Autor: Momir Nikić Format: 14,5x23 Povez: broširan Br. strana: 166 Sadržaj: - Krealizam - Ikon i Simbol - Tekst i hipertekst - Umetnost i tehnologija - Fatio i fictio - Kultura i civilizcija

Autor Tomas Veber, mek povez, 276 strana, format 18cm, izdanje Prometej Novi sad 2006. Solidno očuvana, par neznatnih mana spolja Kako nastaju konflikti, i kako se postupa sa njima, u kakvoj su vezi destruktivni i produktivni konflikt, šta je to Gandijevski pristup rešavanju konflikata (SATYAGRAHA, nenasilna akcija), koje su njegove vrste, dijalektika i principi, kako se on odvija, kako se, prema Gandijevom učenju, prevazilazi interpersonalni konflikt, kako građanska neposlušnost i socijalni konflikti, a kako internacionalni konflikti, šta je agresija, a šta problem volje, saznaćete ako pročitate ovu jedinstvenu i izuzetnu knjigu koja na pravi način, jednostavno, ali temeljno, upoznaje sa učenjem Mahatme Gandija, jedne od ikona XX veka. Prema tumačenju samog Gandija, satjagraha znači otkriće istine i postojano delovanje prema njoj, preobraćujući protivnika u prijatelja. Drugim rečima, satjagraha se ne koristi protiv nekoga, već se radi sa nekim. Primećujući da su proučavaoci Gandija ignorisali manje i daleko uobičajenije konflikte na relaciji pojedinac-grupa, Veber nastoji da satjagrahu vrati na mikronivo, tj, nazad do pojedinca, da iz gandijevske perspektive prouči interpersonalni konflikt i položaj pojedinca unutar širih konflikata. Zato je ova knjiga pre svega posvećena običnim ljudima, koji žive “normalne” živote. Nudeći im uvide u načine rešavanja konflikata koji se redovno javljaju, nastoji da poboljša kvalitet života na individualnom nivou.

Važno: Ovu knjigu možete lično preuzeti samo uz još jednu kupljenu knjigu. Nova, nekorišćena Godina izdanja: 2021. Broj strana: 134 Pismo: Latinica Povez: Mek Format: 18 cm Uvod Kolaže sam radila u periodu 1992-2003, u raznim prilikama. Započela sam sa čitanjem poezije Andrea Kalvosa, kome je grčki bio drugi jezik. Na greškama je gradio novi, izuzetni jezik, koji su docnije visoko cenili grčki nadrealisti. Sabirala sam greške u razumevanju sveta koji mi je bio blizak, grčkog, balkanskog, ženskog, životinjskog. Imala sam fazu zapletenih asocijacija, pa vrlo jednostavnih, pa crno-belih. Nisam uradila nijedan već nekih deset godina. Zato sam se odlučila da ih povežem sa tekstovima koji nisu pisani ni hronološki, ni smisleno, ni vizualno u povezanosti sa njima; da napravim još jedan sloj grešaka koje će me naterati da i dalje lepim i pišem. Taj spoj slojeva grešaka pokazao se u jednom značenjskom okviru, i nije se mogao nazvati drugačije nego Feminističke inscenacije. Sadržaj Uvod . 3 Misirče . 5 Srbenka, film po pozorištu . 11 Oprosti mi, Borka! . 17 Zadušnica .23 Pohvala Makavejevu: „Imaću te, mačkice!” . 25 Nisam tvoja svojina . 33 Femimen . 39 Ljubija . 45 Okupacija ponosa. 53 Žozefa. 59 Čavela Vargas . 67 O hijenama i ženama . 75 Doris Lesing . 81 Poziv na pobunu je otvoren . 87 Tha Trocks . 95 Albanska Lisistrata . 101 Režin Deforž . 109 Niki de Sen Fal . 117 Svetlana Bojm . 125 Žene u Akademiji . 133 Svetlana Slapšak je profesorka antropologije antičkih svetova, studija roda i balkanologije, rođena je u Beogradu, gde je na Filozofskom fakultetu doktorirala antičke studije, lingvistički smer. Preselila se u Ljubljanu 1991. Sastavila je knjigu o dečijim pravima, predložena je, u grupi 1000 žena za mir, za Nobelovu nagradu za mir. Predavala je na jugoslovenskim, evropskim i američkim univerzitetima. Bila je glavna urednica časopisa ProFemina. Direktorka je Srpskog kulturnoga centra i Instituta za balkanske i sredozemne studije i kulturu u Ljubljani. Napisala je preko 40 knjiga i zbornika, 300 studija, 700 eseja, roman, prevode s grčkog, novogrčkog, latinskog, francuskog, engleskog i slovenačkog. Neke od njenih novijih knjiga: Ženske ikone XX veka, Mala crna haljina: eseji o antropologiji i feminizmu i Antička miturgija: žene.

Studije o ruskoj filosofiji I knjiga - Radomir Đorđević 1. knjiga Sadržaj: Ruski kantovci i hegelovci Predgovor Opšti pregled razvoja ruske filosofije O razvoju filosofije u Rusija O Kopletonovoj knjizi Filozofija u Rusiji Od istorije prema filosofiji istorije (V. O. Ključevski, Istorija Rusije) Zenjkovski filosof, psiholog, pedagog, teolog (V. K. Zenjkovski, Istorija ruske filosofije) V. K. Zjenkovski. Ruski mislioci i Evropa Kritika evropske kulture u ruskih mislilaca Ruski solidaristi: S. A. Levicki (S. A. Levicki, Ogledi iz istorije ruske filosofije) Prosvetiteljstvo i slovenofilstvo u Rusiji Prosvetiteljstvo u Rusiji (Lomonosov, Radiščev, Novikov) Rusko prosvetiteljstvo: M. V. Lomonosov, naučnik i filosof Filosofija kao prometejski i tragičin nalaz P. J. Čaadajev, Filosofska pisma. Apologija ludaka Slovenska ideja u ruskoj filosofiji i njena istorijska sudbina Slovenofili: A. S. Homjakov A. S. Homjakov u srpskoj književnosti i publicistici Dostojevski kao filosof Filosofske kontroverze u opusu Dostojevskog Šestov pred temama Dostojevskog Tumači pred ispitom vremena (Dostojevski u svetlu ruske kritike) Tumačenja filosofije Dostojevskog: Štajnbergov pokušaj Eristika i antinomije junaka Dostojevskog (Jakov Golosovker, Dostojevski i Kant) Grosmanov rezime o Dostojevskom Viktor Šklovski o Dostojevskom Zaostavština Dostojevskog (Neobjavljeni Dostojevski, A. G. Dostojevski, Uspomene, F. M. Dostojevski) Iz sveta knjiga o stvaralaštvu Dostojevskog Dostojevski, filosofi ruske emigracije i naše vreme Dostojevski redivivus? Dostojevski i problemi našeg vremena Traganja za `filosofijom` Dostojevskog Ruski kantovci i hegelovci Kant i ruska filosofska misao Lapšinova filosofija duhovnog stvaralaštva N. J. Danilevski. Rusija i Evropa Ruski filosofi istorije: K. N. Ljeontjev O delu I. A. Iljina Filosofija i kniževnost kod ruskih mislilaca Gogoljeva misao Filosofija Lava Tolstoja Filosofske dimenzije ruske poezije Pesnička slika stvarnosti: Jesenjinove teme i motivi U vrtlogu promena (Milan Ranković. Tragični Jesenjin) Praktička filosofija Prethodnici ekumenizma: Vladimir Solovjov Individualizam i naturalizam Rozanovljeve metafizike hrišćanstva Filosofija Petra L. Lavrova Ruski `Srebrni vek` Ruska filosofska misao u periodu `Srebrnog veka` Problem smisla života u filosofiji religije Jevgenija Trubeckog Logos ikone ( Jevgenij Trubeckoj. Istina u bojama) Filosofija evroazijstva (Nikolaj Trubeckoj, Evropa i čovečanstvo) Putevi Berđajevljeve misli Romantika i profetizam Berđajeva kao izazov Berđajev i problemi našeg vremena Berđajev kao mislilac Idealistički putevi razvoja (Berđajev, Filosofija slobode) Aspekti problema samoubistva (Nikolaj Berđajev, Samoubistvo) Problem smisla života i `granične situacije` Potpuna sabrana dela u 30 knjiga) Nikolaj Berđajev, Novo hrišćanstvo Dimitrij Mereškovski, Religija i revolucija Izdavač: ICNT, Beograd Godina: 2008 Broj strana: 314 Meki povez Biblioteka: Posebna izdanja Ocena: 5-. Vidi slike. Skladište: 4780/1 Težina: 400 grama NOVI CENOVNIK pošte za preporučenu tiskovinu od 01.04.2023. godine. 21-100 gr-137 dinara 101-250 gr - 138 dinara 251-500 gr – 169 dinara 501-1000gr - 180 dinara 1001-2000 gr - 211 dinara U SLUČAJU KUPOVINE VIŠE ARTIKLA MOGUĆ POPUST OD 10 DO 20 POSTO. DOGOVOR PUTEM PORUKE NA KUPINDO. Pogledajte ostale moje aukcije na Kupindo http://www.kupindo.com/Clan/Ljubab/SpisakPredmeta Pogledajte ostale moje aukcije na Limundo http://www.limundo.com/Clan/Ljubab/SpisakAukcija

U dobrom stanju! Autor Donat, Branimir Naslov Fantastične figure / Donat Vrsta/sadržaj type of material esej Jezik hrvatski Godina 1984 Izdavanje i proizvodnja Beograd : Književne novine, 1984 (Pančevo : `6. oktobar`) Fizički opis 176 str. ; 21 cm Zbirka Biblioteka Kristali Napomene Tiraž 2.000 Napomene i bibliografske reference uz tekst. ISBN (Broš.) Predmetne odrednice Kafka, Franc, 1883-1924 Man, Tomas, 1875-1955 - `Mario i čarobnjak` Branimir Donat (Zagreb, 5. rujna 1934. - Zagreb, 15. travnja 2010.) rođen kao Tvrtko Zane, hrvatski književni kritičar, esejist, publicist, prevoditelj i nakladnik.[1] Objavio je više od 40 knjiga te brojne stručne i novinske tekstove. Rodio se kao Tvrtko Zane 5. rujna 1934. godine u Zagrebu gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirao je jugoslavistiku i komparativnu književnost, a defektologiju na Visokoj defektološkoj školi.[3] Bio je urednik mnogih listova i časopisa: - srednjoškolski časopis Polet, Naš glas (glasilo pitomaca đačkih domova), Studentski list, u kome je uređivao kulturnu rubriku od jeseni 1955. do jeseni 1956. Stara Gradiška U jesen 1956. Tvrtko Zane je od UDBe uhićen te je 1957. godine osuđen na godinu i pol zatvora zbog navodne povezanosti s hrvatskim intelektualcima emigrantima.[4] Kaznu provodi u Staroj Gradiški do kraja 1958. `Kako vas je formiralo vrijeme u zatvoru u Staroj Gradišci? – To su bile moje najvažnije formativne godine. Ondje sam shvatio da postoje hrabri i pošteni ljudi, zatim veliki i inteligentni, no i mali i glupi lopovi; uvidio sam da su ubojice uglavnom psihopati, da među privrednim kriminalcima ima puno nedužnih žrtava, ali i ljudi koji bi zahvaljujući svojim dobrim idejama danas mogli raditi velike stvari; upoznao sam ljude koji su preživjeli Bleiburg i bili suđeni tri puta na smrt, ljude koji su pred strijeljanje vezanih ruku skočili s automobila na cestu i spasili se. Znači, vidio sam svijet za koji većina ljudi misli da ne postoji. No on oduvijek postoji. Istodobno, u zatvoru sam upoznao i vrlo kulturnih ljudi, primjerice, Crnogorca Savića Markovića Štedimliju, koji je kao ljevičar u ratu inzistirao na crnogorskoj naciji.`[2] Poslije nekoliko godina prisilne šutnje 1960. pod pseudonimom Branimir Donat započinje vrlo živu djelatnost u brojnim književnim časopisima, potom i u Društvu hrvatskih književnika, PEN-u, Pagvašu, Hrvatskom društvu kazališnih kritičara.[3] Bio je jedan od osnivača, urednika i stalnih suradnika časopisa Kritika. Do umirovljenja radio je kao urednik u Nakladnom zavodu Matice hrvatske.[4] Književni rad Djelujući izvan institucija Donat nije robovao jedinstvenom i strogom interpretatorskom ključu odčitavanja književnoga teksta, dapače, svoju je slobodu koristio u pluralitetu tematskih preokupacija kao i metodičkih postupaka. Donatov esej `Tragičnom kermesu` o Krležinu Kraljevu smatra se jednim od najuspješnijih Donatovih eseja uopće, to je jedan od temeljaca u proučavanju Krležinih dramskih legendi.[4] Branimir Donat dao je i novo tumačenje romana `Planine` Petra Zoranića, te je prvi u hrvatskoj književnoj kritici upozorio na fenomen hrvatskih suvremenih fantastičara nazivljući ih borgesovcima.[5] Tijekom prve godine rata piše i potom tiska knjigu Zbiljski jadi, angažirane feljtone o teškoćama mlade hrvatske države. Kao djelo koje je revidiralo mnoga neprovjerena mišljenja krajem stoljeća objavljuje knjigu Politika hrvatske književnosti i književnost hrvatske politike (1995.). Iste godine izlazi mu značajna knjiga Društvo žrtvovanih hrvatskih pjesnika, knjiga književno-povijesnih istraživanja u kojoj obrađuje smrtopise mnogih nestalih i ubijenih hrvatskih pisaca.[3] Nakon što je kao urednik u Matici godinama uređivao `Pet stoljeća hrvatske književnosti`, po umirovljenju Branimir Donat 1994. godine u Zagrebu osniva privatnu izdavačku kuću Dora Krupićeva. S obzirom da nije bio zaštićen obručem fakultetske katedre, on nije živio paralelan svijet uz književnu produkciju, on je naprosto živio u njoj i od nje. Stoga se nerijetko libio ostaviti po strani svoju građansku erudiciju i naoštriti kritičarsko pero prema postojećem društvenom stanju. Branimir se Donat tako u godinama formiranja novoga hrvatskog identiteta s početka 90-ih postavio ne samo kao arbitar de gustibus, već i kao sveznajući moralni arbitar.[6] Što gornje rečenice zaista znače može se vidjeti npr. među koricama knjige `Usavršavanje pogrešaka` koja sadrži Donatove recentnije osvrte, Meni je bila potpuno neshvatljiva Araličina spremnost da u komunizmu bude zastupnikom u hrvatskom Saboru i tako dijeli mjesto s Milošem Žankom i drugim hrvatomrscima.[7] Promjenama političke klime neki su pomislili da su dobili potpunu aboliciju za svinjarije učinjene u doba komunizma. Premijer Račan je u oproštajnoj riječi Vladi Gotovcu u Saboru rekao kako je Gotovac u jednom trenutku vidio bolje od mnogih. Očito izgovorivši to priznanje nije tražio aboliciju za zbivanja prilikom gušenja maspoka, ali je priznao političko sljepilo... Ono što je priznao Račan, ne može priznati patentirani lovac na pogreške u `koracima` Puhovski i to me zabrinjava.[8] Nije šutio o prešućenima i progonjenima, nije pričao o spornima, jer, kako ističe predsjednica hrvatskoga PEN-a Nadežda Čačinovič nije bio zlopamtilo...Njegove knjige “Crni dossier” i “Društvo žrtvovanih hrvatskih pjesnika” ponovno ga potvrđuju kao književnog kroničara i istraživača koji je imao slonovsku memoriju i strastveno se bavio hrvatskim literarnim gubitnicima koji su baš u Donatu imali najvjernijeg saveznika.[1] Drugim riječima, u gore navedene dvije knjige analizirao je književni izričaj žrtava komunističkog režima i pisaca iz NDH.[2] Miroslav Krleža Miroslava Krležu upoznali ste pri potpisivanju Deklaracije o jeziku u Društvu hrvatskih književnika, a napisali ste i knjigu “O Miroslavu Krleži još i opet”. Kako ga pamtite? – Odmjerio me od glave do pete i zaokružio rukama dočaravajući moju krupnu figuru: “I vi ste okrugli kao ja!” Poslije sam ga sreo ispred Matice hrvatske kad je na čelu imao komad flastera i gaze. Kad sam ga upitao što mu se dogodilo, odgovorio mi je da ima rupu u glavi i otišao dalje. Ja sam krležijanac iz onog razdoblja kad Krleža nije bio ničija ikona osim ljubitelja književnosti. Krležu su poslije zloupotrijebili, a njemu je nedostajalo građanske hrabrosti da javno kaže: “Možda trebate majmuna, ali ja to neću biti!” No pokrenuvši 1950. Leksikografski zavod učinio je veliku stvar: udomio je desetke hrvatskih intelektualaca, koji su robijali po zatvorima, imali uništene egzistencije i bili proglašeni klerofašistima, ali koji su bili vrsni znalci. Krleža im je rekao: “Pišite i radite!” I oni su tamo pisali o žiru i o kukcima, a ako je neki tekst trebao biti pomalo lukačevski intoniran, onda je to netko iz redakcije nadopunio. Krleža nije dopustio da ti ljudi propadnu. Da nije bilo Krleže, naša akulturalizacija bi počela 30 godina prije i mi bismo svi bili sretni što je naš direktni predak krapinski pračovjek.[2] Nagrade Nagrada grada Zagreba, 1970. Nagrada Matice hrvatske, 1970. Nagrada Miroslav Krleža – za kritiku Nagrada Julije Benešić – za kritiku