Autor - osoba Bolanjo, Roberto, 1953-2003 = Bolaño, Roberto, 1953-2003 Naslov Isprave za ples : izbor priča / Roberto Bolanjo ; izabrao i sa španskog preveo Igor Marojević Jedinstveni naslov Llamadas telefonicas. scc Putas asesinas. scc Vrsta građe kratka proza Jezik srpski Godina 2002 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Svetovi, 2002 (Novi Sad : MBM plas) Fizički opis 207 str. ; 18 cm Drugi autori - osoba Marojević, Igor Zbirka ǂBiblioteka ǂBIS. Džepna knjiga ; ǂknj. ǂ66 Sadržaj S a d r ž a j: Telefonski pozivi (5-106): Jedna književna avantura (7-19); Crv (20-34); Đoana Silvestri (35-52); Život En Mur (53-86); Sensini (87-106). - Kurve ubice (107-194): Gomes Palasio (109-120); Dani 1978. (121-136); Oko Silva (137-153); Prefiguracija Lala Kure (154-172); Isprave za ples (173-184); Susret sa Enrikeom Linom (185-194). `Rasprsnuće stvarnosti` : pogovor / Igor Marojević (195-205). (broš.) Napomene Stv. nasl. izvornika: 1. Llamadas telefonicas; 2. Putas asesinas / Roberto Bolaño Str. 195-205: `Rasprsnuće stvarnosti` / Igor Marojević Na koricama beleška o autoru. Predmetne odrednice Bolanjo, Roberto, 1953- Roberto Bolanjo je rođen 1953. u Santjago de Čileu. Umro je 2003. u Barseloni. Najpoznatiji je kao autor romana, kojih ima 12: „Saveti jednog Morisonovog učenika Džojsovom fanu“ (Consejos de un discípulo de Morrison a un fanático de Joyce, 1984; koautorski; nagrada Ámbito literario), „Ledena staza“ (La pista de hielo, 1993; Nagrada grada Alkala de Enares), „Staza slonova“ (La senda de los elefantes, 1994; nagrada Feliks Urabajen), „Nacistička literatura u Americi“ (La literatura nazi en America, 1996), „Udaljena zvezda“ (Estrella distante, 1996), „Divlji detektivi“ (Los detectives salvajes, 1998, nagrade Romulo Galjegos i Eralde, Nagrada Čileanskog saveta), „Amajlija“ (Amuleto, 1999), Monsieur Pain (1999), „Čile noću“ (Nocturno de Chile, 2000), „Antverpen“ (Amberes, 2002), „Lumpenromančić“ (Una novelita lumpen, 2002) i 2666 (posthumno; nagrade Salambo i Hose Manuel Lara, Nagrada grada Barselone). Značajan i kao pisac zbirki priča „Telefonski pozivi“ (Llamadas telefónicas, 1997, Nagrada grada Santjago de Čilea), „Kurve ubice“ (Putas asesinas, 2001) i „Nesnosni gaučo“ (El gaucho insufrible, posthumno). Objavio je i šest knjiga poezije. Bolanjo je svojevremeno bio aktivni levičar, zatvaran u vreme Pinočeove diktature. Osim u Čileu, značajan deo života proveo je i u Meksiku (desetak godina) i Španiji (od kasnih sedamdesetih do smrti). Prevođen je na oko dvadeset jezika. Značajan je pre svega kao autor koji je, podržan mlađim hispanskim piscima koji ga u velikoj meri smatraju pretečom, svojim istovremeno neposrednim, bespoštednim i vrlo poetičnim jezikom i originalnim formama, praktično ukinuo magijski realizam kao vodeći pravac latinoameričkih književnosti. MG117 (N)

Odlično stanje Naslov Mrtvo mišljenje / Vojislav Despotov Vrsta građe kratka proza Jezik srpski Godina 1989 Izdavanje i proizvodnja Novi Sad : Književna zajednica Novog Sada, 1989 (Novi Sad : Budućnost) Fizički opis 156 str. ; 19 cm Zbirka Edicija Novi Sad ; ǂknj. ǂ169 ǂKolekcija ǂ`Semafor` ; 13 Sadržaj S a d r ž a j: 1. Cepanje cipela (5); 2. Amor est titillatio (6-7); 3. Ovde nema štamparskih grešaka (8); 4. Muška materica (9); 5. Šubi dubi du a (10); 6. Panker-jugend (11); 7. Moždana kora, zemljina kora (12-13); 8. Sedamdeset i deveta generacija (14); 9. I najkvalitetnije zdravlje je pola smrti (15-17); 10. Večiti kalendar (18); 11. Riđa prostitutka (kurva) (19-20); 12. Mi samo vodimo poreklo od ljudi (21); 13. Bela braća (22-26); 14. Body art (27-30); 15. Hare krsna (31-33); 16. Drug fašista (34-35); 17. Prisluškivanje i snimanje (36-37); 18. Telefon 988 (38); 19. Prisluškivanje i snimanje II (39-40); 20. Nekoliko stotina hiljada starica (41); 21. Ljubičasti stratokumulus (42-43); 22. Ljubavni par (44); 23. Ništa nije O. K., bog ih materin (45); 24. Zakon džungle (46); 25. Twenty Century Fox (47); 26. Probušili smo vam himen, druže svemir (48-49); 27. Antiporođajni bolovi (50); 28. Prevrnuti Filips (51-52); 29. Padajuća oplodnja (53); 30. Jadni duhovni sitnosopstvenici (54); 31. Udruženje književnika (55); 32. Ima boga (56); 33. Mali tanatisti (57); 34. Krvavi zamotuljak (58); 35. Knjitaa bo ma mpinge (59-60); 36. As above as below (61-62); 37. Gradska priroda (63-65); 38. Sava-centar (66-67); 39. Isus revolucija (68-69); 40. Ubistvo u Sava centru (70-76); 41. Boli me migrena (77-78); 42. Trula višnja (79); 43. Lezbejka (80); 44. Vranin mozak (81); 45. Opsadno stanje (82); 46. Naše zanimanje je sporedna opasnost (83-84); 47. Good evening (85); 48. Veoma brza besmrtnost (86); 49. Für uns alle - kaufhalle (87); 50. Evropa je puna nesrećnih plavuša (88-89); 51. Školjka (90-91); 52. Rudolf Štajner (92-94); 53. Divna nova umetnost (95-96); 54. Gajenje cveća (97); 55. Nova genetska objektivizacija (98-99); 56. Sprej protiv bubica (100); 57. Beznadežne tune (101); 58. Simpatična karijatida (102); 59. Nevin je onaj ko to isto skrivi (103-106); 60. Tropical moral insanity (107); 61. Astralna zanatska radnja (108-109); 62. Mačka (110); 63. Još jedna trudnoća (111); 64. Duplo grlo (112-113); 65. Vežbe letenja (114-117); 66. Da li smo još uvek ljudi? (118-119); 67. Dvonožno krdo (120-121); 68. Let, let (122-125); 69. Follow me (126-129); 70. Svinjska koža (130-131); 71. Sveži beton (132-134); 72. Električni stub (135); 73. Sova u Vrnjačkoj banji (136-139); 74. Marihuana (140-141); 75. Evena, jesi li mrtva? (142-143); 76. Godišnji odmor (144); 77. Biće spašeni samo spasioci (145); 78. Gde si bila? (146-147); 79. Novo doba (148-153); 80. Ovog? Onog? (154-155). ISBN 86-7331-152-7 (broš.) Napomene Tiraž 1.000 Slika autora i beleška o autoru na koricama. Vojislav Despotov rođen je 1950. u Zrenjaninu, umro je 2000. godine u Beogradu. Živeo je u Novom Sadu. Bio je vlasnik i urednik prvog jugoslovenskog privatnog časopisa za književnost HEY JOE. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Radio je kao urednik dramskog programa u Radio Novom Sadu. Objavio je knjige pesama: Prvo, tj. pesmina slika reči (1972), Dnjižepta bibil zizra uhunt (1976), Trening poezije (1978), Perač sapuna (1979), Pada dubok sneg (1986), Prljavi snovi (1988), Veseli pakao evropoezije (1990), Deset deka duše (1994) i Veseli pakao poezije (izabrane pesme, 1996), esejistički spev Neočekivan čovek (1992), romane: Mrtvo mišljenje (1989), Petrovgradska prašina (1990), Jesen svakog drveta (1997), Andraci, jepuri i ostala najvažnija čudovišta Petrovgrada i Srednjeg Banata (1998), Evropa broj 2 (1998) i Drvodelja iz Nabisala (1990), kao i knjigu eseja Vruć pas (1985). Pisao je i radio i TV drame. Prevodio je sa engleskog, nemačkog i slovenačkog jezika. Jedna književna nagrada nosi njegovo ime. postmoderna književnost neoavangarda vojvođanska avangarda čekić tautologije Vujica resin tucic katalin ladik judita salgo slavko matkovic

Prvo izdanje iz 1982. Veoma dobro očuvano. Autor - osoba Đinđić, Zoran, 1952-2003 = Đinđić, Zoran, 1952-2003 Naslov Subjektivnost i nasilje : nastanak sistema u filozofiji nemačkog idealizma / Zoran Đinđić Vrsta građe knjiga Jezik srpski Godina 1982 Izdanje 1. izd. Izdavanje i proizvodnja Novi Beograd : Istraživačko-izdavački centar SSO Srbije, 1982 (Smederevska Palanka : `10. oktobar`) Fizički opis 241 str. ; 20 cm Zbirka ǂBiblioteka ǂIzazovi ISBN (Broš.) Napomene Tiraž 1.500 Beleška o autoru: str. [243] Zusammenfassung: Subjektivität und Gewalt. Predmetne odrednice Nemačka filozofija -- 18-19v Subjekt (filozofija) Iako je Marks upućivao na granice političkog , možda je politika i dalje okvir emancipacije. Mislim da je to još uvek veoma aktuelna Đinđićeva pozicija u kojoj se on, iako to ne čini eksplicitno, približava Hani Arent. Neutralisanje disensa u komunizmu će tako biti protumačeno kao neutralisanje pluralizma individualnosti. Osnova kritike Hane Arent u odnosu na Marksa je upravo to da je marksistički projekat, kao bitno ekonomski, u nemogućnosti da realizuje projekat slobode. Ekonomija se, na kraju krajeva, bavi samo prirodnim potrebama, a politika nas iz stanja prirode uzdiže ka slobodi. To je, uostalom, bila već Aristotelova pozicija. Ostaviću ovde po strani kritiku Hane Arent, koja je inače veoma inspirisala i marksiste kao što je to Habermas. Habermas je, tako, preko Hane Arent shvatio značaj pojma interakcije. Jer, ako već u perspektivi rada i ekonomije nije došlo do emancipacije, kao što je to pokazao komunizam, onda je neophodno promeniti paradigmu na osnovu koje tumačimo svet. Promena kapitalizma je i promena paradigme na osnovu koje se odnosimo prema socijalnom svetu. I tu Habermas preuzima pojam interakcije Hane Arent vodeći ga ka pojmu komunikativne racionalnosti. Vezujući se, od samih početaka, za individuuma i za disens i dovodeći time u pitanje metafiziku nasilja, Đinđić se, sa različite strane, takođe približava Hani Arent. Marksizmu nedostaje pojam politike, tu bi se Đinđić i Arent složili. Da li je, međutim, Moderna i dalje politička inspiracija – to bi možda bio kontekst njihovih razlika. Ali, siguran sam u jedno. Siguran sam da bi i Hana Arent imala duboko poštovanje za Đinđićevu misao. Za tu misao bez oslonca, kako bi ona rekla. Za njegovu odvažnost i u preispitivanju Moderne i, naročito, u preispitivanju jugoslovenske tradicije. Na kraju krajeva, pojam modernog građanina nije samo ekonomski. On je takođe u vezi i sa pitanjem kritičke imaginacije koju je Đinđić vezao za pojam individue i njenih političkih prava. U tome je osobenost njegove pozicije usmerene i protiv metafizike uma i protiv metafizike partijnosti. Sećam se da mi je, kada smo se ovde u Brazilu poslednji put videli, dugo objašnjavao kako, na kraju krajeva, nije važno šta neka država čini za pojedinca, ili šta pojedinac čini za državu, već šta taj pojedinac čini za samog sebe. U Zoranu je bujao život tog pojedinca koga ni Tradicija ni Moderna nisu uspele da uguše. (Miroslav Milović) O subjektivnosti, o nasilju SRETEN UGRIČIĆ Narodna biblioteka Srbije i Fondacija Dr Zoran Đinđić objavili su novo izdanje knjige Zorana Đinđića Subjektivnost i nasilje, u okviru Izabranih dela ovog autora. Reč je o trećem izdanju knjige Subjektivnost i nasilje; prvo je objavljeno 1982, a drugo 2003. godine, neposredno pre atentata na Zorana Đinđića. A neposredno posle ubistva, Narodna biblioteka Srbije bila je jedina nacionalna ustanova kulture koja je priredila komemoraciju na kojoj se govorilo pre svega o Zoranu Đinđiću kao filozofu i angažovanom intelektualcu, o njegovim knjigama, člancima, prevodima i pisanju. Predgovor za ovo izdanje Subjektivnosti i nasilja napisao je prof. Dr Miroslav Milović. Za grafičko oblikovanje edicije zaslužan je Borut Vild. Naredni tom edicije doneće izabrane članke, intervjue i polemike, a priređivač i pisac predgovora biće Latinka Perović. Subjektivnost i nasilje ima podnaslov: Nastanak sistema u filozofiji nemačkog idealizma. Đinđićevo polazište je da nastanak sistema u filozofiji nemačkog idealizma kreće iz nastanka filozofije istorije, kao pojmovnog i sistemskog razumevanja i obuhvatanja istine ukupnog istorijskog procesa. A istorijski proces vidi se kao emancipacija tj. kao napredovanje slobode u zadatim okvirima nužnosti i dužnosti. Ali prava tema je, u stvari, nastanak novog veka – prosvetiteljske epohe i modernosti – nastanak koji se pokazao, kako to Đinđić kaže „kao uvod u permanentnu krizu današnjice“. Bez razumevanja filozofije nemačkog idealizma ne mogu se razumeti zbivanja koja su konstituisala novu epohu, istu onu u čijim bolnim i kontroverznim posledicama i danas živimo. Hegelova metafizička teza o identitetu istorije i pojma, stvarnosti i uma, predmet je Đinđićeve pronicljive analize i kritike. Tog identiteta, kao ni identiteta uopšte, nema bez nasilja: onog imanentnog, u mišljenju, kao i onog realnog, u delanju i u konkretnim istorijskim okolnostima. To je pokazala Francuska revolucija kao prvo obećanje univerzalne slobode, sa Deklaracijom o ljudskim pravima na jednoj strani i sa revolucionarnim terorom na drugoj. Đinđić ukazuje na problematičnost i protivrečnost veze između filozofskog sistema i života, na nepomirljivu suprotnost između apstraktne opštosti sistema i konkretnosti i egzemplarnosti života. Život proizvodi sistem kao svoju istinu, ali kad sistem u istoriji pokuša da se obistini, pojavljuje se nasilje, u raznim vidovima, izbija i traje kriza, jer je nasilje strašna nadoknada za raskorak između sveta u našoj glavi i sveta izvan naše glave. Ali kriza je i rodno mesto saznanja i refleksije, bez čega nema subjektivnosti, tj. slobodnog samosvesnog delanja. Đinđića inspiriše Hegelova percepcija epohe kao kriznog sklopa i subjektivnosti kao samosvesne delatnosti, kao forme apsolutne slobode, kao emancipacije ljudskosti i kao produkcije smisla. Misliti raskorak između istorije i filozofije, koji se ogleda u emanaciji nasilja, znači misliti i razumeti krizu. Zoran Đinđić je neposredno pokazao, i umom i životom, kako se ukida podela između onih koji se bave teorijom i onih koji proizvode materijalni život. Njegova filozofija kao mišljenje slobode je, u stvari, pitanje prakse i pitanje odgovornosti. Aktuelnost Đinđićeve pozicije u svim njegovim knjigama je višestruka. Njegovi kritički nalazi su duboki i odvažni. On nam saopštava bitne uvide u probleme koji su vitalni i presudni koliko u vreme kada je pisao, toliko i danas, a danas možda i više: nedovršenost (Jugoslavija kao nedovršena država), neutemeljenost (Jesen dijalektike) i nasilje (Subjektivnost i nasilje) moraju biti osvešteni, moraju im se razumeti koren i posledice, da bi bili savladani. I zato, Zoran Đinđić – to je angažovano kritičko mišljenje kao vrhunska forma delatnosti i akcije, a u isto vreme konkretno produktivno delovanje – političko, javno, državničko – kao vrhunska forma mišljenja. Đinđić je delao i delovao mišljenjem, kao što je mislio svojim delima i neumornom energijom. Zato je neporeciv i neprevaziđen i nenadoknadiv za sve nas. Sadržaj: Uvod – filozofija istorije i permanentna kriza novog veka Holderlin, Schelling, Hegel – susret sa neizvesnim ishodom I na desnoj obali Rajne nešto se događa Glava prva, u kojoj se za filozofiju još ne zbiva ništa značajno, ali svakako za neke buduće filozofe Klupko se odmotava Strast i teror Strast i lepota Georg Wilhelm Friedrich Hegel – ali prošlost se sada nastavlja kao zaboravljanje prošlosti Sistem filozofije i obilje života Glava druga, u kojoj bi se čitalac s pravom začudio ako bi neko nepromišljeno tvrdio da postoji bilo kakva veza između filozofije i života Logika i problem početka sistema Nevolje sa Fenomenologijom duha Dvosmislenost problema uvoda u sistem Fenomenologija duha kao posredni član između nauke i njenog praktičnog okruženja Lepa duša i prvi pokušaj mirenja sa realnošću Glava treća, u kojoj Hegel konačno pronalazi put do nauke Svođenje računa Kriza epohe kao rezultat raspada legitimnosti hrišćanstva „Potreba za filozofijom“ kao momenat same filozofije Lepa duša i drugi, sada uspešni, pokušaj mirenja sa realnošću Glava četvrta, u kojoj se obećava izmirenje svih protivrečnosti epohe Refleksija i spekulacija: nastanak dijalektike Fenomenologija duha – utopija totalitarnog prosvetiteljstva Ekskurs – filozofija identiteta i dijalektička teorija rata Strategija „odozgo“ – kolonizacija srca Strategija „odozdo“ – povlačenje Immanuel Kant – sanjar sinteze Konačno uspelo hvatanje pojedinačnog u mrežu opštosti Glava peta, u kojoj teleologija još ne pokazuje svoje prave namere, ali pokazuje svoju ćud Glava šesta, u kojoj postaje jasno da je stav „Jedino kultura može da bude ona poslednja svrha koja se u pogledu ljudskog roda može pripisati prirodi“ fatalan za sve one koji su isključeni iz kulture Autonomija i privatna svojina ___O tome kako su gradske žene, izučivši veštinu dopadanja, zasenile prljave pustinjske kurve, ___i kakve je to posledice imalo za napredak „Ijudskog roda“ Pomirenje kao poraz Johann Gottlieb Fichte – volja za um kao perpetuum mobile Jedinstvo teorijskog i praktičnog uma Glava sedma – filozofija slobode i egzistencijalni izbor Znanje i svet Glava osma – Schelling i romantička sinteza u apsolutu Fichteova sinteza Subjektivnost i dijalektika Umesto facita – delić anti-Istorije Na desnoj obali Rajne nešto se dogodilo Glava deveta, u kojoj se za trenutak pojavljuju oni koji se inače nikad ne pojavljuju Zusammenfassung Beleška o autoru fihte hegel kant MG134 (N)

Autor - osoba Babić, Goran Naslov Sitna slova / Goran Babić Vrsta građe kratka proza Jezik srpski Godina 1991 Izdavanje i proizvodnja Sremski Karlovci : Kulturni centar Karlovačka umetnička radionica, 1991 (Sremski Karlovci : Artprint) Fizički opis 196 str. ; 20 cm Zbirka Edicija `Krovovi` Sadržaj S a d r ž a j: Nevidljiva djevojčica (5-34). - Životinje (35-96): Rođen za nešto veliko (39-42); Svinja za tov (43); Bolesno govedo (44-45); Zatvorenikov kanarinac (46); Papagaj (47); Uškopljeni vol (48); Umjetna krava (49); Dresirani lav (50); Mrtvi vuk kojeg nose po selima (51); Lisica (52); Ustreljen vepar (53); Jastog u sanduku (54-55); Školjka na užetu (56); Ulovljena zmija (57); Izrezana jegulja (58); Štiglić na smoli (59); Vojskovođin konj (60-61); Slavuj za jelo (62-63); Pijevac za borbu (64); Srndać u lovištu (65); Bijesan pas (66); Kokoš za udava (67); Punjeni paun (68); Majmun za opite (69); Tigar ljudožder (70); Svilena buba (71); Magarac na školju (72); Glista na udici (73-74); Leptir za zbirku, proboden iglom (75); Jelen u živom blatu (76); Noj s glavom u pijesku (77); Pas u živodernici (78); Štavljena mama vučica (79); Pripitomljeni konj (80-81); Jarac za žrtvu (82); Osinjak u plamenu (83); Tetrijeb, dok pjeva (84-85); Zazidani čovjek (86); Puž (87); Slijepčev pas (88-89); Mečka na lancu (90); Pas u minskom polju (91); Puran za Božić (92); Jegulja u čatrnji (93); Pijavica na bolesniku (94); Opkoljen zec (95); Slijepi rudarski konj (96). - Bića vatre, svjetlosti (97-152): Patuljci i gljive (99); Čarolija, zlo (100-101); Jelen, zmija (102); Braća noći, djeca svaroga (103-104); Crni kukurijek (105-106); Dragi kamen, lastavica i jorgovan (107); 18 kraljica (108); Drvena kruška, slamnata lutka (109-110); Nebo, paučina (111); Iće (112); Leptirica i vosak (113-114); Srebro na staklu (115); Nejasno, nejasno (116); Sretni, mladi vampiri (117); Vid, čelik i biser (118-119); Prugasti heroj (120); Vrt vila i vještica (121-122); Rupa u svjetlosti (123-124); Pustolovi, slučajni i nužni (125); Duga, dio sjaja (126-127); Blizu i daleko (128); Nevid, morija (129); Crna munja (130); Zašto se ubio Pinocchio? (131); Volja duše (132); Prsten od dima (133-134); Glava zmaja sa suzom (135); Znak, hladno željezo (136); Nekoć davno, paljevine (137); Nevidljivi manihejac (138); Mijena nezamislivog (139); Žar ptica (140-141); Zrikavci i zmije (142-143); Je l` vam bilo vruće? (144-145); Upamti, sad si mrtav! (146-147); Ljudi od nesreće (148); Rumenilo i ulje (149); Prijateljica rđe (150); Žena od sapuna (151); Klinasto pismo, zeleni Asirac (152). - Lapot i druge listine iz ljetopisa (153-196): Povijest (157); Glava (158); Tvorac (159); Druga priča o čovjeku bez lica (160); Navada (161); Dalmacija (162); Prva priča o čovjeku bez lica (163); Maestral (164); Divovi (165); Zbirka (166); Pomor (167); Sanjar (168); Groznica (169); Pisac (170); Zmija (171); Matija i Andrija (172); Plivač (173); Greda (174); Prsten (175); Kurve (176); Otac (177); Žeđa (178); Meštrova glazbala (179); Mrtvaja (180); Lapot (181); Pošast (182); Jug (183); Zator (185); Petak (186); Bijeg (187); Blizanci (188); Kolajna (189); Dužd (190); Selidba (191); Sud (192); Igra (193); Sjever (194); Plovidba (195); Ludosti (196). (Broš.) Napomene Tiraž 500. BABIĆ, Goran, pjesnik, prozaik i dramski pisac (Vis, 18. X 1944). Djetinjstvo i mladost proveo je u raznim mjestima (Split, Makarska, Opuzen, Zagreb, Metković, Mostar, Podhum). Gimnaziju je polazio i završio (1963) u Mostaru. Studirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu i diplomirao 1968. God. 1969. osniva Centar za društvene djelatnosti omladine RK SOH (bio je tajnik ustanove, a poslije glavni urednik biblioteke). Od 1973. je glavni urednik Oka. — Javio se pjesmom Za prvu zbirku (Sloboda, 1958, 28. XI). Pjesme, prozne i dramske tekstove, književne prikaze te polemike objavljuje u publikacijama: Mlada Hercegovina (1959, 1960), Sloboda (1959, 1962–1964, 1966), Mladost (1964, 1968, 1970), Republika (između 1966. i 1980), Telegram (1966, 1968, 1969, 1972), Encyclopaedia moderna (1967, 1971/1972), Polja (između 1967. i 1980), Vidik (1967, 1968, 1970, 1972), Kolo (1969), Forum (između 1970. i 1979), Umjetnost i dijete (1970, 1979), Hrvatski tjednik (1971), Mogućnosti (1971, 1973), Odjek (1971, 1973–1975), Zadarska revija (1971, 1972), Modra lasta (1972–1974), Književna reč (1973, 1977, 1979), Oko (1975–1980), Književne novine (1979), Revija (1980) i dr. Pseudonim mu je G. B. Matin. Piše i poeziju za djecu. Sklon je pjesničkom eksperimentiranju, rušenju tradicije na tematskoj i formalnoj razini te se okušao u grafičkoj i vizualnoj poeziji. U kazalištu su mu izvedene drame Čaj s mrljom (1972); Baš-Čelik (1977); autor je TV drama Kratka noć (s K. Klarićem, 1971), Naša stvar (1975), Blesan i Tulipan (s K. Babić, 1976) te radio-dramâ Devet, devet, devet (1973), Dan kad je poludio telefon u Jugoslaviji (1974), Autostoper (1976) i dr. Za roman Smrt u snu, koji je počeo izlaziti u Forumu (1977), dobio je nagradu Željezare Sisak (1980). Pjesme su mu uvrštene u više antologija, a prevođene su na albanski, engleski, makedonski, rumunjski i slovenski. DJELA: Ptico jedna glupa u smrt zaljubljena. Zagreb 1966. — Lapot i druge listine iz ljetopisa. Zagreb 1969. — Ostale otvorene igre. Zagreb 1969. — Krabulja. Zagreb 1970. — Strašna djeca. Zagreb 1973. — Tri poeme. Beograd 1974. — Vjetrenjače trulo srce. Cetinje 1974. — Nova djeca. Dubrovnik 1975, Gornji Milanovac 1978. — Mjesečina, noćni lijes. Čakovec 1975. — Naša stvar. Rijeka 1975. — Blesan i Tulipan. Novi Sad 1977. — Dim i zima. Zagreb 1977. — Bića vatre, svjetlosti. Beograd 1978. — Dramski tekstovi, 1. Osijek 1979. — Kako se uči ljubav. Beograd 1979. — Noćna rasa. Zagreb 1979. — Smrt u snu. Zagreb 1979. LIT.: Jakša Fiamengo: Strasti avanture. Vidik, 17(1970) 21, str. 98–100. — Vjeran Zuppa: Goran Babić: Lapot i druge listine iz ljetopisa. Telegram, 11(1970) br. 508. — Branko Bošnjak: Geografija sile. Pitanja, 4(1972) 35, str. 1365–1369. — Stanka Bručić-Dvoržak: Goran Babić: Strašna djeca. Knjiga i čitaoci, 7(1973) 7/10 str. 202–203. — Jakov Jurišić: Svježina poetskog izričaja. Odjek, 27(1974) 13, str. 20–21. — Srba Ignjatović: Pesništvo Gorana Babića od Lapota do Tri poeme. Književna reč, 4(1975) br. 33. — Zvonimir Kostić: Tri poeme Gorana Babića. Letopis Matice srpske, 151(1975) CDXVI/4, str. 401–403. — Rade Prelević: Poezija kao kritika poezije. Život, 24(1975) XLVII/2, str. 220–222. — Lidija Švagel: Vjetrenjače trulo srce. Zadarska revija, 24(1975) 5/6, str. 527–528. — Marijan Tomislav Bilosnić: Čitljiva i jasna zbirka. Rukovet, 22(1976) XLIII/5–6, str. 288–289. — Ljubomir Cvijetić: Goran Babić: Mjesečina noćni lijes. Odjek, 29(1976) 10, str. 18–19. — Zvonko Kovač: Nova podloga angažmana. Stih, 1(1976) 2, str. 166–168. — Sreten Perović: Ironija kao samoodbrana. Stvaranje, 31(1976) 1, str. 135–137. — Draško Ređep: Srce domaje. Detinjstvo, 1976, 1, str. 55–60. — Lukša Fiamengo: Goran Babić: Bića vatre. OFF, 1978, 1, str. 91–93. — Ivan Božičević: Goran Babić: Noćna rasa. Republika, 36(1980) 6, str. 823–824. — Srbo Ignjatović: Noćna rasa. Književnost, 35(1980) LXX/9, str. 1534–1538. — Draško Ređep: Goran Babić: Noćna rasa. Književnost, 35(1980) LXX/8, str. 1331–1335. — Ranko Risojević: Smrt u snu. Odjek, 33(1980) 4, str. 17. — Ljiljana Šop: Goran Babić: Smrt u snu. Književne novine, 32(1980) br. 601. — Velimir Visković: Goran Babić: Smrt u snu. Književna reč, 9(1980) br. 139. Goran Babić je studirao i diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1969. godine vodio je Centar za društvene djelatnosti omladine u sklopu kojega je objavljen niz knjiga mladih hrvatskih pisaca. Od 1973. godine glavni je urednik časopisa Oko, gdje dolazi do izražaja njegova kontroverzna polemičarska strast; zastupajući dogmatske stavove vladajuće stranke (SKJ) izaziva svojim polemikama žestok prezir i odbojnost većeg dijela hrvatske javnosti. Godine 1991. napušta Hrvatsku Babić polemičar Spomenuti je esej... svojevremeno prozvao onaj brkati i bradati zlohudi patuljak iz šume Striborove hrvatske književnosti. Naime drug Goran Babić je na moju tvrdnju da u određenom razdoblju* nije bilo pravih književnih časopisa, odnosno realne mogućnosti da se oni pojave a pogotovo prežive, rekao i napisao,... da sam mimoišao Krležine časopise, valjda misleći da sam vesla sisao, te da uistinu vjerujem da su Krležini časopisi u poslijeratnom razdoblju bili sinonim književne živosti u nas.... takav časopis kome bi urednik bio Miroslav Krleža nije naprosto izlazio, a to što je on bio urednik, i to urednik u sjeni, prvih brojeva Foruma, ne predstavlja neko osobito sretno razdoblje hrvatske književnosti. Pjesme Ostale otvorene igre, Mladost, Zagreb, 1969. Mjesečina, noćni lijes, „Zrinski“, Čakovec, 1975. Noćna rasa, Nolit, beograd, 1979. Duša, „Zrinski“, Čakovec, 1987. Vizuelna konkretna concrete poetry eksperimentalna knjizevnost poezija umetnicki strip bosch+bosch Avangardni omotači Omoti Ovitak montaža kolaž avant-garde design Artists book zenit časopis zenitizam nadrealizam ljubomir micic konstruktivizam ruska avangarda flaker prva izdanja međuratna književnost Slavko Matković Bogdanović Balint Sombati Katalin Ladik Vladan Radovanović signalizam vokovizuel Bosch+Bosch Judita Šalgo neoavangarda Vojislav Despotov Vujica Rešin Tucić postmoderna srpska književnost xx veka avangardna poezija bit international dada dadaizam dragan aleksić uj symposion grupa OHO kod e-kod mixed media bora cosic casopis rok index MG19