΔki osvrt Narodno pozoriΕ‘te βJovan Sterija PopoviΔ - VrΕ‘acβ. Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maΕ‘te, zato njegove drame, iako knjiΕΎevnije i pismenije od svih sliΔnih pokuΕ‘aja do njega, ipak nemaju prave umetniΔke vrednosti, U njima je malo ΕΎivotne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameΕ‘tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duΕΎe se na repertoaru zadrΕΎala samo istorijska drama βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Naslovna strana zbirke pesama Davorje (1854) Proglas povodom 100godiΕ‘njice roΔenja i 50godiΕ‘njice smrti (1906). U komediji, on je nadmaΕ‘io sve ono Ε‘to je u srpskoj knjiΕΎevnosti stvoreno pre njega, i do danas ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veΔom knjiΕΎevnom kulturom; on zna za klasiΔne uzore u stranim knjiΕΎevnostima i prvi poΔinje da razumno, objektivno i kritiΔki posmatra i slika savremeni ΕΎivot srpskog druΕ‘tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreΔen samo za Δisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviΕ‘u osobinu komiΔnog. Njegove komedije su najΔeΕ‘Δe oΕ‘tra satira izopaΔenih karaktera i naravi. On je suviΕ‘e moralizator i tendenciozan pisac: liΔnosti karikira i radnju vodi i zavrΕ‘ava radi pouΔnog svrΕ‘etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Δesto mogu naΔi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviΕ‘e. Sve njegove bolje komedije karaktera podseΔaju na Molijerove, i kompozicijom i komiΔnim okvirima pojedinih liΔnosti. (Molijera je inaΔe i prevodio: njegove βSkapenove podvaleβ). Ali u naknadu za to, on je veΕ‘t knjiΕΎevnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiΔki prikazivao savremeni ΕΎivot, slikajuΔi snaΕΎno i reljefno komiΔne tipove i druΕ‘tvene scene, Krajem ΕΎivota se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiΔ radio. Godine 1854. iziΕ‘la je njegova zbirka stihova βDavorjeβ. Bio je knjiΕΎevni kuriozum Ε‘to je PopoviΔ βDavorjeβ Ε‘tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuΔivao da se usvoje mesto novije graΔanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveΔ pesimistiΔka, lirika iskusna i zrela Δoveka, koji je u ΕΎivotu znao za patnje i razoΔaranja, intimna filozofija o veliΔini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj. Roman bez romana Roman bez romana (prvi deo napisan 1832, objavljen 1838. godine, drugi deo ostao u rukopisu), parodijski je roman Jovana Sterije PopoviΔa. Sterija je svoje delo nazvao Ε‘aljivim romanom, a u predgovoru je istakao da je ovo delo prvo ovog roda na srpskom jeziku. Primarna fabula parodira pseudoistorijske romane, posebno one koje je pisao Milovan VidakoviΔ, te predstavlja pokuΕ‘aj da se napiΕ‘e srpski Don Kihot[11]. MeΔutim, Sterija proΕ‘iruje parodijski dijapazon dela na βΔitavu naΕ‘u tadaΕ‘nju knjiΕΎevnu kulturu Δiju je osnovu predstavljalo klasiΔno obrazovanjeβ[11], obuhvativΕ‘i razliΔite knjiΕΎevne pojave, od invokacije polovaΔetu majdanskog vina do travestije Arijadninog pisma iz Ovidijevih Heroidaβ ili delova Eneide.[12] UvoΔenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija u potpunosti razara romanesknu formu i Jovan DeretiΔ istiΔe da je Roman bez romana βprvi dosledno izveden antiroman u srpskoj knjiΕΎevnostiβ.[11] Spomenik Spomenik mu je otkriven u VrΕ‘cu 7. oktobra 1934. Darodavac biste je bio DragiΕ‘a BraΕ‘ovan, meΔu govornicima su bili Veljko PetroviΔ, Branislav NuΕ‘iΔ i RaΕ‘a PlaoviΔ. Vojislav IliΔ MlaΔi je proΔitao pesmu a bile su prisutne i druge visoke liΔnosti.[13] Sterijino pozorje Detaljnije: Sterijino pozorje U sklopu obeleΕΎavanja 150 godina od roΔenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviΔa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival βSterijino pozorjeβ. I danas, ovaj festival, na kome pozoriΕ‘ta iz zemlje i inostranstva uΔestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poΔetku je to bio festival samo Sterijinih dela) vaΕΎi za najznaΔajniju pozoriΕ‘nu manifestaciju u Srbiji. Filmovi Sterijina dela su od 1959. do danas adaptirana u dvadesetak televizijskih filmova: LaΕΎa i paralaΕΎa (film) Kir Janja (film) DΕΎandrljivi muΕΎ (film) Rodoljupci (film) Pokondirena tikva (film) Ljubav, ΕΎenidba i udadba (film) Zla ΕΎena (film)
Kao na slikama Retko u ponudi Prvo izdanje 1917. IzdavaΔ: Hrvatski Ε‘tamparski zavod, Zagreb Godina izdanja: 1917. Broj strana: 196 Povez: Meki Format: 21 cm Pitajte Ε‘ta vas zanima, knjiga mi lepΕ‘e deluje uΕΎivo nego na slici. Mogu poslati dodatne slike. ZagrebaΔko izdanje βNeΔista krvβ je sa predgovorom Milana OgrizoviΔa Ε‘tampana u Zagrebu 1917. godine. Godinu dana kasnije postaje referent u Ministarstvu vera, gde je zajedno radio sa Ivom AndriΔem. ... ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΡΠ°ΡΠ΅, 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ, Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π³ΠΈΡΡ ΠΊΠ° Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΡ. ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Π³Π° Ρ Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[1] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° ΡΡΠ³Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Ρ Ρ 20. Π²Π΅ΠΊ, ΠΠ²ΠΈ ΠΠΈΠΏΠΈΠΊΡ, ΠΠ΅ΡΡΡ ΠΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½Ρ Π£ΡΠΊΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Bora StankoviΔ-mlad.jpg ΠΠΎΡΡΡΠ΅Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927.β(51 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘Π₯Π‘ Π¨ΠΊΠΎΠ»Π° ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π½ΠΈΠΆΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ, ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΡΠΆΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΡΠΎΡ. ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ) ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ Π ΡΠΆΠΈΡΠ° Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΠΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π£ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΈ Π΄Π΅ ΠΠΎΠΏΠ°ΡΠ°Π½, ΠΠ»ΡΠΎΠ½Ρ ΠΠΎΠ΄Π΅, ΠΠ²Π°Π½ Π’ΡΡΠ³Π΅ΡΠ΅Π², Π€ΡΠΎΠ΄ΠΎΡ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ 1904. ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ, Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ, ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[2] Π‘Π²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π³Π΄Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ, ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΈΠ²Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π±ΠΈΠ²Π° Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π½ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ°. Π£Π· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π°, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠ°. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π°Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠ·Π³Π»Π΅Π΄ Π΅Π½ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΌΡΡΠΊΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ 31. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1876. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ,[3] ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π°ΡΡΠΌΡ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ, Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΎΠ³ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΠΈΡΡΠ° ΠΡΠΊ. ΠΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎ ΠΎΡΡ, ΠΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅Π»Π°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, ΠΈΠ· Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΡΡΠΈ, ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΡΠΆ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°Ρ, ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΡΠΌΡΠΎ. ΠΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π»Π° ΠΊΡΡΡ ΠΈ Π΄Π°Π»Π° ΡΠΈΠ½Π° Π½Π° ΠΎΡΠ΅Π² Π·Π°Π½Π°Ρ. Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΠΎΡΡΠΎΡ ΠΌΠ°Ρ Π°Π»ΠΈ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°Ρ.[4] ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΡΠ°Ρ, 21. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠ° 1. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1883.[4] ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠ°ΡΠ° Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ.[3] ΠΡΠΈΠ³Ρ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Π²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΎ βΡΡΠ°ΡΠΎΠΌβ ΠΡΠ°ΡΡ.[5] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈ, Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, ΠΏΠ»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅Π²Π°Π»Π° Π΄Π° ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ½ΡΠΊΡ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎΠΌ, Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ Π½Π°Π΄ΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π° ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ.[6] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Ρ, ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° (`Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`, `ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ`, `Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ°`). ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, Π° ΡΠ΅Π½ Π±ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ²ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΡΠΈΠ½ΡΠΎ ΠΎ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ.[4] Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ΅ 1883/84. ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΠ΅Ρ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ»ΠΈΠ΄Π°Π½ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1888/1889. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΠΆΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1892/93. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ: ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠΊΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π°. ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°ΠΎ, ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Π³Π° ΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ°Π½Π΅.[6] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π±Π΅Π· ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π΄Π° ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ, ΡΡΠΎ, ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ°Π» Π·Π° ΡΠΈΡΠ°Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1895. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΎΡΠΌΠΎΠ³ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° ΠΠΈΡΠΊΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΈΠ½ΡΠΊΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³Π° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π£ ΠΠΈΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°.[7][5] Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΠΠΎΠ»ΡΠ± ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ `ΠΠ΅ΡΠ°` ΠΈ `ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°`, ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎ.[4] ΠΡΠ΅Π»Π°Π·Π°ΠΊ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1896. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅. Π ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅: β ΠΠ°ΠΊΠ»Π΅, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ ΡΠ°Ρ... ΠΠ½Π°, ΠΎΠ½Π°! ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ° Π΄ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΊΡΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ³Π° ΡΡΠ°Π½Π°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅, Π±Π°Π±Π° ΠΌΠΎΡΠ°, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΈ ΠΎΡΠ°, Π½ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, Π½ΠΈ Π±ΡΠ°ΡΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅, Π½ΠΈΠ³Π΄Π΅ Π½ΠΈΠΊΠΎΠ³Π°. Π‘Π΅ΠΌ ΡΠ΅. Π ΠΎΠ½Π° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ `ΠΌΡΠ²Ρ ΠΌΡΠ²ΠΊΡ` ΠΎΡΡΠ²Π°Π»Π°. ΠΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ° Π²ΠΈΡΠ΅. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ, 1896[8] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊ.[3] Π£ ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ»Ρ (1896) ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° `ΠΠΎΡΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ`. ΠΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ ΠΈ 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΡΡ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ.[3][5] ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½Π΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΡ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (`ΠΡΡΡΠ΅Π² Π΄Π°Π½`, `ΠΡΠ²Π° ΡΡΠ·Π°`, `Π£ Π½ΠΎΡΠΈ`, `Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅`, ΠΈ `Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`). Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ 1897. Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ Π·Π°ΡΠΈΠΌ, ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ½Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅.[7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1900, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠ²Π΅Π·Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΈΠ½ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π°. Π¦Π΅Π»Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½Π΅ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ 1904.[9] ΠΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1902. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°: Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ. ΠΠ΄ ΡΡΠ»Π° 1903. Π΄ΠΎ ΡΡΠ»Π° 1904. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ· Π½Π° ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, Π·Π° ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ. ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΡΡΠΎ ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΡΠΈΠΎ ΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ, ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π»ΠΈ `ΡΡΠ²ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ`. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΎ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ²Π»Π°ΡΠΈ Π³Π° Ρ ΠΏΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΈΠΊΡ. Π£ Π±ΠΎΠΆΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΡΠ°Π²Π΄Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°`, ΠΏΡΠ²Ρ ΡΠ° Π½Π°Π΄Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠ· ΠΌΠΎΠ³Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ°.[10] Π‘Π²Π΅ Π΄ΠΎ 1913. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅.[11] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1903. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΡ, Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΡ.[12] ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΏΠΎΠ½ΡΠ΄Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ². ΠΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΡ ΠΠΎΠ»Π°ΡΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ, ΠΏΡΠΈΠ»Π°ΠΆΡΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π±Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ `Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°`. ΠΠΎΠΌΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ` Π·Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡ ΠΊΡΠ². Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠΈΠ½, Π° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π΅.[13] Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1913. ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ Π³Π° Π·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ, Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΡΠΆΠΈΡΠ°.[14] ΠΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ `Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠΈΠΌΠ°` Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΈΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠ°Π²ΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°ΡΠΈ Π²ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΡ, ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΡΠ²ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ΅ΡΠΈ.[14] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1915. ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ.[15] Π£ ΠΠ΅ΡΠΈ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΡΡ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ `ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ` Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π½ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ. ΠΠ²Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΊΠΈΡΡ `ΠΡΠ΄ΠΈ Π ΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡΠ° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ.[12] ΠΠ°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈ Π₯Π΅ΡΠΌΠ°Π½Ρ, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄Π΅, ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅ΠΌΠ°Π½Π° Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅Ρ ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ.[12][15] Π‘Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1916. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ°.[14] Π£ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° `Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π°` ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ `ΠΡΠ΅Π»Π° ΠΊΡΠ²` ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ`. Π£ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ Π¦ΠΠ, ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ Π³ΡΠ±Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΡΡΡ`. ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΠΈ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘Π₯Π‘.[12] ΠΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1919. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` Ρ Π»ΠΈΡΡΡ ΠΠ°Π½. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π·Π° Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ° ΠΈΠ½ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[16] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1921. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°`, Π° ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΡ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` ΠΈ `ΠΠ°Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΈ`.[17] Π£ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Ρ 1924. ΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΈ ΠΈΠ³ΡΠ°.[15] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠΎΡΠΈ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΡΠΈ`.[17] Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΏΠ»Π°Ρ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌ Π·ΠΈΠ΄Π° ΠΊΡΡΡ.[12] Π‘Π²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, ΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠ½ΠΈΡ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠΈ. Π Π°Π΄ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈ ΡΠ° Π³Π»ΡΠΌΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π§ΠΈΡΠ°-ΠΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ. Π£ΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Π½Π° ΠΠΎΡΡΠΎΠ»Ρ 21. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π²Π° Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[18] ΠΠ΄ 1928. Π΄ΠΎ 1930. ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠΈ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°.[12] ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π·Π½Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠ° ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ:[19] β ΠΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π°Π²Π΅ ΠΎΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΎΠ³, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π²Π°ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊ Π½ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ° Π΄Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠΌΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡ. Π§ΡΠ»Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Ρ Π΄Π° Ρ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ° ΡΠΊΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ βΠΎΠ΄ΠΎΡ β, ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠΎΠ±Ρ. ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠΎ Π·Π½Π°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ , ΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ. ΠΠ½Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ±Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠΎΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ, Π° ΡΠ²Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° Π²ΠΎΠ»Π΅ Π΄Π° ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΡΠ²ΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅Π»ΠΈ Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ. β ββΠΠΎΡΠ° ΠΠΈΠ²Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° β ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Π±ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΡΠ°ΡΠΊΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π²Π»Π°ΡΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠ²Π»Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΈ Ρ Π°ΠΌΠ°ΠΌΠ΅. ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π°ΡΠ°ΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° Π΄Π° ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ, Π° ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ β ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π°ΡΠ°ΡΡ. Π£Π³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄, ΠΎΠ΄ 1878. Π΄ΠΎ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΡ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΡΡΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎ, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ.[20] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈΠΎ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ βΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π΅β (ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½ΠΎΡΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ² βΠ‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ). ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ, Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ, Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠ΅. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΡΠ°ΠΎ, ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠΈΡΡΡΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ³Π»Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ½ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π·Π°ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ½Π° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°. ΡΡ. ΡΠ΅Π°Π»Π°Π½ ΠΎΠΏΠΈΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΎΠΌΡ Π΄Π²Π° Π²Π΅ΠΊΠ°.[20][21] Π Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, `Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠ΅Π²Π°Π»ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ`. ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠ°Π½Π° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊ, Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π° ΡΡΠ±Π°Π², ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΡ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΡ Π½Π΅Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅, Π½Π΅ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π΅, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±Π΅Π· ΡΠΊΠ»Π°Π΄Π°, Π΅ΠΏΠΈΠ·ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠΏΠΈΡΠΈ Π³ΡΡΠ°ΡΡ ΡΠ°Π΄ΡΡ, Π΄ΠΈΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΆΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°Π½, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½Π° ΠΌΡΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½Π°, ΠΎΠΏΡΡΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠΎΡΠ° Π½Π°Π΄ΠΎΠΊΠ½Π°ΡΡΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ²Π΅: ΡΠΈΠ»Π°Π½, Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ, Π½Π΅ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΠ»Π°Π½ Π»ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[22] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ: β ΠΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ½ΡΠ°Π½ΠΎ, Π½Π΅ ΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π·Π½Π°ΠΎ ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π½ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ° Π½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π°, ΠΎΠ½Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ³Π»Π°ΡΠ° ΡΡΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°: ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π²Π°ΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΡΡΠ³ΠΎ, ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΡΠΈΠ½ΠΈ Π΄Π° Π·Π°Π²ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π±Π»ΠΈΠΆΡΠ΅Π³. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ±. Π’ΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π΄Π²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅: ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°.[24] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ: β ΠΡΠ²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΡΠΊΡΡ, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Π΄Π²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ. ΠΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΎ Π½Π° Π΄Π°ΡΠΈ ΡΠ°Π΄. Π ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ΅ Π. Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠ»Π°ΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΠΎ, ΡΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π³. ΠΠ½Π΄ΡΠΈ ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΡΡΡ, Π΄Π° ΠΎΠ½ ΡΠΎ ΡΡΠ²Π°, Π±ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌ ΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈΡ, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΡ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ (ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°) Π° ΠΎΠ½ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Π½, ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Ρ, ΠΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π»Π°Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΌΠΈ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΡ, Π΄Π° ΠΌΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΏΠ»Π°ΡΡΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠΎΠ³Ρ. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, 1919.[25] ΠΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΎΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈ. Π‘ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π·Π°ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΠΌ Π·Π²ΡΠΊΠΎΠΌ, ΡΠ·Π΄ΠΈΠ³Π»Π° ΡΠ΅ Ρ Π΄ΠΎΡΠ°Π΄ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅Π³Π½ΡΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠ»Π° Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½Π΅ Π³Π°Π»Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π°ΠΌΠ°, ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π³Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π° ΠΈ ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠ±Π°. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, Π³ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅.[26] Π¦ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³, ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π΅ΠΏΠΎΡ Π΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΠΊ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π΅Π²ΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π±ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅, ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π° Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ, ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·ΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠ²ΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π±ΠΎΠ» Π·Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ, Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ.[26] ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π·Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°.[13] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² (1910) ΠΎΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅. Π‘Γ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅, ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·ΠΈΡΠΎ Π½Π΅Π³Π°ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ (Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ) ΡΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎ, Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ°. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ²Π°ΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠΈΠ» ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ½ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠΌ. Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ Π½Π° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°Π»ΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½Ρ, ΠΈΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΡ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΡβ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ `Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΡΡΡ`. Π‘ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΈΠ» β ΠΊΠ°ΠΎ βΠΌΡΡΠ°Π²ΠΎΡΡ Π³Π΅Π½ΠΈΡΠ°β. Π£ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡ (ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ β ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡ ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄Π° Π‘Π°ΠΈΠ΄Π°) ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅Π³ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ°:[20] β ΠΡΠ΅Π΄Π° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π³Π»Π°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½Π° Π·Π° ΠΡΠ³, ΠΏΠ΅ΡΠ°Π»Π±Π°ΡΡΠΊΠ°, Ρ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΈΡΠ½ΡΡΠΈΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ²ΡΠ΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎβ, ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠ½Π°, ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎΡΡ Π·Π° Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅, ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ [β¦] ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»ΡΠ° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ, Π²Π΅Ρ ΡΠΈΡΠΎΡΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ , Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ . β ββΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ[8] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠ°Ρ , ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΏΠ»Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Π΄Π° Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π±Π΅, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΠ΅Π²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ. ΠΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ²Ρ ΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π·Π°Π½ ΡΠ°Π·Π±ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΈΡΡΡΠΏΠ½Π° ΡΠ½Π°Π³Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°, Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΡΠΊΠ°. Π’ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΠ· ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°, Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌ, ΡΠΈΠ·ΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½, Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°Π»ΠΈΠ²Π° ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ·ΠΌΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ.[22] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°Π»Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°. ΠΠ°ΡΠΌΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ°, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π° ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»Π° ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ.[27] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π°Π΄Π°ΠΏΡΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π’Π ΡΠ΅ΡΠΈΡΡ. ΠΠ΄ 4. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2021. ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°Π»Π° Π½Π° Π Π’Π‘ 1.[28] ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° (Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°) ΠΡΠ°Π³Π° Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Ρ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΡ ΠΠ°ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ, ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π³Π»Π΅Π΄Π°Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΠΏΠ΅ΡΡ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ 1931. Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ.[20] ΠΡΠ°ΠΌΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ (ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π°), Π° Π±ΡΠΎΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π²Π°Π½ Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠΎΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π£ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, ΡΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ Ρ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°Π»ΡΠΏΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΡΠ°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ (ΡΠ°ΡΠΊΠΎΡΠ½Π° ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°, ΠΈΠ³ΡΠ°β¦), Π° Π½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΎΠΌ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΡ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅Π»Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΡ Π°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π°Π΄Π΅ΠΊΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ. Π ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΊΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ.[20] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ 60-ΠΈΡ ΠΈ 70-ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½Ρ ΡΠ΅Π½Π·ΡΡΡ. ΠΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅, ΠΈΠ· ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π°ΡΡΡΡ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΌΠΈΠΌΠ°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠΆΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ, ΡΠΎΡΠΌΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ·ΠΌΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΡΡΠ±Π°Π² ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅β¦ ΠΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»ΡΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΡ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ, Π° ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΡΠΈΠ²ΠΎ βΠ²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅β. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½Π° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π°ΠΌΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ βΠ±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π°β, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ°. ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΡΡΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ°. Π£ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠΈΠ½ΡΠ°Π³ΠΌΡ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅β. Π£Π· ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Π°Π΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΡΠ΅ΠΊΠ»Π°ΠΌΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ βΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°β, ΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ, Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°.[20] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΠ°Π»Π° ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½Π° ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° Β»Π΄Π΅ΡΡΠ°Β«, Β»ΡΠ΅Π²Π΄Π°Ρ Π°Β« ΠΈ Β»ΠΆΠ°Π»Π° Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΒ«, ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° Π²ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΡΠ½ΠΎ Ρ ΡΠΎΡ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΆΡΠ΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅, ΠΏΡΠ½Π° Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΠ½ΠΊΠΈ, ΡΠ° Π½Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π΅Π²Π΅ΡΡΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΎΠΊΡΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ.[22] β ΠΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ½Π΅ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π° Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ. ΠΠ° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΊ, Π° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°. ΠΠ΅Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΡΠ΅Π³Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅Π³Π°, Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³Π° Π° Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ, ΠΎΡΠΊΡΠ΄Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠΈ, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ, ΠΠΎΡΡΠ°ΡΡ, Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ[29] ΠΡΠΈΠΊΠ°Π· ΠΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠ°Π²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 1899. ΠΠ΅ΠΎ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°ΡΠ°. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΡΡΠ³ΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π΄Π΅ΠΎ Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° 1877. ΠΈ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΎΠ³Π° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³, ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Π³Π»Π°Π΄ΠΈΠ²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅, ΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ½ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Β»ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°Β«, ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠΎΠ²Π΅ Π°Π»ΠΈ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠ½ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡΠ΄Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΈ, Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠ°Π»Π°Π½ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΎ Β»ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈ Π²ΡΡΒ« ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΎ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡΡΠ°, Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΡΡ Π²Π΅Ρ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½Π΅ΠΌΠ° Π±Π°Π½Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ.[30] Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π°ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠ° ΠΏΠ° Π΄ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π° ΠΊΡΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠΎΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π²Π° Π΄Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ, Π½ΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΏΠ»Π°Ρ ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Ρ ΡΠ΅ΠΆΡΡ. Π£ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π°, ΡΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅, ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΌΠ΅ΠΎ Π΄Π°ΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ°Π½, ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΡΠΎΠΌ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈ, Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠ°.[31] ΠΡΠΎΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ βΡΠΏΠΎΡΠ°β, ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΅Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ -ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° βΠΈΠ·Π½ΡΡΡΠ°β, Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π·Π°ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ΅, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π΅ Π±ΠΈ Π»ΠΈ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠΈΡΠ΅Π½Ρ, ΠΡΡΠ³ΠΎΡΡ, ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΈ β Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ.[20] ΠΠ°Π²ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ²Π΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°; Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΌΡ ΠΏΡΠΎΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ βΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈβ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ. ΠΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ.[32] ΠΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½.[3] ΠΡΠ΅ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π±Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ°. Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΡ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. Π’ΡΠ°ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π° ΠΈ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ, ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ: β Π¨ΡΠ° ΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΠΌ Π΄Π° Π²Π°ΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ? Π¨ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ? ΠΠ° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅, Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΌ; ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ. Π‘ΡΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅: Π°ΠΊΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ, Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ Π΄Π°ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅, Π²ΠΈ ΡΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ, Π²ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΡΠ²Ρ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΠΎ ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΊΡΠ², ΡΡΡΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΌΡΠ»Ρ Π΄Π΅ΡΡ, ΠΏΠΎΡΠ±ΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΌΡΠΆΠ΅Π²Π΅, ΡΠΏΡΠΎΠΏΠ°ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π½Π΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½ΠΈΡΡΠ°Π²Π°Π½ ΡΠ°Π² ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² Π½Π°ΠΏΠΎΡ. ΠΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ! Π¨ΡΠ° ΠΎΠ½Π° ΡΡ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ: ΠΈΡΠΊΠ°ΡΠ°ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΡΠ²? Π ΠΌΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅: ΡΠ²Π° ΡΠ° Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΌΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠΎ Π·Π° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²ΠΈ ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π·Π° Π½Π°Ρ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΄Π°ΡΠΈΠΌΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠ΅Π±Π° Π±Π°Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°... ΠΠ΅, ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΡΠ°Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ! ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·ΠΎΠ²Π΅: Π±ΡΠ³Π°ΡΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ, ΡΡΠ±ΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ! Π Π·Π°ΡΡΠΎ? Π§Π΅ΠΌΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΠ°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ³ΡΠ° ΠΊΡΡΡΠ½Ρ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΠ½Π°Ρ ΠΠΎΡΠ°β, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π²Π°ΠΆΠ½Π΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° (ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1959. Π½ΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ 1992. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ Ρ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ, Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΡΠ΅ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β, ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Ρ ΡΠ΅Π½ΡΡΡ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅).[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β (ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° 1967, Π° ΠΎΠ΄ 1976. ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ 23. ΠΌΠ°ΡΡΠ°, Π½Π° Π΄Π°Π½ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°), ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ ΡΠ° Π·Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954. ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π½ΡΡ ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ 1964. ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΎΡΠΊΡΠΏΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ 1967. Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ-ΠΊΡΡΡ. Π‘ΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π·Π°ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β.[20][33] ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, 1898, ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠΊΡΠΈ ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899). ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ (ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902; Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1913). ΠΠ·Π±ΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅, 1902. ΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΈΠ·Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°, Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1902, Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ° 1905. ΠΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1910. Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Π½ Π±ΡΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΡΠ°ΡΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎ ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°.[34] ΠΡΠΈΠ³Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°. βΠΠΎΠ»ΡΠ±β, 1. XI 1894. ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, βΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΈΠ· Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π° Ρ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌβ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902. Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΡΠ°ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈ, 1905. ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1907. ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1910. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1921. ΠΡΠ°ΠΌΠ΅. (ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. β Π’Π°ΡΠ°Π½Π°. β ΠΠΎΠ²ΡΠ°. β ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ²ΠΈ), ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1928. ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1929. Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π°, IβII, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, βΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ°β, 1956. ΠΠ°Π·Π΄Π° ΠΠ»Π°Π΄Π΅Π½, 1928. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°Π±Π° Π‘ΡΠ°Π½Π° (1907) ΠΠ΅ΠΊΡΠ΅ (1901) ΠΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° (1902) Π¦ΠΎΠΏΠ° (1902) Π§`Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ (1902) ΠΡΡΡΠ΅Π²Π΄Π°Π½ (1898) ΠΠΎΠ²Π°Π½ (1902) ΠΠΎΠ²ΡΠ° (1901) ΠΠΎΠ²ΠΎ-ΡΠΎ (1909) ΠΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ (1902) ΠΡΠ±Π° ΠΈ ΠΠ°Π·Π° (1902) ΠΠ°ΡΠ΅ (1902) ΠΠ°Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ (1902) ΠΠ°ΡΠΊΠΎ (1902) ΠΠ΅Π½ΠΊΠΎ (1902) ΠΠΈΡΠΊΠ° (1902) ΠΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΊ (1909) ΠΠ°Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡ (1900) ΠΡΡΠΊΠ° (1899) ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ° (1920) ΠΠ½ΠΈ (1901) ΠΠ°ΡΠ°ΠΏΡΡΠ° (1902) ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° (1902) Π ΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΡΠΌΡΠ°Ρ (1905) Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎ βΠ§ΠΈΡΡΠΎ Π±ΡΠ°ΡΠ½ΠΎβ (1902) Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ° (1898) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ (1900) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ (1906) Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ Π§ΡΠΊΡΠ° (1906) Π’Π°ΡΠ° (1901) Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ° (1909) Π£ Π½ΠΎΡΠΈ (1899) Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ° (ΠΈΠ· Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°) (1899) Π£ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ° (1899) ΠΠ°Π΄ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° (1902) Π£ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΡΠΊΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, Π° ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 2007. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΈ Π Π’Π‘-Π°.[35][36] Prva izdanja srpskih pisacs first edition izdanja iz prvog svetskog rata antikvarne knjige ...