Pratite promene cene putem maila
- Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-1 od 1 rezultata
Broj oglasa
Prikaz
1-1 od 1
1-1 od 1 rezultata
Prikaz
Prati pretragu "lonac"
Vi se opustite, Gogi će Vas obavestiti kad pronađe nove oglase za tražene ključne reči.
Gogi će vas obavestiti kada pronađe nove oglase.
Režim promene aktivan!
Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje
Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Dimitrije Ruvarac (Stari Banovci, 25. oktobar 1842 — Sremski Karlovci, 16. decembar 1931) bio je srpski istoričar, političar i publicista.[1] Brat mu je bio poznati srpski istoričar Ilarion Ruvarac.[2] Dimitrije Ruvarac se bavio različitim problemima srpske istorije, pre svega srpske kulturne istorije od 18. do 20. veka. Bio je takođe i političar, pisac i polemičar, jedan od najplodnijih publicista svog vremena. Njegova bibliografija koju je objavio 1927. broji preko 1100 jedinica.[1] Biografija Dimitrije je rođen u Starim Banovcima, u svešteničkoj porodica. Otac popa imao je još tri sina: Lazara (sudiju), Jovana (istoričara i kaluđera Ilariona) i Kostu - književnika aktiviste srpske `Omladine`. Osnovnu školu završio je u Novim Karlovcima (Sasama). Gimnaziju i bogosloviju pohađao je u Sremskim Karlovcima. Bio je prvo učitelj u Krušedolu i Zemunu, a nakon rukopoloženja za đakona 1866. godine bio je najpre kapelan u Zemunu, a 1870. godine je postao paroh gornjovaroški, u crkvi Svete Trojice.[2] Srpski patrijarh Georgije Branković je doveo Ruvarca iz Zemuna u Karlovce. Godine 1893. postao je prota, a 1899. godine postavljen je na mesto upravnika manastirske štamparije u Karlovcima, i bibliotekara Patrijaršijske biblioteke. Upravnik štamparije bio je do 1907. godine, a i nakon toga je ostao bibliotekar. Prvo je bio penzionisan 1910, pa 1911. godine postavljen za bibliotekara u Patrijaršiji. Uređivao je časopis Srpski Sion u periodu između 1903. i 1914. godine; smenjen je zbog oštrih kritika upućenih Saborskom odboru u kojem su bili glavni radikali. Radikali su ga šikanirali kao političkog neprijatelja; čak poslali navodno jednog čoveka da ga ubije. Takođe je između 1911. i 1914. godine uređivao je dragoceni Arhiv za istoriju Srpske pravoslavne karlovačke mitropolije. Bio je od 1906. godine dopisnik član Srpske Kraljevske akademije u Beogradu. A u Novom Sadu počasni član Matice srpske i Istorijskog društva u Novom Sadu (1930). Odlikovan je zbog zasluga srpskim kraljevskim Ordenom Sv. Save 2. reda. Ruvarac je bio veliki polemičar i oštri kritičar, koji je svojom pisanom rečju učestvovao u međusrpskim razmiricama. bio je to iskreni patriota koji se bavio istorijom Srba i pritom nikog nije štedeo. Tako je objavio više političkih brošura - pamfleta, posvećenih dr Stevanu Pavloviću, dr Emilijanu Radiću, dr Aleksi Iviću i drugima. Radikalima je posvetio sarkastičnu pisaniju pod naslovom: Pukla tikva radikalska i Masni lonci.[3] Izdao je povodom svog 80. godišnjeg rođendana kratku autobiografiju i obimnu `Bibliografiju svojih radova`.[4] Materijalno je propadao zbog ulaganja novca za štampanje svojih knjiga. Nema nama leka Stanovao je pred smrt u svojoj sobici u zgradi Patrijaršije. Imao je vanbračnu ćerku Mariju sa Leposavom Budisavljević. Ona je Mariju rodila sa 16 godina i nije se udala za Ruvarca, već se kasnije udala za Peru Čalmanca. [5] U nekrologu se kaže da je nekoliko godina pre povlačenja u osamu - `obudovio`.[6] Umro je u dubokoj starosti, usamljen i depresivan. Izvršio je decembra 1931. godine samoubistvo pucnjem iz revolvera u Sremskim Karlovcima, zbog uporne nesanice. Sahrana je bila skromna i tiha; nekoliko prijatelja među kojima predsednik Matice srpske Radivoje Vrhovac, bili su jedina pratnja.[7] Stvaralaštvo Naslovna strana časopisa Arhiv za istoriju Srpske pravoslavne karlovačke mitropolije (1911) Njegovo stvaralaštvo bilo je izuzetno plodno i svestrano. U svojim raspravama obrađivao je političke, naročito crkveno političke teme, istorijske i istorijsko-književne probleme. Bavio se i objavljivanjem istorijskih izvora. Bio je poznat kao žustar i neprikosnoven polemičar.[8] U istoriografskom pogledu pripadao je kritičkom pravcu koji je u srpskoj istorijskoj nauci zasnovao njegov brat Ilarion. I sam se borio protiv iskrivljenja istorijske istine pod uticajem tradicije. Pisao je veliki broj radova o Fruškogorskim manastirima, Karlovačkoj mitropoliji i mitropolitima Pavlu Nenadoviću, Vićentiju Jovanoviću, Mojsiju Petroviću i Stefanu Stratimiroviću. Jedan od svojih najznačajnijih istoriografskih radova posvetio je životu i delu velikog srpskog istoričara Jovana Rajića (Jovan Rajić, arhimandrit 1726-1801, objavljeno 1902). Značajniji radovi su mu: Evo, šta ste nam krivi! (1895) Postanak i razvitak srpske crkvenonarodne avtonomije (1899) Srpska Mitropolija Karlovačka oko polovine XVIII veka (1902) Opis fruškogorskih manastira 1753. (1904) Ruvarac, Dimitrije (1904). „O ukinuću pećske patrijaršije i njenom nasleđu”. Srpski Sion. 14: 261—270, 293—299, 325—331. Ruvarac, Dimitrije (1907). „Patrijarh Josif Rajačić i crnogorska mitropolija”. Srpski Sion. 17: 243—245. Istorija Patrijaršijske biblioteke (1919) Nacrt života i spisak književnih radova mitropolita Stratimirovića