Autor - osoba Bagić, Krešimir Gregorić, Boris Naslov Svako je slovo kurva / Krešimir Bagić, Boris Gregorić Vrsta građe poezija Jezik hrvatski Godina 1988 Izdavanje i proizvodnja Zagreb : Goranovo proljeće, 1988 (Zagreb : Grafički zavod Hrvatske) Fizički opis 47 str. ; 20 cm Zbirka Goranovo proljeće. Edicija Nagrađeni pjesnici ISBN ((Broš.)) Napomene Tiraž 500 Listovi povezani na japanski način. Krešimir Bagić/Boris Gregorić: SVAKO JE SLOVO KURVA, „Goranovo proljeće“, Zagreb, 1988. Dvojac Bagić – Gregorić zaplovio je u književne vode na pomalo neuobičajen način, naročito kad je poezija u pitanju: knjigom koju ispisuju zajednički. Već tim gestom desakralizuju poetski čin: on nije više individualno raspinjanje, produkt jedne samoće, već namerno proizvođenje određenih znakova, jezička i poetska igra dve ličnosti. U toj nameri (bez obzira kako je realizovali: da li su stihove smišljali istovremeno ili su ih sastavljali naizmenično, pa uklapali u jednu celinu) pomogla im je generacijska (i životna, pretpostavljam) bliskost, s njom i senzibilitet, tako da nema većih odstupanja u rukopisu (jer se, uglavnom, ne pozna kad koji od njih ispisuje stih) i to je još jedno poništavanje autora, još jedna mistifikacija svojstvena našem vremenu, koje su se prihvatili „oberučke“ i zdušno. Još od naslova knjige („Svako je slovo kurva“) očigledna je humoristička usmerenost: kroz parodiranje, persiflaže, svojevrsne književne viceve i grotesknost ispoljavaju svoje zabavljačke ambicije i odaju, pre svega, dobro raspoloženje. A to je utisak koji poeziji uglavnom nedostaje (ona je često mučna i tugaljiva). Zato ovakva akcija zaslužuje komplimente. Reč je o humoru bez naličja: ne bezrazložnom i karikaturalnom izrugivanju, već nepretencioznom ludiranju i neusiljenom humoru, pri čemu se (što je za poeziju najhitnije) oslobađa jezik a stihovi nesputano nižu i provociraju svojim postupcima. Ovoj poeziji pristaje i odrednica koju je Lipovetsky prepoznao kao postmoderni, new-wave humor. Njime se odlikuju i samostalne knjige koje su i Bagić i Gregorić u međuvremenu objavili. Zoran Đerić, „Polja“ Krešimir Bagić Rođen 1962. u Gradištu. Pjesnik, stilističar i kritičar. Uređivao je emisije o književnosti na Trećem programu Hrvatskog radija (1990-1995), predavao hrvatski jezik i književnost na Sorboni (1996-1999) te bio voditelj Zagrebačke slavističke škole (2005-2009). Profesor je stilistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu i urednik portala stilistika.org. Pjesme i stručni tekstovi prevođeni su mu na dvadesetak jezika. Objavio je zbirke pjesama: Svako je slovo kurva (s B. Gregorićem, 1988; nagrada Goran za mlade pjesnike, 1988), Između dva snažna dima (1989), Krošnja (1994), Bršljan (1996), Jezik za svaku udaljenost (2001), Le palmier se balance (Pariz, 2003), U polutami predgrađa (2006), Trebalo bi srušiti zidove (2011; nagrada Dobriša Cesarić; nagrada Duhovno hrašće, 2011), Plaši li te moja boja (2013), Tko baca mrvice kruha dok hoda šumom / Qui sème des miettes de pain en traversant les bois (Rennes, 2016) i Ponornice (Zagreb, 2021; nagrada Zvonko Milković, 2021; nagrada Tin Ujević, 2022). K tome: znanstvenoesejističke knjige Četiri dimenzije sumnje (koautor, 1988), Živi jezici (1994), Umijeće osporavanja (1999), Treba li pisati kako dobri pisci pišu (2004), Uvod u suvremenu hrvatsku književnost (2016; nagrada Josip i Ivan Kozarac, 2016), knjige kritika Brisani prostor (2002; nagrada Julije Benešić, 2003) i Pogled iz Dubrave (2017) te Rječnik stilskih figura (2012; Državna nagrada za znanost; Godišnja nagrada Filozofskoga fakulteta; nagrada Kiklop za znanstvenu knjigu godine, 2013). Uredio je Rječnik Trećeg programa (1995), Leksikon hrvatskih književnih kritičara (2012), zbornike Važno je imati stila (2002), Bacite stil kroz vrata, vratit će se kroz prozor (2006), Ivan Slamnig, ehnti tschatschine Rogge! (2011), suuredio Jezik in fabula. Pisci o jeziku i stilu (2017) i Jezik in fabula: zbornik radova (2018), sastavio izbore proze Poštari lakog sna (1996) i Goli grad (2003; slovenski prijevod: Golo mesto, 2005; poljski prijevod: Nagie miasto, 2009), priredio izbore iz poezije Stjepana Gulina, Zvonka Makovića i Josipa Severa. Pisac kratke proze, esejist, kritičar, prevodilac, jezični tutor, lektor i likovni umjetnik Boris Gregorić (9. ožujak 1961) proveo je veći dio života u Sloveniji, Zagrebu i Iowa Cityu, SAD. U Zagrebu je bio stalni suradnik kulturne rubrike Vjesnika, magazina Start, te Nedjeljne Dalmacije. Objavio je pet zbirki kratkih priča, od kojih se, po njemu, najviše ističu Bestseler (Globus, 1990) te elektroničko izdanje prozne zbirke Kali Juga (2009): http://www.elektronickeknjige.com/gregoric_boris/kali_juga/index.htm Redovito piše kratke oglede za emisiju „Riječi” te radi na prijevodima emisije „Dnevnici i pisma” trećega programa Radio Zagreba HR3. Od 1979. objavljivao kratke proze, oglede, teorijske tekstove i prikaze, književne i filmske kritike, radeći kao lektor, novinar i kritičar u redakcijama „Večernjeg lista“, „Vjesnika“ (rubrika kulture), „Quoruma”, „Starta“, „Danasa”, „Oka”, „Nedjeljne Dalmacije“, „Globusa”. Surađivao je u programima Radio-Zagreba III, Omladinskog radija 101, Radio-Sljemena. Proze izvođene na Omladinskom radiju 101, Radio-Beogradu III, Radio-Ljubljani i dr. U ljeto 1991. emigrirao je u SAD, točnije Iowa City, Iowa, gdje je gostovao u International Writers` Program uz potporu fondacije Lilian Hellman & Dashiel Hammett, te američkog PEN Centra. Studirao je slikarstvo i crtanje pri University of Iowa u Iowa Cityu. Piše i na američkom engleskom jeziku objavljivao prozu i poeziju u 100 Words, The Iowa Review, eXchanges, Primordial Traditions, Whim`s Place (Online Flash Fiction), The Vocabula Review, http://www.ahundredgourds.com/ (haiku poezija). Proze su mu prevođene na engleski, bugarski, slovenski, makedonski, njemački (Klaus Detlef Olof) te poljski jezik. Uvršten je u razne antologije hrvatske i ex-Yu kritike i kratke proze, među ostalima, Krhotine vremena, Kritika futura drugog, Najbolje priče 1989 (antologija najbolje ex/Yu priče, pr. David Albahari i Mihajlo Pantić), Goli grad (2003). Objavljene knjige: Svako je slovo kurva (ko-autor K. Bagić, 1988) Teorijska Gramatika (1989) Prvo lice tuge (1990) Bestseler (1990) Kali Juga (2009) Kali Juga (elektronično izdanje, 2012) Noviji radovi: Kali Juga, zbirka kratke proze, Meandar, Zagreb, 2009. Strah i mržnja u hotelu „Brighton”, natječaj za kratku priču Večernjeg lista, Večernji list, Zagreb, 2011. Poetic Realism, The Vocabula Review, Writing Contest, Fall, 2011, Rockport, MA Pet lakih komada, proza, časopis Forum, Zagreb, 2011. Kali Juga (elektronična verzija), http://www.elektronickeknjige.com/, Zagreb, 2012. Prijevodi: Miklavž Komelj, Hippodrome, zbirka pjesama, sa slovenskog na engleski; University of Iowa, International programs, Iowa City 2010. Branko Čegec, Breath-Hold Diving (Blesok no. 71/73, zbirka pjesama; Skopje, trojezično izdanje/trilingual edition, 2010) Henry Miller, Razmišljanja o pisanju (Knjigomat br. 9-11, ogled iz knjige „Mudrost srca”, Zagreb, 2010.) D.H. Lawrence, More i Sardinija (putopis, emisija „Dnevnici i pisma”, III program Radio-Zagreb, 2011) Frank O’Connor, Svoga oca sin (autobiografija, emisija „Dnevnici i pisma”, III program Radio-Zagreb, 2011) Edward Abbey, Desert Solitaire (emisija „Dnevnici i pisma”, III program Radio Zagreb, 2011) Vlasta Žanić, Naći se sa sobom/To Meet Myself, likovna monografija, Meta, Zagreb, 2011 (na engleski) Ivan Kožarić, Preko crte/Across the Line, radovi na papiru, katalog izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti, Zagreb, 2011 (engleski) Slavica Jakobović Fribec, Zagreb in Zagorka’s Footsteps, cultural guide, Centar za ženske studije, Zagreb 2011 Henry Miller, Raimu, emisija Dnevnici i pisma, 2012. Samuel Beckett, Mercier i Camier, emisija Strana Proza, HR3, 2012 (ur. Gordana Crnković) Shunryu Suzuki, Pisma iz praznine, izbor predavanja iz Zen filozofije Shunryu Suzukija, emisija Dnevnici i pisma, 2013. * Noviji prevodilački radovi uključuju slovenske autorice Ines Cergol (poezija), Maja Gal-Štromar (igrokaz za djecu), romane za djecu Sanje Pilić i Sonje Zubović (hrvatski na engleski), kao i nove prijevode za nekoliko programa HR3, uključujući antologiju suvremene japanske Tanka poezije (priredio Makoto Ueda), izbor iz poezije suvremenog slovenskog pjesnika i povjesničara umjetnosti Miklavža Komelja, te Šest života u potrazi za likom kineskog Nobelovca Mo Yana. Još neobljavljeni prijevodi uključuju izbor iz poezije Srečka Kosovela (9 pjesama na engleski jezik), Zofke Kvedrove (kraća proza, na engleski), te 28 Micro Poems for Ezra Pound Ante Armaninija (s hrvatskog jezika na engleski). MG105

Autor - osoba Bolaño, Roberto, 1953-2003 = Bolanjo, Roberto, 1953-2003 Naslov Sabrana poezija / Roberto Bolanjo ; sa španskog preveli Bojana Kovačević Petrović, Ivan Radosavljević, Dušan Vejnović Vrsta građe poezija Jezik srpski Godina 2023 Izdavanje i proizvodnja Kikinda : Partizanska knjiga ; Novi Sad : Kulturni centar Novog Sada, 2023 (Novi Sad : Sajnos) Fizički opis 674 str. : ilustr. ; 23 cm Drugi autori - osoba Kovačević-Petrović, Bojana, 1971- = Kovačević-Petrović, Bojana, 1971- Radosavljević, Ivan, 1969- = Radosavljević, Ivan, 1969- Vejnović, Dušan, 1981- = Vejnović, Dušan, 1981- Vilas, Manuel, 1962- = Vilas, Manuel, 1962- Zbirka ǂEdicija ǂIntegrali ; ǂknj. ǂ9 ISBN 978-86-6477-108-5 Napomene Tiraž 500 Str. 5-13: Poezija Roberta Bolanja / Manuel Vilas Beleška o prevodiocima: str. 659-660 Napomene i objašenja u beleškama uz tekst Bibliografija Registar. Roberto Bolanjo je u poeziji video oblik pobune i egzistencijalni zaplet koji oplemenjuje život. To je značajno jer bez takvog odnosa prema poeziji nemoguće je razumeti celinu njegovog dela, naročito njegova dva najpoznatija romana: Divlje detektive i 2666. Ta svest o pobuni manifestuje se stalnom zaokupljenošću prikazivanjem života onih koji su propali, sudbinom prokleti, demoralisani, onih ljudskih bića koja nisu uspela da puste koren, koja su obespravljena, zlosrećna, čudna, neshvaćena, prerano umrla. A iznad svega prikazivanjem života siromašnih. Ima mnogo očaja u poeziji Roberta Bolanja. Možda zato što je razmišljanje o životu i svetu krajem XX veka stvaralo otuđenje, nezadovoljstvo i teskobu. Stvaralo je inteligentni očaj. Rekao bih da upravo to osećanje preovladava u ovoj poeziji: teskoba koja dolazi iz same srži i na kraju postaje blistava. U Bolanjovoj poeziji, kao i u njegovoj prozi, veoma je važan ogoljeni, fiziološki ili eksplicitni seks. Pesnici nisu imali novca, ali jesu vodili ljubav. Uvek raspoloženi za promiskuitet. Divlji detektivi su divlji zato što su podjednako siromašni i promiskuitetni, ili pohotljivi, kako bi rekao Dostojevski. Pohotljivost ili promiskuitet pokazuju se kao infrarealističke emocije ili postulati. Treći svet, odnosno Meksiko, nudi nam jedino bedu i promiskuitet. Bolanjo je slavio Treći svet izmišljajući književni ples siromaštva i seksa. Jer siromaški seks je nadmoćan u odnosu na seks među bogatima. Siromaštvo seks pretvara u bes, najprovokativniji bes u univerzumu. (iz predgovora Manuela Vilasa) Roberto Bolanjo (Roberto Bolaño; Santijago de Čile, 28. april 1953 – Barselona, 15. jul 2003) bio je čileanski pesnik, pripovedač, esejista i romanopisac. Rođen je kao sin boksera i kamiondžije Leona Bolanja i učiteljice Viktorije Avalose. Sama porodica je pripadala nižoj srednjoj klasi, te se često selila po različitim mestima u Čileu, tragajući za boljim životom, da bi se, kada je Bolanju bilo petnaest, preselila u Meksiko. U Meksiku, kao i u Čileu, živeo je u više gradova. U meksičkoj prestonici je napustio srednju školu i zaposlio se kao novinar, zastupajući i braneći ideologiju levice. Da bi pružio podršku revoluciji i socijalističkim reformama Salvadora Aljendea, Bolanjo se 1973. vraća u rodni Čile. Međutim, nakon što je Pinoče vojnim udarom srušio Aljendovu vladu, počela su masovna likvidiranja i hapšenja levičara, kada je, između ostalih, uhapšen i Bolanjo. Proveo je osam dana u pritvoru, odakle je uspeo da se izvuče uz pomoć jednog čuvara, koga je znao iz školskih dana. Vrativši se u Meksiko, mladost je proveo živeći kao boem i književni enfant terrible, to jest kao profesionalni provokator, koji je neretko upadao i prekidao književne skupove. U ovom periodu je strastveno pisao poeziju. Zajedno sa prijateljem Mariom Santijagom Papaskijarom pokrenuo je pesnički pokret infrarealizam, ili utrobni realizam. Godine 1977. preselio u Španiju, to jest Kataloniju, gde je živeo u malom stanu u Blanesu, katalonskom gradiću na obali u blizini Barselone. Radio je kao perač sudova, čuvar u kampu, portir i čistač ulica. Godinama je danju radio, a noću pisao. U Španiji se oženio i dobio sina i ćerku. U svojim četrdesetim je počeo aktivno da piše prozu. U intervjuu je izjavio da je prozu počeo da piše jer se osetio odgovornim za finansijsku budućnost svoje porodice, pošto je znao da poezijom ne može obezbediti dovoljno novca. Ovo je potvrdio i njegov urednik Horhe Heralde, koji je objasnio da je Bolanjo napustio „svoju bitničku egzistenciju u oskudici“ zato što se nakon rođenja sina 1990. osetio odgovornim za budućnost porodice. Uprkos tome, nastavio je da se do kraja života prvenstveno identifikuje kao pesnik. Za deset godina, od 1993. do 2003, objavio je preko deset proznih ostvarenja. Za roman Divlji detektivi dobija prestižnu špansku književnu nagradu za roman „Romulo Galjegos“. Nakon dužeg pogoršavanja zdravstvenog stanja, umire 2003. usled otkazivanja jetre. Iako je još za života privukao pažnju kritičara i čitalaca, pogotovo onih u španskom govornom području, tek je nakon smrti stekao slavu širom sveta. Ovakvom statusu je posebno doprineo posthumno objavljen roman 2666. Ovu knjigu, koja u španskom izdanju broji više od hiljadu stranica, kritika je oduševljeno pozdravila. Roman je nagrađen nagradama „Altazor“, „Salambo“ i „Hose Manuel Lara“. Odabrana bibliografija: Romani: Saveti jednog Morisonovog učenika Džojsovom fanu (Consejos de un discípulo de Morrison a un fanático de Joyce, 1984) Ledena staza (La pista de hielo, 1993) Staza slonova (La senda de los elefantes, 1994) Nacistička literatura u Americi (La literatura nazi en America, 1996) Udaljena zvezda (Estrella distante, 1996) Divlji detektivi (Los detectives salvajes, 1998) Amajlija (Amuleto, 1999) Čile noću (Nocturno de Chile, 2000) Antverpen (Amberes, 2002) Lupenromančić (Una novelita lumpen, 2002) 2666 (objavljen posthumno, 2004). Treći rajh (objavljen posthumno, 2010). Nedaće istinskog policajca (objavljen posthumno, 2011). Zbirke pripovedaka: Telefonski pozivi (Llamadas telefónicas, 1997) Kurve ubice (Putas asesinas, 2001) Nesnosni gaučo (El gaucho insufrible, objavljen posthumno)