Opis proizvoda Broj komada u pakovanju: 2 Ukupna visina stolice: 94 Visina sedišta (cm): 50 Boja okvira: srebrna Boja sedišta: braon Presvlake: eko koža Ispuna sedišta: pena Zahteva montažu: Da

Opis proizvoda Ukupna visina stolice: 94 Visina sedišta (cm): 50 Boja okvira: srebrna Boja sedišta: crna Presvlake: eko koža Ispuna sedišta: pena Zahteva montažu: Da

Prodajem dupondius cara Nerona, bronza 15,9g 32mm, NERO CLAVD CAESAR AVG GERM PM TR P IMP PP/ PACE PR TERRA MARIO PARTAIANVM CLVSIT/ S C, stanje prema slikama

Konvektomat Tecnodom Nerone 7 € 3.750,00 Cena bez PDV-a Konvencionalna digitalna električna pećnica 7 GN 1/1 ili 7 plehova za pecivo mm. 600x400, sa ubrizgavanjem vode. Ova nova pećnica savršeno odgovara na najrazličitije potrebe za kuvanjem, održavanjem i čuvanjem hrane, zahvaljujući uniformnosti kuvanja, maksimalnoj higijeni i bezbednosti i lakom održavanju. Glavne oznake: Savršeno glatka komora za kuvanje sa zaobljenim ivicama. Konvektomat ima vrata sa dvostrukim toplotno reflektujućim kaljenim staklom, sa vazdušnim otvorom za veću efikasnost. Unutrašnje staklo s otvorom za lakše čišćenje. Ručka sa levim i desnim otvorom. Podesive šarke vrata za optimalno zaptivanje. Blokada vrata. Hladna vrata sa staklom niske emisije, unutrašnje staklo koje se može skinuti. Vodiči za odvojive nosače. Dvostruki motor i dvostruki ventilator. Konvencionalno kuvanje plus otpor ventilatora: pećnica je opremljena mehaničkom ventilacijom koja omogućava ravnomernu raspodelu vrućeg vazduha u pećnici. H2O kombinovano kuvanje na paru: Ručno i automatski ubrizgavanje vode u komoru za kuvanje. Kuvanje sa sondom jezgra i Delta T: Kuvanje koje održava razliku između temperature pećnice i temperature centralne sonde. Samo ventilacija (hlađenje). Konvektomat-duvaljka poseduje režim izbora / podešavanja recepta. Dvostruko svetlo u komori za kuvanje. TOUCH elektronski kontrolni sistem. Konvektomat Tecnodom NERONE 7 Dimenzije: 840x910x930 mm Kapacitet: 7 GN 1/1 ili plehova 600x400 SNAGA: 10,7 kw, Razmak između plehova : 80mm Težina: 106 kg Digitalna-mogućnost programiranja Proizvodnja: Italija Preuzmi datoteku: Katalog Konvektomat Nerone 7 [1,047 kB] Pošaljite nam upit za ovaj proizvod × Pošaljite nam upit za ovaj proizvod Ime i prezime: Firma: PIB broj: E-pošta: GSM: Poruka: Prepiši brojeve: Slažem sa uvjetima poslovanja. POŠALJI

Konvektomat Tecnodom Nerone 10 € 6900.00 € 4.250,00 Cena bez PDV-a Konvencionalna digitalna električna pećnica 10 GN 1/1 ili 10 plehova za pecivo mm. 600x400, sa ubrizgavanjem vode. Ova nova pećnica savršeno odgovara na najrazličitije potrebe za kuvanjem, održavanjem i čuvanjem hrane, zahvaljujući uniformnosti kuvanja, maksimalnoj higijeni i bezbednosti i lakom održavanju. Glavne oznake: Savršeno glatka komora za kuvanje sa zaobljenim ivicama. Konvektomat ima vrata sa dvostrukim toplotno reflektujućim kaljenim staklom, sa vazdušnim otvorom za veću efikasnost. Unutrašnje staklo s otvorom za lakše čišćenje. Ručka sa levim i desnim otvorom. Podesive šarke vrata za optimalno zaptivanje. Blokada vrata. Hladna vrata sa staklom niske emisije, unutrašnje staklo koje se može skinuti. Vodiči za odvojive nosače. Dvostruki motor i dvostruki ventilator. Konvencionalno kuvanje plus otpor ventilatora: pećnica je opremljena mehaničkom ventilacijom koja omogućava ravnomernu raspodelu vrućeg vazduha u pećnici. H2O kombinovano kuvanje na paru: Ručno i automatski ubrizgavanje vode u komoru za kuvanje. Kuvanje sa sondom jezgra i Delta T: Kuvanje koje održava razliku između temperature pećnice i temperature centralne sonde. Samo ventilacija (hlađenje). Konvektomat-duvaljka poseduje režim izbora / podešavanja recepta. Dvostruko svetlo u komori za kuvanje. TOUCH elektronski kontrolni sistem. Konvektomat Tecnodom NERONE 10 Dimenzije: 840x910x1150 mm Kapacitet: 10 plehova 600x400 SNAGA: 12,7 kw, Razmak između plehova : 80mm Težina: 127 kg Digitalna-mogućnost programiranja Proizvodnja: Italija Preuzmi datoteku: Katalog Konvektomat Nerone 10 [1,117 kB] Pošaljite nam upit za ovaj proizvod × Pošaljite nam upit za ovaj proizvod Ime i prezime: Firma: PIB broj: E-pošta: GSM: Poruka: Prepiši brojeve: Slažem sa uvjetima poslovanja. POŠALJI

Konvektomat Tecnodom Nerone 5 € 5040.00 € 3.450,00 Cena bez PDV-a Konvencionalna digitalna električna pećnica 5 GN 1/1 ili 5 plehova za pecivo mm. 600x400, sa ubrizgavanjem vode. Ova nova pećnica savršeno odgovara na najrazličitije potrebe za kuvanjem, održavanjem i čuvanjem hrane, zahvaljujući uniformnosti kuvanja, maksimalnoj higijeni i bezbednosti i lakom održavanju. Glavne oznake: Savršeno glatka komora za kuvanje sa zaobljenim ivicama. Konvektomat ima vrata sa dvostrukim toplotno reflektujućim kaljenim staklom, sa vazdušnim otvorom za veću efikasnost. Unutrašnje staklo s otvorom za lakše čišćenje. Ručka sa levim i desnim otvorom. Podesive šarke vrata za optimalno zaptivanje. Blokada vrata. Hladna vrata sa staklom niske emisije, unutrašnje staklo koje se može skinuti. Vodiči za odvojive nosače. Dvostruki motor i dvostruki ventilator. Konvencionalno kuvanje plus otpor ventilatora: pećnica je opremljena mehaničkom ventilacijom koja omogućava ravnomernu raspodelu vrućeg vazduha u pećnici. H2O kombinovano kuvanje na paru: Ručno i automatski ubrizgavanje vode u komoru za kuvanje. Kuvanje sa sondom jezgra i Delta T: Kuvanje koje održava razliku između temperature pećnice i temperature centralne sonde. Samo ventilacija (hlađenje). Konvektomat-duvaljka poseduje režim izbora / podešavanja recepta. Dvostruko svetlo u komori za kuvanje. TOUCH elektronski kontrolni sistem. Konvektomat Tecnodom NERONE 5 Dimenzije: 840x910x750 mm Kapacitet: 5 plehova 600x400 SNAGA: 6,45 kw, Razmak između plehova : 80mm Težina: 87 kg Digitalna-mogućnost programiranja Proizvodnja: Italija Preuzmi datoteku: Katalog Konvektomat Nerone 5 [1,002 kB] Pošaljite nam upit za ovaj proizvod × Pošaljite nam upit za ovaj proizvod Ime i prezime: Firma: PIB broj: E-pošta: GSM: Poruka: Prepiši brojeve: Slažem sa uvjetima poslovanja. POŠALJI

Prodajem denar cara Nerona, srebro 2,4g 18mm, IMP NERO CAESAR AVGVSTVS / IVPITER CVSTOS, stanje prema slikama

Prodajem denar cara Nerona, srebro 3,3g 18mm, stanje prema slikama Denar je deo zbirke rimskog novca kolekcije "Joja Kecojevic"

Prodajem denar cara Nerona, srebro 3,2 17mm, stanje prema slikama. Denar je deo zbirke rimskog novca kolekcije "Joja Kecojevic"

Neron (Max) Ostenjen: [telefon] . [telefon] . [telefon] Odlican [telefon] Junior class V [telefon] ( [telefon] pasa u konkurenciji) [telefon] xRCAC, [telefon] xCAC Otac: Allectus Restitutor Orbis ( [telefon] prm [telefon] jbob jbis HD-B jchBiH jchSRB) Majka: Dona (prm bob) Snaznan pas, odlicne linije tela i proporcije grudi, snaznog vrata, krupne glave, korektnog zubala, tamno oko! MOGUCNOST DOGOVORA

Lot rimskih zetona za kockanje, 9 komada, precnik 13 – 30 mm. Rimski vojnici koristili su za kockanje i zabavu uglavnom zetone izradjene od kosti, bronzani zetoni su redji ali su oblikom i dizajnom identicni. Najcesce su pravljeni od novcica, sto je primer sekundarne upotrebe novca, ali pojedinacni kao i zajednicki nalazi sa novcem, ukazuju da su se i vracali u promet. Moze se prepoznati kako je zeton u gornjem, levom uglu napravljen od provincijskog novcica/Makedonija, iz vremena Nerona. Zeton u gornjem redu, u sredini, upotrebljen je i tercijarno, od novcica je napravljen zeton, a kasnije je neko izbusio jos jednu rupicu, periferno, i koriscen je kao dugme. ZETONI SU AUTENTICNI I ORIGINALNI. . . . emtshche@hotmail. com

ANALI Kornelije Tacit - Najznačajniji pregled istorije Rima - Tema Beograd, 2006. godine, 503 strane, veliki leksikonski format, tvrd povez, lux oprema, zaštitni omot. Ćirilica. Knjiga je nova. ANALI su Tacitov poslednji rad koji pokriva period od smrti Avgusta Cezara 14. godine. Napisao je bar 16 knjiga ali one od 7. do 10. i delovi 5, 6, 11. i 16. nedostaju. Knjiga 6 se završava smrću Tiberija i knjige 7-12 sadrže vladavine Kaligule i Klaudija. Ostatle knjige sadrže vladavinu Nerona, možda do njegove smrti u junu 68. ili do kraja te godine da bi se povezale sa Istorijom. Druga polovina knjige 16 nedostaje (završava se sa događajima iz godine 66). Ne znamo da li je Tacit kompletirao rad kao ni da li je završio druge radove koje je planirao da uradi. Umro je pre nego što je mogao da završi planirane istorije Nerve i Trajana i nije sačuvan nijedan zapis o radu na Avgustu Cezaru i početku Carstva sa kojim je nameravao da završi svoj prvi rad kao istoričar. # 555

100 Ličnosti Prvih 85 od ukupno 100 brojeva. Časopis 100 ličnosti se bavi najvažnijim istorijskim ličnostima koje su svojom značajnom ulogom obeležile svetsku istoriju, aktivnim učešćem u oblasti nauke, umetnosti, religije, politike, rata, filozofije, industrije. DeAgostini partwork izdanje, 100 ličnosti - ljudi koji su promenili svet. Prvih 60 brojeva uredno spakovano u cetiri fascikle, a brojevi od 61 do 85 su kao novi , neotpakovani. Spisak brojeva koji se prodaju 1. broj - Albert Ajnštajn 2. broj - Galileo Galilej 3. broj - Volfgang Amadeus Mocart 4. broj - Leonardo da Vinči 5. broj - Sigmund Frojd 6. broj - Aleksandar Veliki 7. broj - Vilijam Šekspir 8. broj - Čarli Čaplin 9. broj - Arhimed 10. broj - Mahatma Gandi 11. broj - Čarls Darvin 12. broj - Ernesto Če Gevara 13. broj - Pitagora 14. broj - Vinsent Van Gog 15. broj - Marko Polo 16. broj - Napoleon Bonaparta 17. broj - Nostradamus 18. broj - Merlin Monro 19. broj - Jurij Gagarin 20. broj - Elvis Prisli 21. broj - Adolf Hitler 22. broj - Tomas Edison 23. broj - Gaj Julije Cezar 24. broj - Lav Tolstoj 25. broj - Bitlsi 26. broj - Buda 27. broj - Braća Grim 28. broj - Alfred Hičkok 29. broj - Al Kapone 30. broj - Martin Luter King 31. broj - Hajnrih Šliman 32. broj - Ferdinand Porše 33. broj - Lenjin 34. broj - Antonio Gaudi 35. broj - Nikola Tesla 36. broj - Kristofer Kolumbo 37. broj - Benito Musolini 38. broj - Pablo Pikaso 39. broj - Alfred Nobel 40. broj - Karlo Veliki 41. broj - Akira Kurosava 42. broj - Petar Veliki 43. broj - Ernest Hemingvej 44. broj - Marija Kiri 45. broj - Nikita Hruščov 46. broj - Čarls Lindberg 47. broj - Žan Anri Fabr 48. broj - Dž. R. R. Tolkin 49. broj - Karl Marks 50. broj - Ludvig van Betoven 51. broj - Soićiro Honda 52. broj - Konfucije 53. broj - Josif Staljin 54. broj - Vinston Čerčil 55. broj - Isak Njutn 56. broj - Sokrat 57. broj - Roald Amundsen 58. broj - Džingis-kan 59. broj - Braća Rajt 60. broj - Abraham Linkoln 61. broj - Artur Konan Dojl 62. broj - Martin Luter 63. broj - Džon F. Kenedi 64. broj - T. E. Lorens 65. broj - Nikola Kopernik 66. broj - Ervin Romel 67. broj - Saladin 68. broj - Mustafa Kemal Ataturk 69. broj - Bejb Rut 70. broj - Džordž Vašington 71. broj - Džejms Din 72. broj - Šarl de Gol 73. broj - Čarls M. Šulc 74. broj - Ričard Nikson 75. broj - Fjodor Dostojevski 76. broj - Jovanka Orleanka 77. broj - Florens Najtingejl 78. broj - Džon D. Rokfeler 79. broj - Robert Kapa 80. broj - Neron 81. broj - Džon fon Nojman 82. broj - Gamal Abdel Naser 83. broj - Mao Cedung 84. broj - Majka Tereza 85. broj - Hanibal vrp

100 Ličnosti Komplet 1-100 Ljudi koji su promenili svet Svi brojevi ,tri fascikle 1. broj - Albert Ajnštajn 2. broj - Galileo Galilej 3. broj - Volfgang Amadeus Mocart 4. broj - Leonardo da Vinči 5. broj - Sigmund Frojd 6. broj - Aleksandar Veliki 7. broj - Vilijam Šekspir 8. broj - Čarli Čaplin 9. broj - Arhimed 10. broj - Mahatma Gandi 11. broj - Čarls Darvin 12. broj - Ernesto Če Gevara 13. broj - Pitagora 14. broj - Vinsent Van Gog 15. broj - Marko Polo 16. broj - Napoleon Bonaparta 17. broj - Nostradamus 18. broj - Merlin Monro 19. broj - Jurij Gagarin 20. broj - Elvis Prisli 21. broj - Adolf Hitler 22. broj - Tomas Edison 23. broj - Gaj Julije Cezar 24. broj - Lav Tolstoj 25. broj - Bitlsi 26. broj - Buda 27. broj - Braća Grim 28. broj - Alfred Hičkok 29. broj - Al Kapone 30. broj - Martin Luter King 31. broj - Hajnrih Šliman 32. broj - Ferdinand Porše 33. broj - Lenjin 34. broj - Antonio Gaudi 35. broj - Nikola Tesla 36. broj - Kristofer Kolumbo 37. broj - Benito Musolini 38. broj - Pablo Pikaso 39. broj - Alfred Nobel 40. broj - Karlo Veliki 41. broj - Akira Kurosava 42. broj - Petar Veliki 43. broj - Ernest Hemingvej 44. broj - Marija Kiri 45. broj - Nikita Hruščov 46. broj - Čarls Lindberg 47. broj - Žan Anri Fabr 48. broj - Dž.R.R.Tolkin 49. broj - Karl Marks 50. broj - Ludvig van Betoven 51. broj - Soićiro Honda 52. broj - Konfucije 53. broj - Josif Staljin 54. broj - Vinston Čerčil 55. broj - Isak Njutn 56. broj - Sokrat 57. broj - Roald Amundsen 58. broj - Džingis-kan 59. broj - Braća Rajt 60. broj - Abraham Linkoln 61. broj - Artur Konan Dojl 62. broj - Martin Luter 63. broj - Džon F. Kenedi 64. broj - T. E. Lorens 65. broj - Nikola Kopernik 66. broj - Ervin Romel 67. broj - Saladin 68. broj - Mustafa Kemal Ataturk 69. broj - Bejb Rut 70. broj - Džordž Vašington 71. broj - Džejms Din 72. broj - Šarl de Gol 73. broj - Čarls M. Šulc 74. broj - Ričard Nikson 75. broj - Fjodor Dostojevski 76. broj - Jovanka Orleanka 77. broj - Florens Najtingejl 78. broj - Džon D. Rokfeler 79. broj - Robert Kapa 80. broj - Neron 81. broj - Džon fon Nojman 82. broj - Gamal Abdel Naser 83. broj - Mao Cedung 84. broj - Majka Tereza 85. broj - Hanibal 86. broj - Elizabeta I 87. broj - Pol Pot 88. broj - Marija Antoaneta 89. broj - Oto fon Bizmark 90. broj - Frenklin Ruzvelt 91. broj - Ho Ši Min 92. broj - Horacije Nelson 93. broj - Ivo Andrić 94. broj - Daglas Makartur 95. broj - Haris Truman 96. broj - Oskar Šindler 97. broj - Dž.Edgar Huver 98. broj - Aleksandar Grejem Bel 99. broj - Platon 100. broj - Vuk Stefanović Karadžić Veoma očuvano vrp

100 Ličnosti,ceo Komplet 1-100 brojevi od 76 do 100 jako lepo ukoriceni-videti slike Ljudi koji su promenili svet lepo ocuvano.znatno i necitano,poneki i u orginalnom celofanu 1. broj - Albert Ajnštajn 2. broj - Galileo Galilej 3. broj - Volfgang Amadeus Mocart 4. broj - Leonardo da Vinči 5. broj - Sigmund Frojd 6. broj - Aleksandar Veliki 7. broj - Vilijam Šekspir 8. broj - Čarli Čaplin 9. broj - Arhimed 10. broj - Mahatma Gandi 11. broj - Čarls Darvin 12. broj - Ernesto Če Gevara 13. broj - Pitagora 14. broj - Vinsent Van Gog 15. broj - Marko Polo 16. broj - Napoleon Bonaparta 17. broj - Nostradamus 18. broj - Merlin Monro 19. broj - Jurij Gagarin 20. broj - Elvis Prisli 21. broj - Adolf Hitler 22. broj - Tomas Edison 23. broj - Gaj Julije Cezar 24. broj - Lav Tolstoj 25. broj - Bitlsi 26. broj - Buda 27. broj - Braća Grim 28. broj - Alfred Hičkok 29. broj - Al Kapone 30. broj - Martin Luter King 31. broj - Hajnrih Šliman 32. broj - Ferdinand Porše 33. broj - Lenjin 34. broj - Antonio Gaudi 35. broj - Nikola Tesla 36. broj - Kristofer Kolumbo 37. broj - Benito Musolini 38. broj - Pablo Pikaso 39. broj - Alfred Nobel 40. broj - Karlo Veliki 41. broj - Akira Kurosava 42. broj - Petar Veliki 43. broj - Ernest Hemingvej 44. broj - Marija Kiri 45. broj - Nikita Hruščov 46. broj - Čarls Lindberg 47. broj - Žan Anri Fabr 48. broj - Dž.R.R.Tolkin 49. broj - Karl Marks 50. broj - Ludvig van Betoven 51. broj - Soićiro Honda 52. broj - Konfucije 53. broj - Josif Staljin 54. broj - Vinston Čerčil 55. broj - Isak Njutn 56. broj - Sokrat 57. broj - Roald Amundsen 58. broj - Džingis-kan 59. broj - Braća Rajt 60. broj - Abraham Linkoln 61. broj - Artur Konan Dojl 62. broj - Martin Luter 63. broj - Džon F. Kenedi 64. broj - T. E. Lorens 65. broj - Nikola Kopernik 66. broj - Ervin Romel 67. broj - Saladin 68. broj - Mustafa Kemal Ataturk 69. broj - Bejb Rut 70. broj - Džordž Vašington 71. broj - Džejms Din 72. broj - Šarl de Gol 73. broj - Čarls M. Šulc 74. broj - Ričard Nikson 75. broj - Fjodor Dostojevski 76. broj - Jovanka Orleanka 77. broj - Florens Najtingejl 78. broj - Džon D. Rokfeler 79. broj - Robert Kapa 80. broj - Neron 81. broj - Džon fon Nojman 82. broj - Gamal Abdel Naser 83. broj - Mao Cedung 84. broj - Majka Tereza 85. broj - Hanibal 86. broj - Elizabeta I 87. broj - Pol Pot 88. broj - Marija Antoaneta 89. broj - Oto fon Bizmark 90. broj - Frenklin Ruzvelt 91. broj - Ho Ši Min 92. broj - Horacije Nelson 93. broj - Ivo Andrić 94. broj - Daglas Makartur 95. broj - Haris Truman 96. broj - Oskar Šindler 97. broj - Dž.Edgar Huver 98. broj - Aleksandar Grejem Bel 99. broj - Platon 100. broj - Vuk Stefanović Karadžić

Naslov: C. Cornelii Taciti opera: Annalium lib. I-XVI Corpus auctorum romanorum I - Tacitus Izdavač: Stenhamar et Palmblad, Upsaliae Godina izdanja: 1814 Povez: tvrd Broj strana: 448 Stanje knjige najbolje se vidi na priloženim slikama. Za jednog 200-godišnjaka očuvanost je veoma dobra. Izuzetno retko u ponudi. Anali su Tacitov poslednji rad i pokrivaju period od smrti Avgusta Cezara 14. godine. Napisao je bar 16 knjiga ali one od 7. do 10. i delovi 5, 6, 11. i 16. nedostaju. Knjiga 6 se završava smrđu Tiberija i knjige 7-12 sadrže vladavine Kaligule i Klaudija. Ostatle knjige sadrže vladavinu Nerona možda do njegove smrti u junu 68. ili do kraja te godine da bi se povezale sa Istorijom. Druga polovina knjige 16 nedostaje (završava se sa događajima iz godine 66). Ne znamo da li je Tacit kompletirao rad kao ni da li je završio druge radove koje je planirao da uradi. Umro je pre nego što je mogao da završi planirane istorije Nerve i Trajana i nije sačuvan nijedan zapis o radu na Avgustu Cezaru i početku Carstva sa kojim je nameravao da završi svoj prvi rad kao istoričar. On u svojim analima, pored ostalog, pominje jedno pleme, koje neki zbog sličnosti naziva dovode u direktnu vezu sa današnjim Srbima, na čijem se čelu nalazi izvesni Zorsines. (K-65)

Lovor 1000 Semena (Laurus nobilis) Cena je za pakovanje od 1000 semena. Mi lično skupljamo seme svake godine u Bosni Hercegovini (Hercegovini). Maticne biljke su izdrzavale i temperature od -17 stepeni celzijusa. Lovor (lat. Laurus nobilis), je zimzeleno drvo iz istoimene familije (Lauraceae), visoko 10-18 metara. Prirodno stanište lovora je region Mediterana. Lovor (Laurus nobilis) kao začin, kao lek, ili kao venac, od davnina je nezaobilazan u životu ljudi. Grančice ovog mediteranskog drveta karakterističnih listova bile su znak najveće časti i slave još u antičkim vremenima. Lovorov venac koji je ukrašavao glave pobednika olimpijada potekao je od Pitijskih igara u staroj Grčkoj, koje datiraju još iz 568. godine pre Hrista, a posvećene su bogu Apolonu. Legenda kaže i da su u proročištu u Delfima žvakali lovorov list, ili ga palili pa udisali njegov mirisni dim, da bi bolje „videli“ budućnost. Zanimljivo je da se imperator Tiberije sa lovorovim vencem krio ispod kreveta za vreme grmljavine, a imperatori Klaudije i Neron za vreme epidemije kuge sklonili su se u lovorovu šumu verujući da njegovo isparavanje sprečava širenje zaraze. A rimski gurman Apiciusa lovor je smatrao nezamenljivim začinom ... Prenoseći priče od davnina o lekovitosti ove biljke, listovi i bobice lovora zauzeli su veoma važno mesto među začinima u većini savremenih svetskih kuhinja. Danas su najpoznatiji mediteranski, kao i kalifornijski lovorov list koji ima jači ukus. Prijatan miris listova koji se stavljaju u supe, variva, marinade, tamne sosove, paštete, salate, jela od mesa, divljači, ribe, potiče iz eteričnog ulja koje sadrži 50 odsto cineola. Iz lovorovog lista u hranu ulaze brojni minerali i vitamini, među kojima su posebno značajni vitamini A i C, a od minerala gvožđe i mangan, kao i kalcijum, kalijum, magnezijum. Lovorov list pomaže kod varenja, a isceđeno ulje iz svežih plodova koristi se za lečenje kožnih osipa, bolnih mišića, a takođe pospešuje bolju prokrvljenost. Plod lovora sadrži oko 30 odsto masnog i blizu tri procenta eteričnog ulja, šećera i skroba, dok se u listu nalaze gorke materije i tanin. Količinski dominantan sastojak etarskog ulja je navedeni cineol, mada u zavidnim količinama ima i metileugenola i terpinacetata. U lekovitosti lovor deluje kao antireumatik, antiseptik, baktericid, diuretik, sedativ, antitoksik. Pozitivno utiče na dobro raspoloženje. Istovremeno, lišće i plod delotvorni su iu lečenju histerije, kolika, neurastenije želuca, prehlada. Lovorovo ulje koristi se za lečenje bolova u ušima, modrica, istegnuća. Snažno analgetsko delovanje eterično ulje lovora čini gotovo nezamenljivim sastojkom u terapiji bolova. Isti efekat postiže se i kod lečenja težih gljivičnih oboljenja, kao što su gljivične infekcije noktiju, jer ovo ulje poseduje i jako protivgljivično dejstvo. Uputstvo za Sejanje Razmnožavanje: Semenom Predtretman: Seme potopiti u vodu na 12-24 sata Stratifikacija: 0 Vreme Sejanja: Tokom cele godine Dubina Sejanja: 0,5cm - 1cm Vrsta Substrata: Substrat br.1 Sejanje temperatura: 22-25°C Sejanje Lokacija: svetlo + držati stalno vlažno ne mokro Vreme Klijanja: zavisno od uslova . Zalivanje: redovno tokom vegetacije Copyright © 2012 Seeds Gallery - Saatgut Galerie - Galerija semena. All Rights Reserved.

59452) Istorija drevne Crkve 1 i 2 , Luj Dušen , na ruskom jeziku 1912 godina Istoriju antičke crkve je plod njegovog dugogodišnjeg predavanja na univerzitetu. Veoma retka i vredna knjiga o istoriji drevne crkve, koju je napisao veliki specijalista u ovoj oblasti. Knjiga je izrasla iz živog usmenog izlaganja predmeta pred studentskom publikom, što je ostavilo traga na njoj. Ovo, naravno, nije kompilacija, već popularno predstavljanje rezultata dobijenih nezavisnim proučavanjem najsloženijih i najsloženijih dokumenata, ali u toku predavanja autor naravno nije mogao da razvije svoju ogromnu erudiciju u potpunosti, a da ne rizikuje da dobije izgubljen u sitnim detaljima i čineći njegova čitanja potpuno nedostupnim slušaocima. Izdavač : Put : Moskva 1912 i 1914 godina , 2 toma, prevod sa petog francuskog izdanja u redakciji profesora I.V. Popova i prof. A. P. Orlova , tvrd povez, format 16 x 23 cm , ruski jezik , numeričke signature na naslovnim stranama , Prvi tom : VIII + 383 + II strana , Drugi tom 446 strana ; Том 1 - Содержание Предисловие к русскому изданию 1912 года Предисловие автора Глава I. Римская империя, как родина христианства Глава II. Первобытная церковь в Иерусалиме Глава III. Антиохия и миссионерство апостола Павла Глава IV. Христианство апостольских времен Глава V. Происхождение Римской церкви Глава VI. Первые ереси Глава VII. Епископская власть Глава VIII. Христианство и государство Глава IX. Распадение иудействующего христианства Глава X. Произведения христианской литературы Глава XI. Гносис и маркионизм 1. Симон и простонародный гносис 2. Валентин, Василид, Карпократ 3. Гностическое учение 4. Mapкион 5. Церковь и гносис Глава XII. Распространение и апология христианства во II веке Глава XIII. Римская церковь от Нерона до Коммода Глава XIV. Местные церкви во II веке Глава XV. Монтанизм Глава XVI. Вопрос о праздновании Пасхи Глава XVII. Распри в Риме. – Ипполит Глава XVIII. Христианская александрийская школа Глава XIX. Церковь и государство в III веке 1. Эпоха Северов 2. Гонения Деция (250–251) 3. Гонение Валериана 4. Общинная собственность христианских церквей XX. Христианская Африка и римская церковь в половине III века. – Киприан 1. Африканские области 2. Появление христианства. – Тертуллиан 3. Св. Киприан и гонения Деция 5. Спор о крещении XXI. Христианство на Востоке до Деция 1. Горные страны Малой Азии 2. Антиохия 3. Эдесса 4. Южная Сирия XXII. Павел Самосатский ХХIII. Дионисий Александрийский XXIV. Восточное богословие после Оригена и Павла Самосатского XXV. Христианские нравы и обряды XXVI. Христианская община ХХVII. Противники христианства в конце III века 1. Культ Митры 2. Неоплатонизм 3. Манихейство 4. Иудейство Том 2 - Содержание I Великое гонение II Константин, христианский император III Расколы, произошедшие вследствие гонения IV Арий и Никейский собор V Евсевий и Афанасий VI Император Константин VII Изгнание Афанасия VIII Поражение православия IX Юлиан и языческая реакция X Положение церкви после Римипийского собора XI Василий Кесарийский XII Григорий Нанзианин XIII Папа Дамас XIV Восточное монашество XV западная церковь во времена св. Амвросия XVI Христианский Восток при Феодосии История древней церкви , Луи Дюшен , 1 i 2 ; Москва: «Путь», 1912-1914 ,

DO VLADAVINE CARA KONSTANTINA! Cilj ove knjige je da u jednom svesku pruži opsežan pregled rimske povijesti sve do osvita srednjeg vijeka. Njezina tema je politički sustav i civilizacija koja je trajala tisuću godina i u jednom je trenutku zauzimala cijelo područje Mediterana i zapadne Europe. Istraživanja u ovom širokom polju proučavanja sada se vode intenzivnije nego ikada prije i naše znanje u tom polju sve se više povećava ili modificira u mnogim točkama. Dakle, pisanje opće povijesti Rima zaziva kritiku u mnogim pitanjima detalja. Glavni kriterij za posao ove vrste nije da bi trebao biti sitničavo egzaktan i ažuriran vezano za sve činjenice, nego da bi trebao urediti i procijeniti činjenice u prikladnom redu i proporciji. Njegova se svrha ne može bolje opisati od načina na koji je to učinio Polibije, najveći grčki pisac o Rimu, koji je izjavio da je njegova zadaća bila da pokaže rimsku povijest „kao organsku cjelinu”, tako da se jasno istakne njezino značenje i funkcija u svjetskoj povijesti. Općenito gledano, opsežnije sam pisao u dijelovima knjige o ranijoj povijesti, o onom o čemu su se arheološki nalazi gomilali godinama; isto tako, donekle sam proširio tekst negdje pred kraj, u periodu Dioklecijana i Konstantina. Osim toga što sam napravio nekoliko promjena u uređenju nekih poglavlja, na nekim sam mjestima dodao ponešto sažetaka: ovo zacijelo u sebi uključuje pomalo ponavljanja, što ne mora samo po sebi biti loše ako se radi o udžbeniku, a zapravo je možda i gotovo neizbježno ako se uzmu u obzir neki vječni problemi, kao što je onaj o mogućnosti opisivanja Carstva podjelom na vladavine careva ili na teme. Svi zemljovidi i nacrti ponovno su nacrtani, a dodani su i mnogi drugi. Ilustracije kovanica reproducirane su u otprilike istoj veličini, neovisno o veličini izvorne kovanice. Dodao sam i kronološke tablice, opću bibliografiju, neke genealogije i drugo. M. CARY, D. Litt. (1881. – 1958.) proveo je glavninu svog predavačkog života kao docent te kasnije profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu u Bedfordu te na sveučilišnim koledžima. Uz svoju Povijest Rima napisao je velik broj članaka i nekoliko knjiga, neke od kojih su Povijest grčkog svijeta, 323. – 146. pr. Kr. (A History of the Greek World, 323-146 B.C.) (u seriji knjiga naklade Methuen o antičkoj povijesti, koju je on uredio) te Geografska pozadina grčke i rimske povijesti (The Geographic Background of Greek and Roman History). Bio je jedan od urednika prvog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te je sudjelovao u izradi Cambridgeove antičke povijesti (Cambridge Ancient History). Njegov je raspon interesa i za grčku i za rimsku povijest bio širok, uključujući ne samo politička i ustavnapitanja, već i ekonomska i društvena, kao i historiografska i geografska. H. H. SCULLARD do 1970. je bio profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu, na Kraljevskom koledžu (King`s College). Bio je član Britanske akademije, Društva starinara te Kraljevskog koledža. Neke su od njegovih publikacija Scipion Afrički (Scipion Africanus), Povijest rimskog svijeta, 753. – 146. pr. Kr. (A History of the Roman World, 753-146 B.C., Roman Politics, 220-150 B.C.), Od Grakha do Nerona (From the Gracchi to Nero), Etruščanski gradovi i Rim (The Etruscan Cities and Rome) te Slon u grčkom i rimskom svijetu (The Elephant in the Greek and Roman World): bio je jedan od urednika prvog i drugog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te glavni urednik serije knjiga.

DO VLADAVINE CARA KONSTANTINA! Cilj ove knjige je da u jednom svesku pruži opsežan pregled rimske povijesti sve do osvita srednjeg vijeka. Njezina tema je politički sustav i civilizacija koja je trajala tisuću godina i u jednom je trenutku zauzimala cijelo područje Mediterana i zapadne Europe. Istraživanja u ovom širokom polju proučavanja sada se vode intenzivnije nego ikada prije i naše znanje u tom polju sve se više povećava ili modificira u mnogim točkama. Dakle, pisanje opće povijesti Rima zaziva kritiku u mnogim pitanjima detalja. Glavni kriterij za posao ove vrste nije da bi trebao biti sitničavo egzaktan i ažuriran vezano za sve činjenice, nego da bi trebao urediti i procijeniti činjenice u prikladnom redu i proporciji. Njegova se svrha ne može bolje opisati od načina na koji je to učinio Polibije, najveći grčki pisac o Rimu, koji je izjavio da je njegova zadaća bila da pokaže rimsku povijest „kao organsku cjelinu”, tako da se jasno istakne njezino značenje i funkcija u svjetskoj povijesti. Općenito gledano, opsežnije sam pisao u dijelovima knjige o ranijoj povijesti, o onom o čemu su se arheološki nalazi gomilali godinama; isto tako, donekle sam proširio tekst negdje pred kraj, u periodu Dioklecijana i Konstantina. Osim toga što sam napravio nekoliko promjena u uređenju nekih poglavlja, na nekim sam mjestima dodao ponešto sažetaka: ovo zacijelo u sebi uključuje pomalo ponavljanja, što ne mora samo po sebi biti loše ako se radi o udžbeniku, a zapravo je možda i gotovo neizbježno ako se uzmu u obzir neki vječni problemi, kao što je onaj o mogućnosti opisivanja Carstva podjelom na vladavine careva ili na teme. Svi zemljovidi i nacrti ponovno su nacrtani, a dodani su i mnogi drugi. Ilustracije kovanica reproducirane su u otprilike istoj veličini, neovisno o veličini izvorne kovanice. Dodao sam i kronološke tablice, opću bibliografiju, neke genealogije i drugo. M. CARY, D. Litt. (1881. – 1958.) proveo je glavninu svog predavačkog života kao docent te kasnije profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu u Bedfordu te na sveučilišnim koledžima. Uz svoju Povijest Rima napisao je velik broj članaka i nekoliko knjiga, neke od kojih su Povijest grčkog svijeta, 323. – 146. pr. Kr. (A History of the Greek World, 323-146 B.C.) (u seriji knjiga naklade Methuen o antičkoj povijesti, koju je on uredio) te Geografska pozadina grčke i rimske povijesti (The Geographic Background of Greek and Roman History). Bio je jedan od urednika prvog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te je sudjelovao u izradi Cambridgeove antičke povijesti (Cambridge Ancient History). Njegov je raspon interesa i za grčku i za rimsku povijest bio širok, uključujući ne samo politička i ustavnapitanja, već i ekonomska i društvena, kao i historiografska i geografska. H. H. SCULLARD do 1970. je bio profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu, na Kraljevskom koledžu (King's College). Bio je član Britanske akademije, Društva starinara te Kraljevskog koledža. Neke su od njegovih publikacija Scipion Afrički (Scipion Africanus), Povijest rimskog svijeta, 753. – 146. pr. Kr. (A History of the Roman World, 753-146 B.C., Roman Politics, 220-150 B.C.), Od Grakha do Nerona (From the Gracchi to Nero), Etruščanski gradovi i Rim (The Etruscan Cities and Rome) te Slon u grčkom i rimskom svijetu (The Elephant in the Greek and Roman World): bio je jedan od urednika prvog i drugog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te glavni urednik serije knjiga. Naslov: POVIJEST RIMA Izdavač: iLearn Strana: 736 (cb) Povez: meki Pismo: latinica Format: 21 x 27 cm Godina izdanja: 2022 ISBN: 9789532464115

Teologija stara gravura Rafaelo 1781 godina Uramljena grafika iz 18 veka , ručno bojena , prema slavnoj Rafaelovoj fresci u Vatikanu . Kupljena u čuvenoj galeriji Pinakoteka u Barseloni . Teologia - Divinarum Rerum Notitia - Raffaello Veličina grafike bez rama 46.2 x 42.5 cm Autori : Raphael Sanzio d’Urbino (1483-1520) (freska na zidu papsog stana u Vatikanu ) Bernardino Nocchi (1741-1812) (posredni crtač) Raphael Morghen (1758-1833) (graver) Izdavač : Joh. Volpato ( Giovanni Volpato ) , Rim 1781 godine. Kolorista - nepoznat. Natpisi : Theologia – Picta in fornice imminet tabulae (vulgo) la disputa del Siño Sacramento Bernandius Nocchi del Ralph Morghen sculp. Joh. Volpalo direct of Vendit Romae Alegorisjka grafika prema čuvenoj Rafaelovoj fresci koja prikazuje personifikaciju teološke nauke. Jedna je od četiri freske , peronifikovanih nauka Pravde , Filozofije, Teologije i Poezije. Freske, koje se smatraju jednim od najvećih Rafaelovih dostignuća, naručio je 1509. papa Julije II kao deo dekoraciju Stanze della Segnatura, jedne od četiri sobe, u vatikanskim stanovima. Ova soba je trebalo da služi kao privatna biblioteka pape Julija , a ukrasi prikazuju glavne stubove ljudskog znanja. Četiri personifikacije su naslikane u krugovima na zasvođenoj tavanici, a između njih i ispod njih na zidovima su freske vezane za oblasti znanja koje predstavljaju. Alegorijska figura teologije, okružena je sa dva krilata anđela koji drže ploče sa natpisom Divina[rum] [Rer]um Notitia ( Otkrovenje Božanskih stvari ) . Citat je uzet iz dela vizantijskog cara Justinijana . ( Justinijan I ili Justinijan Veliki,( 482 — 14. новембар 565 god. ) Grafike je objavio Đovani Volpato (1740-1803) u Rimu 1781 godine prema crtežu Bernarda Nokija. Ovaj primerak grafike je nakon toga ručno obojen prema bojema originalnog rada Rafalea Urbina, najverovatnije u 19. veku. Teologija sedi na prestolu od oblaka i noci crveno - zelenu - belu haljinu zanesenu vetrom. Crvena - zelna i bela boja su simbolika hrišćanskih ( Teologijinih ) vrlina: milosrđa, nade i vere. Rafaelo je bio jedan od tri najveća umetnika italijanske renesanse i uspešan arhitekta. Kao glavni papin arheolog, učestvovao je u iskopavanjima drevne Zlatne kuće Nerona i mnoge rimske freske koje je tamo video u stvaranju adaptirao prilikom sopstvenih oslikavanja zidova i plafona u Vatikanu i privatnim vilama u Rimu. Otiske napravljene prema Rafaelovim crtežima je za njegovog života izradio graver Markantonio Rajmondi (oko 1470-1482 ). Kasnije su prema njima radili pozniji grafičari. Rafaelove grafike drugih gravera bile su posebno popularne u neoklasičnom periodu sredine 18. veka i ranog 19. veka, što se poklopilo sa ogromnim oživljavanjem interesovanja za klasičnu umetnost antičke Grčke i Rima, kao i za klasicizam renesanse. Bernardino Noki je bio italijanski slikar portreta, verskih i istorijskih tema koji je živeo i radio u italijanskim gradovima Luci i Rimu. Papa Pije VI ga je 1780. imenovao za zvaničnog vatikanskog slikara i ukrasio je brojne palate u Rimu, uključujući freske u Palati konsulta i Vatikanskom muzeju. Takođe je završio narudžbine za crkve, uključujući poznate slike za crkvu San Sekondo u Gubiju i baziliku San Fredijano u Luci. Rafael Morgen je bio izuzetno vešt i uspešan italijanski graver, koga su savremenici smatrali jednim od najvećih koji su ikada živeli. U početku ga je obučavao njegov otac, umetnik Filipo Morgen, a zatim je postao šegrt kod Đovanija Volpata u Rimu, postavši njegov saradnik i oženivši se njegovom ćerkom. Njegov opus obuhvata oko 250 grafika u različitim žanrovima, a posebno gravura po majstorima italijanske renesanse, poput da Vinčija i Rafaela. Morgen je bio profesor na Firentinskoj akademiji i graver Velikom vojvodi od Toskane. Takođe je bio cenjen u Francuskoj, gde ga je kralj Luj KSVIII postavio za saradnik Instituta de France 1803. i odlikovao Legijom časti. Na poleđini grafike nalazi se nalepnica Pinakoteke u Barseloni, čuvene galerije koja je radila u periodu između 1928 i 2004 godine.

Opis proizvoda DO VLADAVINE CARA KONSTANTINA! Cilj ove knjige je da u jednom svesku pruži opsežan pregled rimske povijesti sve do osvita srednjeg vijeka. Njezina tema je politički sustav i civilizacija koja je trajala tisuću godina i u jednom je trenutku zauzimala cijelo područje Mediterana i zapadne Europe. Istraživanja u ovom širokom polju proučavanja sada se vode intenzivnije nego ikada prije i naše znanje u tom polju sve se više povećava ili modificira u mnogim točkama. Dakle, pisanje opće povijesti Rima zaziva kritiku u mnogim pitanjima detalja. Glavni kriterij za posao ove vrste nije da bi trebao biti sitničavo egzaktan i ažuriran vezano za sve činjenice, nego da bi trebao urediti i procijeniti činjenice u prikladnom redu i proporciji. Njegova se svrha ne može bolje opisati od načina na koji je to učinio Polibije, najveći grčki pisac o Rimu, koji je izjavio da je njegova zadaća bila da pokaže rimsku povijest „kao organsku cjelinu”, tako da se jasno istakne njezino značenje i funkcija u svjetskoj povijesti. Općenito gledano, opsežnije sam pisao u dijelovima knjige o ranijoj povijesti, o onom o čemu su se arheološki nalazi gomilali godinama; isto tako, donekle sam proširio tekst negdje pred kraj, u periodu Dioklecijana i Konstantina. Osim toga što sam napravio nekoliko promjena u uređenju nekih poglavlja, na nekim sam mjestima dodao ponešto sažetaka: ovo zacijelo u sebi uključuje pomalo ponavljanja, što ne mora samo po sebi biti loše ako se radi o udžbeniku, a zapravo je možda i gotovo neizbježno ako se uzmu u obzir neki vječni problemi, kao što je onaj o mogućnosti opisivanja Carstva podjelom na vladavine careva ili na teme. Svi zemljovidi i nacrti ponovno su nacrtani, a dodani su i mnogi drugi. Ilustracije kovanica reproducirane su u otprilike istoj veličini, neovisno o veličini izvorne kovanice. Dodao sam i kronološke tablice, opću bibliografiju, neke genealogije i drugo. M. CARY, D. Litt. (1881. – 1958.) proveo je glavninu svog predavačkog života kao docent te kasnije profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu u Bedfordu te na sveučilišnim koledžima. Uz svoju Povijest Rima napisao je velik broj članaka i nekoliko knjiga, neke od kojih su Povijest grčkog svijeta, 323. – 146. pr. Kr. (A History of the Greek World, 323-146 B.C.) (u seriji knjiga naklade Methuen o antičkoj povijesti, koju je on uredio) te Geografska pozadina grčke i rimske povijesti (The Geographic Background of Greek and Roman History). Bio je jedan od urednika prvog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te je sudjelovao u izradi Cambridgeove antičke povijesti (Cambridge Ancient History). Njegov je raspon interesa i za grčku i za rimsku povijest bio širok, uključujući ne samo politička i ustavnapitanja, već i ekonomska i društvena, kao i historiografska i geografska. H. H. SCULLARD do 1970. je bio profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu, na Kraljevskom koledžu (King's College). Bio je član Britanske akademije, Društva starinara te Kraljevskog koledža. Neke su od njegovih publikacija Scipion Afrički (Scipion Africanus), Povijest rimskog svijeta, 753. – 146. pr. Kr. (A History of the Roman World, 753-146 B.C., Roman Politics, 220-150 B.C.), Od Grakha do Nerona (From the Gracchi to Nero), Etruščanski gradovi i Rim (The Etruscan Cities and Rome) te Slon u grčkom i rimskom svijetu (The Elephant in the Greek and Roman World): bio je jedan od urednika prvog i drugog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te glavni urednik serije knjiga.

Opis proizvoda DO VLADAVINE CARA KONSTANTINA! Cilj ove knjige je da u jednom svesku pruži opsežan pregled rimske povijesti sve do osvita srednjeg vijeka. Njezina tema je politički sustav i civilizacija koja je trajala tisuću godina i u jednom je trenutku zauzimala cijelo područje Mediterana i zapadne Europe. Istraživanja u ovom širokom polju proučavanja sada se vode intenzivnije nego ikada prije i naše znanje u tom polju sve se više povećava ili modificira u mnogim točkama. Dakle, pisanje opće povijesti Rima zaziva kritiku u mnogim pitanjima detalja. Glavni kriterij za posao ove vrste nije da bi trebao biti sitničavo egzaktan i ažuriran vezano za sve činjenice, nego da bi trebao urediti i procijeniti činjenice u prikladnom redu i proporciji. Njegova se svrha ne može bolje opisati od načina na koji je to učinio Polibije, najveći grčki pisac o Rimu, koji je izjavio da je njegova zadaća bila da pokaže rimsku povijest „kao organsku cjelinu”, tako da se jasno istakne njezino značenje i funkcija u svjetskoj povijesti. Općenito gledano, opsežnije sam pisao u dijelovima knjige o ranijoj povijesti, o onom o čemu su se arheološki nalazi gomilali godinama; isto tako, donekle sam proširio tekst negdje pred kraj, u periodu Dioklecijana i Konstantina. Osim toga što sam napravio nekoliko promjena u uređenju nekih poglavlja, na nekim sam mjestima dodao ponešto sažetaka: ovo zacijelo u sebi uključuje pomalo ponavljanja, što ne mora samo po sebi biti loše ako se radi o udžbeniku, a zapravo je možda i gotovo neizbježno ako se uzmu u obzir neki vječni problemi, kao što je onaj o mogućnosti opisivanja Carstva podjelom na vladavine careva ili na teme. Svi zemljovidi i nacrti ponovno su nacrtani, a dodani su i mnogi drugi. Ilustracije kovanica reproducirane su u otprilike istoj veličini, neovisno o veličini izvorne kovanice. Dodao sam i kronološke tablice, opću bibliografiju, neke genealogije i drugo. M. CARY, D. Litt. (1881. – 1958.) proveo je glavninu svog predavačkog života kao docent te kasnije profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu u Bedfordu te na sveučilišnim koledžima. Uz svoju Povijest Rima napisao je velik broj članaka i nekoliko knjiga, neke od kojih su Povijest grčkog svijeta, 323. – 146. pr. Kr. (A History of the Greek World, 323-146 B.C.) (u seriji knjiga naklade Methuen o antičkoj povijesti, koju je on uredio) te Geografska pozadina grčke i rimske povijesti (The Geographic Background of Greek and Roman History). Bio je jedan od urednika prvog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te je sudjelovao u izradi Cambridgeove antičke povijesti (Cambridge Ancient History). Njegov je raspon interesa i za grčku i za rimsku povijest bio širok, uključujući ne samo politička i ustavnapitanja, već i ekonomska i društvena, kao i historiografska i geografska. H. H. SCULLARD do 1970. je bio profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu, na Kraljevskom koledžu (King's College). Bio je član Britanske akademije, Društva starinara te Kraljevskog koledža. Neke su od njegovih publikacija Scipion Afrički (Scipion Africanus), Povijest rimskog svijeta, 753. – 146. pr. Kr. (A History of the Roman World, 753-146 B.C., Roman Politics, 220-150 B.C.), Od Grakha do Nerona (From the Gracchi to Nero), Etruščanski gradovi i Rim (The Etruscan Cities and Rome) te Slon u grčkom i rimskom svijetu (The Elephant in the Greek and Roman World): bio je jedan od urednika prvog i drugog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te glavni urednik serije knjiga.

DO VLADAVINE CARA KONSTANTINA!Cilj ove knjige je da u jednom svesku pruži opsežan pregled rimske povijesti sve do osvita srednjeg vijeka. Njezina tema je politički sustav i civilizacija koja je trajala tisuću godina i u jednom je trenutku zauzimala cijelo područje Mediterana i zapadne Europe. Istraživanja u ovom širokom polju proučavanja sada se vode intenzivnije nego ikada prije i naše znanje u tom polju sve se više povećava ili modificira u mnogim točkama.Dakle, pisanje opće povijesti Rima zaziva kritiku u mnogim pitanjima detalja. Glavni kriterij za posao ove vrste nije da bi trebao biti sitničavo egzaktan i ažuriran vezano za sve činjenice, nego da bi trebao urediti i procijeniti činjenice u prikladnom redu i proporciji. Njegova se svrha ne može bolje opisati od načina na koji je to učinio Polibije, najveći grčki pisac o Rimu, koji je izjavio da je njegova zadaća bila da pokaže rimsku povijest „kao organsku cjelinu”, tako da se jasno istakne njezino značenje i funkcija u svjetskoj povijesti.Općenito gledano, opsežnije sam pisao u dijelovima knjige o ranijoj povijesti, o onom o čemu su se arheološki nalazi gomilali godinama; isto tako, donekle sam proširio tekst negdje pred kraj, u periodu Dioklecijana i Konstantina. Osim toga što sam napravio nekoliko promjena u uređenju nekih poglavlja, na nekim sam mjestima dodao ponešto sažetaka: ovo zacijelo u sebi uključuje pomalo ponavljanja, što ne mora samo po sebi biti loše ako se radi o udžbeniku, a zapravo je možda i gotovo neizbježno ako se uzmu u obzir neki vječni problemi, kao što je onaj o mogućnosti opisivanja Carstva podjelom na vladavine careva ili na teme.Svi zemljovidi i nacrti ponovno su nacrtani, a dodani su i mnogi drugi. Ilustracije kovanica reproducirane su u otprilike istoj veličini, neovisno o veličini izvorne kovanice. Dodao sam i kronološke tablice, opću bibliografiju, neke genealogije i drugo.M. CARY, D. Litt. (1881. – 1958.) proveo je glavninu svog predavačkog života kao docent te kasnije profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu u Bedfordu te na sveučilišnim koledžima. Uz svoju Povijest Rima napisao je velik broj članaka i nekoliko knjiga, neke od kojih su Povijest grčkog svijeta, 323. – 146. pr. Kr. (A History of the Greek World, 323-146 B.C.) (u seriji knjiga naklade Methuen o antičkoj povijesti, koju je on uredio) te Geografska pozadina grčke i rimske povijesti (The Geographic Background of Greek and Roman History). Bio je jedan od urednika prvog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te je sudjelovao u izradi Cambridgeove antičke povijesti (Cambridge Ancient History). Njegov je raspon interesa i za grčku i za rimsku povijest bio širok, uključujući ne samo politička i ustavnapitanja, već i ekonomska i društvena, kao i historiografska i geografska.H. H. SCULLARD do 1970. je bio profesor Antičke povijesti na Sveučilištu u Londonu, na Kraljevskom koledžu (King's College). Bio je član Britanske akademije, Društva starinara te Kraljevskog koledža. Neke su od njegovih publikacija Scipion Afrički (Scipion Africanus), Povijest rimskog svijeta, 753. – 146. pr. Kr. (A History of the Roman World, 753-146 B.C., Roman Politics, 220-150 B.C.), Od Grakha do Nerona (From the Gracchi to Nero), Etruščanski gradovi i Rim (The Etruscan Cities and Rome) te Slon u grčkom i rimskom svijetu (The Elephant in the Greek and Roman World): bio je jedan od urednika prvog i drugog izdanja Oxfordskog klasičnog rječnika (The Oxford Classical Dictionary) te glavni urednik serije knjiga.

Pub. Ovidii Nasonis Operum tomus tertius interpretatione et notis illustravit Daniel Crispinus... RETKO antikvarna izvanredno ocuvana posebno za knjigu staru preko dva veka tvrdi stari povez kvalitetan papir KOLEKCIONARSKI PRIMERAK Ovidio Nasón Publio, 43 a.C.-17 d.C. Costantini, Giovanni Battista (Venecia) Crespin, Daniel 1640-1716, trad.Language(s):Latin Published: Venetiis : Typis Jo: Baptistae Costantini, 1779. Edition:Editio secunda veneta emendatior. Subjects: Literatura latina Publije Ovidije Nazon (lat. Publius Ovidius Naso; Sulmona, 20. mart 43. p. n. e. — Tomis, 17) bio je jedan od trojice najpoznatijih pesnika Avgustovog doba, takozvanog zlatnog veka rimske književnosti — pored Horacija i Vergilija. Datum rođenja 20. mart 43. p. n. e.Mesto rođenja Sulmona (Rim) Rimska republika Datum smrti 17.Mesto smrti Tomis Rimsko carstvo Ovidije je savršen versifikator, sa dobrom retoričkom spremom.[2] U formalnom pogledu Ovidije je pravi virtuoz i odličan predstavnik lake i neiscrpne romanske rečitosti. On se ženio tri puta i razveo dva puta do svoje tridesete godine. Imao je jednu ćerku, i unučad.[3] Njegova zadnja žena je bila povezana sa uticajnim gens Fabia, što mu je pomoglo tokom tokom egzila.[4] Avgust ga je sa nepoznatih razloga internirao u jedno mestance na Crnom moru.[5][6][7][8] Od ljubavnih pesama treba spomenuti Amores, u kojima je laka ljubavna lirika začinjena vešto ubačenim moralnim maksimama. Heroides ili Epistulae, su retoričke ispovedi napuštenih žena (Penelope, Medeje Sapfe i drugih). Ars amatoria (u tri knjige) i Remedium amoris pokazuju Ovidija kao stručnjaka u zamršenim pitanjima ljubavne strategije i psihologije. Nije se libio da piše i o kozmetici u stihovima (Medicamina faciei), sa tačnim receptima. Najbolje i najveće delo su mu Metamorphoses u 15 knjiga. Ovaj niz etioloških legendi, koji počinjo orijentalnim i grčkim motivima i završava apoteozom Julija Cezara, daje prema uzoru aleksandrijskog pesnika Kalimaha, objašnjenja preobražajima raznih mitskih ličnosti. Takvih skaski o preobraženjima nalazimo kod svih naroda, ali su im aleksandrijski učeni pesnici posvetili naročitu pažnju. Ovidiju je pošlo za rukom da i u kompoziciji celine, i u obradi detalja da — može se reći — savršeno pesničko delo, protkano jednom idejom. Epsku opširnost osvežavaju razne epizode, opisane bogatim i okretnim stilom iskusnog retora i pesnika, kakav je bio Ovidije. Na etiološkoj osnovi rađeni su i Fasti u šest knjiga, rimski kalendar za prvu polovinu godine sa opisom svetkovina i običaja. Na ovom delu radio je Ovidije i u prognanstvu, ali ga nije završio. Tristija, u pet knjiga, i Epistulae ex Ponto, u četiri knjige, prikazuju slom i bedu ostarelog galantnog Rimljanina, koji do poslednjeg časa moli i čezne za Rimom, čameći u monotoniji pontskog primorja. Izgubljena nam je tragedija Medeja, koju je profesor retorike Kvintilijan mnogo cenio. Za Seneku Ovidije nije samo declamator bonus nego bi bio i poetarum ingeniosissimus ni tantum impetum ingenii et materiae ad pucriles ineptias reduxisset. Ovidije je, kao rođeni pesnik osobene virtuoznosti i blistave fraze, mnogo uticao na romanske i evropske književnosti. Dubrovački pesnici Dinko Zlatarić, Junije Palmotić, Ignjat Đurđević i Dživo Bunić prevode i koriste Ovidija. Petar Hektorović preveo je Remedium amoris: „Od lika ljuvenoga« (O lečenju ljubavi), a u novije doba prevodili su Ovidija F. Miler i T. Maretić. Metamorfoze su neiscrpan izvor za evropske slikare i vajare. Vilijam Šekspir u fantastičnoj igri „San letnje noći“ koristio je isti izvor. Mesto Sulmo nalazi se na oko 50 km od zapadne obale Jadranskog mora, malo južnije od mesta Korfinijum koji se nalazio na poznatoj Via Valerija koja je vodila do Rima. Rodio se u uglednoj porodici rimskih vitezova. Već kao dečak pokazuje interes za pesništvo, u školi čuvenog rimskog retora Aurelija Fuska. Uskoro se odriče državne službe da bi se stavio u službu muza. Prijateljuje sa pesnicima Markom, Propercijem (Sextus Propertius), Pontikom i Basom (Bassus). Tibul ga upoznaje sa pokroviteljem pesnika Mesalom (Marcus Valerius Messalla). Sa dvadeset godina Ovidije izdaje na svet zbirku pesama Ljubavne pesme (Amores), a nekoliko godina kasnije i drugu, pod naslovom Heroine (Heroides). Po T. Maretiću, «ova se zbirka sastoji od 21 poslanice, što ih tobože žene davnih mitičkih vremena pišu svojim muževima ili ljubavnicima, koji su daleko u tuđini, ili su ih pače iznevjerili». Široku popularnost Ovidiju donosi knjiga pesama Ljubavna veština (Ars amatoria), koja predstavlja ljubavni priručnik i savetnik za žene i muškarce, sa puno životno korisnih, ali i raspusnih tančina.[9] Tom knjigom pesnik sebi pribavlja i rđav glas čoveka sklonog povredi javnog morala. Kao zreo čovek objavljuje svoje obimom najveće delo, ep Metamorfoze, gde obrađuje niz mitova koji za temu imaju preobražaj obličja. Iz ovog epa do danas su ostali čuveni odlomci o pretvaranju Dafne u lovorov cvet, o ljubavi Pirama i Tizbe, o Jasonu i Medeji, o Niobi, Dedalu i Ikaru, idilična novela o Filemonu i Baukidi, te mit o Orfeju i Euridici. U to vreme Ovidije već važi i za jednog od najboljih, ako ne i najboljeg majstora stiha. Treća ženidba, sa mladom udovicom Fabijom, donosi mu i veze na dvoru. S njom je imao ćerku Perilu. Međutim, u jeku najveće slave, stiže ga imperatorova nemilost. Godine 8. posle Hrista, Ovidije biva izgnan u Tome, neveliku utvrdu na obali Crnog mora. Razlog izgnanstva do danas nije razjašnjen. Moguće da je pesnik lanuo nešto što se nije smelo, ili da je prećutao nešto što je bio dužan prijaviti (možda preljubu Avgustove unuke Julije sa Decimom Silamom — budući da je Julija bila izgnana u isto vreme kad i Ovidije). Bilo kako bilo, osnovno pitanje ostaje pitanje slobode. Imperator je mora ograničavati, a pesniku je potrebna kao vazduh. (Vladimir Jagličić) U Ovidijeve prijatelje bili su uključeni i gramatičar Higin (Hyginus) i podrazumeva se Horacije (65. do 8. p. n. e.) koji je verovatno uticao na Ovidijeve roditelje da pošalju sina njegovim putem: najpre na školovanje u Grčku, pa na Siciliju i tako dalje. I dok je za svog sponzora Ovidije imao Mesalu, Horacije je imao Etrurca Mecenu – Avgustovog savetnika i „ministra“ za kulturu. Valja reći da je razdoblje Avgustove vladavine razdoblje najvećeg procvata Rima, posle koga je sjaj večnog grada mogao samo da opada. Korozivno načelo promene je prevladalo. Već je Avgustov naslednik Tiberije pri kraju svoje vladavine pokazao da je postao sluga svojih izopačenih strasti, a ne sluga Latina i bogova. Neki od kasnijih careva, npr. Neron, Kaligula, ili Domicijan, biće zveri u ljudskom obliku. Rim je bespovratno stupao na stazu propasti. Predasi pod Trajanom, Hadrijanom, ili Markom Aurelijem nisu se mogli odupreti srozavanju. Ovidije je, više svojim životom, negoli pesništvom, postao prorok te propasti. Publije Ovidije Nazo, očito, i bez svoje volje, morao js biti izvesni korozivni element. Naivno upućep na promenu i na zemaljske užitke, nije slučajno da je baš on ispisao epos koji za temu ima nestalnost. U to vreme on je najčitaniji rimski pesnik, a omiljenost u narodu ne može se steći pisanjem na uzvišene teme. Naprotiv, potrebno je izvesno podudaranje sa interesovanjima svetine. Ovidije svakako nije bio podanik po Cezarevom ukusu. Onaj ko je, kao Oktavijan Avgust, na samrti mogao gordo da kaže: „Nasledio sam Rim od cigala, a ostavljam vam ga u mramoru!`, morao je spadati u graditelje i tumače vrhovnih zahtevnosti trajanja. U Ovidiju on je mogao videti tek nesvesnog protivnika, nekoga ko građanstvo, a time i mase, može navesti na sasvim drukčiji, ne put obnove, već na put razdruzgavanja svega vekovima građenog. Tako gledano, izgnanstvo pesnikovo može se učiniti logičnijim.