Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-2 od 2 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-2 od 2
1-2 od 2 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "ivan"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Izdavač: Prosveta, Beograd Biblioteka Baština, knjiga 10 Pogovor: Ivan Kovačević Povez: tvrd Broj strana: 380 Malo potamnela po obodu, unutra čista i vrlo dobro očuvana. Život Srba seljaka je opsežno Milićevićevo delo, koje je očigledno nastalo kao plod detaljnog istraživanja narodnog života, obreda i običaja. Prikazujući kako izgleda seoska kuća, nošnja, koji su alati koje seljaci koriste, kako se odnose prema smrti, bolesti ali i rođenju, venčanju, kako se deli godina, kako se obeležavaju sveti dani, praznici, autor nam daje ne samo naučne informacije nego i upečatljivu koloritnu sliku tog života koji je deo našeg kolektivnog pamćenja i koji je duboko usađen u suštinu duha i mentaliteta, u srž narodnog bića. (K-129)
Demografska i društvena održivost Hrvata u Vojvodini HRVATI DEMOGRAFIJA VOJVODINA 20022 GODINA ,LATNICA -240 STRANICA vrlo dobro ocuvano Demografska i društvena održivost Hrvata u Voj-vodini: aktualni trendovi, izazovi i perspektive naslov je nove knjige u sunakladi Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, podružnica Vukovar, i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice čiji su autori dr. sc. Dražen Živić, dr. sc. Sandra Cvikić i Tomislav Žigmanov, recenzenti su izv. prof. dr. sc. Mario Bara i dr. sc. Ivo Turk, a urednica dr. sc. Ivana Bendra. Knjiga je plod istoimenog projekta koji je tijekom 2021. godine proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji sa Zavodom za kulturu vojvođanskih Hrvata. Projekt je imao za svrhu ukazati na ključne preduvjete za održivi razvoj hrvatske zajednice u Republici Srbiji, temeljene na znanju proizvedenom u svrhu očuvanja njihova opstanka. S namjerom da realizacija projekta omogući osnaživanje hrvatske zajednice u Vojvodini na temelju istraženih demografskih predispozicija kao glavnih pred-uvjeta njihova opstanka u Republici Srbiji, njegovi rezultati istodobno definiraju društveno-politički i gospodarski položaj vojvođanskih Hrvata. Na taj način teži se omogućavanju interesno orijentiranog integriranja hrvatske manjinske zajednice u srbijansko društvo kroz znanstveno utvrđene razvojne prioritete politika i projekata unutar i izvan Republike Srbije. Demografske odrednice održivosti Urednica knjige dr. sc. Ivana Bendra u uvodnoj riječi napominje kako se kroz ukupno tri opsežna poglavlja, opisujući sadržaj svakoga, razotkriva niz poteškoća s kojima se suočava hrvatska nacionalna manjina na prostoru Vojvodine i Republike Srbije. U prvom poglavlju, Demografske odrednice održivosti Hrvata u Vojvodini (str. 13.-86.), autor Dražen Živić daje uvid u demografske trendove i procese unutar hrvatske zajednice u Vojvodini s naglaskom na važnost demografske održivosti za društvenu održivost hrvatske manjinske zajednice na tom prostoru, kao i za održiv razvoj prostora koji ona danas nastanjuje. Kroz osam potpoglavlja autor, temeljem analize podataka Republičkog zavoda za statistiku Republike Srbije, daje prikaz prošlih i aktualnih trendova i procesa ukupnog, prirodnog i mehaničkog kretanja hrvatskoga stanovništva u Vojvodini, počevši od prikaza osnovnih indikatora dinamičkih demografskih promjena u Vojvodini od prvog poslijeratnog popisa stanovništva iz 1948. godine sve do posljednjeg, provedenog 2011. godine. U kontekstu ukazivanja na pola stoljeća kontinuirane depopulacije Hrvata daje se detaljan prikaz prostornog razmještaja hrvatskoga stanovništva u Vojvodini prema upravno-teritorijalnom ustrojstvu Vojvodine te dodatno prema tipu naselja (gradska/ostala). Rasprava o destabilizacijskim odrednicama demografske održivosti Hrvata u Vojvodini završava podatcima o demografskim indikatorima biološke, obrazovne i socioekonomske strukture te isticanjem iznimne važnosti jačeg uključivanja relevantnih institucija država Srbije i Hrvatske, čime bi se moglo znatno pridonijeti poboljšanju položaja hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini te pospješiti trenutačno nepovoljne parametre njihove društvene i demografske održivosti. Tranzicijska pravda i položaj manjine U drugom poglavlju, Srbijanski proces tranzicijske pravde i položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji i Vojvodini (str. 87.-176.), Sandra Cvikić, temeljem teorijskog okvira tranzicijske pravde za koji autorica navodi da je »neuobičajen pristup temi suvremenog poimanja multikulturalnosti i prava etničkih skupina i nacionalnih manjina«, nastoji tematizirati položaj i status hrvatske nacionalne manjine u Srbiji u odnosu na zakonodavni okvir srbijanskog društva u kontekstu utjecaja znanstvenih spoznaja tranzicijske pravde na ostvarivanje prava i sloboda pripadnika hrvatske nacionalne manjine. Autorica daje uvid u rezultate analize Akcijskog plana za ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Srbiji iz 2016. godine, standardiziranog dokumenta koji Europska unija primjenjuje za praćenje i ocjenu napredovanja država u pretpristupnom procesu za članstvo i iz kojega su vidljivi uspjesi postignuti u zakonskom normiranju života hrvatske nacionalne manjine u Srbiji. Ona piše i o aktivnostima koje upućuju na položaj hrvatske nacionalne manjine u Srbiji kroz analizu Izvješća Vijeća Europe iz 2018. godine o provedbi Europske povelje o regionalnim i manjinskim jezicima (ostvarivanje manjinskih prava u području jezika za hrvatsku nacionalnu manjinu); Izvješća (četvrto mišljenje za Srbiju) savjetodavnog Vijeća Europe o provedbi Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina iz 2019. godine (implementacija manjinskih prava); Izvješća o osiguranju ljudskih prava u Srbiji u 2020. godini; Izvješća Beogradskog centra za ljudska prava iz 2021.; Izvješća Povjerenice za zaštitu ravnopravnosti iz 2020. godine te Izvješća Europske komisije o napretku Republike Srbije iz 2021. godine. Povijesne i sociografske činjenice U posljednjem poglavlju monografije, Hrvati u Srbiji i Vojvodini: osnovne povijesne i sociografske činjenice (str. 177.-222.), Tomislav Žigmanov daje pregled informacija o kontekstu uspostave, izgradnje i razvoja manjinske infrastrukture hrvatske manjinske zajednice u Republici Srbiji koja ima funkciju očuvanja i razvoja nacionalnog identiteta kroz ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Republici Srbiji u razdoblju nakon 2000. godine. Kroz ukupno devet potpoglavlja Žigmanov daje uvid u višestoljetnu prisutnost Hrvata na prostoru Srbije, s naglaskom na negativne povijesne čimbenike za njihovu integraciju u Srbiji u suvremenu hrvatsku naciju, ali i društveni život u suvremenom demokratskom srbijanskom društvu. Autor se osvrće i na procese raspada bivše socijalističke Jugoslavije i demokratske tranzicije Srbije u okviru kojih su se Hrvati našli u okolnostima nepostojeće naslijeđene manjinske infrastrukture te vlastitog nacionalnog institucionalnog okvira i snažne antihrvatske propagande kao posljedice rata srbijanske agresije na Hrvatsku. Demokratska tranzicija Srbije pokazala je senzibilitet za prava Hrvata kao nacionalne manjine tek od 2000. godine, napose usvajanjem Zakona o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji iz 2002. godine, čime Hrvati u Srbiji prvi put dobivaju mogućnost za institucionalno i od države financijski poduprto ostvarivanje manjinskih prava. Autor, među ostalim, daje detaljan uvid u nedostatke, ali i ostvarene dosege zajamčenih prava Hrvata u Vojvodini u pogledu kulturnog djelovanja na promoviranju, njegovanju, razvoju i očuvanju kulturnog naslijeđa vojvođanskih Hrvata, ostvarenju prava na informiranje na materinskom jeziku i prava na obrazovanje na materinskom jeziku, kao i službenoj uporabi hrvatskoga jezika i pisma u Vojvodini. Važno djelo Recenzent izv. prof. dr. sc. Mario Bara o knjizi je, među ostalim, zapisao sljedeće: »Aktualni društveni i politički položaj Hrvata u Republici Srbiji čini ovo djelo iznimno važnim za objavu. Naime, uz naslijeđene negativne demografske trendove, Hrvati u Vojvodini i Republici Srbiji su izloženi brojnim nepovoljnim čimbenicima u novijoj povijesti. U određenim političkim, pa i znanstvenim krugovima u Srbiji niječe se pripadnost Bunjevaca i Šokaca hrvatskom narodu, što ima izravne refleksije na ostvarivanje manjinskih prava Hrvata u Republici Srbiji, uporabe jezika, ali i iskazivanje nacionalnog identiteta u javnom prostoru i popisima stanovništva. Izložen različitim oblicima pritisaka ovaj dio hrvatskog naroda treba svaki oblik pomoći institucija matične domovine, time i znanstvenih. Također, ustavna je obveza Republike Hrvatske dijelovima hrvatskoga naroda u drugim državama osigurati skrb i zaštitu«. Financijsku potporu provedbi projekta i objavljivanju knjige dali su Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske i ZKVH. (kutija 7)