Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
101-125 od 819 rezultata
Prati pretragu "lektira"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Šifra proizvoda: 9788653302900 ISBN: 9788653302900 EAN: 8653302900 Autor: Dositej Obradović Godina izdanja: 2019 Izdavač: Klett D.O.O Pismo: Format i povez: Plastificirane korice Kategorije: Lektira za osnovnu školu, Lektira za prvi razred, Udžbenici - osnovna škola Oznaka: include feed Dostupno: Knjižara Centar, 27.marta 43, 11000 Beograd WEB SHOP
Šifra proizvoda: 9788653302924 ISBN: 9788653302924 EAN: 8653302924 Autor: Ezop Godina izdanja: 2019 Izdavač: Klett D.O.O Pismo: Format i povez: Plastificirane korice Kategorije: Lektira za osnovnu školu, Lektira za prvi razred, Udžbenici - osnovna škola Oznaka: include feed Dostupno: Knjižara Centar, 27.marta 43, 11000 Beograd WEB SHOP
Šifra proizvoda: 9788653303839 ISBN: 9788653303839 EAN: 8653303839 Godina izdanja: 2020 Izdavač: Klett D.O.O Pismo: Format i povez: Plastificirane korice Mesec izdanja: 2020 Kategorije: Lektira za osnovnu školu, Lektira za treći razred, Udžbenici - osnovna škola Oznaka: include feed Dostupno: Knjižara Centar, 27.marta 43, 11000 Beograd WEB SHOP
Палчица : бајке - Ханс Кристијан Андерсен превод с данског Вера Југовић приредила Добрила Летић илустратор Ивица Стевановић Београд : Завод за уџбенике и наставна средства, 2006. 71 стр. : илустрована ; 23 cm Лектира за 2. разред основне школе садржи и бајке: Палчица ; Дивљи лабудови ; Ружно паче ; Славуј ISBN 86-17-13475-5 тврдо коричена, ћирилица
Starac i more predstavlja roman koji je zašao u domen moderne proze, jer je sačinjen tako da deluje kao unutrašnji monolog kojim se iznose misli glavnog junaka. Opisujući život ostarelog ribara, Hemingvej prikazuje sve njegove unutrašnje borbe za povratak svog nekadašnjeg ugleda i glasa. Minimizirajući likove i trajanje radnje, Hemingvej svoj roman smešta u jedno ribarsko mestašce gde ljudi žive isključivo od ulova ribe. Santjago dugo nema sreće na pučini, te se svake večeri vraća u svoj skromni dom praznih ruku. Sredstva koja mu služe za ulov veoma su skromna, a njegov skromni život ulepšava mu dečak Manolino, koji ga, brinući o njemu, snabdeva hranom i koji mu svakodnevno pomaže da isplovi na pučinu, otvarajući time u Santjagovom srcu mesto prijatelja. Odlučivši da krene što dalje, Santjago neprestano razmišlja o egzistencijalnim stvarima i vrednostima, o sebi i svom opredeljenju da bude ribar, o moru… U malenom čamčiću ribar mirno čeka ribu, maštajući kako će sa sobom ponosno odneti veliki plen na obalu sela. Ubrzo potom, riba je zagrizla više nego ikad i povukla Santjaga zajedno sa njom. Dva dana je trajala borba između njih dvoje, sve do onog momenta dok ona nije odlučila da napusti svet mora i da ispliva na površinu u svoj svojoj veličini i lepoti. Toj lepoti ribar nije mogao da se načudi. Umoran i iznemogao, starac vezuje za svoj čamčić plen i polako kreće kući. Na svom putu, ribe grabljivice proždiru Santjagov plen i on na obalu mora donosi samo njen kostur, kojem se meštani sela dive više nego živom ulovu. Ovaj kratak prikaz Hemingvejevog romana Starac i more omogućava nam da vidimo kako se čovek hvata u koštac sa nepobedivom silom prirode i kako iz te neravnopravne borbe izlazi kao moralni pobednik, što je i sadržano u rečima glavnog junaka: „Čovek nije stvoren za poraze. Čovek može biti uništen, ali ne i pobeđen.” Čitaj dalje
Drama "Razvojni put Bore Šnajdera" proglašena je polovinom devedesetih od žirija kritike za najbolju srpsku dramu druge polovine dvadesetog veka. U njoj pisac prati nekoliko relacija, od kojih su najvažnije socijalistički društveni milje, u kome se uspinju nesposobni i za poslove nepripremljeni karijersti, ocrtani sukob društvenog i privatnog posla, kao i susret malog, anonimnog čoveka sa ideologijom i njenim jezikom i zakonima. Čitaj dalje
Drama Kralj Betajnove predstavlja obimnije i značajnije delo Ivana Cankara, koje ima osnovnu funkciju, a to je izražavanje nezadovoljstva društva, odnosno pasivizma slovenačkog seoskog stanovništva, kao i njegovu nemoć da se uključi u industrijsku proizvodnju. Zapravo, ona prikazuje proces siromašenja, propadanja i proleterizacije sela. U ovom delu dramska radnja gradi se na sukobljavanju dve ličnosti: Kantora, predstavnika mladog slovenačkog kapitalizma i Maksa Krneca, revolucionarnog intelektualca, studenta i skitnice. Između njih se javljaju sukobi, koji, verovatno, proističu iz različitih društvenih statusa. Maks, osvetoljubiva i ponosna skitnica, zna da za njega ne postoji život, već oseća kako njegov prkos izaziva lični poraz, pa čak i smrt. S obzirom na to da Maks Krnec ne poseduje ništa, taj se sukob može odvijati ili na materijalnom ili na socijalnom planu. NJegova osvetoljubivost i ponos može da se sukobi sa Kantorovim nemoralom, ali ono što njega posebno umiruje jeste to što se ta psihološka borba ne odvija samo u njemu samom, nego i u tome što želi da vidi i dokaže Kantorov greh. Kantor nije tipičan lik, nego predstavnik moći i bogatstva koji u sebi ima ipak nečeg ljudskog, što se ogleda kada npr. govori kako nije lako podneti sve to bogatstvo i kada priznaje Maksovo ubistvo. Shodno napisanom, možemo reći kako je ovo ipak drama koja se odvija u Kantoru, koja govori o njegovim sumnjama, o protivrečnim izjavama, o graničnim situacijama u kojima se nalazi pre i posle Maksovog ubistva. Tim postupcima drama postaje kompleksnija, psihološki iznijansirana, pa samim tim sve što Kantor čini ne predstavlja zlodela, nego i svesne, promišljene činove. Ovo delo, ipak, postaje socijalna drama koja sa sobom nosi piščevu radikalnu osudu, dok nama, zatvorivši korice ove knjige, ostaje da se pitamo o kakvoj je to revoluciji reč kada ceo narod ustaje i nazdravlja ubici poštenog čoveka… Čitaj dalje
Knjiga Srpska srednjovekovna književnost, sastavljena od sedamnaest celina, predstavlja pravo književno blago namenjeno učenicima prvog razreda srednje škole, budući da se u njoj podrobnije govori o našim najznačajnijim piscima i književnim delima srednjeg veka, počevši od Svetog Save pa sve do despota Stefana Lazarevića. U prvim celinima opisuje se važnost i značaj začetnika slovenske pismenosti – Ćirila i Metodija, ali se, takođe, i govori o počecima stvaranja književnih dela na slovenskom jeziku. Od izuzetnog značaja je i poglavlje u kome se pominju južnoslovenski spomenici pisani glagoljicom i ćirilicom, pri čemu je naročita važnost data sudbini najstarijeg i najlepšeg sačuvanog pisanog spomenika srpske književnosti – Miroslavljevom jevanđelju. Potonja poglavlja govore o najstarijem književnom jeziku i njegovim redakcijama, dok ostatak knjige objašnjava sudbinu i razvoj srpske srednjovekovne književnosti. Ono što ovu knjigu čini posebnom jeste, svakako, to što se u njoj nalaze odlomci iz žitija i drugih spisa, kao i citati najistaknutijih proučavalaca književnosti toga doba. S obzirom na to da se učenici upoznaju sa važnom i ozbiljnom tematikom, stil knjige je prilagođen njihovom uzrastu, te ih to ne sputava u učenju. Ipak, ova knjiga, napisana rukom Batrića Ćalovića, pored toga što ima veoma veliki teorijski i književnoistorijski uticaj, ona predstavlja i kulturološki osvrt u srednji vek. Čitaj dalje
BEOGRAD - 2017 - 182 STRANE, MEK POVEZ. U četvrtak 19. marta 2017. godine sa početkom u 19 časova u Klubu knjižari Magistrala (Dom kulture Studentski grad) biće održana promocija knjige Nova lektira I – Piknik za Irmu. Priređivači i urednici su Bojan Marković i Tamara Mitrović. O knjizi: Knjiga u kojoj smo, nakon što je sastavljena, ispostavlja se kao specifični imaginarijum dva odnosa prema književnosti iz mladosti. Ona je sastavni deo odrastanja, građa iz koje smo najpre sticali predstave o svetu, koje su bile stvarnim iskustvom prepravljane ili potvrđivane. Upravo pročitane u mladosti mnogima su omogućile da pamte ono što se nije dogodilo, ili ono što se dogodilo da pamte na svoj način, pa je život tada bio refleksija knjiga koje su čitane. (…) Iz mnogostrukih odnosa prema lektiri, onome što generacije pročitaju ili preskoče da pročitaju, čitajući dožive ili ne dožive, razumeju na ovaj ili onaj način, u sopstvenom iskustvu prepoznaju ili ne prepoznaju, u svojim odlukama uključuju kao vlastito (ili kao nepostojeće) iskustvo, nastaje neka treća – imaginarna škola. Priređivač Taj slobodni pristup najlepšim knjigama za decu doneo je svež podstrek za dalja čitanja. Nama, da li bi i deci? Naslućujem, posle ove avanture, da nije to pravi put. Ali nismo ni nameravali da krčimo puteve nego da saberemo važne doživljaje. Proživljene kroz čitanje i posle. Zadržane kao nepobitne činjenice našeg iskustva, u svetu koji nas stvara i postoji jednako stvarno kao što nam se isprečuje kamen na stazi.