Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveΕ‘tenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete VaΕ‘u mail adresu.
51-66 od 66 rezultata
Prati pretragu "knjiga palacinke recepti"
Vi se opustite, Gogi Δe Vas obavestiti kad pronaΔe nove oglase za traΕΎene kljuΔne reΔi.
Gogi Δe vas obavestiti kada pronaΔe nove oglase.
ReΕΎim promene aktivan!
Upravo ste u reΕΎimu promene saΔuvane pretrage za frazu .
MoΕΎete da promenite frazu ili filtere i saΔuvate trenutno stanje
Aktivni filteri
-
Izbačen Sajt
www.nonstopshop.rs
βΕ armantno, zabavno i nadasve romantiΔno! SavrΕ‘ena knjiga za poslepodnevni odmor.β Closer Kejti Ford, neprikosnovena kraljica ljubavnih romana, ovim romanom nudi pravi recept za sladokusce koji uΕΎivaju u romantiΔnim priΔama koliko i u kremastoj toploj Δokoladi β najboljem druΕ‘tvu za Δitanje. Zoi je zaljubljenica u kuvanje i stoga se prijavljuje za novo kulinarsko takmiΔenje koje Δe se emitovati na nacionalnoj televiziji. Ona i ostali takmiΔari smeΕ‘teni su u jednoj ΕΎivopisnoj engleskoj varoΕ‘i. MeΔutim, idilu kvari njena cimerka, koja ΕΎeli da pobedi po svaku cenu i ne preza ni od Δega kako bi ostvarila svoj cilj. Kao da joj takmiΔenje i cimerka ne zadaju dovoljno muka, neodoljivo je privlaΔi Gideon, koga bi trebalo da obilazi u Ε‘irokom luku zato Ε‘to je sudija. MeΔutim, sudbina Δe se postarati da se njihovi putevi ukrΕ‘taju mnogo ΔeΕ‘Δe nego Ε‘to bi trebalo. Zoi je rastrzana jer veza sa sudijom podrazumeva diskvalifikaciju. Pored toga, njena ambiciozna cimerka budno motri na svaki njen korak i neprestano joj oteΕΎava ΕΎivot. Zoi Δe morati da bira izmeΔu ljubavi i karijere dok bude pravila egzotiΔne poslastice. A postavlja se i pitanje da li je Gideon vredan takve propuΕ‘tene prilike. Kejti Ford majstorski opisuje raΔanje letnje ljubavi, isprva leprΕ‘ave i slatke poput puslica, potom uzavrele poput flambiranih palaΔinki, a konaΔno uzdrhtale poput ΕΎelea. Spremila je Δitaocima pravu poslasticu u svakom smislu! βPrava poslastica!β Star Magazine Format: 13x20 cm Broj strana: 334 Pismo: Latinica Povez: Mek
Visokokvalitetni nelepljivi premaz omoguΔava kuvanje sa malo ili bez ulja. 3-u-1 roΕ‘tilj, roΕ‘tilj i peΔnicu Dvostrane ploΔe: rebrasta ploΔa je idealna za odreske, ribu i povrΔe, dok je ravna ploΔa savrΕ‘ena za palaΔinke, jaja ili Δak picu. PloΔu moΕΎete jednostavno okrenuti da biste promenili povrΕ‘inu. Spreman za upotrebu za 2 minuta od ukljuΔivanja. Snaga: 2000W. PodeΕ‘avanje temperature: od 80-230Β°C. Maksimalni ugao otvaranja: 180Β°. Vreme peΔenja bifteka debljine 15mm: 5 minuta. LED displej: Da. VeliΔina ploΔe: 320 x 220 mm. Temperatura pripreme hrane: od 80-230Β°C. Materijal kuΔiΕ‘ta: NerΔajuΔi Δelik, plastika. Automatsko iskljuΔivanje. ZaΕ‘tita od pregrevanja: Da. Tajmer: Do 60 minuta. Noge sa zaΕ‘titom protiv klizanja. ZvuΔna indikacija. DuΕΎina kabla: 1m. Kutija sadrΕΎi: ElektriΔni roΕ‘tilj, uklonjive ploΔe (2 komada), plastiΔnu posudu za skupljanje ulja, korisniΔko uputstvo, garanciju. E-knjiga sa receptima. Posuda za odvajanje ulja. Dimenzije: 355 x 165 x 338 mm. TeΕΎina: 5.08 kg. Garancija: 24 meseca.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
SadrΕΎaj: VOΔNE POSLASTICE Δarobni zalogaj β Aleksandar ObradoviΔ Zajedno sa proleΔom i lepim vremenom dolazi i puno malih radosti koje krase naΕ‘u svakodnevnicu. Na pijacama je zamirisalo sveΕΎe voΔe Δije nas Ε‘arene boje i mirisi inspiriΕ‘u na nove kulinarske poduhvate. Jagode, jabuka, malina, kajsija.ViΕ‘nja, kupina, borovnica, breskve. Banane, treΕ‘nja, grejfrutβ¦ Jedna najslaΔih malih radosti su voΔne poslastice koje se pripremaju uz puno ljubavi. VoΔne poslastice se serviraju na bezbroj naΔina. Kao Ε‘to su: torte, kolaΔi, rolati, palaΔinke,β¦ Osnovna podela je na: VoΔne poslastice sa testom ( torte, trolati, kolaΔi, palΔinke,β¦) Ε arlote VoΔne poslastice bez testa (pudinzi, kremovi, ΕΎelei,..) Knjiga podeljena po voΔu i sa receptima kako pripremiti. Neke od najlepΕ‘ih uspomena iz detinjstva vezane su za kuhinju. Za mame i bake koje su nam rado pripremale najukusnije poslastice. Svaku od ovih uspomena prati osmeh, emocija, priΔa i nostalgija za lepΕ‘im i bezbriΕΎnijim vremenima. Neki od nas se sa radoΕ‘Δu priseΔaju i zajedniΔkog branja voΔa sa porodicom. Neprocenljivi su bili ukusi voΔnih torti i kolaΔa koji su se nakon toga pripremali. Knedle sa kajsijama β Iako je varijanta sa Ε‘ljivama najpopularnija, u proΕ‘losti su i knedle ili gomboce s kajsijama bile jednako voljene, i to ne bez razloga. Slatke baΕ‘ koliko treba, oΔaravajuΔeg ukusa, ove poslastice veΔ na prvi zalogaj vraΔaju u detinjstvoβ¦ VOΔNE POSLASTICE Δarobni zalogaj β Aleksandar ObradoviΔ Pogledajte i naΕ‘u stranicu online knjiΕΎara Vesela knjiga Valjevo na Facebook strani.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Kad sam tog jutra u autobusu poΕΎeljela da se neΕ‘to promijeni u mojemu ΕΎivotu, zadnje Ε‘to bi mi palo na pamet bila je moguΔnost da se moja veza s Aidanom ponovno rasplamsa. NeΔe to meni promijeniti ΕΎivot β barem ne na naΔin koji sam priΕΎeljkivala β ali i to je neki poΔetak. Ozbiljna, stalna veza zasigurno bi mi mogla pomoΔi da napravim sve one ostale promjene koje ΕΎelim, promjene za koje Δe mi vjerojatno trebati nekoliko godina da ih doista provedem. Nitko o tome niΕ‘ta ne zna β Δak ni moja najbolja prijateljica β ali ja veΔ godinama potajno sanjam svoj san. Sanjam o tome da vodim vlastiti posao. U poΔetku, bila je to ideja o restoranu, ali kad smo Vicky i ja otiΕ‘le u Ε‘oping u New York prije dva BoΕΎiΔa, moj se san donekle promijenio. Umjesto restorana ili kavane koja nudi i jednostavnija jela, kakvih je u gradu kao pljeve, poΔeΕ‘a sam sanjati o tome da Δu otvoriti autentiΔan ameriΔki dajner, jedan od onih tipskih restorana kao iz filmova iz pedesetih, koji nudi ameriΔke palaΔinke, pohani kruh i vafle za doruΔak, potom sve vrste burgera, pizza, calzonea i mesa na ΕΎaru za veΔeru. Sve bi bilo pripremljeno svjeΕΎe, sve po narudΕΎbi. Sanjala sam o tome kad bih zaglavila na dosadnim sastancima nake opΔine, dok sam vrΕ‘ljala neke ideje o unutarnjem ureΔenju na sluΕΎbenom bloku opΔine. U mislima sam sve to jasnovidjela: kako svakoga jutra peΔem kruh, pogaΔice i βruΕΎiceβ s cimetom, kako smiΕ‘ljam i isprobavam nove recepte za pite sa ΕΎutomkremom i bananama, vidjela sam svoje zlatne, visoke, bogate pite od jabuka i litre i litre uvijek nove, svjeΕΎe smjese za palaΔinke. Knjigu potraΕΎite OVDE
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Osnovni priruΔnik za savremeno kuvanje Jeste li se ikad zapitali u Δemu je razlika izmeΔu pleha za pitu i tanjira za peΔenje pite ili Ε‘ta je to, zapravo, holandska Ε‘erpa? Da li ΕΎelite da nabavite najbolje posude i plehove za svoju novu kuhinju? Imate li nedoumica prilikom obavljanja osnovnih kulinarskih zadataka: kako bi trebalo potpaliti vatru u roΕ‘tilju? Gde treba staviti termometar kad proveravate da li je piletina dobro ispeΔena? Kako da popravite sos koji se odvojio? PristupaΔna objaΕ‘njenja i uputstva, koja vas zahvaljujuΔi fotografijama vode korak po korak, odgovoriΔe vam na ova i na mnoga druga pitanja. Ovu knjigu shvatite kao najsveobuhvatniji priruΔnik osnovnog kuhinjskog pribora i kulinarskih tehnika. Prvi deo predstavlja pregledan vodiΔ kroz osnovni pribor i opremu za vaΕ‘u kuhinju, uz posebna objaΕ‘njenja koja se odnose na razlike izmeΔu materijala od kojeg se izraΔuje posuΔe, kao i osnovne opise vrsta noΕΎeva i njihove upotrebe. Drugi deo sadrΕΎi viΕ‘e od dvesta pedeset kuvarskih tehnika koje Δe vam pomoΔi da obavite zahtevne kuvarske zadatke: seckanje povrΔa u raznim oblicima, uklanjanje kostiju i koΕΎe s pileΔih prsa, priprema i oblikovanje sveΕΎeg testa, nadevanje i glaziranje torti sa viΕ‘e kora. NaΔi Δete i savete kako da popravite greΕ‘ku naΔinjenju prilikom pripremanja hrane. Knjiga sadrΕΎi i preko pedeset osnovnih recepata za ameriΔke palaΔinke, savrΕ‘eno kuvanog lososa, klasiΔno peΔeno pile, dinstano letnje povrΔe, domaΔu pileΔu ili goveΔu supu i temeljac i za desetine vinegreta i sosova najraznovrsnijih ukusa. Δak i kad koristite recepte iz nekog drugog kuvara, Pribor i tehnike kuvanja Vilijems β Sonome posluΕΎiΔe vam kao vodiΔ za penasto muΔenje belanaca, ΔiΕ‘Δenje ostriga, seΔenje peΔenice s koskom i ostale kuvarske zadatke. Jednostavna za koriΕ‘Δenje, ova knjiga je podeljena po temama, a brojevi na svakoj strani oznaΔavaju odreΔenu vrstu pribora, tehniku pripremanja ili recept. Koristite pregledne indekse na kraju knjige kako biste lakΕ‘e naΕ‘li odreΔen pribor ili zadatak i konsultujte tabele mera, uporednih mera, temperatura na kojoj se priprema crveno meso ili piletina i namirnica koje mogu posluΕΎiti kao zamena sastojcima navedenim u receptima. Bez obzira na to da li ste kuvar poΔetnik ili neko ko redovno priprema obroke u svojoj kuΔi, Pribori i tehnike kuvanja Vilijems β Sonome predstavlja nezaobilazan izvor kulinarskih mudrosti. Knjiga Pribori i tehnike kuvanja Vilijems β Sonome je vaΕ‘a mapa ka kulinarskom uspehu. Bez obzira na to da li prvi put opremate svoju kuhinju ili vam je potreban ilustrovani vodiΔ kako da iseΔete piletinu, ova pregledna knjiga β sa viΕ‘e od 1.500 fotografija u boji, 250 kulinarskih tehnika, 200 pribora i 50 recepata β postaΔe vaΕ‘ nezaobilazni izvor kulinarske mudrosti.
AVANTURE S PETSONOM I FINDUSOM UZRAST OD 3 DO 6 GODINA Ε ifra artikla: 355953 Isbn: 9788652909209 Autor : Sven Nurdkvist IzdavaΔ : KREATIVNI CENTAR Povodom 75. roΔendana Svena Nurdkvista, autora knjiga o Petsonu i Findusu, objavljeno je ekskluzivno objedinjeno izdanje βAvanture s Petsonom i Findusomβ! Ova knjiga sadrΕΎi veΔ objavljene priΔe βKako se mali Findus izgubioβ, βPoznajete li Petsona i Findusa?β, βLov na lisicuβ, βMaΔak Findus i peta... Detaljnije Povodom 75. roΔendana Svena Nurdkvista, autora knjiga o Petsonu i Findusu, objavljeno je ekskluzivno objedinjeno izdanje βAvanture s Petsonom i Findusomβ! Ova knjiga sadrΕΎi veΔ objavljene priΔe βKako se mali Findus izgubioβ, βPoznajete li Petsona i Findusa?β, βLov na lisicuβ, βMaΔak Findus i petaoβ i βPetson kampujeβ, kao i zanimljiv dodatni materijal iz kojeg Δe Δitaoci saznati ko su zapravo ovi simpatiΔni junaci, Ε‘ta je bilo pre nego Ε‘to su se upoznali i postali najbolji prijatelji, Ε‘ta vole, a Ε‘ta ne vole, kako provode vreme na Petsonovom imanjuβ¦ Pored toga, knjiga sadrΕΎi i neke od neobjavljenih ilustracija Svena Nurdkvista, jedinstven recept za odliΔne palaΔinke, ideje za majstorisanje pravo iz Petsonove radionice, pravila jedne neverovatne igre memorije i joΕ‘ mnogo toga. Ovo izdanje, namenjeno predΕ‘kolcima i mlaΔim osnovcima, objavljeno je u tvrdom povezu, na 144 strane, u punom koloru. Ime/Nadimak Email adresa Poruka POΕ ALJI Kategorija UZRAST OD 3 DO 6 GODINA Autor Sven Nurdkvist TeΕΎina specifikacija 0.5 kg IzdavaΔ KREATIVNI CENTAR Pismo Δirilica Povez Tvrd Godina 2021 Format 21x29 Strana 144 Obavezni kolaΔicΜi Δine stranicu upotrebljivom omogucΜavanjem osnovnih funkcija kao Ε‘to su navigacija stranicom i pristup zaΕ‘ticΜenim podruΔjima. Sajt koristi kolaΔicΜe koji su neophodni za pravilno funkcionisanje naΕ‘e veb stranice kako bi se omogucΜile odreΔene tehniΔke funkcije i tako vam pruΕΎilo pozitivno korisniΔko iskustvo. StatistiΔki kolaΔicΜi anonimnim prikupljanjem i slanjem podataka pomaΕΎu vlasnicima web lokacija da razumeju kako posetioci komuniciraju sa stranicom. To su kolaΔicΜi koji omogucΜavaju web analitiku sajta, odnosno analizu upotrebe naΕ‘ih stranica i merenje prometa, koje sajt sprovodi u cilju poboljΕ‘anja kvaliteta i sadrΕΎaja ponuΔenih usluga. MarketinΕ‘ki kolaΔicΜi se koriste za pracΜenje posetilaca putem web stranice. Koriste se za prikazivanje relevantnih oglasa korisnicima i podsticanje da uΔestvuju, Ε‘to je vaΕΎno za nezavisne izdavaΔe i oglaΕ‘avaΔe. Sajt koristi Google Analytics kolaΔiΔe ads/ga-audiences i collect, te Facebook kolaΔiΔe fr i tr.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Osnovni priruΔnik za savremeno kuvanje Jeste li se ikad zapitali u Δemu je razlika izmeΔu pleha za pitu i tanjira za peΔenje pite ili Ε‘ta je to, zapravo, holandska Ε‘erpa? Da li ΕΎelite da nabavite najbolje posude i plehove za svoju novu kuhinju? Imate li nedoumica prilikom obavljanja osnovnih kulinarskih zadataka: kako bi trebalo potpaliti vatru u roΕ‘tilju? Gde treba staviti termometar kad proveravate da li je piletina dobro ispeΔena? Kako da popravite sos koji se odvojio? PristupaΔna objaΕ‘njenja i uputstva, koja vas zahvaljujuΔi fotografijama vode korak po korak, odgovoriΔe vam na ova i na mnoga druga pitanja. Ovu knjigu shvatite kao najsveobuhvatniji priruΔnik osnovnog kuhinjskog pribora i kulinarskih tehnika. Prvi deo predstavlja pregledan vodiΔ kroz osnovni pribor i opremu za vaΕ‘u kuhinju, uz posebna objaΕ‘njenja koja se odnose na razlike izmeΔu materijala od kojeg se izraΔuje posuΔe, kao i osnovne opise vrsta noΕΎeva i njihove upotrebe. Drugi deo sadrΕΎi viΕ‘e od dvesta pedeset kuvarskih tehnika koje Δe vam pomoΔi da obavite zahtevne kuvarske zadatke: seckanje povrΔa u raznim oblicima, uklanjanje kostiju i koΕΎe s pileΔih prsa, priprema i oblikovanje sveΕΎeg testa, nadevanje i glaziranje torti sa viΕ‘e kora. NaΔi Δete i savete kako da popravite greΕ‘ku naΔinjenju prilikom pripremanja hrane. Knjiga sadrΕΎi i preko pedeset osnovnih recepata za ameriΔke palaΔinke, savrΕ‘eno kuvanog lososa, klasiΔno peΔeno pile, dinstano letnje povrΔe, domaΔu pileΔu ili goveΔu supu i temeljac i za desetine vinegreta i sosova najraznovrsnijih ukusa. Δak i kad koristite recepte iz nekog drugog kuvara, Pribor i tehnike kuvanja Vilijems β Sonome posluΕΎiΔe vam kao vodiΔ za penasto muΔenje belanaca, ΔiΕ‘Δenje ostriga, seΔenje peΔenice s koskom i ostale kuvarske zadatke. Jednostavna za koriΕ‘Δenje, ova knjiga je podeljena po temama, a brojevi na svakoj strani oznaΔavaju odreΔenu vrstu pribora, tehniku pripremanja ili recept. Koristite pregledne indekse na kraju knjige kako biste lakΕ‘e naΕ‘li odreΔen pribor ili zadatak i konsultujte tabele mera, uporednih mera, temperatura na kojoj se priprema crveno meso ili piletina i namirnica koje mogu posluΕΎiti kao zamena sastojcima navedenim u receptima. Bez obzira na to da li ste kuvar poΔetnik ili neko ko redovno priprema obroke u svojoj kuΔi, Pribori i tehnike kuvanja Vilijems β Sonome predstavlja nezaobilazan izvor kulinarskih mudrosti. Knjiga Pribori i tehnike kuvanja Vilijems β Sonome je vaΕ‘a mapa ka kulinarskom uspehu. Bez obzira na to da li prvi put opremate svoju kuhinju ili vam je potreban ilustrovani vodiΔ kako da iseΔete piletinu, ova pregledna knjiga β sa viΕ‘e od 1.500 fotografija u boji, 250 kulinarskih tehnika, 200 pribora i 50 recepata β postaΔe vaΕ‘ nezaobilazni izvor kulinarske mudrosti. Naslov: Pribori i tehnike kuvanja IzdavaΔ: Laguna Strana: 352 (cb) Povez: tvrdi Pismo: Format: 21x26 cm Godina izdanja: 2010 ISBN: 978-86-521-0430-7
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
Maja Brekalo, kreatorica bloga Delicious & Healthy by Maja, i autorica hit kuharice Moja sretna hrana u svojoj novoj knjizi donosi nam predivne kreativne deserte koji Δe vas oduΕ‘eviti punoΔom okusa i predivnim teksturama. Kao i uvijek, Maja prirodne i cjelovite sastojke maΕ‘tovito kombinira u slasne divote koje su sloΕΎenih okusa, a jednostavne za pripremu. Majini kolaΔi, torte, keksi, kolaΔiΔi i pite prave su delicije, a ako ste mislili da je izrada cjelovitih i veganskih slastica zahtjevna i komplicirana, ova knjiga Δe vas potpuno razuvjeriti. U Mojim sretnim kolaΔima pronaΔi Δete veganske verzije klasika poput Δokoladne torte, Sacher torte, Ε‘varcvaldske torte, vanilin kiflica, amaretta pa Δak i Δupavaca i brownieja. Mafini, vafli i palaΔinke obogatit Δe vaΕ‘ doruΔak ili popodnevnu kavu, a sirove slastice Δe vas oΔarati intenzivnim svjeΕΎim okusima. Maja me uvijek oduΕ‘evi sjajnim receptima koji su u isto vrijeme i cjeloviti i gurmanski, a tako su jednostavni da ih je lako ubaciti u uΕΎurbani raspored. Usto je odliΔna fotografkinja i stilistica hrane! Maja Danica PeΔaniΔ, nagraΔivana fotografkinja i stilistica hrane U ovoj Δete knjizi naΔi zbirku predivnih i zdravih slastica koje Δe oboΕΎavati i vegani i oni koji to nisu. Htjet Δete ih sve isprobati! Katie Higgins, autorica slavnog bloga Chocolate Covered Katie Moji sretni kolaΔi Δe vam pokazati da izrada cjelovitih zdravih kolaΔa nije zahtjevna i zato je savrΕ‘ena za sve vas koji se tek upuΕ‘tate u tu pustolovinu. Vjerujte mi, treba vam ova knjiga! Anthea Cheng, autorica kuharice Incredible Plant-Based Desserts i bloga Rainbow Nourishments
- Visokokvalitetni nelepljivi premaz omoguΔava kuvanje sa malo ili bez ulja.
- 3-u-1 roΕ‘tilj, roΕ‘tilj i peΔnicu
- Dvostrane ploΔe: rebrasta ploΔa je idealna za odreske, ribu i povrΔe, dok je ravna ploΔa savrΕ‘ena za palaΔinke, jaja ili Δak picu. PloΔu moΕΎete jednostavno okrenuti da biste promenili povrΕ‘inu.
- Spreman za upotrebu za 2 minuta od ukljuΔivanja.
- Snaga: 2000W.
- PodeΕ‘avanje temperature: od 80-230Β°C.
- Maksimalni ugao otvaranja: 180Β°.
- Vreme peΔenja bifteka debljine 15mm: 5 minuta.
- LED displej: Da.
- VeliΔina ploΔe: 320 x 220 mm.
- Temperatura pripreme hrane: od 80-230Β°C.
- Materijal kuΔiΕ‘ta: NerΔajuΔi Δelik, plastika.
- Automatsko iskljuΔivanje.
- ZaΕ‘tita od pregrevanja: Da.
- Tajmer: Do 60 minuta.
- Noge sa zaΕ‘titom protiv klizanja.
- ZvuΔna indikacija.
- DuΕΎina kabla: 1m.
- Kutija sadrΕΎi: ElektriΔni roΕ‘tilj, uklonjive ploΔe (2 komada), plastiΔnu posudu za skupljanje ulja, korisniΔko uputstvo, garanciju.
- E-knjiga sa receptima.
- Posuda za odvajanje ulja.
- Dimenzije: 355 x 165 x 338 mm.
- TeΕΎina: 5.08 kg.
- Garancija: 24 meseca.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
ViΕ‘e od 600 recepata sa preko 800 fotografija Ne dajte da Vas zavara veliΔina ove knjige! MeΔu skromnim koricama koje su pred Vama, nalazi se preko 600 recepata lakih za praΔenje: od predjela, meΔujela i testenina, do deserta, sosova i zimnice. Svaki recept ima oznaku za nivo teΕΎine: 1 (lako), 2 (srednje), 3 (teΕ‘ko). NajveΔi deo recepata spada u kategoriju lakih ili umereno-teΕ‘kih. Prelepo ilustrovan sa preko 800 fotografija u boji, kuvar sadrΕΎi recepte za neke internacionalne klasike, poput Ε‘pageta sa pestom, palaΔinki Suzett, gvakamolija, pileΔeg sotea, francuske supe od luka, humusa, falafela, cacikija, beΔke saher torte, Ε‘trudle sa jabukama i tiramisua. Pored toga, KUVAR sadrΕΎi i neka neuobiΔajena jela kao Ε‘to su mladi graΕ‘ak sa pekorino sirom, krem od marakuje, ali i novi pristup proverenim ukusima poput kobasica sa krompir-pireom, palaΔinaka i Δokoladne torte sa leΕ‘nicima. Naslov: Kuvar IzdavaΔ: Zmaj Strana: 900 (cb) Povez: meki Pismo: latinica Format: 16x13 cm Godina izdanja: 2005 ISBN: 86-489-0472-2
Opis Dodatne informacije Recenzije 0 Otkrijte Δari Zdravog PeΔenja sa Aeno EG1 ElektriΔnim RoΕ‘tiljem Priprema obroka nikada nije bila jednostavnija i brΕΎa zahvaljujuΔi Aeno EG1 elektriΔnom roΕ‘tilju. Ovaj sofisticirani ureΔaj vaΕ‘u kuhinju pretvara u epicentar ukusnih i zdravih jela, pruΕΎajuΔi vam plejadu moguΔnosti i jednostavnost koju ste oduvek traΕΎili. UΕΎivajte u savrΕ‘eno peΔenim stejkovima, slasnoj ribi, povrΔu ukraΕ‘enom grill Ε‘arama te raznovrsnim Δakonijama bez odlaska u restoran. TehniΔke Prednosti za Visokokvalitetno Kuvanje Snaga za Brzo Pripremu: Sa jaΔinom od 2000 W, Aeno EG1 roΕ‘tilj ne samo da se zagreva za samo 2 minute, veΔ osigurava i kratko vreme peΔenja, peΔenje bifteka debljine 15 mm za samo 5 minuta. Precizno PodeΕ‘avanje Temperature: Bilo da peΔete soΔne burgere ili prΕΎite palaΔinke, kontrola temperature od 80 do 230 Β°C garantuje savrΕ‘ene rezultate svaki put. Fleksibilan Dizajn: Otvorite ga pod uglom od 180Β° za veΔu povrΕ‘inu prilikom peΔenja velikih obroka ili kada se zabavljate s prijateljima. Dvostrane PloΔe za RazliΔite Ukuse Da li ste raspoloΕΎeni za izbuΕ‘ene povrΕ‘ine punog ukusa ili glatku zlatno-smeΔu koricu? Ne morate birati! Uz dvostrani design β rebrastu ploΔu za klasiΔni grill uΔinak, i ravnu ploΔu za ostale delicije, vaΕ‘ Aeno EG1 je viΕ‘enamensko Δudo. BezbriΕΎno i Sigurno Kuvanje Konstruisan iz trajnih materijala β kombinacija nerΔajuΔeg Δelika i visokokvalitetne plastike β i opremljen funkcijama kao Ε‘to je automatsko iskljuΔivanje i zaΕ‘tita od pregrevanja, Aeno EG1 pruΕΎa miran um dok kulinarski stvarate. Zaboravite na klizanje zahvaljujuΔi gumiranim nogama i nikada nemojte prepeΔi vaΕ‘a jela uz tajmer i zvuΔne signale koji vas obaveΕ‘tavaju kada je vaΕ‘ obrok spreman. PraktiΔni dodaci za Potpuni UΕΎitak PlastiΔna posuda za bezbriΕΎno odlaganje ulja Uklonjive ploΔe da se lako Δiste Elegantna LED indikacija E-knjiga sa inspirativnim receptima za pokretanje vaΕ‘e kulinarske maΕ‘te Posuda za odvajanje ulja sa vaΕ‘ih omiljenih namirnica Promene u vaΕ‘oj kuhinji su upravo postale maestralno ukusne! Zgrabite svoj Aeno EG1 elektriΔni roΕ‘tilj danas i oslobodite kreativnog chefa u sebi! Otkrijte Δari Zdravog PeΔenja sa Aeno EG1 ElektriΔnim RoΕ‘tiljem Priprema obroka nikada nije bila jednostavnija i brΕΎa zahvaljujuΔi Aeno EG1 elektriΔnom roΕ‘tilju. Ovaj sofisticirani ureΔaj vaΕ‘u kuhinju pretvara u epicentar ukusnih i zdravih jela, pruΕΎajuΔi vam plejadu moguΔnosti i jednostavnost koju ste oduvek traΕΎili. UΕΎivajte u savrΕ‘eno peΔenim stejkovima, slasnoj ribi, povrΔu ukraΕ‘enom grill Ε‘arama te raznovrsnim Δakonijama bez odlaska u restoran. TehniΔke Prednosti za Visokokvalitetno Kuvanje Snaga za Brzo Pripremu: Sa jaΔinom od 2000 W, Aeno EG1 roΕ‘tilj ne samo da se zagreva za samo 2 minute, veΔ osigurava i kratko vreme peΔenja, peΔenje bifteka debljine 15 mm za samo 5 minuta. Precizno PodeΕ‘avanje Temperature: Bilo da peΔete soΔne burgere ili prΕΎite palaΔinke, kontrola temperature od 80 do 230 Β°C garantuje savrΕ‘ene rezultate svaki put. Fleksibilan Dizajn: Otvorite ga pod uglom od 180Β° za veΔu povrΕ‘inu prilikom peΔenja velikih obroka ili kada se zabavljate s prijateljima. Dvostrane PloΔe za RazliΔite Ukuse Da li ste raspoloΕΎeni za izbuΕ‘ene povrΕ‘ine punog ukusa ili glatku zlatno-smeΔu koricu? Ne morate birati! Uz dvostrani design β rebrastu ploΔu za klasiΔni grill uΔinak, i ravnu ploΔu za ostale delicije, vaΕ‘ Aeno EG1 je viΕ‘enamensko Δudo. BezbriΕΎno i Sigurno Kuvanje Konstruisan iz trajnih materijala β kombinacija nerΔajuΔeg Δelika i visokokvalitetne plastike β i opremljen funkcijama kao Ε‘to je automatsko iskljuΔivanje i zaΕ‘tita od pregrevanja, Aeno EG1 pruΕΎa miran um dok kulinarski stvarate. Zaboravite na klizanje zahvaljujuΔi gumiranim nogama i nikada nemojte prepeΔi vaΕ‘a jela uz tajmer i zvuΔne signale koji vas obaveΕ‘tavaju kada je vaΕ‘ obrok spreman. PraktiΔni dodaci za Potpuni UΕΎitak PlastiΔna posuda za bezbriΕΎno odlaganje ulja Uklonjive ploΔe da se lako Δiste Elegantna LED indikacija E-knjiga sa inspirativnim receptima za pokretanje vaΕ‘e kulinarske maΕ‘te Posuda za odvajanje ulja sa vaΕ‘ih omiljenih namirnica Promene u vaΕ‘oj kuhinji su upravo postale maestralno ukusne! Zgrabite svoj Aeno EG1 elektriΔni roΕ‘tilj danas i oslobodite kreativnog chefa u sebi!
Javorov sirup 250 ml Druid Javorov sirup (Canada No. 1 Medium / Grade A Dark Amber) se dobija iz soka kanadskog javora (Acer saccharum), raste uglavnom u kanadskoj provinciji Kvebek. Raste samo na severoistoku Severne Amerike i za preko 250-godina svog ΕΎivota dostiΔi Δe visinu od 30 metara i preΔnik 90cm. Danas, javorov sirup je popularan u celom svetu. KanaΔani i Amerikanci ga vole na vafli i palaΔinke. Nemci ga dodaju musliju, Australijanci dodaju male koliΔine grejpfrutu, u Kaliforniji se dodaje sladoledu, stanovnici arapskog sveta ga meΕ‘aju sa jogurtom. Pored direktnog koriΕ‘Δenja u kuΔi, javorov sirup se takoΔe koristi u mnogim prehrambenim sektorima, posebno u proizvodnji slatkiΕ‘a, peciva i poslastica, ali i pripremanju razliΔitih jela, proizvodnji likera i alkoholnih piΔa. Javorov sirup privlaΔi mnoge potroΕ‘aΔe, jer je 100% prirodan, Δist, ne sadrΕΎi hemijske aditive ili veΕ‘taΔke zaslaΔivaΔe. SadrΕΎi kalijum 300 mg, kalcijum 75 mg, magnezijum 35 mg, natrijum 17 mg. Sastojci: 100% Δist javorov sirup. Bez konzervansa i aditiva. NaΔin primene: MoΕΎe se koristiti kao preliv za sladoled, palaΔinki, jogurta, muslija, kolaΔa ili da obogati jela ukusom javora. MoΕΎe se koristiti za pripremu poslastica, kolaΔa, jela i sosova. Nakon otvaranja Nutritivne vrednosti na 100g: Energetska vrednost: 1130 kJ, 270 kcal Masti: 0g od kojih zasiΔene masti: 0g Ugljeni hidrati: 66,9g Proteini: 0g VIΕ E O JAVOROVOM SIRUPU Javorov sirup je zaslaΔivaΔ napravljen od soka nekih stabala javora. NajΔeΕ‘Δe se sok vadi iz Ε‘eΔernog javora (Acer saccharum), crvenog javora (Acer rubrum) i crnog javora (Acer nigrum). U hladnim klimatskim podruΔjima, ovo drveΔe skladiΕ‘ti Ε‘eΔer u svojim korenima pre zime, i sok koji se sakuplja u proleΔe moΕΎe se izvaditi i koncentrisati. Javorov sirup se najviΕ‘e proizvodi u Kvebeku, u Kanadi. SAD je jedini drugi veliki proizvoΔaΔ i vodeΔi potroΕ‘aΔ. Javorov sirup se najΔeΕ‘Δe koristi za napolitanke, palaΔinke, ovsanu kaΕ‘u, crumpets (slatki hleb napravljen od braΕ‘na i kvasca, uglavnom se jede u Velikoj Britaniji) i tost hleb. Ponekad se koristi i kao sastojak u peΔenim stvarima, u izradi slatkiΕ‘a, prilikom pripreme deserta, ili kao izvor seΔera i arome prilikom pravljenja piva. Saharoza najviΕ‘e preovlaΔuje u javorovom sirupu. Prvi put je prikupljan i koriΕ‘Δen od strane ameriΔkih starosedeoca, a kasnije je usvojeno od strane evropskih doseljenika. Javorov sirup i njegove veΕ‘taΔke imitacije su ΕΎeljeni prelivi za palaΔinke, waffles, francuski tost u Severnoj Americi. Javorov sirup se takoΔe moΕΎe koristiti na razliΔite naΔine: za keks, piletinu, sveΕΎe krofne, prΕΎeno testo, sladoled, tople ΕΎitarice, sveΕΎe voΔe(posebno grejpfrut). TakoΔe se koristi i kao zaslaΔivaΔ za pasiranu jabuku, zapeΔeni pasulj, kandirani slatki krompir, zimske tikve, kolaΔe, pite, hleb, poslastice od Δokolade i ostalih slatkiΕ‘a, milkΕ‘ejkova, Δaja, kafe i drugih toplih napitaka. Javorov sirup i javorov Ε‘eΔer su koriΕ‘Δeni za vreme AmeriΔkog graΔanskog rata i sa strane abolicionista u godinama pre rata, jer su veΔinu Ε‘eΔera od Ε‘eΔerne trske i melase proizvodili juΕΎni robovi. Tokom restrikcija hrane u Drugom svetskom ratu, ljudi u severoistoΔnom delu SAD podstiΔu da se koristi javorov sirup i javorov Ε‘eΔer za zaslaΔivanje jela. Δak su i knjige sa receptima Ε‘tampane kako bi pomogle domaΔicama da koriste ovaj alternativni izvor. U Kvebeku, Nju Bransviku, istoΔnom Ontariju, i Novoj Engleskoj, proces je postao deo kulture. Jedna tradicija je da se ide u βsugar housesβ (objekte za proizvodnju sirupa), u rano proleΔe gde se serviraju jela napravljena od javorovog sirupa.
KVALITET β Proizveden u SAD GARANCIJAβ 5 godina VRHUNSKI MATERIJALI β BPA free LAKO KORIΕ ΔENJE β Tajmer i termostat Analogni model s 9 polica ima veliku povrΕ‘inu za suΕ‘enje od 1,39mΒ², Ε‘to Δe omoguΔiti pripremanje dovoljne koliΔine namirnica za vaΕ‘u celu porodicu. Opis Excaliburov model s 9 polica zbog svog velikog kapaciteta suΕ‘enja namenjen onima koji planiraju da dehidriraju veΔe koliΔine voΔa, povrΔa ili zaΔinskog bilja, kao i za one kojima su sirove namirnice osnova ishrane. S Excalibur dehidratorom moΕΎete da suΕ‘ite sve vrste voΔa, povrΔa, zaΔinskog bilja, mesa, ali i da se oprobate u brojnim kreacijama sirovih delikatesa kao Ε‘to su krekeri od povrΔa, bezglutenski hleb, palaΔinke od raznog voΔa i brojne druge. Glavna karakteristika Excalibur dehidratora su horizontalni protok vazduha i ravnomerno suΕ‘enje namirnica. ZaΕ‘to je to vaΕΎno? BuduΔi da je motor dehidratora smeΕ‘ten sa spoljne strane, spreΔeno je curenje teΔnosti iz namirnica na motor kao Ε‘to je to sluΔaj kod dehidratora s vertikalnim suΕ‘enjem, odnosno strujanjem vazduha. Excalibur analogni dehidrator poseduje tajmer koji Δe vam omoguΔiti bezbriΕΎno suΕ‘enje namirnica i tokom noΔi i tako omoguΔiti smanjenje troΕ‘kova dehidriranja. Dovoljno je samo da odredite vreme koje je potrebno za dehidriranje hrane koju pripremate i dalje prepustite dehidratoru da obavi ostatak posla. Temperaturni opseg termostata je 41C do 74C, dovoljno nizak za oΔuvanje osetljivih enzima iz voΔa, povrΔa i bilja, a dovoljno visok da ispuni bezbednosne standarde suΕ‘enja mesa. Excalibur analogni dehidrator s 9 polica maltene je identiΔan digitalnom modelu s 9 polica. Razlika je u upravljaΔkom panelu. Excalibur je napravljen da traje, a kvalitetom materijala izdvaja se od konkurencije, naroΔito one kineskog porekla. U Excaliburu Δe sve namirnice biti ravnomerno osuΕ‘ene, a prilikom suΕ‘enja svaku policu moΕΎete izvaditi i okrenuti u ΕΎeljenom smeru. Excalibur dehidratori su Ε‘tedljivi. PotroΕ‘nja struje je veoma niska u poreΔenju s Ε‘poretima ili dehidratorima drugih proizvoΔaΔa. Modernog je dizajna i izraΔen od najkvalitetnijih materijala. Police su napravljene od plastike koja je BPA free, Ε‘to ih Δini sigurnim, tako da ne morate da se brinete da je doΕ‘lo do kontaminacije hrane Ε‘tetnim sastojcima kao Ε‘to je sluΔaj kod nekvalitetnih materijala. TehniΔki podaci: β’ Model: 4926T β’ Broj polica: 9 β’ Dimenzije police: 35.5cm x 35.5cm β’ Ukupna povrΕ‘ina polica: 1.39m2 β’ Termostat: temperaturni opseg od 41Β°C do 74Β°C β’ Tajmer: vremenski opseg od 0 do 26 sati β’ Radni napon: 220V β’ PotroΕ‘nja ureΔaja na maksimalnoj temperaturi: 600W β’ Ventilator: 18cm β’ Proizvodnja: SAD (Napomena: original Excalibur Paraflexx podmetaΔi nisu deo paketa i moraju posebno da se naruΔe.) Moderan dizajn 5 godina garancije Proizveden u SAD Energetski efikasan Jednostavan za koriΕ‘Δenje i odrΕΎavanje BPA free Termostat i tajmer Knjiga s receptima na poklon
SpoljaΕ‘njost kao na fotografijama, unutraΕ‘njost u dobrom i urednom stanju! U ovoj univerzalno priznatoj knjizi Elizabeth Dejvid se bavi svim aspektima mlevenja braΕ‘na, kvasca, pecΜi za hleb i razliΔitim vrstama hleba i braΕ‘na koji su dostupni. Recepti pokrivaju kuvanje sa kvascem svih vrsta, a mnogi ljupki, staromodni zaΔinjeni hlebovi, lepinje, palaΔinke i mafini, izmeΔu ostalog, su opisani sa njenom tipiΔnom elegancijom i znanjem bez premca. Elizabet Dejvid (roΔena kao Elizabet Gvin, 26. decembar 1913 β 22. maja 1992) bila je britanska kuvarica. Sredinom 20. veka snaΕΎno je uticala na revitalizaciju engleske kuhinje u svojoj rodnoj zemlji i Ε‘ire Δlancima i knjigama o evropskim kuhinjama i tradicionalnim britanskim jelima. Elizabet, roΔena u porodici viΕ‘e klase, pobunila se protiv druΕ‘tvenih normi. Tridesetih godina 20. veka studirala je umetnost u Parizu, postala glumica i pobegla sa oΕΎenjenim Δovekom s kojim je stigla do Italije. Stigli su do GrΔke, gde su bili zarobljeni od nemaΔke invazije 1941. godine, ali su pobegli u Egipat, gde su se raziΕ‘li. Potom je radila za britansku vladu, vodeΔi biblioteku u Kairu. Ubrzo su se ona i njen suprug rastali i potom razveli. Godine 1946. Dejvidova se vratila u Englesku, gde je na snazi ostao zakon za jedan obrok hrane dnevno nametnut tokom Drugog svetskog rata. Razorena kontrastom izmeΔu loΕ‘e hrane koja se posluΕΎuje u Britaniji i jednostavne, odliΔne hrane na koju je navikla u Francuskoj, GrΔkoj i Egiptu, poΔela je da piΕ‘e Δlanke iz Δasopisa o mediteranskom kuvanju. Privukli su povoljnu paΕΎnju, a 1950. u 36. godini izdala je Knjigu mediteranske hrane. Njeni recepti zahtevali su sastojke poput patlidΕΎana, bosiljka, smokava, belog luka, maslinovog ulja i Ε‘afrana, koji su u to vreme bili jedva dostupni u Britaniji. Sledile su knjige o francuskoj, italijanskoj i, kasnije, engleskoj kuhinji. Do 1960-ih Elizabet je imala veliki uticaj na britansko kuvanje. Bila je duboko neprijateljski raspoloΕΎena prema bilo Δemu drugorazrednom i preterano izraΕΎenom kuvanju i laΕΎnim zamenicama klasiΔnih jela i sastojaka. Godine 1965. otvorila je prodavnicu koja prodaje kuhinjsku opremu, koja je nastavila da trguje pod njenim imenom nakon Ε‘to ju je napustila 1973. godine. Njena reputacija poΔiva na Δlancima i knjigama, koji su neprestano prepisivani. IzmeΔu 1950. i 1984. godine objavila je osam knjiga; nakon smrti njen knjiΕΎevni izvrΕ‘ilac je zavrΕ‘io joΕ‘ Δetiri knjiga. Njen uticaj na britansko kuvanje proΕ‘irio se i na profesionalne i na domaΔe kuvare, a kuvari kasnijih generacija poput Terensa Konrana, Simona Hopkinsona, Pru Lit, DΕΎejmija Olivera, Toma Parkera i Rika Stajna, prepoznali su njen znaΔaj. U SAD, kuvari i spisatelji, ukljuΔujuΔi DΕΎulije Δajld, RiΔarda Olneja i Alis Vaters, pisali su takoΔe o njenom uticaju. Ε½ivot i karijera Detinjstvo i mladost Dejvidova je roΔena kao Elizabet Gvin, drugo od Δetvoro dece Ruperta Sakvila Gvina i njegove supruge, Hon Stele Gvin. Porodice oba roditelja imale su veliko bogatstvo. Preko dve porodice Dejvidova je bila engleskog, Ε‘kotskog i velΕ‘kog ili irskog porekla, a preko pretka s oΔeve strane, takoΔe imala i holandskog porekla. Ona i njene sestre odrasle su u dvorcu u Saseksu, dvorcu iz sedamnaestog veka. Njen otac, uprkos slabom srcu, insistirao je da nastavi zahtevnu politiΔku karijeru, postajuΔi konzervativni poslanik za Istburn. Prekomeran rad, u kombinaciji s njegovim burnim rekreativnim zabavama, uglavnom trkama i jahanjem, doneo je njegovu smrt 1924. godine u 51. godini.[1] Udovica Stela Gvin bila je posluΕ‘na majka, ali njeni odnosi sa Δerkama bili su viΕ‘e udaljeni nego ljubazni.[2][3] Elizabet i njene sestre Prisila, Dijana i Felisita poslane su u internatske Ε‘kole. Nakon Ε‘to je bila uΔenica u pripremnoj Ε‘koli, Elizabet je poslata u privatnu Ε‘kolu za dame, koju je napustila u dobi od Ε‘esnaest godina. Devojke su odrasle ne znajuΔi niΕ‘ta o kuvanju, Ε‘to je u tadaΕ‘njim domaΔinstvima bilo iskljuΔiva `meΕ‘avina` porodiΔne kuvarice i njenog kuhinjskog osoblja.[4] Kao tinejdΕΎerka, Dejvidova je uΕΎivala u slikanju, a njena majka je mislila da se njen talenat vredi razvijati. Godine 1930. poslata je u Pariz, gde je privatno studirala slikarstvo i upisala se u Sorboni na kurs francuske civilizacije koji je pokrivao istoriju, knjiΕΎevnost i arhitekturu. Otkrila je da su joj studije u Sorboni naporne i na mnogo naΔina neinspirativne, ali ostavili su je s ljubavlju prema francuskoj knjiΕΎevnosti i teΔnim jezikom koji je ostao uz nju celog ΕΎivota. Ε½ivela je kod pariΕ‘ke porodice, Δija se fanatiΔna posveΔenost uΕΎicima stola predstavljala komiΔno u delu French Provincial Cooking (Francusko provincijalno kuvanje). Ipak je priznala da je to iskustvo bilo najdragoceniji deo njenog vremena u Parizu: βShvatila sam na koji je naΔin porodica ispunila svoj zadatak da podstaknu francusku kulturu u bar jedan od njihovih britanskih optuΕΎbi... Ono Ε‘to je zapelo bio je ukus za neku vrstu hrane, u idealnom sluΔaju za razliku od svega Ε‘to sam ikad ranije poznavala. ` Njena majka nije bila ΕΎeljna ranog povratka svoje Δerke u Englesku nakon kvalifikacije za sorbonsku diplomu, pa ju je poslala iz Pariza u Minhen 1931. na uΔenje nemaΔkog jezika.[5] Gluma Nakon povratka u Englesku 1932. godine, Dejvidova je s entuzijazmom prolazila kroz druΕ‘tvene rituale za mlade ΕΎene viΕ‘ih klasa.[6] Ugledni mladi Englezi koje je upoznala nisu joj se obraΔali. Njena biografkinja Lisa Ε anej komentariΕ‘e da bi s njenim βneΕΎno smrknutim izgledom i njenom srameΕΎljivoΕ‘Δu zaΕ‘tiΔenom hladnom i bodljikavim jezikomβ predstavljala zastraΕ‘ujuΔu perspektivu za mlade muΕ‘karce viΕ‘e klase koje je susrela. Elizabet je odluΔila da nije dovoljno dobra kao slikarka i da je na majΔino nezadovoljstvo postala glumica. PridruΕΎila se trupi J. B. Fagan`s company na Oksfordu 1933. godine. Njeni kolege izvoΔaΔi ukljuΔuju DΕΎoan Hikson. Posle Oksforda, ona se sledeΔe godine preselila u pozoriΕ‘te na otvorenom u Park Regenta, London. Iznajmila je sobe u velikoj kuΔi u blizini parka, dala sebi poklon za 21. roΔendan na opremanju kuhinje i nauΔila kuvati. Poklon njene majke βThe Gentle Art of Cookeryβ Hilde Lejel bila je njena prva knjiga o kuvanju. Kasnije je napisala: `Pitam se da li bih ikad nauΔila kuvati da nisam dobila rutinu od gospoΔe Biton da uΔim, umesto romantiΔne gospoΔe Lejel sa svojim priliΔno divljim, maΕ‘tovitim receptima.` [7] U Parku Regent, Elizabet je postigla mali profesionalni napredak. MeΔu njenim kolegama u glumaΔkoj trupi bio je glumac koji je stariji devet godina, Δarls Gibon. Njegovo nepoΕ‘tovanje socijalnih konvencija snaΕΎno joj se dopalo. Njegov brak nije ih zaustavio pa su zapoΔeli su aferu koja je nadmaΕ‘ila njenu scensku karijeru. Δejn komentariΕ‘e, `Gibon je bio krajnji autsajder. Bio je radniΔka klasa, levo krilo, Jevrejin, glumac, dΕΎeparoΕ‘, koji je jedno vreme ΕΎiveo u peΔinama u Hejstingsu. Majka ga je zvala pacifistiΔki crv. On je bio seksualno prisutan i spavao je sa svime Ε‘to se kretalo. ` Njena majka nije odobravala i pokuΕ‘ala je da zaustavi aferu. Dogovorila je da njena Δerka provede nekoliko nedelja odmarajuΔi se sa porodicom i prijateljima na Malti u prvoj polovini 1936. godine i u Egiptu kasnije iste godine, ali u svojoj biografiji iz 1999. godine Artemis Kuper komentariΕ‘e da njeno dugo odsustvo nije uspelo da je oduzme od njenog odnosa sa Gibonom.[8] Tokom boravka na Malti, Dejvidova je mogla da provede vreme uΔeΔi od kuvarice, svoje domaΔice AnΔele, koja je rado predala struΔnost. Iako je mogla da napravi sjajne veΔere kada je to bilo potrebno, najvaΕΎnija lekcija koju je uΔila bila je da radi iz dana u dan, sa svim raspoloΕΎivim sastojcima, pokazujuΔi joj kako da od stare ptice ili ΕΎilavog komada mesa napravi dobro jelo. Francuska, GrΔka, Egipat i Indija Nakon povratka u London poΔetkom 1937. godine, Dejvidova je priznala da neΔe biti uspeΕ‘na na pozornici i napustila je misli o pozoriΕ‘noj karijeri. Kasnije te godine zaposlila se kao mlaΔa asistentinja u modnoj kuΔi, gde su elegantne mlade ΕΎene iz viΕ‘e klase bile traΕΎene kao hostese. Otkrila je da je posluga u maloprodajnom poslu neugodna i da je podnela ostavku poΔetkom 1938. godine. Tokom narednih nekoliko meseci provodila je vreme odmarajuΔi se na jugu Francuske i na Korzici, gde ju je podvela priroda ljudi s kojima je boravila i jednostavna izvrsnost njihove hrane. Nakon povratka u London i razoΔarana ΕΎivotom tamo, pridruΕΎila se Gibonu kupujuΔi mali Δamac sa motorom - sa namerom da otplovi u GrΔku. PreΕ‘li su Kanal u julu 1939. godine i Δamcem su se uputili kroz kanalski sistem Francuske do obale Sredozemnog mora.[9] Norman Daglas, Elizabetin mentor Izbijanje Drugog svetskog rata u septembru 1939. zaustavio je njihov napredak. Nakon Ε‘to su se nakratko zaustavili u Marseju, uplovili su u Antib, gde su ostali viΕ‘e od Ε‘est meseci jer nisu uspeli da dobiju dozvolu za odlazak. Tamo je Elizabet upoznala i ostala pod velikim uticajem starijeg pisca Normana Daglasa o kome je kasnije opΕ‘irno pisala. On je nadahnuo njenu ljubav prema Mediteranu, podstakao je interesovanje za dobru hranu i nauΔio je da traΕΎi najbolje: `insistirajte na tome i odbacite sve Ε‘to je bilo laΕΎno i drugorazredno `. Kuper ga opisuje kao njenog najvaΕΎnijeg mentora.[9] Par je konaΔno napustio Antib u maju 1940. godine, uplovili su na Korziku i potom ka Siciliji. Oni su stigli do Mesinskog tesnaca kada je Italija uΕ‘la u rat 10. juna. Oni su osumnjiΔeni za Ε‘pijuniranje i internirani su. Posle 19 dana u pritvoru u raznim delovima Italije, dozvoljeno im je da preΔu granicu u Jugoslaviju, koja je u tom trenutku ostala neutralna. Izgubili su gotovo sve Ε‘to su imali - Δamac, novac, rukopise, sveske i njenu zbirku recepata. Uz pomoΔ britanskog konzula u Zagrebu, preΕ‘li su u GrΔku, a u Atinu su stigli jula 1940. godine. U to vreme Elizabet viΕ‘e nije bila zaljubljena u svog partnera, veΔ je ostala s njim iz nuΕΎde. Gibon je na ostrvu Siros pronaΕ‘ao posao poduΔavanja engleskog, gde je Dejvid nauΔila kuvati sveΕΎe sastojke koji su dostupni lokalno. Kada su Nemci napali GrΔku u aprilu 1941, par je uspeo da ode na civilni konvoj u Egipat.[10] Sposobna da odliΔno govori francuski i dobar nemaΔki jezik, ona je obezbedila posao u pomorskom Ε‘ifarskoj kancelariji u Kairu. Brzo je spaΕ‘ena iz privremenog izbegliΔkog smeΕ‘taja, poΕ‘to je upoznala starog prijatelja Engleza koji je imao βapsurdno grandiozanβ stan u gradu i pozvao je da Δuva kuΔu za njega. Ona i Gibon su krenuli svojim zasebnim putevima i ona se uselila u veliki stan.[11] AngaΕΎovala je kuvara, Kirikaou, grΔku izbeglicu, Δije ga ekscentriΔnosti nisu spreΔile da proizvodi veliΔanstvenu hranu: βUkus te Δorbe od hobotnice, bogat vinski tamni sos a miris planinskog bilja bio je neΕ‘to Ε‘to se nije lako zaboravilo. `Godine 1942. uhvatila je infekciju koja je zahvatila njena stopala. Provela je nekoliko nedelja u bolnici i oseΔala se obaveznom da se odrekne posla u Ε‘ifarskoj kancelariji. Potom se preselila u Kairo, gde je od nje zatraΕΎeno da postavi i vodi referentnu biblioteku za britansko Ministarstvo informacija. Biblioteka je bila otvorena za sve i angaΕΎovala je dosta novinara i pisaca. U svom malom stanu u gradu zaposlila je Sulejmana, sudanskog kuvara. Pisala je: Sulejman je uΔinio mala Δuda sa dve peΔi Primus i peΔnicom koja je bila neΕ‘to viΕ‘e od limene kutije. Njegovi suflei nisu nikada bili manje uspeΕ‘ni. ... Tri ili Δetiri godine ΕΎivela sam uglavnom na priliΔno grubim, ali veoma aromatizovanim Ε‘arenim jelima od povrΔa, soΔivom sa mlekom ili sveΕΎeg paradajza, ukusnim zaΔinjenim pilavima, jagnjeΔim pljeskavicama na ΕΎaru, salatom sa hladnim jogurtovim prelivom sa aromom mente, egipatskim felaho jelo od crnog graΕ‘ka sa maslinovim uljem i limunom i tvrdo kuvana jaja - te stvari nisu bile samo privlaΔne, veΔ i jeftine. [12] Kuper komentariΕ‘e ovo razdoblje njenog ΕΎivota: `Njene slike tada prikazuju kvintesencijalnu bibliotekarku, obuΔenu u tamni kardigan preko bele koΕ‘ulje sa primalnim okovratnikom zapetljenim do vrata: ali noΔu, bila je drugaΔije stvorenje: pila u baru Hedjaki, jela u lokalu `P`tit Coin de France`, plesala na krovu Kontinentala, a zatim se uputila u noΔni klub Madam Badi. ` Za vreme provedenog u Kairu, ona je imala niz ljubavnih afera. UΕΎivala je u njima zbog onoga Ε‘to jesu, ali samo se jednom zaljubila. To je bilo sa mladim oficirom Piterom Langom, ali veza je prestala kada je teΕ‘ko ranjen i vratio se u rodnu Kanadu. Nekoliko drugih njenih mladiΔa se zaljubilo u nju; jedan od njih je bio potpukovnik Entoni Dejvid (1911β1967). Do tad sa trideset godina, odmeravala je prednosti i nedostatke ostajanja u braku do trenutka kada se idealni muΕΎ moΕΎe pojaviti, i sa znatnom zabrinutoΕ‘Δu konaΔno je prihvatila prosidbu Tonija Dejvida.[13] Par se venΔao u Kairu 30. avgusta 1944. godine. Za godinu dana Entoni Dejvid je poslat u Indiju. Njegova supruga pratila ga je tamo u januaru 1946. godine, ali ΕΎiveti kao supruga britanskog oficira je zamoran i dosadan i hrana opΕ‘te `frustrirajuΔa`. Kasnije u ΕΎivotu je viΕ‘e cenila kuhinju i napisala o nekoliko indijskih jela i recepata u svojim Δlancima i knjigama. U junu 1946. patila je od jakog sinusitisa i lekari su joj rekli da Δe se stanje nastaviti ako ostane u letnjoj vruΔini Delhija. Umesto toga, savetovali su je da se vrati u Englesku. Ona je to uradila; Kuper primeΔuje, βBila je udaljena iz Engleske Ε‘est godina, a za to vreme ona i Engleska su se promenile do neprepoznavanja.β [14] Post-ratna Engleska VrativΕ‘i se nakon godina mediteranske toplote i pristupa bogatstvu sveΕΎih sastojaka, ona je zatekla svoju rodnu zemlju u posleratnom periodu sivu i zastraΕ‘ujuΔu, dok su obroci hrane joΕ‘ uvek bili na snazi. NaiΕ‘la je na uΕΎasnu hranu: `Postojala je supa od braΕ‘na i vode zaΔinjena iskljuΔivo biberom; hleb i riΕΎoto od zrnevlja; suΕ‘eni luk i Ε‘argarepa; proja. Ne moram dalje da nabrajam.` U Londonu je srela DΕΎordΕΎa Lesleja, bivΕ‘eg ljubavnika iz njenih dana Kaira, a njihova afera se ponovo rasplamsala. Par je otiΕ‘ao u Ros-on-Vije u novembru 1946. ali su bili smeΕ‘teni u gradu zbog vremenskih neprilika. IznenaΔena loΕ‘om hranom koju je hotel pruΕΎao, DΕΎordΕΎ ju je ohrabrio da stavi svoje misli na papir.[15] Jedva da sam znala Ε‘ta radim ... Sela sam i poΔela razraΔivati muΔnu ΕΎudnju za Suncem i besna i revoltirana protiv te uΕΎasne vesele, bezobzirne hrane opisujuΔi mediteranskog i bliskoistoΔnog kuvanja. Δak i pisanje reΔi poput kajsija, maslina i putera, pirinΔa i limuna, ulja i badema, stvorilo je uverenje. Kasnije sam shvatila da su u Engleskoj 1947. godine to bile prljave reΔi koje sam izlagala. [16] exterior of large terrace house Dom Elizabet Dejvid od 1947. godine pa do njene smrti Kad se njen suprug 1947. vratio iz Indije, ona se odmah odvojila od DΕΎordΕΎa i nastavila sa ulogom supruge. Uz pomoΔ Stel Gvin, Elizabet i njen suprug kupili su kuΔu u Δelsiju, koja je ostajala njen dom do kraja ΕΎivota. Toni pokazao se neuΔinkovitim u civilnom ΕΎivotu, ne mogavΕ‘i da naΔe odgovarajuΔi posao; imao je dugove, delom iz propalog poslovnog poduhvata. Ono Ε‘to je ostalo od iskre u vezi ubrzo je umrlo, a ΕΎiveli su odvojeno veΔ od 1948. godine.[17] Veronika Nikolson, prijateljica sa vezama u izdavaΔkoj branΕ‘i, nagovorila je Elizabet da nastavi pisati s ciljem da napiΕ‘e knjigu. PonuΔen joj je ugovor, a njeno delo se poΔelo pojavljivati u publikaciji od marta 1949. Elizabet je rekla urednici Δasopisa da planira da Δlanke objavi kao knjigu, a magazin joj je omoguΔio da zadrΕΎi autorska prava. Pre nego Ε‘to su svi Δlanci objavljeni, ona ih je sastavila u zborniku koji se zove A Book of Mediterranean Food (Knjiga mediteranske hrane); mnogi recepti zanemarili su ograniΔenja obroka u korist autentiΔnosti, a u nekoliko sluΔajeva sastojci nisu bili dostupni u britanskim prodavnicama. Dejvidova je svoj rukopis predala nizu izdavaΔa koji su svi odbili. Elizabet se drΕΎala kratke proze i citirala od poznatih autora Δiji pogled na Mediteran moΕΎe imati veΔu teΕΎinu. IzdavaΔ je prihvatio i pristao na avansno plaΔanje u iznosu od 100 funti. Knjiga objavljena je u junu 1950.[18] Knjiga je bila dobro prihvaΔena od strane recenzenata. Elizabet Nikolas, piΕ‘uΔi za The Sunday Times, mislila je da je Dejvidova `gastronom retkog integriteta`, koji `odbija ... da napravi bilo kakve nesavesne kompromise sa brzinom`. Iako je DΕΎon Δandos, piΕ‘uΔi u Δasopisu The Observer, istakao da `Neka niko ne jede u Londonu - bez obzira na to Δega mora da se odrekne - zamislite da jede mediteransku hranu u nedostatku mediteranske zemlje i vazduha`, svoj je pregled zavrΕ‘io rekavΕ‘i da je knjiga `zasluΕΎuje da postane poznati saputnik svih koji u kuhinji traΕΎe nesputano uzbuΔenje.` Uspeh knjige doveo je do ponuda za rad od magazina: The Sunday Times - za koji su joj platili predujam od 60 gvineja - Go putopisnog Δasopisa u vlasniΕ‘tvu novina, i Wine and Food. U avgustu 1950. ona i njen suprug otiΕ‘li ββsu na poslednji odmor zajedno sa novcem od novih ugovora, iako su imali problema sa automobilom koji su koristili za turneju i odmor je bio neuspeΕ‘an. Po povratku je pozvala sestru Felisiti, da se useli u gornji stan u njenoj kuΔi. Ona je bila nevoljni i spretni daktilograf - preferirala je oseΔaj pisanja olovkom - i u zamenu za nisku kiriju Felisiti je veΕ‘to kucala Δlanke i knjige, a kasnije je bila glavni istraΕΎivaΔ.[19] Knjiga je bila dovoljno uspeΕ‘na da je Leman naredio Elizabet da napiΕ‘e nastavak i prikaΕΎe jela ruralne Francuske. Ta knjiga se zove French Country Cooking, koju je zavrΕ‘ila sa pisanjem u oktobru 1950. Minton je bio zaposlen da ilustruje delo, a ona mu je dala detaljna uputstva o vrsti crteΕΎa. Uprkos njihovoj teΕ‘koj vezi, ona je knjigu posvetila svojoj majci. Pre nego Ε‘to je knjiga objavljena, ona je napustila Englesku da ΕΎivi nakratko u Francuskoj. Motivisala ju je ΕΎelja da stekne Ε‘ire znanje o ΕΎivotu na francuskom selu i da napravi distancu izmeΔu nje i supruga. Napustila je London marta 1951 za Menerbes u Provansi. Provela je tri meseca u Provansi; iako je vreme u poΔetku bilo hladno i vlaΕΎno, ubrzo je postalo toplije i toliko je uΕΎivala da je razmiΕ‘ljala o kupovini kuΔe tamo. U junu 1951. godine napustila je Menerbes i otputovala na ostrvo Kapri da poseti Normana Daglasa. Kada je otiΕ‘la krajem avgusta, nakratko je obiΕ‘la italijansku rivijeru istraΕΎujuΔi Δlanak za Δasopise, pre nego Ε‘to se vratila u London.[20] U septembru, nedugo nakon njenog povratka, objavljena je knjiga French Country Cooking. KritiΔari su je toplo pregledali iako je Lusi Marion, piΕ‘uΔi u ManΔester Gardijanu, smatrala da βne mogu misliti da je gospoΔa Dejvid zapravo pokuΕ‘ala da napravi mnoga jela za koja daje recepteβ.[21] Italijanska, francuska i druge kuhinje Leman i ona sloΕΎili su se da njena sledeΔa knjiga treba da bude o italijanskoj hrani; u to vreme se u Britaniji malo znalo o italijanskoj kuhinji, a interesovanje za tu zemlju je u porastu. Za knjigu je dobila predujam u iznosu od 300 funti. Planirala je da poseti Italiju radi istraΕΎivanja i htela je ponovo da vidi Daglasa u Kapriju, ali je u februaru 1952. dobila vest o njegovoj smrti. ELizabet je napustila London u martu, stigla je u Rim neposredno pred proslavu Uskrsa. Ona je obilazila zemlju, gledajuΔi kuvarice kod kuΔe i u restoranima i pisala je o regionalnim razlikama u kuhinji. Dok je bila u Rimu, upoznala je slikara Renata Gutuzoa; duboko impresionirana njegovim radom, posebno mrtvima, upitala je da li bi on ilustrovao njenu knjigu. Na njeno iznenaΔenje, pristao je i, smatrajuΔi da je honorar od 60 funti apsurdno nizak, drΕΎao se svoje reΔi i stvorio seriju ilustracija.[22] VrativΕ‘i se u London u oktobru 1952. godine, ona je zapoΔela vezu sa sa Peterom Higinsom, razvedenim brokerskim posrednikom; bio je to poΔetak najsreΔnijeg perioda u njenom ΕΎivotu. SledeΔih meseci je provela piΕ‘uΔi knjigu, rekreirajuΔi recepte za izradu taΔnih merenja. OseΔala se manje emocionalno povezana s Italijom nego s GrΔkom i juΕΎnom Francuskom, i napisala je da je napisano βneobiΔno problematiΔnoβ, iako βkako je izaΕ‘ao recept po receptβ¦ Shvatila sam koliko uΔim i koliko enormno ta jela uveΔavaju moje obim i uΕΎivanje β. Italian Food objavljena je u novembru 1954. godine. U to vreme je u Britaniji joΕ‘ uvek bilo teΕ‘ko nabaviti mnoge sastojke koji se koriste u receptima. GledajuΔi davnu 1963. godine, Dejvid je napisao: U Sohu, ali gotovo nigde drugde, nije trebalo da se prave italijanske testenine, parmezan, maslinovo ulje, salama i povremeno prΕ‘ut. ... Sa juΕΎnim povrΔem poput patlidΕΎana, crvene i zelene paprike, komoraΔa, tikvicama preovladavala je ista situacija.[23] Recenzenti i javnost su toplo primili knjigu o italijanskoj hrani a prva Ε‘tampa je rasprodana u roku od tri nedelje. Recenzent The Times Literary Supplement napisao je: `Ova knjiga je viΕ‘e od zbirke recepata Δitljivija i uoΔljiva je disertacija o italijanskoj hrani i regionalnim jelima i njihovoj pripremi u engleskoj kuhinji.` Freja Stark, recenzirajuΔi Δasopis The Observer, primetila je, βgospoΔa Dejvid... moΕΎe se raΔunati meΔu dobroΔinitelje ΔoveΔanstva.β Evelin Vau je u Tajmsu italijansku hranu nazvala jednom od dve knjige koje su joj 1954. pruΕΎile najviΕ‘e zadovoljstvo.[24] U vreme kada je dovrΕ‘ila knjigu, matiΔnu kompaniju je zatvorila Lemanova izdavaΔka kuΔa, a ona je morala da promeni izdavaΔa. UopΕ‘te joj se nije dopadala nova kompanija i napisala je njeno viΔenje te kompanije u Δlanku iz 1985. godine. Ne odobravajuΔi pristup njenim knjigama koje je preduzeΔe preuzelo, njen agent, Pol Skot, nagovorio je izdavaΔa Makdonalda da se odrekne njihovih prava za sledeΔu knjigu. Umesto toga, ona je potpisala za n ovog izdavaΔa za knjigu koju je izdala 1955. godine.[25] Summer Cooking ilustrovao je njen prijatelj, umetnik Adrijan Dantrej. Posetio bi je kod kuΔe i skicirao je u kuhinji, dok je ona spremala ruΔak za njih oboje. NeograniΔena geografskim planovima svojih prvih tri knjiga, ona je pisala o jelima iz Britanije, Indije, Mauricijusa, Rusije, Ε panije i Turske, kao i Francuske, Italije i GrΔke. Knjiga je odraΕΎavala njeno Δvrsto verovanje da jede hranu u sezoni; volela je βzadovoljstvo otkrivanja povrΔa svake sezoneβ i smatrala je βpriliΔno dosadnim jesti istu hranu tokom cele godineβ.[26] Rekla je da joj je cilj bio da: naglasak na dva aspekta kuvanja koji se sve viΕ‘e zanemaruju: pogodnost odreΔene hrane odreΔenom godiΕ‘njem dobu i zadovoljstvo jesti povrΔe, voΔe, perad, meso ili ribu koja je u sezoni, dakle u najboljem sluΔaju, najbrojnija i najjeftinija. [27] Ubrzo nakon objavljivanja knjige, ona se udaljila od svoje redovne kolumne u Δasopisima, Ε‘to joj je ponudilo viΕ‘e novca i viΕ‘e mesta u Δasopisima. Novi ugovor znaΔio je da je pisala i za Vougov sestrinski magazin House & Garden. Odri Viters, urednica Vougua, ΕΎelela je da ona napiΕ‘e viΕ‘e liΔnih kolumni nego Ε‘to je to Δinila za ranije Δasopise i plaΔala joj 20 funti meseΔno za sastojke hrane, a povremeno i 100 funti za istraΕΎivaΔka putovanja u Francusku.[28] Dejvid je posetio nekoliko oblasti Francuske, upotpunivΕ‘i istraΕΎivanje za svoju sledeΔu knjigu, French Provincial Cooking, koja je bila `vrhunac i sinteza decenije rada i razmiΕ‘ljanja`. Objavljena 1960. godine, to je, prema Oksfordovom reΔniku, knjiga po kojoj bi je najbolje pamtili. Njen agent pregovarao je ugovore sa novim izdavaΔem, Majkl DΕΎozefom, i novom ilustratorkom, DΕΎulijet Reni.[29][30] Recenzije o novoj knjizi su podjednako laskave kao i kritike za njene prethodnike. Times Literary Supplement je napisao: `Francusko provincijsko kuvanje treba Δitati, a ne brzo. Ono diskutuje o odreΔenoj vrsti i poreklu jela popularnih u raznim francuskim regionima, kao i o kulinarskim terminima, travama i kuhinjskoj oprem koje se koristi u Francuskoj. Ali oni koji mogu dati dodatno vreme ovoj knjizi biΔe dobro vraΔeni jelima kao Ε‘to su La Bourride de Charles BΓ©rot i Cassoulet ColombiΓ©. ` PosmatraΔ je rekao da je teΕ‘ko razmiΕ‘ljati o tome bilo koji dom koji moΕΎe uΔiniti bez knjige i nazvao je Elizabet `vrlo posebnom vrstom genija`. Knjiga je bila posveΔena Peteru Higinsu, joΕ‘ uvek njenom ljubavniku. Njen otuΔeni muΕΎ ΕΎiveo je u Ε paniji od 1953. godine, i na sramotu svoje supruge, imenovan je u sluΔaju razvoda koji je prijavljen u koloni traΔeva βDejli Ekpresaβ. U intervjuu objavljenom u novinama, Toni je nju nazivao `mojom bivΕ‘om ΕΎenom`; podnela je zahtev za razvod, a postupak je okonΔan 1960. godine.[31] 1960 painting of a plucked duck hanging in a kitchen Slika Ε½an Batista Odrija za ilustraciju knjige French Provincial Cooking. Dejvid je 1960. prestala da piΕ‘e za Sandej Tajms, poΕ‘to nije bila zadovoljna zbog uredniΔkog uplitanja u njen primerak; ubrzo posle toga takoΔe je napustila Voug jer promena smera Δasopisa nije odgovarala stilu njene kolumne. PridruΕΎila se nedeljnim publikacijama: The Spectator, Sunday Dispatch, The Sunday Telegraph. Njene knjige su sada doΕ‘le do Ε‘iroke javnosti, nakon Ε‘to ih je izdavaΔ masovnog trΕΎiΕ‘ta Penguin Books Ε‘tampao u mekom omotu, gde su prodate u viΕ‘e od milion primeraka izmeΔu 1955. i 1985. godine. Njen rad je imao uticaja i na britansku kulturu hrane: istoriΔar Peter Klark smatra da βsemeniΔni uticaj francuske provincijske kuvarice Elizabet Dejvid (1960), uz njenu ogromnu prodaju knjiga zasluΕΎuje istorijsko priznanje.β Kuper smatra da je njena `profesionalna karijera bila na vrhuncu. Ona je bila cenjena ne samo kao vodeΔa spisateljica u Britaniji o hrani i kuvanju, veΔ kao ΕΎena koja je promenila prehrambene navike Engleske srednje klase.` [32] Njen privatni ΕΎivot bio je manje dobar. U aprilu 1963. godine njena veza sa Higinsom zavrΕ‘ila se kada se ponovo oΕΎenio. Jedno vreme je pila previΕ‘e alkohola i preΔesto je pribegavala tabletama za spavanje.[33] Verovatno kao rezultat ovih faktora i prekomernog rada, Dejvid je 1963. godine, kada je imala 49 godina, doΕΎivela izliv krvi u mozgu. Vest o dogaΔaju drΕΎala je u svom bliskom krugu prijatelja - nijedan urednik publikacija za koje je radila nije bio svestan kolapsa - poΕ‘to nije ΕΎelela da joj se naruΕ‘i reputacija teΕ‘kog radnika. Oporavila se, ali samopouzdanje joj je bilo loΕ‘e poljuljano i njen oseΔaj ukusa privremeno je pogoΔen; tokom odreΔenog vremena nije mogla da okusi so ili uticaj soli na ono Ε‘to je kuvala, ali njen oseΔaj za miris prΕΎenja luka bio je toliko pojaΔan da je bio neugodan za nju. U novembru 1965. godine ona je zajedno sa Δetiri poslovna partnera otvorio Elizabeth David Ltd, prodavnicu kuhinjske opreme. MeΔu njenim kupcima bili su Albert i Majkl Ru, koji su tamo kupovali opremu koju bi inaΔe morali kupiti u Francuskoj.[34] Elizabet, koja je odabrala zalihe, bila je beskompromisna u izboru robe; uprkos velikom asortimanu kuhinjskih pomagala, prodavnica nije imala ni zidne oΕ‘trice noΕΎa ni prese za beli luk. Dejvid je napisala Δlanak pod nazivom `Prese za beli luk potpuno su beskorisne`, odbila ih je prodati i savetovala kupce koji su traΕΎili da idu negde drugde. Na drugom mestu, nasuprot tome, neke njene knjiΕΎice nisu Ε‘tampane posebno za radnju. Neke od njih kasnije su uklopljene u zbirke njenih eseja i Δlanaka.[35] Prodavnica je u The Observer opisana kao: ... potpuno jednostavna. Na prozoru stoje piramide francuskih Ε‘oljica za kafu i engleskih gvozdenih lonaca. ... Gvozdene police sadrΕΎe kalupe i kalupe svakog oblika, glazirane i neglazirane zemljane posude, Δinije i posuΔe tradicionalnih boja, obiΔne posude i tave od debelog aluminijuma, livenog gvoΕΎΔa, staklastog emajla i vatroslatni porcelan, neprirodno posuΔe klasiΔnih oblika i uredni redovi kuvarskih noΕΎeva, kaΕ‘ika i viljuΕ‘ki. [36] Dejvid je smanjila svoje obaveze pisanja da se koncentriΕ‘e na voΔenje radnje, ali je pridodala neke Δlanke u Δasopisima i poΔela viΕ‘e da se fokusira na englesku kuhinju. Ona je joΕ‘ uvek ukljuΔivala mnoge recepte, ali sve je ΔeΕ‘Δe pisala o mestima - pijacama, farmama - i ljudima, ukljuΔujuΔi profile poznatih kuvara i gurmana poput Marsela Bulestina i Eduara de Pomijane. U svojim kasnijim Δlancima izrazila je snaΕΎno stanoviΕ‘te o Ε‘irokom rasponu tema; gnusila je reΔ `hrskava`, zahtevajuΔi da zna Ε‘ta je to Ε‘to `hrskavo` nije; priznala je nemoguΔnost dopunjavanja bilo Δije ΔaΕ‘e sve dok se ne isprazni; insistirala je na tradicionalnom obliku spremanja ` VelΕ‘ki zec β; ona je prezirala MiΕ‘elinovim standarde. Dok je vodila prodavnicu, ona je napisala joΕ‘ jednu knjigu β Spices, Salt and Aromatics in the English Kitchenβ (1970). Bila je to njena prva knjiga u deceniji i prva od projektovanog serijala o engleskoj kuhinji koja se zvala `englesko kuvanje, drevno i moderno`. OdluΔila se da se koncentriΕ‘e na to dok se oporavlja od cerebralnog krvarenja 1963. godine. Knjiga je bila odstupanje od njenih ranijih dela i sadrΕΎavala je viΕ‘e istorije hrane o tome Ε‘to je nazivala `engleskom zaokupljenoΕ‘Δu zaΔinima i mirisima, voΔem, arome, izvori i zaΔine orijenta, u blizini i daleko `.[37] Posle 1970 Njena prodavnica nikada nije bila viΕ‘e nego skromno profitabilna, ali ona neΔe sniziti svoje standarde u potrazi za komercijalnim povratom. Doveden je novi menadΕΎer koji je vodio radnju i ona se borila protiv mnogih njegovih promena, ali ona je uvek bila u manjini protiv svojih kolega direktora. Stres neslaganja oko kompanije - i smrti sestre Dijane u martu 1971. i majke u junu 1973. - doprinele su zdravstvenim problemima i patila je od hroniΔnog umora i nateΔenih nogu. Postepeno su njeni poslovni partneri smatrali da je njen komercijalni pristup neodrΕΎiv, a 1973. napustila je kompaniju. Na njenu ljutnju, radnja je i dalje trgovala pod njenim imenom, mada je periodiΔno pokuΕ‘avala da ubedi svoje bivΕ‘e kolege da to promene. Njena druga knjiga o engleskoj hrani bila je English Bread and Yeast Cookery koja je provela pet godina istraΕΎujuΔi i piΕ‘uΔi. Rad je obuhvatio istoriju proizvodnje hleba u Engleskoj i ispitivanje svakog upotrebljenog sastojka. Ljutila se zbog standarda hleba u Britaniji i napisala: Ono Ε‘to je krajnje zastraΕ‘ujuΔe je nered koji naΕ‘a briga za mlevenje i peΔenje uspevaju napraviti sa dragim kupljenim zrnom pΕ‘enice. Jednostavno, troΕ‘i se nacija kojoj je toliko malo stalo do kvaliteta svog hleba da je sebi dozvolio da se oΔara, kupujuΔi ekvivalent osam i Δetvrt miliona velikih belih fabriΔkih hlebova svakog dana u godini.[38] Godine 1977. ona je teΕ‘ko povreΔena u saobraΔajnoj nesreΔi - zadobila je prelom levog lakta i desnog zgloba, oΕ‘teΔenu kapicu kolena i slomljenu vilicu - od Δega joj je trebalo dugo vremena da se oporavi. Dok je bila u bolnici, objavljena je knjiga English Bread and Yeast Cookery. Njena knjiga dobila je veliku pohvalu, a DΕΎejn Grigson, piΕ‘uΔi u Δasopisu The Times Literary Supplement, sugerisala je da kopiju knjige treba dati novopeΔenom braΔnom paru, dok je Hilari Spurling, pregledavajuΔi Δasopis The Observer, pomislila da nije samo to `grozna optuΕΎnica britanske industrije hleba`, ali jedna sa `urednoΕ‘Δu, autoritetom, fenomenalnim opsegom i velikom paΕΎnjom prema detaljima`.[39][40] Neke od istraΕΎivanja koje je ona preduzela za English Bread and Yeast Cookery obavljena je sa DΕΎil Norman, njenom prijateljicom i izdavaΔom. OdluΔile su da bi trebalo da proizvedu joΕ‘ knjiga, prva od dve je bila Ice and Ices i zbirku Elizabetinih ranih kolumni. Kompilacija postojeΔih eseja i Δlanaka za Ε‘tampu trajala je manje vremena, a 1984. godine objavljena je knjiga βOmelette and a Glass of Wineβ, Δiji je urednik Norman, koji je postao njen knjiΕΎevni izvrΕ‘ilac i koji je ureΔivao dalje njene radove nakon njene smrti.[41] Smrt njene mlaΔe sestre Felisiti, koja je trideset godina ΕΎivela na zadnjem spratu svoje kuΔe, bila je teΕΎak udarac za Dejvidovu. PoΔela je da pati od depresije i otiΕ‘la je lekaru posle bolova u grudima; dijagnosticiran joj je tuberkuloza i ona je hospitalizovana. Nakon neprijatnog vremena tokom tromeseΔnog boravka u bolnici, gde su lekovi koji su joj prepisivali imali nuspojave koje su uticale na njenu jasnoΔu razmiΕ‘ljanja, njen prijatelj, uvoznik vina i pisac DΕΎerald AΕ‘er, dogovorio je da ona ostane kod njega u Kaliforniji da se oporavi.[42] Ona je bila u nekoliko poseta Kaliforniji, u Δemu je veoma uΕΎivala, ali njeno zdravlje je poΔelo da propada. BuduΔi da su joj noge veΔ neko vreme bile teΕ‘ke i bolne, trpela je niz padova Ε‘to je rezultiralo nekoliko Ε‘avova u bolnici. Postala je sve viΕ‘e samosvojna, ali uprkos periodima provedenih u krevetu kod kuΔe, nastavila je da radi na knjigama. Shvatila je da neΔe moΔi da zavrΕ‘i posao i zamolila je Normana da je dovrΕ‘i umesto nje. Objavljena je 1994. godine, pod naslovom Harvest of the Cold Months.[43] Maja 1992. ona je doΕΎivela moΕΎdani udar, pa je dva dana kasnije usledio drugi, Ε‘to je bilo fatalno; umrla je u svojoj kuΔi u Δelsiju 22. maja 1992. godine, stara 78 godina. Sahranjena je 28. maja u porodiΔnoj crkvi Svetog Petra u Folkingtonu. Tog septembra odrΕΎana je komemoracija. Pru Lit je za njen stari kuhinjski sto platila 1.100 funti jer je tamo βkuvala svoje omlete i napisala veΔinu svojih knjigaβ. Ukupni prilivi na aukciji bili su tri puta veΔi od oΔekivane vrednosti.[44][45] Knjige Od 1950. godine ona je bila poznata po Δlancima iz Δasopisa, a tokom 1960-ih i 70-ih, po svojoj kuhinji, ali njen ugled poΔivao je i dalje uglavnom leΕΎi na njenim knjigama. Prvih pet, objavljeno izmeΔu 1950. i 1960, obuhvataju kuhinju kontinentalne Evrope i Ε‘ire. 1970-ih Dejvid je napisala dve knjige o engleskom kuvanju. Poslednja njena knjiga objavljena u ΕΎivotu bila je zbirka prethodno Ε‘tampanih eseja i Δlanaka. Iz opseΕΎnih beleΕ‘ki i arhiva koje je autorka ostavila, njena knjiΕΎevna izvrΕ‘iteljica, DΕΎil Norman, uredila je i dovrΕ‘ila joΕ‘ Δetiri knjige koje je ona planirala da objavi. Ε est drugih knjiga koje su objavljene nakon autorkine smrti bile su kompilacije izvedene iz njenih postojeΔih radova.[46] Po savetu svog izdavaΔa, Dejvid je konstruirala svoje rane knjige kako bi izmeΕ‘tala recepte sa odgovarajuΔim odlomcima putopisa i scenskih slika ranijih pisaca, a kako je samopouzdanje i reputacija rasla i sama. A Book of Mediterranean Food (1950) se bavila sa devet autora, izmeΔu jedanaest odeljka recepata. Recenzenti su komentarisali da njene knjige poseduju knjiΕΎevne zasluge, kao i praktiΔne instrukcije.[47] Neki kritiΔari, naviknuti na prepisivaΔke pisce o kulinarstvu, smatrali su da njen pristup zahteva previΕ‘e znanja od strane Δitalaca. Po njenom miΕ‘ljenju, βIdealni pisac o kuvanju je onaj koji Δini da Δitaoci ΕΎele da kuvaju, kao i da im govori kako se to radi; trebalo bi da ostave neΕ‘to, moΕΎda ne previΕ‘e, ali malo: ljudi moraju da naprave svoja sopstvena otkriΔa, koriste sopstvenu inteligenciju, u suprotnom Δe im biti uskraΔen deo zabave. ` U Njujork Tajmsu, Kreg Kjelborn se divio Elizabet, ali je napomenuo da je to zato Ε‘to je pretpostavljala da su njeni Δitaoci veΔ poznavali osnove kuvanja bi je βviΕ‘e cenili od strane onih koji ozbiljno brinu za hranu nego onih koji imaju povremeni interesβ. Pisac DΕΎulijan Barns je prokomentarisao da je kao kuvar amater pronaΕ‘ao njene krajnje instrukcije zastraΕ‘ujuΔe: βPrva reΔenica glasi ovako:β istopite naseckane i narezane paradajze na maslinovom ulju pola kilograma ββ¦ Rastopite? Rastopite paradajz? ... MoΕΎe li biti da je i Elizabet Dejvid bila previΕ‘e dobar pisac da je pisac hrane? ` Kasniji kuvar, Tom Parker Bauls, primeΔuje: βNe okreΔete se ka Elizabet Dejvid zbog dadilje, detaljnih uputstava ili preciznih iznosa i vremena. Pretpostavlja da znate osnove i pisac je koji nudi inspiraciju, i predivna, odvaΕΎna proza. Njeni recepti su bezvremenski, a sve njene knjige divna referentna dela (i neumorno istraΕΎena) i nudi lepa Δitanja. `[48] Osam knjiga i osam broΕ‘ura koje je ona objavila tokom svog ΕΎivota pokrivaju hranu Francuske; Italija; ostatak Mediterana i Ε‘ire, u Aziju; i Englesku. Francuska Dve njene najpoznatije knjige fokusiraju se na francusku kuhinju: French Country Cooking (1951) and French Provincial Cooking (1960); Francuska se istiΔe, mada ne iskljuΔivo, u druge dve: A Book of Mediterranean Food (1950) and Summer Cooking (1955). Ona je postavila obrazac za svoje knjige grupiΕ‘uΔi recepte po kategorijama, sa odeljcima koji su povezani njenim odabranim odlomcima iz literature. U svojoj prvoj knjizi Mediteranska hrana Dejvid je predstavila poglavlja o supama; jaja i ruΔak; riba; meso; obilna jela; ΕΎivina i divljaΔ; povrΔe; hladna hrana i salate; slatkiΕ‘i; dΕΎemovi, kanali i konzerve; i sosovi. Ona je Ε‘iroko sledila ovaj obrazac u svoje sledeΔe Δetiri knjige. Njen pogled na mesto francuskog kuvanja u hijerarhiji svetske kuhinje izloΕΎen je u njenom uvodu u knjizi French Country Cooking: βFrancuska regionalna i seljaΔka kuhinja ... u najboljem sluΔaju je najukusnija na svetu`. Bila je Δvrsta vernica tradicionalnom francuskom pristupu kupovini i pripremi hrane: Dobro kuvanje je iskreno i jednostavno, i time ne mislim da podrazumevam da Δete u ovoj ili u bilo kojoj drugoj knjizi pronaΔi tajnu otkrivanja prvoklasne hrane za nekoliko minuta bez problema. Dobra hrana je uvek problem i njenu pripremu treba smatrati trudom ljubavi, a ova knjiga namenjena je onima koji stvarno i pozitivno uΕΎivaju u poslu koji zabavljaju prijatelje i obezbeΔuju porodicama prvoklasnu hranu. [49] Iako ne zanemaruje sloΕΎena jela - posvetila je Ε‘est stranica izboru sastojaka za kuvanje pot-au-feu (kuvanje zeca) - Dejvid je smatrala jednostavno svakodnevno kuvanje kao na neki naΔin i zahtevnijim i dala mnogo recepata za `vrstu hrane koja se Δesto jede u Ε‘tedljivim francuskim domaΔinstvima i to je veoma dobro`.[50] Dejvid je naglasila vaΕΎnost paΕΎljive i oprezne kupovine sastojaka. Napisala je poglavlja o francuskim trΕΎiΕ‘tima. Uprkos raΕ‘irenoj percepciji da je njen pogled na hranu u osnovi mediteranski, French Provincial Cooking, daleko njena najduΕΎa knjiga do danas, istraΕΎivala je kuhinju Francuske od Normandije, kao i jug. GledajuΔi Δitavo polje kuvarskih knjiga, DΕΎejn Grigson je ovo shvatila kao βnajbolju i najsimpatiΔniju od svih njenig knjigaβ.[51] Italija Za razliku od svoja dva prethodnika, knjiga Italian Food (1954) izvukla je malo iz svega Ε‘to je veΔ napisala. Provela je mnogo meseci u Italiji istraΕΎujuΔi pre nego Ε‘to je zapoΔela rad na rukopisu. Dejvid je veΔ imala dve uspeΕ‘ne knjige za manje promene izvoda ranijih pisaca da bi poboljΕ‘ala svoju prozu i prepisala recepte sa svojim vlastitim esejima i uvodi u razliΔite odeljke. Knjiga zapoΔinje poglavljem βOrmar italijanske prodavniceβ, koji daje britanskim kuvarima, koji su u to vreme uglavnom bili nepoznati veΔinom italijanske kuhinje i metoda, uvid u italijansko bilje, zaΔine, konzervirane, flaΕ‘irane ili suΕ‘ene sastojke ukljuΔujuΔi inΔune, tuna, fungi, prΕ‘ut, i italijanski osnovni sastojci, kao Ε‘to su beli luk i maslinovo ulje, oboje su retko viΔeni u Britaniji ranih 1950-ih.[52] Ostatak knjige sledi osnovni obrazac ranijih dela, sa poglavljima o supi, ribi, mesu, povrΔu i slatkiΕ‘ima, sa dodatkom dodatnih predmeta relevantnih za italijansku hranu, testeninu poput raviole i njoke, takoΔe i pirinaΔ i italijansko vino. Pored ove knjige, u njenim ostalim delima postoje mnogi italijanski recepti i opisi zemlje i ljudi. Prvi recept u njenoj prvoj knjizi Mediterranean Food - je Δenovskog porekla. TakoΔe se u toj knjizi nalaze recepti za bokokos, oso buko, i nekoliko italijanskih testenina i jela od piletine. MeΔu receptima u letnjem kuvanju je peperonata (pimentos ili slatka paprika kuvana sa paradajzom na maslinovom ulju i maslacu) koja je preispitana kao naslovni Δlanak u kasnijoj selekciji njenih dela. U βOmletu i ΔaΕ‘i vinaβ ona je Ε‘tampala italijanske recepte, ukljuΔujuΔi supe i omlete od hmelja. TakoΔe se u toj knjizi nalaze znaΔajni eseji o italijanskim ljudima i mestima. Postoji li muΕ‘katni oraΕ‘ΔiΔ u kuΔi? ukljuΔuje Δlanak sa Ε‘est stranica o jelima od povrΔa iz Mantue, i drugi sliΔne duΕΎine o varijacijama pica u Italiji i Ε‘ire.[53] Druge mediteranske zemlje i Ε‘ire Kada je 1950. godine objavljena njena prva knjiga, Mediterranean Food, britanska javnost je i dalje trpela restrikcije obroke hrane posle Drugog svetskog rata. Njeno evociranje svakodnevnog obilja i izvrsnosti mediteranske hrane bilo je razotkrivajuΔe i iako nije dosegla Ε‘iroku javnost sve dok sredinom pedesetih godina 20. veka nisu izaΕ‘la jeftina izdanja knjiga sa mekim koricama, recenzenti su odmah uoΔili njenu vaΕΎnost. U uvodu za ovu knjigu, ona je iznela svoju osnovnu premisu: βKuvanje mediteranskih obala, obdareno svim prirodnim resursima, bojom i aromom Juga, spoj je tradicije i sjajne improvizacije. Latinski genij blista iz posude za kuhinju. I to je iskreno kuvanje; nijedna od sramne Grande kuhinje hotela International Palas. ` Ipak priznala je da kultura Mediterana nije iskljuΔivo grΔka i cvetala je na` kopnu `. Opisala je neprestane elemente u hrani u tim zemljama kao: ... ulje, Ε‘afran, beli luk, oΕ‘tra lokalna vina; aromatiΔni parfem od ruzmarina, divljeg majorana i bosiljka u kuhinjama; sjaj pijaΔnih klupa nagomilanih pimentom, patlidΕΎanima, paradajzom, maslinama, dinjama, smokvama i limetama; velike gomile sjajnih riba, srebra, vrhova ili tigrastih pruga i one duge igle ribe Δije su kosti tako misteriozno ispadale zelene.[54] U svojim drugim knjigama ona daje recepte sa celog Sredozemlja, ukljuΔujuΔi gaspaΔo i tortilje iz Ε panije; dolmades, i jaja sa skordalijom iz GrΔke, ovΔetine punjene patlidΕΎanima, supu od jogurta, papriku od Ε‘argarepe i pirinΔa iz Turske; i sirijsko jelo od piletine s bademima i pavlakom. S druge strane, ona ukljuΔuje Mauricijansku kaΕ‘u od krompira; ledena supa od krastavaca i cikle iz Rusije; perzijski patlidΕΎan, pirinaΔ i ovΔetina; Ε‘iΕ‘ kebab i garam masala iz Indije; i jermenska pica, za koje se tvrdi da je starija od italijanske verzije.[55] U istraΕΎivanju za UdruΕΎenje jezika i knjiΕΎevnosti Australijskih univerziteta iz 2012. godine, Karodi Kulver piΕ‘e, `Njen jezik, posebno njena upotreba opisa, najjaΔe primenjuje narativan i knjiΕΎevni kvalitet mediteranske hrane. Njene slike, anegdote i knjiΕΎevni citati preobraΕΎavaju se njeni recepti u priΔama o iskustvu i seΔanju ... ... Sastojci i jela nisu samo dati kao spisak uputstava, veΔ su predstavljeni kao deo specifiΔne kulture. `[56] Engleska Spices, Salt and Aromatics in the English Kitchen (1970) i English Bread and Yeast Cookery (1977) ukljuΔuju nekoliko britanskih jela izvan Engleske, kao Ε‘to su Ε‘kotska dimljena zlatoperka; i patka od valijske soli. Dejvidova je, kao i mnogi iz njene generacije i klase, koristila izraze `Engleska` i `Engleski` da bi se odnosio na Δitavu Britaniju.[57] Neki pisci veruju da je Dejvid zapostavila kuvanje sopstvene drΕΎave u korist mediteranske kuhinje. U Ε‘aljivom Δasopisu Punch, Humphrey Lyttelton je smatrala da preferira βnepristupaΔne saksijeβ nego βsjajnu kumbersku kobasicuβ. Godine 2009. autor o hrani Tim Hejvard optuΕΎio ju je za `romantiΔno Ε‘iroko naoΔeno`, preteranu usredsreΔenost na Francusku i Mediteran. Δejni komentariΕ‘e da su, kad su 1970. godine objavljeni Spices, Salt and Aromatics in the English Kitchen, neki njeni najvatreniji oboΕΎavaoci ostali zaprepaΕ‘Δeni kada su je otkrili kako istiΔe britansku kulinarsku tradiciju, `u najboljem sluΔaju ... jednako bogatu i nagraΔujuΔu kao i Mediteran `. Kuper piΕ‘e da je, iako je promena fokusa sa francuske i mediteranske hrane na englesku iznenadila javnost, ona veΔ neko vreme krenula ka tome.[58] Dejvid je detaljno obraΔivao svoje teme iz engleskog jezika: Spices, Salt and Aromatics duΕΎi su od knjige o mediteranskoj hrani, francuske kuhinje ili letnjeg kuvanja. ZamiΕ‘ljala je da to bude prva u nizu od tri ili Δak pet knjiga o engleskoj kuhinji: `Zavisi koliko vremena imam ... Kasnije Δe se sveske baviti hlebom, kvascima, kolaΔima, kremama, sirevima i jelima od jaja, i meso i divljaΔ `. Nikad nisu napisani, osim knjizi o engleskom hlebu i kvascu, koji je gotovo 100 stranica najduΕΎi od svih Dejvidovih dela.[59] Dejvid je svesno sledila put Hilde Lejel i Doroti Hartli u istraΕΎivanju britanskih sastojaka i jela. Poput njih, ona se osvrnula na regionalnu istoriju kako bi pronaΕ‘la ono Ε‘to je videla kao βtradiciju kulture koja je ukorenjena na zemljiβ, `pre pustoΕ‘i industrijske revolucije`. Ona nije romantizovala britansku kulinarsku proΕ‘lost: `Radnici na farmama i u fabrikama, zanatlije i sveΕ‘tenici i dalje su ΕΎiveli na veoma ograniΔenoj ishrani ... njihovi kuhinjski prostori bili su tako primitivni, a oprema tako oskudna da su mogli postojati samo najosnovniji oblici kuvanja `. Ali, njena stalna merila su bili poΕ‘teni sastojci i nezahtevno kuvanje. Osudila je - i objasnila alternative - veΕ‘taΔkom, `ozloglaΕ‘enom hlebu` i `svim sintetiΔkim pomagalima za aromatizaciju ... Niko nikada nije uspeo da otkrije zaΕ‘to Englezi smatraju da se ΔaΕ‘a vina koja se dodaje u supu ili gulaΕ‘, deluje kao bezobzirna ekstravagancija i u isto vreme troΕ‘i kilograme na sosove u bocama, kocke supe, keΔape i veΕ‘taΔke arome β.[60] Obe knjige na engleskom jeziku su u dva dela. Prvi odeljak je istorijski, stavljajuΔi temu u kontekst savremenog Δitaoca. U knjizi Spices, Salt and Aromatics, ona piΕ‘e o pozadini bilja i zaΔina koji su se koristili u britanskim kuhinjama tokom prethodnih vekova i skicira istoriju njihovog usvajanja iz Azije i kontinentalne Evrope. KnjiΕΎevni prilog Tajmsa ovaj je deo knjige nazvao `teΕ‘kim za gledanje kao dobar triler`. PregledavajuΔi knjigu Hilari Sparling napisala je da ona sadrΕΎi `istoriju gotovo svakog razvoja od useva i ΕΎitarica kamenog doba`.[39] Kolekcija eseja i Δlanaka Iako je ona crtala iz svojih mnogih Δlanaka iz Δasopisa za materijal u svojim ranijim knjigama, An Omelette and Glass of Wine (1984) bila je prva direktna antologija njenog rada. Sastavljen uz pomoΔ DΕΎil Norman, sastoji se od njenih izbora iz njenih eseja i Δlanaka objavljenih od 1949. godine. Δlanak iz kojeg knjiga nosi svoj naslov esej je o βgotovo primitivan i elementaran obrok evociranom reΔima:β Idemo samo omlet i ΔaΕ‘u vina β komentarisala je Elizabet svoju knjigu. MeΔu ostalim temama su i profili ljudi, ukljuΔujuΔi Normana Daglasa, Marsela Boulestina, gospoΔu Biton i `gurmana u Edvardanskom Londonu`, pukovnika Natanijela Nunjam-Dejvisa. Nekoliko odeljka posveΔeno je opisima trΕΎiΕ‘ta gradova u francuskim drΕΎavama i nepretencioznih restorana i hotela u Francuskoj. Postoje Δlanci o limunu, mesu iz lonca, majonezu, pici, salamurima, tartufima, kao i o kuhinjama Ε panije i Maroka. Za veΔinu Δlanaka ona je pruΕΎila ili uvod ili napomenu ili oboje.[61] Ona je imala nameru da objavi drugu takvu broΕ‘uru i osam godina nakon njene smrti, Norman, njen knjiΕΎevni izvrΕ‘ilac, objavio je nastavak, Is There a Nutmeg in the House? (2000). Kao i njegov prethodnik, on je bio izvuΔen iz Δlanaka iz Δasopisa, eseja i drugih ranijih napisa, kojima je Norman dodao Δlancima koje je ona napisala u 1980-ima. Prvi deo knjige je kratak autobiografski deo, retkost od nje, koja je paΕΎljivo Δuvla njenu privatnost. Njeno interesovanje za istorijske aspekte kuhinje daje opseg u esejima o istoriji. Δlanci namenjeni domaΔem kuvaru ukljuΔuju `Do not Despair over Rice`, `Making Ice Cream`, i jedan koji izriΔe pogled po kome je bila poznata: `Garlic Presses are Utterly Useless`. Njujork Tajms je knjigu nazvao `ovom vrlo privlaΔnom, potpuno upijajuΔom raznolikoΕ‘Δu. ... Ovo je knjiga koja je dovoljno dobra za jelo - i, na neki naΔin, moΕΎete i da je pojedete.`[62] BroΕ‘ure Ona je napisala osam knjiΕΎica (broΕ‘ura) na pojedinaΔne teme. Prve dve, The Use of Wine in Fine Cooking (1950) i The Use of Wine in Italian Cooking (1952), naruΔili su i objavili trgovci vinom. Ona je ponovo koristila prvo kao poglavlje u knjizi French Country Cooking.[63] Ona je za svoju prodavnicu kuhinjske opreme napisala: Dried Herbs, Aromatics and Condiments (1967); English Potted Meats and Fish Pastes (1968); The Baking of an English Loaf (1969); Syllabubs and Fruit Fools (1969), Green Pepper Berries (1972). Deo sadrΕΎaja preuzet je iz njenih ranije objavljenih Δlanaka iz Δasopisa, a neki su dodatno upotrebljeni i proΕ‘ireni u kasnijim knjigama.[64] Njena poslednja broΕ‘ura je Cooking with Le Creuset (1989) napisana francuskim proizvoΔaΔima posuΔa Le Creuset.[65] Posthumne publikacije painting of old market stall selling drinks La Belle LimonadiΓ¨re, 1827, slika prikazana u knjizi Harvest of the Cold Months Pored Is There a Nutmeg in the House? joΕ‘ tri knjige koje je ona dovrΕ‘iola a koje je uredio Norman nakon Ε‘to je autorka umrla. Harvest of the Cold Months (1994) nosi titl `A social history of ice and ices`. Elizabet je na njemu povremeno radila nekoliko godina pre bolesti. Knjiga prati istoriju leda u kuhinjama Evrope iz srednjovekovnih vremena, kada ga je trebalo doneti iz planina i Δuvati u ledenim kuΔama. Nezavisni recenzent opisao je to kao `nekuvarsku knjigu, veΔ zadivljujuΔi podvig detektivske stipendije ... raskoΕ‘an i dostojanstven`. PregledajuΔi knjigu u Tajmsu, NajdΕΎela Loson je napisala da je, premda je zasluΕΎila mesto na policama svakoga ko se brine o hrani, otkrila nestajanje autorske energije i βnedostaje joj uobiΔajena, ΕΎivahna i ΕΎestoka, Δitljivostβ.[66] South Wind Through the Kitchen(1997) bio je zavrΕ‘etak jednog od njenih projekata u kasnijim godinama na kome je radila sa Normanom: zbirka jednih svezaka najboljih njenih opseΕΎnih radova. Norman je pozvao kuvare, pisce i njene prijatelje da odaberu svoje omiljene Δlanke i recepte. Mnogi autori, kao Ε‘to je kuvar Simon Hopkinson, dali su uvod ili prigodne reΔi za odabrane komade. Ekstrakti i recepti preuzeti su iz svih knjiga objavljenih 1996. godine. Postoji viΕ‘e od 200 recepata, organizovanih na uobiΔajeni naΔin sa odeljcima o jelima i sastojcima - jaja i sir, riba i Ε‘koljke, meso, ΕΎivina i divljaΔ, povrΔe, testenine, mahunarke i ΕΎitarice, umaci, slatka jela i kolaΔi, konzerve i hleb - isprepleteni su, kao u Dejvidovim ranijim radovima, sa Δlancima i esejima. Naslov knjige potiΔe iz eseja objavljenog 1964. godine i repriziranog u βAn Omelette and a Glass of Wineβ i referenca je na JuΕΎni vetar, najpoznatiji roman njenog mentora Normana Daglasa.[67] Poslednja od knjiga koje je ona planirala da objavi bila je Elizabeth David`s Christmas (2003). Ona i Norman razgovarali su o takvoj knjizi joΕ‘ tokom 1970-ih, ali rad na drugim projektima je to spreΔio. Nakon njene smrti, Norman je ustanovio da njeni autorski radovi piΕ‘u i sastavljaju mnogo viΕ‘e materijala o boΕΎiΔnoj temi nego Ε‘to je to iko drugi shvatio. BoΕΎiΔni recepti od kojih se najΔeΕ‘Δe pitala Elizabet su Δinili jezgro knjige. Zajedno sa nekoliko boΕΎiΔnih recepata iz mediteranske hrane, francuskog provincijskog kuvanja i zaΔina, soli i aromatike u engleskoj kuhinji i revidiranih Δlanaka objavljenih prethodnih godina u Δasopisima, pretvoreni su u delo na 214 stranica. Poglavlja su se bavila druΕ‘tvenom i istorijskom stranom BoΕΎiΔa, prvim jelima i hladnim mesom, supovima, perutninom i divljaΔi, mesom, povrΔem i salatama, umacima, kiselim krastavcima i nadjevima, desertima, kolaΔima i piΔima. Knjiga preispituje jednu od najcitiranijih njenih reΔenica, koja je prvi put Ε‘tampana u Vougu 1959. godine, a ukljuΔena je u knjizi iz 2000. godine: `Da sam se snaΕ‘la - a neΔu - moj boΕΎiΔni dan je jesti i piti omlet i hladne Ε‘unku, ukljuΔujuΔi i lepe boce vina tokom ruΔka i sendviΔa sa dimljenim lososom, uz ΔaΕ‘u Ε‘ampanjca u krevet uveΔe. `[68] IzmeΔu 1995. i 2011. godine Penguin Books izdale su Δetiri publikacija iz razliΔitih knjiga Elizabet nazvajuΔi je: I`ll be with You in the Squeezing of a Lemon(1995), Peperonata and Other Italian Dishes (1996), Of Pageants and Picnics (2005), and A Taste of the Sun (2011) . Objavljena su joΕ‘ dve publikacije njenih spisa, dok je Norman bio urednik. At Elizabeth David`s Table (2010) objavljena je obeleΕΎavajuΔi 60. godiΕ‘njice njene prve knjige. Uz priloge nekoliko uglednih britanskih kuvara, ukljuΔujuΔi Hopkinsona, Hju Farnli-Vitingstala, Rouz Grej i DΕΎejmija Olivera, sadrΕΎi recepte i eseje iz njenih ranije objavljenih dela. Postoji dvanaest poglavlja koja pokrivaju razliΔite tipive veΔere od supa do deserta i druge teme kao Ε‘to su peΔenje, kuvanje `brzo i sveΕΎe` i njeni opisi francuskog i italijanskog trΕΎiΕ‘ta. Elizabeth David on Vegetables (2013) crpljena je uglavnom iz knjiga o mediteranskoj hrani, italijanskoj, francuskoj pokrajinskoj kuhinji. Postoje odeljci o supama; malim jelima; salatama; testeninama; njoki i polentama; pirinΔu; pasulju i soΔivu; glavna jela; hleb; i deserti.[69] Nagrade i pohvale Elizabet je osvojila Glenfiddich nagradu za najboljeg autora 1978. godine za knjigu English Bread and Yeast Cookery. Univerziteti u Eseksu i Bristolu su joj dali poΔasne doktorate, a dobila je i orden iz Francuske za postignuΔa u agrokulturi. Postavljena je za oficira Reda Britanskog Carstva 1976. godine, a unapreΔena je u komandanta Reda 1986. godine. Δast koja ju je najviΕ‘e obradovala, pripalo joj je saradnikom Kraljevskog druΕ‘tva knjiΕΎevnosti u 1982. kao priznanje za njenu knjiΕΎevnost. memorial plaque bearing David`s name and dates Plava ploΔa engleske baΕ‘tine ispred kuΔe u kojoj je ΕΎivela Elizabet Dejvid u Δelsiju Godine 2012. na obeleΕΎavanje dijamantskog jubileja Elizabete II, Elizabet je odabrana od strane BiBiSi Radija 4 kao jednog od 60 Britanaca koji su bili najuticajniji tokom 60 godina kraljiΔine vladavine. Godine 2013. njen portret bio je jedan u nizu poΕ‘tanskih marki prve klase izdatih u znak proslave stogodiΕ‘njice deset βvelikih Britanacaβ. 2016. godine podignuta je plava ploΔa engleske baΕ‘tine na njenom bivΕ‘em domu u ulici Halsi 24 u Δelsiju, gde je ΕΎivela 45 godina; ona je bila prva spisateljica hrane koja je dobila ovaj oblik priznanja.[70] NasleΔe SeΔanja na Elizabet bile su tople i pune hvale za njen rad i zaostavΕ‘tinu. U Δasopisu Gardijan, pisac hrane Kristofer Drajver nazvao ju je `najuticajnijim piscem kuvarstva i uΔenjakom engleskog jezika` dok je u Tajmsu pisalo: Elizabet Dejvid bila je doajen engleskih kuvarskih pisaca. Uticala je na generacije koje su dolazile za njom, bilo da su i oni nameravali da budu kulinarski struΔnjaci ili su samo uzeli neku njenu knjigu s kuhinjske police za naredni dan veΔere. `Elizabet Dejvid kaΕΎe ...` je davala reΕ‘enja koliko zaΔina - i koji zaΔini - treba dodati u papriku, a koliko belog luka ubaciti u preliv. U najboljem sluΔaju, njena proza bila je precizna kao i njena uputstva, za razliku od nekih njenih prethodnika koji su ponekad davali savete Ε‘ta da rade u kuhinji neprobojnim reΔenicama. Bilo je zadovoljstvo Δitati, ona je stilista istinskog razlikovanja. MoΕΎda bi je samo u Britaniji klasifikovala kao `pisca hrane`, preΔesto priguΕ‘nu frazu. Elizabet Dejvid kombinovala je oseΔanje nauΔnika prema istoriji sa darom putnika-estete da prenese oseΔaj za mesto. [71] Njeno pisanje uticalo je na kulturni pristup Britanaca prema hrani. Prema reΔima novinarke DΕΎoane Blitman, ona je `izvrΕ‘ila i kulturno i gastronomsko Δudo u posleratnoj Britaniji, uvodeΔi naciju u viziju sveΕΎe kontinentalne hrane`, dok spisateljica Rouz Prins smatra da se ona `promenila zauvek naΔin na koji Britanci kuvaju `. DΕΎenet Flojd, profesorka ameriΔke knjiΕΎevnosti na Kraljevom KoledΕΎu u Londonu, tvrdi da ona nije pokretaΔica promena, ali je doΕ‘la da upokoji tu promenu. IstoriΔar knjiΕΎevnosti Nikola Hambl primeΔuje da je `revolucija hrane u postu`. - ratne godine bi se verovatno desile bez Elizabet Dejvid, mada bi se u njenom odsustvu dogodilo sasvim drugaΔije `.[72] Flojd komentariΕ‘e da je Elizabet βpokazala malo interesovanja za privlaΔenje publike izvan druΕ‘tvene elite ili povezivanje sa njimβ; Kuper se posvetio istoj taΔki, mada naglaΕ‘ava pozitivnu kritiku knjige o francuskom provincijskom kuvanju u Δasopisu koji predstavlja KomunistiΔka partija Velike Britanije - kao dokaz da je ona imala veΔi broj Δitalaca nego Ε‘to su ljudi mislili.[73] David se bar dva puta pojavila u izmiΕ‘ljenom obliku. Godine 2000, roman βRuΔak sa Elizabet Davidβ RodΕΎera Vilijamsa a 2006. BiBiSi je emitovao film: Elizabet Dejvid: Ε½ivot sa receptima. Godine 1998. Lisa Δejni objavila je biografiju Dejvida; novinar Pol Levi smatrao je film `brzopletim, prevarenim`, mada ga je Laura Ε apiro u `Njujork Tajmsu` smatrala `sveobuhvatnim`. SledeΔe godine autorka Artemis Kuper je napisala autorizovanu biografiju `Pisanje za kuhinjskim stolom`. Napisala je i zapis za Elizabet u ReΔniku nacionalne biografije 2004. (aΕΎuriran 2011). Njeni radovi nalaze se u biblioteci Ε lezinger u Institutu za napredno istraΕΎivanje Radklif, Univerzitet Harvard.[74] Njena strast prema posuΔima pokazala se uticajem na tadaΕ‘nji stil. Konran priznaje da je njen rad βΔinio vaΕΎan deo procesa uΔenja koji je doveo do staniΕ‘taβ, a uspeh prodajnog preduzeΔa sa posuΔima doprineo je zahtevu za knjigu o francuskom provincijskom kuhinjom. Dejvidova se trudila da obezbedi ilustratorima njenih knjiga taΔne detalje - u nacrtu uvoda za francusko provincijsko kuvanje napisala je: βBila sam zabrinuta da se takvi detalji unesu u obzir jer su neke od ovih regionalnih lonaca veΔ u Francuskoj je vrlo teΕ‘ko naΔi tako da crteΕΎi DΕΎulijet Reni u neku ruku predstavljaju mali istorijski zapis.` Δe Njena kampanja protiv masovne proizvodnje i standardizacije hrane bila je ispred svog vremena, iako je Δejni svoje misli opisala kao βinstinktivna i neartikulisanaβ. Jedna od njenih strasti, premisa o kupovini lokalnih proizvoda u sezoni i jednostavnoj pripremi, je poruka koju nastavljaju Stajn, Staler i Farnli Vitingstal.[75] Kuvari i kuvari priznali su Elizabetin uticaj na njihova dela i dela svojih kolega; njena savremena DΕΎejn Grigson napisala je 1967. `Niko ne moΕΎe da napravi kuvarsku knjigu ovih dana bez dubokog uvaΕΎavanja dela Elizabet David.` Grigson je kasnije napisala: Bosiljak nije bilo viΕ‘e od imena neΕΎeljenih ujaka, tikvica je Ε‘tampana kurzivom kao tuΔa reΔ, a malo ko je od nas znao jesti Ε‘pagete ili podeliti artiΔoke na delove. ... Zatim je doΕ‘la Elizabet David poput sunca, piΕ‘uΔi sa kratkom elegancijom o dobroj hrani, odnosno o dobro izmiΕ‘ljenoj hrani, dobro kuvanoj. Ona nam je dala do znanja da moΕΎemo bolje sa onim Ε‘to imamo. [76] Rik Stajn, kuvar novijeg doba, kaΕΎe da je David na njegov rani rad toliko uticala da je koristio jednu od Mintonovih ilustracija iz knjige mediteranske hrane na svojim menijima kada je prvi put otvorio restoran. Na druge, NajdΕΎela Slejtera, Gordona Remzija, DΕΎejmija Olivera, Pru Lit i Klarisu Dikson Rajt, ona je uticala; Klarsa je rekla da me je David `nauΔila da je hrana viΕ‘e od kuvanja; takoΔe je i poezija i strast. TakoΔe me nauΔila da se nikada ne slaΕΎem sa neΔim drugorazrednim`.[77] Norman citira Lit da je priliΔno Ε‘okiran kada je ona pitala studente na ugostiteljskom fakultetu koliko je njih proΔitalo njene knjige, a nijedan student nije podigao ruku.` Njen uticaj putovao je dalje od Britanije, a Marijan Buros je u Njujork Tajmsu 1992. napisala da su `desetine mladih kuvara koji su u poslednje dve decenije doneli slavu ameriΔkom kuvanju` duΕΎni gospoΔi Dejvid. ` Iste godine, novinarka Suzan Parsons napisala je u Δasopisu Kanbera Tajms da βsvaki vodeΔi australijski kuvar stariji od 40 godina odaje poΔast Elizabet Dejvid kao veliki uticaj na njihov pristup hraniβ. Moderniji australijski kuvari, poput Kili Kvong, takoΔe su naveli nju kao kontinuirani uticaj na njihov rad.[78] Majkl Bejtman, kritiΔar hrane za The Independent, smatrao je da Δe ona `biti upamΔen kao daleko veΔi uticaj na englesku hranu od gospoΔe Biton`; pisac Oberon Vog je napisao da ako ga pita da imenuje ΕΎenu koja je dovela rod najveΔe poboljΕ‘anje u engleskom ΕΎivotu u 20. veku, βmoj glas bi pripao Elizabet Dejvid.β Njen biograf Kuper zakljuΔuje ovako svoj Δlanak o Nacionalnom biografskom listu Oskford: Elizabet Dejvid je bila najbolji pisac o hrani i piΔima koje je ova zemlja ikada proizvela. Kada je poΔela da piΕ‘e 1950-ih, Britanci su jedva primetili Ε‘ta se na njihovim policama i u tanjirima uopΕ‘te nalazi, a moΕΎda je tako i bilo dobro. Njene knjige i Δlanci ubedili su Δitaoce da je hrana jedno od najveΔih ΕΎivotnih zadovoljstava i da kuvanje ne bi trebalo da bude pijaca, veΔ uzbudljiv i kreativan Δin. Pri tome je inspirisala Δitavu generaciju ne samo da kuva, veΔ i da razmiΕ‘lja o hrani na potpuno drugaΔiji naΔin.
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
ΠΡΠ΅Π΄ ΠΠ°ΠΌΠ° ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΡ Π ΡΠΊΡΠΌΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΊΡΠ²Π°ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΈΡ 10 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΡΠ»ΠΈ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²Π΅ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΌΠ»Π°Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ΅ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ, ΡΡΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½Ρ ΡΡΠΏΠ΅Π·Ρ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° Π»Π°ΠΊΠΎ Π½Π°Π²ΠΈΠΊΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Ρ Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½Π΅, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ Π΄ΡΠΆΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π° Ρ ΠΎΠ±Π° Π²ΠΈΠ΄Π°: ΡΠ΅Π»Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π΅ ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ Π΄Π°Π½Π΅. ΠΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡΡΠ°Ρ ΡΡΡ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π½Π°ΡΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΡ Π½Π°ΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π΄Π΅Π»ΡΡΡ Π½Π° ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π° ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΠ²Π΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ»ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ±ΡΠΊΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ, ΠΈ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎ. ΠΌ. ΠΡΠ°Π½Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π°Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠΈ. Π£ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°Π»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ°ΡΠΊΠΎ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΈΠ³Π»ΠΎ Π΄ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°. Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ Π£ΠΠΠ, 3 ΠΠ£ΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ, 7 ΠΏΠ°ΡΡΡ Π±Π΅Π»ΠΈ, 9 ΠΏΠ°ΡΡΡ ΠΆΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ, 9 ΠΏΠ°ΡΡΡ Π±Π΅Π»ΠΈ Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 9 ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ Π±ΠΎΠ±, 9 ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ, 10 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ, 10 ΡΠ»Π°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ, 10 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 10 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 10 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ°, 11 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ½ΡΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΊΠΈ, 11 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠΈΠΊΠΈΡΠΈΠΊΠΈΡΠ°, 12 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 12 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 12 Π³ΡΠ»Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° ΡΠ° ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 13 "ΠΏΡΡΠΊΠ°Π½Π°" ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°, 13 "ΠΆΠ΅ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°", 13 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°ΠΌΠ°, 14 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ°, 14 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°, 14 ΠΊΠ΅ΡΠ°ΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 14 ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 15 ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 15 ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ Ρ ΡΠΌΠ°ΠΊΡ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 15 Π»Π΅ΠΏΠΈΡΠ΅, 15 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΎΠ»Π°, 15 ΡΠ»Π°Π΄Π°ΠΊ ΠΊΡΠΏΡΡ, 16 Π±ΠΎΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°, 16 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠΈ, 16 Π³ΡΠ»Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠΈ, 16 ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅, 17 ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π·Π°Π½ΡΠΈ, 17 ΡΡΠΏΠ° ΠΎΠ΄ Π·ΠΎΠ±Π΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠ°Ρ ΡΡΠΈΡΠ°, 17 Π²Π°ΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅, 17 Π°ΡΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½Π°, 17 ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅, 18 ΠΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²Π΅ Π½Π΅ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅ Ρ ΡΠ°Π½Π΅, 18 ΡΡΠΈΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π½Π°ΠΌΠ°ΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΊΠΈ, 18 Π½Π°ΠΊΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΊΠΈ, 18 ΠΏΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, 19 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ, 19 ΡΠΎΡΠ°, 19 ΡΡΠ½ΡΠΎΠΊΡΠ΅Ρ, 19 Π·ΠΎΠ±, 20 ΠΊΡΠΊΡΡΡΠ·, 20 Π±ΡΠ½Π΄Π΅Π²Π°, 20 Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ, 20 ΠΏΡΠΎΡΠΎ, 20 Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° Π»ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π°Π²Π°, 20 ΠΠΠΠΠ§Π ΠΠ ΠΠΠΠ, 21 ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π΄ΠΎΠΌ, 23 Π½Π°Π΄Π΅Π²Π΅Π½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π΄ΠΎΠΌ, 23 Π²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ, 23 ΠΡΠ·ΠΈ ΡΠ»Π°ΡΠΊΠΈΡΠΈ, 23 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠΎΠΌ, 23 ΠΏΡΠ΄ΠΈΠ½Π³ Π½Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈ, 24 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΆΠΈΡΠΎ, 24 ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅, 24 ΡΡΡΡΠΊ, 24 ΡΡΡΡΠΊ Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 24 ΡΠ°ΡΠ»ΡΠΊ, 25 ΠΏΠ°Π»Π°ΡΠΈΠ½ΠΊΠ΅ Π½Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈ, 25 ΠΠ£ΠΠΠ ΠΠ Π£ΠΠ£, 27 ΡΠΎΡΠ±Π΅, 29 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π½Π°ΡΠ°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅ΡΠ°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΡΠ° Π»ΠΈΠΏΠ΅, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π±Π»ΠΈΡΠ²Π΅, 30 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 30 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΎΠ»Π°, 30 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°ΡΠΊΠ°, 30 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°, 30 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°ΡΠΊΠ°, 31 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ΅Π»Π΅ΡΠ°Π±Π΅, 31 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΡΠ΅, 31 ΠΠ°ΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡ, 31 ΠΏΡΠ΅Π±ΡΠ°Π½Π°Ρ ΠΏΠ°ΡΡΡ, 31 ΠΏΠΎΡΠ½Π° ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ°, 32 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ°, 32 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π·Π΅ΡΠ°, 32 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΡΠ°, 33 Π·Π΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 Π±Π»ΠΈΡΠ²Π° ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 ΡΠΏΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅ ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ² Π»ΠΈΡΡ ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 ΡΠ»Π°Π΄Π°ΠΊ ΠΊΡΠΏΡΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 33 ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π±ΠΎΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 34 ΠΌΠ»Π°Π΄Π° ΠΊΠ΅Π»Π΅ΡΠ°Π±Π° ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 34 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΈΠΊΠ²ΠΈΡΠ΅, 34 ΡΡΠ²Π° ΠΏΡΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°, 35 ΡΡΠ²Π° ΠΏΡΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ° ΠΏΠ°ΡΡΡΠ΅ΠΌ, 35 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠΌ, 35 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 36 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 36 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 36 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ - Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅, 37 Π±Π°Π±ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΡ ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠΎΠΌ, 37 ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 37 ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΡΠΈΠΊΠ²ΠΈΡΠ΅, 38 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ Π½Π° ΡΡΡ, 38 ΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 38 ΠΏΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 39 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π°Π½ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 39 ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 39 ΠΌΠ°ΡΠΎΠ½Π΅Π· ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅, 39 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ΅, 40 ΡΠ°ΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠ½ΠΈ, Π±ΡΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ°, 40 Π²ΡΠ³Π°Ρ Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΊΠ°, 40 Π³ΡΠ»Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠΈ, 40 Π³ΡΠ»Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 40 ΠΏΠΈΠ»Π°Π² ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 41 ΡΡΠ²Π΅Ρ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΈΡΠΈΠ½ΡΠ°, 41 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½ΠΎ ΠΆΠΈΡΠΎ, 41 ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΏΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 41 ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΏΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 42 ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ°, 42 ΡΠΎΡ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 42 Π±Π΅ΡΠ°ΠΌΠ΅Π» ΡΠΎΡ, 42 Π±Π΅Π»ΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ, 42 ΡΠΎΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΠΊΠΈΡΠΈΠΊΠΈΡΠ°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½Π°, 44 ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΠ±Π°, 44 ΠΏΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 44 ΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°, 44 ΠΌΠ°ΡΠ³Π°ΡΠΈΠ½ ΡΠ° Π·Π°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΌΠ°, 44 ΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠ§Π, 45 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° Π³ΡΠΈΠ·ΠΎΠΌ, 47 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° Π²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, 47 ΡΡΠ½Π° ΡΠΎΡΡΠ°, 47 ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΎΡΡΠ°, 48 ΠΊΠ΅ΠΊΡ ΡΠΎΡΡΠ°, 48 ΠΊΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠ΅ΠΊΡΠΎΠΌ, 48 ΡΠΎΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ΅, 49 ΡΠΎΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΈΠ²Π°, 49 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ, 50 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΠΌΠΎΠΌ, 50 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, 50 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 51 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠΌΠΎΠΊΠ²Π°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 51 Π±ΡΠ·Π° ΡΠΎΡΡΠ°, 52 Π»Π΅Π΄Π΅Π½Π° ΡΠΎΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΈΡΠΈΠ½ΡΠ°, 52 Π²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ, 53 ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ, 53 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 54 Π³ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°Ρ ΠΊΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅, 54 ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΡΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 54 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠ°, 55 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 55 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ»ΡΠΊΠΎΠΌ, 55 Π²Π°Π½ΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 56 Π±ΡΠ΄Π°ΡΠΈΡΠ΅, 56 Π²Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈ, 56 ΠΊΠ°ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π½Π³Π»Π΅, 56 Π»Π΅ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ°, 57 ΠΌΠ°ΡΡΠΈΠΏΠ°Π½ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π±ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ, 57 Π±Π°ΡΠ°Π΄Π΅ΡΠ°, 58 ΡΡΠ» ΠΏΠΈΡΠ°, 58 ΡΡΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠ°, 59 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° Π°Π»Π²ΠΎΠΌ, 59 ΠΌΠΈΡΠΎΠ½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅, 59 Π±Π°ΠΊΠ»Π°Π²Π°, 60 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 60 ΠΊΡΠΎΡΠ½Π΅, 60 ΡΡΡΡΠ΄Π»Π° ΡΠ° ΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ (ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°), 61 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΠΌΠ΅Π΄ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 62 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ , 62 Π²Π°Π½ΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅, 63 Π³ΡΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅, 63 ΡΡΠ°Π½Π³Π»Π΅ ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΌΠ΅Π»Π°Π΄ΠΎΠΌ, 63 ΡΡΠ°Π½Π³Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° ΠΈ ΡΠΌΠΎΠΊΠ°Π²Π°, 64 ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 64 ΠΊΡΠ³Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΈΠ²Π° ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 65 ΡΠ°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΠ°, 65 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 65 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°, 65 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ΅, 66 ΡΡΠ°Π½Π³Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅ ΡΠ° ΠΊΡΠΊΡΡΡΠ·Π½ΠΈΠΌ ΡΡΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΌΠ° (ΠΏΠ°Ρ ΡΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°), 66 ΠΊΡΠ³Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅, 66 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 66 Π±Π΅Π»Π΅ ΡΡΠ°Π½Π³Π»ΠΈΡΠ΅, 67 ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌ ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅, 67 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° Π°Π»Π²ΠΎΠΌ, 67 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ»ΡΠΊΠΎΠΌ, 67 ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΌΠ΅Π» ΡΠ° ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄ΠΎΠΌ, 68 ΠΊΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, ΠΌΠ΅Π΄Π° ΠΈ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 68 ΡΡΠ°Π½Π³Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΎΠΊΠ°Π²Π° ΠΈ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 68 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΡΠ° Π²ΠΈΡΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΡ, 69 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ°, 69 ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅, 70 ΠΊΠ°ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΎΡΠ½Π΅, 70 ΠΊΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠ° Π²ΠΈΡΡΠ°ΠΌΠ°, 71 ΠΊΡΠΏΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 71 ΠΊΡΠΏΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 71 ΠΌΠ°Π»Π΅ ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅, 72 Π³ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°Ρ, 72 ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠΎΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²ΠΈΠΌΠ°, 72 ΠΠ»Π°Π·ΡΡΠ΅, 73 ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ°, 73 Π±Π΅Π»Π° Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΠ΅, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ°Π½ΡΠΈ, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΊΠ°ΠΎΠ°, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅ (2), 73 ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΡΠ° ΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ, 74 ΠΏΠΈΡΠ° ΡΠ° ΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ, 74 ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 74 Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ΅ΠΊΡ, 75 ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΡΠ° Π³Π»Π°Π·ΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅, 75 ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π΄ΠΎΠΌ, 75 ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 76 Π²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅, 76 Π»ΠΈΠ½ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄ΠΎΠΌ, 76 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π°, 77 Π‘Π»Π°ΡΠΊΠΈΡΠΈ Π±ΡΠ·ΠΈ, 77 Π±ΡΠ½Π΄Π΅Π²Π΅ Ρ ΡΠ΅ΡΡΡ, 77 ΠΏΠ°Π»Π°ΡΠΈΠ½ΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠ΅ΠΊΠΌΠ΅Π·ΠΌ, 77 ΡΡΡΠΈΠΏΡΠΈ, 78 Π°Π»Π²Π° ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ·Π°, 78 Π‘ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ§Π, 79 ΡΠ»Π°Π²ΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ, 81 ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ°, 81 ΡΠ»Π°Π²ΡΠΊΠΎ ΠΆΠΈΡΠΎ, 82 Π³Π°Π»Π΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΈ ΠΊΠΈΠΌΠΎΠΌ, 82 ΠΏΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ°, 82 ΡΠ»Π°Π½ΠΈ ΠΊΠ΅ΠΊΡ ΡΠ° ΠΊΠΈΠΊΠΈΡΠΈΠΊΠΈΡΠ΅ΠΌ, 82 ΠΏΠΎΠ³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ Π±Π΅Π»ΠΈΠΌ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, 83 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΠ½Π°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 83 "ΡΠΈΠΏΡ" ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ, 84 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΡΠ° ΠΊΠ²Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π½Π΅, 84 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ Ρ ΡΠ΅ΡΡΡ, 84 ΠΏΠΎΠ³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΡΡΠ΅ΠΌ, 84 ΠΏΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠ΅, 85 ΠΏΡΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠ° Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 85 ΡΠ»Π°Π½Π° ΡΡΡΡΠ΄Π»Π°, 85 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 86 ΠΠΠΠ ΠΠ Π ΠΠΠ, 87 Π±Π΅Π»Π° ΡΠΈΠ±ΡΠ° ΡΠΎΡΠ±Π°, 89 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠΏΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ±Π΅ (ΡΠΎΠ»ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ±ΠΈΠΊ, ΡΠ°ΡΠ°Π½, ΡΠΎΠΌ, Π΄Π΅Π²Π΅ΡΠΈΠΊΠ°...), 89 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΏΡΡ, 89 ΠΊΡΠ²Π°Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ, 90 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 90 ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅ (Π½Π΅ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅), 90 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 91 ΡΠΈΠ±ΡΠ° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π·Π½Π΅ ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 91 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΈΠΊΡΠ΅, 92 Π±Π΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅ (ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ΅), 92 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±ΡΠΈΡ Π³Π»Π°Π²Π° ΠΈ ΡΠ΅ΠΏΠΎΠ²Π°, 92 ΠΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π»Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 93 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°, 93 ΡΠΈΡΠ½Π° ΡΠΈΠ±Π° Ρ ΡΡΡ, 93 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 93 ΠΏΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 93 ΡΠΈΠ±ΡΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ, 94 ΡΡΠ²Π΅Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΊΡΡΠΏΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 94 ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ° ΡΠΈΠ±Π° Ρ Π±Π΅Π»ΠΎΠΌ Π²ΠΈΠ½Ρ, 95 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π° ΡΠΈΠ±Π°, 95 ΡΠΈΠ±Π° Π½Π° ΠΏΠΈΡΠΈΠ½ΡΡ, 95 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ (Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½), 95 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 96 Π½Π°Π΄ΠΈΠΌΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΈΠ±Π΅ (ΠΏΠΎΠ»ΡΡΡΡΠ΅ΡΠ΅), 96 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΠΌΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π°, 97 ΠΏΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ° ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 97 ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 97 ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 98 ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅ ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅, 98 ΡΠ΅Π²Π°ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 98 ΡΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΠ½Π°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 99 ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 99 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° ΡΡΠ΅Π»ΠΎ, 99 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Π½Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅, 99 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° Ρ ΡΠ΅ΡΡΡ, 100 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ, 100 Π½Π°Π΄Π΅Π²Π΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° - ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ, 100 ΠΊΡΠ²Π°Π½Π° ΡΠΈΠ±Π°, 101 ΡΠ΅Π·Π°Π½ΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΠΊΠ°ΡΠΎΠ½Π΅ ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 101 ΠΏΠ»Π°Π²Π° ΠΏΠ°ΡΡΡΠΌΠΊΠ° ΠΊΡΠ²Π°Π½Π°, 101 ΡΠΊΡΡΠ° Π½Π° ΠΆΠ°ΡΡ, 101 ΡΠ°ΡΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π΅, 102 ΠΊΠ΅ΡΠΈΠ³Π° (ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠ΅ΡΠΈΠ³Π΅), 102 ΡΠΈΠ±ΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π°Ρ, 102 Π½Π°Π΄Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ, 103 ΡΠ°ΡΠ°Π½ ΡΠ° ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ· ΡΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ, 104 ΡΠΈΠ±Π° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ, 104 ΡΠ°ΡΠ°Π½ ΡΠ° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠΎΠΌ, 104 ΡΠ°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ) ΠΏΡΡΠ΅Π½ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 105 ΡΠ°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ) ΡΠ° Π°Π»Π΅Π²ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠΎΠΌ, 105 ΡΠ°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ) ΡΠ° ΡΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΡΠΈΠ²Π°ΠΌΠ°, 106 ΡΠ°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ) ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, 106 ΡΠΈΠ±ΡΠΈ Π±Π΅ΡΠ°ΡΠ°Ρ, 106 Π·ΡΠ±Π°ΡΠ°Ρ ΡΠ° ΡΠΈΠΊΠ²ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, 106 ΡΠΈΠΆΠΎΡΠΎ ΡΠ° Π»ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΌΠ°, 107 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±ΡΠ΅Π³ ΠΌΠ΅ΡΠ°, 107 ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 107 ΡΠ°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 107 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅, 108 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°, 108 ΡΠ»Π°Π½Π΅ ΠΊΡΠ³Π»ΠΈΡΠ΅, 108 Π²Π°ΡΡΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 108 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅, 109 ΠΠ£ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠ‘ΠΠΠ ΠΠΠΠ, 111 Π°Π½ΠΈΡ, 113 ΠΈΡΠΈΡΠΎΡ, 113 Π·ΠΎΠ²Π°, 113 ΠΎΠΌΠ°Π½, 113 ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠ°Ρ, 113 ΠΌΠ°ΡΠΎΡΠ°Π½, 114 Π°Π½Π³Π΅Π»ΠΈΠΊΠ°, 114 ΠΊΠ°Π½ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½, 114 ΠΏΠ΅ΡΠΎΠΏΡΡΡΠ°, 114 Π΅ΡΡΡΠ°Π³ΠΎΠ½, 114 Π²ΡΠ°ΡΠΈΡ, 114 ΠΊΠ°ΠΌΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, 114 Ρ Π°ΡΠ΄ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π²Π°, 115 ΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, 115 ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠ°Ρ, ΠΎΡΠ»ΠΎΠ² Π½ΠΎΠΊΠ°Ρ, ΠΊΠΎΡΡΠΊΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°, 115 ΠΌΠΎΠΊΡΠΈΡΠ°, 115 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ°, Π·Π΅ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠ°, 115 ΡΠΊΠ°Ρ, ΠΊΡΠ°Π²Π°ΡΠ°Ρ, 115 ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΡ, 115 ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎ Π±ΠΈΡΠ΅, 115 Π₯Π»Π΅Π± ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠ°, 120 ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π°, 120 Π±ΡΡΠ°Π΄, 120 ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·, 120 ΠΏΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°, 120 ΡΡΡΠΊΠ°, 120 ΡΡΡΠ°ΠΊ, 120 Π»ΠΎΠΊΠ²Π°ΡΠΈ, 121 Ρ ΡΠ°ΡΡΠΎΠ² ΠΆΠΈΡ, 121 Π»Π΅ΡΠΊΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠ΅, 121 Π»ΠΈΠΏΠ°, 121 Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°, Π±ΠΈΡΡΡΠ°Ρ, ΠΏΠ΅ΠΏΠ΅ΡΡΠ³Π°, 121 ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈ, ΡΠ°ΠΏΡΠ°Π½, 121 Π»ΠΈΠ²Π°Π΄ΡΠΊΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°, 121 Π·Π»Π°ΡΠ°Π½, Π΄ΡΠ΅ΠΌΠΎΠ²Π°Ρ, 121 Π±Π»ΠΈΡΠ²Π° ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ° Π΄ΠΈΠ²ΡΠ°, ΠΌΠΎΡΠ³ΡΡΠ°, Π½ΠΎΡΡΡΠ°ΠΊ, ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΡΠ°ΠΏΠ°, ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π°, Π²ΠΎΠ΄Π΅Π½Π° Π±ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΠ°, 121 ΡΡΡΠ°ΠΊ, 121 ΠΊΠ²Π°ΡΠ°Ρ, 122 Π‘Π΅Π½Π΄Π²ΠΈΡΠΈ- Π½Π°ΠΌΠ°Π·ΠΈ, 122 ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 122 ΠΎΠ΄ Π»ΡΠΊΠ°, 122 ΠΎΠ΄ Π»ΡΠΊΠ° - Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 122 ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 123 Π‘Π°Π»Π°ΡΠ΅, 123 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π°, 123 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΡΠ° Π·Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠ΅ ΠΈ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ Π»ΡΠΊΠ°, 124 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΡΡΡΠΊΠ°, 124 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, 124 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 124 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΠΆΠ΅ ΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° (Π·Π΅ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠ°), 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π° Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅ ΠΈ ΡΠ΅Π½Π°, 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅, 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠΊΠ°, 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡΠ° (ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅), 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΊΠ°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΌ, 126 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΠΈΠ·Π΄Π°Π½Π°ΠΊΠ° Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅(ΡΠΈΠΊΠΎΡΠΈΡΠ΅), 126 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ (ΡΠΈΠΊΠΎΡΠΈΡΠ΅), 126 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π° ΠΌΡΡΠ²Π΅ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 126 Π§ΠΎΡΠ±Π΅, 126 ΡΠΎΡΠ±Π΅ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ°, 126 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΏΠ΅, 127 ΡΠΎΠΏ6Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠ΅, 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ (ΡΠΈΡΠΊΠ°), 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ° ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΈΡΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ, 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ° ΡΠ° ΡΠ»Π΅Π·ΠΎΠΌ, 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·Π°, 128 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΎΠΌ, 128 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 128 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΠ²Π°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π²Π΅ΡΠ° (ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ), 128 Π²Π°ΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΊΠΎΡΠΈΡΠ΅ (Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅), ΡΠΈΡΠΊΠ°, ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠΊΠ°, ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΈΡΠ΅, Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°, Π²ΠΈΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΠ°, ΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π³Π»Π°Π²ΠΎΡΠΈΠΊΠ°, 129 ΠΠΈΡΠ΅ (ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°), 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ΅ (Π·Π΅ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΏΡΡ), Π·Π΅ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠ°, 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π° ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° Π³ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²Π΅ (ΡΡΠ΅ΠΆΠ΅) ΠΏΠ΅ΡΠΎΠΏΡΡΡΠ΅, 129 ΠΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ, 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅, 130 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 130 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ Π±Π΅Π»ΠΎΠ³ Π»ΡΠΊΠ°, 130 Π Π°Π·Π½Π° ΡΠ΅Π»Π°, 130 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ Π±Π΅Π· Π»ΠΎΠ½ΡΠ°, 130 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 130 ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅, 130 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΠΌΠΈΡΠ΅Π²ΠΊΠΈΡΠΎΠΌ, 131 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΏΠΎΠΌ, 131 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·Π°, 131 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΎΠΌ, 131 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π°Π½Π°ΠΊ Π»ΠΎΠΊΠ²Π°ΡΠ°, 131 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π° Π±ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅, 131 ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π° Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠΎΠΌ, 132 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ°ΠΏΠ°, 132 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 132 ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 132 ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ°ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°, 132 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 132 Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈ, 133 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ ΡΠ° Π»ΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π΅, 133 Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΎ ΡΠ° Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈ, 133 ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΡΠ° ΡΠ° Π³ΡΠΈΠ·ΠΎΠΌ, 133 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, 133 ΡΡΡΡ Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΌ, 134 ΠΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»Π° ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 134 Π³ΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΆΠ°ΡΡ, 134 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π΅ Π³ΡΠΈΠ²Π΅, 134 ΠΏΠΈΠ»Π°Π² ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 134 ΠΌΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 135 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π΅ Π³ΡΠΈΠ²Π΅, 135 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 135 ΡΡΠ²Π΅Ρ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅Π·Π°Π½Π°ΡΠ° (ΠΌΠ°ΠΊΠ°ΡΠΎΠ½Π°), 135 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 135 ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 Π³ΡΠΈΠ²Π΅ Ρ ΡΡΡ, 136 Π·Π°ΠΌΡΠ·Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 ΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 Π΅ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΡ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 Π³ΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, 137 Π‘Π»Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π»Π° ΠΈ Π½Π°Π΄Π΅Π²ΠΈ Π·Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ, 137 ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄ ΠΈΡΠΈΡΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 137 ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄ Π·ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 137 ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΏΠ΅, 137 ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ΄ Π°Π½Π³Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅, 137 ΠΏΠ΅ΠΊΠΌΠ΅Π· ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ (ΡΠΈΡΠΊΠ°), 138 ΠΏΠ΅ΠΊΠΌΠ΅Π· ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, 138 ΠΊΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 138 ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ΅, 138 Π½Π°Π΄Π΅Π² Π·Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΏΠ΅, 138 Π½Π°Π΄Π΅Π² Π·Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 138 Π‘ΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ, 139 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 139 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³Π»ΠΎΠ³Π°, 139 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°, 139 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, 139 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅Π·Π΅, Π±ΡΠ΅ΡΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π²ΠΎΡΠ°, 139 ΡΡΠΌΡΠΊΠ° ΡΠΎΠ΄Π°-Π²ΠΎΠ΄Π°, 140 ΠΊΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΊΠ°, 140 ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈ, 140 ΠΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈ, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π³Π»ΠΎΠ³Π°, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ (ΡΠΈΡΠΊΠ°), 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠΊΠ°, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·Π°, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ°ΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΡΠ°, 141 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΊΠ°, 141 ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠ‘ΠΠΠ₯ ΠΠΠΠ, 143 ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»Π° Π½Π°ΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ°, 154 ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ, 147 ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠ Π£ΠΠ£, 155 ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠ‘ΠΠ Π‘ΠΠΠΠ, 163 ΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ¦Π, 171 ΠΊΠΈΡΠ΅ΠΎ ΠΊΡΠΏΡΡ Ρ Π³Π»Π°Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, 173 Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ² Π»ΠΈΡΡ Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 173 Π²Π»Π°Π΄ΠΈ Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ, 173 ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΡΠ° ΡΠΈΠ±Π°Π½ΡΠ° Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 173 Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠΎΠΌ, 174 Π±ΠΎΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΠ²ΠΎΡΡ, 174 Π±ΠΎΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 174 Π·Π°ΡΠΈΠ½ ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈ, 174 ΠΏΠ΅ΡΡΡΠ½ Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 174 ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΡ ΡΠΈΠΊΠ°Π²Π°, 175 ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ, 175 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈ, 175 ΡΠ΅ΡΠΊΠ°Π½Π° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ°, Π»ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ΅, 175 ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ°, 176 ΡΠ΅ΠΎ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ· ΡΠ·ΡΠ΅ΠΎ, 176 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·, 176 ΠΊΠ΅ΡΠ°ΠΏ, 176 ΡΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 176 ΠΌΠΎΠ΄ΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ· Π·Π° ΡΡΠ²Π΅Ρ, 177 ΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΎΠ» Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 177 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΡΡΡΡΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 177 "ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·" ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 177 Π·Π΅Π»Π΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΡΠ³Π°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ, 178 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅, 178 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 178 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ Π±Π°Π±ΡΡΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΡΠΎΠΌ, 178 Π±Π°Π±ΡΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Ρ, 179 Π°ΡΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π±Π°Π±ΡΡΡΠ°, 179 Π°ΡΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 179 ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π° Ρ ΡΠ΅Π³Π»Π°ΠΌΠ°, 179 ΡΠ΅Π·Π°Π½Π° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 179 ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ, 180 ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΊΡΡΡΠ·Π° Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 180 ΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠ’Π¦Π, 181 ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ, 183 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°, 183 ΡΠΎΠΊ ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 183 Π‘ΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ, 184 ΠΠ°Π³ΠΎΠ΄Π΅, 184 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π°, 184 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 184 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π°, 184 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π°, 184 ΠΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 184 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 184 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 184 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 185 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π° Π½Π° 2. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 185 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π° Π½Π° 3. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 185 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 185 ΠΡΠΏΠΈΠ½Π°, 185 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 185 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 186 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 186 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 186 Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 186 ΠΠΈΡΡΠ°, 187 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ°, 187 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 187 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ°, 187 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π° 2. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 187 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ°, 187 ΡΠΈΠ±ΡΠΈΡ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ°, 188 Π’ΡΠ΅ΡΡΠ°, 188 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ°, 188 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 188 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ°, 188 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π½Π° 2. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 188 ΠΠΈΡΠ΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅Π½Π΅ (Π°Π½Π°Π½Π°Ρ Π΄ΠΈΡΠ΅), 189 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ΅, 189 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 189 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ΅, 189 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° Π»ΠΈΠΌΡΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, 190 ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, 190 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, 190 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 190 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, 190 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, 190 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ° Π½Π΅ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ, 191 ΠΡΠ΅ΡΠΊΠ²Π΅, 191 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, 191 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 191 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, 191 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, 191 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Π½Π΅ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ, 192 Π¨ΡΠΈΠ²Π°, 192 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΠ²Π°, 192 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΠ²Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 192 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΠ²Π°, 192 ΡΡΠΈΠ²Π΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ Ρ ΡΡΠ½ΠΎΠΌ Π²ΠΈΠ½Ρ, 193 ΠΡΠΎΠΆΡΠ΅, 193 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΎΠΆΡΠ°, 193 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΎΠΆΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 193 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΎΠΆΡΠ° Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 193 Π¨ΠΈΠΏΠ°ΠΊ, 194 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΏΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 194 Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΏΠΊΠ°, 194 ΠΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 194 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 194 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 194 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 195 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ° Π½Π° 2. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 195 Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ° (ΡΠ°Π±ΡΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ°), 195 ΠΡΡΡΠΊΠ΅, 197 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ, 197 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 197 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 197 Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 197 Π²ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 197 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΡΠ΅ΠΊΠΈΠ½ΠΈΡ Π²ΡΡ ΠΎΠ²Π°, 198 ΠΡΡΠ΅, 198 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ°, 198 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 198 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ°, 198 Π ΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»Π΅, 198 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»ΠΈ, 198 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»Π΅, 199 ΠΊΠΎΠΊΡΠ΅Π» ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»ΠΈ, ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, 199 ΠΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, 199 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ°, 199 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ°, 199 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ°, 199 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, 199 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°, 200 ΠΠΎΠ²Π°, 200 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ²Π° Π·ΠΎΠ²Π΅, 200 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π·ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈΡ Π±ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°, 200 ΠΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°, 200 ΡΠ²Π΅ΠΆΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΊ, 200 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 201 Π‘ΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³Π»ΠΎΠ³Π°, 201 Π‘ΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ°, 201 ΠΏΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, 201 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠ² ΡΠΎΠΊ, 201 ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°Ρ: ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ, 201 ΠΊΡΠΏΡΡ: ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ, 201 ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ· Ρ ΠΏΠ°ΡΠΈ, 202 ΠΌΠ»Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·, 202 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°: ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ, 202 ΡΠΏΠ°Π½Π°Ρ: ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ, 202 ΡΠ²Π΅ΠΊΠ»Π°, 203 ΡΠ΅Π»Π΅Ρ, 203 ΡΠΈΡΠ°ΠΊ, 203 ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ°, 203 Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 204 ΠΊΠ΅Π»Π΅ΡΠ°Π±Π°, 204 ΡΠΎΡΠΊΠ²Π°, 204 ΠΡΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΡΠΈ, 204 ΡΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΈΠ²ΠΎ, 204 ΠΊΠ°Π±Π΅Π·Π° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΠΏΠ΅, 204 Π±ΠΎΠ·Π°, 205 ΠΊΠ°Π±Π΅Π·Π° ΠΎΠ΄ Π·ΠΎΠ²Π΅, 205 ΠΎΡΠ°Π½ΠΆΠ°Π΄Π°, 205 Π»ΠΈΠΌΡΠ½Π°Π΄Π°, 205 Π΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΠΌΡΠ½Π° Π·Π° Π»Π΅ΡΡΠ΅ Π»ΠΈΠΌΡΠ½Π°Π΄Π΅, 206 Π²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅Ρ, 206 ΠΊΠ²Π°Ρ, 206 ΠΊΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ²ΠΎΠ³ Ρ Π»Π΅Π±Π°, 206 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅Π·Π΅, 207 ΡΡΠΌΡΠΊΠ° ΡΠΎΠ΄Π° - Π²ΠΎΠ΄Π°, 207 ΠΊΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΊΠ°, 207 ΠΊΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΡΠΈ, 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π³Π»ΠΎΠ³Π°, 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ (ΡΠΈΡΠΊΠ°), 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠΊΠ°, 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·Π°, 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, 208 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ°ΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΡΠ°, 208 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΊΠ°, 208 ΠΠΠ‘Π’ ΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠ, 209 ΠΠΎΡΡ Ρ Π‘ΡΠ°ΡΠΎΠΌ Π·Π°Π²Π΅ΡΡ, 211 ΠΠΎΡΡ Ρ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π·Π°Π²Π΅ΡΡ, 212 ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 212 ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 213 ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½Π° Ρ ΠΏΠΎΡΡΡ, 213 ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 215 ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΡΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΡΡ, 216 ΠΏΠΎΠΊΠ»Π°Π΄Π΅, 216 Π²ΠΈΡΠ΅Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ, 217 Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡ, 217 ΠΏΠΎΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°, 219 Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΡ, 220 Π±ΠΎΠΆΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡ, 222 ΠΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ, 223 ΡΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 223 Π½Π°Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ°, 223 ΡΠ±Π»Π°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ° Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, 225 ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 226 ΠΠ ΠΠΠΠΠ ΠΠΠ‘Π’Π, 231 ΠΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΡΠ½ΠΎΡΡ, 237 ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡ (ΠΡΠ°Ρ Π’Π°Π΄Π΅Ρ), 238 ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ°, 238 ΠΏΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 239 ΡΠ΅Ρ Π±ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ Π₯ΡΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠ½Π°ΠΌΠ°, 239 ΠΠΠ‘Π’ΠΠ ΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠ, 241 ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΈ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡ, 243 ΠΠΎΡΡ Π·Π° ΠΎΠ±ΠΎΠ»Π΅Π»Π΅, 245 ΠΠ΅ΠΊΠ΅ Π·Π°Π±Π»ΡΠ΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠ°Π½Π΅, 246 Π‘Π°Π²Π΅ΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 248 ΠΠ½Π΅ΠΌΠΈΡΠ°, 248 ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΡ Π·Π° ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠ²ΠΈ, 248 Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠ°ΠΆΠ΅ ΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠΌΡΠ½ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 248 ΠΏΡΠ΅Ρ Π°Π΄Π΅, Π±ΡΠΎΠ½Ρ ΠΈΡΠΈΡ, ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΡΡΠ°, ΠΏΠΎΠ»Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΈΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π³ΡΠΈΠΏ, 249 ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π±ΠΎΠ»Π½Π΅ Π³ΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΡΡΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΡΠ° ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ, 249 ΠΠ°ΡΠΈΠ½Π³ΠΈΡΠΈΡ, 249 ΠΡΡΡΠΈΡΠΈΡ, 249 ΠΠΈΡΠ°Π±Π΅ΡΠ΅Ρ - ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½Π° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡ, Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΡΡΡΠ°, 250 Π»Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠΎ Π²ΠΈΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΡΡΠ΅, 251 ΠΠΈΡΠΎΠΊ ΠΊΡΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΊ, 251 ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ»ΠΎΠ³Π°, 251 ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Ρ ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΎΠ»Π°, 251 ΠΠΎΡΠ΅ Π²Π°ΡΠ΅ΡΠ΅, 251 Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, 251 Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅, 252 Π°ΠΊΠΎ Π²Π°Ρ ΠΌΡΡΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°, 252 Π΄Π° ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π²Π°ΡΠ΅ΡΠ΅, 252 ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Ρ ΠΆΡΡΠΈ, 252 ΠΡΠΎΠ½Ρ ΠΈΡΠΈΡ ΠΈ Π°ΡΡΠΌΠ°, 252 ΠΡΠΎΡΠΈΠ² Π²ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ Ρ Π΅ΡΠΏΠ΅ΡΠ°, 253 ΠΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ° (Π½Π΅ΡΠ²ΠΎΠ·Π°, Π½Π΅ΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ°, Π½Π΅ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°, ΠΌΠΈΠ³ΡΠ΅Π½Π°), 253 ΠΠ΅ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°, 253 ΠΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½Π°, 254 ΠΠΎΡΠ½Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅, Π·Π°ΡΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊ, 254 ΠΠ° Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΌΡΠΈΠΌΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ, 255 Π₯ΡΠ°Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΊ, 256 ΠΠΎΡΡ ΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° 256 ΠΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ Π±ΠΈΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡ , 257 Π°Π½Π°Π½Π°Ρ, 257 Π±ΡΠ΅ΡΠΊΠ²Π°, 257 Π±Π°Π½Π°Π½Π°, 257 Π±Π»ΠΈΡΠ²Π°, 257 Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ°, 257 Π±ΡΠ½Π΄Π΅Π²Π°, 257 Π²ΠΈΡΡΠ°, 257 Π²ΠΈΠ½ΠΎ, 258 Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ, 258 Π³ΡΠΎΠΆΡΠ΅, 258 Π΄ΠΈΡΠ°, 258 Π΄ΡΠ΄ (Π±Π΅Π»ΠΈ ΠΈ ΡΡΠ½ΠΈ), 258 Π΄ΡΡΠ°, 258 Π·ΠΎΠ²Π°, 258 Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 258 ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 259 ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π°, 259 ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, 259 ΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΎΠ», 259 ΠΊΠ΅Ρ, 259 ΠΊΠ΅Π»Π΅ΡΠ°Π±Π°, 259 ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°, 259 ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°Ρ, 260 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ (Π±Π΅Π»ΠΈ), 260 ΠΊΡΡΡΠΊΠ°, 260 ΠΊΡΠΏΡΡ, 260 ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 260 ΠΊΡΠΊΡΡΡΠ·, 261 Π»ΡΠ±Π΅Π½ΠΈΡΠ°, 261 ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 261 ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠ°ΠΊ, 261 ΠΌΠ°ΡΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ΅, 261 ΠΌΠ΅Π΄, 261 ΠΎΠ²Π°Ρ, 262 ΠΎΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ°ΡΡΠΎ Π²ΠΎΡΠ΅, 262 ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·, 262 ΠΏΠ°ΡΡΡ, 262 ΡΡΠΏΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΠ½Π°, 263 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°, 263 ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ΅, 263 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ, 263 ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 263 ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ°Π½ΡΠ°, 263 ΠΏΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° (ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½Π°), 264 ΡΠΎΡΠΊΠ²Π°, 265 ΡΠΎΡΠ°, 265 ΡΠΏΠ°Π½Π°Ρ, 265 ΡΡΠ΅ΡΡΠ°, 265 ΡΡΠ½Π° ΡΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»Π°, 266 ΡΠ²Π΅ΠΊΠ»Π°, 266 ΡΠ΅Π»Π΅Ρ, 266 ΡΠΈΡΠ°ΠΊ, 266 ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ°, 266 ΡΡΠΈΠ²Π°, 267 ΡΠΈΠΏΠ°ΠΊ, 267 ΠΠ΅Π»Π°Π½ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅, 267 Π£Π³ΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΈΠ΄ΡΠ°ΡΠΈ, 268 ΠΠ°ΡΡΠΈ, 268 ΠΠΈΠ½Π΅ΡΠ°Π»Π½Π΅ ΡΠΎΠ»ΠΈ, 269 ΠΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ΠΈ, 269 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ Π, 269 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ Π, 269 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ Π¦, 269 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ Π³ΡΡΠΏΠ΅ Π, 270 Π1, 270 Π2, 270 Π12, 270 ΠΠ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΡ, 270 ΠΊΠ°Π»ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΠ°Π½Π΅, 270 ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠ°Π½Ρ, 270 ΠΠ ΠΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ ΠΠΠ‘Π₯ΠΠΠΠΠ, 283 ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²: Π‘ΡΠ±ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΠ²Π°Ρ ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π ΡΠΊΡΠΌΠΈΡΠ° Π‘ΡΡΠ°Π½Π°: 304 (cb) Π‘ΡΡΠ°Π½Π° Ρ Π±ΠΎΡΠΈ: 32 Povez: ΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ ΠΠΈΡΠΌΠΎ: ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π€ΠΎΡΠΌΠ°Ρ: A4 ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°: 2007 ΠΠ‘ΠΠ: 978-86-83801-28-2
-
Kolekcionarstvo i umetnost chevron_right Knjige
ΠΡΠ΅Π΄ ΠΠ°ΠΌΠ° ΡΠ΅ Π·Π±ΠΈΡ ΠΏΠΎΠΏΡΠ»Π°ΡΠ½ΠΈΡ Π ΡΠΊΡΠΌΠΈΡΡΠΊΠΈΡ ΠΊΡΠ²Π°ΡΡΠΈΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡ Ρ ΠΏΡΠΎΡΠ΅ΠΊΠ»ΠΈΡ 10 Π³ΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΡΡΠ»ΠΈ Ρ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ Π΄ΠΎΠΌΠΎΠ²Π΅ ΠΈ ΠΌΠ½ΠΎΠ³Π΅ ΠΌΠ»Π°Π΄Π΅ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡΠ΅, ΠΊΠΎΡΠΈΠΌΠ° ΠΈ ΡΠ΅ΡΡ Π±ΠΈΠ»ΠΈ Π½Π°ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈ, ΡΡΠΌΠ΅ΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠ°Π²Π°Π»ΠΈ Π΄Π° ΡΠ²ΠΎΡΡ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ½Ρ ΡΡΠΏΠ΅Π·Ρ Ρ Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ° ΠΎΠ΄ΡΠΆΠ΅ ΡΠ°ΠΊΠΎ Π΄Π° ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠ° Π»Π°ΠΊΠΎ Π½Π°Π²ΠΈΠΊΠ½Π΅ Π½Π° ΡΠ΅Π΄Π½Ρ ΠΏΡΠΎΠΌΠ΅Π½Ρ Ρ Π½Π°ΡΠΈΠ½Ρ ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½Π΅, Π° Π·Π°ΡΠΈΠΌ ΠΈ ΡΠ°ΠΌΠΎΠ³ Π΄ΡΠΆΠ°ΡΠ° ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²Π° Ρ ΠΎΠ±Π° Π²ΠΈΠ΄Π°: ΡΠ΅Π»Π΅ΡΠ½ΠΎΠΌ ΠΈ Π΄ΡΡ ΠΎΠ²Π½ΠΎΠΌ. ΠΠ²Π° ΠΊΡΠΈΠ³Π° ΡΠ΅ ΡΡΠ΅Π΄Π½ΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ½ΠΈΠΊ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡΠ΅Π±Π° Π΄Π° ΠΎΠ΄ΡΠ΅Π΄Π΅ ΡΠ΅Π»ΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ Π΄Π°Π½Π΅. ΠΠ°ΠΌΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ ΠΈ ΠΎΠ½ΠΈΠΌΠ° ΠΊΠΎΡΠΈ ΡΡΡΠ°Ρ ΡΡΡ Π΄Π° ΠΈΠΌ ΠΏΠΎΡΡ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ Π½Π°ΡΡΡΠΈΡΠΈ Π·Π΄ΡΠ°Π²ΡΠ΅, ΡΠ΅Ρ ΠΏΠΎΠΊΠ°Π·ΡΡΠ΅ ΠΏΡΠ½ΠΎ ΡΠ°Π·Π½ΠΎΠ²ΡΡΠ½ΠΈΡ Π½Π°ΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ° ΠΈ ΡΠ΅Π»Π° ΠΊΠΎΡΠ° Π΄ΠΎΠ±ΡΠΎ Π΄Π΅Π»ΡΡΡ Π½Π° ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠΏΡΡΠ΅Π³ ΡΡΠ°ΡΠ° ΠΎΡΠ³Π°Π½ΠΈΠ·ΠΌΠ°, Π° ΠΎΠΏΠ΅Ρ ΡΠ²Π΅ ΠΊΠΎΠ½ΡΡΠ»ΡΡΡΡΡΠΈ ΡΡΠ±ΡΠΊΡ ΡΡΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΡΡ, ΠΈ ΡΠ·ΠΈΠΌΠ°ΡΡΡΠΈ ΠΈΠ· ΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ½ΠΎ ΡΡΠΎ ΡΠ΅ ΠΊΠΎΡΠΈΡΠ½ΠΎ ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΡΡΠΏΠ°ΡΠ½ΠΎ. ΠΌ. ΠΡΠ°Π½Π°ΡΠΈΡΠ° ΠΠΎΡΡ ΡΠ΅ ΠΌΠ½ΠΎΠ³ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ Π΄Π°Ρ ΠΠΎΠΆΠΈΡΠΈ. Π£ΡΡΠ°Π½ΠΎΠ²Π° ΠΏΡΠ°ΡΡΠ°ΡΠ°, ΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ΅ ΠΎΡΡΠ²Π°Π»Π° ΠΊΠ°ΠΎ ΠΎΡΠ°ΡΠΊΠΎ Π½Π°ΡΠ»Π΅ΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΠΈΠ³Π»ΠΎ Π΄ΠΎ Π½Π°ΡΠΈΡ Π΄Π°Π½Π°. Π‘ΠΠΠ ΠΠΠ Π£ΠΠΠ, 3 ΠΠ£ΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ, 7 ΠΏΠ°ΡΡΡ Π±Π΅Π»ΠΈ, 9 ΠΏΠ°ΡΡΡ ΠΆΡΡΠΈ ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅Π½ΠΈ, 9 ΠΏΠ°ΡΡΡ Π±Π΅Π»ΠΈ Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 9 ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ Π±ΠΎΠ±, 9 ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈ Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ, 10 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ, 10 ΡΠ»Π°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ, 10 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 10 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 10 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ°, 11 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ½ΡΠΎΠΊΡΠ΅ΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΊΠΈ, 11 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎΠ³ ΠΊΠΈΠΊΠΈΡΠΈΠΊΠΈΡΠ°, 12 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 12 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 12 Π³ΡΠ»Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° ΡΠ° ΡΡΠ½ΠΈΠΌ Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 13 "ΠΏΡΡΠΊΠ°Π½Π°" ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°, 13 "ΠΆΠ΅ΡΠ²Π°ΡΡΠΊΠ° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°", 13 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°ΠΌΠ°, 14 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ°, 14 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°, 14 ΠΊΠ΅ΡΠ°ΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 14 ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 15 ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 15 ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ Ρ ΡΠΌΠ°ΠΊΡ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 15 Π»Π΅ΠΏΠΈΡΠ΅, 15 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΎΠ»Π°, 15 ΡΠ»Π°Π΄Π°ΠΊ ΠΊΡΠΏΡΡ, 16 Π±ΠΎΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°, 16 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠΈ, 16 Π³ΡΠ»Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠΈ, 16 ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΎ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅, 17 ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠ΅Π·Π°Π½ΡΠΈ, 17 ΡΡΠΏΠ° ΠΎΠ΄ Π·ΠΎΠ±Π΅Π½ΠΈΡ ΠΏΠ°Ρ ΡΡΠΈΡΠ°, 17 Π²Π°ΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅, 17 Π°ΡΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½Π°, 17 ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅ ΠΈ ΡΡΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅, 18 ΠΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ° ΠΆΠΈΠ²Π΅ Π½Π΅ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅ Ρ ΡΠ°Π½Π΅, 18 ΡΡΠΈΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΠΈ Π½Π°ΠΌΠ°ΠΊΠ°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΊΠΈ, 18 Π½Π°ΠΊΠ»ΠΈΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ΠΌ ΡΠ΅ΠΌΠ΅Π½ΠΊΠΈ, 18 ΠΏΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, 19 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ, 19 ΡΠΎΡΠ°, 19 ΡΡΠ½ΡΠΎΠΊΡΠ΅Ρ, 19 Π·ΠΎΠ±, 20 ΠΊΡΠΊΡΡΡΠ·, 20 Π±ΡΠ½Π΄Π΅Π²Π°, 20 Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ, 20 ΠΏΡΠΎΡΠΎ, 20 Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π° Π»ΡΡΠ΅ΡΠΊΠ° ΠΏΠ»Π°Π²Π°, 20 ΠΠΠΠΠ§Π ΠΠ ΠΠΠΠ, 21 ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π΄ΠΎΠΌ, 23 Π½Π°Π΄Π΅Π²Π΅Π½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π΄ΠΎΠΌ, 23 Π²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ, 23 ΠΡΠ·ΠΈ ΡΠ»Π°ΡΠΊΠΈΡΠΈ, 23 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠΎΠΌ, 23 ΠΏΡΠ΄ΠΈΠ½Π³ Π½Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈ, 24 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΎ ΠΆΠΈΡΠΎ, 24 ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅, 24 ΡΡΡΡΠΊ, 24 ΡΡΡΡΠΊ Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 24 ΡΠ°ΡΠ»ΡΠΊ, 25 ΠΏΠ°Π»Π°ΡΠΈΠ½ΠΊΠ΅ Π½Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΈ, 25 ΠΠ£ΠΠΠ ΠΠ Π£ΠΠ£, 27 ΡΠΎΡΠ±Π΅, 29 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΏΠ°Π½Π°ΡΠ°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅ΡΠ°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΡΠ° Π»ΠΈΠΏΠ΅, 29 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π±Π»ΠΈΡΠ²Π΅, 30 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 30 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΎΠ»Π°, 30 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°ΡΠΊΠ°, 30 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°, 30 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½ΠΎΠ³ Π³ΡΠ°ΡΠΊΠ°, 31 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ΅Π»Π΅ΡΠ°Π±Π΅, 31 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΡΠ΅, 31 ΠΠ°ΡΠΈΠ²Π° ΠΈ ΠΎΡΡΠ°Π»Π° ΡΠ΅Π»Π° Π½Π° ΡΡΡ, 31 ΠΏΡΠ΅Π±ΡΠ°Π½Π°Ρ ΠΏΠ°ΡΡΡ, 31 ΠΏΠΎΡΠ½Π° ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ°, 32 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ»Π°ΡΠΊΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ°, 32 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π·Π΅ΡΠ°, 32 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎΠ³ Π»ΠΈΡΡΠ°, 33 Π·Π΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 Π±Π»ΠΈΡΠ²Π° ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 ΡΠΏΠ°Π½Π°Ρ ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅ ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ² Π»ΠΈΡΡ ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 33 ΡΠ»Π°Π΄Π°ΠΊ ΠΊΡΠΏΡΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 33 ΠΌΠ»Π°Π΄Π° Π±ΠΎΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 34 ΠΌΠ»Π°Π΄Π° ΠΊΠ΅Π»Π΅ΡΠ°Π±Π° ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 34 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΈΠΊΠ²ΠΈΡΠ΅, 34 ΡΡΠ²Π° ΠΏΡΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°, 35 ΡΡΠ²Π° ΠΏΡΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ° ΠΏΠ°ΡΡΡΠ΅ΠΌ, 35 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠΎΠΌ, 35 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 36 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 36 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 36 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ - Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅, 37 Π±Π°Π±ΡΡΠ΅ Π½Π° ΡΡΡ ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠΎΠΌ, 37 ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 37 ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΡΠΈΠΊΠ²ΠΈΡΠ΅, 38 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ Π½Π° ΡΡΡ, 38 ΠΏΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 38 ΠΏΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 39 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ Π½Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π±Π°Π½ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 39 ΡΡΡΠΊΠ° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 39 ΠΌΠ°ΡΠΎΠ½Π΅Π· ΠΎΠ΄ ΡΠΎΡΠ΅, 39 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ΅, 40 ΡΠ°ΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠ½ΠΈ, Π±ΡΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ°, 40 Π²ΡΠ³Π°Ρ Π»ΠΈΡΠΈΡΠ°ΡΠΊΠ°, 40 Π³ΡΠ»Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈΡ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠΈ, 40 Π³ΡΠ»Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 40 ΠΏΠΈΠ»Π°Π² ΡΠ° ΠΊΠΎΠΌΠ°Π΄ΠΈΡΠΈΠΌΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 41 ΡΡΠ²Π΅Ρ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΈΡΠΈΠ½ΡΠ°, 41 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½ΠΎ ΠΆΠΈΡΠΎ, 41 ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΏΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 41 ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΏΠΈΡΠ° ΡΠΎΡΠ΅, 42 ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ°, 42 ΡΠΎΡ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 42 Π±Π΅ΡΠ°ΠΌΠ΅Π» ΡΠΎΡ, 42 Π±Π΅Π»ΠΈ ΡΠΎΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ, 42 ΡΠΎΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΠΊΠΈΡΠΈΠΊΠΈΡΠ°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°, 43 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½Π°, 44 ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ ΠΏΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΠ±Π°, 44 ΠΏΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 44 ΡΡΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°, 44 ΠΌΠ°ΡΠ³Π°ΡΠΈΠ½ ΡΠ° Π·Π°ΡΠΈΠ½ΠΈΠΌΠ°, 44 ΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠ§Π, 45 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° Π³ΡΠΈΠ·ΠΎΠΌ, 47 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° Π²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, 47 ΡΡΠ½Π° ΡΠΎΡΡΠ°, 47 ΡΠ°ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΎΡΡΠ°, 48 ΠΊΠ΅ΠΊΡ ΡΠΎΡΡΠ°, 48 ΠΊΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠ΅ΠΊΡΠΎΠΌ, 48 ΡΠΎΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ΅, 49 ΡΠΎΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΈΠ²Π°, 49 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠ±Π΅ΡΠΎΠΌ, 50 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΠΌΠΎΠΌ, 50 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, 50 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 51 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠΌΠΎΠΊΠ²Π°ΠΌΠ° ΠΈ ΠΏΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 51 Π±ΡΠ·Π° ΡΠΎΡΡΠ°, 52 Π»Π΅Π΄Π΅Π½Π° ΡΠΎΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΈΡΠΈΠ½ΡΠ°, 52 Π²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ, 53 ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π΅Π½ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ, 53 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 54 Π³ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°Ρ ΠΊΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅, 54 ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΡΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 54 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠ°, 55 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 55 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ»ΡΠΊΠΎΠΌ, 55 Π²Π°Π½ΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 56 Π±ΡΠ΄Π°ΡΠΈΡΠ΅, 56 Π²Π΅Π½ΡΠΈΡΠΈ, 56 ΠΊΠ°ΠΊΠ°ΠΎ ΡΡΠ°Π½Π³Π»Π΅, 56 Π»Π΅ΡΠ° ΠΏΠΈΡΠ°, 57 ΠΌΠ°ΡΡΠΈΠΏΠ°Π½ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΠΈΠΌ Π±ΡΠ°ΡΠ½ΠΎ, 57 Π±Π°ΡΠ°Π΄Π΅ΡΠ°, 58 ΡΡΠ» ΠΏΠΈΡΠ°, 58 ΡΡΠ²Π° ΠΏΠΈΡΠ°, 59 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° Π°Π»Π²ΠΎΠΌ, 59 ΠΌΠΈΡΠΎΠ½ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅, 59 Π±Π°ΠΊΠ»Π°Π²Π°, 60 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 60 ΠΊΡΠΎΡΠ½Π΅, 60 ΡΡΡΡΠ΄Π»Π° ΡΠ° ΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ (ΠΈΠ»ΠΈ ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°), 61 ΡΠΎΡΡΠ° ΡΠ° ΠΌΠ΅Π΄ΠΎΠΌ ΠΈ ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 62 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ , 62 Π²Π°Π½ΠΈΠ»ΠΈΡΠ΅, 63 Π³ΡΡΠ°Π±ΠΈΡΠ΅, 63 ΡΡΠ°Π½Π³Π»Π΅ ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΌΠ΅Π»Π°Π΄ΠΎΠΌ, 63 ΡΡΠ°Π½Π³Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° ΠΈ ΡΠΌΠΎΠΊΠ°Π²Π°, 64 ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 64 ΠΊΡΠ³Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΈΠ²Π° ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 65 ΡΠ°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΡΠ°, 65 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 65 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΡΡΠ°, 65 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ΅, 66 ΡΡΠ°Π½Π³Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅ ΡΠ° ΠΊΡΠΊΡΡΡΠ·Π½ΠΈΠΌ ΡΡΡΠΏΠΈΡΠ°ΠΌΠ° (ΠΏΠ°Ρ ΡΡΠΈΡΠ°ΠΌΠ°), 66 ΠΊΡΠ³Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π° ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅, 66 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 66 Π±Π΅Π»Π΅ ΡΡΠ°Π½Π³Π»ΠΈΡΠ΅, 67 ΡΠ΅ΡΠΎΡΠΌ ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅, 67 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° Π°Π»Π²ΠΎΠΌ, 67 ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄Π΅ ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ»ΡΠΊΠΎΠΌ, 67 ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΠΌΠ΅Π» ΡΠ° ΠΎΠ±Π»Π°Π½Π΄ΠΎΠΌ, 68 ΠΊΠΎΠ»Π°ΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, ΠΌΠ΅Π΄Π° ΠΈ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 68 ΡΡΠ°Π½Π³Π»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΠΎΠΊΠ°Π²Π° ΠΈ Π±Π°Π΄Π΅ΠΌΠ°, 68 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΡΠ° Π²ΠΈΡΡΠ°ΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΡ, 69 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ°, 69 ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²Π΅Π½Π΅ ΠΊΡΠΎΡΠ½ΠΈΡΠ΅, 70 ΠΊΠ°ΠΊΠ°ΠΎ ΠΊΡΠΎΡΠ½Π΅, 70 ΠΊΠΎΡΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠ° Π²ΠΈΡΡΠ°ΠΌΠ°, 71 ΠΊΡΠΏΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»Π΅ΡΠ½ΠΈΠΊΠ°, 71 ΠΊΡΠΏΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 71 ΠΌΠ°Π»Π΅ ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅, 72 Π³ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°Ρ, 72 ΠΌΠ°Π»Π΅ ΡΠΎΡΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²ΠΈΠΌΠ°, 72 ΠΠ»Π°Π·ΡΡΠ΅, 73 ΠΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ°, 73 Π±Π΅Π»Π° Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ°, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΠ΅, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ°Π½ΡΠΈ, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΠΊΠ°ΠΎΠ°, 73 Π³Π»Π°Π·ΡΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅ (2), 73 ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΡΠ° ΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ, 74 ΠΏΠΈΡΠ° ΡΠ° ΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ, 74 ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΡΠ° ΠΎΡΠ°ΡΠΈΠΌΠ°, 74 Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈ ΠΊΠ΅ΠΊΡ, 75 ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ ΡΠ° Π³Π»Π°Π·ΡΡΠΎΠΌ ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π΅, 75 ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄Π½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΌΠ΅Π΄ΠΎΠΌ, 75 ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅Π΄Π° ΠΈ ΠΎΡΠ°Ρ Π°, 76 Π²ΠΎΡΠ½Π΅ ΠΊΠΎΡΠΊΠ΅, 76 Π»ΠΈΠ½ΡΠ΅Ρ ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠ»Π°Π΄ΠΎΠΌ, 76 Π±ΠΎΠΌΠ±ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ΅ΡΡΠ΅Π½Π°, 77 Π‘Π»Π°ΡΠΊΠΈΡΠΈ Π±ΡΠ·ΠΈ, 77 Π±ΡΠ½Π΄Π΅Π²Π΅ Ρ ΡΠ΅ΡΡΡ, 77 ΠΏΠ°Π»Π°ΡΠΈΠ½ΠΊΠ΅ ΡΠ° ΠΏΠ΅ΠΊΠΌΠ΅Π·ΠΌ, 77 ΡΡΡΠΈΠΏΡΠΈ, 78 Π°Π»Π²Π° ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ·Π°, 78 Π‘ΠΠΠΠ ΠΠΠΠΠ§Π, 79 ΡΠ»Π°Π²ΡΠΊΠΈ ΠΊΠΎΠ»Π°Ρ, 81 ΠΏΡΠΎΡΡΠΎΡΠ°, 81 ΡΠ»Π°Π²ΡΠΊΠΎ ΠΆΠΈΡΠΎ, 82 Π³Π°Π»Π΅ΡΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΠ°ΠΌΠΎΠΌ ΠΈ ΠΊΠΈΠΌΠΎΠΌ, 82 ΠΏΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ°, 82 ΡΠ»Π°Π½ΠΈ ΠΊΠ΅ΠΊΡ ΡΠ° ΠΊΠΈΠΊΠΈΡΠΈΠΊΠΈΡΠ΅ΠΌ, 82 ΠΏΠΎΠ³Π°ΡΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ Π±Π΅Π»ΠΈΠΌ Π²ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, 83 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΠ½Π°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠΎΡΠΎΠΌ ΠΈ Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 83 "ΡΠΈΠΏΡ" ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ, 84 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΡΠ° ΠΊΠ²Π°ΡΡΠ΅ΠΌ ΡΠ»Π°Π½Π΅, 84 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ Ρ ΡΠ΅ΡΡΡ, 84 ΠΏΠΎΠ³Π°ΡΠ° ΡΠ° ΡΡΠ΅ΠΌ, 84 ΠΏΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠΎΡΠ΅, 85 ΠΏΡΠΎΡΠ°ΡΠ° ΡΠ° Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 85 ΡΠ»Π°Π½Π° ΡΡΡΡΠ΄Π»Π°, 85 ΠΊΠΈΡΠ»ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° Π»ΡΠΊΠΎΠΌ, 86 ΠΠΠΠ ΠΠ Π ΠΠΠ, 87 Π±Π΅Π»Π° ΡΠΈΠ±ΡΠ° ΡΠΎΡΠ±Π°, 89 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΠΏΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ±Π΅ (ΡΠΎΠ»ΡΡΠΎΠ»ΠΎΠ±ΠΈΠΊ, ΡΠ°ΡΠ°Π½, ΡΠΎΠΌ, Π΄Π΅Π²Π΅ΡΠΈΠΊΠ°...), 89 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΡΠΏΡΠΊΠΈ ΠΊΡΠΏΡΡ, 89 ΠΊΡΠ²Π°Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ, 90 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 90 ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅ (Π½Π΅ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅), 90 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 91 ΡΠΈΠ±ΡΠ° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π·Π½Π΅ ΡΠΈΡΠ½Π΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 91 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΈΠΊΡΠ΅, 92 Π±Π΅Π»Π° ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅ (ΡΠ΅ΡΠ½Π΅ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ΅), 92 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±ΡΠΈΡ Π³Π»Π°Π²Π° ΠΈ ΡΠ΅ΠΏΠΎΠ²Π°, 92 ΠΡΠ΅Π΄ΡΠ΅Π»Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 93 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°, 93 ΡΠΈΡΠ½Π° ΡΠΈΠ±Π° Ρ ΡΡΡ, 93 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 93 ΠΏΠΈΡ ΡΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 93 ΡΠΈΠ±ΡΠΈ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ, 94 ΡΡΠ²Π΅Ρ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΎ ΠΊΡΡΠΏΠ½ΠΈΡΠ΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 94 ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ° ΡΠΈΠ±Π° Ρ Π±Π΅Π»ΠΎΠΌ Π²ΠΈΠ½Ρ, 95 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π° ΡΠΈΠ±Π°, 95 ΡΠΈΠ±Π° Π½Π° ΠΏΠΈΡΠΈΠ½ΡΡ, 95 ΡΠ°ΡΠΌΠ° ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ (Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½), 95 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 96 Π½Π°Π΄ΠΈΠΌΡΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΡΠΈΠ±Π΅ (ΠΏΠΎΠ»ΡΡΡΡΠ΅ΡΠ΅), 96 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π° ΠΏΡΠΎΠ΄ΠΈΠΌΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π°, 97 ΠΏΠΎΠ΄Π²Π°ΡΠ°ΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΏΡΡΠ° ΡΠ° ΠΏΡΠΎΡΡΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 97 ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Π½ΠΈ ΡΠ½ΠΈΡΠΎΠ²ΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 97 ΠΏΡΠ΅ΡΠΊΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 98 ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅ ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅, 98 ΡΠ΅Π²Π°ΠΏΡΠΈΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 98 ΡΠΎΠ»Π½ΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΠ½Π°ΡΠΎΠ³ ΡΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 99 ΠΏΠΎΡ ΠΎΠ²Π°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 99 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° ΡΡΠ΅Π»ΠΎ, 99 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° ΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π° Π½Π° ΠΏΠ°ΡΡΠΈΡΠ΅, 99 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° Ρ ΡΠ΅ΡΡΡ, 100 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½ ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ, 100 Π½Π°Π΄Π΅Π²Π΅Π½Π° ΡΠΈΠ±Π° - ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ, 100 ΠΊΡΠ²Π°Π½Π° ΡΠΈΠ±Π°, 101 ΡΠ΅Π·Π°Π½ΡΠΈ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΌΠ°ΠΊΠ°ΡΠΎΠ½Π΅ ΡΠ° ΡΠΈΠ±ΠΎΠΌ, 101 ΠΏΠ»Π°Π²Π° ΠΏΠ°ΡΡΡΠΌΠΊΠ° ΠΊΡΠ²Π°Π½Π°, 101 ΡΠΊΡΡΠ° Π½Π° ΠΆΠ°ΡΡ, 101 ΡΠ°ΡΠ΄ΠΈΠ½Π΅ Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π΅, 102 ΠΊΠ΅ΡΠΈΠ³Π° (ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅ ΠΊΠ΅ΡΠΈΠ³Π΅), 102 ΡΠΈΠ±ΡΠΈ ΠΌΠ°ΡΠΈΠ½Π°Ρ, 102 Π½Π°Π΄Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ ΡΠ°ΡΠ°Π½ ΠΈΠ»ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ, 103 ΡΠ°ΡΠ°Π½ ΡΠ° ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ· ΡΠΌΠ°ΠΊΠΎΠΌ, 104 ΡΠΈΠ±Π° ΡΠ° ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ΅ΠΌ, 104 ΡΠ°ΡΠ°Π½ ΡΠ° ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠΎΠΌ, 104 ΡΠ°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ) ΠΏΡΡΠ΅Π½ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 105 ΡΠ°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ) ΡΠ° Π°Π»Π΅Π²ΠΎΠΌ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠΎΠΌ, 105 ΡΠ°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ) ΡΠ° ΡΡΠ²ΠΈΠΌ ΡΡΠΈΠ²Π°ΠΌΠ°, 106 ΡΠ°ΡΠ°Π½ (ΠΊΠ°ΡΠ°Ρ) ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ΄Π΅Π»ΠΎΠΌ, 106 ΡΠΈΠ±ΡΠΈ Π±Π΅ΡΠ°ΡΠ°Ρ, 106 Π·ΡΠ±Π°ΡΠ°Ρ ΡΠ° ΡΠΈΠΊΠ²ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, 106 ΡΠΈΠΆΠΎΡΠΎ ΡΠ° Π»ΠΈΠ³ΡΠ°ΠΌΠ°, 107 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±ΡΠ΅Π³ ΠΌΠ΅ΡΠ°, 107 ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π° ΡΠ° ΠΏΡΠ΅Π»ΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 107 ΡΠ°Π»Π°ΠΌΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΡΠ° ΠΈ ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅ ΡΠΈΠ±Π΅, 107 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅, 108 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ°ΡΠ΄ΠΈΠ½Π°, 108 ΡΠ»Π°Π½Π΅ ΠΊΡΠ³Π»ΠΈΡΠ΅, 108 Π²Π°ΡΡΡΡΠΈ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±Π΅, 108 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅, 109 ΠΠ£ΠΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠ‘ΠΠΠ ΠΠΠΠ, 111 Π°Π½ΠΈΡ, 113 ΠΈΡΠΈΡΠΎΡ, 113 Π·ΠΎΠ²Π°, 113 ΠΎΠΌΠ°Π½, 113 ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠ°Ρ, 113 ΠΌΠ°ΡΠΎΡΠ°Π½, 114 Π°Π½Π³Π΅Π»ΠΈΠΊΠ°, 114 ΠΊΠ°Π½ΡΠ°ΡΠΈΠΎΠ½, 114 ΠΏΠ΅ΡΠΎΠΏΡΡΡΠ°, 114 Π΅ΡΡΡΠ°Π³ΠΎΠ½, 114 Π²ΡΠ°ΡΠΈΡ, 114 ΠΊΠ°ΠΌΠΈΠ»ΠΈΡΠ°, 114 Ρ Π°ΡΠ΄ΡΡΠΊΠ° ΡΡΠ°Π²Π°, 115 ΠΊΠΎΠΌΠΎΡΠ°ΡΠΈΡΠ°, 115 ΠΊΠΎΠΊΠΎΡΠ°Ρ, ΠΎΡΠ»ΠΎΠ² Π½ΠΎΠΊΠ°Ρ, ΠΊΠΎΡΡΠΊΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°, 115 ΠΌΠΎΠΊΡΠΈΡΠ°, 115 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ°, Π·Π΅ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠ°, 115 ΡΠΊΠ°Ρ, ΠΊΡΠ°Π²Π°ΡΠ°Ρ, 115 ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΡ, 115 ΠΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΊΠΎ Π±ΠΈΡΠ΅, 115 Π₯Π»Π΅Π± ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠΎΠ²ΡΠΊΠΎΠ³ Π±ΠΈΡΠ°, 120 ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π°, 120 Π±ΡΡΠ°Π΄, 120 ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·, 120 ΠΏΠΈΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π°, 120 ΡΡΡΠΊΠ°, 120 ΡΡΡΠ°ΠΊ, 120 Π»ΠΎΠΊΠ²Π°ΡΠΈ, 121 Ρ ΡΠ°ΡΡΠΎΠ² ΠΆΠΈΡ, 121 Π»Π΅ΡΠΊΠΎΠ²Π΅ ΡΠ΅ΡΠ΅, 121 Π»ΠΈΠΏΠ°, 121 Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π°, Π±ΠΈΡΡΡΠ°Ρ, ΠΏΠ΅ΠΏΠ΅ΡΡΠ³Π°, 121 ΠΊΠ°ΡΡΠ½ΠΈ, ΡΠ°ΠΏΡΠ°Π½, 121 Π»ΠΈΠ²Π°Π΄ΡΠΊΠ° Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°, 121 Π·Π»Π°ΡΠ°Π½, Π΄ΡΠ΅ΠΌΠΎΠ²Π°Ρ, 121 Π±Π»ΠΈΡΠ²Π° ΠΌΠΎΡΡΠΊΠ° Π΄ΠΈΠ²ΡΠ°, ΠΌΠΎΡΠ³ΡΡΠ°, Π½ΠΎΡΡΡΠ°ΠΊ, ΠΌΠ΅ΡΠΈΡΠ° ΡΠ°ΠΏΠ°, ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π°, Π²ΠΎΠ΄Π΅Π½Π° Π±ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΠ°, 121 ΡΡΡΠ°ΠΊ, 121 ΠΊΠ²Π°ΡΠ°Ρ, 122 Π‘Π΅Π½Π΄Π²ΠΈΡΠΈ- Π½Π°ΠΌΠ°Π·ΠΈ, 122 ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 122 ΠΎΠ΄ Π»ΡΠΊΠ°, 122 ΠΎΠ΄ Π»ΡΠΊΠ° - Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 122 ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 123 Π‘Π°Π»Π°ΡΠ΅, 123 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΏΡΠΎΠ»Π΅ΡΠ½Π°, 123 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΡΠ° Π·Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠ΅ ΠΈ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ Π»ΡΠΊΠ°, 124 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π½ΠΎΡΡΡΠΊΠ°, 124 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ΡΠΊΠ° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅, 124 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 124 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΠΆΠ΅ ΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° (Π·Π΅ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠ°), 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π° Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅ ΠΈ ΡΠ΅Π½Π°, 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅, 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠΊΠ°, 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡΠ° (ΠΎΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅), 125 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΊΠ°ΡΠ° ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΌ, 126 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΌΠ»Π°Π΄ΠΈΡ ΠΈΠ·Π΄Π°Π½Π°ΠΊΠ° Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅(ΡΠΈΠΊΠΎΡΠΈΡΠ΅), 126 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ (ΡΠΈΠΊΠΎΡΠΈΡΠ΅), 126 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π° ΠΌΡΡΠ²Π΅ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 126 Π§ΠΎΡΠ±Π΅, 126 ΡΠΎΡΠ±Π΅ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ°, 126 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΏΠ΅, 127 ΡΠΎΠΏ6Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅ΡΡΠ΅ ΡΡΠΎΠΏΠ΅, 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ (ΡΠΈΡΠΊΠ°), 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ° ΡΠ° ΠΌΠ°ΡΠΈΡΡΠ°ΠΊΠΎΠΌ, 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ° ΡΠ° ΡΠ»Π΅Π·ΠΎΠΌ, 127 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·Π°, 128 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΎΠΌ, 128 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡΠ° ΡΠ° ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠΌ, 128 ΡΠΎΡΠ±Π° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΠ²Π°Π΄ΡΠΊΠ΅ Π΄Π΅ΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΡΡΠ°Π²Π΅ΡΠ° (ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ), 128 Π²Π°ΡΠΈΠ²ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΊΠΎΡΠΈΡΠ΅ (Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅), ΡΠΈΡΠΊΠ°, ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠΊΠ°, ΡΡΠ°ΡΠΈΠ½ΡΠΈΡΠ΅, Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅Π³ ΡΠ°Π΄ΠΈΡΠ°, Π²ΠΈΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠ³ ΡΠΈΡΠ°, ΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΈΡ Π³Π»Π°Π²ΠΎΡΠΈΠΊΠ°, 129 ΠΠΈΡΠ΅ (ΠΊΠ°ΠΎ Π΄ΠΎΠ΄Π°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ΅Π»ΠΈΠΌΠ°), 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΡΠ΅ (Π·Π΅ΡΡΠΈ ΠΊΡΠΏΡΡ), Π·Π΅ΡΡΠ° ΡΠΎΡΠ°, 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΡΡΠΎΠ²Π° ΠΈ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° Π³ΡΡΡΠ΅ ΡΡΠ°Π²Π΅ (ΡΡΠ΅ΠΆΠ΅) ΠΏΠ΅ΡΠΎΠΏΡΡΡΠ΅, 129 ΠΠΈΡΠ΅ ΠΊΠ°ΠΎ ΡΠ΅Π»ΠΎ, 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 129 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅, 130 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 130 ΠΏΠΈΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΎΡΠΊΠΎΡΠ° ΠΈ Π±Π΅Π»ΠΎΠ³ Π»ΡΠΊΠ°, 130 Π Π°Π·Π½Π° ΡΠ΅Π»Π°, 130 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ Π±Π΅Π· Π»ΠΎΠ½ΡΠ°, 130 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 130 ΠΌΠ΅ΡΠ°Π½ΠΈ ΠΏΠΈΡΠ΅, 130 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΠΌΠΈΡΠ΅Π²ΠΊΠΈΡΠΎΠΌ, 131 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΠΌΠ΅ΡΡΠΎΠΌ ΡΠ°ΠΏΠΎΠΌ, 131 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ΡΠ΅ΠΌ ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·Π°, 131 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½ΠΈ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΡΠΎΠΌ, 131 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠΎΠ΄Π°Π½Π°ΠΊ Π»ΠΎΠΊΠ²Π°ΡΠ°, 131 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π° Π±ΠΎΠΊΠ²ΠΈΡΠ° ΠΈ Π΄ΡΡΠ³Π΅ Π±ΠΈΡΠΊΠ΅, 131 ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π° Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π° ΡΠ° ΡΠΈΡΠΎΠΌ, 132 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π° ΠΌΠ΅ΡΡΠ° ΡΠ°ΠΏΠ°, 132 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠ° ΡΠ° ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²ΠΎΠΌ, 132 ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 132 ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ°ΡΡΠ΅Π½ΠΈΠΊΠ°, 132 ΠΊΠ½Π΅Π΄Π»Π΅ ΠΎΠ΄ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄Π΅, 132 Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈ, 133 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ ΡΠ° Π»ΠΈΡΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π΅, 133 Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ΠΎ ΠΏΡΠΎΡΠΎ ΡΠ° Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈ, 133 ΡΠ°ΡΠΈΡΠ°Π½Π΅ ΡΠ½ΠΈΡΠ»Π΅ ΠΎΠ΄ ΡΠ΅Π΄ΠΌΠΎΠ»ΠΈΡΡΠ° ΡΠ° Π³ΡΠΈΠ·ΠΎΠΌ, 133 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ ΡΠ° ΡΠ΅Π½ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π»ΠΎΠ±ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, 133 ΡΡΡΡ Π·Π°ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠ° ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈΠΌ ΡΠΈΡΠΎΠΌ, 134 ΠΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ΅ ΡΠ΅Π»Π° ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 134 Π³ΡΠΈΠ²Π΅ ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ Π½Π° ΠΆΠ°ΡΡ, 134 ΠΏΡΠΆΠ΅Π½Π΅ Π³ΡΠΈΠ²Π΅, 134 ΠΏΠΈΠ»Π°Π² ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 134 ΠΌΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 135 Π΄ΠΈΠ½ΡΡΠ°Π½Π΅ Π³ΡΠΈΠ²Π΅, 135 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°Ρ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 135 ΡΡΠ²Π΅Ρ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π° ΠΈ Π΄ΠΎΠΌΠ°ΡΠΈΡ ΡΠ΅Π·Π°Π½Π°ΡΠ° (ΠΌΠ°ΠΊΠ°ΡΠΎΠ½Π°), 135 ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 135 ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 ΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ»ΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ° Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 Π³ΡΠΈΠ²Π΅ Ρ ΡΡΡ, 136 Π·Π°ΠΌΡΠ·Π°Π²Π°ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 ΡΡΡΠ΅ΡΠ΅ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 Π΅ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΡ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΈΠ²Π°, 136 Π³ΡΠΈΠ²Π΅ ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΠΎΠΌ, 137 Π‘Π»Π°ΡΠΊΠ° ΡΠ΅Π»Π° ΠΈ Π½Π°Π΄Π΅Π²ΠΈ Π·Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ, 137 ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄ ΠΈΡΠΈΡΠΎΡΠ° ΠΈ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 137 ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄ Π·ΠΎΠ²Π΅ ΡΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 137 ΡΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΡΡΠ°Π±ΡΠΈΠΊΠ΅ ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΏΠ΅, 137 ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ»Π΅ΠΌΠ΅ ΠΎΠ΄ Π°Π½Π³Π΅Π»ΠΈΠΊΠ΅, 137 ΠΏΠ΅ΠΊΠΌΠ΅Π· ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ (ΡΠΈΡΠΊΠ°), 138 ΠΏΠ΅ΠΊΠΌΠ΅Π· ΠΎΠ΄ ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ ΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, 138 ΠΊΡΠ΅ΠΌ ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅ ΡΠ° ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°ΠΌΠ°, 138 ΠΊΠΎΠΌΠΏΠΎΡ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅ ΡΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΈ Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ΅, 138 Π½Π°Π΄Π΅Π² Π·Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ΅ΡΡΠ΅ ΡΠ°ΠΏΠ΅, 138 Π½Π°Π΄Π΅Π² Π·Π° ΡΠ΅ΡΡΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 138 Π‘ΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ, 139 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 139 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³Π»ΠΎΠ³Π°, 139 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΠ²ΡΠ΅ ΡΡΠΆΠ΅ ΠΈ ΠΌΠ΅Π΄Π°, 139 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, 139 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅Π·Π΅, Π±ΡΠ΅ΡΡΠ° ΠΈΠ»ΠΈ ΡΠ°Π²ΠΎΡΠ°, 139 ΡΡΠΌΡΠΊΠ° ΡΠΎΠ΄Π°-Π²ΠΎΠ΄Π°, 140 ΠΊΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΊΠ°, 140 ΡΠ°ΡΠ΅Π²ΠΈ, 140 ΠΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠΈ, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π³Π»ΠΎΠ³Π°, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ (ΡΠΈΡΠΊΠ°), 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠΊΠ°, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·Π°, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, 140 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ°ΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΡΠ°, 141 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΊΠ°, 141 ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠΠ‘ΠΠΠ₯ ΠΠΠΠ, 143 ΠΎΡΠ½ΠΎΠ²Π½Π° ΠΏΠΎΠ΄Π΅Π»Π° Π½Π°ΠΌΠΈΡΠ½ΠΈΡΠ°, 154 ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠ, 147 ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠ Π£ΠΠ£, 155 ΠΠΠΠΠΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠ‘ΠΠ Π‘ΠΠΠΠ, 163 ΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠΠ¦Π, 171 ΠΊΠΈΡΠ΅ΠΎ ΠΊΡΠΏΡΡ Ρ Π³Π»Π°Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠ°, 173 Π²ΠΈΠ½ΠΎΠ² Π»ΠΈΡΡ Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 173 Π²Π»Π°Π΄ΠΈ Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ, 173 ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΡΠ° ΡΠΈΠ±Π°Π½ΡΠ° Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 173 Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠΎΠΌ, 174 Π±ΠΎΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° Ρ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠΌ ΡΠ°ΡΡΠ²ΠΎΡΡ, 174 Π±ΠΎΡΠ°Π½ΠΈΡΠ° Π½Π° Π΄ΡΡΠ³ΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 174 Π·Π°ΡΠΈΠ½ ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΈ, 174 ΠΏΠ΅ΡΡΡΠ½ Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 174 ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π·ΡΠ΅Π»ΠΈΡ ΡΠΈΠΊΠ°Π²Π°, 175 ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈ Ρ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ, 175 ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈ ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²ΡΠΈ, 175 ΡΠ΅ΡΠΊΠ°Π½Π° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ°, Π»ΡΠΊΠ° ΠΈ ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ΅, 175 ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈΡ ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°ΡΠ°, 176 ΡΠ΅ΠΎ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ· ΡΠ·ΡΠ΅ΠΎ, 176 ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·, 176 ΠΊΠ΅ΡΠ°ΠΏ, 176 ΡΡΡΠ΅Π½ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 176 ΠΌΠΎΠ΄ΡΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½ ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ· Π·Π° ΡΡΠ²Π΅Ρ, 177 ΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΎΠ» Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 177 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ Ρ ΡΡΡΡΠΈΡΠΈ Π½Π° ΡΡΠ°ΡΠΈ Π½Π°ΡΠΈΠ½, 177 "ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·" ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 177 Π·Π΅Π»Π΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ ΡΠ° ΡΡΡΡΠ³Π°Π½ΠΈΠΌ ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ, 178 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅, 178 ΠΏΠ΅ΡΠ΅Π½Π΅ ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ΅ Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 178 ΠΏΡΡΠ΅Π½Π΅ Π±Π°Π±ΡΡΠ΅ ΠΊΡΠΏΡΡΠΎΠΌ, 178 Π±Π°Π±ΡΡΠ΅ Ρ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Ρ, 179 Π°ΡΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π±Π°Π±ΡΡΡΠ°, 179 Π°ΡΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π°, 179 ΠΊΠΎΠ½Π·Π΅ΡΠ²ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ Π·Π΅Π»Π΅Π½ΠΎΠ³ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·Π° Ρ ΡΠ΅Π³Π»Π°ΠΌΠ°, 179 ΡΠ΅Π·Π°Π½Π° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 179 ΠΊΡΠ²Π°Π½Π΅ ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ, 180 ΠΎΡΡΠ°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΡΠ»Π°Π½ΠΎΠ³ ΠΊΡΠΊΡΡΡΠ·Π° Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 180 ΠΠΠ‘ΠΠ ΠΠΠΠΠ’Π¦Π, 181 ΠΠΎΡΠ½ΠΈ ΡΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ, 183 ΠΏΠ°ΡΡΠ΅ΡΠΈΠ·Π°ΡΠΈΡΠ°, 183 ΡΠΎΠΊ ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 183 Π‘ΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ, 184 ΠΠ°Π³ΠΎΠ΄Π΅, 184 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π°, 184 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 184 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π°, 184 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π°, 184 ΠΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 184 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 184 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 184 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 185 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π° Π½Π° 2. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 185 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π° Π½Π° 3. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 185 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 185 ΠΡΠΏΠΈΠ½Π°, 185 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 185 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 186 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 186 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 186 Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΈ ΡΠΈΡΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 186 ΠΠΈΡΡΠ°, 187 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ°, 187 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 187 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ°, 187 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ° Π½Π° 2. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 187 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ°, 187 ΡΠΈΠ±ΡΠΈΡ ΠΎΠ΄ Π²ΠΈΡΠ°ΡΠ°, 188 Π’ΡΠ΅ΡΡΠ°, 188 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ°, 188 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 188 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ°, 188 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ΅ΡΠ°ΡΠ° Π½Π° 2. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 188 ΠΠΈΡΠ΅ Π²ΠΎΠ΄Π΅Π½Π΅ (Π°Π½Π°Π½Π°Ρ Π΄ΠΈΡΠ΅), 189 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ΅, 189 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ΅ ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 189 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ΅, 189 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ΅ ΡΠ° Π»ΠΈΠΌΡΠ½ΡΠΊΠΎΠΌ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΠ½ΠΎΠΌ, 190 ΠΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, 190 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, 190 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 190 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, 190 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, 190 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ° Π½Π΅ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ, 191 ΠΡΠ΅ΡΠΊΠ²Π΅, 191 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, 191 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 191 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, 191 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° ΡΠ° ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠΎΠΌ ΠΈ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΌ, 191 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ° Π½Π΅ΠΊΡΠ²Π°Π½ΠΈ, 192 Π¨ΡΠΈΠ²Π°, 192 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΠ²Π°, 192 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΠ²Π° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 192 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠΈΠ²Π°, 192 ΡΡΠΈΠ²Π΅ Ρ ΡΠΈΡΡΠ΅ΡΡ Ρ ΡΡΠ½ΠΎΠΌ Π²ΠΈΠ½Ρ, 193 ΠΡΠΎΠΆΡΠ΅, 193 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΎΠΆΡΠ°, 193 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΎΠΆΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 193 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³ΡΠΎΠΆΡΠ° Π·Π° Π·ΠΈΠΌΡ, 193 Π¨ΠΈΠΏΠ°ΠΊ, 194 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΏΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 194 Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠΏΠΊΠ°, 194 ΠΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 194 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 194 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 194 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 195 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ° Π½Π° 2. Π½Π°ΡΠΈΠ½, 195 Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ° (ΡΠ°Π±ΡΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ°), 195 ΠΡΡΡΠΊΠ΅, 197 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ, 197 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 197 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 197 Π²ΠΈΠ½ΠΎ ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 197 Π²ΠΎΠ΄ΡΠΈΠΊΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ°, 197 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠΌΡΠ΅ΠΊΠΈΠ½ΠΈΡ Π²ΡΡ ΠΎΠ²Π°, 198 ΠΡΡΠ΅, 198 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ°, 198 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ° ΠΈΠ· ΡΠΎΠΊΠΎΠ²Π½ΠΈΠΊΠ°, 198 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΡΠ°, 198 Π ΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»Π΅, 198 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ½ΠΈΡ ΡΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»ΠΈ, 198 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»Π΅, 199 ΠΊΠΎΠΊΡΠ΅Π» ΠΎΠ΄ ΡΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»ΠΈ, ΡΠΎΡΠ½ΠΈΡ ΠΊΡΡΡΠ°ΠΊΠ° ΠΈ Π±ΡΠ΅ΡΠ°ΠΊΠ°, 199 ΠΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, 199 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ°, 199 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ°, 199 ΠΊΠ°ΡΠ°ΡΡΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ°, 199 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ΅, 199 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π΄ΡΠ΅ΡΠΈΠ½Π°, 200 ΠΠΎΠ²Π°, 200 ΡΠΈΡΡΠΏ ΠΎΠ΄ ΡΠ²Π΅ΡΠΎΠ²Π° Π·ΠΎΠ²Π΅, 200 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π·ΠΎΠ²ΠΈΠ½ΠΈΡ Π±ΠΎΠ±ΠΈΡΠ°, 200 ΠΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°, 200 ΡΠ²Π΅ΠΆΠ΅ ΠΈΡΡΠ΅ΡΠ΅Π½ ΡΠΎΠΊ, 200 ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π΅, 201 Π‘ΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π³Π»ΠΎΠ³Π°, 201 Π‘ΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΠ²ΡΡΠ°, 201 ΠΏΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ°, 201 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡΠΎΠ² ΡΠΎΠΊ, 201 ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°Ρ: ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ, 201 ΠΊΡΠΏΡΡ: ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ, 201 ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ· Ρ ΠΏΠ°ΡΠΈ, 202 ΠΌΠ»Π΅Π²Π΅Π½ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·, 202 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°: ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ, 202 ΡΠΏΠ°Π½Π°Ρ: ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ, 202 ΡΠ²Π΅ΠΊΠ»Π°, 203 ΡΠ΅Π»Π΅Ρ, 203 ΡΠΈΡΠ°ΠΊ, 203 ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ°, 203 Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 204 ΠΊΠ΅Π»Π΅ΡΠ°Π±Π°, 204 ΡΠΎΡΠΊΠ²Π°, 204 ΠΡΡΠ°Π»ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΡΠΈ, 204 ΡΡΠ½ΠΎ ΠΏΠΈΠ²ΠΎ, 204 ΠΊΠ°Π±Π΅Π·Π° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΠΏΠ΅, 204 Π±ΠΎΠ·Π°, 205 ΠΊΠ°Π±Π΅Π·Π° ΠΎΠ΄ Π·ΠΎΠ²Π΅, 205 ΠΎΡΠ°Π½ΠΆΠ°Π΄Π°, 205 Π»ΠΈΠΌΡΠ½Π°Π΄Π°, 205 Π΅ΡΠ΅Π½ΡΠΈΡΠ° ΠΎΠ΄ Π»ΠΈΠΌΡΠ½Π° Π·Π° Π»Π΅ΡΡΠ΅ Π»ΠΈΠΌΡΠ½Π°Π΄Π΅, 206 Π²ΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅Ρ, 206 ΠΊΠ²Π°Ρ, 206 ΠΊΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ ΡΡΠ²ΠΎΠ³ Ρ Π»Π΅Π±Π°, 206 ΡΠ²Π΅ΠΆΠΈ ΡΠΎΠΊ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅Π·Π΅, 207 ΡΡΠΌΡΠΊΠ° ΡΠΎΠ΄Π° - Π²ΠΎΠ΄Π°, 207 ΠΊΠ²Π°Ρ ΠΎΠ΄ Π±ΡΠ΅Π·ΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΡΠΎΠΊΠ°, 207 ΠΊΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΡΠΈ, 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π³Π»ΠΎΠ³Π°, 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° ΡΠ΅ΠΏΡΡΠΈΠ½Π΅ (ΡΠΈΡΠΊΠ°), 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΠΊΠΎΡΠ΅Π½Π° ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠΊΠ°, 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΠΎΠ³ΠΎΠ·Π°, 207 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Π²ΠΎΠ΄ΠΎΠΏΠΈΡΠ΅, 208 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ Ρ ΡΠ°ΡΡΠΎΠ²ΠΎΠ³ ΠΆΠΈΡΠ°, 208 ΠΊΠ°ΡΠ° ΠΎΠ΄ ΡΡΡΠΊΠ°, 208 ΠΠΠ‘Π’ ΠΠΠ ΠΠ ΠΠΠΠΠ, 209 ΠΠΎΡΡ Ρ Π‘ΡΠ°ΡΠΎΠΌ Π·Π°Π²Π΅ΡΡ, 211 ΠΠΎΡΡ Ρ ΠΠΎΠ²ΠΎΠΌ Π·Π°Π²Π΅ΡΡ, 212 ΡΠΌΠΈΡΠ°ΠΎ ΠΈ ΡΠΈΡ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 212 ΠΎΠ±Π»ΠΈΠΊ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 213 ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½Π° Ρ ΠΏΠΎΡΡΡ, 213 ΠΏΠΎΡΠ΅ΡΠ°ΠΊ ΠΈ ΠΊΡΠ°Ρ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 215 ΠΏΠΎΠ»ΠΎΠΆΠ°Ρ ΡΡΠ±ΠΎΡΠ΅ ΠΈ Π½Π΅Π΄Π΅ΡΠ΅ Ρ ΠΏΠΎΡΡΡ, 216 ΠΏΠΎΠΊΠ»Π°Π΄Π΅, 216 Π²ΠΈΡΠ΅Π΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ, 217 Π²Π΅Π»ΠΈΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΡ, 217 ΠΏΠΎΡΡ ΡΠ²Π΅ΡΠΈΡ Π°ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ»Π°, 219 Π±ΠΎΠ³ΠΎΡΠΎΠ΄ΠΈΡΠΈΠ½ ΠΏΠΎΡΡ, 220 Π±ΠΎΠΆΠΈΡΠ½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡ, 222 ΠΠ΅Π΄Π½ΠΎΠ΄Π½Π΅Π²Π½ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΠΎΠ²ΠΈ, 223 ΡΡΠ΅ΠΊΠΎΠ²Π°ΡΠ΅ Π³Π»Π°Π²Π΅ ΠΠΎΠ²Π°Π½Π° ΠΡΡΡΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 223 Π½Π°Π²Π΅ΡΠ΅ΡΡΠ΅ ΠΠΎΠ³ΠΎΡΠ°Π²ΡΠ΅ΡΠ°, 223 ΡΠ±Π»Π°ΠΆΠ°Π²Π°ΡΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ° Π·Π° ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΡΠ°, 225 ΠΎΡΠ»ΠΎΠ±Π°ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΎΠ΄ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 226 ΠΠ ΠΠΠΠΠ ΠΠΠ‘Π’Π, 231 ΠΠΎΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΠ»ΡΡΠ½ΠΎΡΡ, 237 ΠΎ ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΡ ΠΈ ΠΏΠΎΡΡΡ (ΠΡΠ°Ρ Π’Π°Π΄Π΅Ρ), 238 ΡΠ²Π΅ΡΠ° ΡΠ°ΡΠ½Π° ΠΏΠΎΠΊΠ°ΡΠ°ΡΠ°, 238 ΠΏΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠ΅ Π·Π° ΠΏΡΠΈΡΠ΅ΡΡΠ΅, 239 ΡΠ΅Ρ Π±ΡΠ°ΡΠΈΡΠΈ Π½Π°ΠΊΠΎΠ½ ΠΏΡΠΈΠΎΠΏΡΡΠ΅ΡΠ° Π‘Π²Π΅ΡΠΈΠΌ Π₯ΡΡΡΠΎΠ²ΠΈΠΌ ΡΠ°ΡΠ½Π°ΠΌΠ°, 239 ΠΠΠ‘Π’ΠΠ ΠΠ ΠΠΠ ΠΠΠΠ, 241 ΠΏΡΠ°ΠΊΡΠΈΡΠ½ΠΈ ΡΠ°Π²Π΅ΡΠΈ Π·Π° ΠΏΠΎΡΡ, 243 ΠΠΎΡΡ Π·Π° ΠΎΠ±ΠΎΠ»Π΅Π»Π΅, 245 ΠΠ΅ΠΊΠ΅ Π·Π°Π±Π»ΡΠ΄Π΅ Ρ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΏΠΎΡΠ½Π΅ Ρ ΡΠ°Π½Π΅, 246 Π‘Π°Π²Π΅ΡΠΈ Ρ ΠΏΠΎΠ³Π»Π΅Π΄Ρ ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½Π΅ ΠΊΠΎΠ΄ Π½Π°ΡΡΠ°ΡΠΏΡΠΎΡΡΡΠ°ΡΠ΅Π½ΠΈΡΠΈΡ Ρ ΡΠΎΠ½ΠΈΡΠ½ΠΈΡ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ Π·Π° Π²ΡΠ΅ΠΌΠ΅ ΠΏΠΎΡΡΠ°, 248 ΠΠ½Π΅ΠΌΠΈΡΠ°, 248 ΡΠ΅ΡΠ΅ΠΏΡ Π·Π° ΠΎΠ±Π½Π°Π²ΡΠ°ΡΠ΅ ΠΊΡΠ²ΠΈ, 248 Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠ°ΠΆΠ΅ ΡΠ°ΡΠ°ΡΡ ΠΈΠΌΡΠ½ΠΈΡΠ΅ΡΠ°, 248 ΠΏΡΠ΅Ρ Π°Π΄Π΅, Π±ΡΠΎΠ½Ρ ΠΈΡΠΈΡ, ΠΎΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΡΠΈΠ½ΡΡΠ°, ΠΏΠΎΠ»Π΅Π½ΡΠΊΠ΅ ΠΊΠΈΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ Π³ΡΠΈΠΏ, 249 ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Π±ΠΎΠ»Π½Π΅ Π³ΡΡΠ΅ ΠΈ ΠΊΠ°ΡΡΠ° ΡΡΡΠΊΠΈ Π½Π°ΠΏΠΈΡΠ°ΠΊ ΡΠ° ΡΠ΅Π½ΠΎΠΌ, 249 ΠΠ°ΡΠΈΠ½Π³ΠΈΡΠΈΡ, 249 ΠΡΡΡΠΈΡΠΈΡ, 249 ΠΠΈΡΠ°Π±Π΅ΡΠ΅Ρ - ΡΠ΅ΡΠ΅ΡΠ½Π° Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡ, Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΡΡΡΠ°, 250 Π»Π΅ΠΊΠΎΠ²ΠΈΡΠΎ Π²ΠΈΠ½ΠΎ Π·Π° ΡΡΡΠ΅, 251 ΠΠΈΡΠΎΠΊ ΠΊΡΠ²Π½ΠΈ ΠΏΡΠΈΡΠΈΡΠ°ΠΊ, 251 ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² ΡΠ»ΠΎΠ³Π°, 251 ΠΏΡΠΎΡΠΈΠ² Ρ ΠΎΠ»Π΅ΡΡΠ΅ΡΠΎΠ»Π°, 251 ΠΠΎΡΠ΅ Π²Π°ΡΠ΅ΡΠ΅, 251 Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π·Π°ΡΠ²ΠΎΡΠ°, 251 Π°ΠΊΠΎ Π½Π΅ΠΊΠΎ ΠΏΠ°ΡΠΈ ΠΎΠ΄ Π΄ΠΈΡΠ°ΡΠ΅ΡΠ΅, 252 Π°ΠΊΠΎ Π²Π°Ρ ΠΌΡΡΠΈ ΠΊΠΈΡΠ΅Π»ΠΈΠ½Π°, 252 Π΄Π° ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΡΠ΅ Π²Π°ΡΠ΅ΡΠ΅, 252 ΠΠ°ΠΌΠ΅Π½ Ρ ΠΆΡΡΠΈ, 252 ΠΡΠΎΠ½Ρ ΠΈΡΠΈΡ ΠΈ Π°ΡΡΠΌΠ°, 252 ΠΡΠΎΡΠΈΠ² Π²ΠΈΡΡΡΠ° ΠΈ Ρ Π΅ΡΠΏΠ΅ΡΠ°, 253 ΠΠΎΠ»Π΅ΡΡΠΈ ΠΆΠΈΠ²Π°ΡΠ° (Π½Π΅ΡΠ²ΠΎΠ·Π°, Π½Π΅ΡΡΠ°Π»Π³ΠΈΡΠ°, Π½Π΅ΡΠ°Π½ΠΈΡΠ°, ΠΌΠΈΠ³ΡΠ΅Π½Π°), 253 ΠΠ΅ΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠ°, 253 ΠΠ±ΠΎΡΠ΅ΡΠ° ΠΌΠΎΠΊΡΠ°ΡΠ½ΠΈΡ ΠΎΡΠ³Π°Π½Π°, 254 ΠΠΎΡΠ½Π° Ρ ΡΠ°Π½Π° ΠΊΠΎΡΠ° ΠΏΠΎΠΌΠ°ΠΆΠ΅ Π΄Π° ΡΠΏΡΠ΅ΡΠΈΡΠ΅, Π·Π°ΡΡΡΠ°Π²ΠΈΡΠ΅ ΠΈ ΡΠ°Π²Π»Π°Π΄Π°ΡΠ΅ ΡΠ°ΠΊ, 254 ΠΠ° Π±ΠΎΡΠ΅ ΠΏΠ°ΠΌΡΠΈΠΌΠΎ ΠΈ ΠΏΠΎΠ±ΠΎΡΡΠ°ΠΌΠΎ ΠΊΠΎΠ½ΡΠ΅Π½ΡΡΠ°ΡΠΈΡΡ, 255 Π₯ΡΠ°Π½Π° ΠΊΠ°ΠΎ Π»Π΅ΠΊ, 256 ΠΠΎΡΡ ΡΠ° ΡΠΎΠΊΠΎΠ²ΠΈΠΌΠ° 256 ΠΡΠΎΠ±ΠΈΠ½Π΅ ΠΏΠΎΡΠ΅Π΄ΠΈΠ½ΠΈΡ Π±ΠΈΡΠ°ΠΊΠ° ΠΊΠΎΡΠ΅ ΠΌΠΎΠΆΠ΅ΠΌΠΎ ΠΊΠΎΡΠΈΡΡΠΈΡΠΈ Ρ ΠΈΡΡ ΡΠ°Π½ΠΈ Π±ΠΎΠ»Π΅ΡΠ½ΠΈΡ , 257 Π°Π½Π°Π½Π°Ρ, 257 Π±ΡΠ΅ΡΠΊΠ²Π°, 257 Π±Π°Π½Π°Π½Π°, 257 Π±Π»ΠΈΡΠ²Π°, 257 Π±ΠΎΡΠΎΠ²Π½ΠΈΡΠ°, 257 Π±ΡΠ½Π΄Π΅Π²Π°, 257 Π²ΠΈΡΡΠ°, 257 Π²ΠΈΠ½ΠΎ, 258 Π³ΡΠ°ΡΠ°ΠΊ, 258 Π³ΡΠΎΠΆΡΠ΅, 258 Π΄ΠΈΡΠ°, 258 Π΄ΡΠ΄ (Π±Π΅Π»ΠΈ ΠΈ ΡΡΠ½ΠΈ), 258 Π΄ΡΡΠ°, 258 Π·ΠΎΠ²Π°, 258 Π·Π΅Π»Π΅Π½Π° ΡΠ°Π»Π°ΡΠ°, 258 ΡΠ°Π±ΡΠΊΠ°, 259 ΡΠ°Π³ΠΎΠ΄Π°, 259 ΠΊΠ°ΡΡΠΈΡΠ°, 259 ΠΊΠ°ΡΡΠΈΠΎΠ», 259 ΠΊΠ΅Ρ, 259 ΠΊΠ΅Π»Π΅ΡΠ°Π±Π°, 259 ΠΊΠΎΠΏΡΠΈΠ²Π°, 259 ΠΊΡΠ°ΡΡΠ°Π²Π°Ρ, 260 ΠΊΡΠΎΠΌΠΏΠΈΡ (Π±Π΅Π»ΠΈ), 260 ΠΊΡΡΡΠΊΠ°, 260 ΠΊΡΠΏΡΡ, 260 ΠΊΡΠΏΠΈΠ½Π°, 260 ΠΊΡΠΊΡΡΡΠ·, 261 Π»ΡΠ±Π΅Π½ΠΈΡΠ°, 261 ΠΌΠ°Π»ΠΈΠ½Π°, 261 ΠΌΠ°ΡΠ»Π°ΡΠ°ΠΊ, 261 ΠΌΠ°ΡΠ»ΠΈΠ½ΠΎΠ²ΠΎ ΡΡΠ΅, 261 ΠΌΠ΅Π΄, 261 ΠΎΠ²Π°Ρ, 262 ΠΎΡΠ°ΡΠΈ ΠΈ Π΄ΡΡΠ³ΠΎ ΡΠ΅Π·Π³ΡΠ°ΡΡΠΎ Π²ΠΎΡΠ΅, 262 ΠΏΠ°ΡΠ°Π΄Π°ΡΠ·, 262 ΠΏΠ°ΡΡΡ, 262 ΡΡΠΏΠ° ΠΎΠ΄ ΠΏΠ°ΡΡΡΠΎΠ²ΠΈΡ ΠΌΠ΅ΡΠ½Π°, 263 ΠΏΠ°ΠΏΡΠΈΠΊΠ°, 263 ΠΏΠ΅ΡΡΡΠΊΠ΅, 263 ΠΏΠΈΡΠΈΠ½Π°Ρ, 263 ΠΏΠ»Π°Π²ΠΈ ΠΏΠ°ΡΠ»ΠΈΡΠ°Π½, 263 ΠΏΠΎΠΌΠΎΡΠ°Π½ΡΠ°, 263 ΠΏΡΠ΅Π½ΠΈΡΠ° (ΠΈΠ½ΡΠ΅Π³ΡΠ°Π»Π½Π°), 264 ΡΠΎΡΠΊΠ²Π°, 265 ΡΠΎΡΠ°, 265 ΡΠΏΠ°Π½Π°Ρ, 265 ΡΡΠ΅ΡΡΠ°, 265 ΡΡΠ½Π° ΡΠΈΠ±ΠΈΠ·Π»Π°, 266 ΡΠ²Π΅ΠΊΠ»Π°, 266 ΡΠ΅Π»Π΅Ρ, 266 ΡΠΈΡΠ°ΠΊ, 266 ΡΠ°ΡΠ³Π°ΡΠ΅ΠΏΠ°, 266 ΡΡΠΈΠ²Π°, 267 ΡΠΈΠΏΠ°ΠΊ, 267 ΠΠ΅Π»Π°Π½ΡΠ΅Π²ΠΈΠ½Π΅, 267 Π£Π³ΡΠ΅Π½ΠΈ Ρ ΠΈΠ΄ΡΠ°ΡΠΈ, 268 ΠΠ°ΡΡΠΈ, 268 ΠΠΈΠ½Π΅ΡΠ°Π»Π½Π΅ ΡΠΎΠ»ΠΈ, 269 ΠΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ΠΈ, 269 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ Π, 269 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ Π, 269 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ Π¦, 269 Π²ΠΈΡΠ°ΠΌΠΈΠ½ Π³ΡΡΠΏΠ΅ Π, 270 Π1, 270 Π2, 270 Π12, 270 ΠΠ ΡΠ°ΠΊΡΠΎΡ, 270 ΠΊΠ°Π»ΠΎΡΠΈΡΠ½Π° Π²ΡΠ΅Π΄Π½ΠΎΡΡ Ρ ΡΠ°Π½Π΅, 270 ΠΊΠ°ΠΊΠΎ ΡΡΠ΅Π±Π° ΠΏΡΠΈΠΏΡΠ΅ΠΌΠ°ΡΠΈ Ρ ΡΠ°Π½Ρ, 270 ΠΠ ΠΠΠΠ‘ΠΠΠΠΠ ΠΠΠ‘Π₯ΠΠΠΠΠ, 283 ΠΠ°ΡΠ»ΠΎΠ²: Π‘ΡΠ±ΡΠΊΠΈ ΠΏΠΎΡΠ½ΠΈ ΠΊΡΠ²Π°Ρ ΠΠ·Π΄Π°Π²Π°Ρ: ΠΠ°Π½Π°ΡΡΠΈΡ Π ΡΠΊΡΠΌΠΈΡΠ° Π‘ΡΡΠ°Π½Π°: 304 (cb) Π‘ΡΡΠ°Π½Π° Ρ Π±ΠΎΡΠΈ: 32 Povez: ΡΠ²ΡΠ΄ΠΈ ΠΠΈΡΠΌΠΎ: ΡΠΈΡΠΈΠ»ΠΈΡΠ° Π€ΠΎΡΠΌΠ°Ρ: A4 ΠΠΎΠ΄ΠΈΠ½Π° ΠΈΠ·Π΄Π°ΡΠ°: 2007 ΠΠ‘ΠΠ: 978-86-83801-28-2