Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ivan Hetrich (Vinkovci, 25. listopada 1921. – Stubičke Toplice, 5. travnja 1999.) hrvatski i jugoslavenski filmski, kazališni i televizijski redatelj, televizijski voditelj, glumac te jedan od utemeljitelja Televizije Zagreb.[1][2] Životopis U rodnim Vinkovcima je odškolovao pučku školu i tri razreda gimnazije koju je potom završio 1939. godine u Zagrebu. Studirao je i diplomirao kazališnu i filmsku režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Od 1946. bio je spiker i izvjestitelj, adaptirao romane i pripovijetke te režirao oko 80 drama na Radio Zagrebu. Napisao je tekstove za radio igre Konvoj (s Borom Slaninom, 1949.) i Izvan kruga (1951.). Od 1956. radi na Televiziji Zagreb. Pokretač je ili dio autorskih ekipa te voditelj slavnih emisija Televizije Zagreb poput emisije o filmu Ekran na ekranu Nenada Pate, serija TV portreta i razgovorara s poznatim osobama u Srdačno vaši, kvizova 3, 2, 1… kreni!, Kviskoteka te Brojke i slova. Redatelj je oko 80 TV drama i dvije kultne TV serije: Kuda idu divlje svinje[3] i Kapelski kresovi[4] koje su među najpoznatijim ikad snimljenim na Televiziji Zagreb.[5] Režirao je 12-ak kazališnih komada u zagrebačkom, karlovačkom i subotičkom kazalištu, a pet godina je bio dramaturg u Zora filmu. Bio je spiker u oko 100 dokumentarnih filmova, režirao dugometražnimetražni i kratki igrani film za djecu Veliko putovanje (1958.) i više kratkometražnih igranih, dokumentarnih i namjenskih filmova. U Oglašavajućem zavodu Hrvatske (OZEHA) osnovao je filmsko-televizijski odjel, za koji je režirao nekoliko stotina reklama. Zajedno s redateljem Marijem Fanelijem za vrijeme mandata rektora Koste Spaića na ADU predaje televizijsku režiju. Objavio je više knjiga intervjua i putopisa, a pisao je i humoreske, crtice pod pseudonimom Grigorije Fućak te vestern-romane pod pseudonimom John George Jullian. Filmske i televizijske režije Veliko putovanje (1958.), scenarist: Ivan Hetrich, igrani film, 1h 5` Proučavanje, (1959.), scenarist: Ivan Hetrich, dokumentarni film, 7` 34` Posve obična priča (1959.), scenarist: Dredvin Ferber, dokumentarni film, 20` Vučjak (1961.), scenaristi: Miroslav Krleža, Ivo Štivičić, TV drama Iznenađenje, (1962.), scenarist: Mario Hladnik, dokumentarni film, 6` Crne i bijele košulje, (1963.), scenarist: Aleksandar Petrović, TV drama Hiljadu stupova dalekovoda, (1962.), scenaristi: Ivan Hetrich i Branko Knezoci, dokumentarni film, 59` Kuda idu divlje svinje (1971.), scenarij: Ivo Štivičić, TV serija Allegro con brio (1973.), scenarij: Olga Savić, TV drama, 1h 8` Seoba duša (1973.), scenarij Karl Wittlinger, TV drama, 1h 20` Kapelski kresovi (1976.), scenarij: Ivica Ivanec, TV serija Kazališne režije `Volpone`, Ben Jonson, (1952.), Karlovačko kazalište `Gigi`, Sidonie Gabrielle Colette, (1954.), Karlovačko kazalište `Čežnja pod brijestovima`, Eugen O’Neill, 25. ožujka 1955., Narodno pozorište, Subotica `Čarobnjak koji donosi kišu`, R. N. Nash, (1959.), Gradsko kazalište Komedija `Tko je boji Virginije Woolf`, Eduard Albee, (1965.), Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu Filmografija Televizijske uloge `Smogovci` kao pripovjedač #1 (1982.) `U susret zemljama` kao Ivan (1967.) Filmske uloge `Protest` (1967.) `Zagrebački koktel` (1966.) `H-8` kao pripovjedač #1 (sa Stjepanom Jakševac) (1958.) Knjige Intervjui, Zagreb 1982. — nakladnik: OOUR Vjesnikova press agencija Srce u zavičaju, Zagreb 1986. — nakladnik: IROS (putopisi i razgovori s hrvatskim iseljenicima), uvodni tekst Ivan Čizmić, pogovor Branislav Glumac Prodavač smrti (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR `Vjesnik`, Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1984. Pod maskom (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR `Vjesnik`, Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1984. Kockar u Gradu (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR `Vjesnik`, Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1985. Stranac u igri (pod pseudonimom John George Jullian), nakladnik: SOUR `Vjesnik`, Zagreb, Laso, Western Roman, pisani roman 1986. U potrazi za hrvatima: Kroz Australiju, Zagreb 1996. — nakladnik: ITP `Marin Držić` U potrazi za hrvatima: Kroz Južnoafričku Republiku, Zagreb 1996. — nakladnik: ITP `Marin Držić` U potrazi za hrvatima: Kroz Južnu Ameriku, Zagreb 1996. - nakladnik: ITP `Marin Držić` Nagrade Republička nagrada za umjetnost 1950. Nagrada grada Zagreba 1965. Nagrada Zlatni vijenac Studija 1973. Izvori Kratke vijesti (Hrvatska radiotelevizija). 24. rujna 2015. Inačica izvorne stranice arhivirana 24. rujna 2015. Pristupljeno 2. prosinca 2020. Josip Šarčević. 24. listopada 2010. Ivan Hetrich. Hrvatski povijesni portal (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 10. ožujka 2016. Pristupljeno 2. prosinca 2020. `Kuda idu divlje svinje` Štivičića i Hetricha. Yugopapir. 1971. Pristupljeno 17. siječnja 2021. O seriji u časopisu Nacional govori glavni glumac Ljubo Jelčić, 04.07.2020 Maja Benović. 1988. Ivan Hetrich, životna priča: Bio je prvi spiker i voditelj prvog Dnevnika na jugoslavenskoj televiziji. Studio. Inačica izvorne stranice arhivirana 20. veljače 2020. Pristupljeno 2. prosinca 2020.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! - Darko Suvin - Petar Brecic - Dubravko Skiljan - Manas Sperberg - Djuro Seder - Zvonimir Buljevac - Srba Ignjatovic - Predrag Matvejevic - Gerard Genette - Ivan Katusic - Zvonimir Mrkonjic - Tonko Maroevic - Denis de Rougemont - Ivo Bilankov .....

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Fama o Josipu Brozu kao `socijalističkom caru` i velikom ženskaru, pojavom knjige novinara Mire Simčića Žene u Titovoj sjeni ozbiljno je dovedena u pitanje. `Žensko pitanje` bilo je važna sastavnica prijeratnih ideala jugoslavenskih revolucionara, pa je ono i u socijalizmu dobilo zaslužen tretman. S površine gledano, Josip Broz imao je pet `velikih ljubavi` i bio je sve samo ne osamljen čovjek. Zaronimo li dublje, otkrivamo šokantnu istinu: Tito je, unatoč svom nedvojbenom šarmu kod žena, uglavnom bio nesretan i osamljen muškarac, bilo zbog nekoliko naprasnih smrti svojih partnerica, bilo zbog najdugovjekijega braka, naravno s Jovankom (Budisavljević) Broz, koji se, kad je već bio star i onemoćao muškarac, pretvorio u pravi pakao zbog njezine neskrivene vlastohlepljivosti i psihičkog rastrojstva. Osim tematiziranja Titovih partnerica, Simčić nas upoznaje i s dosad nepoznatim detaljima političkih i inih intriga koje su se iz dana u dan vrtoglavo smjenjivale na `dvoru Brozovih`, na Dedinju, te nam portretira galeriju likova koji su obilježili jugoslavensku socijalističku epohu, prije svih Ivana Stevu Krajačića koji je bio Jovankin `mentor` i `osoba iz sjene` koja je gotovo sudbinski utjecala na ondašnju jugoslavensku politiku, ali, čini se, i na stvaranje hrvatske države.

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Feminizam Izdavač: Rekonstrukcija ženski fond - Beograd, 2010. god. Broširan povez, 19,5 cm. 222 str. Ilustrovano Ovaj tekst je čitalo više ljudi pre nego što jeobjavljen. Prvi put je čitan u formi magistarskograda koji je pod jednim dužim i manje poetičnim naslovom odbranjen na Fakultetu političkih nauka. Najviše puta ga je, bez sumnje, pročitala Daša Duhaček, osoba koja je u mom filozofskom i feminističkom razvoju bila daleko više od mentorke. Za veru da je ovakav tekst moguće - i potrebno - objaviti u Srbiji, zahvaljujem se Slavici Stojanović. Dragoceni komentari i podsticaj da se ne stane na ovde zapisanim uvidima došli su od Ilije Vujačića i Ane Stolić, ali i od kolega i prijatelja koji su tekst pažljivo čitali i sa mnom razgovarali o brojnim kontroverzama koje ovakav vid pisanja sa sobom nosi: Mide Belančića, Tanje Mijović, Nemanje Mitrovića i Ivana Milenkovića. Takođe se zahvaljujem i svojim prijateljicama, Hani Ćopić, Ivi Nenić i Katarini Lončarević, čija su požrtvovanost, strast i znanje omogućili da neke teze u ovom gustom tekstu prosijaju bolje i sugestivnije. Najzad, bez svesrdne pomoći moje bake Lele koja je čuvala Dunju dok sam se ja probijala kroz viktorijansku šumu značenja, i Nikole koji je sa mnom prolazio kroz svaki, ne nužno uspešan segment promišljanja, ovaj tekst možda nikada ni ne bi bio napisan. Autorka

Ime i manipulacija - kodeks srpskih medija i povezanih grupa 2001-2016 Autor: Ištvan Kaić Publisher d.o.o.; Beograd 2017. 609 str; 24cm; broširani povez knjiga sa posvetom, u odličnom stanju Ova kapitalna knjiga predstavlja do sada najobimniji, najdokumentovaniji i najstudiozniji prikaz kritike rada medija i njihovog odnosa prema vlastima na prostoru dve države, ali i prema društvu u celini od početka novog milenijuma do današnjih dana, s centralnim akcentom na period od 2001. do 2003. godine i na period od 2014. do 2016. godine. U knjizi je u šest ogleda prikazan proces razvijanja i taloženja negativnog značenja koje su u proteklih gotovo dvadeset godina preko medija konkretno poprimila imena Zorana Đinđića, Vladimira Popovića, Stanka Subotića, Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića. Na osnovu toga je, kao ključna za srpske i crnogorske medije, ali i za medijsku sferu uopšte, izvedena definicija njihovog rada koja se, prema Kaićevom ubeđenju, uvek ogleda u odnosu pojma imena i manipulacije nad njim. Autor pokazuje da su pomenuta imena među najnegativnijim u medijskom polju Srbije i Crne Gore, da se ona međusobno često povezuju i u istom kontekstu ponavljaju već dugi niz godina, te da je na taj način o njima stvorena „fundamentalna neravnodušnost“ među konzumentima medija. „To je, drugim rečima, značilo da sam uspeo da ocrtam svojevrsnu crnu rupu u kojoj sva profesionalna načela novinarstva na ovim prostorima najednom prestaju da važe, a novinari nezaustavljivo klize u singularitet svoje moralne izopačenosti“, navodi autor u prologu knjige. Glavna pitanja posle čitanja za Ivana Tasovca, direktora Beogradske filharmonije, bivšeg ministra kulture i informisanja u Vladi Srbije i jednog od recenzenata ove knjige, glase: „Da li će nekoga da opomene? Da ga natera da se preispita? Ili, ako je to nemoguće, da li ćemo mi ikada postati zemlja u kojoj će za napisanu i izgovorenu reč, za laž, biti tražena i dobijena odgovornost?“ „S nizom dobrih razloga, ovo delo možemo smatrati originalnim, racionalno uverljivim, korisnim i, izvesno je, kontroverznim. Hrabrost autora, preciznost u faktografiji, logičnost zaključaka i snažna moralno-politička indignacija nad mnogim akterima i događajima, knjigu će učiniti polemičnom i otvorenom za brojne, vrlo verovatno protivrečne interpretacije“, piše u svojoj završnoj reči profesor na Učiteljskom fakultetu u Beogradu i politički analitičar, dr Dejan Vuk Stanković. Knjiga „Ime i manipulacija – kodeks srpskih medija i povezanih grupa 2001–2016“ pisana je pune dve godine, a više od godinu dana nakon toga bilo je potrebno da bi pronašla svog izdavača. U njoj se nalazi više od hiljadu i po napomena i bibliografskih referenci, analizirano je isto toliko članaka iz štampanih i onlajn medija, a broj stavki u registru imena i naziva premašuje tri hiljade. Ištvan Kaić, analitičar medija i publicista, rođen je 1980. godine u Kikindi. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i kompjuterski inženjering na Fakultetu za poslovne studije Megatrend univerziteta. „Ime i manipulacija – kodeks srpskih medija i povezanih grupa 2001–2016“ je njegova druga knjiga posle naučne monografije „Iz sna ka čemu: neka mesta lakanovske psihoanalize“.

Ištvan Kaić : IME I MANIPULACIJA - Kodeks srpskih medija i povezanih grupa 2001 - 2006, Publisher Beograd 2017, str. 610. Očuvanost 4. Kapitalna knjiga Ištvana Kaića „Ime i manipulacija – kodeks srpskih medija i povezanih grupa 2001–2016“ predstavlja do sada najobimniji, najdokumentovaniji i najstudiozniji prikaz kritike rada medija i njihovog odnosa prema vlastima na prostoru dve države, ali i prema društvu u celini od početka novog milenijuma do današnjih dana, s centralnim akcentom na period od 2001. do 2003. godine i na period od 2014. do 2016. godine. U knjizi je u šest ogleda prikazan proces razvijanja i taloženja negativnog značenja koje su u proteklih gotovo dvadeset godina preko medija konkretno poprimila imena Zorana Đinđića, Vladimira Popovića, Stanka Subotića, Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića. Na osnovu toga je, kao ključna za srpske i crnogorske medije, ali i za medijsku sferu uopšte, izvedena definicija njihovog rada koja se, prema Kaićevom ubeđenju, uvek ogleda u odnosu pojma imena i manipulacije nad njim. Autor pokazuje da su pomenuta imena među najnegativnijim u medijskom polju Srbije i Crne Gore, da se ona međusobno često povezuju i u istom kontekstu ponavljaju već dugi niz godina, te da je na taj način o njima stvorena „fundamentalna neravnodušnost“ među konzumentima medija. „To je, drugim rečima, značilo da sam uspeo da ocrtam svojevrsnu crnu rupu u kojoj sva profesionalna načela novinarstva na ovim prostorima najednom prestaju da važe, a novinari nezaustavljivo klize u singularitet svoje moralne izopačenosti“, navodi autor u prologu knjige. Glavna pitanja posle čitanja za Ivana Tasovca, direktora Beogradske filharmonije, bivšeg ministra kulture i informisanja u Vladi Srbije i jednog od recenzenata ove knjige, glase: „Da li će nekoga da opomene? Da ga natera da se preispita? Ili, ako je to nemoguće, da li ćemo mi ikada postati zemlja u kojoj će za napisanu i izgovorenu reč, za laž, biti tražena i dobijena odgovornost?“ „S nizom dobrih razloga, ovo delo možemo smatrati originalnim, racionalno uverljivim, korisnim i, izvesno je, kontroverznim. Hrabrost autora, preciznost u faktografiji, logičnost zaključaka i snažna moralno-politička indignacija nad mnogim akterima i događajima, knjigu će učiniti polemičnom i otvorenom za brojne, vrlo verovatno protivrečne interpretacije“, piše u svojoj završnoj reči profesor na Učiteljskom fakultetu u Beogradu i politički analitičar, dr Dejan Vuk Stanković. Knjiga „Ime i manipulacija – kodeks srpskih medija i povezanih grupa 2001–2016“ pisana je pune dve godine, a više od godinu dana nakon toga bilo je potrebno da bi pronašla svog izdavača. U njoj se nalazi više od hiljadu i po napomena i bibliografskih referenci, analizirano je isto toliko članaka iz štampanih i onlajn medija, a broj stavki u registru imena i naziva premašuje tri hiljade. Ištvan Kaić, analitičar medija i publicista, rođen je 1980. godine u Kikindi. Diplomirao je filozofiju na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Beogradu i kompjuterski inženjering na Fakultetu za poslovne studije Megatrend univerziteta. „Ime i manipulacija – kodeks srpskih medija i povezanih grupa 2001–2016“ je njegova druga knjiga posle naučne monografije „Iz sna ka čemu: neka mesta lakanovske psihoanalize“. Медији -- Утицаји -- Србија -- 2001-2016 Србија -- Друштвене прилике -- 2001-2016