Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
1-25 od 26 rezultata
1-25 od 26 rezultata
Prati pretragu "crkveni kalendar"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Cena
4,500 din - 7,999 din
DETALJNIJE Ikona Velika Gospojina se nalazi u ramu Dimenzije: 41x33 SadrΕΎi sertifikat Riznice nacionalnog blaga 24-karatna pozlata metalnih delova Ikone nisu osveΕ‘tane! Ikona se prema HriΕ‘Δanstvu treba drΕΎati na istoΔnom zidu kuΔe! Velika Gospojina ili Uspenje Presvete Bogorodice, ili MeΔudnevnica, je jedan od najveΔih hriΕ‘Δanskih praznika. Jedan je od pet BogorodiΔinih praznika, koji su crveno slovo (veliki praznik) u crkvenom kalendaru. Poslednji je veliki praznik crkvene godine, koja poΔinje 1. septembra, a zavrΕ‘ava krajem avgusta. Ovaj praznik uspomena je na smrt Bogorodice i, prema crkvenom predanju, dan kada se ona vaznela na nebesa i βpredala svoj duh u ruke Spasiteljaβ. Uspenje Presvete Bogorodice spada u red BogorodiΔnih praznika. Srpska pravoslavna crkva i ostale pravoslavne crkve koje koriste julijanski kalendar ga slave 28. avgusta, odnosno 15. avgusta po julijanskom kalendaru, kada se zavrΕ‘ava i post koji traje 14 dana. Vreme izmeΔu Velike i Male Gospojine, koja se obeleΕΎava 21. septembra, naziva se meΔudnevnica, a veruje se da je taj period najbolji za branje svih plodova i lekovitih trava, pa se odlazi na izvore koji, prema narodnom verovanju, imaju lekovito dejstvo.
DETALJNIJE Ikona Svetog Ignjatija se nalazi u ramu Dimenzije: 41x33 SadrΕΎi sertifikat Riznice nacionalnog blaga 24-karatna pozlata metalnih delova Ikone nisu osveΕ‘tane! Ikona se prema HriΕ‘Δanstvu treba drΕΎati na istoΔnom zidu kuΔe! Ignjatije Bogonosac, poznat joΕ‘ i kao Ignjatije Antiohijski, je hriΕ‘Δanski svetitelj. Bio je treΔi po redu patrijarh Antiohijske crkve. Nazvan je Bogonoscem zato Ε‘to ga je Isus Hristos drΕΎao u rukama dok je bio dete. Odlukom svetih apostola je postavljen za episkopa u Antiohiji. Prvi je uveo antifonski naΔin pojanja u crkvi (pojanje za dve pevnice tako da kad pojanje na jednoj strani prestane na drugoj poΔinje). Prema hriΕ‘Δanskoj tradiciji veruje se da se Ignjatije Bogonosac javljao viΕ‘e puta iz raja i Δinio Δuda pomaΕΎuΔi sve do danas svakome ko ga priziva u pomoΔ. SveΕ‘tenomuΔenik Ignjatije se slavi 29. januara i 20. decembra (po crkvenom kalendaru). U decembru se praznuje prenos njegovih moΕ‘tiju iz Rima u Antiohiju. Srpska pravoslavna crkva slavi ga 20. decembra i 29. januara po crkvenom, a 2. januara i 11. februara po gregorijanskom kalendaru.
DETALJNIJE Ikona Svetog Jovana Zlatoustog se nalazi u ramu Dimenzije: 41x33 SadrΕΎi sertifikat Riznice nacionalnog blaga 24-karatna pozlata metalnih delova Ikone nisu osveΕ‘tane! Ikona se prema HriΕ‘Δanstvu treba drΕΎati na istoΔnom zidu kuΔe! Sveti Jovan Zlatousti najΔuveniji propovednik u istoriji Crkve, veliki podviΕΎnik i reformator. Bio je patrijarh Konstantinopolja (397β402), prestonice tadaΕ‘njeg IstoΔnog rimskog carstva, te je jedan od crkvenih nauΔnika. UΔio je najpre grΔku filozofiju i zgnuΕ‘ao se na grΔko mnogoboΕ‘tvo. Potom je usvojio hriΕ‘Δansku veru kao jedinu i celu istinu, i studirao je bogoslovlje u sklopu Ε‘kole biblijske egzegeze kojom je rukovodio Diodor Tarsijski. Kao svetitelj praznuje se 13. novembra (26. novembra po novom kalendaru). Osim toga 27. januara se obeleΕΎava prenos njegovih moΕ‘tiju iz jermenskog sela Komana u Carigrad 438. godine. TakoΔe, on se ubraja i u Sveta tri jerarha koji se praznuju 30. januara (ovi datumi praznovanja su navedeni prema crkvenom - julijanskom kalendaru).
DETALJNIJE Ikona Svetog Simeona se nalazi u ramu Dimenzije: 41x33 SadrΕΎi sertifikat Riznice nacionalnog blaga 24-karatna pozlata metalnih delova Ikone nisu osveΕ‘tane! Ikona se prema HriΕ‘Δanstvu treba drΕΎati na istoΔnom zidu kuΔe! Simeon Pravedni ili Simeon Bogoprimac je hriΕ‘Δanski svetitelj. Srpska pravoslavna crkva slavi Simonjdan 3. februara po crkvenom, a 16. februara po gregorijanskom kalendaru.
Ronald Creighton-JobeO knjiziOpΕ‘iran pregled bogate katoliΔke povijesti s izuzetnim ΕΎivotom Krista na poΔetku i u prvim stoljeΔima Ε‘irenja ove vjere Rasprave i objaΕ‘njenja bitnih naΔela katoliΔkog nauka i vjerovanja Opisi znaΔajnih i tradicionalnih katoliΔkih obreda uz popis vaΕΎnih svetkovina i blagdana u katoliΔkom kalendaru Izuzetan uvod u crkvenu umjetnost i arhitekturu popraΔen remek-djelima iz gotike, renesanse, baroka i modernog doba Dodaci s prikazima specijalnih tema i novonaruΔenim kartama
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Autor: Ronald Creighton-Jobe Godina izdanja: 2008. Br. str.: 256 Povez: Tvrd Format: 235mm x 305mm Pismo: Latinica Opis Katolicizam β Ilustrirana enciklopedija β Iscrpan priruΔnik o istoriji, filozofiji i praksi katoliΔkog hriΕ‘Δanstva Ovaj bogato ilustrovani enciklopedijski priruΔnik pruΕΎa sveobuhvatan pregled bogate katoliΔke istorije sa izvanrednim Hristovim ΕΎivotom na poΔetku i u prvim vekovima Ε‘irenja ove vere. SadrΕΎi diskusije i objaΕ‘njenja osnovnih principa katoliΔke doktrine i verovanja. Dati su i opisi znaΔajnih i tradicionalnih katoliΔkih obreda, zajedno sa listom vaΕΎnih svetkovina i praznika u katoliΔkom kalendaru. PraktiΔan uvod u crkvenu umetnost i arhitekturu praΔen remek-delima iz gotike, renesanse, baroka i modernog doba.
Autor: Ronald Creighton Format: 24x30,5 Povez: tvrd Br. strana: 256 IzdavaΔ: Leo Commerce, Rijeka Jezik: hrvatski Bogato ilustrovan! Ovaj ilustrovani enciklopedijski priruΔnik donosi opΕ‘iran pregled bogate katoliΔke istorije s izuzetnim ΕΎivotom Hrista na poΔetku i u prvim stoleΔima Ε‘irenja ove vere. SadrΕΎi rasprave i objaΕ‘njenja bitnih naΔela katoliΔkog nauka i verovanja, a dani su i opisi znaΔajnih i tradicionalnih katoliΔkih obreda uz popis vaΕΎnih svetkovina i blagdana u katoliΔkom kalendaru. PraktiΔan uvod u crkvenu umetnost i arhitekturu popraΔen remek-delima iz gotike, renesanse, baroka i modernog doba. NAPOMENA: Molili bih Vas, da pre same kupovine, putem poruke proverite da li je knjiga joΕ‘ na stanju. Hvala!
DETALJNIJE Ikona Petra i Pavla se nalazi u ramu Dimenzije: 41x33 SadrΕΎi sertifikat Riznice nacionalnog blaga 24-karatna pozlata metalnih delova Ikone nisu osveΕ‘tane! kona se prema HriΕ‘Δanstvu treba drΕΎati na istoΔnom zidu kuΔe! Petrovdan je praznik kada se slave i Petar i Pavle, jer su postradali na isti dan crkveni i narodni praznik posveΔen svetim apostolima Petru i Pavlu, koji se slavi 29. juna po julijanskom kalendaru (12. jul po gregorijanskom). Petrovdan je jedan od 15 najveΔih hriΕ‘Δanskih praznika a posveΔen je svetim apostolima Petru i Pavlu, prvim propovednicima hriΕ‘Δanstva i najbliΕΎim uΔenicima Isusa Hrista. Kod Srba postoji obiΔaj da se uoΔi ovog velikog praznika pale lile, koje se prave od mlade kore divlje treΕ‘nje ili breze. ObiΔno se to radi na mestima gde se narod okuplja, na trgovima, raskrΕ‘Δima i u tome uΔestvuju deca i omladina. Paljenje vatre i lila simboliΕ‘e na ona vremena kada su hristoborni carevi progonili i muΔili hriΕ‘Δane, vezujuΔi ih za drvene stubove, natapajuΔi ih smolom i paleΔi ih. Njihova tela su tada gorela kao buktinje, osvetljavajuΔi trgove kao danas simboliΔne vatre i lile.
53623) AK 1 Sveti Kiprijan i Crkva u Africi u 3. veku na francuskom 1873 godina Saint Cyprien et l`Γ©glise d`Afrique au IIIe siΓ¨cle autor : Monsinjor Frepel -by Par Monseigneur Freppel (Charles-Γmile ) Mesto izdanja : Pariz 1873 godine. Tascije Cecilije Ciprijan (Kartagina, oko 210. - Kartagina 258.), pisac, episkop Kartagine, crkveni otac, svetac i muΔenik. Poreklom je iz plemiΔke porodice , bio je uΔenik retorike do 246., kada se obratio u hriΕ‘Δanstvo. Izabran je za episkopa Kartagine 249., U vreme progona hriΕ‘Δana za vladavine cara Decija bio je prisiljen da pobegne iz grada. Nakon zavrΕ‘etka progona , Crkva je raspravljla o drΕΎanju otpadnika, to jest onih koji su se odrekli hriΕ‘Δanske vere .Kiprijan je traΕΎio oΕ‘tre mere za njih, ali je priznao je ono Ε‘to je rekao, papa Kornelije u njegovom suprostavljanju Novacijanu. Kiprijan je pravio razliku izmeΔu onih koji su se odrekli svoje vjere i onih koji su bili krΕ‘teni kao jeretici: prema prvima Kiprijan je bio milosrdan dok je sa drugima bio strog videΔi protrebu da se ponovno krste. Na ovoj taΔci, crkvena tradicija koja Δe doΔi s papom Stefanom I. (254. β 257.), bila je protiv miΕ‘ljenja Kiprijana. U ponovnom progonu hriΕ‘Δana od cara Valerijana, Kiprijan je bio osuΔen na izgnanstvo a zatim u septembru 258. osuΔen na odsecanje glave i umire kao muΔenik. Dela : Cenjen je kao ugledan crkveni otac, napisao je mnogo apologetskih spisa : `Ad Donatum`, `Ad Demetrianum` i `Testimonia ad Quirinum`. Delo Svetog Kiprijana De catholicae Ecclesiae unitate spada u jedno od vaΕΎnijih eklisioloΕ‘kih dela. Mnoge misli posudio je od Tertulijana. SaΔuvano je 66 njegovih pisama (ili poslanica), koje Δine dragocen izvor za istoriju Crkve u prvim vekovima Po njemu je nazvana Πiprijanova kuga. Njagov Δakon i uΔenik bio je Flavijan Πartaginski. Pravoslavna crkva slavi Svetog Πiprijna zajedno sa Sv. Justinom 2. oktobra po julijanskom kalendaru. Cours d`Γ©loquence sacrΓ©e fait Γ la Sorbonne pendant l`annΓ©e 1863-1864 Synopsis LβΓcole de Tertullien. β Dans quel sens on doit prendre ce mot. β Situation des esprits dans la premiΓ¨re moitiΓ© du IIIe siΓ¨cle. β Le droit romain et la conscience chrΓ©tienne. β ConquΓͺte de la foi dans les rangs des jurisconsultes, β LβOctave de Minucius FΓ©lix. β IdΓ©e du dialogue. β CaractΓ¨re des interlocuteurs. β Date de la composition. β Comment Minucius FΓ©lix pouvait remplir Γ Rome lβoffice dβavocat ou de jurisconsulte sous Alexandre SΓ©vΓ¨re. Fruit dβune sΓ©lection rΓ©alisΓ©e au sein des fonds de la BibliothΓ¨que nationale de France, Collection XIX a pour ambition de faire dΓ©couvrir des textes classiques et moins classiques dans les meilleures Γ©ditions du XIXe siΓ¨cle. tvrd povez, format 14 x 22 cm , oΔuvano, francuski jezik, 470 strana + 15 strana reklama , *AK 1
KraljeviΔ Marko u slikama : srpska narodna pevanija u 25 pesama : sa istumaΔenim reΔima turskim i gdekojim neobiΔnim srpskim / za Ε‘tampu uredio i slike udesio Aleksandar SandiΔ U Novom Sadu : Srpska knjiΕΎara BraΔe M. PopoviΔa, 1886 (Novi Sad : A. Fuks) 150 str., [9] listova s tablama ; 24 cm. RETKO!!! ukraΕ‘eno sa 10 slika solidno oΔuvano, tabak je stavljen u kasnije napravljeni papirni omotaΔ, sve strane su na broju ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°. ΠΡ. 1, (Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π²Π΅ΠΊ) / ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π²Π΅ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ Π‘Π°Π½Π΄ΠΈΡ Π£ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π‘Π°Π΄Ρ : Π£ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΠ³ΡΠ°ΡΠ° Π€ΡΠΊΡΠ°, 1869 272 ΡΡΡ. ; 19 cm ΠΡΠΈΡΡΡΠΏ: ΡΡΡ. 3-4 ; ΠΡΠ²ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ: ΡΡΡ. 5-41 ; ΠΡΡΠ³ΠΈ Π΄Π΅ΠΎ: ΡΡΡ. 42-58 ; Π’ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π΅ΠΎ: ΡΡΡ. 59-83 ; ΠΡΡΠ³ΠΎ Π΄ΠΎΠ±Π°: ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΎΠ±Π΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΏΠ° Π΄ΠΎ ΠΏΠ΅ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π°, 1104-500: ΡΡΡ. 84-102 ; Π’ΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±Π°: ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΎΠ²Π° ΠΏΠ° Π΄ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°ΡΡΠΈ ΠΡΡΠΊΠ΅ 500-338: 103-163 ; ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π ΠΈΠΌΡΠ°Π½Π°: Π ΠΈΠΌ Π·Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° 735-510 ΠΏΡ.Π₯Ρ.: ΡΡΡ. 164-172 ; Π ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°, 509-30 ΠΏΡ. Π₯Ρ.: ΡΡΡ. 173-230 ; Π ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ 30Π³. ΠΏΡΠ΅ Π₯ΡΠΈΡΡΠ° Π΄ΠΎ 476 ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π₯Ρ.: ΡΡΡ. 231-260 ; ΠΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΊΠΎ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΠΈ ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ Π·Π±ΠΈΠ»ΠΎ: ΡΡΡ. 260-270 Aleksandar SandiΔ (Veliki BeΔkerek, 14. maj 1836 β Novi Sad, 15. april 1908), je bio srpski filozof, filolog, istoriΔar, knjiΕΎevnik, kulturni radnik, politiΔar, autop Ximne Svetom Savi, i dopicni Δlan mnogih akademija u inostranstvu. Doktorirao je filozofiju i filologiju na Univerzitetu u BeΔu kod profesora Franca MikloΕ‘iΔa.Prof.dp.Aleksandar SandiΔ je bio jedini Cpbin diplomac znamenitog profesora Franca MikloΕ‘iΔa.Aleksandar SandiΔ se Ε‘kolovao u rodnom Velikom BeΔkereku, a zatim u TemiΕ‘varu. Kao stipendista Matice srpske zavrΕ‘io je studije u BeΔu - pravne nauke i slovensku filologiju. Radio je kao profesor u Novosadskoj srpskoj velikoj gimnaziji, poΔev od 1866. godine, pune 33 godine. U prvo vreme je bio i konzistorajni beleΕΎnik baΔke dijeceze.[1] Bio je starog kova, enciklopedijskog znanja; okupljao je oko sebe gimnaziste i snaΕΎno uticao na njih i sa nauΔne i sa nacionalne strane.[2] Predavao je u gimnaziji staro-slovenski i srpski jezik i istoriju knjiΕΎevnosti.[3] Godine 1880. predavao je u treΔem razredu gimnazije i maΔarski jezik.[4] Proslavio je sveΔano profesor SandiΔ svoje jubileje, druΕΎenjem sa prijateljima, jedne nedelje u Novom Sadu. Dana 6/18. oktobra 1891. godine obeleΕΎio je dvadesetpetogodiΕ‘njicu svog profesorovanja u novosadskoj gimnaziji i tridesetogodiΕ‘njicu svog bavljenja na knjiΕΎevnom polju. Ε½ivot mu je protekao burno, doΕΎiveo je i slavu i osporavanja. Vodio je javne polemike sa neistomiΕ‘ljenicima, a pod stare dane umro je tiho, posle dugog bolovanja. Ostao upamΔen kao `ΔitaΔ i pisar` - liΔni sekretar Vuka KaradΕΎiΔa, tokom studiranja u BeΔu. Pisao je viΕ‘e puta o Vuku, i radio na njegovoj glorifikaciji.[5] Bio je i bliski saradnik Svetozara MiletiΔa, Δijoj je Srpskoj narodnoj slobodoumnoj stranci i pripadao. Biran je za poslanika na Srpskom crkveno-narodnom saboru u Karlovcima 1879. godine. Aktivan je u Matici srpskoj, Δiji je Δlan od 1866. godine kao BeΔlija[6], a pored pisanja za Letopis matiΔin, on je 1897. godine biran za Δlana KnjiΕΎevnog odeljenja. PoΔeo je sa pisanjem joΕ‘ kao `jurista` (pravnik) u BeΔu, saraΔujuΔi prvo u srpskim listovima: beΔkom `Svetovidu` od 1857. godine i novosadskom MiletiΔevom `Srbskom dnevniku`. Kasnije je proΕ‘irio saradnju sa velikim brojem srpskih listova i Δasopisa, naroΔito onim novosadskim. Pored pisanja bavio se prevoΔenjem tekstova na srpski jezik: Getea, Mozentala, Kanica. Preveo je na srpski jezik i dopunio istorijskim Δinjenicama 1862. godine, vaΕΎno delo Feliksa Kanica `Vizantijski spomenici po Srbiji`. Izdavao je i ureΔivao u BeΔu, posle odlaska urednika Hrvata, Imre Tkalca, list koji je izlazio na nemaΔkom jeziku, a sluΕΎio slovenskim interesima - `Ost und West` tj. `Istok i Zapad`, 1862-1865. godine. Zbog tog knjiΕΎevnog angaΕΎmana imao je puno problema i potezanja po sudovima. Po ΕΎelji arhimandrita Germana AnΔeliΔa potonjeg Patrijarha, pokrenuo je 1868. godine i ureΔivao - pisao Δlanke godinu dana, prvi (van Srbije) srpski crkveni list `Besedu`, sa dodatkom `Duhovni zbornik`. U tom `Zborniku` su objavljivane crkvene besede i propovedi. TakoΔe je bio pozvan i napisao tri udΕΎbenika za veronauku u osnovnim Ε‘kolama. SandiΔ se bavio mnogo srpskom istoriografijom; skupljao graΔu za istoriju srpske knjiΕΎevnosti i srpskog pokreta 1848-1849. godine, ali nije ostavio obimnije radove. Vredan paΕΎnje je njegov poduhvat iz 1885. godine sa vrednim pisanim spomenikom. Dao je fotografisati `RavaniΔku povelju` srpskog kneza Lazara izdatu njegovoj zaduΕΎbini - manastiru 1381. godine. Uz tu diplomu snimljen je i veliki drΕΎavni peΔet otisnut na njoj. OdΕ‘tampani su ti predmeti u viΕ‘e dimenzija, i uz njih je profesor napisao opΕ‘iran opis i struΔna objaΕ‘njenja. Objavio je 1885. godine to lepo ilustrovano izdanje, da bi pribliΕΎio narodu vredno svedoΔanstvo njegove stare slave i visokih pozicija, u srednjem veku. `RavaniΔka hrisovulja` - zlatopisano pismo carsko sa zlatnim carskim peΔetom, jeste doista jedan od najlepΕ‘ih srpskih spomenika starih`.[7] Bio je po miΕ‘ljenju savremenika, najbolji ureΔivaΔ poΔetnog dela kalendara, u kojem se nalaze dani, crkveni praznici, meseΔeve mene, nebeske planete itd.[8] SaraΔivao je u mnogo kalendara, Δasopisa i listova, sa svojim prilozima. Izdavao je svoj `GodiΕ‘njak` - veliki srpski narodni ilustrovani kalendar, u Novom Sadu (1887.).[9] Pisao je jedan srpski Δasopis 1886. godine, da taj srpski kalendar izlazi veΔ 36 godina, i da ga i taj put izdaje profesor SandiΔ.[10] Negovao je njemu svojstven `biblijski stil`, obraΔujuΔi paΕΎnju na sve aktuelne dogaΔaje i istaknute liΔnosti; praveΔi kulturoloΕ‘ki osvrt o njima u svojim govorima, Δlancima i nekrolozima. PrireΔivao je za objavljivanje tri sveske edicije `Knjige za narod` (o slavnim srpskim liΔnostima) - brojeve 2, 3 i 4.[11] Profesor je bio poznat kao istaknuti javni i nacionalni radnik koji deluje u narodu. Uticao je tako na srpske zanatlije 1870. godine, da se organizuju i poveΕΎu u zanatlijske zadruge. Za njih je 1872. godine pokrenuo i ureΔivao struΔni organ `Srpski zanatlija` u Novom Sadu. Podstakao je 1880. godine i ΕΎene da se udruΕΎuju u ΕΎenske `Dobrotvorne zadruge`, za koje je sastavio pravila organizacije i delovanja. Godine 1897. je Δlan eparhijskog baΔkog Ε kolskog odbora. Kada je 1901. godine raΔeno na osnivanju Narodne biblioteke na Cetinju, povodom pedesetogodiΕ‘njice NjegoΕ‘eve smrti, SandiΔ je ponudio za nju kao dar, celu svoju knjiΕΎnicu od preko 1000 vrednih knjiga, meΔu kojima i raznih `srbulja`, Ε‘tampanih ali i u rukopisu.[12] UΔestvovao je aktivno na Prvom kongresu srpskih novinara, odrΕΎanom 1902. godine u Beogradu.[13] U rodnom gradu Zrenjaninu, uspomenu Δuvaju na njega spomen-bista u KaraΔorΔevom parku, otkrivena 1971. godine, i stara, ruinirana rodna kuΔa sklona padu - od naboja pokrivena trskom - samo na papiru `zaΕ‘tiΔena od strane drΕΎave`!? Na rodnoj kuΔi je 1967. godine grad Zrenjanin postavio spomen-ploΔu. stare retke knjige, ignjat fuks, stara srpska knjiga, istorija sveta svetska istorija istorija srpskog naroda ... knjige devetnaestog veka 19. vek XIX
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Povez popustio, sve ostalo u redu. Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole / Julijan JeleniΔ 1096. Prvo Izdanje! Julijan JeleniΔ (RijeΔani, ModriΔa, 29. kolovoza 1877. β Zagreb, 5. kolovoza 1931.)[1] bio je hrvatski i bosanskohercegovaΔki povjesniΔar i pisac. Ε½ivotopis Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u ModriΔi i Tolisi, gimnaziju u GuΔoj Gori. Nakon novicijata u Fojnici, stupio je u franjevaΔki red 1903. godine. Filozofsko-teoloΕ‘ki studij zavrΕ‘io je u Kraljevoj Sutjesci i BudimpeΕ‘ti, gdje je 1908. godine doktorirao disertacijom De pattarenis Bosnae. Intenzivno je prouΔavao proΕ‘lost Crkve, franjevaΔkog reda, djelovanje istaknutih pojedinaca crkvenog, kulturnog i druΕ‘tvenog ΕΎivota. Predavao je na FranjevaΔkoj bogosloviji u Livnu i u Sarajevu. Od 1919. profesor je na SveuΔiliΕ‘tu u Zagrebu Bio je izvrstan poznavatelj ne samo naΕ‘e veΔ i svjetske povijesti. Pisao je studije, Δlanke, rasprave, prikaze i ocjene knjiga. Njegov opus broji viΕ‘e od tri stotine bibliografskih jedinica samostalnih djela. JELENIΔ, Julijan (Marko), povjesniΔar (RijeΔani kraj ModriΔe, 29. VIII. 1877 β Zagreb, 5. VIII. 1931). Gimnaziju zavrΕ‘io u GuΔoj Gori 1898, filozofsko teoloΕ‘ki studij pohaΔao 1899β1901. u Kraljevoj Sutjesci i 1901β05. u BudimpeΕ‘ti, gdje je poloΕΎio rigoroze iz biblijskih znanosti 1904, bogoslovnih studija 1906, pastoralne i moralne teologije 1907. i svetoga bogoslovlja 1908. Δime je postignuo doktorat iz teologije obranivΕ‘i tezu De Patarenis Bosnae. Za sveΔenika zareΔen 1903. Predavao je dogmatiku, crkvenu povijest i crkveno pravo u FranjevaΔkoj teologiji u Livnu 1905β09. i Sarajevu 1909β19. te crkvenu povijest na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu 1919β31. DuΕΎnost rektora Teologije u Sarajevu obnaΕ‘ao je 1910β19, 1910. izabran je za definitora Provincije Bosne Srebrene, a u Zagrebu je bio dekan Bogoslovnoga fakulteta 1921β22. i 1927β28. Bio je i politiΔki aktivan, u poΔetku proaustrijski orijentiran vidio je HabsburΕ‘ku Monarhiju kao okvir za BiH ujedinjenu s Hrvatskom, a poslije se u promijenjenim politiΔkim okolnostima priklonio jugoslavenskoj opciji. S obzirom na povijesnu ulogu franjevaca u BiH drΕΎao je da se sveΔenstvo treba brinuti za dobro Crkve i drΕΎave, ali da u politici ne bi smjelo prelaziti odreΔene granice. U strahu od protuvjerskoga djelovanja drΕΎao je neprihvatljivim da se sveΔenstvo iskljuΔi iz politike i zagovarao tezu da ono mora Β»stupiti u aktivne i pasivne izbore, te dostojno zastupati Crkvu i narodΒ«. Kao povjesniΔar prouΔavao je uglavnom crkvenu povijest, napose proΕ‘lost FranjevaΔkoga reda na Ε‘irem podruΔju nekadaΕ‘nje Bosanske vikarije. Objavio je viΕ‘e od 300 studija, Δlanaka, rasprava, prikaza, osvrta, nekrologa i pouΔnih tekstova. Posebnu pozornost poklanjao je izvornoj graΔi, napose nastaloj u bosanskim franjevaΔkim samostanima, te je u Glasniku Zemaljskog muzeja u BiH priredio i tiskao Izvore za povjest kulturnoga rada bosanskih Franjevaca (1912β13), Ljetopis fra Nikole LaΕ‘vanina (1914β15), Necrologium Bosnae Argentinae. Prema kodeksu franjevaΔkog samostana u Kr. Sutjesci (1916), Ljetopis franjevaΔkog samostana u KreΕ‘evu (1917), Dva ljetopisa Bosne Srebrene (1918), Ljetopis franjevaΔkog samostana u Kr. Sutjesci (1923β27), Spomenike kulturnoga rada bosanskih franjevaca 1835β1878 (1941β43) i 1918. u Starinama Spomenike kulturnoga rada bosanskih franjevaca (1437β1878). Ti kao i neki drugi JeleniΔevi radovi objavljeni su i kao posebni otisci. SuraΔivao je u novinama, Δasopisima i prigodnim zbornicima FranjevaΔki glasnik (1899β1901; Serafinski perivoj, 1903, 1906, 1908β13; NaΕ‘a misao, 1914β16, 1919; FranjevaΔki vijesnik, 1927β30, 1932), Osvit (1904), Prosvjeta (1906), Hrvatski dnevnik (1908), Ε kolski vjesnik (1909), kalendar Napredak (1911, 1916β17), Glasnik Zemaljskog muzeja u BiH (1912β18, 1923β27, 1930, 1941β43), Hrvatska (1912), Bullettino di archeologia e storia dalmata (1913), LuΔ (1913β14), Obzor (1913, 1927β28), Hrvatska narodna zajednica (1915, 1918), DuΕ‘obriΕΎnik (1916), Jedro (1916), Nastavni vjesnik (1918β19), Novine (1918), Starine (1918), KatoliΔki list (1920, 1922β24, 1926, 1928), Ljetopis JAZU (1920β21), Vedre hrvatske duΕ‘e (1922β23; Hrvatska duΕ‘a, 1923), Bogoslovska smotra (1923, 1926β27), GodiΕ‘njak SveuΔiliΕ‘ta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu (1924/25β1928/29), Narodna enciklopedija (1925β29), Narodna starina (1925), Znameniti i zasluΕΎni Hrvati (1925), Nova revija (1926), KrΕ‘Δanska Ε‘kola (1927), Ε iΕ‘iΔev zbornik (1929), Croatia sacra (1931). OkuΕ‘ao se i kao prevoditelj s maΔarskoga objelodanivΕ‘i 1913. djelo F. Kajzera Mali voΔa hodoΔasnika. U rukopisu je ostavio viΕ‘e radova; dovrΕ‘eni su Ljetopis fra Andrije Ε ipraΔiΔa, zvanog DuboΔanina (iz XVII. stoljeΔa), Povijest Hristove crkve, 4. sv. i Spomenici kulturnog rada franjevaca Bosne SrebreniΔke (drugi dio), a nedovrΕ‘eni Kultura i bosanski franjevci, 3. sv., Bio-bibliografija franjevaca Bosne SrebreniΔke, 2. sv. i Postanak i razvoj franjevaΔkih bogoslovnih studija. Bio je urednik Serafinskoga perivoja (1908β13) i NaΕ‘e misli (1914β16) te Δlan odbora puΔkoga sveuΔiliΕ‘ta (od 1921), potpredsjednik Hrvatske bogoslovne akademije i dopisni Δlan JAZU (1931). DJELA: Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole. Sarajevo 1906. β De Patarenis Bosnae. Sarajevii 1908. β Kultura i bosanski franjevci, 1β2. Sarajevo 1912β1915 (pretisak 1990). β Povijest Hristove crkve, 1β3. Zagreb 1921β1928, 1931Β². β Bio-bibliografija franjevaca Bosne SrebreniΔke, 1. Zagreb 1925. β Spomenici kulturnoga rada franjevaca Bosne SrebreniΔke. Mostar 1927. β Pravopisna rasprava izmeΔu dra. Tome KoΕ‘Δaka i dra. fra Grge ΔevapoviΔa. Prilog povijesti hrvatskoga pravopisa. Zagreb 1930. β Potpunija bibliografija te literatura do 1976. u: B. ΔoriΔ, Bibliografija radova Julijana JeleniΔa. GodiΕ‘njak Instituta za jezik i knjiΕΎevnost u Sarajevu, 8(1979) str. 379β407. LIT.: (Osvrt na Kraljevsko Visoko i samostan sv. Nikole): Prosvjeta, 14(1906) 17, str. 549β550. β (Osvrt na De Patarenis Bosnae): Hrvatska straΕΎa, 6(1908) str. 593β594. β (Osvrti na Kultura i bosanski franjevci, 1β2): N. AndriΔ, Serafinski perivoj, 26(1912) 11, str. 181β184; 12, str. 200β212. β J. MilakoviΔ, Hrvatski dnevnik, 7(1912) 223, str. 2β3. β S. Ritig, Bogoslovska smotra, 3(1912) str. 450. β (F. BuliΔ), Bullettino di archeologia e storia dalmata, 36(1913) str. 84. β J. DujmuΕ‘iΔ, SΓΌdslavische Revue, 2(1913) 3, str. 59β61. β I. GavriΔ (I. G.), Vrhbosna, 27(1913) 6/7, str. 111β112. β P. KolendiΔ, Bosanska vila, 28(1913) 2, str. 31β32. β A. G. MatoΕ‘ (A. G. M.), Obzor, 54(1913) 238, str. 1β2. β M. ZjaliΔ, Sv. Cecilija, 7(1913) 5, str. 77β78. β (Osvrti na Ljetopis fra Nikole LaΕ‘vanina): H. KreΕ‘evljakoviΔ, Nastavni vjesnik, 24(1915β16) 10, str. 699β701. β A. DonkoviΔ (DonkoviΔ), Glasnik biskupija bosanske i srijemske, 44(1916) 9, str. 63β64. β B. Inhof, Vrhbosna, 30(1916) 7/8, str. 104β106. β E. MatiΔ (N. Jenko), Novine (Zagreb), 3(1916) 102, str. 3β4; 103, str. 3β4. β H. KreΕ‘evljakoviΔ (H. K.): Tri nove knjige dra JeleniΔa. Sarajevski list, 39(1916) 115, str. 1β2; 116, str. 2β3. β (Osvrt na Necrologium Bosnae Argentinae): (G.), Hrvatski dnevnik, 12(1917) 102, str. 2. β (Osvrti na Ljetopis franjevaΔkog samostana u KreΕ‘evu): A. Buljan (Dr. A. B.), Vrhbosna, 32(1918) 8/9, str. 112. β E. MatiΔ (Na. Jen.), Novine, 5(1918) 99, str. 2. β V., Hrvatska narodna zajednica, 6(1918) 4, str. 59β60. β S. BlaΕΎekoviΔ: Dr. Fra Julijan JeleniΔ. Hrvatska prosvjeta, 6(1919) str. 185β190. β (Osvrti na Povijest Hristove crkve, 1β3): F. BiniΔki, Hrvatska prosvjeta, 9(1922) 7/8, str. 191β192; 9/10, str. 234β238. β G. CvitanoviΔ, Nova revija, 1(1922) 1, str. 81β83; 3(1924) 3, str. 279. β F. KovaΔiΔ, Δasopis za zgodovino in narodopisje (Maribor), 17(1922) str. 105β106. β J. MariΔ (MariΔ), KatoliΔki list, 73(1922) 22, str. 262β266; 78(1926) 23, str. 318β319; 24, str. 336β339; Bogoslovska smotra, 11(1923) 2, str. 99β106; 14(1926) str. 361β369. β M. PaviΔ, Glasnik biskupija bosanske i srijemske, 50(1922) 10, str. 83β84. β I. ZorΓ¨, Bogoslovni vestnik (Ljubljana), 3(1923) str. 292β296. β I. HergeΕ‘iΔ (Ivo H.), Obzor, 65(1924) 254, str. 1. β J. Ε imrak, KrΕ‘Δanska Ε‘kola, 29(1926) 1/2, str. 21β23; Hrvatska straΕΎa, 3(1931) 129, str. 4. β O. KnezoviΔ, FranjevaΔki vijesnik, 35(1928) 6, str. 190β191. β R. RogoΕ‘iΔ, Nova revija, 7(1928) 2, str. 194β195. β (Osvrti na Biobibliografiju franjevaca Bosne SrebreniΔke): B. Inhof, Nastavni vjesnik, 34(1925β26) str. 248β251. β J. Turk, Bogoslovni vestnik, 6(1926) str. 257β258. β J.: 50-godiΕ‘njica dra fra Julijana JeleniΔa. FranjevaΔki vijesnik, 34(1927) 12, str. 256β257. β (Osvrt na Ljetopis franjevaΔkog samostana u Kraljevoj Sutjesci): B. Badrov, FranjevaΔki vijesnik, 34(1927) 8, str. 179β180. β (Osvrti na knj. Spomenica kulturnog rada franjevaca Bosne SrebreniΔke): R. RogoΕ‘iΔ (Rr.), Nova revija, 7(1928) 2, str. 198β199. β J. Turk, Bogoslovni vestnik, 9(1929) str. 306β307. β (Osvrt na Problem dolaska franjevaca u Bosnu i osnutka Bosanske vikarije): M. Barada, Starohrvatska prosvjeta, NS 2(1928) 1/2, str. 160β163. β (Prigodom 30-godiΕ‘njice knjiΕΎevnog rada): S. IlijiΔ, Obzor, 70(1929) 103, str. 2. β K. IviΔ, FranjevaΔki vijesnik, 36(1929) 5, str. 142β148. β H. MakviΔ, KatoliΔki list, 80(1929) 18, str. 233β235. β F. Ε iΕ‘iΔ: Dr. Julijan JeleniΔ. Ljetopis JAZU, 1930β31, 44, str. 101β102. β (Nekrolozi): Hrvatska straΕΎa, 3(1931) 177, str. 4, 178, str. 3; Jutarnji list, 20(1931) 7009, str. 6; KatoliΔki list, 82(1931) 33, str. 401β404; Nova revija, 11(1931) 5/6, str. 435β436; Obzor, 72(1931) 179, str. 3; Vrhbosna, 45(1931) 7/8, str. 120; Croatia sacra, 2(1932) 2, str. 150β151; Kalendar sv. Ante, 7(1932) str. 145. β Δ. IvekoviΔ, GodiΕ‘njak Univerziteta Kraljevine Jugoslavije u Zagrebu, 1929/30β1932/33, str. 5β15. β R. DrljiΔ (R. D.), FranjevaΔki vijesnik, 38(1931) 9, str. 259β265. β G. GavraniΔ, Ibid., str. 257β258. β P. Grgec (P. G.), Hrvatska straΕΎa, 3(1931) 181, str. 4; SeljaΔke novine, 14(1931) 33, str. 4. β A. Kotlarski, KatoliΔki list, 82(1931) 34, str. 415β417. β D. M., Pregled, 5(1931) VII/93, str. 219β220. β A. Ε½ivkoviΔ, Bogoslovska smotra, 19(1931) str. 406β408. β T., Napredak, kalendar, 21(1932) str. 211β212. β V. Novak (V. N), Jugoslovenski istorijski Δasopis (LjubljanaβZagrebβBeograd), 1(1935) 1/2, str. 261β262. β H. KreΕ‘evljakoviΔ: Dva BoΕ‘njaka povjesniΔara. Narodna starina, 10(1931) 26, str. 273β277. β Spomenica FranjevaΔke klasiΔne gimnazije u Visokom. Beograd 1932, 75β83, 187β191. β R. DrljiΔ: Refleksije o ΕΎivotu i radu dra fra Julijana JeleniΔa. Dobri Pastir, 23(1973) 1/4, str. 303β306. β S. DΕΎaja: Povijesno-kulturne odrednice JeleniΔevih doprinosa jeziΔnoj i knjiΕΎevnoj baΕ‘tini Bosne i Hercegovine (s bibliografijom). GodiΕ‘njak Instituta za jezik i knjiΕΎevnost u Sarajevu, 3β4(1974β75) str. 183β195. β M. KaramatiΔ: Povijesno-kulturni okviri JeleniΔeve historiografije i njegovi pogledi na neke probleme tadanjeg vremena. JukiΔ, 5β6(1975β76) str. 140β147. β B. ΔoriΔ: KnjiΕΎevnopovijesne odlike djela Kultura i bosanski franjevci J. JeleniΔa. GodiΕ‘njak Instituta za jezik i knjiΕΎevnost u Sarajevu, 8(1979) str. 9β35. β A. KovaΔiΔ: ZnaΔajan bio-bibliografski rukopis. Bibliotekarstvo, 28(1982) str. 45β46. β M. KaramatiΔ: Fra Julijan JeleniΔ β ΕΎivot i djelo. U: J. JeleniΔ, Kultura i bosanski franjevci, 1. Sarajevo 1990Β², str. VβXXVIII. β A. S. KovaΔiΔ: Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Sarajevo 1991. β D. LovrenoviΔ: Fra Julijan JeleniΔ, Kultura i bosanski franjevci. Bosna Franciscana, 10(2002) 17, str. 236β243.
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Korica zacepljena, i odvojena od tabaka, sve ostalo uredno! Retko !!! Jasa Tomic - Boj na Kosovu, Seoba Srba, Crna Gora Kritika ruvarceve skole I izdanje ! 1908 g. Jakov `JaΕ‘a` TomiΔ (VrΕ‘ac, 23. oktobar 1856 β Novi Sad, 22. oktobar 1922) je bio novinar, politiΔar i knjiΕΎevnik. Studirao je medicinu i knjiΕΎevnost u BeΔu i Pragu, ali ga je politiΔka borba odvukla sa studija. OsnivaΔ je grupe tzv. vrΕ‘aΔkih socijalista. Godine 1884. postaje urednik βZastaveβ i MiletiΔev naslednik u Srpskoj narodnoj slobodoumnoj stranci, koja Δe uskoro dobiti naziv Radikalna stranka (1891). KnjiΕΎevni istoriΔari navode da njegova literarna dela predstavljaju pokuΕ‘aj obrade politiΔkih teza, koje su u prvom periodu imale socijalistiΔku, a kasnije graΔansko-radikalnu sadrΕΎinu. Za vreme prvog i Drugog balkanskog rata bio je vojni izveΕ‘taΔ za Δasopis Zastava, a kasnije je iz tih izveΕ‘taja napisao tri odliΔno prihvaΔene knjige. Jakov JaΕ‘a TomiΔ je 23. decembra 1889. (4. januara 1890. po novom kalendaru) ubio politiΔara MiΕ‘u DimitrijeviΔa, zbog novinarskih polemika koje su dobile liΔni karakter. Bio je jedan od najuglednijih Srba na Narodnoj skupΕ‘tini, koja je u novembru 1918. donela odluku da se Banat, BaΔka i Baranja prikljuΔe Kraljevini Srbiji. Umro je u Novom Sadu 1922. godine. Tokom svog rada u skupΕ‘tini u Novom Sadu 25. novembra 1918. godine zalagao se za direktno ujedinjenje Vojvodine sa Kraljevinom Srbijom, Ε‘to je bilo suprotno idejama pojedinih politiΔara da ujedinjenje Vojvodine u Kraljevinu SHS ide preko Zagreba i drΕΎave Slovenaca, Hrvata i Srba. Na ovoj skupΕ‘tini uΔestvovala je i njegova ΕΎena Milica TomiΔ (1859β1944), Δerka Svetozara MiletiΔa. Za vreme Prvog i Drugog balkanskom rata bio je vojni izveΕ‘taΔ za Δasopis Zastava, a kasnije je iz tih izveΕ‘taja napisao tri odliΔno prihvaΔene knjige. JaΕ‘a TomiΔ je 23. decembra 1889. (4. januara 1890. po novom kalendaru) ubio politiΔara MiΕ‘u DimitrijeviΔa naoΔigled supruge i prijatelja, zbog toga Ε‘to je DimitrijeviΔ navodio da je TomiΔ doΕ‘ao na Δelo lista Zastava kroz miraz svoje supruge i kao dokaz naveo ljubavno pismo koje je napisala u mladosti. TomiΔ je poΔinio zloΔin, navodno Ε‘titeΔi svoju porodicu od kleveta, zbog Δega je stekao simpatije ΕΎenskog sveta. JaΕ‘a i MiΕ‘a su se posle samo godinu dana saradnje, novinarske i politiΔke, raziΕ‘li 1885. godine, kada je DimitrijeviΔ pokrenuo liberalni list `Branik`. TomiΔ je robijao Ε‘est godina u zloglasnoj kaznioni u tvrΔavi Vac (1891-1896). Godine 1892. potpisalo je peticiju za njegovo oslobaΔanje 3000 NovosaΔanki, jer je branio Δast svoje supruge Milice.[3] Pre ubistva DimitrijeviΔa, osuΔivan je `zbog Ε‘tamparskog prestupa na tri meseca drΕΎavnog zatvora`.[4] Bio je jedan od najuglednijih Srba na Narodnoj skupΕ‘tini, koja je u novembru 1918. donela odluku da se Banat, BaΔka i Baranja prikljuΔe Kraljevini Srbiji. Umro je u Novom Sadu 1922. godine. Tokom svog rada u skupΕ‘tini u Novom Sadu 25. novembra 1918. godine zalagao se za direktno ujedinjenje Vojvodine sa Kraljevinom Srbijom, Ε‘to je bilo suprotno idejama pojedinih politiΔara da ujedinjenje Vojvodine u Kraljevinu SHS ide preko Zagreba i drΕΎave Slovenaca, Hrvata i Srba. Na ovoj skupΕ‘tini uΔestvovala je i njegova ΕΎena Milica TomiΔ (1859β1944), Δerka Svetozara MiletiΔa. [5] U knjizi `ReΔ naΕ‘oj braΔi u Srbiji`, 1907., zamera Srbima u Srbiji Ε‘to nedovoljno prate srpske i hrvatske novine i generalno, politiΔko stanje Srba izvan Srbije, pa dolaze u zabludu po mnogim politiΔkim pitanjima. Opravdava istupanje radikalne stranke iz hrvatsko srpske koalicije, jer su Srbi diskriminisani, traΕΎi im se da se pretope u Hrvate, Ε‘to Srpska samostalna stranka i Δini, ne pominjuΔi Hrvatsku i Slavoniju veΔ samo hrvatsku domovinu. Zamera Ε‘to su u Baniji veΔ neki Srbi, postali politiΔki Hrvati. Njih pak, koalicija optuΕΎuje da su pangermani i da raskidaju jedinstvo zbog veΔe narodno crkveno autonomije. TomiΔ to odbacuje kao klevetu, uz argumente da radikali veΔ imaju veΔinu u crkvenom odboru i da baΕ‘ braΔa PribiΔeviΔ ΕΎele eparhiju u Zagrebu i Δak da Valerijan PribiΔeviΔ bude i patrijarh. U knjizi `Jevrejsko pitanje` ima, za razliku od ranijeg perioda, negativan stav o njima, nakon Ε‘to je dobro prouΔio to pitanje. OptuΕΎuje ih da preko 11 od 13 beΔkih dnevnih novina seju razdor meΔu narodima, po principu zavadi pa vladaj. Zbog takvih stavova Jevrejska zajednica se protivila postojanju njegovog spomenika u Novom Sadu, ali branioci njegovog lika i dela iznose pozitivne strane koje je imao u sjedinjenju Vojvodine Srbije sa Kraljevinom Srbijom, kao i celokupno oΔuvanje nacionalnog identiteta Srba u Ugarskoj, Hrvatskoj i Slavoniji. TomiΔev antisemitizam nije verske ili nacionalne prirode veΔ etiΔke. Zamera Jevrejima Ε‘to imaju drugu vrstu morala od veΔine drugih naroda, tj. talmudizmu koji kao i Kuran, koji po Talmudu i nastaje (po TomiΔu), nameΔe misao da treba biti dobar prema Jevrejinu ili muslimanu a neΔoveΔan prema ostalima. On tako objaΕ‘njava antisemitizam kroz Δitavu istoriju od faraona do njegovog vremena, da je uzrok upravo u duplim standardima i varanju onih koji bi trgovinom i traΕΎenjem rupa u zakonu ostvarivali materijalnu dobit. Kritikuje i pravo koje nema dovoljno paragrafa da Δesto osudi krivce, koji se dobro snalaze da uΔine bezakonje ali da se formalno o njega ne ogreΕ‘e...
GODIΕ NJICA NIKOLE ΔUPIΔA - Godina I (1877. godina) Δasopis `GodiΕ‘njica` Izdanje ΔupiΔeve zaduΕΎbine, Beograd, 1877. godine Broj strana: 347 Povez: tvrd Format: 23cm Stanje kao na slici. Dobro oΔuvana za ovu starost. Korice iskrzane i izbledele, listovi poΕΎuteli i imaju fleke od starosti, pisano na par mesta, korice napukle. Nikola ΔupiΔ bio je srpski zaduΕΎbinar, kapetan i pronalazaΔ. On je bio je unuk Stojana ΔupiΔa, Zmaja od NoΔaja, jedan od obrazovanijih i Δuvenijih ljudi svog vremena. U svom testamentu napisao je Sve ostalo pokretno i nepokretno moje imanje da se upotrebi na izdavanje nauΔnih i moralnih dela. Δim je dobio obaveΕ‘tenje o ΔupiΔevom testamentu, ministar prosvete i crkvenih dela KneΕΎevine Srbije Dimitrije MatiΔ odredio je 21. oktobra 1871. dvanaest Δlanova komisije Δija je duΕΎnost bila da utvrde stanje ΔupiΔeve zaostavΕ‘tine i postupe prema odredbama testamenta. Ta komisija je kasnije prerasla u Odbor ΔupiΔeve zaduΕΎbine. U taj prvi odbor pozvani su dr Josif PanΔiΔ, Δedomilj MijatoviΔ, Stojan BoΕ‘koviΔ, Sava SretenoviΔ, Kosta ProtiΔ, ΔorΔe MaletiΔ, Jovan AnΔelkoviΔ, Stojan NovakoviΔ, Milivoje PrajzoviΔ, Mata KaramarkoviΔ, Jovan PavloviΔ i Kosta MarinkoviΔ. Fond ZaduΕΎbine ΔupiΔeve imao je kapital, 31. januara 1875. godine, od 6.000 dukata cesarskih koji je predat Upravi fondova na rukovanje. Na kraju prvog sastanka Odbora odluΔeno je takoΔe da se objavljivanje zapisnika smatra kao oglas i poziv knjiΕΎevnicima koji ΕΎele da im se dela izdaju o troΕ‘ku zaduΕΎbine. Godine 1877. doneta je odluka da se izdaje poseban Δasopis βGodiΕ‘njicaβ, koji Δe izlaziti svakog januara (po starom kalendaru) na dan smrti Nikole ΔupiΔa. Prva knjiga GodiΕ‘njice prodavana je preko knjiΕΎara u Beogradu, Novom Sadu i PanΔevu po ceni od 2 dinara za Srbiju i 1 forinte za Austro-Ugarsku, s tim da se knjiΕΎarima nije smelo davati viΕ‘e od 25% od zarade. Δacima i studentima GodiΕ‘njica je prodavana za 50% jeftinije do kraja njenog izlaΕΎenja. Primerci GodiΕ‘njice poslati su srpskim i stranim redakcijama radi oglaΕ‘avanja. TiraΕΎ ove prve knjige GodiΕ‘njice iznosio je 600 primeraka. KnjiΕΎevna dela koja je prvih godina svoga rada izdavala ZaduΕΎbina Nikole ΔupiΔa bila su uglavnom patriotsko-pouΔna i nauΔno-popularna, dok se kasnije preteΕΎno posveΔivala paΕΎnja knjiΕΎevno-nauΔnom sadrΕΎaju. Odbor ΔupiΔeve zaduΕΎbine doneo je odluku 1880. godine da se svakog 31. januara odrΕΎi sveΔana javna sednica i parastos osnivaΔu. OdrΕΎavanje ovih sednica prekinuo Prvi Svetski Rat, kao i sam rad ΔupiΔeve zaduΕΎbine.
Knjiga je dobro oΔuvana. ΠΠΠΠΠ 1 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΎ ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΎΠΆΡΠΈ, 1 ΠΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° - ΠΠΎΠΆΡΠ° Π²ΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈ Π·Π»Π°, 12 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΡΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΠΈ (ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ), 23 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΡ, 30 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°, Π° ΡΡΠ° ΠΈΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ° (ΠΎ Π»Π°ΠΆΠΈ), 42 ΠΠ΅ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° Ρ Π¦ΡΠΊΠ²ΠΈ, 63 ΠΠ΅ΡΠΌΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π·Π°Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, 70 ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊΠ°ΠΎ, 78 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, 86 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π²Π°Π½ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π¦ΡΠΊΠ²Π΅, 99 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π³ΠΈΠ½ΡΠ»ΠΈΠΌ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ - ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠΎΠ²Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ - ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ, 119 Π‘ΡΠ°Π² Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ, 139 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ Π΄Π°Π½ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ, 159 ΠΠ°Π½ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° Π‘Π°Π²Π΅, 162 ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π³ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°ΠΏΠ° 1690. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, 170 ΠΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ°ΠΊΠΎΠ½Π° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠ΅, 184 Π‘Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ , 191 ΠΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ° ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠΌ Π½Π° Π³Π»Π°Π²ΠΈ Ρ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ Ρ Π°ΡΠΈΠ½ΠΈ Π½Π° ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ° Π‘ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΡ Π° Π½Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅, 200 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡΠΎΡ, 204 Π¨ΡΠ° ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ²Π° - Π±ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ Π·Π°ΡΠ°Π»Π°, 214 Π¨ΡΠ° ΡΡ ΡΠΎ ΠΊΡΠΈΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈ, 220 ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄Π²Π°Π½Π°Π΅ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Ρ Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ, 226 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡ Π·ΠΎΠ²Π΅ `ΡΡΠ°ΠΏΠ°Π²Π°` Π° ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ `Π³Π»ΡΠ²Π½Π°`, 235 Π¨ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ `ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π’Π΅Π±ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· 9. ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ `Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ Π΄Π°Π½`, 246 Π Π°Π·Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ° - ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ° 6. Π³Π»Π°ΡΠ°, 252 ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΡ Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ, 265 Π‘ΠΠΠ’Π Π’ΠΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ’ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, 269 Π§ΠΈΡΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 277 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π° `ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ..` Π½Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ, 280 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 286 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ», 291 ΠΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅, 295 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π½ΠΈ ΠΊΡΠΌΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΊΡΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, 301 ΠΠΎΠ³Ρ Π»ΠΈ ΠΌΡΠΆ ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π° Π΄Π° ΠΊΡΠΌΡΡΡ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΡΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 309 ΠΠΎ ΡΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ΅Π΄ΠΈ, 315 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΡΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π°, 319 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 324 ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°Π½Π° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΡΠ°Π²Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ, 343 ΠΠΎΡΡ Ρ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ, 352 ΠΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π°, 358 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½Ρ Ρ ΡΠ°Π½Ρ Ρ Π΄Π°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈ, 361 ΠΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π‘Π²Π΅ΡΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 367 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°, 370 Π ΡΠ΅ΡΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ , 377 Π Ρ ΡΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΡΡ Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π°, 390 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π»Π΅ΠΊΠ°, 394 Π£ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 397 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π°, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΌΠ΅Π½ΡΡΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌ, 402
Knjiga je nova Π’ΠΠΠΠ‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ Π Π Π Π Π Π Π ΠΠΠΠ£ΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠ’Π Π I Π’ΠΠΠΠΠ - ΠΠΠΠΠΠΠ¦ 1999 ΠΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΡ ΠΏΡΠΈΡΠ΅Π΄ΠΈΠΎ ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠΠΠΠ Π Π΅ Ρ Π΅ Ρ Π΅ Π½ Ρ Π΅ 1. ΠΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ¦Π£ 2. ΠΠΠ’ΠΠΠ‘Π’ΠΠ 3. Π¨ΠΠΠΠΠΠΠΠ Π£ ΠΠΠΠΠΠ‘ΠΠΠ 4. ΠΠΠΠΠΠ Π ΠΠ’Π 5. ΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠ¦Π 6. ΠΠΠΠΠΠ ΠΠ£Π’ΠΠΠΠΠ 7. Π¦Π ΠΠΠΠΠ Π ΠΠ‘ΠΠΠ 8. ΠΠ£ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠ’ΠΠ§ΠΠ Π 9. ΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠ‘Π’ΠΠΠ Π Π‘Π ΠΠΠΠ 1Π. ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ‘Π’ΠΠ£ Π Π‘ΠΠΠΠΠΠ 11. ΠΠ ΠΠΠΠΠ¨Π’Π£ ΠΠ ΠΠΠΠΠ 12. ΠΠΠΠ§ΠΠΠ - ΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠΠ‘Π’Π 13. ΠΠ ΠΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ Π Π‘Π ΠΠ‘ΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ Π¦Π ΠΠΠ 14. ΠΠΠΠΠΠ Π₯ΠΠΠΠΠΠΠ Π 15. ΠΠΠΠΠ‘Π’ΠΠ Π 16. Π‘ ΠΠ£Π’Π ΠΠ ΠΠ’ΠΠΠΠΠΠ 17. Π‘Π’ΠΠΠ ΠΠΠΠ¨Π’ΠΠ Π Π‘ΠΠΠ Π’ 18. ΠΠ Π ΠΠ’ΠΠ¨Π’ΠΠΠ Π£ ΠΠΠΠΠ 19. ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ 2Π. ΠΠΠ¨Π ΠΠ£ΠΠΠΠ 21. ΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ 22. ΠΠΠΠ Π¨ΠΠΠΠΠ£ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ Π ............................................................ ΠΠ°ΠΆΡΠ° !!! ΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ Π€ΠΠ’ΠΠΠ ΠΠ€ΠΠΠ Π¦Π ΠΠ-ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠ‘ΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠ Π¦Π ΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ‘Π’ΠΠ Π Π’ΠΠ ΠΠ ΠΠΠ ΠΠ¦Π ΠΠΠΠ’ Π¨ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠΠΠΠΠΠ§ Π‘Π’Π ΠΠΠ Π’ΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ 1,7 ΠΊΠ³ 797 Π‘Π’Π ΠΠΠ Tomislav KaraΔorΔeviΔ (Beograd, 19. januar 1928 β Topola, 12. jul 2000) bio je jugoslovenski kraljeviΔ, drugi sin kralja Aleksandra I KaraΔorΔeviΔa i kraljice Marije, brat poslednjeg jugoslovenskog kralja Petra II KaraΔorΔeviΔa. Biografija[uredi | uredi izvor] RoΔen je 19. januara 1928. godine u Beogradu, na Bogojavljenje po julijanskom kalendaru, u 1 sat, kao drugi sin kralja tadaΕ‘nje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (kasnije Kraljevine Jugoslavije), Aleksandra I KaraΔorΔeviΔa Ujedinitelja (1888β1934) i kraljice Marije (1900β1961), druge Δerke rumunskog kralja Ferdinanda Hoencolerna (1865β1927) i rumunske kraljice Marije (1875β1938). Po ΕΎelji svog oca, princ Tomislav je trebalo da se rodi u Zagrebu, meΔutim kako je te godine u Hrvatskoj bila jaka zima od tog puta se odustalo. KrΕ‘ten je 25. januara u posebnom salonu Novog dvora. Njegovom krΕ‘tenju prisustvovao je Stjepan RadiΔ koji je predloΕΎio dva hrvatska imena Zvonimir i Tomislav jer je prvi kraljev sin Petar dobio srpsko ime. Kralj Aleksandar I se odluΔio za ime Tomislav na Ε‘ta je RadiΔ poΕΎeleo da KaraΔorΔeviΔi ΕΎive sto godina. KrΕ‘tenog kuma, britanskog kralja ΔorΔa VI zastupao je britanski ministar na Dvoru, Kenard, osveΕ‘tanom vodom iz Vardara, Jadranskog mora i Dunava. Osnovno obrazovanje stekao je na dvoru u Beogradu. U periodu od 1937. do 1941, Ε‘kolovao se u Sandroyd School (Cobham, Engleska)[1], zatim u Oundle School od 1941-1946, i u Clare College Univerziteta u KembridΕΎu od 1946. do 1947, kada je napustio studije zbog sukoba sa jednim marksistiΔkim profesorom. Tokom Drugog svetskog rata, postojale su inicijative od strane tadaΕ‘njeg SSSR prema jugoslovenskoj Vladi u izbegliΕ‘tvu da kraljeviΔ Tomislav zauzme jugoslovenski presto umesto svog starijeg brata, kralja Petra II, Ε‘to se, meΔutim, nije desilo. Pri kraju rata, poΔetkom 1945. godine, kralj Petar II, pod pritiskom britanskog premijera ΔerΔila, preneo je svoja kraljevska ovlaΕ‘Δenja na NamesniΕ‘tvo pod kontrolom kasnijeg jugoslovenskog komunistiΔkog predsednika, Josipa Broza Tita, pod Δijom je vlaΕ‘Δu Ustavotvorna skupΕ‘tina od 29. novembra 1945. ukinula monarhiju (dok je 8. marta 1947. godine svim Δlanovima kraljevske porodice oduzeto drΕΎavljanstvo i konfiskovana imovina). U vreme kada je Petar II KaraΔorΔeviΔ preneo svoja kraljevska ovlaΕ‘Δenja na renegat koji je kontrolisao Josip Broz Tito, princ Tomislav je bio zakoniti naslednik Krune i prema tadaΕ‘njem Ustavu Jugoslavije, jedina osoba kojoj je kraljevska vlast mogla biti preneta. Posle KembridΕΎa, kraljeviΔ Tomislav reΕ‘io je da se posveti voΔarstvu. Dok je pohaΔao poljoprivrednu Ε‘kolu, radio je kao obiΔan nadniΔar u jednom voΔnjaku u pokrajini Kent. Godine 1950. kupuje imanje u pokrajini West Sussex. NajviΕ‘e se bavio uzgojem jabuka, na imanju od 80 hektara, koje je u jednom trenutku imalo 17.000 stabala. Tokom rata u BiH (BihaΔ, 1994) OΕΎenio se 7. juna 1957. u Zalemu (Baden, Zapadna NemaΔka), princezom Margaritom od Badena, sa kojom je dobio sina Nikolu (1958) i Δerku Katarinu (1959). Posle razvoda 1982. godine, oΕΎenio se iste godine devojkom iz susedstva, Lindom Meri Boni, s kojom ima dva sina, ΔorΔa (1984) i Mihaila (1985). KraljeviΔ Tomislav je bio veoma angaΕΎovan u ΕΎivotu srpske emigracije, organizujuΔi brojne proslave i piknike na svom imanju i uΔestvujuΔi u brojnim humanitarnim organizacijama i inicijativama. Bio je, izmeΔu ostalog, predsednik Jugoslovenskog komiteta za ukazivanje pomoΔi starim ratnicima, zaΕ‘titnik crkve Lazarice u Birminghamu, i predsednik odbora za obnovu manastira Hilandar. TakoΔe je bio visoki zvaniΔnik britanskog ogranka humanitarnog Reda Vitezova Sv. Jovana. Tokom raskola u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, tokom ` 60. godina pa sve do njegovog kraja, 1992, Δvrsto je stajao uz PatrijarΕ‘iju u Beogradu, i davao joj javnu podrΕ‘ku Ε‘irom srpske emigracije. Godine 1990. odbio je ponudu Demokratske stranke iz Beograda, da bude njen predsedniΔki kandidat na prvim posleratnim izborima u decembru te godine. Prvi je Δlan kraljevske porodice koji se trajno vratio u Srbiju, poΔetkom 1992. godine, kada se nastanio u ZaduΕΎbini kralja Petra I KaraΔorΔeviΔa na Oplencu, koji je ubrzo postao Meka za sve one koji su hteli da liΔno sretnu poslednjeg ΕΎivog sina kralja Aleksandra I. Ubrzo je postao veoma popularan u narodu, pogotovu zbog svojih Δestih obilazaka srpskih boraca u Republici Srpskoj i Republici Srpskoj Krajini, i pomoΔi koju je, zajedno sa suprugom, princezom Lindom, donosio. Postojale su i inicijative da se imenuje za Kneza srpskog dela Bosne i Hercegovine, Ε‘to tamoΕ‘nje politiΔko rukovodstvo nije prihvatilo. Posle javne prozivke predsednika Srbije Slobodana MiloΕ‘eviΔa, da je βizdaoβ Republiku Srpsku Krajinu nakon njenog pada, poΔetkom avgusta 1995. godine, njegovo medijsko prisustvo se drastiΔno smanjuje. Poslednjih 5 godina ΕΎivota borio se sa teΕ‘kom boleΕ‘Δu, ali je odbio ponude da se leΔi i podvrgne hirurΕ‘kom tretmanu u inostranstvu u trenutku kada su NATO snage zapoΔele bombardovanje Jugoslavije 24. marta, 1999. godine. Umesto toga, obilazio je bombardovana mesta i, iako teΕ‘ko bolestan, podelio sudbinu naroda. Preminuo je 12. jula 2000. godine, na dan Sabora Svetih Apostola Petra i Pavla po julijanskom kalendaru, slavu porodiΔne kripte na Oplencu, gde je i sahranjen, uz prisustvo viΕ‘e hiljada poΕ‘tovalaca i Δlanova porodice. Rehabilitovan je odlukom ViΕ‘eg suda u Beogradu 16. decembra 2013. godine.[2] Titule i priznanja[uredi | uredi izvor] 19. januar 1928 - 9. oktobar 1934: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo princ Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije 9. oktobar 1934 - 17. jul 1945: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo princ-naslednik Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije 17. jul 1945 - 3. novembar 1970: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo kraljeviΔ Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije 3. novembar 1970 - 5. februar 1980: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo princ-naslednik Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije 5. februar 1980 - 12. jul 2000: Njegovo Kraljevsko VisoΔanstvo kraljeviΔ Tomislav KaraΔorΔeviΔ od Jugoslavije
Spoljasnjost kao na fotografijama, unutrasnjost u dobrom i urednom stanju! Posveta! Prvo izdanje! Retko u ponudi! Nikolaj VelimiroviΔ (svetovno Nikola VelimiroviΔ; LeliΔ, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881. β Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i ΕΎiΔki, istaknuti teolog i govornik, otuda je nazivan Novi Zlatousti. Nikolaj VelimiroviΔ je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki. Njegovo roΔeno ime je Nikola. U mladosti je teΕ‘ko oboleo od dizenterije i zakleo se da Δe posvetiti svoj ΕΎivot Bogu, ako preΕΎivi. PreΕΎiveo je i zamonaΕ‘io se pod imenom Nikolaj. VelimiroviΔ je Ε‘kolovan na Zapadu i u mladosti je bio velik zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. TakoΔe je primljen u sveΕ‘tenstvo i brzo je postao vaΕΎna liΔnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U meΔuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. OsnivaΔ je desniΔarske politiΔke ideologije svetosavskog nacionalizma. Smatra se duhovnim inspiratorom LjotiΔeve organizacije ZBOR. Δesto je kritikovan zbog antisemitskih stavova. Kada su u Drugom svetskom ratu Nemci okupirali Jugoslaviju, VelimiroviΔ je stavljen u kuΔni pritvor i na kraju odveden u logor Dahau, gde je proveo tri meseca pre nego Ε‘to su ga Nemci oslobodili da bi pomogao u obrazovanju objedinjavanju jugoslovenskih kvislinga protiv nadiruΔe NOVJ i Crvene armije. Po zavrΕ‘etku rata, VelimiroviΔ je odluΔio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast doΕ‘li komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956. Centralno mesto u VelimiroviΔevim razmiΕ‘ljanjima Δinila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalistiΔkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba Δuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko oΔaran srpskom proΕ‘loΕ‘Δu nemanjiΔkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. VelimiroviΔ je snaΕΎno podrΕΎavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i upostavio je dobre odnose sa anglikanskom i AmeriΔkom episkopalnom crkvom. UvrΕ‘ten je meΔu 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Nikolaj je roΔen 23. decembra 1880, po julijanskom, tj. 4. janaura 1881. po gregorijanskom kalendaru. Rodio se u selu LeliΔu, nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. Njegovi roditelji, Dragomir i Katarina, bili su prosti zemljoradnici i poboΕΎni hriΕ‘Δani, naroΔito majka. Na krΕ‘tenju je dobio ime Nikola. O poreklu porodice VelimiroviΔ postoje dva stanoviΕ‘ta. Jedno je da su oni poreklom iz ZagaraΔa iz Katunske nahije, a drugo je da su oni poreklom iz Banjana, starohercegovaΔkog plemena. Poznato je da se porodica doselila u LeliΔ krajem 18. veka iz Osata u Bosni.[1] Svoje obrazovanje Nikola je otpoΔeo u manastiru Δelije, gde ga je otac odveo da se opismeni makar toliko βda zna Δitati pozive od vlasti i na njih odgovaratiβ, pa da ga onda zadrΕΎi na selu kao hranitelja i βΕ‘kolovanogβ Δoveka. Od prvih dana pokazivao je svoju izuzetnu revnost u uΔenju. Njegovu darovitost zapazio je i njegov uΔitelj Mihajlo StupareviΔ i preporuΔio mu nastavak Ε‘kolovanja u valjevskoj gimnaziji, gde se Nikola pokazao kao dobar Δak, iako je, da bi se Ε‘kolovao, sluΕΎio u varoΕ‘kim kuΔama, kao i veΔina Δaka u to vreme. Po zavrΕ‘etku Ε‘estog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao u Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila, jer je bio βsitanβ i nije imao dovoljan obim grudi. Odmah po odbijanju ove komisije, Nikola podnosi dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je bio primljen, iako opet ne bez teΕ‘koΔa, navodno zbog slabog sluha za pevanje. Kao uΔenik Bogoslovije je bio uspeΕ‘an. Njegovo isticanje u naukama bilo je rezultat sistematskog rada. U svome Ε‘kolskom uΔenju nije se drΕΎao samo skripti i udΕΎbenika, nego je Δitao i mnoga druga dela od opΕ‘te-obrazovnog znaΔaja. Do svoje 24. godine veΔ je bio proΔitao dela NjegoΕ‘a, Ε ekspira, Getea, Voltera, Viktora Igoa, NiΔea, Marksa, PuΕ‘kina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih. Posebno je u bogosloviji bio zapaΕΎen svojim mislima o NjegoΕ‘u, koga je kao pesnika i mislioca voleo i joΕ‘ u valjevskoj gimnaziji dobro prostudirao. UΔitelj Za vreme Ε‘kolovanja u Beogradu Nikola je zbog stanovanja u memljivom stanu i slabe ishrane dobio tuberkulozu od koje je godinama patio. Po svrΕ‘etku bogoslovije je kraΔe vreme bio uΔitelj u selima DraΔiΔu i Leskovicama, viΕ‘e Valjeva, gde je izbliza upoznao ΕΎivot i duΕ‘evno raspoloΕΎenje srpskog seljaka i gde se sprijateljio sa sveΕ‘tenikom Savom PopoviΔem, izbeglim iz Crne Gore, sa kojim je iΕ‘ao po narodu i pomagao mu u parohijskim poslovima. Letnje raspuste Nikola je, po savetu lekara, provodio na moru, tako da je tada upoznao i sa ljubavlju opisao ΕΎivot Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca. VeΔ u bogosloviji pomagao je proti Aleksi IliΔu u ureΔivanju lista βHriΕ‘Δanski vesnikβ, u kome je i nekoliko godina objavljivao svoje prve dopise i radove. Posle toga, Nikola je bio izabran od strane Crkve da sa drugim pitomcima, drΕΎavnim stipendistima, poΔe na dalje Ε‘kolovanje u Rusiju ili Evropu. Izabrao je tada raΔe studiranje u Evropi, na starokatoliΔkom fakultetu u Bernu, a zatim je proΕ‘ao studirajuΔi i NemaΔku, Englesku i Ε vajcarsku, a neΕ‘to kasnije i Rusiju. Svoje studije u Bernu Nikolaj je, u svojoj 28. godini, okonΔao doktoratom iz teologije, odbranivΕ‘i disertaciju pod naslovom βVera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkveβ.[2] SledeΔu 1909. godinu Nikola je proveo u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filosofije i zatim ga u Ε½enevi, na francuskom, i odbranio (βfilosofija Berklijaβ). VrativΕ‘i se iz Evrope Nikolaj se, u jesen 1909, razboleo od dizenterije i u bolnici leΕΎao oko 6 nedelja. On se uskoro i monaΕ‘i u manastiru Rakovici i postaje jeromonah Nikolaj (20. XII 1909). Po povratku sa studija trebalo je, po tadaΕ‘njem zakonu, nostrifikovati svoje diplome, ali kako nije imao punu svrΕ‘enu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred i veliku maturu, da bi tek onda mogao predavati u Bogosloviji. Ipak, pre no Ε‘to je postao suplent u Bogosloviji, upuΔen je od mitropolita Srbije Dimitrija u Rusiju, gde je proveo godinu dana, najviΕ‘e putujuΔi po Ε‘irokoj Rusiji i upoznajuΔi njen crkveni ΕΎivot, duΕ‘u ruskog Δoveka i njegove svetinje. Za to vreme napisao je i svoje prvo veΔe delo β studiju βReligija NjegoΕ‘evaβ. Suplent Bogoslovije Kao suplent Bogoslovije Sv. Save u Beogradu Nikolaj je predavao filosofiju, logiku, psihologiju, istoriju i strane jezike. No on nije mogao ostati u okvirima Bogoslovije. On zato poΔinje da piΕ‘e, govori i objavljuje. PoΔinje sa besedama po beogradskim i drugim crkvama Ε‘irom Srbije, pa onda drΕΎi i predavanja na KolarΔevom univerzitetu i drugim mestima. Govorio je uglavnom na teme iz ΕΎivota. Istovremeno, Nikolaj objavljuje u crkvenim i knjiΕΎevnim Δasopisima svoje Δlanke, besede i studije: o NjegoΕ‘u, o NiΔeu i Dostojevskom i na druge filosofsko-teoloΕ‘ke teme.[3] Besednik Godine 1912. pozvan je u Sarajevo na proslavu lista βProsvetaβ, gde se upoznao sa najviΔenijim predstavnicima tamoΕ‘njih Srba: ΔoroviΔem, DuΔiΔem, Ε antiΔem, GrΔiΔem, LjubibratiΔem i drugima. Poznate su tadaΕ‘nje njegove reΔi da su βsvojom velikom ljubavlju i velikim srcem Srbi Bosanci anektirali Srbiju Bosniβ, Ε‘to je u eri austrijske aneksije bilo izazovno, pa je pri povratku u Beograd skinut sa voza u Zemunu i zadrΕΎan nekoliko dana. Iste austrijske vlasti nisu mu dozvolile da sledeΔe godine otputuje u Zagreb i govori na tamoΕ‘njoj proslavi NjegoΕ‘a, no njegova je beseda ipak u Zagreb dospela i bila proΔitana. Narodni rad Nikolajev nastavlja se joΕ‘ viΕ‘e kada je uskoro Srbija stupila na put ratova za osloboΔenje i ujedinjenje Srpskog i ostalih Jugoslovenskih naroda. U sudbonosnim danima ratova, od 1912. do 1918. godine, Nikolaj aktivno uΔestvuje. Nikolaj je ΕΎivo i aktivno uΔestvovao i u tadaΕ‘njem crkvenom ΕΎivotu, mada je imao kritiΔkih primedbi na rad i ponaΕ‘anje izvesnih crkvenih ljudi. Njegova je, meΔutim, kritika bila pozitivna (on se ubrzo raziΕ‘ao sa protom Aleksom iz βHriΕ‘Δanskog vesnikaβ zbog negativnih pogleda ovoga na stanje u Srpskoj Crkvi) i takva je ostala do kraja ΕΎivota. Misija za vreme Prvog svetskog rata u Americi i Engleskoj Aprila meseca 1915. godine Srpska vlada je uputila Nikolaja iz NiΕ‘a u Ameriku i Englesku (gde je ostao do aprila 1919) u cilju rada na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari. On je po Americi, i zatim Engleskoj, drΕΎao brojna predavanja: u crkvama, univerzitetima, hotelima i po drugim ustanovama, boreΔi se na taj naΔin za spas i ujedinjenje Srba i JuΕΎnoslovenskih naroda. VeΔ avgusta 1915. godine on je na velikom zboru u Δikagu objedinio i pridobio za jugoslovensku stvar (program Jugoslovenskog odbora) veliki broj naroda i sveΕ‘tenstva, i to ne samo pravoslavnog, nego i rimokatoliΔkog, unijatskog i protestantskog, koji su tada javno izrazili ΕΎelju za osloboΔenjem i ujedinjenjem sa Srbijom. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike otiΕ‘ao je tada na Solunski front, tako da zaista nije neosnovano ono izneto miΕ‘ljenje (od engleskog NaΔelnika armije) da je βotac Nikolaj bio treΔa armijaβ za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos tada zaista bio veliki. Nikolaj je u ovo vreme iznosio i ideju o ujedinjenju svih HriΕ‘Δanskih crkava. I od tada se on posebno sprijateljio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. TakoΔe je u to vreme pomagao i grupu naΕ‘ih studenata u Oksfordu, gde je jedno vreme i predavao. Po zavrΕ‘etku rata, dok je joΕ‘ bio u Engleskoj, izabran je (12/25. marta 1919) za episkopa ΕΎiΔkog, odakle je ubrzo, krajem 1920, premeΕ‘ten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je uΔestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama HriΕ‘Δanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama. No naroΔito treba istaΔi njegovu pastirsku sluΕΎbu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine[4], a zatim i u njegovoj prvobitnoj Ε½iΔkoj eparhiji gde Δe biti konaΔno vraΔen 1936. godine, po ΕΎelji Arhijerejskog sabora i naroda. Tek kao episkop ohridski i ΕΎiΔki, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog ΕΎivota, ne zanemarujuΔi pritom ni svoj bogoslovsko-knjiΕΎevni rad. On je takoΔe mnogo doprineo i ujedinjenju naΕ‘ih pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene drΕΎave (od koje Δesto nije imao ni razumevanja ni naroΔite podrΕ‘ke). Posebno je na Vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je veΔ bila izvrΕ‘ila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada je taj uticaj nastavio i upotpunio Ohrid i Sveta gora, koju je Vladika svakog leta redovno poseΔivao. Sveta gora i dela Svetih Otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naroΔito mnogo Δitao i prouΔavao, izvrΕ‘ili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je saraΔivao sa Jovanom Ε angajskim i Justinom PopoviΔem. Drugi je Δesto pomagao i pisao pohvalno o bogomoljaΔkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima, ispred Oktobarske revolucije. Duhovna delatnost Iz ovog perioda potiΔu mnoga vaΕΎna dela Vladike Nikolaja. Ovde treba makar spomenuti i ona druga ne manje znaΔajna opΕ‘tenarodna dela kao Ε‘to su njegov rad sa narodom i posebno sa bogomoljcima,[5] Nikolaj je iz Ohrida i Ε½iΔe razvio i mnogostranu meΔucrkvenu delatnost. Tako je uΔestvovao 1930. godine na Predsabornoj konferenciji Pravoslavnih Crkava u manastiru Vatopedu. Zatim je radio na obnovi opΕ‘teΕΎiteljnog naΔina ΕΎivota u manastiru Hilandaru. Bivao je Δesto na meΔunarodnim susretima mladih hriΕ‘Δana u svetu i na viΕ‘e ekumenskih susreta i konferencija u svetu. TakoΔe je nastojao da odrΕΎava dobre odnose sa Bugarina i Grcima, kao i dobre meΔuverske odnose u predratnoj Jugoslaviji. Nikolaj je bio umeΕ‘an i u poznatu β Konkordatsku borbuβ kada je iznenada i misteriozno preminuo Patrijarh srpski Varnava. Ostao je izmeΔu ostaloga poznat Nikolajev telegram i Otvoreno pismo βGospodinu dr Antonu KoroΕ‘ecu, Ministru unutraΕ‘njih poslovaβ (avgust 1937) u kojem se ΕΎali na βpandurski kurjaΔki napad 19. jula na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom crkvom u Beograduβ i na gonjenje i hapΕ‘enje mnogih neduΕΎnih pravoslavnih sveΕ‘tenika i vernika Ε‘irom Jugoslavije. Uprkos sliΔnosti politiΔkih stavova VelimiroviΔa i LjotiΔa, izmeΔu njih je do kraja 1930-ih i poΔetka 1940-ih postojala razlika. VelimiroviΔ je osuΔivao nemaΔki imperijalizam, dok je LjotiΔ ostao poΕ‘tovalac nacizma, koji je smatrao vrednim saveznikom u borbi protiv komunizma i navodne jevrejske zavere. Ipak, VelimiroviΔ nikada nije javno osudio LjotiΔev pronemaΔki stav.[6] Nikolaj je, uz Patrijarha Gavrila, imao svoj udeo i u obaranju antinarodnog pakta vlade CvetkoviΔ-MaΔek, zbog Δega je od naroda bio pozdravljen, a od okupatora Nemaca posebno omraΕΎen.[7][8] ZarobljeniΕ‘tvo za vreme Drugog svetskog rata NemaΔka obaveΕ‘tajna sluΕΎba je Nikolaja VelimiroviΔa registrovala kao izrazitog anglofila, uprkos tome Ε‘to je VelimiroviΔ bio blizak voΔi pokreta Zbor Dimitrije LjotiΔem.[9] Aprilski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekli su VelimiroviΔa u manastiru Ε½iΔi. PoΕ‘to je VelimiroviΔ u VrnjaΔkoj Banji odrΕΎao javnu propoved protiv partizana, agenti Ziherhajtsdinsta i LjotiΔev ministar u NediΔevoj vladi Mihailo OlΔan su posetili VelimiroviΔa sa ciljem da ga privole da saraΔuje sa Nemcima. Od ove namere se odustalo jer su Nemci smatrali da je VelimiroviΔ povezan sa Dragoljubom MihailoviΔem. Harald Turner i Milan NediΔ su doΕ‘li do zakljuΔka da bi VelimiroviΔa trebalo internirati u okolinu Beograda, ali do toga nije doΕ‘lo. Ipak, januara 1942. VelimiroviΔ je obavestio Gestapo da je spreman za saradnju u borbi protiv partizana. ZahvaljujuΔi ovoj ponudi i LjotiΔevoj intervenciji, VelimiroviΔ je ostao u manastiru Ljubostinji sve do 18. novembra 1942, kada je prebaΔen i stavljen pod straΕΎu u manastir Vojlovicu kod PanΔeva zbog sumnje za saradnju sa Δetnicima. Maja 1943. tamo je prebaΔen iz Rakovice i patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ.[10] SaΔuvan je iz tih dana, u jednoj svesci, Nikolajev βMolbeni kanon i Molitvaβ Presvetoj Bogorodici VojlovaΔkoj, kao i kasnije napisane, u BeΔu januara 1945. veΔ poznate βTri molitve u senci nemaΔkih bajonetaβ, zabeleΕΎene na koricama JevanΔelja u Srpskoj crkvi u BeΔu. Dana 14. septembra 1944. godine Nemci su vladiku Nikolaja i patrijarha Gavrila sproveli iz Vojlovice u koncentracioni logor Dahau. Tamo su oni zatvoreni u posebnom delu za visoke oficire i sveΕ‘tenstvo (Ehrenbunker), tretirani bolje od ostalih i imali status posebnih zatoΔenika (EhrenhΓ€ftling).[11] U Dahauu su ostali tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaΔaju na intervenciju Hermana Nojbahera, kao deo pogodbe sa LjotiΔem i NediΔem.[11] Putuovali su zajedno sa Milanom NediΔem i Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde se LjotiΔ i NediΔ sa drugim srpskim nacionalistima (MomΔilom ΔujiΔem, Dobroslavom JevΔeviΔem) pripremali da vode bitku protiv partizana. Za vreme boravka u Sloveniji, VelimiroviΔ je blagosiljao ljotiΔevce i Δetnike. Na LjotiΔevoj sahrani odrΕΎao je posmrtni govor. Nakon LjotiΔeve pogibije, VelimiroviΔ je napustio Sloveniju i otiΕ‘ao za Austriju, gde su ga zadrΕΎali Amerikanci. Po puΕ‘tanju, otiΕ‘ao je u Englesku, pa potom u Ameriku, dok se patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ vratio u Beograd....
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Korice se odvojile od tabaka, sve ostalo uredno! Dubrovnik, 1913. god Razjasnjenje jednoga pitanja iz svetiteljevog zivota Sveti Vasilije OstroΕ‘ki (MrkonjiΔi, Popovo polje 1610 β Ostrog 1671), poznat i kao Sveti Vasilije OstroΕ‘ki Δudotvorac, bio je episkop zahumski i srpski pravoslavni svetitelj.[1] Biografija RoΔen je kao Stojan JovanoviΔ u selu MrkonjiΔi, Popovo polje, nadomak Trebinja u Hercegovini od majke Ane-Anastasije (devojaΔko prezime Δurica) i oca Petra JovanoviΔa, po predanju 28. decembra 1610. godine, u bogobojaΕΎljivoj porodici hercegovaΔkih teΕΎaka. U strahu od danka u krvi, roditelji su Stojana veΔ u dvanaestoj godini poslali u skroviti manastir Zavalu, u kojem je veΔ tada igumanovao njegov stric, iguman Serafim. Tamo se uΔio crkvenoj pismenosti. Posle nekoliko godina, Stojan prelazi u trebinjski manastir TvrdoΕ‘, gde nakon pohaΔanja manastirske Ε‘kole, najzad prima i monaΕ‘ki postrig[2] i sveΕ‘teniΔki Δin, postavΕ‘i paroh popovopoljski. PogorΕ‘anje prilika u manastiru, naroΔito zbog unijatskih pritisaka iz DubrovaΔke nadbiskupije i samovolje turskih vlasti i ΕΎelja za dubljim podvigom odvode ga kao arhimandrita u PeΔku PatrijarΕ‘iju i, po blagoslovu patrijarha Pajsija Janjevca, dalje na Svetu Goru, a zatim u VlaΕ‘ku i Ukrajinu. Otuda se vraΔa sa darovima tamoΕ‘njih vladara stradalnom narodu u Hercegovini. Godine 1638. arhimandrit Vasilije je rukopoloΕΎen u PeΔi odlukom Svetog sinoda za mitropolita hercegovaΔkog, sa obnovljenom svetosavskom titulom - mitropolit Zahumski. Kasnije Δe dodati i titulu i Skenderijski. Knez Luka VladislaviΔ (otac Save VladislaviΔa) ga je pratio na put u PeΔ i nazad, kada je Ostrog bogato darivao.[3] Njegov ΕΎivot bio je u stalnoj opasnosti od Turaka. Bio je proganjan i klevetan i od militantnih rimokatoliΔkih misionara i prelata. Bio je svrgavan sa mitropolitskog prestola u Trebinju od strane laΕΎnog episkopa unijate Savatija 1641. godine. Izlagan je bahatostima plemenskih knezova i neposluΕ‘nih uskoΔkih ΔetovoΔa. Ipak, stizao je gde god su ga vodili zadaci njegove arhiepiskopske sluΕΎbe, od Mostara, Trebinja, BileΔe i Herceg Novog do Pljevalja, MoraΔe, OnogoΕ‘ta, PjeΕ‘ivaca i BjelopavliΔa. Spomenik, Hram Svetog Vasilija OstroΕ‘kog Kao arhijerej ΕΎiveo je u manastiru TvrdoΕ‘ i odatle utvrΔivao u pravoslavlju svoje vernike, ΔuvajuΔi ih od turskih svireposti i latinskog lukavstva. Kada su Turci razorili TvrdoΕ‘, beΕΎao je na Svetu goru, ali ga je narod u BjelopavliΔima zaustavio uz obeΔanje da Δe mu svako davati po mericu pΕ‘enice za izdrΕΎavanje. Vladika je ostao i najpre se podvizavao u jednoj peΔini u PjeΕ‘ivcima, a kasnije prelazi u ostroΕ‘ku peΔinu.[4] Manastir Ostrog je mesto gde je nastavio svoj strogi podviΕΎniΔki ΕΎivot. Poslednjih 15 godina svog ΕΎivota proveo je u peΔinskoj isposnici u Gornjem Ostrogu. Umro je 1671. godine. Njegove moΕ‘ti i njegov grob Δuvaju se u manastiru u Ostrogu do danaΕ‘njeg dana. U njihovu moΔ isceljenja i utehe veruju podjednako i hriΕ‘Δani i muslimani. U Ostrogu se svake godine na TrojiΔine dane odrΕΎava veliki Narodni sabor. Manastir Svetog Vasilija OstroΕ‘kog mu je posveΔen. Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Vasilija OstroΕ‘kog 12. maja, po gregorijanskom kalendaru (29. aprila, po julijanskom).[5] Najimpozantniji, najmonumentalniji pravoslavni hram posveΔen Sv. Vasiliju, je onaj u NikΕ‘iΔu.[6] To je zaduΕΎbina crnogorskog kneza Nikole I PetroviΔa, raΔena po projektu Rusa, PreobraΕΎenskog, osveΔena 15. avgusta 1900. godine. O njemu je Ε½eljko PrΕΎulj napisao istorijski roman βVladika - slava mu i milostβ 2016. godine.[7] Povodom 350 godina od njegove smrti organizovan je nauΔni skup maja 2021. godine....
Korice kao na slikama Unutra sve lepo oΔuvano, mogu poslati dodatne slike pre kupovine 1914. Cvijanovic, Beograd PRVO IZDANJE! RETKO!!!! Sveti Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki ili vladika Nikolaj (svetovno Nikola VelimiroviΔ; LeliΔ, kod Valjeva, 23. decembar 1880/4. januar 1881 β Libertivil, 18. mart 1956) bio je episkop ohridski i ΕΎiΔki,[1] istaknuti teolog i besednik. Zbog svog oratorskog umeΔa bio je nazivan βNovi Zlatousti.β On je novokanonizovani srpski svetitelj kao Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki. Njegovo roΔeno ime je Nikola. U mladosti je teΕ‘ko oboleo od dizenterije i zakleo se da Δe posvetiti svoj ΕΎivot Bogu, ako preΕΎivi. PreΕΎiveo je i zamonaΕ‘io se pod imenom Nikolaj. VelimiroviΔ je Ε‘kolovan na Zapadu. U mladosti je bio i zastupnik liberalnih ideja i ekumenizma. TakoΔe je primljen u sveΕ‘tenstvo i brzo je postao vaΕΎna liΔnost u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, posebno u odnosima sa Zapadom. U meΔuratnom periodu postao je predvodnik pravoslavnih bogomoljaca i okrenuo se antievropejstvu i konzervativizmu. Kada su u Drugom svetskom ratu NacistiΔka NemaΔka i FaΕ‘istiΔka Italija izvrΕ‘ile agresiju i okupirale Kraljevinu Jugoslaviju, episkop Nikolaj je stavljen u internaciju i na kraju odveden u logor Dahau, gde je bio zatoΔen zajedno sa patrijarhom Gavrilom od 25. septembra 1944. godine do poΔetka novembra 1944. godine. Po zavrΕ‘etku rata, episkop Nikolaj je odluΔio da se ne vrati u Jugoslaviju, u koju su na vlast doΕ‘li komunisti. Umesto toga, 1946. emigrirao je u Ameriku, gde je i ostao do svoje smrti 1956. Centralno mesto u VelimiroviΔevim razmiΕ‘ljanjima Δinila je kritika humanizma, evropske civilizacije, materijalistiΔkog duha i sl. O Evropi je mislio kao o velikom zlu kojeg se treba Δuvati, i prezirao je njenu kulturu, nauku, progres. Episkop Nikolaj je bio duboko oΔaran srpskom proΕ‘loΕ‘Δu nemanjiΔkog perioda pa je ona, po njemu, trebalo da bude paradigma nove srpske stvarnosti. VelimiroviΔ je snaΕΎno podrΕΎavao jedinstvo svih pravoslavnih crkava i upostavio je dobre odnose sa anglikanskom i AmeriΔkom episkopalnom crkvom. UvrΕ‘ten je meΔu 100 najznamenitijih Srba svih vremena. Biografija[uredi | uredi izvor] Detinjstvo i Ε‘kolovanje[uredi | uredi izvor] Poreklo Vladike Nikolaja Nikolaj je roΔen 23. decembra 1880, po julijanskom, tj. 4. januara 1881. po gregorijanskom kalendaru. Rodio se u selu LeliΔu, nedaleko od Valjeva, na padinama planine Povlena. Njegovi roditelji, Dragomir i Katarina, bili su prosti zemljoradnici i poboΕΎni hriΕ‘Δani, naroΔito majka. Na krΕ‘tenju je dobio ime Nikola. O poreklu porodice VelimiroviΔ postoje dva stanoviΕ‘ta. Jedno je da su oni poreklom iz ZagaraΔa iz Katunske nahije, a drugo je da su oni poreklom iz Banjana, starohercegovaΔkog plemena. Poznato je da se porodica doselila u LeliΔ krajem 18. veka iz Osata u Bosni.[2] Svoje obrazovanje Nikola je otpoΔeo u manastiru Δelije, gde ga je otac odveo da se opismeni makar toliko βda zna Δitati pozive od vlasti i na njih odgovaratiβ, pa da ga onda zadrΕΎi na selu kao hranitelja i βΕ‘kolovanogβ Δoveka. Od prvih dana pokazivao je svoju izuzetnu revnost u uΔenju. Njegovu darovitost zapazio je i njegov uΔitelj Mihajlo StupareviΔ i preporuΔio mu nastavak Ε‘kolovanja u valjevskoj gimnaziji, gde se Nikola pokazao kao dobar Δak, iako je, da bi se Ε‘kolovao, sluΕΎio u varoΕ‘kim kuΔama, kao i veΔina Δaka u to vreme. Manastir LeliΔ, u selu LeliΔ pokraj Valjeva Po zavrΕ‘etku Ε‘estog razreda gimnazije, Nikola je konkurisao u Vojnu akademiju, ali ga je lekarska komisija odbila, jer je bio βsitanβ i nije imao dovoljan obim grudi. Odmah po odbijanju ove komisije, Nikola podnosi dokumenta za beogradsku Bogosloviju, gde je bio primljen, iako opet ne bez teΕ‘koΔa, navodno zbog slabog sluha za pevanje. Kao uΔenik Bogoslovije je bio uspeΕ‘an. Njegovo isticanje u naukama bilo je rezultat sistematskog rada. U svome Ε‘kolskom uΔenju nije se drΕΎao samo skripti i udΕΎbenika, nego je Δitao i mnoga druga dela od opΕ‘teobrazovnog znaΔaja. Do svoje 24. godine veΔ je bio proΔitao dela NjegoΕ‘a, Ε ekspira, Getea, Voltera, Viktora Igoa, NiΔea, Marksa, PuΕ‘kina, Tolstoja, Dostojevskog i drugih. Posebno je u bogosloviji bio zapaΕΎen svojim mislima o NjegoΕ‘u, koga je kao pesnika i mislioca voleo i joΕ‘ u valjevskoj gimnaziji dobro prostudirao. UΔitelj[uredi | uredi izvor] Za vreme Ε‘kolovanja u Beogradu Nikola je zbog stanovanja u memljivom stanu i slabe ishrane dobio tuberkulozu od koje je godinama patio. Po svrΕ‘etku bogoslovije je kraΔe vreme bio uΔitelj u selima DraΔiΔu i Leskovicama, viΕ‘e Valjeva, gde je izbliza upoznao ΕΎivot i duΕ‘evno raspoloΕΎenje srpskog seljaka i gde se sprijateljio sa sveΕ‘tenikom Savom PopoviΔem, izbeglim iz Crne Gore, sa kojim je iΕ‘ao po narodu i pomagao mu u parohijskim poslovima. Letnje raspuste Nikola je, po savetu lekara, provodio na moru, tako da je tada upoznao i sa ljubavlju opisao ΕΎivot Bokelja, Crnogoraca i Dalmatinaca. VeΔ u bogosloviji pomagao je proti Aleksi IliΔu u ureΔivanju lista βHriΕ‘Δanski vesnikβ, u kome je i nekoliko godina objavljivao svoje prve dopise i radove. Studiranje[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviΔ tokom studentskih dana. Posle toga, Nikola je bio izabran od strane Crkve da sa drugim pitomcima, drΕΎavnim stipendistima, poΔe na dalje Ε‘kolovanje u Rusiju ili Evropu. Izabrao je tada radije studiranje u Evropi, na starokatoliΔkom fakultetu u Bernu, a zatim je proΕ‘ao studirajuΔi i NemaΔku, Englesku i Ε vajcarsku, a neΕ‘to kasnije i Rusiju. Svoje studije u Bernu Nikolaj je, u svojoj 28. godini, okonΔao doktoratom iz teologije, odbranivΕ‘i disertaciju pod naslovom βVera u Vaskrsenje Hristovo kao osnovna dogma Apostolske Crkveβ.[3] SledeΔu 1909. godinu Nikola je proveo u Oksfordu, gde je pripremao doktorat iz filozofije i zatim ga u Ε½enevi, na francuskom, i odbranio (βfilozofija Berklijaβ). Bolest i monaΕ‘enje[uredi | uredi izvor] Vladika Nikolaj, umetniΔko delo Ljubomira SimonoviΔa VrativΕ‘i se iz Evrope Nikolaj se, u jesen 1909, razboleo od dizenterije i u bolnici leΕΎao oko 6 nedelja. On se uskoro i monaΕ‘i u manastiru Rakovici i postaje jeromonah Nikolaj (20. XII 1909). Po povratku sa studija trebalo je, po tadaΕ‘njem zakonu, nostrifikovati svoje diplome, ali kako nije imao punu svrΕ‘enu gimnaziju, morao je polagati sedmi i osmi razred i veliku maturu, da bi tek onda mogao predavati u Bogosloviji. Ipak, pre no Ε‘to je postao suplent u Bogosloviji, upuΔen je od mitropolita Srbije Dimitrija u Rusiju, gde je proveo godinu dana, najviΕ‘e putujuΔi po Ε‘irokoj Rusiji i upoznajuΔi njen crkveni ΕΎivot, duΕ‘u ruskog Δoveka i njegove svetinje. Za to vreme napisao je i svoje prvo veΔe delo β studiju βReligija NjegoΕ‘evaβ. Suplent Bogoslovije[uredi | uredi izvor] Kao suplent Bogoslovije Sv. Save u Beogradu Nikolaj je predavao filozofiju, logiku, psihologiju, istoriju i strane jezike. No on nije mogao ostati u okvirima Bogoslovije. On zato poΔinje da piΕ‘e, govori i objavljuje. PoΔinje sa besedama po beogradskim i drugim crkvama Ε‘irom Srbije, pa onda drΕΎi i predavanja na KolarΔevom univerzitetu i drugim mestima. Govorio je uglavnom na teme iz ΕΎivota. Istovremeno, Nikolaj objavljuje u crkvenim i knjiΕΎevnim Δasopisima svoje Δlanke, besede i studije: o NjegoΕ‘u, o NiΔeu i Dostojevskom i na druge filozofsko-teoloΕ‘ke teme.[4] Besednik[uredi | uredi izvor] Godine 1912. pozvan je u Sarajevo na proslavu lista βProsvetaβ, gde se upoznao sa najviΔenijim predstavnicima tamoΕ‘njih Srba: ΔoroviΔem, DuΔiΔem, Ε antiΔem, GrΔiΔem, LjubibratiΔem i drugima. Poznate su tadaΕ‘nje njegove reΔi da su βsvojom velikom ljubavlju i velikim srcem Srbi Bosanci anektirali Srbiju Bosniβ, Ε‘to je u eri austrijske aneksije bilo izazovno, pa je pri povratku u Beograd skinut sa voza u Zemunu i zadrΕΎan nekoliko dana. Iste austrijske vlasti nisu mu dozvolile da sledeΔe godine otputuje u Zagreb i govori na tamoΕ‘njoj proslavi NjegoΕ‘a, no njegova je beseda ipak u Zagreb dospela i bila proΔitana. Narodni rad Nikolajev nastavlja se joΕ‘ viΕ‘e kada je uskoro Srbija stupila na put ratova za osloboΔenje i ujedinjenje Srpskog i ostalih Jugoslovenskih naroda. U sudbonosnim danima ratova, od 1912. do 1918. godine, Nikolaj aktivno uΔestvuje. Nikolaj je ΕΎivo i aktivno uΔestvovao i u tadaΕ‘njem crkvenom ΕΎivotu, mada je imao kritiΔkih primedbi na rad i ponaΕ‘anje izvesnih crkvenih ljudi. Njegova je, meΔutim, kritika bila pozitivna (on se ubrzo raziΕ‘ao sa protom Aleksom iz βHriΕ‘Δanskog vesnikaβ zbog negativnih pogleda ovoga na stanje u Srpskoj Crkvi) i takva je ostala do kraja ΕΎivota. Misija za vreme Prvog svetskog rata u Americi i Engleskoj[uredi | uredi izvor] Aprila meseca 1915. godine Srpska vlada je uputila Nikolaja iz NiΕ‘a u Ameriku i Englesku (gde je ostao do aprila 1919) u cilju rada na nacionalnoj srpskoj i jugoslovenskoj stvari. On je po Americi, i zatim Engleskoj, drΕΎao brojna predavanja: u crkvama, univerzitetima, hotelima i po drugim ustanovama, boreΔi se na taj naΔin za spas i ujedinjenje Srba i JuΕΎnoslovenskih naroda. VeΔ avgusta 1915. godine on je na velikom zboru u Δikagu objedinio i pridobio za jugoslovensku stvar (program Jugoslovenskog odbora) veliki broj naroda i sveΕ‘tenstva, i to ne samo pravoslavnog, nego i rimokatoliΔkog, unijatskog i protestantskog, koji su tada javno izrazili ΕΎelju za osloboΔenjem i ujedinjenjem sa Srbijom. Veliki broj dobrovoljaca iz Amerike otiΕ‘ao je tada na Solunski front, tako da zaista nije neosnovano ono izneto miΕ‘ljenje (od engleskog NaΔelnika armije) da je βotac Nikolaj bio treΔa armijaβ za srpsku i jugoslovensku stvar, jer je njegov doprinos tada zaista bio veliki. Nikolaj je u ovo vreme iznosio i ideju o ujedinjenju svih HriΕ‘Δanskih crkava. I od tada se on posebno sprijateljio sa Anglikanskom i Episkopalnom crkvom. TakoΔe je u to vreme pomagao i grupu naΕ‘ih studenata u Oksfordu, gde je jedno vreme i predavao. Episkop ΕΎiΔki i ohridski[uredi | uredi izvor] Ε½iΔa Po zavrΕ‘etku rata, dok je joΕ‘ bio u Engleskoj, izabran je (12/25. marta 1919) za episkopa ΕΎiΔkog, odakle je ubrzo, krajem 1920, premeΕ‘ten u Ohridsku eparhiju. Tih godina slan je u mnoge crkvene i narodne misije: u Atinu i Carigrad, u Svetu goru, u Englesku i Ameriku. Nikolaj je uΔestvovao i na konferencijama za mir, na ekumenskim crkvenim susretima i skupovima, na konferencijama HriΕ‘Δanske zajednice mladih u svetu, na Svepravoslavnim konsultacijama. No naroΔito treba istaΔi njegovu pastirsku sluΕΎbu u Ohridskoj eparhiji od 1920. do 1931. godine i potonjoj Ohridsko-bitoljskoj eparhiji od 1931. do 1936. godine[5], a zatim i u njegovoj prvobitnoj Ε½iΔkoj eparhiji gde Δe biti konaΔno vraΔen 1936. godine, po ΕΎelji Arhijerejskog sabora i naroda. Tek kao episkop ohridski i ΕΎiΔki, Nikolaj razvija svoju punu i pravu delatnost u svim pravcima crkvenog i narodnog ΕΎivota, ne zanemarujuΔi pritom ni svoj bogoslovsko-knjiΕΎevni rad. On je takoΔe mnogo doprineo i ujedinjenju naΕ‘ih pomesnih crkvenih jedinica na teritoriji novostvorene drΕΎave (od koje Δesto nije imao ni razumevanja ni naroΔite podrΕ‘ke). Vladika Nikolaj VelimiroviΔ u Ohridu sa druΕ‘tvom knjeginje Ljubice iz PanΔeva, 1928. Posebno je na Vladiku Nikolaja delovao drevni Ohrid. Na Nikolaja je veΔ bila izvrΕ‘ila dobar uticaj pravoslavna Rusija. Sada je taj uticaj nastavio i upotpunio Ohrid i Sveta gora, koju je Vladika svakog leta redovno poseΔivao. Sveta gora i dela Svetih Otaca, koja je u ovo vreme Nikolaj naroΔito mnogo Δitao i prouΔavao, izvrΕ‘ili su na njega trajni uticaj. Na Bitoljskoj bogosloviji je saraΔivao sa suplentom bogoslovije svetim Jovanom Ε angajskim i Justinom PopoviΔem. Drugi je Δesto pomagao i pisao pohvalno o bogomoljaΔkom pokretu koji je vodio Nikolaj i bio satrudnik na misionarskom polju sa izbeglim pravoslavnim Rusima ispred Oktobarske revolucije. Duhovna delatnost[uredi | uredi izvor] Iz ovog perioda potiΔu mnoga vaΕΎna dela Vladike Nikolaja. Ovde treba makar spomenuti i ona druga ne manje znaΔajna opΕ‘tenarodna dela kao Ε‘to su njegov rad sa narodom i posebno sa bogomoljcima,[6] Nikolaj je iz Ohrida i Ε½iΔe razvio i mnogostranu meΔucrkvenu delatnost. Tako je uΔestvovao 1930. godine na Predsabornoj konferenciji Pravoslavnih Crkava u manastiru Vatopedu. Zatim je radio na obnovi opΕ‘teΕΎiteljnog naΔina ΕΎivota u manastiru Hilandaru. Bivao je Δesto na meΔunarodnim susretima mladih hriΕ‘Δana u svetu i na viΕ‘e ekumenskih susreta i konferencija u svetu. TakoΔe je nastojao da odrΕΎava dobre odnose sa Bugarina i Grcima, kao i dobre meΔuverske odnose u predratnoj Jugoslaviji. Nikolaj je bio umeΕ‘an i u poznatu β Konkordatsku borbuβ kada je iznenada i misteriozno preminuo Patrijarh srpski Varnava. Ostao je izmeΔu ostaloga poznat Nikolajev telegram i Otvoreno pismo βGospodinu dr Antonu KoroΕ‘ecu, Ministru unutraΕ‘njih poslovaβ (avgust 1937) u kojem se ΕΎali na βpandurski kurjaΔki napad 19. jula na mirnu pravoslavnu litiju pred Sabornom crkvom u Beograduβ i na gonjenje i hapΕ‘enje mnogih neduΕΎnih pravoslavnih sveΕ‘tenika i vernika Ε‘irom Jugoslavije. Uprkos sliΔnosti politiΔkih stavova VelimiroviΔa i LjotiΔa, izmeΔu njih je do kraja 1930-ih i poΔetka 1940-ih postojala razlika. VelimiroviΔ je osuΔivao nemaΔki imperijalizam, dok je LjotiΔ ostao poΕ‘tovalac nacizma, koji je smatrao vrednim saveznikom u borbi protiv komunizma i navodne jevrejske zavere. Ipak, VelimiroviΔ nikada nije javno osudio LjotiΔev pronemaΔki stav.[7] Nikolaj je, uz Patrijarha Gavrila, imao svoj udeo i u obaranju antinarodnog pakta vlade CvetkoviΔ-MaΔek, zbog Δega je od naroda bio pozdravljen, a od okupatora Nemaca posebno omraΕΎen.[8][9] ZarobljeniΕ‘tvo za vreme Drugog svetskog rata[uredi | uredi izvor] NemaΔka obaveΕ‘tajna sluΕΎba je Nikolaja VelimiroviΔa registrovala kao izrazitog anglofila, uprkos tome Ε‘to je VelimiroviΔ bio blizak voΔi pokreta Zbor Dimitrije LjotiΔem.[10] Vladika Nikolaj kod Srpskih dobrovoljaca u Ilirskoj Bistrici 1945. godine. AΔutant LjotiΔev i generala DamjanoviΔa. Aprilski rat i kapitulacija Kraljevine Jugoslavije zatekli su VelimiroviΔa u manastiru Ε½iΔi. PoΕ‘to je VelimiroviΔ u VrnjaΔkoj Banji odrΕΎao javnu propoved protiv partizana, agenti Ziherhajtsdinsta i LjotiΔev ministar u NediΔevoj vladi Mihailo OlΔan su posetili VelimiroviΔa sa ciljem da ga privole da saraΔuje sa Nemcima. Od ove namere se odustalo jer su Nemci smatrali da je VelimiroviΔ povezan sa Dragoljubom MihailoviΔem. Harald Turner i Milan NediΔ su doΕ‘li do zakljuΔka da bi VelimiroviΔa trebalo internirati u okolinu Beograda, ali do toga nije doΕ‘lo. Ipak, januara 1942. VelimiroviΔ je obavestio Gestapo da je spreman za saradnju u borbi protiv partizana. ZahvaljujuΔi ovoj ponudi i LjotiΔevoj intervenciji, VelimiroviΔ je ostao u manastiru Ljubostinji sve do 18. novembra 1942, kada je prebaΔen i stavljen pod straΕΎu u manastir Vojlovicu kod PanΔeva zbog sumnje za saradnju sa Δetnicima. Maja 1943. tamo je prebaΔen iz Rakovice i patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ.[11] SaΔuvan je iz tih dana, u jednoj svesci, Nikolajev βMolbeni kanon i Molitvaβ Presvetoj Bogorodici VojlovaΔkoj, kao i kasnije napisane, u BeΔu januara 1945. veΔ poznate βTri molitve u senci nemaΔkih bajonetaβ, zabeleΕΎene na koricama JevanΔelja u Srpskoj crkvi u BeΔu. Dana 14. septembra 1944. godine Nemci su vladiku Nikolaja i patrijarha Gavrila sproveli iz Vojlovice u koncentracioni logor Dahau. Tamo su oni zatvoreni u posebnom delu za visoke oficire i sveΕ‘tenstvo (Ehrenbunker), tretirani bolje od ostalih i imali status posebnih zatoΔenika (EhrenhΓ€ftling).[12] U Dahauu su ostali tri meseca, do decembra 1944. godine kada ih Nemci oslobaΔaju na intervenciju Hermana Nojbahera, kao deo pogodbe sa LjotiΔem i NediΔem.[12] Putovali su zajedno sa Milanom NediΔem i Hermanom Nojbaherom u Sloveniju, gde se LjotiΔ i NediΔ sa drugim srpskim nacionalistima (MomΔilom ΔujiΔem, Dobroslavom JevΔeviΔem) pripremali da vode bitku protiv partizana. Za vreme boravka u Sloveniji, VelimiroviΔ je blagosiljao ljotiΔevce i Δetnike. Na LjotiΔevoj sahrani odrΕΎao je posmrtni govor. Nakon LjotiΔeve pogibije, VelimiroviΔ je napustio Sloveniju i otiΕ‘ao za Austriju, gde su ga zadrΕΎali Amerikanci. Po puΕ‘tanju, otiΕ‘ao je u Englesku, pa potom u Ameriku, dok se patrijarh Gavrilo DoΕΎiΔ vratio u Beograd. Amerika[uredi | uredi izvor] Prvobitni grob vladike Nikolaja Nikolaj je doΕ‘ao u Ameriku tokom 1946. godine, gde je od tada ΔeΕ‘Δe poboljevao. U Jugoslaviji je smatran saradnikom faΕ‘ista i izdajnikom. DrΕΎavljanstvo mu je oduzeto, a ime stavljeno na listu autora Δija se dela nisu mogla objavljivati u zemlji. U Americi je Nikolaj nastavio svoj crkveni rad, pa je putovao po Americi i Kanadi. Nikolaj je i u Americi nastavio svoju spisateljsku i bogoslovsku delatnost, kako na srpskom tako i na engleskom jeziku. Iz ovoga vremena potiΔu njegova dela βKasijanaβ, βZemlja NedoΔijaβ, βΕ½etve Gospodnjeβ, βDivanβ i njegovo poslednje, nedovrΕ‘eno delo βJedini Δovekoljubacβ. Iz Amerike je stizao da koliko moΕΎe pomogne i naΕ‘im manastirima i pojedincima u starom kraju, Ε‘aljuΔi skromne pakete i priloge, naroΔito u crkvenim stvarima i potrebama. Vladika Nikolaj je u Americi i povremeno predavao: u privremenoj srpskoj bogosloviji u manastiru Sv. Save u Libertivilu, u njujorΕ‘koj Akademiji Sv. Vladimira i u ruskim bogoslovijama Svete Trojice u DΕΎordanvilu i Sv. Tihona u Saut Kananu, u Pensilvaniji. U ovoj poslednjoj ga je i smrt zatekla. Iz manastira Sv. Tihona prenet je zatim u manastir Svetog Save u Libertivil i sahranjen kraj oltara crkve, na juΕΎnoj strani 27. marta 1956, uz prisustvo velikog broja pravoslavnih Srba i drugih vernika Ε‘irom Amerike. Prenos moΕ‘tiju u Srbiju[uredi | uredi izvor] Kivot sa moΕ‘tima u hramu manastira LeliΔ Mnogo godina posle smrti njegove moΕ‘ti su prenete iz Libertivila u LeliΔ 12. maja 1991. godine. One su izloΕΎene u hramu manastira LeliΔ, koji je njegova zaduΕΎbina. Kanonizacija[uredi | uredi izvor] Sveti Nikolaj Ε½iΔki Crkva Svetog Nikolaja Ε½iΔkog u TreΕ‘njevici kod Arilja Patrijarh srpski Pavle bio je veliki protivnik brzih kanonizacija. Protivio se svakoj brzopletosti, posebno kada je reΔ o buduΔim svetiteljima. Godinama je odlagao dodeljivanje oreola Vladiki Nikolaju i Justinu PopoviΔu, iako ih je veoma cenio i uvaΕΎavao. Na proleΔnom zasedanju Svetog arhijerejskog sabora Srpske pravoslavne crkve u maju 2003. Nikolaj VelimiroviΔ kanonizovan je za svetitelja. SveΔana kanonizacija obavljena je u Hramu Svetog Save na VraΔaru, u Beogradu, 24. maja 2003. VeΔ sledeΔe godine, episkop Ε‘abaΔko-valjevski Lavrentije je svoju zaduΕΎbinu, manastir Soko blizu Ljubovije i Krupnja, posvetio Sv. Nikolaju. Manastir Soko je osveΕ‘tan 8. maja 2004. godine. U ovom manastiru postoji i muzej posveΔen Sv. Nikolaju, njegova velika bista u dvoriΕ‘tu manastira i joΕ‘ jedna velika zgrada koja se zove βDom Sv. vladike Nikolajaβ i u kojoj preko leta borave uΔesnici βMobeβ. U ariljskom selu TreΕ‘njevica 2016. godine osveΕ‘tana je Crkva Svetog Nikolaja Ε½iΔkog. U crkvenoj literaturi se citiraju reΔi Justina PopoviΔa koji ga smatra βtrinaestim apostolomβ, βsvetim srpskim jevanΔelistomβ i βnajveΔim Srbinom posle svetog Saveβ, dok ga u verskim krugovima redovno uporeΔuju sa svetim Jovanom Krstiteljem i svetim Jovanom Zlatoustim. Po njemu se zove OΕ βVladika Nikolaj VelimiroviΔβ u Valjevu. Nikolaj VelimiroviΔ i Nikola Tesla[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviΔ i Nikola Tesla su se upoznali 1916. godine u Njujorku, preko Teslinog prijatelja, profesora Paje RadosavljeviΔa. Tada jeromonah, Nikolaj je pokuΕ‘ao da objedini Srbe u Americi, da daju podrΕ‘ku Srbiji, koja je vojevala protiv Austrougarske imperije. U tom pravcu, Nikolaju su Pupin i Tesla bili obavezni sagovornici. Zategnuti odnosi Tesle i Pupina i jako kritiΔan stav RadosavljeviΔa prema Pupinu su uΔinili da zajedniΔki proglas Tesle, Pupina i RadosavljeviΔa nije potpisan. Nikolaj je kasnije pisao RadosavljeviΔu da ΕΎali Ε‘to je pokuΕ‘ao da uvede Teslu u stvari narodne te da bi bio greh odvraΔati ga od njegovog posla. Usmenim predanjem je saΔuvana anegdota o razgovoru Tesle i Nikolaja u pogledu sliΔnosti (nevidljivost) struje i sile BoΕΎije.[13] Kontroverze[uredi | uredi izvor] Glavni Δlanak: Svetosavski nacionalizam U knjizi βKroz tamniΔki prozorβ, napisanom tokom zarobljeniΕ‘tva u Dahau, za rat optuΕΎuju se nehriΕ‘Δanske ideologije Evrope, poput: demokratije, komunizma, socijalizma, ateizma i verske tolerancije. U osnovi ovih pojava VelimiroviΔ vidi jevrejsko delovanje:[14][15] To Evropa ne zna, i u tome je sva oΔajna sudba njena, sva mraΔna tragedija njenih naroda. Ona niΕ‘ta ne zna osim onog Ε‘to joj Ε½idovi pruΕΎe kao znanje. Ona niΕ‘ta ne veruje osim onog Ε‘to joj Ε½idovi zapovede da veruje. Ona ne ume niΕ‘ta da ceni kao vrednost dok joj Ε½idovi ne postave svoj kantar za meru vrednosti. Njeni najuΔeniji sinovi su bezboΕΎnici (ateisti), po receptu Ε½idova. Njeni najveΔi nauΔnici uΔe da je priroda glavni bog, i da drugog Boga izvan prirode nema, i Evropa to prima. Njeni politiΔari kao meseΔari u zanosu govore o jednakosti svih verovanja i neverovanja. Sva moderna gesla evropska sastavili su Ε½idi, koji su Hrista raspeli: i demokratiju, i Ε‘trajkove, i socijalizam, i ateizam, i toleranciju svih vera, i pacifizam, i sveopΕ‘tu revoluciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi Ε½idova, odnosno oca njihova Δavola. Za ΔuΔenje je da su se Evropejci, potpuno predali Ε½idovima, tako da ΕΎidovskom glavom misle, ΕΎidovske programe primaju, ΕΎidovsko hristoborstvo usvajaju, ΕΎidovske laΕΎi kao istine primaju, ΕΎidovska gesla kao svoja primaju, po ΕΎidovskom putu hode i ΕΎidovskim ciljevima sluΕΎe. Nikolaj je ovaj rad napisao u zarobljeniΕ‘tvu i on je objavljen u Lincu, u Austriji, 1985. godine.[16] Prisutno je uverenje da je VelimiroviΔ aktivno pomagao Jevreje u vreme rata, mada je samo jedna takva epizoda zabeleΕΎena. Ela TrifunoviΔ roΔena Nojhaus (Neuhaus) je 2001. godine pisala Srpskoj pravoslavnoj crkvi tvrdeΔi da je nju i njenu porodicu 18 meseci VelimiroviΔ skrivao od Nemaca u manastiru Ljubostinji.[17] Pojedini izvori navode da nema osnova za optuΕΎbe o antisemitizmu vladike Nikolaja i navode da je Njegov βantisemitizamβ biblijski, teoloΕ‘ki, kakav je u Svetom pismu Starog i Novog zaveta.[18] NasleΔe[uredi | uredi izvor] Spasovdanska litija u Beogradu (2023.) sa moΕ‘tima Svetog vladike Nikolaja VelimiroviΔa Spomenik vladici Nikolaju u porti crkve u Ε apcu Po njemu su nazvane OΕ βNikolaj VelimiroviΔβ Ε abac i OΕ βVladika Nikolaj VelimiroviΔβ Valjevo. O ΕΎivotu vladike Nikolaja snimljen je dokumentarni film Sveti Nikolaj Srpski.[19] Na obodu Arhiepiskopije Beogradsko-karlovaΔke u naselju Resnik pod Avalom podignut je hram Svetom Vladici Nikolaju Ε½iΔkom. Hram je graΔen u periodu od 2017. do 2019. godine. StareΕ‘ina hrama je sveΕ‘tenik Aleksandar MilutinoviΔ a ktitor gospoΔa Sanja JakovljeviΔ vlasnik firme `Beorol`. Od 2021. godine izlazi Δasopis βNikolajeve studijeβ posveΔen istraΕΎivanju njegovog bogoslovskog i crkvenog doprinosa.[20] Britanska spisateljica Rebeka Vest je o vladici Nikolaju napisala: Najizuzetnije ljudsko biΔe koje sam ikada srela. [21] Sveti Justin Δelijski je smatrao da je vladika Nikolaj najveΔi Srbin posle Svetog Save.[22] Patrijarh srpski gospodin Porfirije smatra da je Sveti Nikolaj Ohridski i Ε½iΔki, uz episkopa Atanasija i Svetog oca Justina Δelijskog, najznaΔajni srpski teolog u svetu.[23] KnjiΕΎevna dela[uredi | uredi izvor] Nikolaj VelimiroviΔ objavio je veliki broj knjiΕΎevnih dela duhovne sadrΕΎine. U periodu posle Drugog svetskog rata njegova dela su bila zabranjena za Ε‘tampanje u Jugoslaviji. Tek kasnih osamdesetih godina ona poΔinju ovde ponovo da se Ε‘tampaju, pre toga su uglavnom Ε‘tampana u dijaspori zaslugom episkopa Lavrentija, a zatim ovamo prenoΕ‘ena. Njegova dela su: Uspomene iz Boke, 1904. [2] Francusko-slovenska borba u Boki kotorskoj 1806-1814 (?) (nem. FranzΓΆsisch-slawische KΓ€mpfe in der Bocca di Cattaro 1806-1814), 1910. Religija NjegoΕ‘eva, 1911. Iznad greha i smrti, 1914. Mesto Srbije u svetskoj istoriji (eng. Serbias place in human history), 1915. Srbija u svetlosti i mraku (engl. Serbia in light and darkness), 1916. Paterik Manastira svetog Nauma, 1925. Ohridski prolog, 1928.[3] Rat i Biblija, 1932. Emanuil: tajne neba i zemlje: Δudesni doΕΎivljaji iz oba sveta, 1937. [4] Tri molitve u senci nemaΔkih bajoneta, 1945. Pobedioci smrti: pravoslavna Δitanja za svaki dan godine, 1949. Zemlja NedoΔija: jedna moderna bajka, 1950. Pesme molitvene, 1952. Kasijana; nauka o hriΕ‘Δanskom pojimanju ljubavi, 1952. Divan: nauka o Δudesima, 1953. Ε½etve Gospodnje: od poΔetka do naΕ‘eg vremena i do kraja, 1953. Posthumno objavljena[uredi | uredi izvor] Jedini Δovekoljubac: ΕΎivot Gospoda Isusa Hrista, 1958. Prvi boΕΎji zakon i rajska piramida, 1959. O herojima naΕ‘eg vremena: beseda govorena jednog neobiΔnog mutnog i maloduΕ‘nog dana 1914., 1976. Omilije na nedeljna i prazniΔna jevanΔelja episkopa ohridskog Nikolaja, 1976. Misionarska pisma, 1977. Srpski narod kao Teodul, 1984. [5] Pustinjak Ohridski, 1986. Rad na oslobaΔanju otadΕΎbine, 1986. Kosovo i Vidovdan, 1988. Molitve na jezeru, 1988. [6] ReΔi o sveΔoveku, 1988. Vera svetih: katihizis IstoΔne pravoslavne crkve, 1988. [7] Nebeska liturgija, 1991. Tri aveti evropske civilizacije, 1991. O Bogu i o ljudima, 1993. Nacionalizam svetog Save, 1994. Divno Δudo: priΔe i pouke, 1995. DuΕ‘a Srbije, 1995. Govori srpskom narodu kroz tamniΔki prozor, 1995. Indijska pisma; [8] Iznad Istoka i Zapada [9], 1995. Nove besede pod Gorom, 1995. San o slovenskoj religiji, 1996. Knjiga o Isusu Hristu, 1997. Ustanak robova, 1997. Duhovna lira: prazniΔne pesme, 1998. OΔe naΕ‘ kao osnova druΕ‘tvenog ΕΎivota, 1998. Simvoli i signali, 1998. Carev zavet, 1999. Ljubostinjski stoslov, 1999. Ε½ivot svetog Save, 1999. Cvetnik, 2001. Nauka o zakonu, 2003. O Evropi; Duhovni preporod Evrope, 2003. Agonija crkve Nekrolozi Tragedija Srbije O Svetom Savi Religiozni duh Slovena Slovenski revolucionarni katolicizam Evropska civilizacija ugroΕΎena zbog bolesti duΕ‘e Vera i nacija Novi ideal u vaspitanju BoΕΎije zapovesti Srednji sistem Srbija je mala Amerika O Pravoslavlju Mali misionar RoΔenje Hristovo Vaskrsenje Hristovo
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Kolekcionarstvo
Originalno, rukom pisano i potpisano pismo Tihomira OstojiΔa, upuΔeno Jugoslovenskoj Akademiji, iz 1916. Dr Tihomir OstojiΔ (Potiski Sveti Nikola, 17. jul 1865 β BeΔ, 18. oktobar 1921) je bio profesor Srpske velike pravoslavne gimnazije u Novom Sadu, muzikolog, knjiΕΎevni i pozoriΕ‘ni kritiΔar, istoriΔar knjiΕΎevnosti, sekretar Matice srpske i dekan Filozofskog fakulteta u Skoplju. VeΔ sa 11 meseci ostao je bez oca Rade. Odrastao je sa majkom Savetom (roΔ. FiriΔaski), koja se preselila u Novi Sad, kako bi sinu obezbedila bolje obrazovanje. Osnovnu Ε‘kolu zavrΕ‘io je u Potiskom Svetom Nikoli. Potom je pohaΔao gimnaziju u Novom Sadu, u kojoj Δe kasnije i predavati. Profesor mu je bio Jovan GrΔiΔ, koji ga je, prepoznavΕ‘i njegov talenat za muziku, primio u svoju kuΔu, gde je ostao sve do mature. Tokom gimnazijskih dana bio je horovoΔa, Δak je i komponovao, a od instrumenata je svirao klavir i violinu. VeΔ kao gimnazijalac okuΕ‘ava se u knjiΕΎevnom stvaranju. Preveo je krajem 1882. godine delo Hofnera - Svako je kovaΔ svoje sreΔe. Kao pitomac Tekelijanuma studirao je filozofiju (germanistiku i slavistiku) u BudimpeΕ‘ti. Bio je vrlo aktivan u budimpeΕ‘tanskom studentskom knjiΕΎevnom druΕ‘tvu βKolo mladih Srbaβ. Na redovnim sednicama druΕ‘tva Δita svoje brojne pisane radove. Potpisuje se kao dopisnk StraΕΎilova sa pseudonimom βTih. Radova O.β. Iz studentskih dana potiΔu njegovi radovi iz srpske istorije i mali kritiΔki ogledi. Profesorski ispit poloΕΎio i doktorsku tezu o Dositeju ObradoviΔu (1894) odbranio je u BeΔu, kod Δuvenog profesora Vatroslava JagiΔa. U Novosadskoj gimnaziji je radio od oktobra 1889. do 1911. godine kao profesor. Predavao je srpski, maΔarski i nemaΔki jezik, filozofiju, a povremeno i pevanje i gimnastiku. Kao svestran intelektualac, objavljuje niz knjiga o muzici, teoriji i izvoΔenju. Smatraju ga tada za profesora i βvrednog i zasluΕΎnog muziΔaraβ koji i dobro svira na klaviru. Po dolasku za katedru gimnazijsku u Novom Sad preuzeo je rukovoΔenje i dirigovanje gimnazijskim horom. NiΕΎu se svake godine novi muzikalni naslovi: βStaro KarlovaΔko pjenijeβ za Δetiri glasa na note (1887. i 1890), βSrpsko narodno koloβ za glasovir (1891), βSrpski zvuciβ pesme i igre za klavir (1892), te knjige o crkvenom notnom pevanju βMala Katavasija... β(1880. i 1894). OstojiΔ se tokom ΕΎivota najviΕ‘e bavio Dositejem ObradoviΔem, a prvi u nizu radova o Dositeju javlja se 1894. godine. U matiΔinim βknjigama za narodβ izdao je Dositejeve basne. Neumorni Tihomir je 1901. godine osnovao u Novom Sad prvo Sokolsko druΕ‘tvo, ali koje je radilo bez pisanih pravila. Rad se sastojao u telesnom veΕΎbanju mladih dvaput nedeljno, a subotom su odrΕΎani drugarski sastanci na kojima se razgovaralo o slovenskom zajedniΕ‘tvu. U Novosadskoj srpskoj Δitaonici prof. OstojiΔ je bio potpredsednik. Na jednom od druΕ‘tvenih prela odrΕΎanih u Δitaonici on je marta 1902. godine odrΕΎao predavanje pod nazivom: βIma li Novi Sad uslova da postane srediΕ‘te ovostranih Srba?β. Godine 1905. on je potpredsednik DruΕ‘tva knjiΕΎevnika, novinara i umetnika βZmajβ u Sremskim Karlovcima. Jedna od druΕ‘tvenih aktivnosti bila je staranje o podizanju spomenika pesniku Jovanu JovanoviΔu Zmaju. Bio je veliki i bliski prijatelj sa slikarom UroΕ‘em PrediΔem, kojeg je posetio u Orlovatu 1904. godine. Krajem 19. veka doktor filozofije OstojiΔ je okupio oko sebe grupu mlaΔih intelektualaca koji su traΕΎili reforme u savremenom druΕ‘tvu. Oni su smatrali da promenu treba da inicira i predvodi Matica srpska. Reforme Matice srpske koje su se desile 1899-1900. godine njegovo su delo. Osnovao je Δasopis Pokret, koji je povremeno izlazio od 1899. do 1912. godine. U njemu je najΔeΕ‘Δe napadao Maticu srpsku, zahtevajuΔi promene u naΔinu na koji je voΔena ova institucija. Fokus kritike je bio na Letopisu i Biblioteci Matice. OstojiΔ je kao urednik Ε‘est godiΕ‘ta, od 1903. godine radio na modernizaciji `Kalendara Matice srpske`. Tihomir OstojiΔ se rano vezao za Maticu; od 1898. godine je Δlan njenog KnjiΕΎevnog odeljenja. OstojiΔ je 1911. godine izabran za sekretara Matice srpske, sa zadatkom da obnovi Maticu i ukljuΔi je u pokret nacionalnog preporoda. Na toj poziciji se vodio do marta 1920. godine i taj rad mu je uzet u penzioni staΕΎ. U okviru reformi osnovao struΔna tela, βzboroveβ, za prosveΔivanje, umetnost, istoriju, antropogeografiju i etnologiju, kao i za srpski jezik. PredloΕΎio je izmene u stipendiranju studenata, radio je na Ε‘irenju Δlanstva i uspostavljanju mreΕΎe poverenika, unapreΔenju edicije Knjige za narod i izdavaΔke delatnosti.[4]UreΔivao je i Letopis Matice srpske od 1912. do 1914. godine. U listu PozoriΕ‘te povremeno je objavljivao pozoriΕ‘ne kritike, Ε‘to ujedno predstavlja i njegov prvi konakt sa Srpskim narodnim pozoriΕ‘tem (SNP). Za Δlana PozoriΕ‘nog odseka DruΕ‘tva za SNP izabran je 1904. godine, a za predsednika 1907. godine. Kao i u sluΔaju Matice srpske zahtevao je korenite reforme i modernizaciju pozoriΕ‘ta. Po izbijanju Prvog svetskog rata naΕ‘ao se na udaru austrougarskih vlasti, kao i drugi istaknuti srpski intelektualci u Monarhiji. Zbog disciplinske istrage koja je povedena protiv njega u Matici, a na zahtev komesara, zbog objavljivanja slika srpske vojske u Balkanskom ratu u MatiΔinom kalendaru za 1914. podneo je ostavku. Ostao je bez primanja, zaraΔujuΔi tako Ε‘to je pisao za zagrebaΔke Δasopise i skupljao podatke za Hrvatski biografski leksikon. Interniran je zbog βΕ‘irenja srpske propagandeβ septembra 1914. godine u logor u Baju, pa u SekeΕ‘fehervar, gde je 1916. godine oboleo od tuberkuloze. I za vreme internacije, koju je proveo bolestan i u oskudici, neumorno je pisao. Objavio je tokom rata studiju o Branku RadiΔeviΔu u Radu JAZU u Zagrebu. U Novi Sad se vraΔa maja 1917. teΕ‘kog zdravstvenog stanja. Oporavlja se na FruΕ‘koj gori, a potom se ukljujuΔuje u politiΔke pripreme za osloboΔenje Vojvodine. JoΕ‘ tokom ratnih meseci vraΔa se na mesto sekretara Matice. PoΕ‘to mu je aprila 1920. ponuΔeno mesto profesora i dekana (maja 1920) novoosnovanog Filozofskog fakulteta u Skoplju OstojiΔ je prihvatio ovu duΕΎnost i napustio Novi Sad. Ministar prosvete donosi maja 1920. godine odluku, da se redovnom profesoru Skopskog univerziteta OstojiΔu uraΔunaju u penzioni staΕΎ, sve dotadaΕ‘nje godine (1889β1920) kao predavaΔa i profesora Novosadske gimnazije i sekretara Matice srpske. Na funkciji se kratko zadrΕΎao, zbog pogorΕ‘anog zdravstvenog stanja. Kao dekan u Skoplju dobio je Orden Sv. Save III stepena za prosvetni rad. U Skoplju je tokom te godine uspeΕ‘nog rada osnovao βNauΔno druΕ‘tvoβ, kojim je predsedavao. Odlazi na leΔenje u sanatorijum u BeΔu, gde je i umro 18. oktobra 1921. godine. βJedan od najveΔih Srba rodoljuba u Vojvodini, ozbiljni prosvetni i nauΔni radnikβ sahranjen je 3. novembra 1921. godine na Novom groblju u Beogradu. Bio je dopisni Δlan Srpske kraljevske akademije (od 1910) i dopisni Δlan Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. OdrΕΎavao je tokom ΕΎivota jake veze sa rodnim SemikluΕ‘om, koji je u znak pijeteta 1947. promenio ime u OstojiΔevo. Napisao je i monografiju svog sela. Ulica u Novom Sadu i nekim drugim mestima, nosi njegovo ime. Bio je oΕΎenjen Jelenom, upravnicom viΕ‘e ΕΎenskih internata. Ona je nakon njegove smrti, od 1931. godine vodila u Somboru svoj βVeliki devojaΔki internatβ.
Kao na slikama Trebalo bi je odneti kod knjigovesca da se sredi Stoga dosta niΕΎa cena nego realna Retko u ponudi 1882 Zmajeve pesme strana 612 + sadrΕΎaj, Δirilica. IzdavaΔ: KnjiΕΎara BraΔe M. PopoviΔa, Novi Sad Celokupne umotvorine kroz pesme sa opΕ‘irnim ΕΎivotom pesnikovim Poezija Zmaj Jovana JovanoviΔa Jovan JovanoviΔ Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 β Sremska Kamenica, 14. jun 1904) bio je jedan od najveΔih liriΔara srpskog romantizma.[1] Po zanimanju je bio lekar, a tokom celog svog ΕΎivota bavio se ureΔivanjem i izdavanjem knjiΕΎevnih, politiΔkih i deΔjih Δasopisa. Njegove najznaΔajnije zbirke pesama su βΔuliΔiβ i βΔuliΔi uveociβ, prva o sreΔnom porodiΔnom ΕΎivotu, a druga o bolu za najmilijima. Pored lirskih pesama, pisao je satiriΔne i politiΔke pesme, a prvi je pisac u srpskoj knjiΕΎevnosti koji je pisao poeziju za decu. Jovan JovanoviΔ Zmaj Jova Jovanovic Zmaj.jpg Datum roΔenja 6. decembar 1833. Mesto roΔenja Novi Sad, Austrijsko carstvo Datum smrti 14. jun 1904.β(70 god.) Mesto smrti Sremska Kamenica, Austrougarska SupruΕΎnik RuΕΎa LiΔanin Roditelji Pavle JovanoviΔ NajvaΕΎnija dela ΔuliΔi ΔuliΔi uveoci Svetli Grobovi Potpis Jovan JovanoviΔ Zmaj je izabran za prvog potpredsednika Srpske knjiΕΎevne zadruge i izradio je njenu oznaku (amblem).[2] Biografija Uredi Jovan JovanoviΔ Zmaj je roΔen u Novom Sadu 6. decembra (24. novembra po julijanskom kalendaru) 1833. godine u uglednoj plemiΔkoj porodici.[3] Po jednoj verziji, pesnikov pradeda bio je Cincarin, a od 1753. godine ΕΎivi i posluje u Novom Sadu; bio je bakalin, krΔmar, dΕΎelebdΕΎija, trgovac hranom i brodovlasnik. Po drugom, pouzdanijem izvoru, druga osoba (istog imena i prezimena) je pradeda Kosta JovanoviΔ `trgovac iz Makedonije` primljen je 15. januara 1767. godine za graΔanina Novog Sada.[3] Deda Jovan poznat kao `KiΕ‘janoΕ‘` je bio manje viΔan ekonomiji, ali iako se bavio ΔinovniΔkim poslovima, traΕΎio je 1791. godine i poΔekao, da bi stekao je plemiΔku titulu.[4] Otac Zmajev bio je βblagorodni gospodin Pavle ot JoannoviΔβ, senator, pa gradonaΔelnik Novog Sada, a majka Marija kΔi Pavla Gavanskog bila je iz Srbobrana.[5] Mali Jova je roΔen i prve godine ΕΎivota proveo u novosadskoj Δuvenoj ulici `Zlatna greda`. Njihov porodiΔni dom bio je inspirativno mesto; kao steciΕ‘te novosadske elite i kulturnih radnika. Osnovnu Ε‘kolu je pohaΔao u Novom Sadu, a gimnaziju u Novom Sadu, HalaΕ‘u i PoΕΎunu. Iz gimnazijskih dana su njegovi prvi pesniΔki pokuΕ‘aji; `ProleΔno jutro` je spevao 1849. godine.[6] Posle zavrΕ‘ene gimnazije upisao je, po oΔevoj ΕΎelji, studije prava u PeΕ‘ti, a studirao joΕ‘ i u Pragu i BeΔu. Ali bio je naklonjen prirodnim naukama, i to Δe kasnije prevladati kao ΕΎivotno opredeljenje, od kada je izuΔio medicinu. Za njegovo knjiΕΎevno i politiΔko obrazovanje od posebnog znaΔaja je boravak u BeΔu, gde je upoznao Branka RadiΔeviΔa, koji je bio njegov najveΔi pesniΔki uzor. TakoΔe u BeΔu upoznao se i sa Svetozarom MiletiΔem i Δurom JakΕ‘iΔem. Za vreme gimnazijskog Ε‘kolovanja i potom studija, upoznao je u originalu prvo maΔarsku, a zatim i nemaΔku knjiΕΎevnost. Bavio se tada mnogo prevoΔenjem na srpski jezik, pesama Petefija, Cucorija, Garaija, Δulaija. Izdao je 1857. godine knjigu `Toldiju` od Aranjija, zatim 1860. godine `Viteza Jovana` od Petefija, te deceniju kasnije 1870. godine, Aranjijevu `Toldijinu starost`.[7] Bio je naklonjen maΔarskim pesnicima, a i MaΔari su ga javno i iskreno poΕ‘tovali. Tako su maΔarski prijatelji u BudimpeΕ‘ti, okupljeni u `KiΕ‘faludijevom druΕ‘tvu`[8] (Δiji je on bio Δlan)[9], u dvorani MaΔarske uΔene akademije, 17/29. maja 1889. godine, sa bogatim kulturnim sadrΕΎajima, obeleΕΎili 40. godiΕ‘nji Zmajev `pesniΔki rad`.[10] Ali zbog te svoje ne samo mladiΔke `slabosti` prema `srpskim duΕ‘manima`, on je meΔu Srbima (liberalima), podrugljivo (kao i deda mu, ali sa viΕ‘e prava) nazivan `KiΕ‘ JanoΕ‘`. Posle prekida studija - ne zavrΕ‘enih[11] studija prava, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad, i kao jedan od najbliΕΎih MiletiΔevih saradnika postao sluΕΎbenik - podbeleΕΎnik u novosadskom magistratu. Pisao je poeziju sa mnogo uspeha u novosadskoj `Danici`. Tu se upoznao sa svojom buduΔom suprugom Eufrozinom - Rozinom. koju je `prekrstio` RuΕΎom, - postala RuΕΎica LiΔanin. RuΕΎini roditelji su bili Pavle LiΔanin, sin novosadskog trgovca Mihaila, i Paulina, Δerka Pavla ot Duka.[12] Svadba je bila upriliΔena o Sv. Savi 1862. godine.[13] Ljubav i sreΔan porodiΔan ΕΎivot nadahnuli su Zmaja da napiΕ‘e ciklus (zbirku) pesama ΔuliΔi (od turske reΔi GΓΌl, Ε‘to znaΔi ruΕΎa). Spomenik Jovanu JovanoviΔu Zmaju u Novom Sadu u Zmaj Jovinoj ulici Ipak, sluΕΎba u magistratu nije mu odgovarala, pa ju je napustio i posvetio se knjiΕΎevnom radu. Tada je pokrenuo knjiΕΎevni Δasopis Javor i preuzeo od ΔorΔa RajkoviΔa, satiriΔni list Komarac. Godine 1863. preselio se u PeΕ‘tu, gde je radio u Matici srpskoj i kao nadzornik Tekelijanuma. Prihvatio se nadzorniΕ‘tva `Tekelijanuma`, da bi mogao da zavrΕ‘i medicinu u PeΕ‘ti. Godine 1864. pokrenuo je satiriΔni list Zmaj (igra reΔima, poΕ‘to je 3. maj po julijanskom kalendaru bio dan odrΕΎavanja Majske skupΕ‘tine 1848), Δiji Δe naziv postati sastavni deo njegovog imena. Pored ovog, Zmaj je imao joΕ‘ 398 pseudonima, od kojih su mnogi bili likovi iz njegovih dela, ali i imena Δasopisa koje je objavljivao.[14] Godine 1870. Zmaj je zavrΕ‘io studije medicine, vratio se u Novi Sad, gde je zapoΔeo svoju lekarsku praksu. Na poziv PanΔevaca, preselio se u PanΔevo gde je radio kao opΕ‘tinski lekar i pokrenuo humoristiΔki list Ε½iΕΎu. Navodno je viΕ‘e ΕΎiveo od pisanja (honorara) nego od leΔenja. Ovde ga je ubrzo zadesila porodiΔna tragedija, umrla su mu deca, a potom i ΕΎena RuΕΎa. Iz ove porodiΔne tragedije proiziΕ‘ao je niz elegiΔnih pesama objavljene pod zajedniΔkim nazivom ΔuliΔi uveoci. OΔajan i `gonjen` vratio se Zmaj u zaviΔaj; posle neuspelog angaΕΎmana u Karlovcima, poΔinje jednogodiΕ‘nju lekarsku praksu u Futogu. Ali tu umire jedina kΔerka Smiljka. Put ga dalje vodi preko Kamenice i Beograda, do BeΔa. U Kamenicu se doselio 1875. godine, i tu doΔekuje izbijanje hercegovaΔkog ustanka. Bio je sreski lekar za Kamenicu, Ledince i Rakovac. U Beogradu je dva puta radio kao lekar; prvi put je i privatni lekar i dramaturg Narodnog pozoriΕ‘ta. PokreΔe u Novom Sadu Δasopis `Ilustrovanu ratnu hroniku`, u kojoj je publikovati graΔu tog srpskog ustanka. U BeΔu je radio deset godina kao privatni lekar i ureΔivao humoristiΔki list `Starmali`. U Zagrebu se bavio od 1898. godine, uz put svojim deΔijim listom `Nevenom`, a otiΕ‘ao je tamo (kako je sam govorio) sa misijom da poradi na zbliΕΎavanju Srba i Hrvata. Bavio se on politikom i nekoliko puta bi biran u VrΕ‘cu, za poslanika srpskog crkveno-narodnog sabora u Karlovcima. Tokom ΕΎivota se puno selio, radeΔi kao lekar meΔu Srbima, i nije se mogao skuΔiti, sve dok nije od srpske Narodne skupΕ‘tine u Beogradu, dobio `narodno priznanje` - penziju od 4.000 dinara. On je do tada bio opΕ‘tinski lekar u srpskoj prestonici, a u isto vreme se osetio `nemoΔan da viΕ‘e juri kvartovima beogradskim`. Kupio je tada malu kuΔu zvanu `Zmajevac` u Sremskoj Kamenici. Druga strana medalje Uredi Spomen ploΔa na zgradi turske ambasade u Beogradu, na uglu Krunske i Kneza MiloΕ‘a Zgrada ambasade Turske u Beogradu je na mestu gde je ranije bila Zmajeva kuΔa JovanoviΔ je za ΕΎivota bio i slavljen i hvaljen u svom narodu. Srpski akademici su ga primili u svoje redova za `pravog Δlana` 1896. godine.[15] Ali zbog nekih svojih postupaka, doΕΎivljavao je i osporavanja. Na primer, zamerano mu je zbog prevoda `Harfe Siona`, bogosluΕΎbene zbirke pesama nazarenske zajednice, za koju se u to vreme smatralo da je sekta koja je nanela veliku Ε‘tetu pravoslavlju i srpskoj crkvi.[16] Prijatelj pesnik Laza KostiΔ, tada na suprotnim politiΔkim pozicijama, ga je neoΔekivano osporio lucidnim opaskama, tokom svog predavanja 1899. godine, na jubilarnom skupu posveΔenom Zmaju, od strane KnjiΕΎevnog odeljenja Matice srpske u Novom Sadu. Jova i njegova trojica braΔe Δura, Mita i Kornel bili su poznati po sklonosti piΔu, kao uostalom i Svetozar MiletiΔ i mnogi drugi tadaΕ‘nji `narodnjaci` - peΕΎorativno nazivani `nerednjaci`. KaluΔer istoriΔar Ilarion Ruvarac je zapisao da je: Zmaj nekad prezirao novac, zato je u tartanj straΔio onih 100 lanaca, Ε‘to mu ih je otac ostavio, kojih da je saΔuvao, ne bi danas morao biti radikal, no danas ga ne prezire. Ruvarac je pogreΕ‘io samo utoliko, da se radilo od majΔinom mirazu - kapitalu Gavanskih u Srbobranu (175 lanaca) i porodiΔnoj kuΔi u Novom Sadu. JovanoviΔi, sinovi na Δelu sa ocem Pavlom su lagodnim ΕΎivotom rano `spiskali` dedovinu. Dr JovanoviΔ je `Δetvrt veka` bio lekar, menjajuΔi Δesto nameΕ‘tenje. Ali nema sumnje da je pesnik Ε‘kodio lekaru; on je bio isuviΕ‘e cenjen kao pesnik da bi mu se verovalo kao lekaru. Jedan liΔni Zmajev prijatelj i sam lekar je napisao ono Ε‘to su mnogi upuΔeni znali: Zmaju nije bilo u prirodi da bude lekar. Nije umeo ni u lakΕ‘im sluΔajevima da postavi dijagnoze, pokazivao se vrlo Δesto neodreΔen, i u propisima neodluΔan. Bio je dobar Δovek, naklonjen pacijentu, ali sa druge strane nije mu se mnogo verovalo te je bio malo traΕΎen. Δestiti lekar nije znao ni da naplati svoj uΔinak[11] Vratio se 1902. godine iz Zagreba, u svoj dom u Kamenici, i mada je bio star i bolestan nije ispuΕ‘tao pero do svog kraja. Preminuo je 14. juna (1. juna po julijanskom kalendaru) 1904. u Sremskoj Kamenici, gde je i sahranjen. KnjiΕΎevni rad Uredi Dve najbolje zbirke njegovih pesama su βΔuliΔiβ i βΔuliΔi uveociβ. Veliki broj njegovih Ε‘aljivih i deΔjih pesama, Ε‘tampanih po raznim listovima i Δasopisima, izaΕ‘ao je u dva izdanja celokupnih dela: βPevanijaβ i βDruga pevanijaβ. Jovan JovanoviΔ Zmaj je prvi pisac u srpskoj knjiΕΎevnosti koji je pisao pesme za decu, riznica `Smilje`[17] sadrΕΎi pesme sa bogoljubivim i rodoljubivim temama, koje su pravi dar u srpskoj knjiΕΎevnosti za decu. Deca Δe iz njih saznati kako valja podnositi nevolje, pomagati bliΕΎnjima, radovati se ΕΎivotu, prirodi, potoku i cvetu, blagodariti za sve, poΕ‘tovati starije, voleti svoju otadΕΎbinu, kako se moliti i uzdati u Boga. Sigurno je Δika Jova imao na umu svoju decu dok je pisao ove pesme, jer se njegova najmlaΔa kΔi zvala Smiljka, a ceo naziv je pod imenom `Smilje`. Poznata je i njegova rodoljubiva oda βSvetli Groboviβ (1879). Poslednje su Ε‘tampane zbirke: βSnohvaticeβ i βDevesiljeβ. U prozi je napisao jednu pesniΔku legendu (βVidosava BrankoviΔβ) i jedan Ε‘aljivi pozoriΕ‘ni komad (βΕ aranβ) 1866. godine. Prikupljao je graΔu za ReΔnik srpskog jezika u kasnijem izdanju SANU.[18] PrevodilaΔki rad Uredi Zmaj je i prevodio, naroΔito iz maΔarske knjiΕΎevnosti. Najbolji su mu prevodi maΔarskog pesnika srpskog porekla Ε andora Petefija. Pored ostalih pesama, od njega je preveo spev βVitez Jovanβ. Iz nemaΔke poezije prevodio je Getea (βHerman i Dorotejaβ, βIfigenija u Tavridiβ) i s uspehom podraΕΎavao Hajneovu ljubavnu liriku i epigram i orijentalsku poeziju Fridriha BodenΕ‘teta (βPesme Mirca Shafijeβ) 1871. godine. Preveo je sa nemaΔkog i objavio 1861. godine knjigu `IstoΔni biser`. Od ostalih prevoda iz strane knjiΕΎevnosti najpoznatiji su βDemonβ od Ljermontova i βEnoh Ardenβ od engleskog pesnika Tenisona. Pored Zmaja, ureΔivao je satiriΔne listove Ε½iΕΎu i Starmali. Od 1880. pa do smrti izdavao je deΔji list Neven, najbolji srpski deΔji list tog vremena. Fotogalerija Antikvarne knjige stara srpska knjiga srpske knjige devetnaestog 19. Xix veka stare
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Π¦Π΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½Π° ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ° ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° 1- 4 Π Π ΠΠΠΠΠ£ ΠΠΠΠΠΠΠΠΠΠ£... ...ΠΠΎΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊ, Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΡΠ·ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΡΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ΅ΠΌΠ°Ρ Π±ΠΈΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²Π°ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ ΠΎΠ½Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π»Π΅Π²ΠΈΡΠ΅. Π ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ, ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° Π³Π»Π΅Π΄ΠΈΡΡΠ°, ΠΈ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΡΠΆΠ½Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. Π£ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΠ΄ 1897. Π΄ΠΎ 1903. ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π½ΠΈΠ· ΡΡΡΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ Π°Π»Π΅Π³ΠΎΡΠΈΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΆΠΈΠ³ΠΎΡΠ°Π½ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΡΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΆΠ°Π»ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅. Π‘Π°ΡΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΏΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄ΠΈ, ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π³Π½Π΅Π²Ρ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½Π° ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»ΠΈΡΡΠ°, Π°Π³ΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³Π° Π΄ΡΡ Π°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΈΡΠΎ ΡΠ΄Π°ΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ³ΠΎΠ±Π΅ ΠΈ Π½ΠΈΡΠΊΠΎΡΡΠΈ ΡΡΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ΄Π°ΡΡΠΈ ΡΡ Π±Π΅Π· ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π΅ ΠΏΠ°Π΄Π°Π»ΠΈ Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΡΡΠ°Π½Π΅. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΡΠ²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° β ΠΠ°Π½Π³Π°, ΠΠΎΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΠ°ΡΠΊΠΎ ΠΏΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ° (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1901), Π° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Π‘ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ° (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902), Π½Π°ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ·ΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ, Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ°, β Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΡ Π·Π½Π°ΡΠ°Ρ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ°. Π£Π½ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠΌΠ΅Π»ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ° ΡΠΈΡΠΈΠ½ΠΎΠΌ Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ° ΠΈΡΠΊΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΡΠ±Π°Π²ΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π΅ΠΌΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π΄ΠΎΠ±ΡΡ, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΠΆΠΈΠ³ΠΎΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ½ΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ Π½Π΅ Π²Π°ΡΠ° Π½ΠΎ ΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ·Π°ΡΡ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³Π° ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π°. ΠΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½Π°, ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π°, ΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΈ Π·Π½Π°ΡΠ΅ Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π½Ρ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΈΠΊΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π° Π΄ΠΎΠ±Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΡΡΡΠ²Ρ Π½ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ° ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΡΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΡΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»Ρ ΠΠ²ΡΠΈΡΡΡ Ρ ΡΠΎΠΏΠΎΠ»ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΡΠ³Ρ 16. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° (4. ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ) 1873. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ° (1852β1904), ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ΅ΡΡΠ΅ Π¦ΡΠΊΠΈΡ (1849β1921). Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π² ΠΏΡΠ°Π΄Π΅Π΄Π° ΠΡΡΠΈΡ Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ (1761β1847), Π΄ΠΎΡΠ΅Π»ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π¨ΡΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΡ ΠΈΠ· Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ· ΡΠ΅Π»Π° ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠΈ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ Π§Π°ΠΏΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΡΠ΅Π±ΠΈΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ°, Π° Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π° Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΎ-Π½Π΅ΡΠ΅ΡΠ²Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π½ΡΠΎΠ½Ρ Π€Π΅Π΄Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ½Π΅ ΠΈ Π₯Π΅ΡΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈ ΡΠ·Π΅Π»ΠΈ ΡΡ ΠΏΡΠ΅Π·ΠΈΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅Π»Ρ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ. Π‘Π»Π°Π²Π° ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π²ΡΠ°ΡΠΈ. ΠΡΡΠΈΡΠ΅Π² ΡΠΈΠ½ ΠΠΈΠ»ΠΈΡ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ (1804β1860) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΌΠ½ΠΈ ΡΠ»ΡΠ³Π° ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½Π° Π¦ΡΠΊΠΈΡΠ° (1822β1870), ΡΠΎΡΠ°ΠΊΠ° ΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ ΠΠ°Π²Π»Π° Π¦ΡΠΊΠΈΡΠ° (ΠΎΠΊΠΎ 1780β1817), ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ· ΠΡΡΠΌΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΠ΄ ΠΠ΅ΠΆΠ΅Π²Π΅. ΠΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΠ°Π²Π»Π΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΈΡΡΠ°ΠΊΠ½ΡΡΠΈΡ ΡΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΈ ΠΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ°; Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π°ΠΎ Π±ΡΠ½Ρ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΊΠ½Π΅Π·Π° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ±ΠΈΡΠ΅Π½ ΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π²Π°ΠΏΡΡ, Π° ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΠΎΡΡΠ° Π¦ΡΠΊΠΈΡ (1826β1879), ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°Ρ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ° Ρ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ ΠΊΠ½Π΅Π·Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»Π° ΠΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΈ ΠΠΈΠ»Π°Π½ ΠΠΈΡΠΎΡΠ°Π½Π°Ρ (1837β1897), ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π²Π»Π°Π΄Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1880. Π΄ΠΎ 1883. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ Π²ΠΎΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ Π½Π°ΠΏΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅. ΠΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ, ΠΠΈΠ»ΠΈΡ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΡΡΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΎ Π·Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π°, ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΡ Π΄Π²ΠΎΡΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΎΡ ΠΈ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°, Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠ»ΠΈ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΡ; ΠΠΈΠ»ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π°Π±ΡΠ°ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΈΠ², Π° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΌΠΈΠΎ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ½ ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠ°ΡΠΎΡ Ρ ΠΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠΈΠ»ΠΎΡ ΡΠ΅ ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠΌ, ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ Π‘ΠΈΠΌΠ΅ΡΠ½Π° Π¦ΡΠΊΠΈΡΠ°, ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π΅Π΄Π°-ΡΡΡΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ Π²ΠΎΡΠ²ΠΎΠ΄Π° ΠΠ°Π²Π»Π΅, ΠΈ Ρ ΠΌΠΈΡΠ°Π· ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ Π·Π΅ΠΌΡΠΈΡΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Ρ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΡΡΠΌΠ°ΡΠ° Ρ Π±Π»ΠΈΠ·ΠΈΠ½ΠΈ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΡΠ°, ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠΌΠΎΠ³ΡΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΎΠ³Π°Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΎΠΏΠΎΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΠΈ Π·Π΅Π»Π΅Π½Π°Ρ. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΎΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΠ²ΡΠΈΡΡΡ, Π³Π΄Π΅ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ°Ρ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΎΠ²Π°ΠΎ (1870β1873). Π£Π±ΡΠ·ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΠΈΠ»Π° Ρ ΠΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΠΈ, ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΎΡΠ°, Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Ρ ΡΠΊΠΎΠ»Ρ. Π‘Π΅Π΄Π°ΠΌ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ (ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΡΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅) Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° Ρ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΡΡ 1890. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ Π±ΡΠΊΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΏΡΠΈΡΡΠ°Π»ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ·Π°ΡΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½Π΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠΈΠ»Π°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ Π½Π° ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°Π²ΠΎΠ²Π°. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΡ, Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°Π²ΡΠΈ Π±Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠΌ Ρ Π°ΡΠ΄ΡΠΊΡ ΠΈΠ· Π‘ΠΈΠΏΠΈΡΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° Π½ΠΈΡΡΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½ΠΎ. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²ΡΡ, Π·Π°Π²ΠΎΠ»Π΅ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ, Π°Π»ΠΈ ΠΌΡ ΠΎΡΠ°Ρ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ·Π²ΠΎΠ»ΠΈΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π±Π°Π²ΠΈ. Π£ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ 1890. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎ-ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊ Π€ΠΈΠ»ΠΎΠ·ΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΈ. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ Π±ΠΈΠ²Π° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ°Π½, ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΡΠ°ΡΠ° Π΄Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΠΈ Π²Π»Π°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΈΠΌΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠΎ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΎΡΠΈΡΠΈΠΌ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ, ΠΎΠ½ Π½ΠΈ ΡΠΈΠ½Ρ Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ°. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠΈΠ²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΆΠΈΠ²Π΅ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²Ρ, ΠΏΠ° Π·Π±ΠΎΠ³ Π΄ΡΠ³ΠΎΠ²Π° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅ΡΡ. ΠΠΎΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠΌΠΎΠ³ΡΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ²Π°Π»ΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΡΡΠΈ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½ Π½Π° ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΡΠ°Π»ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°Π±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΊΠΈΡ ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ΠΈΠΎ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ°. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅, ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΡ , βΠΠ΅ΡΠ΅β, ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ° βΠΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΌΡΡΠ²ΠΎβ 1892. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡ ΠΎΠ² Π»ΠΈΡΡ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ, Π½ΠΈΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π°. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π»Ρ, Ρ Π΄ΡΡ Ρ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΠ³Π°ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈΠ½ΡΠΈΠΌΠ½ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ°ΡΠ°, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ Π²Π΅ΡΡΠΈΡΠ΅, Π° Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ Π½Π΅ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ΠΈΠΌ. ΠΠ· ΡΡΡΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΏΠΎΡΠΈΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ: βΠ ΠΎΡΠ΅Π½Π΄Π°Π½β, βΠ‘ΠΈΠΌΠ° ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΠΎΠ½Π°Ρβ, βΠ‘Π»Π°Π²Π°β, βΠ‘Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ»ΠΈΡΠ΅β ΠΈΠ»ΠΈ βΠΠ°Π±Π°-Π‘ΡΠ°Π½Π°β. ΠΠ²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ ΠΏΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1895. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠΈΡΠΎΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ, ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠ° ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅, Π΄Π²Π°Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π° ΠΎΠ΄ Π’ΡΡΠ°ΠΊΠ°, ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Ρ ΡΠΎΡ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΈΠΊΠ°ΠΎ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΎΠ²Π°ΡΠ°, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΡΠΎΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ΅ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΡΠΎΠ΄Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½Ρ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ ΡΠΎΡΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°. ΠΡΠΈΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΠΎΠ½ΠΎΡ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΡΠΈ, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ°Π½ ΡΡΠΊΠΎΠ± Ρ ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠΎΠΌ ΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΎΠ³ Π΄Π²ΠΎΡΠ°. ΠΠ΅Ρ Ρ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΡ 1895. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ°ΠΌΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅. Π£ ΠΠΈΡΠΎΡΡ ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΡΠΎΠΌ Π Π°ΠΊΠ΅ΡΠΈΡ (1875β1939), ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΈΠ· Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠΈΡ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ ΡΡΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅: ΠΡΠ°Π³ΠΈΡΡ (1902), ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ, ΠΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΠ°Π½ΠΈΡΡ. ΠΠΎΡΠ°Π½ (1905β1944) ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊ, ΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ (ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, βΠΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΠ°ΡΡΠ΅β), Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠΌΠ°ΠΊΠ°. ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ° (1896β1956) ΡΠ΅ ΡΠ΄Π°Π»Π° Π·Π° Π΄ΠΈΠΏΠ»ΠΎΠΌΠ°ΡΡ ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡΠ° Π Π°Π΄ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° (1894β1975), Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°Π»Π° Π΄Π²Π° ΡΠΈΠ½Π°, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ° (1921β1967), ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° (ΠΏΠΎΠ΅ΠΌΠ° βΠΡΠ°Π³ΡΡΠ΅Π²Π°Ρβ), ΠΈ ΠΠ΅ΡΡ (1921β1971), Ρ ΠΈΡΡΡΠ³Π°. Π’Π΅ΠΊ ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ. Π’Π°ΠΌΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°, ΠΏΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠ°-ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π° ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡΠ° ΠΠ°Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡΠ»Π°Π²Π° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ°, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ½ΠΈΠ²Π°ΡΠ° βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°β. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΡΠ°Π΄Π° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅ΠΌΠ±ΡΡ 1896. ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΡΡ, ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠΊΡ ΠΏΠΎΠ»ΡΠ³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ (Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½ΠΈΠΆΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π΅), Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΈ Π²ΡΡΠΈΡΠΈ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ°. ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠΊΠΎΠ½ΡΠ°Π½Π° Ρ Π»Π΅ΡΠΎ 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ»Π°Π΄Π° ΠΠ»Π°Π΄Π°Π½Π° ΠΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ½Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΠΈ ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ°Π½ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΡΡ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π° Π΄ΡΠ°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠΌΠ°ΡΠ΅Π½ β Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΊΠΈΠ½ΡΡΠΎ, ΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ Ρ ΠΏΠΎΠ»ΡΠ³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, Π° Π·Π° ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡ ΡΠ²Π΅Π΄Π΅Π½Π΅ ΡΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΠΊΠΎΠ»Π°ΡΠΈΠ½Π΅. Π’ΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΡΠΎΠΊΡ ΠΎΠ΄ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° Π±ΡΠΎΡ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Ρ ΡΡΠ΅Π΄ΡΠΈΠΌ ΡΠΊΠΎΠ»Π°ΠΌΠ° ΡΠΌΠ°ΡΠ΅Π½ Π·Π° ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ, ΠΈ Π½Π°Π½Π΅ΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠ½Π° ΡΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ΅ΡΡ. ΠΠ° ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Π·Π±ΠΎΡΡ ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, 9. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈΡΡΡΠΏΠ° ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠΎΠ³ Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π°, ΠΏΡΠ΅Π΄Π»Π°ΠΆΡΡΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΎΠ»ΡΡΠΈΡΡ ΠΊΠΎΡΡ Π·Π±ΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠ½ΠΎΡΠ΅ΡΠ° Π·Π°ΠΊΠΎΠ½Π°, Π° ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ Π Π°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΡΡΡΠ°Π½ΡΠΈ, Π²Π΅Ρ Ρ ΡΡΠ»Ρ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ, Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ ΠΈΡΡΡΠΏΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ½Π΅ΠΌΠΎΠ³ΡΡΠΈΠ»ΠΎ ΠΈ ΡΠ²Π°ΠΊΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ΅ Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΡΠΏΡΡΠ³Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΠΌΡΡΠΊΠ΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ Ρ ΠΠ΅ΡΠΊΠΎΠ²ΡΡ, ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° Π½Π° Π·Π±ΠΎΡΡ ΠΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°. ΠΠ° Π½Π°Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π»ΠΈ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΈΡΠΈ. ΠΡΠ°Ρ Π₯Π₯ Π²Π΅ΠΊΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΎΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΎΡΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΎΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π±Π°Ρ Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΎΠΊΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π°ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΠ°, ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΎΠΊΡΠΏΡΠ°ΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠ°, ΠΎΡΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΈΠ»Π½ΠΎ. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ°Π΄Π°, Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°Π½ΠΊΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ°Π΄ΠΎΠΌ ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΊΡΡΠ³ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° βΠΠ²Π΅Π·Π΄Π΅β, ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ³ ΠΎΠ·Π±ΠΈΡΠ»Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΠΎΠ½ΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΡΠ° Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ, ΡΠΈΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΡΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ Π±ΠΎΠ΅ΠΌΠΈ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅Π³ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠ΅Π· ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ΄Π°, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠΎ Ρ Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΠ΄Π½ΠΎΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΎΡ ΡΠΈΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ, Π·Π°ΡΠ°ΡΡΡΡΡΠΈ Π·Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΎΠ΄ Ρ ΠΎΠ½ΠΎΡΠ°ΡΠ° Π·Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅. Π’Π°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡ ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ°Ρ, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΡΡΠΈ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈ 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ βΠΠ΅ΠΌΠΎΠ½β ΠΈ βΠ£ΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈβ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠ°Π²Π΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈΠ΄Π±Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°Π³ΠΎΠΌ ΠΡΡΠ΅Π²ΠΈΡΠΎΠΌ-ΠΠ°ΡΠΈΠ½ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅Ρ ΠΠ»Π°Π΄Π°Π½ ΠΠΎΡΡΠ΅Π²ΠΈΡ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ, ΠΊΡΠ°Ρ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ·Π². βΡΠ²Π°Π΄Π±Π΅Π½ΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎβ, ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΠΈΡ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΎΠΌΠΎΠ³ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ ΡΠ²Π°Π΄Π±Π΅ ΠΈ ΡΡΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠ·Π±ΡΡΠΊΠ°Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ. ΠΠ΅ΡΡ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π΅ ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ βΠΠ²Π΅Π·Π΄Π΅β, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠΏΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠ°Π²-ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠ»Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΡ Π°ΡΡ ΠΈΠ²ΠΈ, Π° ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1901. ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π² Π½Π΅ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΡΠΈΠ²ΠΈ ΠΎΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΠΎΠ½ΠΈ ΡΡΠ°Π² Π½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ±Π»Π°ΠΆΠΈΠΎ, Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΠΈΠ·ΡΠ°ΠΆΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ. Π£ ΡΠΎΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΠΎΠ½ Ρ βΠ‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡβ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ Π½Π°ΡΠ·Π½Π°ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°: βΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠ° ΠΏΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°β , βΠΠΎΡΡβ ΠΈ βΠ‘ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΡβ. Π£Π»Π΅ΡΠΎ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ΡΠΠΈΡΠΎΡΡΠΊΡΠ³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈΡΠ΅ΠΎΠ½ΡΠ°ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ, ΠΈΡΠΈΠΌΠ΅ΡΠ΅ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΡΠ°ΠΎΠ±Π΅Π·ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅. Π’Π°Π΄Π° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»ΡΠΊΠΈΡ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π° βΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊβ, ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²Π΅ ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π΅ Ρ Π±ΠΎΡΠ±ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°. Π£ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ βΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΠ°β, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π²ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΎ Π·Π°Π±ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π² Π΄ΡΠ³ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅Ρ ΠΈ ΠΊΡΠΌ ΠΠ°ΡΠ° ΠΡΠΎΠ΄Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ. Π¦Π΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ°Π½ ΡΠ°Π΄ Π½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΡ βΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΠ°β Π»Π΅ΠΆΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠΎΠ΄Π°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ, ΠΡΠ±ΠΎΠΌΠΈΡΡ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΠΎΠ²Π°Π½Ρ ΠΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΡ. ΠΠ»Π°Π²Π½ΠΈ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π² ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ±ΡΠΈΠΊΠ΅ βΠ£Π·Π³ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅β, Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΠΆΠ°ΡΠ° ΠΈ Π±Π΅ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ Π»ΠΎΡΠ΅ Ρ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ Π΄ΡΡΡΡΠ²Ρ, ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΡΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠ½ΠΎ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ Π΄ΠΎΠΌ, Π²Π΅Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΡΠ΅ΠΌΠ°. Π ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π²Π° ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ° Ρ βΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΠΎΠΌβ ΡΡΠ°ΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΡΠΈΠ±Π»ΠΈΠΆΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ»Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1902. Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΡΠ΅Π²ΡΠ°ΡΠ° 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΈΡΠ°Ρ Π½Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅, Ρ ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ΅Π½ΡΡΠΊΡ, ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ, ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ±ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°, Ρ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ Ρ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΎΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ΅Π», ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΈ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅. Π£ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠ°ΡΠ°Π΄ΡΠ΅ Ρ βΠΠ΄ΡΠ΅ΠΊΠΎΠΌβ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ΅, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΡ: βΠΠ°ΡΠΊΡΠΈΡΡΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈβ, βΠΠ°ΡΠΈ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈβ, ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°: βΠΠΎΠΆΡΠ΅ ΡΡΠ·Π΅β, βΠ’Ρ Π΅, ΡΡΠ° ΡΠ΅Ρβ, βΠ§Π°-ΠΠΎΡΡΠ΅Π² ΡΠΎΠ³Π°Ρβ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅. ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ 29. ΠΌΠ°Ρ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅, ΠΆΠΈΠ²Π΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΠΈ Π½Π΅ΡΠ΅Π΄ΠΎΠ²Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π°ΡΠ΅, Π°Π»ΠΈ Π½Π° Π²ΡΡ ΡΠ½ΡΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠ΅ ΡΠ½Π°Π³Π΅. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΡΠ΅Π²ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π° Ρ Π°Π²Π³ΡΡΡΡ 1903. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΠ»Π±Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π·Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ΅ ΠΏΠ»Π°ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ Π±ΠΎΡΠ°Π²Π°ΠΊ Ρ ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΡ, Ρ ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ°Π²ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°Π΄Π°. ΠΠ΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ Ρ ΡΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΎΠ΄ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΠΏΡΡΠ³ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΊΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ Ρ ΠΠΈΠ½Ρ Π΅Π½. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΆΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΠΎ Π΄Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°ΠΎ, ΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΎΡΠΊΡΠ΄Π½ΠΎ Π·Π½Π°ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΠ°, Π΄Π° ΡΠΈΡΠ° Π‘Π²ΠΈΡΡΠ°, ΠΠΈΠΊΠ΅Π½ΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π° Π΄Π΅Π»Π° ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΌΠ°ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π²ΠΎΠ΄Ρ. ΠΡΠ°ΡΠΈΠ²ΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ Ρ Π°Π²Π³ΡΡΡΡ 1904. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΡΠΎΡΠ°Π²Π° Ρ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ β ΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΈΠ·ΡΠ·Π΅ΡΠ½ΠΎΡ Π΅Π½Π΅ΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½Π° Ρ Π±ΠΎΡΠ±Ρ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°, Ρ Π΄ΡΠΆΠ°Π²ΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ»ΠΎ Π½ΠΈ Π΄ΠΎ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΈΡ ΡΡΡΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π°. ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΈΠ³ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»ΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠ»Π°ΠΌΠ° Π±ΠΎΡΠΈΠΎ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ Π½Π΅ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Π½Π°Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ° Π΅Π½Π΅ΡΠ³ΠΈΡΠ° ΠΊΠ°Π½Π°Π»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ½Π΅ ΠΈΠ·ΠΌΠ΅Π½Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ³ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Π²Π΅ Π΄Π° Π±ΠΈ Π΅Π»ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΠΈΠ²Π½ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΌΠΎΠ³Π»Π° Π½Π΅ΡΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΎ Π΄Π° Π΄Π΅Π»ΡΡΠ΅. ΠΠ΅ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΠΌ Π½ΠΈΡΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ Π±ΠΈ ΡΠ΅ Π±Π΅Π·ΡΠ΅Π·Π΅ΡΠ²Π½ΠΎ Π±ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²Π΄Π΅, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈΡ ΡΡΡΠ°Π½Π°ΠΊΠ° ΠΈ Π±ΠΎΡΠ±Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠ°ΠΌ. ΠΠ° ΠΠΎΠΆΠΈΡ 1904. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡ Π»ΠΈΡΡ, βΠ‘ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΡβ. Π‘ΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ΅ΠΎ ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ Π»ΠΈΡΡΠ° Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ ΡΠ°ΠΌ, Π°Π»ΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠ°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ Π³Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π±ΠΎΡΠ±Π΅ ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ»Π°ΡΡΠΎΡΠΌΠ΅ Π½Π° ΠΊΠΎΡΡ Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π°ΠΎ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ½ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° Π·Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΡ ΡΠΎΡ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ, ΠΈ ΠΎΠ½ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΠΆΠ½ΠΎ ΡΠ»Π°Π½ΠΊΠ΅ Π½Π° Π°ΠΊΡΡΠ΅Π»Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ΅, Π±Π΅Π· ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π°. Π£ΡΠ»Π΅Π΄ Π»ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½Π΅ ΡΠΈΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ° ΡΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅Π² Π»ΠΈΡΡ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΠΎΠ»Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠ»Π°Π½ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ Π°Π½Π³Π°ΠΆΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΏΠΎΠΏΡΡ: βΠΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΌΡΠ΅ΡΠ΅β, βΠΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ βΠΎΠ½ΠΈβ Ρ ΠΌΠΎΠ΄ΠΈβ, βΠ‘Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°β ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈ. ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅, ΠΌΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, ΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠΎΠ³Π° Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°ΡΠ΅. ΠΠ° ΠΈΠ·Π±ΠΎΡΠΈΠΌΠ° Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠΊΡΡΠ³Ρ 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ°Π΄ ΠΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ΄ΡΡΡ Π½Π° Π½Π΅Π·Π°Π²ΠΈΡΠ½ΠΎΡ, Π΄ΠΈΡΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΡΠΊΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ΅ ΠΡΡΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΏΠ°ΠΊ, ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π° Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°ΡΡ, Π° Π½ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½Π° Π»ΠΈΡΡΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠ»Π° Π½ΠΈΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΡΠ»Π°Π½ΠΈΠΊΠ°, ΠΌΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠ°ΠΎ Π±Π΅ΡΠΊΠΎΠΌΠΏΡΠΎΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π±ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΠ΅Π»Π°ΡΠΈΠ²Π½ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΡΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΡ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Π° ΠΠ°ΠΊΡΠΈΠΌΠ° ΠΠΎΡΠΊΠΎΠ³ (1868β1936) ΠΈ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° Π³Π° Ρ ΠΠ΅ΡΡΠΎΠΏΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΡΠΊΡ ΡΠ²ΡΡΠ°Π²Ρ Π·Π±ΠΎΠ³ βΠΡΠ²Π°Π²Π΅ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅β 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π° ΡΠ°ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ ΠΎΠ΄ 19. ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΠ° 1905. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π΄Π° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠΈΡΡ ΡΡΡΠΊΠΎΡ Π²Π»Π°Π΄ΠΈ Π·Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅ΡΠ° Π£Π΄ΡΡΠΆΠ΅ΡΠ°, Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Ρ ΠΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠΌ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡΠ΅ΠΌ. Π£ Π°Π²Π³ΡΡΡΡ ΠΈΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ Π½Π° ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π° Ρ ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅, Π½Π° ΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ Π΄ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠΌΡΡΠΈ. ΠΠ΅ΡΡΡΠΈΠΌ, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΎΠ±Π°Π²ΡΠ°ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΈΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ°, Π½ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈΠΎ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΈΠΏΠ°ΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΠΈΠΎ, Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΈΡΠ΅Π³ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ°ΡΠ°. Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ 1906. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ Π±ΠΈΠΎ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΎΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠ°ΡΠΊΠΎΡΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΡΠ° β βΠΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠ°β, ΡΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π½ΠΈ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ Π±ΠΈΠΎ Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°Π» ΠΡΠ°Π³ΡΡΠΈΠ½ Π. ΠΠΊΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ (1872β?), ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π½ΠΈΠΊΠ° Π½Π°ΡΡΠΆΠ΅Π³ ΠΊΡΡΠ³Π° Π·Π°Π²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Π¦ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅Π²Π° Π»ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° Π·Π°Π²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΡΠ΅ΡΡΠ²ΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ Ρ ΠΌΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π²ΡΠ°ΡΡ, Π±ΡΠ΄ΡΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΡΠ° ΠΈΠ½ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈΠ²Π° Π·Π° ΡΠ·Π². Π»Π΅Π³Π°Π»Π½ΠΎ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π°Π²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π° Π·Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ Π Π°Π΄ΠΎΡΠ° Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄Π±ΡΠ°Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π° ΡΠ±ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄ΡΠ°. Π£ βΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡβ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΠ±ΠΈΠΌΠ½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ, βΠΡΠ°Ρ ΠΠ»Π΅ΠΊΡΠ°Π½Π΄Π°Ρ ΠΏΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΌΠ΅ΡΡ Π‘ΡΠ±ΠΈΠΌΠ°β, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ, Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π²Π° ΡΠ΅ΠΊΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΡΠΊΠΈ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡ: βΠ Π°Π΄ΠΈΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΡ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΡΠΈβ ΠΈ βΠ Π°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ Ρ Π΄Π΅ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌβ. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ»Π° ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΡΠΈ 17. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° (4. Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° ΠΏΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ) 1908. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ Π΄ΡΠ³Π΅ Π±ΠΎΡΠ±Π΅ ΡΠ° Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π°ΠΏΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΏΠ»ΡΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ±Π΅ΡΠΊΡΠ»ΠΎΠ·ΠΎΠΌ. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΎΡ Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΡΠ΅ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΡ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°ΡΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π°, ΡΠ½ΠΈΡΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΡΡΡΡΠΈΡΠ°Π½ΡΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°. ΠΠ·Π²ΠΎΡ: https://domanovic.wordpress.com/about/biografija/ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²: Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ: Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° 1- 4 ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: Talija izdavaΕ‘tvo Π‘ΡΡΠ°Π½Π°: 1653 (cb) Povez: ΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ ΠΠΈΡΠΌΠΎ: ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π€ΠΎΡΠΌΠ°Ρ: A5 ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°: 2017 ΠΠ‘ΠΠ:
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π΅: ΠΠ° Π½Π°ΠΌ Π±ΡΠ΄Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅, 1-3
ΠΠΠΠΠ 1 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΎ ΡΡ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ ΠΠΎΠΆΡΠΈ, 1 ΠΠΎ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° - ΠΠΎΠΆΡΠ° Π²ΠΎΡΠ° ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΎ Π΄ΠΎΠ±ΡΠ° ΠΈ Π·Π»Π°, 12 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈ Π²ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π΅ΡΡΠΈΠ½Π°ΡΠΈΡΠΈ (ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡ), 23 Π‘ΡΠ°Π² ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΠΈ ΠΏΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΡ, 30 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π°ΠΊΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ°, Π° ΡΡΠ° ΠΈΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΠΈΡΠ° (ΠΎ Π»Π°ΠΆΠΈ), 42 ΠΠ΅ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠΈΠ²ΠΎΡΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° Ρ Π¦ΡΠΊΠ²ΠΈ, 63 ΠΠ΅ΡΠΌΡΡΠ½ΠΎΡΡ Π΄ΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π·Π°Π³ΡΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ, 70 ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ ΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊΠ°ΠΎ, 78 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΡΡ ΡΠ°Π²ΡΠ° ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ°, 86 Π¨ΡΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ° Π΄ΡΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΡ ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π²Π°Π½ ΠΊΡΠΈΠ»Π° Π¦ΡΠΊΠ²Π΅, 99 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π³ΠΈΠ½ΡΠ»ΠΈΠΌ Ρ Π±ΠΎΡΠ±Π°ΠΌΠ° Π·Π° ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Ρ - ΠΎΠ΄ ΠΠΎΡΠΎΠ²Π° Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ - ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΠΈ, 119 Π‘ΡΠ°Π² Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ, 139 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ Π΄Π°Π½ Ρ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ, 159 ΠΠ°Π½ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²Π°ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π° Π‘Π°Π²Π΅, 162 ΠΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ Π³ΡΡΠΊΠ΅ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΠ»Π°Π΄ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΠΎΠ²Π°Π½ ΠΠ°ΠΏΠ° 1690. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, 170 ΠΡΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ Π°ΡΡ ΠΈΡΠ°ΠΊΠΎΠ½Π° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΎΡΠΎΠΊΠ° ΠΠ»ΠΈΡΠ΅, 184 Π‘Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠ΅ Π»ΠΈΠΊΠ° Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ , 191 ΠΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠΈΠ³ΡΡΠ΅ ΡΠ° ΠΊΡΡΠ½ΠΎΠΌ Π½Π° Π³Π»Π°Π²ΠΈ Ρ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΎΡ Ρ Π°ΡΠΈΠ½ΠΈ Π½Π° ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ° Π‘ΠΈΠ»Π°ΡΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΡΡ Π° Π½Π° Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π΅, 200 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡΠΎΡ, 204 Π¨ΡΠ° ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ΠΈΠΌ Π΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ»ΠΎΠ²Π° - Π±ΡΠΎΡΠ΅Π²ΠΈ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ Π·Π°ΡΠ°Π»Π°, 214 Π¨ΡΠ° ΡΡ ΡΠΎ ΠΊΡΠΈΠΏΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈ, 220 ΠΡΠΎΠ±ΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π΄Π²Π°Π½Π°Π΅ΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Ρ Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΡΠΎΠ΄Ρ, 226 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡ Π·ΠΎΠ²Π΅ "ΡΡΠ°ΠΏΠ°Π²Π°" Π° ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ "Π³Π»ΡΠ²Π½Π°", 235 Π¨ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ "ΠΈΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π’Π΅Π±ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠΈΡΡΠ°" ΠΈΠ· 9. ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ "Π½Π΅Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ Π΄Π°Π½", 246 Π Π°Π·Π»ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠ΅Π»ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ Π³Π»Π°ΡΠ° - ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ ΡΠ»Π°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²ΡΠ° 6. Π³Π»Π°ΡΠ°, 252 ΠΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π»ΠΈ Ρ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π½ΠΈ ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΈΡ Π³Π»Π°ΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ, 265 Π‘ΠΠΠ’Π Π’ΠΠΠΠ Π ΠΠΠΠΠ’ΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ°, 269 Π§ΠΈΡΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΡΠ΅ΡΡΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ Π΄Π°Π½ ΠΏΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΡ Π½Π΅ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 277 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π° "ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ.." Π½Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ, 280 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 286 ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΡΡΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ», 291 ΠΡΠΎΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΎΠ±Π΅, 295 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π½ΠΈ ΠΊΡΠΌΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΊΡΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΠ»ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, 301 ΠΠΎΠ³Ρ Π»ΠΈ ΠΌΡΠΆ ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π° Π΄Π° ΠΊΡΠΌΡΡΡ Π΄Π΅ΡΠΈ ΠΈΡΡΠΈΡ ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 309 ΠΠΎ ΡΡ Π±ΡΠ°ΡΡΡΠ΅Π΄ΠΈ, 315 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΡΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π° ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½Π° ΡΠΎΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½ΠΎΠ³ Π΄Π°Π½Π°, 319 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 324 ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ°Π½Π° ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΡΠ°Π²Π° ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ, 343 ΠΠΎΡΡ Ρ ΠΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΡ ΡΡΠΊΠ²ΠΈ, 352 ΠΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠΎΡΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π°, 358 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΌΡΡΠ½Ρ Ρ ΡΠ°Π½Ρ Ρ Π΄Π°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈ, 361 ΠΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π‘Π²Π΅ΡΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 367 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠΈ Π½Π΅ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ°, 370 Π ΡΠ΅ΡΡΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ , 377 Π Ρ ΡΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΡΡ Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³Π°, 390 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡ Π»Π΅ΠΊΠ°, 394 Π£ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 397 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π°, Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΌΠ΅Π½ΡΡΡΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π°, ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ°ΠΌ, 402 ΠΠΠΠΠ 2 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠ΄Π΅ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ Π§ΠΈΠ½ ΠΎΠ±ΡΡΡΠ΅ΡΠ°, 1 ΠΠ°ΠΊΠ²Π° Π²Π΅Π½ΡΠΈΠ»Π° ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π° Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΠ°, 11 Π ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎΡ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ΅ΡΠΈ "ΠΡΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ΅ΡΡΡΠ°..." Π½Π° Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΡ, 15 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΠΈ ΠΏΡΡΠΈΡ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΡΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠΏΡΡΠ° ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π§ΠΈΠ½Ρ ΠΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ°, 21 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡ Π²Π΅Π½ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΠΌΠ»Π°Π΄Π΅Π½ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π§ΠΈΠ½Ρ Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ Ρ ΠΎΡΠΌΠΈ Π΄Π°Π½, 33 ΠΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΊΡΠΌ Π½Π° Π²Π΅Π½ΡΠ°ΡΡ ΠΈ ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΡ, 41 ΠΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ· ΠΏΠΎΡΡ, 48 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ°ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠΈΠ½ Π΄Π° Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΠ½ΡΡΠ²Ρ ΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΡΡΠ½Ρ ΡΠ»Π°Π²Ρ, 50 Π‘ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π²ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΠΎΡΠΈΠ²Π° Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ»ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΡΠ°Π½ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π΄Π°Π½, 56 Π‘ΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ Π§ΠΈΠ½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΎΡΠΈ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΈ Π½Π° ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ΅, 64 ΠΡΠΎΠΏΠΈ Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΌ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π° ΠΊΡΡΡΠ΅ΡΠ΅, 77 Π ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π° ΡΡΠΎΡΠΈ, 78 ΠΠΏΠ΅Π»ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΠ΅ - ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ°ΠΌΠΎΡΠ±ΠΈΡΡΠ²Π° Π·Π±ΠΎΠ³ Π½Π°ΡΠΈΠ»Π½ΠΈΠΊΠ°, 84 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠΈΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°ΡΡΠΎΡ ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Π° ΠΈ Π½Π°Π΄ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ·Π²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΎΠΏΠ΅Π»ΠΎ, 95 ΠΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Π»Π° Π½Π°Π΄ Π½Π΅ΠΊΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ, 102 ΠΠΏΠ΅Π»ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΡΠ°Π½Π°ΡΠ°, 107 Π ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ "ΠΠΎΠΆΠ΅ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²...", 113 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈΠΊΠΎΡΠ° "Π‘Π°ΠΌ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ ΡΠ΅ΡΠΈ Π±Π΅Π·ΡΠΌΠ΅ΡΡΠ½ΠΈΡ", 122 Π‘ΡΠ°Π² Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΊΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 127 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ ΠΎΠΏΠ΅Π»Π° Π²ΡΡΠΈ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅ΡΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ ΠΎΠΌ, ΠΈΠ³ΡΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΌΠΈΡΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌ, 137 Π£ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Π° Π²Π΅Π½Π°ΡΠ° Π½Π° ΡΠ°Ρ ΡΠ°Π½ΠΈ, 153 ΠΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π±ΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ , ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΎΠΌΠΎΠ½Π°Ρ , 156 Π ΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π° Π±Π΅Π· ΡΠ°Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 162 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈΠ΄Π±Π° ΡΠ°ΡΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ Π° Π±Π΅Π· ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΠΈΡΠ°, 167 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΠΌΠΎΠ½Π°Ρ ΠΈΡΠ° Π΄Π° Π²ΡΡΠΈ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΡΠ΅, 179 ΠΠΎ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ, 186 ΠΠ°ΠΊΠ°Π² ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΡΠΈ "ΠΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈ" - "ΠΠΎΠ²Π΅Π»ΠΈΡΠ΅" ΠΏΡΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΡ, 191 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΎΠ±Π°Π²Π΅Π·Π°Π½ Π΄Π° Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ΅Π΄Π΅, 200 ΠΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΎΡΠ΅ΠΌ Π° Π½Π΅ ΠΎΠ½ ΡΠ°ΠΌ ΡΠ΅Π±Π΅, 205 Π¨ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π±ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΊΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π»ΠΈΡΠ°, 208 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π²ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ Π±Π΅Π· ΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΅ΠΏΠΈΡΡΠ°Ρ ΠΈΡΠ°, 214 ΠΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΡΠΏΡΡΠ³Ρ ΠΈ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Ρ, 220 ΠΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ, 222 ΠΠΎΡ ΠΎ ΠΈΡΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠΎΠΌ, 226 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ, 229 ΠΠ° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½ΡΠΊΠΈ ΠΎΡΠΏΡΡΡ, 235 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π΄Π΅Π³ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°Π½ ΠΎΠ΄Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Ρ ΠΏΠ΅Π½Π·ΠΈΡΡ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΠ΅Π»Π°ΡΠΊΠΎΠΌ Ρ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ΅, 241 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΆΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ, 244 ΠΠΎΠΆΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Ρ Π΄ΡΡΠ³Ρ Π²Π΅ΡΡ ΠΏΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²ΠΎ Π±ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ, 260 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ° ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΠ΅ Π³ΡΠ΅Ρ Π΅ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΎΠ³, 267 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ° ΠΌΠΎΠ½Π°ΡΠΊΠΈΡ Π·Π°Π²Π΅ΡΠ°, 277 Π‘Π²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ° Ρ ΠΏΠ°ΡΠΎΡ ΠΈΡΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΅ΠΏΠ°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ Π±Π΅Π· Π·Π½Π°ΡΠ° Π½Π°Π΄Π»Π΅ΠΆΠ½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠΎΡ Π°, 290 ΠΠ ΠΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ Π₯Π ΠΠ Π Π ΠΠΠΠ Π£ ΠΠΠΠ£ ΠΠΎΡΠ° ΡΡ Π±ΠΈΡΠ½Π° ΠΎΠ±Π΅Π»Π΅ΠΆΡΠ° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΡΠ»Π°Π²Π½ΠΎΠ³ Ρ ΡΠ°ΠΌΠ°, 293 ΠΠ΄ ΠΊΠ°ΠΊΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ°Π²Π΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΎΠ΄Π΅ΠΆΠ΄Π΅, 300 ΠΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΈΠΊΠΎΠ½Π°ΠΌΠ°, 309 ΠΠ°ΡΠΈΠ½ ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΎΡΠ»Π΅Π΄ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΡΠ° ΠΈΠΊΠΎΠ½Π° Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌΡ, 312 ΠΡΠΈΠΊΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π΅ Π½Π° Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΡ, 315 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ ΠΆΠ΅Π½Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΠΊΡΠΈΠ²Π°ΡΡ Π³Π»Π°Π²Ρ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌΡ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ° - ΠΠ΅Π½Π° Ρ Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΡΠ²Ρ, 318 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΎΡΠΈ Π΄ΠΎΠΊ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°, 333 ΠΠ°Π΄Π° ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΊΠ°ΠΌΠΈΠ»Π°Π²ΠΊΡ Ρ ΡΠΎΠΊΡ Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ°, 336 Π ΠΏΡΠΈΠ½ΠΎΡΠ΅ΡΡ ΠΊΠ°Π΄ΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΠ΅ Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΡ Π½Π° Π±Π»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ², 339 Π ΠΊΠ°ΡΠ΅ΡΡ ΡΡΠΊΠ²Π΅ ΠΈ ΠΊΡΡΡΠΈ Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Ρ ΡΠΎΠΊΡ ΠΊΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, 342 ΠΠΠΠΠ‘ΠΠ£ΠΠΠΠ Π£ Π₯Π ΠΠΠ£ - ΠΠΠ§ΠΠ ΠΠ, ΠΠΠΠ£ΠΠΠΠΠΠ¦Π, ΠΠ£Π’Π ΠΠΠ, Π§ΠΠ‘ΠΠΠ, ΠΠΠΠΠ ΠΠΠΠ’ΠΠΠΠ ΠΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π²ΠΎΠ·Π³Π»Π°ΡΠ° Ρ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π°ΠΌΠ°, 353 Π Π΅Π΄ΠΎΡΠ»Π΅Π΄ ΠΏΡΠΎΠ·Π±ΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π·Π° Π΅ΠΏΠΈΡΠΊΠΎΠΏΠ°, Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ° ΠΈ Π½Π°ΡΠΎΠ΄, 359 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΊΠΈΠΌΠ΅Π½ Π½Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΏΠΎΡΠ½ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅, 368 ΠΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° Π½Π° ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΡΠ΅ Π½Π° ΠΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΈ ΠΈ Π½Π° Ρ Π²Π°Π»ΠΈΡΠ½Π΅ Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ, 379 Π£Π·ΠΈΠΌΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠ½Π³Π΅Π» Π²ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π’ΠΎΠΌΠΈΠ½Π΅ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π°, 381 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ ΡΡΠΎΠΏΠ°ΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ»ΡΠ½ΠΎΡΠ½ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΡΡΠ²Ρ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΡΠΈΡ ΠΈ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΊΠ°, 383 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΎΠ΄Π°Π½ΠΈΡΠ° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΏΠ΅Π²Π° ΡΡΠΎΠΏΠ°Ρ, 387 Π§ΠΈΡΠ°ΡΡ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ½ΠΎΡ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΡΠ½ΠΎΡ ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΡΠΎΠΏΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΠ΅ΠΏΠΎΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΈ ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅Π»Π΅ΡΠ°, 390 ΠΠ°ΡΠΈΠ½ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ, 394 Π§ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ Π§Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΡΡΠΏΠ΅Π·ΠΎΠΌ, 398 ΠΠ΄Π΅ ΡΡΠΎΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ°ΡΡΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎΠ½ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ, 402 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ°Π·Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΠ²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΠΡΠΊΠΈ, 404 ΠΠ°Π΄ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ 50. ΠΏΡΠ°Π»Π°ΠΌ Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΎΡΠΏΠΎΠ΄ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΈΠ»ΡΡ ΠΈ Π‘Π»Π°Π²Π° ΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅, 408 ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΎΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π°, 410 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ²Π°ΠΊΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΠ»Π΅ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΈΡΠ΅, 421 ΠΠΎΠ³Π° Π³Π»Π°ΡΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈ " ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈΡ Π΄ΡΡΠ° ΠΌΠΎΡΠ°...", 423 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈ 9. ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½Π° Π½Π° ΠΠ°ΡΠΊΡΡ, 428 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° Π° ΠΊΠ°Π΄Π° Π½Π΅ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° "ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ½ΠΎ", 430 Π Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠ»Π½Π° 4. Π³Π»Π°ΡΠ° Ρ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΡΡ, 433 Π£Π·ΠΈΠΌΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π‘Π»Π°Π²Π° ΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΡΠ΅Π΄ Π’Π΅Π±ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π²Π° ΠΏΠΎΠ΄ΠΎΠ±Π°ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Ρ Π²Π°Π»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΠ°Π»Π°ΠΌΠ° Π½Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΈΠ΄Π°ΡΡΠΎΡ ΠΡΡΡΠ΅ΡΠΈ, 438 ΠΠΎ ΠΊΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΡ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠΈ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ»Π°Π²ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠ΅, 445 Π¨ΡΠ° Π·Π½Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π°ΠΌΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ "Π Π΄Π°ΡΠ΅ΡΡΡΠ° ΡΠ΅Π»Π΅Ρ Π±ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΎΡ ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ»Π°...", 453 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°Π²ΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΆΠ΅ΡΠΊΡ Π§ΠΈΠ½Π° ΡΡΡΡΠ΅ΡΠ΅, 458 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° "Π₯ΡΠΈΡΡΠ΅ ΡΠ²ΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΈΡΡΠΈΠ½ΠΈΡ", 460 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ° Π’ΡΠΈΡΠ²Π΅ΡΠΎ Π½Π° ΠΊΡΠ°ΡΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ°ΡΠ°, Π°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΌΠ°Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ΅ Π’ΡΠ΅ΡΠ΅Π³ ΡΠ°ΡΠ°, 463 Π§ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ½Π΄Π°ΠΊΠ° Π½Π° ΠΠ·ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎΡ ΡΠ· Π§Π°ΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡ ΠΈ Π²Π°Π½ ΡΠ΅Π³Π°, 467 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π§ΠΈΠ½ ΠΠ·ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΈΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΎ Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅, 473 ΠΠΠΠΠ 3 Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΡΠ²Π΅Π½ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ»ΡΠΆΠ°ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 1 ΠΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ ΠΎΠ±Π»Π°ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄Π΅ΠΆΠ΄Π° Π½Π° Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΡ, 5 ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Ρ ΡΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈΡΠΈ Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ΅, 11 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠΈΠ²Π°ΡΠΈ Π½Π°ΡΠΎΡΡ, 17 ΠΠΎ Π²Π°Π΄ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ Π‘Π²Π΅ΡΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ, 23 ΠΠ°Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ° ΡΠ»ΡΠΆΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ, ΠΊΠΎ Π²ΡΡΠΈ ΠΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΡ Π° ΠΊΠΎ ΡΠΈΡΠ° Π·Π°Π°ΠΌΠ²ΠΎΠ½Ρ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Ρ, 28 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΡΠΈ ΠΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΠ° Π½Π° Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 36 ΠΠ°ΠΊΠΎ Π²Π°Π΄ΠΈΡΠΈ Π΄Π΅Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ° Π½Π° ΠΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΠΈ, 41 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ Π½Π° ΠΡΠΎΡΠΊΠΎΠΌΠΈΠ΄ΠΈΡΠΈ Π²Π°Π΄ΠΈΡΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ Π°Π½ΡΠ΅Π»Π΅, 46 ΠΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π΄Π²Π΅ΡΠΈ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅, 64 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ»ΡΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΡ Π±Π΅Π· ΠΏΠΎΡΡΠ°, 70 ΠΠΎΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΌΠ°Π³Π½Π΅ΡΠΎΡΠΎΠ½Π° Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΡΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°, 74 Π Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΡ, 77 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠ΅Π²Π° ΡΡΠΎΠΏΠ°Ρ "Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡ Π²ΠΎΡΠΊΡΠ΅ΡΠ΅" ΠΎΠ΄ Π’ΠΎΠΌΠΈΠ½Π΅ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΎΠ΄Π°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΡ Π΅, 85 Π§ΠΈΡΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ "Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΡ Π²ΠΎΡΠΊΡΠ΅ΡΠ΅" Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΠ°ΡΠΊΡΡΠ° Π΄ΠΎ Π‘ΠΏΠ°ΡΠΎΠ²Π΄Π°Π½Π°, 87 ΠΠ»Π°ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΈΠ· ΠΠΊΡΠΎΠΈΡ Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΠΈΠ½Π΅ΡΠ° Π·Π° ΡΠ²Π°ΠΊΠΈ Π΄Π°Π½, 93 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΠ»Π°ΠΆΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 100 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π΄Π²Π΅ΡΠΈ ΠΎΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΡ Π·Π° ΠΠ°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΈ Π²Ρ ΠΎΠ΄, 105 Π ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ "ΠΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ...", 112 ΠΠ΅ΠΊΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ Π‘Π²ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠΎΠΆΠ΅ ΠΎΠΊΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π²Π΅ΡΡ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠΈ: ΠΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ Π³ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡ...,Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΡΠ³Ρ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠΈ: ΠΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ ΡΠ΅ΡΠΈ...ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»Π½ΠΎ, 114 ΠΠ°ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΡΡΠΊΠ²Π΅ Π½Π΅ ΠΈΠ·ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠ³Π»Π°ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠΆΠ΅ Ρ Π΅ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠΈ, 120 Π ΠΏΡΠΎΠ·Π±Π°ΠΌΠ° Π½Π° ΠΌΠ°Π»ΠΎΡ ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΠΠΆΠ΅ Ρ Π΅ΡΡΠ²ΠΈΠΌΠΈ, 126 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΡ Ρ ΡΠΎΠΊΡ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ΅ΠΊΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, 130 Π ΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΈΡ ΠΈ ΡΠΏΠΎΠΊΠΎΡΠ΅Π½ΠΈΡ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 139 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΠΌΠΈΠ½ Π½Π° ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ Π²Ρ ΠΎΠ΄Ρ ΠΈ Π½Π° Π»ΠΈΡΠΈΡΠΈ ΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅, 152 ΠΠ°Π΄ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΈΠ½Ρ Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 157 ΠΠΎ ΡΠΈΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π΅ ΠΠ°Π½ΠΎΠ½Π° Π΅Π²Ρ Π°ΡΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ»ΡΠΆΠΈ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°, 168 Π’ΡΠ΅Π±Π° Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ Π΄Π° ΡΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠ΅ Π΄Π°ΡΠΎΠ²Π΅ Π½Π° ΡΠ΅ΡΠΈ " ΠΡΠΈΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅", 175 ΠΠ½Π°ΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ "Π’Π²ΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ Π’Π²ΠΎΡΠΈΡ ", 189 Π§ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΠΊΠ° ΠΊΡΡΡΠ° ΡΠ° ΠΏΡΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΈ Π΄ΠΈΡΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π½Π°Π΄ Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΈΠ½ΡΠΎΠΌ ΡΠ· ΡΠ΅ΡΠΈ: "Π’Π²ΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ Π’Π²ΠΎΡΠΈΡ ", 195 ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ·Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΠ³Π½Π΅ΡΠ° Π½Π° "Π‘Π²ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²ΡΠ°ΡΠΈΠΌ", 201 Π ΠΊΠ»Π΅ΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ ΠΠ°ΡΠΎΠ²Π°, 206 ΠΠ»Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΠ³Π½Π΅ΡΠΎΠΌ, 212 ΠΠ΄ ΠΊΠΎΠ³Π° ΡΠ΅ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ³Π½Π΅ΡΠ° ΡΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΡ , 219 ΠΠ° Π»ΠΈ ΠΏΠΎ ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ΡΡ Π½Π° ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΡΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΡΠΈΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΠΈΡΠΊΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΡ Π’Π΅Π»ΠΎ Π₯ΡΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΎ, 225 ΠΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π»Π°Π½Π° Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΈΠ½ΡΠ½ΠΎΠΌ Π³ΡΠ±ΠΎΠΌ - ΠΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΈ ΡΠ·ΡΠΎΡΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈΠ»ΠΈΡΠΎΠ½Π° ΠΈ Π°Π½ΡΠΈΠΌΠΈΠ½ΡΠ°, 235 Π¨ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΠΈΡΠΈ ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΡΠ΅ΡΠΈ "Π‘ΠΎ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠΈΠΌ", 253 ΠΠ·Π³ΠΎΠ²Π°ΡΠ°ΡΡ Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ "ΠΈ ΡΡΠ±ΠΎΠ²ΠΈΡΡ" Ρ "Π‘ΠΎ ΡΡΡΠ°Ρ ΠΎΠΌ ΠΠΎΠΆΡΠΈΠΌ" Π½Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 262 ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠΎΡΡΡΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ°Π΄ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈΠΌΠ° ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ, Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ° ΠΌΠ°Π»ΠΎ, 267 ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΡΠ΅Π±Π° Π±ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ°ΡΠΈΡΠΈΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ²Π°ΠΊΠΎΠ³ Π²Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 272 Π ΡΠΏΠΎΠΌΠΈΡΠ°ΡΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΈΡ Π½Π° ΠΎΡΠΏΡΡΡΡ, 277 ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π° "ΠΠ° ΠΈΡΠΏΡΠ°Π²ΠΈΡΡΡΠ° ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΠ²Π° ΠΌΠΎΡΠ°...", 284 "ΠΠ·ΠΈΡΠΈΡΠ΅..." ΠΈΠ»ΠΈ "ΠΡΠΈΡΡΡΠΏΠΈΡΠ΅" Π½Π° ΠΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 286 ΠΠΎΠ΄ΠΈΡΡΡΠ΅ Π»ΠΈ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΊΠ»Π΅ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΠ³Π½Π΅Ρ ΠΏΡΠΈ "Π‘Π²ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌ" Π½Π° ΠΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅Π½ΠΎΡ Π»ΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 293 ΠΠΠΠΠ’ΠΠ Π¨ΡΠ° ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° Π·Π½Π° ΠΊΠ°Π½Π΄ΠΈΠ΄Π°Ρ Π·Π° ΡΡΠ΅ΡΠ° - ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, 297 ΠΠΎΡΠ΅Π΄Π°ΠΊ ΡΠ»ΡΠΆΠ΅ΡΠ° ΡΡΠ΅ΡΠ° Π½Π° Π°ΡΡ ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅ΡΡΠΊΠΎΡ ΠΠΈΡΡΡΠ³ΠΈΡΠΈ, 322 ΠΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈ Π·Π° Ρ ΡΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠΎΠ²Π΅ Ρ Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ, 325 ΠΠΊΡΠΎΡΡΠΈΡ Ρ ΠΊΠ°Π½ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ Π‘ΡΠ±ΡΠ°ΠΊΠ°, 330 Π‘Π»ΡΠΆΠ±Π° Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠ°Π½ΠΈΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π²ΠΈΡΠΊΠΎΠ³, ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π° ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡΠ½Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, 344 ΠΠ΅Π²ΠΈΡ - ΠΌΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π‘Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΠΎΠ°Π½ΠΈΠΊΠΈΡΠ° ΠΠ΅Π²ΠΈΡΠΊΠΎΠ³, 360 ΠΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° "ΠΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°" Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠΈΠ²Π°Π½Π° ΡΡΠ±ΡΠΈΠΊΠ° "ΠΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ", 381 ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²: ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΠ°Π²Π»Π΅: ΠΠ° Π½Π°ΠΌ Π±ΡΠ΄Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅, 1-3 ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°ΡΠΊΠ° ΡΠΎΠ½Π΄Π°ΡΠΈΡΠ° Π‘ΠΠ¦ Π‘ΡΡΠ°Π½Π°: 400 (cb) Povez: ΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ ΠΠΈΡΠΌΠΎ: ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π€ΠΎΡΠΌΠ°Ρ: B5 ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°: 2010 ΠΠ‘ΠΠ: 978-86-84799-23-6
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zorajida Veoma retko!!! Milsim da fali knjiga br. III Pred nama je Sterijin roman prvenac. Roman `Boj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraida`, Jovan Sterija PopoviΔ napisao je u svojoj 22. godini, odnosno 1828. Roman je raΔen po predloΕ‘ku i moΕΎemo govoriti o naΔelu mimezisa, modernim jezikom, mogli bismo zakljuΔiti da je Sterija joΕ‘ u prvoj polovini XIX veka radio na razaranju poetike pisanja. Bio je post-modernista pre svih srpskih pisaca, a njegova virtuozna literarna igra u ovom romanu je poput storije o ljubavi hriΕ‘Δanskog junaka i mavarske princeze. Jovan Sterija PopoviΔ (VrΕ‘ac, 13. januar 1806 β VrΕ‘ac, 10. mart 1856) bio je srpski knjiΕΎevnik i jedan od vodeΔih intelektualaca svoga vremena. Smatra se osnivaΔem srpske drame. Prvi je i jedan od najboljih srpskih komediografa. Ministar prosvete Jovan Sterija PopoviΔ doneo je 10. maja 1844. godine ukaz, kojim je osnovan βMuzeum serbskiβ u Beogradu Δime se smatra osnivaΔem ove ustanove.[1] U Sterijinoj spomen kuΔi dugo je godina bilo sediΕ‘te KnjiΕΎevne opΕ‘tine VrΕ‘ac. Jovan Sterija PopoviΔ (ili Jovan PopoviΔ Sterijin) je roΔen 13. januara (1. januara po julijanskom kalendaru) 1806. godine u trgovaΔkoj porodici. Otac Sterija, trgovac, je bio Grk (Sterija na grΔkom znaΔi zvezda), po nekima Cincarin; a majka Julijana Δerka Δuvenog slikara Nikole NeΕ‘koviΔa. Osnovnu i srednju Ε‘kolu pohaΔao je u VrΕ‘cu, TemiΕ‘varu i PeΕ‘ti, a prava u KeΕΎmarku.[2] JoΕ‘ kao dete zbog slabog telesnog sastava i krhkog zdravlja, bio je iskljuΔen iz deΔjih igara, stalno uz majku, sa uroΔenim posmatraΔkim darom. Leva ruka mu je inaΔe bila `suva` - paralizovana, usled Ε‘loga u ranom detinjstvu. Njihova kuΔa se nalazila na poΔetnom delu Pijace vrΕ‘aΔke, u neposrednoj blizini Saborne - Velike crkve. Kada mu je majka Julijana[3] naprasno preminula, Sterija je morao da izdrΕΎi veliku borbu sa ocem oko daljeg Ε‘kolovanja. Otac Sterija[4] trgovac mu je bio doΕ‘ljak. Sterija nije zabeleΕΎio odakle mu se otac doselio u VrΕ‘ac. Ali smatra se da je njegov predak po ocu - Sterija, zabeleΕΎen je od strane `latinske administracije MaΔarske` 1753. godine, kao trgovac u MiΕ‘kolcu.[5] Napisao je samo biografiju svoga dede po majci Nikole NeΕ‘koviΔa. Kad se oΕΎenio, trgovac Sterija je kao domazet uΕ‘ao u kuΔu svog uglednog pokojnog tasta NeΕ‘koviΔa. Ima traga da su starog Steriju, u to vreme labavih i neustaljenih prezimena, pisali ne samo Stefan PopoviΔ (kako je zabeleΕΎen u Protokolu kreΕ‘Δajemih, prilikom krΕ‘tenja prvenca Jovana), nego i βΕ terija Molerovβ. Za vreme pohaΔanja osnovne Ε‘kole u PeΕ‘ti, Jovan je imao prilike da u jednom nemaΔkom pozoriΕ‘tu vidi klasike i najbolje glumce cele MaΔarske, a isto tako i manje klasiΔna dramska uobliΔavanja u kojima se pojavljuju komediografski uobliΔeni tipovi bliski njegovim dotadaΕ‘njim iskustvima o bidermajerskom graΔanstvu. U PeΕ‘ti je bio blizak prijatelj sa dve liΔnosti rodom iz VrΕ‘ca: ΔorΔem StankoviΔem, jednim od kasnijih osnivaΔa Matice srpske, i Julijanom VijatoviΔ-RadivojeviΔ, kΔerkom vrΕ‘aΔkog senatora, Ε‘kolovanom u BeΔu, koja se udala za pomodnog krojaΔa RadivojeviΔa i sama bila spisateljica. Jovan Sterija PopoviΔ Jedno vreme Sterija je bio privatni nastavnik i advokat u rodnom mestu dok nije pozvan da doΔe u Kragujevac da bude profesor na Liceju. Nakon Liceja je postao naΔelnik Ministarstva prosvete (od 1842), i na tom poloΕΎaju, u toku osam godina, bio glavni organizator srpske srednjoΕ‘kolske nastave i jedan od osnivaΔa UΔenog srpskog druΕ‘tva. Pokrenuo je inicijativu za osnivanje Akademije nauka, Narodne biblioteke i Narodnog muzeja. UΔestvovao je u organizovanju prvog beogradskog teatra (pozoriΕ‘te na Δumruku) koji je 1841. otvoren njegovom tragedijom βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Od 1848. godine i sukoba sa politiΔarima, posebno Tomom VuΔiΔem PeriΕ‘iΔem, oteran je iz Srbije i ΕΎiveo je u VrΕ‘cu, usamljen i razoΔaran. Advokat vrΕ‘aΔki Jovan se kasno oΕΎenio; bilo je to septembra 1850. godine, sa Jelenom - Lenkom ManojloviΔ roΔ. DimiΔ, udovicom iz VrΕ‘ca.[6] Jovan Sterija PopoviΔ je umro 10. marta (26. februara po starom kalendaru) 1856. godine.[7] NaΔelnik Ministarstva prosvete Kao naΔelnik Ministarstva prosvete (1842β1848) mnogo je uΔinio za organizovano razvijanje Ε‘kolstva. Godine 1844. doneo je Ε‘kolski zakon (Ustrojenije javnog uΔiliΕ‘nog nastavlenija), kojim je prvi put u Srbiji ozakonjena gimnastika kao Ε‘kolski predmet od I Π΄ΠΎ VI razreda gimnazije, ali joΕ‘ uvek neobavezan za uΔenike.[8] Posebno je znaΔajan njegov napor na prouΔavanju i oΔuvanju kulturnog nasleΔa Srbije. PredloΕΎio je Sovjetu da se donese Uredba o zaΕ‘titi starina, pa je Srbija Sterijinom zaslugom donela prvi pravni akt o zaΕ‘titi spomenika kulture.[9] KnjiΕΎevni rad Spomenik Jovanu Steriji PopoviΔu u rodnom gradu - VrΕ‘cu. Tvrdica (Kir Janja). Drugo izdanje iz 1838. godine. Detalj spomenika Jovanu Steriji PopoviΔu ispred Srpskog narodnog pozoriΕ‘ta u Novom Sadu PozoriΕ‘ni plakat za `Smrt Stefana DeΔanskog` 1841. PopoviΔ je svoju knjiΕΎevnu delatnost zapoΔeo slabim stihovima, ispevanim u slavu grΔkih narodnih junaka. PoΕ‘to je njegov otac bio Grk, i u mladosti se zagrevao za grΔke ustanike. To su bili neveΕ‘ti ΔaΔki pokuΕ‘aji. Kao mladiΔ, on pada pod uticaj Milovana VidakoviΔa, i po ugledu na njega piΕ‘e roman βBoj na Kosovu ili Milan Toplica i Zoraidaβ. To je dosta neveΕ‘ta i naivna prerada jednog romana od francuskog pisca Florijana iz XVIII veka. Kao i VidakoviΔ, koji mu je bio uzor, tako i on pokuΕ‘ava da tuΔu graΔu prenese u okvir srpske proΕ‘losti. Roman je prepun nelogiΔnosti i nedoslednosti svake vrste. Docnije je u jednom svom satiriΔnom spisu (βRoman bez romanaβ) ismejao takav naΔin rada, oΕ‘tro napao plaΔevne i fantastiΔne romane Milovana VidakoviΔa i njegovih podraΕΎavalaca i propovedao knjiΕΎevnost koja trezvenije i ozbiljnije gleda na ΕΎivot. To delo je inaΔe bilo posveΔeno njegovom prijatelju episkopu vrΕ‘aΔkom Stefanu PopoviΔu, koji nastradao u maΔarskoj buni.[10] Takvo shvatanje je plod njegova zrelijeg doba, i koliko je dublje ulazio u ΕΎivot i knjiΕΎevnost, utoliko je postajao realniji. On je uglavnom dramski pisac, prvi srpski knjiΕΎevnik koji je u ovom knjiΕΎevnom rodu stvorio neΕ‘to bolje i trajnije. Pisci koji su pre njega radili na istorijskoj drami i drami iz savremenog ΕΎivota nisu imali knjiΕΎevnog uspeha. On je prvi srpski pisac koji taj posao uzima ozbiljno, sav se odaje pozoriΕ‘tu i stvara na Ε‘iroj osnovi i sa dubokim razumevanjem. On je uporedo radio na istorijskoj drami i na komediji, ali na istorijskoj drami sa mnogo manje uspeha. Na knjiΕΎevnost je gledao oΔima Ε‘kolskog Δoveka, pedagoga i racionaliste. Njegovi prvi dramski pokuΕ‘aji su neveΕ‘te i preterano romantiΔne dramatizacije narodnih pesama: βNevinostβ ili βSvetislav i Milevaβ, βMiloΕ‘ ObiliΔβ i βNahod Simeonβ. Docnije stvara bolje i snaΕΎnije istorijske drame, ne mnogo knjiΕΎevne, ali koje su odgovarale ukusu i shvatanjima tadaΕ‘nje rodoljubive srpske publike. Takve su tragedije: βSmrt Stefana DeΔanskogβ, βVladislavβ, βSkenderbegβ, βLahanβ (sa predmetom iz bugarske istorije), pozoriΕ‘ni komad βAjduciβ, vrlo popularan, izraΔen po narodnoj pesmi, i joΕ‘ nekoliko prigodnih komada. Figurina Jovana Sterije PopoviΔa, rad Milice Ribnikar. Muzejska graΔa PozoriΕ‘nog muzeja Vojvodine Iako se smatra osnivaΔem srpske drame, on je mnogo vaΕΎniji kao komediograf, jer se tu tek s uspehom ogledao njegov knjiΕΎevni talent. Prva mu je komedija βLaΕΎa i paralaΕΎaβ, zatim βTvrdicaβ, βPokondirena tikvaβ (prema kojoj je 1956. godine Mihovil Logar komponovao operu ) i βZla ΕΎenaβ, sve komedije karaktera. Od komedija naravi najbolje su mu: βΕ½enidba i udadbaβ, βKir Janjaβ, βRodoljupciβ i βBeograd nekad i sadβ. Pored toga, napisao je i nekoliko pozoriΕ‘nih igara manjeg znaΔaja, Ε‘aljive ili satiriΔne sadrΕΎine. Kao dramski pisac, Sterija pripada grupi sentimentalista, i svoja dela stvara pod impresijom Samjuela RiΔardsona, poznatog pisca graΔanskih romana. U njegovim delima znaΔajno mesto zauzimaju odlike poput kulta oseΔanja i prirode, idealizacija ΕΎivota, prijateljstvo i ljubav. KritiΔki osvrt Narodno pozoriΕ‘te βJovan Sterija PopoviΔ - VrΕ‘acβ. Trezven i racionalan duh, on nije bio pesnik visokih duhovnih zamaha i bogate maΕ‘te, zato njegove drame, iako knjiΕΎevnije i pismenije od svih sliΔnih pokuΕ‘aja do njega, ipak nemaju prave umetniΔke vrednosti, U njima je malo ΕΎivotne istine, malo poezije i malo istorijske istine, a mnogo nameΕ‘tene retorike, neprirodnosti i usiljenosti. Vrlo pismen i vrlo obrazovan pisac, on je svojim istorijskim dramama skromno zadovoljavao veliku potrebu svoga vremena za rodoljubivim repertoarom i imao mnogo uspeha. Precenjivane u svoje vreme, te drame su sasvim zaboravljene; duΕΎe se na repertoaru zadrΕΎala samo istorijska drama βSmrt Stefana DeΔanskogβ. Naslovna strana zbirke pesama Davorje (1854) Proglas povodom 100godiΕ‘njice roΔenja i 50godiΕ‘njice smrti (1906). U komediji, on je nadmaΕ‘io sve ono Ε‘to je u srpskoj knjiΕΎevnosti stvoreno pre njega, i do danas ostao najbolji srpski komediograf. On je pisac sa veΔom knjiΕΎevnom kulturom; on zna za klasiΔne uzore u stranim knjiΕΎevnostima i prvi poΔinje da razumno, objektivno i kritiΔki posmatra i slika savremeni ΕΎivot srpskog druΕ‘tva. Po svojoj prirodi on je bio predodreΔen samo za Δisto intelektualna stvaranja, zato je on samo u komediji dao punu meru. Ali i u komediji nije bez mana. Pre svega, ni u jednoj komediji nije uspeo da da humor, najviΕ‘u osobinu komiΔnog. Njegove komedije su najΔeΕ‘Δe oΕ‘tra satira izopaΔenih karaktera i naravi. On je suviΕ‘e moralizator i tendenciozan pisac: liΔnosti karikira i radnju vodi i zavrΕ‘ava radi pouΔnog svrΕ‘etka. On nije ni sasvim originalan pisac: kod njega se Δesto mogu naΔi pozajmice od drugih pisaca, od Molijera najviΕ‘e. Sve njegove bolje komedije karaktera podseΔaju na Molijerove, i kompozicijom i komiΔnim okvirima pojedinih liΔnosti. (Molijera je inaΔe i prevodio: njegove βSkapenove podvaleβ). Ali u naknadu za to, on je veΕ‘t knjiΕΎevnik i vrlo plodan pisac, koji je trezveno i realistiΔki prikazivao savremeni ΕΎivot, slikajuΔi snaΕΎno i reljefno komiΔne tipove i druΕ‘tvene scene, Krajem ΕΎivota se vratio poeziji, na kojoj je kao mladiΔ radio. Godine 1854. iziΕ‘la je njegova zbirka stihova βDavorjeβ. Bio je knjiΕΎevni kuriozum Ε‘to je PopoviΔ βDavorjeβ Ε‘tampao starim crkvenim pismenima, koja je tom prilikom preporuΔivao da se usvoje mesto novije graΔanske bukvice. To je misaona lirika, bolna, odveΔ pesimistiΔka, lirika iskusna i zrela Δoveka, koji je u ΕΎivotu znao za patnje i razoΔaranja, intimna filozofija o veliΔini bola, stradanja i smrti i nepopravimoj bedi ljudskoj. Roman bez romana Roman bez romana (prvi deo napisan 1832, objavljen 1838. godine, drugi deo ostao u rukopisu), parodijski je roman Jovana Sterije PopoviΔa. Sterija je svoje delo nazvao Ε‘aljivim romanom, a u predgovoru je istakao da je ovo delo prvo ovog roda na srpskom jeziku. Primarna fabula parodira pseudoistorijske romane, posebno one koje je pisao Milovan VidakoviΔ, te predstavlja pokuΕ‘aj da se napiΕ‘e srpski Don Kihot[11]. MeΔutim, Sterija proΕ‘iruje parodijski dijapazon dela na βΔitavu naΕ‘u tadaΕ‘nju knjiΕΎevnu kulturu Δiju je osnovu predstavljalo klasiΔno obrazovanjeβ[11], obuhvativΕ‘i razliΔite knjiΕΎevne pojave, od invokacije polovaΔetu majdanskog vina do travestije Arijadninog pisma iz Ovidijevih Heroidaβ ili delova Eneide.[12] UvoΔenjem digresija, dijaloga, autorskih komentara, Sterija u potpunosti razara romanesknu formu i Jovan DeretiΔ istiΔe da je Roman bez romana βprvi dosledno izveden antiroman u srpskoj knjiΕΎevnostiβ.[11] Spomenik Spomenik mu je otkriven u VrΕ‘cu 7. oktobra 1934. Darodavac biste je bio DragiΕ‘a BraΕ‘ovan, meΔu govornicima su bili Veljko PetroviΔ, Branislav NuΕ‘iΔ i RaΕ‘a PlaoviΔ. Vojislav IliΔ MlaΔi je proΔitao pesmu a bile su prisutne i druge visoke liΔnosti.[13] Sterijino pozorje Detaljnije: Sterijino pozorje U sklopu obeleΕΎavanja 150 godina od roΔenja i 100 godina od smrti Jovana Sterije PopoviΔa u Novom Sadu je 1956. godine osnovan festival βSterijino pozorjeβ. I danas, ovaj festival, na kome pozoriΕ‘ta iz zemlje i inostranstva uΔestvuju sa delima jugoslovenskih pisaca (u poΔetku je to bio festival samo Sterijinih dela) vaΕΎi za najznaΔajniju pozoriΕ‘nu manifestaciju u Srbiji. Filmovi Sterijina dela su od 1959. do danas adaptirana u dvadesetak televizijskih filmova: LaΕΎa i paralaΕΎa (film) Kir Janja (film) DΕΎandrljivi muΕΎ (film) Rodoljupci (film) Pokondirena tikva (film) Ljubav, ΕΎenidba i udadba (film) Zla ΕΎena (film)
Ε½ARKO LEKOVIΔDROBNJAK OD 1850. DO 1918.IzdavaΔ - Matica srpska - DruΕ‘tvo Δlanova u Crnoj Gori, Odjeljenje za istoriju, Podgorica Godina - 2012672 strana24 cmEdicija - Biblioteka Posebna izdanja / Matica srpska - DruΕ‘tvo Δlanova u Crnoj Gori, Odjeljenje za istorijuISBN - 978-9940-580-07-0Povez - BroΕ‘iranStanje - Kao na slici, tekst bez podvlaΔenjaSADRΕ½AJ:PredgovorI. BORBA ZA OSLOBOΔENJE 1850-1878. GODINEUstanci i pograniΔni odnosi 1851-1858. godineRazgraniΔenje Crne Gore i TurskeOΕΎivljavanje starih sukobaPeriod relativnog mira 1863-1873. godineUstanak u Drobnjaku 1874β1878. godineII. OD BERLINSKOG KONGRESA DO BALKANSKIH RATOVAObnova ΕΎivota nakon razaranjaOdnos prema ustanku 1882. godineRad na jaΔanju drΕΎavnih organa vlastiNa razmeΔu vjekovaPolitiΔke borbe β obesveΔenje slobode (1905-1912)III. VRIJEME RATOVA I UJEDINJENJE 1912β1918. GODINEBalkanski ratovi 1912-1913. godinePolitiΔko stanje uoΔi Svjetskog rataPrvi svjetski rat - dogaΔaji iz rata 1914β1916. godineΕ½ivot naroda pod okupacijom i komitske borbe 1916β1918. godineIV. CRKVA, PROSVJETA, KULTURA, NARODNI Ε½IVOT I OBIΔAJIUloga crkve, prosvjete i kulture 1851-1878. godineObnova crkvenog ΕΎivota, kulturni progres, otvaranje i rad novih Ε‘kola 1878-1912. godineNarodni ΕΎivot i obiΔajiCrkva i prosvjetni rad od poΔetka Balkanskog do kraja Svjetskog rataV. MIGRACIONA KRETANJADrobnjaci u AmericiZakljuΔak PRILOG PoimeniΔni protokol izdatih pasoΕ‘a narodu za vrijeme od 1. januara 1866. do 19. septembra 1878. godine (Crnogorski senat, knjiga broj 115) PasoΕ‘ke knjige, MID, knjiga broj 33 (od 14. marta 1879. do 30. decembra 1883) PoimeniΔni protokol izdatih pasoΕ‘a za vrijeme od 2. januara 1884. do 30. decembra 1892. godine (MID, knjiga broj 34) Spisak lica kojima su izdati pasoΕ‘i 1889-1897. godine (Arhiv Istorijskog instituta Crne Gore - Podgorica)Vizirani pasoΕ‘i od 1889. do 1897. godinePoimeniΔna knjiga izdatih pasoΕ‘a od 7. avgusta 1903. godine do 17. aprila 1904. godine Ministarstvo inostranih djela - PasoΕ‘ko odjeljenje, knjiga broj 35PoimeniΔna knjiga izdatih pasoΕ‘a od 27. aprila 1904. godine do 25. aprila 1905. godine Ministarstvo inostranih djela - PasoΕ‘ko odjeljenje, knjiga broj 36Izvori i literaturaSkraΔenice Registar imena"O Drobnjaku u periodu 1850β1918. godine do sada nije bilo posebne monografije. Samo se u nekim studijama i monografijama, kao i u Δlancima i prilozima koji obraΔuju pojedine probleme iz crnogorske istorije u navedenom periodu, govori i o Drobnjaku. S obzirom na to da taj period proΕ‘losti Drobnjaka nije sveobuhvatno izuΔavan, postojala je puna opravdanost za nauΔnu obradu tog razdoblja, jer je pisano veΔinom bez ozbiljnih dokumentovanih analiza i objektivnih miΕ‘ljenja. PokuΕ‘ao sam da na osnovu istraΕΎivanja arhivske graΔe, objavljenih izvora i pouzdanije literature, izloΕΎim, po moguΔnosti, ukupne okolnosti, uslove i odlike ΕΎivota druΕ‘tva u Drobnjaku, sve njegove privredno-geografske, istorijske, unutraΕ‘nje i spoljnopolitiΔke Δinioce, kao i one kulturne, koji su opredjeljivali borbu i razvitak druΕ‘tva u vremenu od 1850. do kraja Prvog svjetskog rata 1918. godine, dajuΔi mu osnovna obiljeΕΎja, karakteristiΔna za njegove druΕ‘tvene odnose i shvatanja, za njegovu ulogu i vrijednosti koje je on razvijao. S obzirom na to da pojedini problemi u tom periodu kod nas nijesu dovoljno istraΕΎeni i prouΔeni, ovaj rad nije mogao imati sve atribute komparativnog istraΕΎivanja. Prilikom izrade ovog rada bio je neizbjeΕΎan susret sa odreΔenim metodoloΕ‘kim problemima koji su proizaΕ‘li iz obima i karaktera graΔe. Obilje podataka o pojedinim dogaΔajima i procesima nalagali su selektivan pristup u njihovoj obradi. Nastojao sam da arhivsku graΔu Ε‘to viΕ‘e pribliΕΎim i da na osnovu tih izvora donesem Ε‘to je viΕ‘e moguΔe cjelovite zakljuΔke. S obzirom na sloΕΎenost i veliki broj pitanja koja se pojavljuju u tom periodu, pokuΕ‘ao sam na odgovarajuΔi naΔin pratiti sve istorijske pojave. Svjestan sam toga da ova studija ne rjeΕ‘ava sva pitanja iz razdoblja istorije Drobnjaka 1850β1918. godine i da ima propusta ovog ili onog karaktera. Sam karakter arhivske graΔe uticao je na metode obrade nekih pitanja. Ipak, na brojna pitanja ne moΕΎe se dati odgovor jer se joΕ‘ ne raspolaΕΎe za to potrebnim dokumentima. Obrada razdoblja 1850β1918. godine bila bi nepotpuna bez obrade nekih kljuΔnih pitanja iz perioda aktivnog uΔeΕ‘Δa Drobnjaka u ustancima i ratovima Crne Gore, ali i uΔeΕ‘Δa u nekim revolucionarnim dogaΔajima u Srbiji, gdje su ljudi iz ovog kraja zauzeli vidno uΔeΕ‘Δe i imali znaΔajnu ulogu. Zato sam rad proΕ‘irio i najveΔu paΕΎnju obratio na pitanja koja u dosadaΕ‘njim radovima nijesu bila dovoljno obraΔena i o kojima postoje opreΔna miΕ‘ljenja. Za neka veoma znaΔajna pitanja zasnovana na novim podacima, do sada nepoznatim, i koja se sada prvi put obraΔuju, dao sam svoje miΕ‘ljenje, koje ne predstavlja konaΔan sud, ali otvara nova pitanja, koja Δe, nadam se, biti predmet istraΕΎivanja buduΔih generacija istoriΔara. Ovaj se rad temelji na izvorima od kojih ogromna veΔina do sada nije publikovana. Po znaΔaju na prvo mjesto dolazi graΔa iz arhiva na Cetinju i u Beogradu. ProuΔavajuΔi brojne fondove, utvrdio sam da oni nijesu potpuni i da su pojedina dokumenta svojevremeno nestala. Zato sam u rad unosio i podatke koji se nalaze u knjigama registara ili protokola koji, iako Ε‘turi i nepotpuni, mogu biti od pomoΔi buduΔim istraΕΎivaΔima. Neki od fondova, Δak i onih obimnijih, naΕΎalost, i do danas su potpuno nesreΔeni. U cilju prikupljanja graΔe za izradu doktorske disertacije βDrobnjak 1850β1918.β obavio sam istraΕΎivanja u arhivima Crne Gore i Srbije. IstraΕΎujuΔi u muzeju na Cetinju (Arhivsko odjeljenje), naΕ‘ao sam vaΕΎna dokumenta politiΔkog karaktera u fondovima iz doba knjaza Danila i knjaza i kralja Nikole. IstraΕΎivao sam i fondove βPraviteljstvujuΕ‘Δi senat crnogorski i brdskiβ, βPrinovljeni rukopisiβ, kao i liΔne arhivske fondove i zaostavΕ‘tine. Pregledao sam sva dokumenta iz ovog perioda. IstraΕΎivao sam i u DrΕΎavnom arhivu β Cetinje, izmeΔu ostalih, fondove: βMinistarstvo unutraΕ‘njih djelaβ, βMinistarstvo inostranih djelaβ, βMinistarstvo prosvjete i crkvenih poslovaβ, βGlavno Ε‘kolsko nadzorniΕ‘tvoβ, βOblasna Ε‘kolska nadzorniΕ‘tvaβ, βMinistarstvo vojnoβ. U ovom arhivu pregledao sam preko 600 fascikli dokumenata. S blagoslovom mitropolita doktora Amfilohija RadoviΔa u Arhivu Mitropolije istraΕΎivao sam fondove: βEparhija zahumsko-raΕ‘kaβ, βKonsistorija cetinjskaβ i βKonsistorija nikΕ‘iΔkaβ. Obavio sam istraΕΎivanja i u ZaviΔajnom muzeju u Pljevljima. Dio graΔe prikupio sam u Arhivu u NikΕ‘iΔu. IstraΕΎivao sam i u biblioteci Istorijskog instituta Crne Gore u Podgorici. Ovdje sam u nedostatku domaΔe graΔe za period 1916β1918. godine koristio graΔu koju je prikupio istaknuti komita Vuksan MiniΔ. U toj graΔi ima dosta dragocjenih podataka o aktivnostima komita i njihovom ΕΎivotu, kao i o ΕΎivotu u Crnoj Gori pod okupacijom uopΕ‘te. Ali poΕ‘to je graΔa prikupljena 30-40 godina kasnije, i poΕ‘to se uglavnom temelji na sjeΔanju uΔesnika, treba je prihvatiti s rezervom. U Arhivu Srbije istraΕΎivao sam fondove Ministarstva unutraΕ‘njih dela, Ministarstva inostranih dela Kraljevine Srbije β PolitiΔko odeljenje 1871β1918, Ministarstva inostranih dela β Prosvetno-politiΔko odeljenje 1891β1915, kao i viΕ‘e fondova zbirki, liΔnih i porodiΔnih fondova. Obavio sam i arhivska istraΕΎivanja u Arhivu SANU, Arhivu Srbije i Crne Gore i u Arhivu Vojnoistorijskog instituta. Dio dokumenata i vrijedne literature ustupili su mi i kolege istraΕΎivaΔi: Suzana RajiΔ, Milorad BogdanoviΔ, Ljubodrag PopoviΔ, na Δemu im se najtoplije zahvaljujem. Osim veΔ naznaΔenih fondova iz raznih arhiva, koristio sam i objavljena dokumenta, naΕ‘u i stranu literaturu, Ε‘tampu β uglavnom crnogorsku, stenografske biljeΕ‘ke o radu Crnogorske narodne skupΕ‘tine kao i razne memoare. Koristio sam i rusku graΔu β objavljivanu, i onu koja se nalazi u arhivu muzeja na Cetinju. Literatura, Δlanci i prilozi koriΕ‘Δeni za ovaj rad navedeni su u napomenama i u spisku. Datumi su po novom kalendaru, izuzev u napomenama. Smatram da u uvodnim objaΕ‘njenjima nije potrebno da dajem posebnu kritiΔku ocjenu literature, kako starije tako i novije i najnovije, jer sam to uΔinio u nauΔnom aparatu kroz pojedina poglavlja studije. PoΕ‘to se izvorni materijal, prije svega arhivski, prvi put koristi za obradu istorije Drobnjaka u razliΔitim vremenskim periodima, nijesam mogao izbjeΔi opΕ‘irnost u izlaganju. Samo po sebi nameΔe se pitanje zaΕ‘to rad poΔinje sa 1850. godinom. Odgovor leΕΎi u Δinjenici da su planovi knjaza Danila, koji je uviΔao promjenu meΔunarodnih okolnosti, bili mnogo zamaΕ‘niji od onih iz vremena Petra I i Petra II. Sredinom XIX vijeka uticaj Crne Gore izrazito se pojaΔavao u Drobnjaku, gdje se oslobodilaΔki pokret naglo razvijao. OslobodilaΔki pokret u Drobnjaku i Hercegovini uopΕ‘te i spoljna politika Crne Gore u ovom periodu toliko su Δvrsto meΔusobno povezani da Δine gotovo jedinstven proces. Za razliku od prethodnog perioda nacionalnog sanjarenja, crnogorska politika u to vrijeme mnogo je realnija. Drobnjaci su bili viΕ‘e objekat nego subjekt u krupnoj borbi velikih sila, ali i samih srpskih drΕΎava oko uticaja na njihovo podruΔje, pa je i sama ta borba viΕ‘e uticala na njih, nego Ε‘to su oni sami doprinosili njoj. Dolaskom knjaza Danila na kormilo crnogorske drΕΎave nastavio se proces njenog uΔvrΕ‘Δivanja i daljeg razvoja. UΔvrΕ‘Δuje se centralna vlast, vrΕ‘i se reforma narodne vojske, Ε‘iri se mreΕΎa osnovnih Ε‘kola, mladiΔi se Ε‘alju na Ε‘kolovanje u Srbiju i Rusiju. OslobodilaΔki pokreti na podruΔju Drobnjaka Δine jedinstven proces sa nacionalnooslobodilaΔkom borbom koju je tokom 19. vijeka, sve do sloma Turskog carstva 1912, vodio srpski narod. Koliko je to bilo moguΔe i koliko su mi omoguΔavali izvori, pratio sam i neposrednu saradnju Drobnjaka i Srbije, ispitivao posredniΔku ulogu ovog plemena u ostvarivanju kontakata i politiΔkih odnosa izmeΔu zvaniΔnih krugova Srbije i Crne Gore, njihovo stvaranje vojnih i politiΔkih saveza i planova o zajedniΔkom voΔenju oslobodilaΔkih ratova protiv Turske, dogovore i sporove o podjeli uticajnih sfera u krajevima nedefinisanih granica Stare Srbije. Sve se to ticalo upravo najviΕ‘e oblasti Drobnjaka i susjednih krajeva. Mnogi dodiri, interes i uticaj Crne Gore i Srbije ticali su se, ukrΕ‘tali i reflektovali upravo na podruΔju Drobnjaka, kao najisturenijem crnogorskom plemenu prema Srbiji. Poslije zavrΕ‘etka oslobodilaΔkog rata 1878. godine, nastupio je period u kojem drΕΎava preduzima niz mjera za poboljΕ‘anje svog ekonomskog poloΕΎaja. Novodobijene teritorije sa varoΕ‘ima i gradovima bilo je potrebno saobraΔajno povezati kolskim putevima da bi doΕ‘lo do prometa roba izmeΔu ovih trgovaΔkih centara. U tom razdoblju dolazi do unapreΔenja zanatstva, graΔevinarstva a posebno poljoprivrede. Tako Crna Gora u prvom duΕΎem mirnodopskom periodu od 34 godine postiΕΎe znaΔajan ekonomski preobraΕΎaj. ProΕ‘irenjem unutraΕ‘njeg trΕΎiΕ‘ta kapetani u Ε avniku i Ε½abljaku traΕΎe otvaranje pazara u svojim mjestima. Njihovo je trΕΎiΕ‘te bilo veoma dobro snabdjeveno stokom i stoΔnim proizvodima i ponuda je stalno bila veΔa od potraΕΎnje. I pored promjena u oblasti zakonodavstva i donoΕ‘enja niza novih zakonskih propisa, kojima su regulisane razne oblasti druΕ‘tvenog ΕΎivota, joΕ‘ se uvijek pojavljuje plemenska anarhija, koja predstavlja glavnu prepreku brΕΎoj modernizaciji crnogorskog druΕ‘tva. Zato je potrebno potpunije sagledati i pokazati kako je tekao proces integracije Drobnjaka i njegovog susjedstva sa ondaΕ‘njom malom crnogorskom drΕΎavom. Temeljnije izlaganje istorije druΕ‘tva u ovom periodu moguΔe je zbog obilja dokumenata, Ε‘to se objaΕ‘njava razvijenijim radom sluΕΎbi drΕΎave. ZahvaljujuΔi saΔuvanoj graΔi, moΕΎemo dati i taΔne podatke o broju iseljenih Drobnjaka i njihovim porodicama. Zato je moguΔe u zavrΕ‘nom poglavlju o migracionim kretanjima hronoloΕ‘ki pratiti iseljavanje ovog plemena u viΕ‘e pravaca, od kojih su ona u Srbiju najobimnija. Koliko su mi to dopuΕ‘tali raspoloΕΎivi podaci, govorio sam i o radu na ujedinjenju u Drobnjaku, znaΔajnom zbog danaΕ‘njeg krivotvorenja istorijskih Δinjenica."Ako Vas neΕ‘to zanima, slobodno poΕ‘aljite poruku.Miralaj Alj Beg Mirko AleksiΔ MiΔo AleksiΔ Dimitrije AnΔeliΔ Vule AdΕΎiΔ Joko Mijajlo AΕ‘anin Savo Vule Badnjar Milovan Badnjar Ε undo BajagiΔ Mahmud BajroviΔ Sava BatriΔeviΔ Milutin BaΕ‘oviΔ Began Serdar Rade BeΔkoviΔ Krsto MijeiΔ Filip Obren BlagojeviΔ Valtazar BogiΕ‘iΔ BaΕ‘o BoΕΎoviΔ VukaΕ‘in MaΕ‘an BoΕ‘ko BojoviΔ Jovan Marko Radivoje Bajo BoΕ‘koviΔ Ε½arko BulajiΔ Jovan Vaclik Okica VidakoviΔ LjubiΕ‘a Visarion Jakov VojinoviΔ Mileta Spasoje VojinoviΔ Prokopije VraΔar MaΕ‘o Vrbica Savatije VujoviΔ Vuk VrΔeviΔ Luka VukaloviΔ Gavro VukoviΔ Janko VukotiΔ Petar DuΕ‘an Vuksan VuΔkoviΔ Ilija GaraΕ‘anin Aleksandar Giljferding Dionisije GloΔaja Miro GlomaziΔ Jovan GluΕ‘ΔeviΔ MiΔo Labud GojniΔ Jovan GoloviΔ MirΔeta Vikentije GrboviΔ Simeun Anto DakoviΔ Jakov DakoviΔ Marko Knjaz Danilo Miomir DaΕ‘iΔ Lazar DedeiΔ Trivun DerviΕ‘ Paa Lazar DimiΔ Miailo DoΕΎiΔ Risto DragiΔeviΔ Novica Bogdan Drobnjak NiΔifor DuΔiΔ Vladan ΔorΔeviΔ Malin ΔurΔiΔ Milan ΔuriΔ Luka ΔuroviΔ Mihailo Milorad EkmeΔiΔ Jovan Ε½iΕΎiΔ Mrdelja Radojica Aleksa Ε½ugiΔ Vasilije Ignjat Ilija Jovan Milutin Mihailo NeΔeljko Tripko Filip BeΕΎo ZakiΔ Jakov Zarubica Jovan ZvizdojeviΔ Vlado ZmajeviΔ Zuko Aluge Ibrahim Beg Jovan IvoviΔ Ignjatijev Ilarion Ismail PaΕ‘a Miljan JakiΔ Marko JankoviΔ Naod JanjiΔ Nikodim JanjuΕ‘eviΔ Dimitrije JaukoviΔ Δoko Filip Ε ule Risto JegdiΔ Milinko JeliΔ Jovan JovanoviΔ PiΕΎon Radoman JovanoviΔ Savo JoviΔeviΔ Ε½ivko JoΕ‘anoviΔ Okica KaljeviΔ Fejzo KaljiΔ Nikola KandiΔ Janko KaradΕΎiΔ Milivoje Milovan Mimov Minjo Pavle RaΕ‘o Sekule Vuk StefanoviΔ Ε ujo KaradΕΎiΔ Vule KneΕΎeviΔ Dimitrije KneΕΎeviΔ Jovan Joksim Lazar Mitar Mihailo Rade Kovaljevski Ljubomir KovaΔeviΔ MiΕ‘ur KontiΔ Ε½ΕΎivko KosiΔ Jako KostiΔ Pero Nikola KrivaΔeviΔ BoΕΎo KrstajiΔ Rade VukaΕ‘in KrΕ‘ikapa ΔorΔije Jevrem Milovan Rade Savo Jovan KujundΕΎiΔ Jovan LauΕ‘eviΔ Josif LekiΔ Ε½arko LekoviΔ Lazar Novak Petar Marinko Leovac Savo LopuΕ‘ina Andrija LubiriΔ Kosto LuΔiΔ Ε½arko LjeΕ‘eviΔ MiΔo LjubibratiΔ Δuro MaloviΔ Miko MaloviΔ Novica Ilija MarkoviΔ DuΕ‘an MartinoviΔ Mitar Ban Matija Milorad MedakoviΔ Bogdan MemedoviΔ Drobnjak Gligorije Zajo MijoviΔ Dionisije MikoviΔ Tomov MiliΔ Poop Milovan Vukov Miljan Vuksan MiniΔ Ban Mitrofan Pop MiΔo Mihailo Radosav MoraΔanin Ljubomir NenadoviΔ Nikola NeneziΔ Obren NikoviΔ Knjaz Kralj Nikola Jevto NikoliΔ Stojan NovakoviΔ Janko NovoviΔ Milovan Novosel Stanko ObradoviΔ Omer PaΕ‘a Savo Orman Osman PaΕ‘a ΔorΔije OstojiΔ JakΕ‘a OstojiΔ Ljubo PaviΔ Karo Branko PaviΔeviΔ Pavle PavloviΔ Peko Δoko PejoviΔ Pero Dimitrije PekiΔ DuΕ‘an PekiΔ Ε½ivko Mitar Stevan Pero Tomov Vukota PeruniiΔ Petar Konstantin PetkoviΔ BoΕΎo PetroviΔ Δuro PetroviΔ Mirko PetroviΔ Ε ako Jole PiletiΔ Lilja Plamenac Rade Joko PoleksiΔ KalabiΔ Petar PolkesiΔ Vidak PopoviΔ Vuk Gavrilo Marko Mileta Simo Stevan Jjakov PoturakoviΔ Ris ProrokoviΔ Filip RadiΔeviΔ Stanko RadonjΔ Stojan RadoΕ‘eviΔ Novak RaΕΎnatoviΔ Novica RakoΔeviΔ Okica RaoniΔ Radoslav RaspopoviΔ Jovan RistiΔ ΔorΔije RondoviΔ Leka Rdosav NikaΕ‘ RubeΕΎanin Jovan RuΕΎiΔ KujundΕΎiΔ Arsenije RuΕΎiΔ Jevto Seli PaΕ‘a Simo Stanojin Mido SimoviΔ Petar SimoviΔ Smail Aga Lazar SoΔica Sulejman PaΕ‘a SundeΔiΔ Ibrahim TepiΔ BoΕΎo TomΔ Vladimir Isailo TomiΔ Mido Milovan Milosav Milutin Nikola Svetozar Tripko TomiΔ Jakov TrebjeΕ‘anin Marko MiΔo Vladimir ΔoroviΔ Mitar Drago Marko ΔuΔilo Jovan CvijiΔ Bogdan CeroviΔ Gavrilo Gruban Δuro Jovan Milan Milutin Mihailo Novica Savo Ded Aga ΔengiΔ MiloΕ‘ ΔeΔoviΔ Lazar ΔobeljiΔ Vaso ΔubriloviΔ Milovan DΕΎakoviΔ MlaΔen Petar Tripko BeΕ‘kov Ε aban Vukoman Ε alipuroviΔ Ristan Ε arac Anica Ε auliΔ Δoko Jelena MiloΕ‘ Petar Ε auliΔ Radoje UroΕ‘ Ε½ivko Ε ibalija Nikola Ε keroviΔ Maksim Ε obajiΔ Ε½arko Ε ΔepanoviΔ JagoΕ‘
Kao na slikama Retko u ponudi Prvo izdanje 1917. IzdavaΔ: Hrvatski Ε‘tamparski zavod, Zagreb Godina izdanja: 1917. Broj strana: 196 Povez: Meki Format: 21 cm Pitajte Ε‘ta vas zanima, knjiga mi lepΕ‘e deluje uΕΎivo nego na slici. Mogu poslati dodatne slike. ZagrebaΔko izdanje βNeΔista krvβ je sa predgovorom Milana OgrizoviΔa Ε‘tampana u Zagrebu 1917. godine. Godinu dana kasnije postaje referent u Ministarstvu vera, gde je zajedno radio sa Ivom AndriΔem. ... ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΠΡΠ°ΡΠ΅, 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876 β ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927) Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΡΠΈΡΠ΅Ρ, Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ ΡΠ³Π»Π°Π²Π½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Ρ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, Π°Π»ΠΈ ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π½Π°Π³ΠΈΡΡ ΠΊΠ° Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΡ. ΠΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ²ΡΡΡΠ°Π²Π° Π³Π° Ρ Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[1] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Π²Π°ΡΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΡΠ΄ΠΈ ΡΠ° ΡΡΠ³Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΏΠ°Π΄Π° Π³ΡΡΠΏΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·Ρ Ρ 20. Π²Π΅ΠΊ, ΠΠ²ΠΈ ΠΠΈΠΏΠΈΠΊΡ, ΠΠ΅ΡΡΡ ΠΠΎΡΠΈΡΡ, ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½Ρ Π£ΡΠΊΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΠΌΠ°. ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Bora StankoviΔ-mlad.jpg ΠΠΎΡΡΡΠ΅Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠ½ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ°ΠΊ ΠΠΎΡΠ° ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° 31. ΠΌΠ°ΡΡ 1876. ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΠ°ΡΡΠΌ ΡΠΌΡΡΠΈ 22. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±Π°Ρ 1927.β(51 Π³ΠΎΠ΄.) ΠΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠΌΡΡΠΈ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° Π‘Π₯Π‘ Π¨ΠΊΠΎΠ»Π° ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π½ΠΈΠΆΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΡΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ° Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ° Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅Ρ ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Π£Π½ΠΈΠ²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΠ°Π½ΠΈΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ, ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ Π‘ΡΠΏΡΡΠΆΠ½ΠΈΠΊ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ (ΡΠΎΡ. ΠΠΈΠ»ΡΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ) ΠΠ΅ΡΠ° ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠ° ΠΈ Π ΡΠΆΠΈΡΠ° Π ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠΈ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΠΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ Π£ΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΠΈ Π΄Π΅ ΠΠΎΠΏΠ°ΡΠ°Π½, ΠΠ»ΡΠΎΠ½Ρ ΠΠΎΠ΄Π΅, ΠΠ²Π°Π½ Π’ΡΡΠ³Π΅ΡΠ΅Π², Π€ΡΠΎΠ΄ΠΎΡ ΠΠΎΡΡΠΎΡΠ΅Π²ΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡΠ° Π΄Π΅Π»Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ 1904. ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΊ, Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅Π·Π½ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π‘ΡΠ²Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ° Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ° ΡΠΈΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ Π·Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ, ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ.[2] Π‘Π²ΠΎΡΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π³Π΄Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΈΠ·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ, ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π°Π·ΠΈΠ²Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° Π±ΠΈΠ²Π° Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π½ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ°. Π£Π· ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈΠ· ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠ΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. ΠΠ°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ° ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±Π°, Π₯ΡΠ²Π°ΡΠ° ΠΈ Π‘Π»ΠΎΠ²Π΅Π½Π°ΡΠ°. Π£ΠΌΡΠΎ ΡΠ΅ 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. Π‘Π°Π΄ΡΠΆΠ°Ρ ΠΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π°Π½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠ·Π³Π»Π΅Π΄ Π΅Π½ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠΈΠ½ΠΎΡ ΡΠ»ΠΈΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΌΡΡΠΊΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅ ΠΎΡΠ° Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½Π° ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°ΡΠΊΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ 31. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1876. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ,[3] ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄Π°ΡΠΈ ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠΌ Π΄Π°ΡΡΠΌΡ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠ°Π·Π»ΠΈΠΊΡΡΡ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΎΡΠ°Ρ Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ, Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ΡΠΊΠ° Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠΎΠ³ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠ° ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΠΈΡΡΠ° ΠΡΠΊ. ΠΠ΅Π΄Π° ΠΏΠΎ ΠΎΡΡ, ΠΠ»ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ° ΡΠ΅Π»Π°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, ΠΈΠ· Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ²ΡΠΈΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΠ»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠΌΡΡΠΈ, ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΡΠ΄Π°Π»Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΌΡΠΆ, ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°Ρ, ΡΠ±ΡΠ·ΠΎ ΡΠΌΡΠΎ. ΠΠ΄ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π»Π° ΠΊΡΡΡ ΠΈ Π΄Π°Π»Π° ΡΠΈΠ½Π° Π½Π° ΠΎΡΠ΅Π² Π·Π°Π½Π°Ρ. Π‘ΡΠΎΡΠ°Π½, ΠΎΠ±ΡΡΠ°Ρ Ρ ΠΠΎΡΡΠΎΡ ΠΌΠ°Ρ Π°Π»ΠΈ, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠ΅Π²Π°Ρ.[4] ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ ΠΎΡΠ°Ρ, 21. ΡΠ΅ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° ΠΠ°ΡΠΊΠ° 1. ΠΌΠ°ΡΡΠ° 1883.[4] ΠΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ΅Π³ Π±ΡΠ°ΡΠ° Π’ΠΈΠΌΠΎΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΌΡΠΎ Ρ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ.[3] ΠΡΠΈΠ³Ρ ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·Π΅Π»Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ°. ΠΠ°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΈΠ· ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ³Π»Π΅Π΄Π½Π΅, Π°Π»ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½Π΅ Π²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΠΎ βΡΡΠ°ΡΠΎΠΌβ ΠΡΠ°ΡΡ.[5] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ½ΠΈ, Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠΎΠΌ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ, ΠΏΠ»Π΅ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΠ΅Π²Π°Π»Π° Π΄Π° ΠΎΠ±Π΅Π·Π±Π΅Π΄ΠΈ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ½ΡΠΊΡ Π½ΠΎΡΠΌΠ°Π»Π°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΡΠ²ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠΌΠ°ΡΡΠ²ΠΎΠΌ, Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ Π½Π°Π΄ΠΎΠ²Π΅Π·ΠΈΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄ΡΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΎΠ±Π° ΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠΎΡ ΡΠ΅ΠΆΠΈΠΌ.[6] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²Ρ, ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ, ΠΈ Ρ Π½Π΅ΠΊΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° (`Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`, `ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ`, `Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ°`). ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΡΠ° ΠΠ»Π°ΡΠΎΠΌ, Π° ΡΠ΅Π½ Π±ΡΠ°Ρ ΠΠΎΠ²ΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΡΠΈΠ½ΡΠΎ ΠΎ ΠΠΎΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ°Π·Π²ΠΎΡΡ.[4] Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π¨ΠΊΠΎΠ»ΡΠΊΠ΅ 1883/84. ΡΠΏΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΈΡ ΠΏΠ΅Ρ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° Π·Π°Π²ΡΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠΎΠ»ΠΈΠ΄Π°Π½ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1888/1889. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΠΆΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1892/93. ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π·Π°Π²ΡΡΠ°Π²Π° ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠΏΡΡ: ΠΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΡΠΊΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΠΡΠ°ΠΆΠ΅ ΠΠ°Π²Π»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΡΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π°. ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΠ΅ΠΊΡΠΎΡ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°ΠΎ, ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΠΎ Π³Π° ΠΈ Ρ ΡΠ°Π±ΡΠΈΠΎ Π΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ° ΡΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈΡ ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠ°Π·ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΎΠ΄ΡΡΡΠ°Π½Π΅.[6] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΡΠΎΡ Ρ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΏΡΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΌΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π±Π΅Π· ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π΄Π° ΡΠΈΡΠ°. ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°Π»Π°Ρ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ, ΡΡΠΎ, ΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΠ°Π» Π·Π° ΡΠΈΡΠ°Π² ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ΅. ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π°Π²Π³ΡΡΡΠ° 1895. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΎΡΠΌΠΎΠ³ ΡΠ°Π·ΡΠ΅Π΄Π° ΠΠΈΡΠΊΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ΅ΠΌ ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅ΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΡΠ·ΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΈΠ½ΡΠΊΡ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ ΠΠΈΠ»ΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡΠ°, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³Π° Π‘ΠΈΠΌΠΈΡ ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°. Π£ ΠΠΈΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΡΡΠΈΡΠ°.[7][5] Π‘ΠΎΠΌΠ±ΠΎΡΡΠΊΠΈ ΠΠΎΠ»ΡΠ± ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ `ΠΠ΅ΡΠ°` ΠΈ `ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°`, ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΊΠΎ.[4] ΠΡΠ΅Π»Π°Π·Π°ΠΊ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π±ΡΡΠ°ΡΠ° 1896. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π±Π°Π±Π° ΠΠ»Π°ΡΠ° ΡΠΌΠΈΡΠ΅. Π ΡΠΎΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅: β ΠΠ°ΠΊΠ»Π΅, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ ΡΠ°Ρ... ΠΠ½Π°, ΠΎΠ½Π°! ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠ° Π΄ΡΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΊΡΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ³Π° ΡΡΠ°Π½Π°, ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈ ΠΎΠ³ΡΠ°Π½Π°ΠΊ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½Π΅, Π±Π°Π±Π° ΠΌΠΎΡΠ°, ΡΠΌΡΠ»Π° ΡΠ΅! ΠΠΈ ΠΎΡΠ°, Π½ΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΊΠ΅, Π½ΠΈ Π±ΡΠ°ΡΠ°, Π½ΠΈ ΡΠ΅ΡΡΡΠ΅, Π½ΠΈΠ³Π΄Π΅ Π½ΠΈΠΊΠΎΠ³Π°. Π‘Π΅ΠΌ ΡΠ΅. Π ΠΎΠ½Π° ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ `ΠΌΡΠ²Ρ ΠΌΡΠ²ΠΊΡ` ΠΎΡΡΠ²Π°Π»Π°. ΠΠ΅ Π½Π΅ΠΌΠ° Π²ΠΈΡΠ΅. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΠ° ΠΎΠ½Π°Ρ ΡΠ²Π΅Ρ, 1896[8] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΡΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΡΠ°Π²Π½ΠΈ ΡΠ°ΠΊΡΠ»ΡΠ΅Ρ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, Π΅ΠΊΠΎΠ½ΠΎΠΌΡΠΊΠΈ ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΠΊ.[3] Π£ ΠΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΊΠΎΠ»Ρ (1896) ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° `ΠΠΎΡΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ`. ΠΠ° Π΄ΡΡΠ³ΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΡΡΠ΄ΠΈΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ΅ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ·Ρ ΠΈ 1898. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΏΡΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅. ΠΠ±ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠΎΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΠ΅ ΠΊΡΡΡ Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ.[3][5] ΠΠΎΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΡΠ΄Π΅Π½Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΡΠΈΠ½Π΅ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΡ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (`ΠΡΡΡΠ΅Π² Π΄Π°Π½`, `ΠΡΠ²Π° ΡΡΠ·Π°`, `Π£ Π½ΠΎΡΠΈ`, `Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅`, ΠΈ `Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ°`). Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΡΠΆΠ°Π²Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ΅ 1897. Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΡΡΠΈ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½Ρ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅. Π£Π±ΡΠ·ΠΎ Π·Π°ΡΠΈΠΌ, ΠΏΡΠ΅Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΡΠ½Π° ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠΈΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅.[7] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1900, ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠ²Π΅Π·Π΄Π° ΡΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠΈΠ½ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π°. Π¦Π΅Π»Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠΌ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΡ 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ°ΠΎ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ ΠΊΠΎΠ½Π°ΡΠ½Π΅ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ΅ 1904.[9] ΠΠ΅Π²Π΅ΡΠΎΠ³ ΠΌΠ°ΡΠ° 1901. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΠΊΠ°Π½ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈΠ½ΠΎΡΡΡΠ°Π½ΠΈΡ Π΄Π΅Π»Π°, Π³Π΄Π΅ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1902. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»Π°: Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΆΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ. ΠΠ΄ ΡΡΠ»Π° 1903. Π΄ΠΎ ΡΡΠ»Π° 1904. Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π·Π°ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π½ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΡΠΏΡΠ°Π²Π΅, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ· Π½Π° ΡΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΡ, Π·Π° ΡΡΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΡΠΈΠΏΠ΅Π½Π΄ΠΈΡΡ. ΠΠ°ΡΡΠ°ΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° Ρ ΠΠ°ΡΠΈΠ·Ρ, ΡΡΠΎ ΠΌΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ΠΎ, Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠΏΡΡΠΈΠΎ ΡΠ°Π²Π½ΠΎ ΠΏΠΈΡΠΌΠΎ ΠΠΈΠΊΠΎΠ»ΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΡΡ. ΠΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, ΠΏΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΡ, ΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΡΠ»ΡΠΆΠ±ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ΄ΡΡΠΆΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΎΠ³Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π»ΠΈ `ΡΡΠ²ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ`. Π Π°Π΄ΠΎΡΠ΅ ΠΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠΎ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΈ ΡΠ²Π»Π°ΡΠΈ Π³Π° Ρ ΠΏΠΎΠ»Π΅ΠΌΠΈΠΊΡ. Π£ Π±ΠΎΠΆΠΈΡΡΠ΅ΠΌ Π±ΡΠΎΡΡ ΠΡΠ°Π²Π΄Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π ΠΈΡΡΠ° Π±ΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°`, ΠΏΡΠ²Ρ ΡΠ° Π½Π°Π΄Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΠ· ΠΌΠΎΠ³Π° ΠΊΡΠ°ΡΠ°.[10] Π‘Π²Π΅ Π΄ΠΎ 1913. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ½ ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π° Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΡΠΈΠ½Π°Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅.[11] Π’ΠΎΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½ΠΈΡΠΈΠΌ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°. Π€ΠΎΡΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1903. Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΡΠ΅ΡΠΊΡ ΠΠ΅ΡΠ°Π½ΠΊΡ, Π° Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ ΠΈ ΠΏΠΎ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Ρ ΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΡ.[12] ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠΈΠΎ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΏΠΎΠ½ΡΠ΄Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄Π»ΡΡΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ². ΠΠ΅Π΄Π°Π½ Π΄Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Π²Π΅Ρ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΠΎΠ΄ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Π½ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΠΈΠΎ ΠΠ΄Π±ΠΎΡΡ ΠΠΎΠ»Π°ΡΡΠ΅Π²Π΅ Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ±ΠΈΠ½Π΅ Π·Π° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ, ΠΏΡΠΈΠ»Π°ΠΆΡΡΠΈ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π΅ ΡΠ°Π±Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠ°ΠΊΠΎ `Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ³Π»Π° ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΡΠΈΡΠΈ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°`. ΠΠΎΠΌΠΎΡ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΠΎ ΠΈ Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ` Π·Π° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΡ ΠΊΡΠ². Π‘ΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ Π³Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠΈΠ½, Π° ΠΠΎΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ΄Π»ΠΎΠΌΠ°ΠΊ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠ³ ΡΠΈΠ½Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π΅.[13] Π£ ΡΠ°Π½ΡΠ°ΡΡ 1913. ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΡΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ Π³Π° Π·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Ρ, Π° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅, ΠΏΠΎ ΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π ΡΠΆΠΈΡΠ°.[14] ΠΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ `Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΡΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ Π½Π°ΠΏΠΎΡΠΈΠΌΠ°` Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΈΡ, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΡΠ»Π° Π²Π»Π°Π΄Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠ°Π²ΠΎΠΌ Π΄ΡΠΆΠ°Π²Π½ΠΎΠΌ Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ. ΠΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Ρ Π¦ΡΠΊΠ²Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ»ΡΠΆΠ±Π΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠ°ΡΠΈ Π²ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΈ, Ρ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠ΅ΡΡ, ΠΏΡΠ΅Π½ΠΎΡΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΠ° Π‘ΡΠ΅ΡΠ°Π½Π° ΠΡΠ²ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠ°Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠ· Π‘ΡΡΠ΄Π΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΠ΅ΡΠΈ.[14] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1915. ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ.[15] Π£ ΠΠ΅ΡΠΈ Π½Π°ΠΏΡΡΡΠ° Π²ΠΎΡΡΠΊΡ, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠ»Π° ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠ»Π±Π°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠΎΠ΄Π³ΠΎΡΠΈΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π½Π° Π¦Π΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΊΠ°ΠΏΠΈΡΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅ Π¦ΡΠ½Π΅ ΠΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π·Π° ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΏΡΡΡ Π·Π°ΡΠΎΠ±ΡΠ΅Π½ ΠΈ `ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠ°Π½ΠΈ` Π·Π°Π΄ΡΠΆΠ°Π½ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ. ΠΠ²Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΊΠΈΡΡ `ΠΡΠ΄ΠΈ Π ΠΈΡΡΠ°` ΠΈΠ· ΡΠΈΠΊΠ»ΡΡΠ° ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ.[12] ΠΠ°Ρ Π²Π°ΡΡΡΡΡΠΈ ΠΠΎΡΡΠΈ Π₯Π΅ΡΠΌΠ°Π½Ρ, Π½Π΅ΠΊΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊΡ ΡΠ°ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΡΠΊΠ΅ ΠΠ°Π΄Π΅, ΡΠ°Π΄Π° Π·Π°ΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊΡ Π²ΠΎΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ²Π΅ΡΠ½Π΅ΠΌΠ°Π½Π° Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠΈΡΠ°Π½Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ½Π°ΡΠΈΡΠ΅, Π²ΡΠ°ΡΠΈΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄. ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅ `ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π΅`, ΠΎ ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΈΠ»ΠΈ Π·Π° ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΎΡΠ΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅Ρ ΡΠ°Π½ΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΡ.[12][15] Π‘Π°ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ 1916. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎ Π·Π°Π²ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΡΠ°ΡΠ°.[14] Π£ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² 1917. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π΄ΠΎΠΊ ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ° `Π½ΠΎΠ²Π΅Π»Π°` ΠΏΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΎΠΌ `ΠΡΠ΅Π»Π° ΠΊΡΠ²` ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° Ρ Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ. Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ Ρ ΠΠ΅Π½Π΅Π²ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅ `ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ`. Π£ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡ Π¦ΠΠ, ΠΠΎΡΠ½Π΅ Π³Π»Π°Π²Π½Π΅ Π³ΡΠ±Π΅ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `Π¦ΡΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΡΡΡ`. ΠΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π½Π° ΠΈΡΡΠΎΡ Π΄ΡΠΆΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΡΠ° ΠΈ Ρ Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Ρ Π²Π΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅ Π‘Π₯Π‘.[12] ΠΠΎΡΠ»Π΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ ΠΈ ΡΠΌΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1919. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` Ρ Π»ΠΈΡΡΡ ΠΠ°Π½. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Ρ Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ΅ Ρ Π£ΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΡ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ Π·Π° Π°Π΄ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΡΠ°ΡΠΎΡΠ° ΠΈΠ½ΡΠΏΠ΅ΠΊΡΠΎΡΠ° ΠΌΠΈΠ½ΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠ²Π°.[16] ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1921. ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°`, Π° ΡΠ»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΡ Ρ Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ `ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ` ΠΈ `ΠΠ°Π±ΡΡΠ°Π½ΡΠΈ`.[17] Π£ Π°ΠΏΡΠΈΠ»Ρ 1924. ΡΠ»Π°Π²ΠΈ ΡΡΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠΈΡΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ° ΠΈ ΠΈΠ³ΡΠ°.[15] ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΡΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ `ΠΠΎΡΠΈ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΡΠΈ`.[17] Π‘Π»Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° ΠΏΠ»Π°Ρ Π½Π° ΠΊΠΎΠΌ Π·ΠΈΠ΄Π° ΠΊΡΡΡ.[12] Π‘Π²Π΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ²Π»Π°ΡΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π²Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ, ΡΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π·Π±ΠΎΠ³ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°Π½ΡΠ½ΠΈΡ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π° Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠΈ. Π Π°Π΄ΠΎ ΡΠ΅ Π΄ΡΡΠΆΠΈ ΡΠ° Π³Π»ΡΠΌΡΠΈΠΌΠ° ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ°, ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π½ΠΎ Π§ΠΈΡΠ°-ΠΠ»ΠΈΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ΅ΠΌ. Π£ΠΌΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Π½Π° ΠΠΎΡΡΠΎΠ»Ρ 21. ΠΎΠΊΡΠΎΠ±ΡΠ° 1927. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π‘Π°Ρ ΡΠ°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ Π΄Π²Π° Π΄Π°Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅ Π½Π° ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π³ΡΠΎΠ±ΡΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ.[18] ΠΠ΄ 1928. Π΄ΠΎ 1930. ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π΄Π΅Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π°ΠΊΡΠΈΡΠΈ ΠΡΠ°Π³ΡΡΠΈΠ½Π° ΠΠΎΡΡΠΈΡΠ°, ΡΠ²Π΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°.[12] ΠΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ Π Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠ°Π»ΠΎ Π·Π½Π°. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠ° ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ:[19] β ΠΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΠ»Π°Π²Π΅ ΠΎΡΠΈ, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π³Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠ°ΠΌ ΠΈΠ· ΠΏΡΠΈΡΠ°. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΡΡΠΎΠ³, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΡΠΈ ΡΠ΅ΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ°Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½ Π²Π°ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π°ΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊ Π½ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ°Π»Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π±ΠΈ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ° Π΄Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠΌΠΎ ΠΏΡΠΈΡΡ. Π§ΡΠ»Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΏΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Ρ Π΄Π° Ρ ΡΠ°Π·Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ° ΡΠΊΡΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠΊΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ βΠΎΠ΄ΠΎΡ β, ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° ΠΎΠ΄Π΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠΎΠ±Ρ. ΠΠ° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΡΠΎ Π±ΠΈΠΎ Π·Π½Π°ΠΊ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ΅ , ΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΡΠ»ΠΎ Π²Π΅ΡΠΎΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ. ΠΠ½Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ±Π½Π° ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠΎΠ±ΠΈ Ρ ΠΊΠΎΡΠΎΡ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ, Π° ΡΠ²Π΅ ΠΎΡΡΠ°Π»Π΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠΌ Π΄Π° Π²ΠΎΠ»Π΅ Π΄Π° ΠΈΠ·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡ, ΡΠ΅Ρ Π±ΠΈ ΡΠ²ΠΈ Π²ΠΎΠ»Π΅Π»ΠΈ Π΄Π° Π²ΠΈΡΠ΅ Π·Π½Π°ΠΌΠΎ. β ββΠΠΎΡΠ° ΠΠΈΠ²Π°Π΄ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΠ°Π²ΠΈΠ΄ΠΎΠ²ΠΈΡ, ΡΠ½ΡΠΊΠ° ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΡΠΊΠ° ΠΌΠ°ΡΠΊΠ° Ρ Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π΄Π΅ΠΎ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ βΠΠ΅Π»ΠΈΠΊΠ°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈβ ΠΊΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π΄Π°Π»Π° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, ΠΠ’Π’ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ°, 2010. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. Π£ ΡΠΊΠΎΡΠΎ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° β ΠΈΡΡΠΎΡΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ, ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΡΡΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ, ΠΈΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΎΡΠ»ΠΎΡΡ ΠΈΡΠΏΡΡΠ΅Π½Π° Π±ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π³ΡΠ°Π΄ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈ Π½Π° ΡΠ°ΡΠΊΡΡΠ½ΠΈΡΠΈ Π²Π°ΠΆΠ½ΠΈΡ ΠΏΡΡΠ΅Π²Π° ΠΈ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½ΠΈΡ Π΄ΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°. ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ Π΄ΠΎ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΏΠΎΠ΄ Π²Π»Π°ΡΡΡ ΠΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΏΡΠΈΠ²Π»Π°ΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΡΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈΠΌΠΏΠ΅ΡΠΈΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΌΡ Π½Π°ΡΡΠ°Π½Π΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ°Π΄Π΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΠ±ΡΠΎΡΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΈ Ρ Π°ΠΌΠ°ΠΌΠ΅. ΠΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΡΡΠ³ΠΎΠ²ΡΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΡΡΡΡΠΊΠΈ ΠΈ Π°ΡΠ°ΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΠΏΡΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΎ Π³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½Π° Π΄Π° ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π½ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΎΡΠΌΠ°Π½ΡΠΊΠ΅ Π²Π»Π°ΡΡΠΈ Π±Π»ΠΈΡΠΊΠΎ ΡΠ°ΡΠ°ΡΡΡΡ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΈΡΠ΅ΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΌΡΡΠ»ΠΈΠΌΠ°Π½Π° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠ°ΡΠΎΠ²Π½ΠΎ, Π° ΡΠ°ΠΌΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ β ΡΠ²Π΅Π΄ΠΎΡΠΈ ΡΡΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Π° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈΠ·Π»ΠΎΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π·Π°ΡΠ°ΡΡ. Π£Π³Π»Π΅Π΄Π½Π΅ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°Π»Π΅ ΡΡ Ρ ΡΡΠ΄Π°ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ΠΏΡΠ°Π²ΠΎ ΡΠ°Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄, ΠΎΠ΄ 1878. Π΄ΠΎ 1910. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½Π° ΡΠ°Π·ΠΌΠ΅ΡΡ Π²Π΅ΠΊΠΎΠ²Π°, ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΡΠΌΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΡΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΌΠ΅ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠΌ, ΠΈ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΡΡΡΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ°ΡΡΠΈΠΌΠ° ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π»ΠΈ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΈ Π½ΠΎΠ²ΠΎ, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΈΠΌΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ.[20] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΡΠ΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎΠΊΡΠΏΠ½ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΎΠ΄Π»Π°Π·ΠΈΠΎ. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π·Π° ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ Π΅ΠΌΠΎΡΠΈΠ²Π½ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ ΠΈ ΡΠ° ΠΎΡΠΈΠ³Π»Π΅Π΄Π½ΠΎΠΌ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΈΠ½ΡΠ»Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Π° ΠΈ βΡΡΠ°ΡΠ΅ Π΄Π°Π½Π΅β (ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°, ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, Π½ΠΎΡΠΈ Π½Π°Π·ΠΈΠ² βΠ‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ). ΠΠ΅ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΠ½ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΠΈΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΎ, Π½Π° ΠΏΡΠΈΠΌΠ΅Ρ, Π³Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΠΎΠΊΠΎΠ»Π½ΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π»Π½ΠΈΡ ΠΎΠ±ΡΠ΅ΠΊΠ°ΡΠ° Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ Π³ΡΠ°Π΄Ρ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΠΊ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ½Π΅ ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠ΅. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄Π°Π²Π°ΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°ΠΎ Π½Π° ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Ρ ΠΏΡΠΈΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΡΠ»ΡΡΠ°ΠΎ, ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠΈΡΡΡΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΡΠΊΠΈΡ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π° Ρ ΡΠ΅Π΄Π½Ρ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠΈΠ³Π»Π° ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ½ΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π·Π°ΠΎΠΊΡΡΠΆΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π΄Π΅Π»Π°. ΠΠ΅Π· ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠ° Π½Π° ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈΠΌ Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ°, ΡΠ°Π΄ΡΠΆΠΈΠ½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈΠΊΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΎΡΠΏΠΎΡΠ½Π° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°. ΡΡ. ΡΠ΅Π°Π»Π°Π½ ΠΎΠΏΠΈΡ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΡΠ° Ρ ΠΡΠ°ΡΡ Π½Π° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΎΠΌΡ Π΄Π²Π° Π²Π΅ΠΊΠ°.[20][21] Π Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ Ρ ΠΊΡΠΈΠ·ΠΈ ΠΡΡΠΎΡΠΈΡΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠ΅ΠΌΠ° Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°Ρ, `Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ Π½ΠΎ ΠΎΠ³ΡΠΎΠΌΠ½Π° Π²Π΅ΡΠΈΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΏΠ΅Π²Π°Π»ΠΈ Π΄ΠΎ Π΄Π°Π½Π°Ρ`. ΠΠ°Π²ΠΎΠ΄ΠΈ Π΄Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΠΌΠ°Π½Π° ΠΈ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ°. ΠΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ»ΠΈΠΊ, Π΄ΠΎΡΡΠ° ΡΡΠΊΠΎΠ³ Π²ΠΈΠ΄ΠΈΠΊΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ ΠΈ ΡΡΠ΄Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π° ΡΡΠ±Π°Π², ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΡΡ Π²ΠΈΠ΄ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ±Π°Π²Π½ΠΈΡΠ΅, ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ ΡΡ Π½Π΅Π²Π΅Π·Π°Π½Π΅, Π½Π΅ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½Π΅, ΡΠ΅ΡΡΠΎ Π±Π΅Π· ΡΠΊΠ»Π°Π΄Π°, Π΅ΠΏΠΈΠ·ΠΎΠ΄Π΅ ΡΡ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ°Π½Π΅ Π½Π° ΡΡΠ΅ΡΡ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠΏΠΈΡΠΈ Π³ΡΡΠ°ΡΡ ΡΠ°Π΄ΡΡ, Π΄ΠΈΡΠ°Π»ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΠΆΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΈΡΠΏΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°Π½, ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½Π° ΠΌΡΡΠ°ΡΠ΅, ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π΅ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½Π°, ΠΎΠΏΡΡΠ° ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½ΠΎΡΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΈΡ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΡΠ°ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΡ ΡΠΎΡΠΌΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ Π²ΡΠ»ΠΈΠ½Ρ ΠΊΠΎΡΠ° Π½Π°Π΄ΠΎΠΊΠ½Π°ΡΡΡΠ΅ Π·Π° ΡΠ²Π΅: ΡΠΈΠ»Π°Π½, Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ, Π½Π΅ΡΠ²Π΅ΡΠ½ΠΎ ΡΠΈΠ»Π°Π½ Π»ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΌΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ΅Π½Ρ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΄Π° Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ.[22] Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ±Π°Π·ΠΈΡΠ°ΠΎ Π½Π° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠ΅. ΠΠ΅Π΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ: β ΠΠΎ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΡΠΏΠΎΠ½ΡΠ°Π½ΠΎ, Π½Π΅ ΡΠ°Π·ΠΌΠΈΡΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΎ ΡΠΎΠΌΠ΅. Π£ ΡΠΎ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ Π·Π½Π°ΠΎ ΡΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠΎ Π½Π°ΡΡΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π½ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°. ΠΠ½ΡΠ΅Π»ΠΈΠ³Π΅Π½ΡΠΈΡΠ° Π½Π΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π»Π°, ΠΎΠ½Π° ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ³Π»Π°ΡΠ° ΡΡΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈ ΡΡΠ²ΠΎΡΠ΅. ΠΠΎΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡΠΈΡΠ° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΡΡΠ°: ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π΅ΠΊΠ° ΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Ρ Π²Π°ΠΌΠ°, Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΡΡΠ³ΠΎ, ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΡΠΈΠ½ΠΈ Π΄Π° Π·Π°Π²ΠΎΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° Π±Π»ΠΈΠΆΡΠ΅Π³. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄ Ρ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΡ ΠΠΎΠ»ΡΠ±. Π’ΠΎ ΡΡ Π±ΠΈΠ»Π΅ Π΄Π²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅: ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ° ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°.[24] Π ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠΊΡ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ: β ΠΡΠ²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π½ΠΈΡΠ΅ Ρ ΡΠ΅ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ Π»ΠΈΡΡ Π΄Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°. ΠΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠ½Π΄ΡΠ° ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΡΠΊΡΡ, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ Π΄Π²Π΅ ΠΌΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ. ΠΠ΅ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΡΠΎ, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π²Π°ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΎ Π½Π° Π΄Π°ΡΠΈ ΡΠ°Π΄. Π ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ. ΠΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°ΠΎ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΡΠ΅ Π. Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ²Ρ ΠΌΠΎΡΡ Π·Π±ΠΈΡΠΊΡ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠΏΠ»Π°ΡΠ΅, ΡΡΠΎ Π³ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΡΠ° Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ Π΄ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°ΠΎ, ΡΠ° ΡΠ°ΠΌ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π³. ΠΠ½Π΄ΡΠΈ ΠΠ°Π²ΡΠΈΠ»ΠΎΠ²ΡΡΡ, Π΄Π° ΠΎΠ½ ΡΠΎ ΡΡΠ²Π°, Π±ΠΎΡΠ΅ΡΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΌ, Π΄Π° Π±ΠΈΡ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠΈΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠ»Π°ΡΠΈΠΌ ΠΊΠ°Π΄Π° Π±ΡΠ΄Π΅ Π³ΠΎΡΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π°. ΠΠ»ΠΈ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΎ ΠΏΡΠ°Π²ΠΈΠ»ΠΎ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠ° ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ΅Π±ΠΈΡ, ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈΠΎ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΌΡ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ Π½Π° ΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ (ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΎΡΠΈΠ½Ρ Π΄ΠΈΠ½Π°ΡΠ°) Π° ΠΎΠ½ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°Π½, ΠΏΡΠΎΡΡ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°Ρ, ΠΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡ, ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·Π° ΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π°Π»Π°Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ΅Ρ ΠΌΠΈ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΊΡΠΈΠ³Π΅ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄Π°ΡΡ, Π΄Π° ΠΌΡ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΡΠΏΠ»Π°ΡΡΡΠ΅ΠΌ ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΌΠΎΠ³Ρ. β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ, 1919.[25] ΠΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΎΠ·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π»Π° ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ ΠΏΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ Ρ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π½ ΠΏΡΠ²ΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌΠ°ΡΠΎΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠ°Ρ Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠΊΠΎΠ»Π΅, Π·Π°ΡΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΈΠ»Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΈ. Π‘ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° Π·Π°ΡΡΠ΅ΠΏΠ΅ΡΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π΄ΡΡΠ³Π°ΡΠΈΡΠΈΠΌ Π·Π²ΡΠΊΠΎΠΌ, ΡΠ·Π΄ΠΈΠ³Π»Π° ΡΠ΅ Ρ Π΄ΠΎΡΠ°Π΄ Π½Π΅Π΄ΠΎΡΠ΅Π³Π½ΡΡΠ΅ Π²ΠΈΡΠΈΠ½Π΅, ΠΈ Π΄ΠΎΠΏΡΠ»Π° Π΄ΠΎ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ° Π΄ΡΡΠ΅Π²Π½Π΅ Π³Π°Π»Π°ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ°. Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ·Π°ΠΌΠ°, ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅ Π½Π°Π³Π»ΠΎ ΠΏΡΠ΅ΠΊΠΈΠ΄Π° ΠΈ ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ±Π»ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ°ΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΡ ΡΠ²ΠΎΡΡΡΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π΄ΠΎΠ±Π°. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄, ΠΌΠ°ΡΠΊΠ°, Π³ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡ ΡΠ½ΡΡΡΠ°ΡΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅.[26] Π¦ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡ ΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠΎΠ³, ΠΏΠΎΠ΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° Π½ΠΎΠ²Π΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π΅ΠΏΠΎΡ Π΅ Π½Π°Π»Π°Π·ΠΈΠ»Π΅ ΡΡ ΡΠ΅ ΡΠΈΠΊ ΠΈΡΠΏΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠΈΠ½Π΅ ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΡΠ°Π½ΠΈΡ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΡ ΡΠ΅ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ Π΅Π²ΠΎΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π΄Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π±ΠΈΡΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΡ ΠΈ Π΅ΡΡΠ΅ΡΡΠΊΠΈΡ ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π΅ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅, ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π°Ρ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΠ΄Π»ΠΈΠΊΠ° Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, Π° Π½Π΅ Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ»ΠΈ Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠ°ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠΈΡ ΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π΅ΡΡΡΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, Π½Π΅ΠΏΡΠΈΠ»Π°Π³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡ Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ Π·Π°ΡΠ΅ΠΊΠ°ΠΎ, ΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ Π΄Π° ΠΆΠΈΠ²ΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΎΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ° Π½Π°ΡΠ΄ΡΠ±ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ΠΆΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ²ΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠ°, ΠΌΠ°ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΈ Π·ΠΎΠ²Π° ΠΊΡΠ²ΠΈ. ΠΠ°Π» Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π±ΠΎΠ» Π·Π° ΠΈΠ·Π³ΡΠ±ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ, Π½Π΅ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠΌΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ.[26] ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΠΎΠ³Π»Π°Ρ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅ΡΠΎΠΏΠΈΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΈΠΎ Π΄Π° ΠΌΡ ΡΡΡΡΠΏΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡ Π·Π° ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠ΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°.[13] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² (1910) ΠΎΡΠ΅ΡΡΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅ΠΌΠ΅ΠΊ-Π΄Π΅Π»ΠΎ ΡΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½Π΅. Π‘Γ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°Π²Π°ΠΎ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠ°Π²ΡΠ΅, ΠΈ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·ΡΠ°Π·ΠΈΡΠΎ Π½Π΅Π³Π°ΡΠΈΠ²Π°Π½ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»Π½ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΎ ΠΊΠΎΡΠ΅ Π²ΡΡΡΠ΅. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ (Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΠ°Ρ) ΡΠ²Π΅ΠΎ Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΊΠΎ ΠΈ ΡΠΏΠΎΡΠΎ, Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΠΏΡΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ°. ΠΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ²Π°ΠΊΡ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΠΎΠ΄Π±ΠΎΠ»ΡΡΠ΅. ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π»ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ ΠΈ ΡΡΠΈΠ» ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ°, Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ Π΄Π° ΠΎΠ½ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΠΊΡΠ°ΡΠ° ΡΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΡΠ°Π½Π΄Π°ΡΠ΄Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊ, ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠΈΠ½ΡΠ°ΠΊΡΠΎΠΌ. Π¨ΠΊΠΎΠ»ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ Π½Π° ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Ρ ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ΅, ΠΎΠ½ΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ Π΄ΠΈΡΡΠ°Π½ΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°ΠΊ ΠΎΡΡΡΠΎ Π½Π°ΠΏΠ°Π΄Π°Π»ΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Ρ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ, ΠΎΠ·Π½Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ Π½Π΅ΠΏΠΈΡΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΈ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½Ρ, ΠΈΡΡΠΈΡΡΡΠΈ ΠΏΡΠΈ ΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΡ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΡβ ΡΡΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΡΠ½ΠΎΡΡ Π½Π°Π΄ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠΌ `Π·Π°ΠΎΡΡΠ°Π»ΠΎΡΡΡ`. Π‘ ΠΎΠ±Π·ΠΈΡΠΎΠΌ Π½Π° ΠΎΡΠΈΠ³ΠΈΠ½Π°Π»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠ΅ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΠ΅ Π΄ΠΎΠΌΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΠ³ Π΄Π΅Π»Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°Π½ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈ ΠΈ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΈΠ» β ΠΊΠ°ΠΎ βΠΌΡΡΠ°Π²ΠΎΡΡ Π³Π΅Π½ΠΈΡΠ°β. Π£ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠΌ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΡ (ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ β ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΡΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅ΠΏΡ ΠΠ΄Π²Π°ΡΠ΄Π° Π‘Π°ΠΈΠ΄Π°) ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠ΅Π³ ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΎΡΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΠ»Π°Π΄ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΠΊ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΡΠ°ΠΎ ΠΏΠΎ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Ρ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎΠ³ ΠΏΠΈΡΡΠ°:[20] β ΠΡΠ΅Π΄Π° ΠΌΠ½ΠΎΠΌ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° Π³Π»Π°Π²Π° ΡΠΈΠΏΠΈΡΠ½Π° Π·Π° ΠΡΠ³, ΠΏΠ΅ΡΠ°Π»Π±Π°ΡΡΠΊΠ°, Ρ Π΄ΡΠ±ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΠΈΡΠ½ΡΡΠΈΠΌ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠ²ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠ²ΡΠ΄ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ²ΠΈΠ΄Π½ΠΎ ΠΎΠΏΠΎΡΠ΅ Π΄ΠΈΠ²ΡΠΈΠ½Π΅. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΈΠ°ΠΊΠΎ βΠ΅Π²ΡΠΎΠΏΡΠΊΠΎβ, ΡΠΈΠ½ΠΈΠ»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΡΠΊΠ½Π°, ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΎΡΡ Π·Π° Π·Π΅ΠΌΡΡ ΠΈ ΡΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΏΠΎΠ½Π°ΡΠ°ΡΠ΅, ΠΊΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π² ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠΎΠ΄Π±ΠΈΠ½ΠΈ ΠΈ Π³ΠΎΡΡΠΈΠΌΠ° Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΈ [β¦] ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π»Π΅ΠΊΡΡΠ°Π»ΡΠ° Π½ΠΈΡΠ°ΠΌ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ±ΠΎΠΌ, Π²Π΅Ρ ΡΠΈΡΠΎΡΠΎΠ³ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠ° ΠΈΠ· Π½Π°ΡΠΎΠ΄Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³ ΠΎΠ΄ ΠΎΠ½ΠΈΡ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ½ΠΈΡ , Π°ΡΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡ . β ββΠΠ΅Π»ΠΈΠ±ΠΎΡ ΠΠ»ΠΈΠ³ΠΎΡΠΈΡ[8] ΠΠ°ΠΊΠΎ ΠΏΠΈΡΠ΅ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ, ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° Ρ ΡΠ°Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΎΡ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. Π£ ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΌΠ°Ρ , ΠΏΠΎΡΠ»Π΅ ΠΏΡΠ²ΠΈΡ ΡΡΠΏΠ΅Ρ Π°, ΠΏΠΎΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ ΡΠΎΠΏΠ»Π° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΠΈ, ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈΠ»ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΊΠ°Π·Π°ΠΎ ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΠΎ Π΄Π° ΠΊΠ°ΠΆΠ΅, Π΄Π° Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ° ΠΈ Π΄Π° ΠΈΠ·Π»Π°Π·ΠΈ ΠΈΠ· ΡΠ΅Π±Π΅, Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΈΡΠΏΠ΅Π²Π°ΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠ΅ΡΠΌΡ. ΠΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ ΡΠ΅ ΡΠ²Ρ ΡΡ Π±ΠΎΡΠ°Π·Π°Π½ ΡΠ°Π·Π±ΠΈΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ΠΎΠΌ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠ»Π° Π½Π΅ΠΈΡΡΡΠΏΠ½Π° ΡΠ½Π°Π³Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π°, Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΡΠΈ ΡΠ°Π»Π΅Π½Π°Ρ, Π²Π΅ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠ²ΠΎ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΡ Π²Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΠΈΠ³ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° ΡΡΠΊΠ°. Π’ΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π½ΠΈΠ· ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ ΡΠ»Π°Π±ΠΎ Π²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°, Π½ΠΎ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΎ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°Π½ ΡΠΎΠΌΠ°Π½, ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌ, ΡΠΈΠ·ΠΈΠΎΠ»ΠΎΡΠΊΠ° Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ΅Π΄Π½Π΅ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π±ΠΎΠ³Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ΅, ΠΏΠΎΡΠ»ΡΠΆΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅Ρ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½ Π½Π΅ Π²ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ±Π»Π΅ΠΌΠΎΠΌ, ΠΊΠΎΡΠΈ Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π²ΠΈΡΠ΅Π½, Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΠΈΡΠ΅ΠΌ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Π±ΠΎΠ³Π°ΡΡΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΠΊΠΎΡΠΎΠΌ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π·Π°Π»ΠΈΠ²Π° ΡΠ²Π΅ ΡΡΠΎ ΡΠ·ΠΌΠ΅ Π΄Π° ΡΠ°Π΄ΠΈ.[22] ΠΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΡΠ΅ΡΠΊΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΈ, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅Π²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° ΠΠ½Π³Π΅Π»ΠΈΠ½Π° ΠΏΠΎΠΌΠ°Π³Π°Π»Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΈΠ·ΡΠ°Π΄Π΅ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π°. ΠΠ°ΡΠΌΠ°ΡΠ΅ Π΄Π²Π° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡΠΈ ΠΏΡΡΠ°, ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°Π»Π° ΡΠ΅ ΠΎΠ²ΠΎ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π±ΠΈ Π»Π°ΠΊΡΠ΅ Ρ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΌΠΎΠ³Π»ΠΈ Π΄Π° ΠΏΡΠΎΡΠΈΡΠ°ΡΡ. ΠΠΈΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΎ Π΄Π° Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½Π° ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠ° Π΄ΠΎΠ΄Π°Π»Π° ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΈΡΠ»ΠΈ.[27] Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² Π°Π΄Π°ΠΏΡΠΈΡΠ°Π½ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ Π’Π ΡΠ΅ΡΠΈΡΡ. ΠΠ΄ 4. Π΄Π΅ΡΠ΅ΠΌΠ±ΡΠ° 2021. ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠΈΡΠ΅ΡΠ½ΠΎ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΠΈΠ²Π°Π»Π° Π½Π° Π Π’Π‘ 1.[28] ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅: ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° (Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°) ΠΡΠ°Π³Π° Π‘ΠΏΠ°ΡΠΈΡ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1914. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΠΠ°ΡΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΡ Ρ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΡ ΠΠ°ΡΠ΅, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, 1902. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΡΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° 1900. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΡΡΠ΅ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΈΠ·Π²Π΅Π΄Π΅Π½Π° ΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΡΠ° ΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°ΠΎ, ΠΌΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΈΠ·Π±ΠΎΡ ΠΈ ΡΠ°ΡΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ°, ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠΈ Π²Π΅ΡΠΈ Π±ΡΠΎΡ Π²Π΅ΡΠ·ΠΈΡΠ°. βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡ ΠΈ Π½Π°ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ΅ Π³Π»Π΅Π΄Π°Π½ΠΈΡ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Ρ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠΈΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ. ΠΠΎΠΌΠΏΠΎΠ·ΠΈΡΠΎΡ ΠΠ΅ΡΠ°Ρ ΠΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΡΠ°Π½ΡΠΏΠΎΠ½ΠΎΠ²Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΊΡΡ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ ΠΈΡΡΠΎΠΈΠΌΠ΅Π½Ρ ΠΎΠΏΠ΅ΡΡ, ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ²ΠΎ ΠΈΠ·Π²ΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»ΠΎ 1931. Ρ ΠΠ°Π³ΡΠ΅Π±Ρ.[20] ΠΡΠ°ΠΌΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Π±ΠΈΠ»Π° ΡΠ΅ Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½Π° Π½Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΅Π½Π°ΠΌΠ° Ρ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠΈ (ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²Π°), Π° Π±ΡΠΎΡ ΠΏΠ΅ΡΠ°ΠΌΠ° Ρ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ±ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅ Π·Π½Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠ°Π²Π°Π½ Ρ ΠΎΠ΄Π½ΠΎΡΡ Π½Π° ΠΠΎΡΠΈΠ½ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π£ ΡΠΈΠ»ΠΌΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π°ΠΌΠ° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ, ΡΠΈΠΌΠΏΠ»ΠΈΡΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΈ ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²Π°Π½ΠΎ Ρ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΊΠ°Π»ΡΠΏΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π»ΠΈΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Π΄ΡΠ°. Π£ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π½ ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΡ ΡΠΏΠΎΡΠ°ΡΡΠΈ Π΅ΡΠ΅ΠΊΡΠΈ (ΡΠ°ΡΠΊΠΎΡΠ½Π° ΠΎΠ΄Π΅ΡΠ°, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°, ΠΈΠ³ΡΠ°β¦), Π° Π½Π΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΡΠ΅ΠΊΡΡ. Π ΡΓ’ΠΌ ΠΠΎΡΠ° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΠΊΠΎΠΌ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Ρ Π±Π΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΠ°ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΡ, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ° ΡΠ° ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠ΄Π±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π²Π΅ΡΠ΅Π»Π° ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° ΠΈΠ³ΡΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ Π½Π΅Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π½ ΠΈ Π·Π±ΠΎΠ³ ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠΎ ΡΡ Π°ΠΊΡΠ΅ΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ΅Π½ΠΈ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π΅Π°Π΄Π΅ΠΊΠ²Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ. Π ΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠΊΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π½ΠΈΠΊΠ°Π΄Π° Π½ΠΈΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ.[20] ΠΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π΅β Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Ρ ΠΏΠ΅ΡΠΈΠΎΠ΄Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΎ 60-ΠΈΡ ΠΈ 70-ΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° 20. Π²Π΅ΠΊΠ°, Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡΡ, Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΡΠΊΡ ΠΎΠ±ΡΠ°Π΄Ρ ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅Π²ΡΡΠ½Ρ ΡΠ΅Π½Π·ΡΡΡ. ΠΠ½Π΅ Π±ΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠΊΡΠ°ΡΠΈΠ²Π°Π½Π΅, ΠΈΠ· ΡΠΈΡ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π±Π°ΡΡΡΡ, ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΡΠ΅ΡΠΈΡΡΠΌΠΈΠΌΠ°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠΆΠ΅ΡΠ½ΠΈ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠΈ, ΡΠΎΡΠΌΡΠ»Π°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΠΈ ΡΡΡΡΠΈΠ·ΠΌΠΈ, ΡΡΠΈΡ ΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠΏΠ΅Π²Π°ΡΡ ΡΡΠ±Π°Π² ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΡΠ°Π·Π»ΠΈΡΠΈΡΠ΅ Π²Π΅ΡΠ΅β¦ ΠΠ½Π΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅Π»ΡΡΡ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΡΠ°Π·ΡΠΌΡΠΈΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΡΠΎΡ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΡΠΈ, Π° ΠΎΠΏΠ΅Ρ Π΄Π° ΠΎΡΡΠ°Π½Ρ ΠΏΡΠ΅ΠΏΠΎΠ·Π½Π°ΡΡΠΈΠ²ΠΎ βΠ²ΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΊΠ΅β. Π€ΠΎΠ»ΠΊΠ»ΠΎΡΠ½Π° Π΄ΡΡΡΡΠ²Π°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΡ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½Ρ ΡΠΎΡΠΈΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈΠΌΠ°Π»Π° ΡΡΠ½ΠΊΡΠΈΡΡ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠΊΠ»Π°ΠΌΠΎΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ βΠ±ΡΠ°ΡΡΡΠ²Π° ΠΈ ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ²Π°β, ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Π·ΡΡΡ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΠΈ ΠΊΠΎΡΡΠΈΠΌΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΡΠΈΠΏΠ°. ΠΠ²Π°ΠΊΠ²Π° ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°Π½Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠ²ΡΡΡΡΠ΅ Π΄ΠΎ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ°. Π£ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ»ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ°ΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ ΡΠ΅ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈ ΠΈΡΠΊΡΡΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΊΡΠΎΠ· ΡΠΈΠ½ΡΠ°Π³ΠΌΡ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ ΠΡΠ°ΡΠ΅β. Π£Π· ΡΠ²Π΅ ΡΠΎ, Π°Π΄Π°ΠΏΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ° Ρ ΠΏΠΎΡΠ»Π΅Π΄ΡΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΠ½Π°Π΅ΡΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, ΡΠ΅ΠΊΠ»Π°ΠΌΠΈΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ βΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°β, ΡΠ²ΠΎΠ΄Π΅ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡ ΡΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ, Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΠ·ΡΡΡΡΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠ°ΡΠ°Π²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΠΎΡΠΈΠΏΠ΅ ΠΊΡΠΎΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΠΏΠΎΡΠΌΠ°ΡΡΠ°.[20] ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»Π° Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΡΡΠΏΠ΅Ρ ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ ΠΎΠ±ΡΠ°Π·ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈΡ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ Π΄ΠΎΠΏΠ°Π»Π° ΡΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½Π° ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Π° ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ° Β»Π΄Π΅ΡΡΠ°Β«, Β»ΡΠ΅Π²Π΄Π°Ρ Π°Β« ΠΈ Β»ΠΆΠ°Π»Π° Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΒ«, ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΠ±Π»ΠΈΠΊΠ΅, ΠΊΠΎΡΠ° Π²ΠΎΠ»ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΡΠ½ΠΎ Ρ ΡΠΎΡ. Π’ΠΎ ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠ° ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π° ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ° ΡΠ΅ΠΆΡΠ΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΡΡΠ³Π΅, ΠΏΡΠ½Π° Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ°Π½ΡΠΊΠΈΡ ΡΠ΅Π²Π΄Π°Π»ΠΈΠ½ΠΊΠΈ, ΡΠ° Π½Π΅ΡΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π²Π°ΡΠ° ΠΎΠΊΠΎ ΡΡΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ΅. ΠΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΠ°, ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π±Π°, ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ Π½Π΅Π²Π΅ΡΡΠΎ ΠΏΠΈΡΠ°Π½Π°, Π½Π΅ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½Π°, Π°Π»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠΎΠΊΠΈΠΌ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ ΠΎΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π°ΠΌΠ°, ΠΏΠ°ΡΠΎΠΊΡΠΈΠ·ΠΌΠΎΠΌ ΡΡΠ±Π°Π²Π½Π΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ½Π°ΠΆΠ½ΠΈΠΌ Π°ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ, ΠΎΠ½Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅Π΄Π½Π° ΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈΡ ΡΡΠ²Π°ΡΠΈ Ρ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΠΈ, ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½ Π‘ΠΊΠ΅ΡΠ»ΠΈΡ.[22] β ΠΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠΈ ΡΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ½Π΅ ΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ Π½Π°Π·Π²Π°ΠΎ Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΈΠΌ Π° Π½Π΅ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ. ΠΠ° ΠΏΡΠΈΠ·Π½Π°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π° ΡΠ°ΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΊ, Π° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΎ Π΄Π° ΡΡ Ρ ΠΌΠΎΡΠΈΠΌ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° Π½Π°ΡΠ²ΠΈΡΠ΅ ΡΡΡΠ΅Π΄ΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΎΠΏΡΡΠ΅ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΊΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ΄ΠΈ ΠΈ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΠ°Π»ΠΊΠ°Π½Π°. ΠΠ΅Ρ Π΄Π° Π½Π΅ΠΌΠ° Ρ ΡΠΈΠΌΠ° Π½Π΅ΡΠ΅Π³Π° ΠΎΠΏΡΡΠ΅Π³Π°, Π±Π°Π»ΠΊΠ°Π½ΡΠΊΠΎΠ³Π° Π° Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΡΠΎΠ²ΠΈΠ½ΡΠΈΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅Π΄Π½Π°ΠΊΠΎ ΠΊΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°Π³Π»Π°ΡΠ°Π²Π°ΡΡ, ΠΎΡΠΊΡΠ΄Π° Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½ΠΈ ΡΠ° ΠΈΡΡΠΈΠΌ ΠΎΠ΄ΡΡΠ΅Π²ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ, ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΡΡΠΈ Ρ ΡΠΎΡ Π½Π΅ΡΡΠΎ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅, ΡΠΎΡΠ΅Π½ΠΎ, ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ, ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΈ Ρ Π‘ΠΎΡΠΈΡΠΈ, Π‘ΠΊΠΎΠΏΡΡ, ΠΠΎΡΡΠ°ΡΡ, Π‘Π°ΡΠ°ΡΠ΅Π²Ρ, ΠΏΠ° ΡΠ°ΠΊ ΠΈ Ρ Π‘ΠΏΠ»ΠΈΡΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ[29] ΠΡΠΈΠΊΠ°Π· ΠΡΠ°ΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠ°Π²Π° ΠΏΡΠ΅Π΄ΡΡΠ°Π²Π΅ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. ΠΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ· 1899. ΠΠ΅ΠΎ ΠΊΠΎΠ»Π΅ΠΊΡΠΈΡΠ΅ ΠΠ΄Π»ΠΈΠ³Π°ΡΠ°. Π‘ΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π²Π° Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠ° ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ° ΡΠ΅ Π±ΠΈΠ»Π° ΠΎΠ³ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅Π½Π° ΡΠ°ΠΌΠΎ Π½Π° ΡΠ΅Π²Π΅ΡΠ½Π΅ ΠΈ Π·Π°ΠΏΠ°Π΄Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ²ΠΈ ΡΠ²ΠΎΠ΄ΠΈ Ρ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΡ ΡΡΠ³ΠΎΠΈΡΡΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π½ΠΎΠ²ΠΎΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΡΠ°ΡΠ΅Π²Π΅, Π΄Π΅ΠΎ Π‘ΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ° ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠ»Π° 1877. ΠΈ 1878. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅. ΠΠ½ ΠΏΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊ ΡΠΎΠ³Π° Π½ΠΎΠ²ΠΎΠ³, ΠΆΠΈΠ²ΠΎΠΏΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΈ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΠ°, ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠΎΠ΄Π½ΠΎΠ³ ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ°, Ρ ΠΊΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΏΡΠΎΠ²Π΅ΠΎ Π΄Π΅ΡΠΈΡΡΡΠ²ΠΎ, ΠΈΠ· ΠΊΠΎΡΠ΅Π³ ΡΠ΅ ΠΈΠ·Π½Π΅ΠΎ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅ΠΈΠ·Π³Π»Π°Π΄ΠΈΠ²Π΅ ΡΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½Π΅, ΠΈ ΠΈΠ· ΠΊΠΎΠ³Π°, Ρ ΡΠ²ΠΎΠΌΠ΅ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ°Π΄Ρ, Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠΈ. ΠΠ½ ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ, ΠΊΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΌΠΎΠ΄Π΅ΡΠ½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅, Π½Π΅Π³ΠΎ ΠΡΠ°ΡΡ Β»ΡΡΠ°ΡΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°Β«, ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΡΠΈΡ ΠΎΠ²Π΅ ΡΡΠΊΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΌΠΎΠ²Π΅ Π°Π»ΠΈ ΡΡΠ΄Π°ΡΠ°Π½ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡ. ΠΠ½ ΠΎΠΏΠΈΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΈ ΠΎΡΠ΅ΡΠΈΠΎ, Π²ΡΠ»ΠΎ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΡΠ΄Π΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΡΠ°Π»ΠΈ ΠΈ Π΄ΠΎΠ³Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° Π΄Π΅ΡΠΈΠ»ΠΈ, Π½Π°Π»Π°Π·Π΅ΡΠΈ Ρ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡ ΠΏΠΎΠ»ΡΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠΎΡ ΠΏΠ°Π»Π°Π½ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΎ Β»ΠΎΡΠ°ΡΠ°Π½ΠΈ Π²ΡΡΒ« ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈ, ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π°ΡΡΡΠΈ ΡΠΎ ΡΠ²Π΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΡΡΠ°, Π΄ΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΡΡΠΈ Π½Π΅ ΡΠ΅ΡΡΡ Π²Π΅Ρ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ Π΄Π° Π·Π° ΠΏΡΠ°Π²ΠΎΠ³ ΠΏΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° Π½Π΅ΠΌΠ° Π±Π°Π½Π°Π»Π½ΠΎΡΡΠΈ Ρ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΡ.[30] Π£ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΏΠΎΡΠ΅Π² ΠΎΠ΄ Π·Π°Π½ΠΈΠΌΡΠΈΠ²ΠΎΠ³ Π°ΡΡ Π°ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³ ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠ³ Π΄ΠΈΡΠ°Π»Π΅ΠΊΡΠ° ΠΏΠ° Π΄ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΡΠΈΡΠΎΠ΄Π° Ρ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΠΌΠ΅ΡΠ°Π»Π° ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ° ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ²Π΅Π½ΡΠΊΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ½ΠΎΡΡ. ΠΠ»ΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠ²Π°ΡΡ ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ³Π° ΠΊΡΡΠ° Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠΎΡ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠ° Π²ΡΠ»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΠ³, ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΎΠ³, Π»ΠΈΡΡΠΊΠΎΠ³. Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠ°Π²Π° Π΄Π° ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΡΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ²Π΅Ρ, Π½ΠΎ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΈ Ρ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΡΠ½ΠΎΡΠΈ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎ ΡΠ΅Π±Π΅, ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, ΠΏΠ»Π°Ρ ΠΎΠ²ΠΈΡΡ ΡΡΡΠ°ΡΡ ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π½Ρ ΡΠ΅ΠΆΡΡ. Π£ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ Π±ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΎΡΠ±Π° ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ ΠΡΡΠΎΠΊΠ° ΠΈ ΠΠ°ΠΏΠ°Π΄Π°, ΠΈΠ·ΠΌΠ΅ΡΡ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΈ ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΌΠΎΡΠ°Π»Π°, ΡΠ½ΠΎΠ²Π° ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅, ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ°, Ρ ΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΏΡΠ΅Π΄ΠΌΠ΅ΡΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΠΎΠ½ ΡΠΌΠ΅ΠΎ Π΄Π°ΡΠΈ Π²Π΅Π»ΠΈΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ°Π½, ΡΠ° ΡΠ²ΠΎΠΌ ΡΠ²ΠΎΡΠΎΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΊΠΎΠΌ Π΄ΡΡΠΎΠΌ. ΠΠ΅ΡΡ ΡΠ²ΠΈΠΌΠ° ΡΡΠΏΡΠΊΠΈΠΌ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΡΠΈΠΌΠ° Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ Π±ΠΈΠΎ ΡΡΠ±ΡΠ΅ΠΊΡΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½ΠΈΡΠΈ, Π½ΠΈΠΊΠΎ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠ°Π² ΠΏΠΎΡΠΏΡΠ½ ΠΈΠΌΠΏΡΠ΅ΡΠΈΠΎΠ½ΠΈΡΡΠ°.[31] ΠΡΠΎΡΠ΅Ρ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΡΠ°ΡΠ° ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½Π°ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»Π° ΠΏΠΎΠ²Π΅Π·Π°Π½ΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΠΌ Π΄Π΅Π»ΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΊΡΠ΅Π½ΡΠΎ ΡΠ΅ βΡΠΏΠΎΡΠ°β, ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ°Π΄Π°ΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ Π΅Π»ΠΈΡΠ΅ Ρ Π·Π΅ΠΌΡΠΈ, Π΄Π° Π±ΠΈ ΠΎΠ½Π΄Π° Π±ΠΈΠΎ ΠΏΡΠΈΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄ΡΠΆΠ°Π½ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΎΠΌ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ -ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ° βΠΈΠ·Π½ΡΡΡΠ°β, Ρ ΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΡΠ°ΡΡ. ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ Π·Π°ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠ²Π°Π»ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠΈΡΠ°Π»ΠΎ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΈΡΡΡΠ°ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ΅, ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ΅ ΠΈ Π°Π²Π°Π½ΡΡΡΠΈΡΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΡΠ°ΡΠ΅, Π½Π΅ Π±ΠΈ Π»ΠΈ Π·Π°Π΄ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΡ ΡΠ°Π΄ΠΎΠ·Π½Π°Π»ΠΎΡΡ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΡΡΠΎ ΡΡ ΠΎΠ½ΠΈ Π΄ΠΎΠΆΠΈΠ²Π΅Π»ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ ΠΡΠΈΡΠ΅Π½Ρ, ΠΡΡΠ³ΠΎΡΡ, ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌ ΡΠΈΠΌ ΠΈ β Π΅Π³Π·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ ΠΎΠ±ΠΎΠ³Π°ΡΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ²ΠΎΡΠ΅ ΡΡΠ²Π°ΡΠ°Π»Π°ΡΡΠ²ΠΎ.[20] ΠΠ°Π²ΡΠ°ΡΡΡΠΈ ΡΠ΅ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°ΡΠ° Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° ΡΠ²Π΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΡΠΈΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° Π·Π°ΠΏΠ°Π΄ΡΠ°ΡΠΊΠΈΠΌ ΡΠ·ΠΎΡΠΈΠΌΠ°, ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ²ΡΠΆΠ΅Π½ ΡΠ΅Π°Π»ΠΈΡΡΠΈΡΠΊΠΈΠΌ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°; Π΄Π΅Π»Π° ΡΡ ΠΌΡ ΠΏΡΠΎΠΆΠ΅ΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π½Π°ΠΊΠ»ΠΎΠ½ΠΎΡΡΠΈ ΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΡ Π°Π»Π½ΠΎΠΌ ΡΠ²Π΅ΡΡ ΡΡΠ°ΡΠ΅ Π‘ΡΠ±ΠΈΡΠ΅. ΠΠΏΠΈΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ°Π³ΠΈΡΠ½Π΅ Π»ΠΈΡΠ½ΠΎΡΡΠΈ, ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠΏΠ°Π΄Π°ΡΡ ΠΊΠ°ΠΎ βΠΏΠΎΠ΅ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΠΆΡΡΠ²Π΅ ΡΡΠ±Π°Π²ΠΈβ, Π΄Π°ΠΎ ΡΠ΅ ΡΠΏΠ΅ΡΠ°ΡΡΠΈΠ²Ρ ΡΠ»ΠΈΠΊΡ Π·Π°Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ½ΠΎΠ³ ΠΡΠ°ΡΠ°, ΡΠ°ΡΠ»ΠΎΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π΅Π³Π΅Π½Π΅ΡΠ°ΡΠΈΡΡ ΡΡΠ°ΡΠΈΡ ΡΡΠ³ΠΎΠ²Π°ΡΠΊΠΈΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°, ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅ΠΎΡΠΊΠΎΠ³ Π΅Π»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΡΠ° Ρ Π³ΡΠ°Π΄. ΠΠΈΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ»ΠΈΠΊΠ°Ρ ΡΡΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΡΡΠΊΠΎΠ±Π° ΠΈ Π½ΠΎΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ΅ Π·Π° ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΡΡΡ. ΠΡΠΎΠ·Π° ΠΌΡ ΡΠ΅ Π½Π°Π΄Π°Ρ Π½ΡΡΠ° ΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ°ΡΠ°Π»ΠΈΠ·ΠΌΠ° ΠΈ ΠΈΡΡΠΎΡΡΠ°ΡΠΊΠ΅ ΡΡΠ»Π½ΠΎΡΡΠΈ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΠΌΠ°Π½Π° ΠΎΠΊΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΡΠ°ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°Ρ. ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΠ»ΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ° ΠΎΠΏΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΌΠ΅ΠΌΠΎΠ°ΡΡΠΊΠΎΠΌ Π΄Π΅Π»Ρ ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ.[32] ΠΠΈΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ² ΡΡΠΊΠΎΠΏΠΈΡ Π½ΠΈΡΠ΅ ΡΠ°ΡΡΠ²Π°Π½.[3] ΠΡΠ΅ΡΡΠ°Π½Π°ΠΊ Π±Π°Π²ΡΠ΅ΡΠ° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡΡ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΡΠ°ΡΠ°. Π£ ΡΠΎΠΊΡ ΠΡΠ²ΠΎΠ³ ΡΠ²Π΅ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΡΠ°ΡΠ°, Π±ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π»ΠΎΠ³ΠΎΡΡ Ρ ΠΠ΅ΡΠ²Π΅Π½ΡΠΈ, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΡΠ΅ ΠΏΡΠ΅Π±Π°ΡΠ΅Π½ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, Π³Π΄Π΅ ΡΠ΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΎ ΠΊΠ°ΠΎ Π½ΠΎΠ²ΠΈΠ½Π°Ρ. Π’ΡΠ°ΡΠΌΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠ°ΡΠ° ΡΡ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡΠΈΡΠ°Π»Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π³Π° ΠΈ ΠΎ ΡΠ²ΠΎΠΌ ΠΏΡΠ΅ΡΡΠ°Π½ΠΊΡ, ΠΏΡΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ: β Π¨ΡΠ° ΡΠ° ΠΈΠΌΠ°ΠΌ Π΄Π° Π²Π°ΠΌ ΠΊΠ°ΠΆΠ΅ΠΌ? Π¨ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΈΠ΄Π΅ΡΠ΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ ? ΠΠ° Π½Π΅ ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌ Π²ΠΈΡΠ΅, Π½Π΅ ΡΡΠ°ΠΌΠΏΠ°ΠΌ; ΠΆΠΈΠ²ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅Π½ΠΎ. Π‘ΡΠ²Π°Ρ ΡΠ΅ Ρ ΠΎΠ²ΠΎΠΌΠ΅: Π°ΠΊΠΎ ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ²Π΅ΠΊ Π½Π΅ΡΡΠΎ Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°ΡΠ΅ Π½Π΅Π³ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ Π΄Π°Π²Π°ΠΎ, Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅ Π΄Π° Π½Π΅ Π΄Π°ΡΠ΅ Π½ΠΈΡΡΠ°. ΠΠΎΡΠ»Π΅, Π²ΠΈ ΡΡΠ΅ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ, Π²ΠΈ ΡΠΎ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΡΠ΅ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΡΠΈ, Π°Π»ΠΈ ΡΠ΅ ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΈ ΡΠ°Ρ. ΠΠΎΡΠ»Π΅ ΠΎΠ²ΠΈΡ Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ°, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΡΠ²Ρ Π½Π΅ΡΡΠ΅ΡΡ ΠΈ ΡΠ°Π·ΡΠΌΠ΅ΠΎ ΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠ΅ Π²ΠΈΠ΄Π΅ΠΎ ΠΊΡΠ², ΡΡΡΡΠ΅Π½Π΅ Π²Π°ΡΠΎΡΠΈ, ΠΏΠΎΠΌΡΠ»Ρ Π΄Π΅ΡΡ, ΠΏΠΎΡΠ±ΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΠΌΡΠΆΠ΅Π²Π΅, ΡΠΏΡΠΎΠΏΠ°ΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΆΠ΅Π½Π΅, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΠΌΠΎΡΠ° ΠΎΠ½ΠΎΠΌΠ΅ Π΄Π° ΠΈΠ·Π³Π»Π΅Π΄Π° Π½ΠΈΡΡΠ°Π²Π°Π½ ΡΠ°Π² ΡΠΎΠ²Π΅ΠΊΠΎΠ² Π½Π°ΠΏΠΎΡ. ΠΠ°ΠΊΠ²Π° ΡΠΌΠ΅ΡΠ½ΠΎΡΡ, ΠΊΠ°ΠΊΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎΡΡ! Π¨ΡΠ° ΠΎΠ½Π° ΡΡ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΡΠΈΠ½ΠΈ, ΠΊΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π½Π΅ Π΄Π° ΠΎΠΏΠ»Π΅ΠΌΠ΅Π½ΠΈΡΠΈ: ΠΈΡΠΊΠ°ΡΠ°ΠΏΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ΄Π΅, ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ° ΡΡΠ΅Π²Π°, ΠΊΡΠ²? Π ΠΌΠΈ ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΠΌΠΎ Π±ΠΈΠ»ΠΈ ΡΡ ΠΈ Π²ΠΈΠ΄Π΅Π»ΠΈ Π½Π΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ Π΄Π° ΠΈΠ΄Π΅ΠΌΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅ ΠΈ Π΄Π° ΠΏΠΈΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΎ Π΄ΡΡΠ³ΠΎΠΌΠ΅: ΡΠ²Π° ΡΠ° Π³ΡΠΎΠ·ΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΠΌΠΎ ΠΌΠΎΡΠΈ Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΅ ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΈΠΌΠΎ Π·Π° Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°. ΠΠΎΠΆΠ΄Π° ΡΠ΅ΡΠ΅ Π²ΠΈ ΠΌΠ»Π°ΡΠΈ ΠΏΡΠΎΠ½Π°ΡΠΈ Ρ ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅, ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΊΠ°ΡΠ½ΠΈΡΠ΅, ΠΈΠ½ΡΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΡ, Π°Π»ΠΈ Π·Π° Π½Π°Ρ, Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΠ΄Π°ΡΠΈΠΌΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅Π³Π° ΡΠΎΠ³Π° ΡΡΠ΅Π±Π° Π±Π°Ρ Π΄Π΅ΡΠ΅Ρ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°... ΠΠ΅, ΡΠ²Π΅ΠΌΡ ΡΠΎΠΌΠ΅ ΡΠ΅ ΠΊΡΠΈΠ² ΡΠ΅Π΄Π°Π½ ΡΡΠ°Π²ΠΎ ΡΡ Π²Π°ΡΠ΅Π½ Π½Π°ΡΠΈΠΎΠ½Π°Π»ΠΈΠ·Π°ΠΌ! ΠΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ Π·ΠΎΠ²Π΅: Π±ΡΠ³Π°ΡΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ, ΡΡΠ±ΠΎΡΠΈΠ»ΡΡΠ²ΠΎ! Π Π·Π°ΡΡΠΎ? Π§Π΅ΠΌΡ? β ββΠΠΎΡΠΈΡΠ°Π² Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠ²ΡΡΡ ΡΠ° ΠΡΠ°Π½ΠΈΠΌΠΈΡΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠΈΡΠ΅ΠΌ[23] ΠΠ°ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΡΠΈΠ½Π° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎΡ ΠΊΡΡΠΈ Ρ ΠΡΠ°ΡΡ ΠΠΈΡΡΠ° Ρ ΠΠ°Π»Π΅ΠΌΠ΅Π³Π΄Π°Π½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΎ Π΄Π΅Π»ΠΎ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈΠ³ΡΠ° ΠΊΡΡΡΠ½Ρ ΡΠ»ΠΎΠ³Ρ Ρ ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΊΠΎΡΡ ΠΡΠ°ΡΠ°Π½ΡΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠ°ΡΡ ΠΎ ΡΠ΅Π±ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΈΠΌΠ°. ΠΠ½ ΡΠ΅ βΠ½Π°Ρ ΠΠΎΡΠ°β, ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΈ ΠΊΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠ΅ ΠΈΠΌΠ°ΡΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΡΠ°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π° ΠΈ Π²Π΅ΠΎΠΌΠ° ΡΡ ΠΎΡΠ΅ΡΡΠΈΠ²ΠΈ Π½Π° Π½ΠΎΠ²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ½ΡΠ΅ΡΠΏΡΠ΅ΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΎΡΡΠ²Π°ΡΠ΅ΡΠ°. ΠΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π²Π°ΠΆΠ½Π΅ ΠΈΠ½ΡΡΠΈΡΡΡΠΈΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄Ρ Π½ΠΎΡΠ΅ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΈΠ»ΠΈ ΠΈΠΌΠ΅Π½Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½ΠΈΡ ΡΡΠ½Π°ΠΊΠ° (ΠΠΈΠΌΠ½Π°Π·ΠΈΡΠ°, ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½Π° 1881. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅, ΠΎΠ΄ 1959. Π½ΠΎΡΠΈ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎ ΠΈΠΌΠ΅, ΠΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΡΠ΅, ΠΡΠ°Π΄ΡΠΊΠ° Π±ΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΡΠ΅ΠΊΠ°, ΠΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π° Π·Π°ΡΠ΅Π΄Π½ΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΠΎΠ΄ 1992. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΎΠ΄Π΅ΡΡΡΠ΅ Π½Π°Π³ΡΠ°Π΄Ρ ΡΠ° ΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈΠΌ ΠΈΠΌΠ΅Π½ΠΎΠΌ Π·Π° Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΡ ΠΊΡΠΈΠ³Ρ ΠΏΡΠΎΠ·Π΅ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½Ρ Π½Π° ΡΡΠΏΡΠΊΠΎΠΌ ΡΠ΅Π·ΠΈΠΊΡ Ρ ΠΊΠ°Π»Π΅Π½Π΄Π°ΡΡΠΊΠΎΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½ΠΈ, Π€Π°Π±ΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ±ΡΡΠ΅ βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β, ΠΏΠΎΡΠ»Π°ΡΡΠΈΡΠ°ΡΠ° βΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°β Ρ ΡΠ΅Π½ΡΡΡ Π³ΡΠ°Π΄Π° ΠΈ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π°ΡΠ΅).[20] ΠΠ°ΠΎ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΡΡΠ° ΡΠ²Π΅ΡΠ°Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΠ°ΡΡ ΠΏΠΈΡΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΡΡΠ΅ ΡΠ΅ βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β (ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° 1967, Π° ΠΎΠ΄ 1976. ΠΏΠΎΡΠΈΡΠ΅ 23. ΠΌΠ°ΡΡΠ°, Π½Π° Π΄Π°Π½ ΠΏΠΈΡΡΠ΅Π²ΠΎΠ³ ΡΠΎΡΠ΅ΡΠ°), ΠΏΠΎΡΠΎΠΌ βΠΠΎΡΠΈΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΠ·ΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈβ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠ½Π΅ ΠΌΠ°Π½ΠΈΡΠ΅ΡΡΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΡΠ²Π΅ ΡΠ° Π·Π°ΡΡΠΈΡΠ½ΠΈΠΌ Π·Π½Π°ΠΊΠΎΠΌ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ°. ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ 1954. ΠΏΠΎΠ΄ΠΈΠ³Π½ΡΡ ΡΠ΅ Ρ Π³ΡΠ°Π΄ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΡΠΊΡ ΡΠΏΠΎΠΌΠ΅Π½ΠΈΠΊ ΠΠΎΡΠΈ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΡ, Π° ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²Ρ ΠΊΡΡΡ ΡΠ΅ 1964. ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π° ΠΎΡΠΊΡΠΏΠΈΠ»Π° ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΠ²ΠΈΡ Π²Π»Π°ΡΠ½ΠΈΠΊΠ° ΠΈ 1967. Π·Π²Π°Π½ΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΎΡΠ²ΠΎΡΠΈΠ»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΌΡΠ·Π΅Ρ-ΠΊΡΡΡ. Π‘ΠΈΠΌΠ±ΠΎΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π»ΠΎΠΊΠ°Π»Π½ΠΎΠ³ ΠΈΠ΄Π΅Π½ΡΠΈΡΠ΅ΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΡ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΠΈΡΠ° Π½Π°ΡΠΎΡΠΈΡΠΈ Π·Π°ΠΌΠ°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠΎΠΌΠ΅Π½ΡΠ° ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΠ΅ ΡΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²ΡΠ΅Π½Π° βΠΠΎΡΠΈΠ½Π° Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ°β.[20][33] ΠΠΈΠ±Π»ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠ° Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΡΠ°ΡΠ΅ΠΌ Π΄Π΅Π²Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ΡΠΈΡ Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π°, 1898, ΡΠ°Π²ΠΈΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΡΠΊΡΠΈ ΡΠ° Π½Π΅ΠΊΠΎΠ»ΠΈΠΊΠΎ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, ΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΡΠ΅ ΡΡΠ°Π»ΠΎ Π³ΠΎΠ²ΠΎΡΠΈΡΠΈ ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ°ΡΠΈ ΡΠ΅ΠΊ ΠΊΠ°Π΄Π° ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Ρ Π·Π±ΠΈΡΡΠΈ ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ° (ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899). ΠΠ°ΡΠΈΠΌ ΡΡ ΠΈΠ·ΠΈΡΠ»Π΅ Π·Π±ΠΈΡΠΊΠ΅ ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ (ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902; Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ΅, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1913). ΠΠ·Π±ΠΎΡ ΡΠ΅Π³ΠΎΠ²ΠΈΡ Π½Π°ΡΠ±ΠΎΡΠΈΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ°, Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΡ Π‘ΡΠΏΡΠΊΠ΅ ΠΊΡΠΈΠΆΠ΅Π²Π½Π΅ Π·Π°Π΄ΡΡΠ³Π΅, 1902. ΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π° ΠΈΠ·Π°ΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ Ρ Π΄Π²Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°, Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ 1902, Ρ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈΠΌΠ° 1905. ΠΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄Π° Π’Π°ΡΠ°Π½Π° ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΡ ΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈ ΡΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΈ, ΠΊΠΎΡΠΈ ΠΎΠ±Π΅ΡΠ°Π²Π°ΡΡ Π΄ΡΠ°ΠΌΡ ΡΠ°ΠΊΠ΅ ΡΡΡΠ°ΡΡΠΈ ΠΈ ΠΈΠ½ΡΠ΅Π½Π·ΠΈΠ²Π½Π΅ ΠΏΠΎΠ΅Π·ΠΈΡΠ΅. Π ΠΎΠΌΠ°Π½ ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ² ΠΈΠ·ΠΈΡΠ°ΠΎ ΡΠ΅ 1910. Ρ ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄Ρ. ΠΠΎΡΠ΅Π΄ ΡΠΎΠ³Π° ΠΈΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠ° ΡΠΎΡ ΠΈΠ·Π²Π΅ΡΡΠ°Π½ Π±ΡΠΎΡ ΠΏΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅Π΄Π°ΠΊΠ° ΡΠ°ΡΡΡΡΠ΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠΎ ΡΠ°Π·Π½ΠΈΠΌ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠΎΠΏΠΈΡΠΈΠΌΠ°.[34] ΠΡΠΈΠ³Π΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°ΡΠΊΠ° Π½Π° Π³ΡΠΎΠ±Ρ ΡΠ²ΠΎΠ³Π° ΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, ΠΏΡΠ²ΠΈ ΠΎΠ±ΡΠ°Π²ΡΠ΅Π½ΠΈ ΡΠ°Π΄, ΠΏΠ΅ΡΠΌΠ°. βΠΠΎΠ»ΡΠ±β, 1. XI 1894. ΠΠ· ΡΡΠ°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅Π²Π°Π½ΡΠ΅ΡΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1899. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, βΠΠΎΠΌΠ°Π΄ ΠΈΠ· Π²ΡΠ°ΡΡΠΊΠΎΠ³ ΠΆΠΈΠ²ΠΎΡΠ° Ρ ΡΠ΅ΡΠΈΡΠΈ ΡΠΈΠ½Π° Ρ ΠΏΠ΅Π²Π°ΡΠ΅ΠΌβ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΠΆΡΠΈ ΡΡΠ΄ΠΈ, ΠΠΎΠ²ΠΈ Π‘Π°Π΄, 1902. Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1902. ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°, ΠΡΠ°ΠΌΡΠΊΠ΅ ΠΏΡΠΈΡΠ΅, Π‘ΡΠ΅ΠΌΡΠΊΠΈ ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²ΡΠΈ, 1905. ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1907. ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠ², ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1910. ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ°, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1921. ΠΡΠ°ΠΌΠ΅. (ΠΠΎΡΡΠ°Π½Π°. β Π’Π°ΡΠ°Π½Π°. β ΠΠΎΠ²ΡΠ°. β ΠΡΠ°ΠΌΠ°ΡΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠ΅ΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΊΡΠ²ΠΈ), ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1928. ΠΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, 1929. Π‘Π°Π±ΡΠ°Π½Π° Π΄Π΅Π»Π°, IβII, ΠΠ΅ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄, βΠΡΠΎΡΠ²Π΅ΡΠ°β, 1956. ΠΠ°Π·Π΄Π° ΠΠ»Π°Π΄Π΅Π½, 1928. ΠΡΠΈΠΏΠΎΠ²Π΅ΡΠΊΠ΅ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠ°Π±Π° Π‘ΡΠ°Π½Π° (1907) ΠΠ΅ΠΊΡΠ΅ (1901) ΠΠΈΡΠ°ΡΠΈΡΠ° (1902) Π¦ΠΎΠΏΠ° (1902) Π§`Π° ΠΠΈΡ Π°ΠΈΠ»ΠΎ (1902) ΠΡΡΡΠ΅Π²Π΄Π°Π½ (1898) ΠΠΎΠ²Π°Π½ (1902) ΠΠΎΠ²ΡΠ° (1901) ΠΠΎΠ²ΠΎ-ΡΠΎ (1909) ΠΡΠ΄ΠΈ Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ (1902) ΠΡΠ±Π° ΠΈ ΠΠ°Π·Π° (1902) ΠΠ°ΡΠ΅ (1902) ΠΠ°Π½Π°ΡΠΈΡΠ΅ (1902) ΠΠ°ΡΠΊΠΎ (1902) ΠΠ΅Π½ΠΊΠΎ (1902) ΠΠΈΡΠΊΠ° (1902) ΠΠΎΡ Π·Π΅ΠΌΡΠ°ΠΊ (1909) ΠΠ°Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡ (1900) ΠΡΡΠΊΠ° (1899) ΠΠ΅Π³ΠΎΠ²Π° ΠΠ΅Π»ΠΊΠ° (1920) ΠΠ½ΠΈ (1901) ΠΠ°ΡΠ°ΠΏΡΡΠ° (1902) ΠΠΎΠΊΠΎΡΠ½ΠΈΠΊΠΎΠ²Π° ΠΆΠ΅Π½Π° (1902) Π ΠΈΡΡΠ° ΠΊΡΠΈΡΡΠΌΡΠ°Ρ (1905) Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎ βΠ§ΠΈΡΡΠΎ Π±ΡΠ°ΡΠ½ΠΎβ (1902) Π‘ΡΠ°Π½ΠΎΡΠ° (1898) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ Π΄Π°Π½ΠΈ (1900) Π‘ΡΠ°ΡΠΈ ΠΠ°ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ (1906) Π‘ΡΠ΅Π²Π°Π½ Π§ΡΠΊΡΠ° (1906) Π’Π°ΡΠ° (1901) Π’Π΅ΡΠΊΠ° ΠΠ»Π°ΡΠ° (1909) Π£ Π½ΠΎΡΠΈ (1899) Π£Π²Π΅Π»Π° ΡΡΠΆΠ° (ΠΈΠ· Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈΠΊΠ°) (1899) Π£ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ³ΡΠ°Π΄ΠΈΠΌΠ° (1899) ΠΠ°Π΄ΡΡΠ½ΠΈΡΠ° (1902) Π£ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΎΡ ΠΊΡΠ»ΡΡΡΠΈ Π£ΡΠ΅Π΄ΠΈ ΠΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠ΄ ΠΎΠΊΡΠΏΠ°ΡΠΈΡΠΎΠΌ, ΡΠ΅Π»Π΅Π²ΠΈΠ·ΠΈΡΡΠΊΠΈ ΡΠΈΠ»ΠΌ Π·Π°ΡΠ½ΠΎΠ²Π°Π½ Π½Π° Π±ΠΈΠΎΠ³ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ ΠΠΎΡΠ΅ Π‘ΡΠ°Π½ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡ Ρ ΡΠ΅ΠΆΠΈΡΠΈ ΠΠΈΡΠΊΠ° ΠΠΈΠ»ΠΎΡΠ΅Π²ΠΈΡΠ°, Π° ΠΏΠΎ ΡΡΠ΅Π½Π°ΡΠΈΡΡ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° Π Π°Π΄ΡΠ»ΠΎΠ²ΠΈΡΠ°, ΡΠ½ΠΈΠΌΡΠ΅Π½ ΡΠ΅ 2007. Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Ρ ΠΏΡΠΎΠ΄ΡΠΊΡΠΈΡΠΈ Π Π’Π‘-Π°.[35][36] Prva izdanja srpskih pisacs first edition izdanja iz prvog svetskog rata antikvarne knjige ...