Filteri
close
Tip rezultata
Svi rezultati uključeni
keyboard_arrow_down
Kategorija
Sve kategorije
keyboard_arrow_down
Opseg cena (RSD)
2 500,00 - 2 999,00
keyboard_arrow_down
Od
RSD
Do
RSD
Sortiraj po
keyboard_arrow_down
Objavljeno u proteklih
keyboard_arrow_down
Sajtovi uključeni u pretragu
Svi sajtovi uključeni
keyboard_arrow_down

Pratite promene cene putem maila

  • Da bi dobijali obaveštenja o promeni cene potrebno je da kliknete Prati oglas dugme koje se nalazi na dnu svakog oglasa i unesete Vašu mail adresu.
1-1 od 1 rezultata

Broj oglasa

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream
1-1 od 1
1-1 od 1 rezultata

Prikaz

format_list_bulleted
view_stream

Režim promene aktivan!

Upravo ste u režimu promene sačuvane pretrage za frazu .
Možete da promenite frazu ili filtere i sačuvate trenutno stanje

Aktivni filteri

  • Tag

    Antikvarne knjige
  • Cena

    2,500 din - 2,999 din

Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Dimitrije Ruvarac (Stari Banovci, 25. oktobar 1842 — Sremski Karlovci, 16. decembar 1931) bio je srpski istoričar, političar i publicista.[1] Brat mu je bio poznati srpski istoričar Ilarion Ruvarac.[2] Dimitrije Ruvarac se bavio različitim problemima srpske istorije, pre svega srpske kulturne istorije od 18. do 20. veka. Bio je takođe i političar, pisac i polemičar, jedan od najplodnijih publicista svog vremena. Njegova bibliografija koju je objavio 1927. broji preko 1100 jedinica.[1] Biografija Dimitrije je rođen u Starim Banovcima, u svešteničkoj porodica. Otac popa imao je još tri sina: Lazara (sudiju), Jovana (istoričara i kaluđera Ilariona) i Kostu - književnika aktiviste srpske `Omladine`. Osnovnu školu završio je u Novim Karlovcima (Sasama). Gimnaziju i bogosloviju pohađao je u Sremskim Karlovcima. Bio je prvo učitelj u Krušedolu i Zemunu, a nakon rukopoloženja za đakona 1866. godine bio je najpre kapelan u Zemunu, a 1870. godine je postao paroh gornjovaroški, u crkvi Svete Trojice.[2] Srpski patrijarh Georgije Branković je doveo Ruvarca iz Zemuna u Karlovce. Godine 1893. postao je prota, a 1899. godine postavljen je na mesto upravnika manastirske štamparije u Karlovcima, i bibliotekara Patrijaršijske biblioteke. Upravnik štamparije bio je do 1907. godine, a i nakon toga je ostao bibliotekar. Prvo je bio penzionisan 1910, pa 1911. godine postavljen za bibliotekara u Patrijaršiji. Uređivao je časopis Srpski Sion u periodu između 1903. i 1914. godine; smenjen je zbog oštrih kritika upućenih Saborskom odboru u kojem su bili glavni radikali. Radikali su ga šikanirali kao političkog neprijatelja; čak poslali navodno jednog čoveka da ga ubije. Takođe je između 1911. i 1914. godine uređivao je dragoceni Arhiv za istoriju Srpske pravoslavne karlovačke mitropolije. Bio je od 1906. godine dopisnik član Srpske Kraljevske akademije u Beogradu. A u Novom Sadu počasni član Matice srpske i Istorijskog društva u Novom Sadu (1930). Odlikovan je zbog zasluga srpskim kraljevskim Ordenom Sv. Save 2. reda. Ruvarac je bio veliki polemičar i oštri kritičar, koji je svojom pisanom rečju učestvovao u međusrpskim razmiricama. bio je to iskreni patriota koji se bavio istorijom Srba i pritom nikog nije štedeo. Tako je objavio više političkih brošura - pamfleta, posvećenih dr Stevanu Pavloviću, dr Emilijanu Radiću, dr Aleksi Iviću i drugima. Radikalima je posvetio sarkastičnu pisaniju pod naslovom: Pukla tikva radikalska i Masni lonci.[3] Izdao je povodom svog 80. godišnjeg rođendana kratku autobiografiju i obimnu `Bibliografiju svojih radova`.[4] Materijalno je propadao zbog ulaganja novca za štampanje svojih knjiga. Nema nama leka Stanovao je pred smrt u svojoj sobici u zgradi Patrijaršije. Imao je vanbračnu ćerku Mariju sa Leposavom Budisavljević. Ona je Mariju rodila sa 16 godina i nije se udala za Ruvarca, već se kasnije udala za Peru Čalmanca. [5] U nekrologu se kaže da je nekoliko godina pre povlačenja u osamu - `obudovio`.[6] Umro je u dubokoj starosti, usamljen i depresivan. Izvršio je decembra 1931. godine samoubistvo pucnjem iz revolvera u Sremskim Karlovcima, zbog uporne nesanice. Sahrana je bila skromna i tiha; nekoliko prijatelja među kojima predsednik Matice srpske Radivoje Vrhovac, bili su jedina pratnja.[7] Stvaralaštvo Naslovna strana časopisa Arhiv za istoriju Srpske pravoslavne karlovačke mitropolije (1911) Njegovo stvaralaštvo bilo je izuzetno plodno i svestrano. U svojim raspravama obrađivao je političke, naročito crkveno političke teme, istorijske i istorijsko-književne probleme. Bavio se i objavljivanjem istorijskih izvora. Bio je poznat kao žustar i neprikosnoven polemičar.[8] U istoriografskom pogledu pripadao je kritičkom pravcu koji je u srpskoj istorijskoj nauci zasnovao njegov brat Ilarion. I sam se borio protiv iskrivljenja istorijske istine pod uticajem tradicije. Pisao je veliki broj radova o Fruškogorskim manastirima, Karlovačkoj mitropoliji i mitropolitima Pavlu Nenadoviću, Vićentiju Jovanoviću, Mojsiju Petroviću i Stefanu Stratimiroviću. Jedan od svojih najznačajnijih istoriografskih radova posvetio je životu i delu velikog srpskog istoričara Jovana Rajića (Jovan Rajić, arhimandrit 1726-1801, objavljeno 1902). Značajniji radovi su mu: Evo, šta ste nam krivi! (1895) Postanak i razvitak srpske crkvenonarodne avtonomije (1899) Srpska Mitropolija Karlovačka oko polovine XVIII veka (1902) Opis fruškogorskih manastira 1753. (1904) Ruvarac, Dimitrije (1904). „O ukinuću pećske patrijaršije i njenom nasleđu”. Srpski Sion. 14: 261—270, 293—299, 325—331. Ruvarac, Dimitrije (1907). „Patrijarh Josif Rajačić i crnogorska mitropolija”. Srpski Sion. 17: 243—245. Istorija Patrijaršijske biblioteke (1919) Nacrt života i spisak književnih radova mitropolita Stratimirovića

Prikaži sve...
2,990RSD
forward
forward
Detaljnije
Nazad
Sačuvaj