Spoljašnjost kao na fotografijama, unutrašnjost u dobrom i urednom stanju! Ilustracije: Ordan Petlevski Miroslav „Mika” Antić (Mokrin 14. mart 1932 − Novi Sad 24. jun 1986) bio je srpski pesnik. Pored književnosti, bavio se slikarstvom, novinarstvom i filmom.[1] Bio je i urednik lista „Ritam“ i „Dnevnika“ u Beogradu, i „Mladog pokolenja“ u Novom Sadu.[2] Biografija Rođen je u Mokrinu na severu Banata. Osnovnu školu započeo je u Kikindi a nastavio u Pančevu. Živeo je u Pančevačkoj Gornjoj varoši, gde je pohađao i gimnaziju. Sa samo šesnaest godina napisao je svoje prve pesme koje su izašle u časopisu „Mladost”. IP „Novo pokolenje”, 1950.godine, prihvatio je da odštampa prvu zbirku pesama „Ispričano za proleće”.[3] Studije je upisao u Beogradu na Filozofskom fakultetu. Živeo je u Novom Sadu. Pre nego što je postao poznati pesnik bavio se raznim poslovima - bio je mornar, radio je u lutkarskom pozorištu. Antićevo delo Spomen ploča na kući u Pančevu Spomenik Miroslavu Antiću u Novom Sadu Pesnik Mika Antić je u jednom razgovoru rekao da je čitao mnoge pisce, i da su na njega svi uticali. Ali je malo onih, kako je govorio, koji su mu ostali dobri i večiti prijatelji. U dečjoj literaturi, na primer, kako je govorio, nikad se nije razočarao u Sent Egziperija. U svom delu, Antić, poput Egziperija, pokazuje koliko su vredne male stvari koje odrasli ljudi ne primećuju. U obraćanju deci on kaže: „Moje pesme nisu pesme, nego pisma svakome od vas. One nisu u ovim rečima, već u vama, a reči se upotrebljavaju samo kao ključevi, da se otključaju vrata iza kojih neka poezija, već doživljena, već završena, već mnogo puta rečena, čeka zatvorena da je neko oslobodi“.[4] Režirao je filmove „Doručak sa đavolom“, „Sveti pesak“, „Široko je lišće“, „Strašan lav“. Pisao je dramska dela i jedan roto roman.[5] U periodu od 1941. do 1954. živeo je u Pančevu.[6] O njemu je Nemanja Rotar napisao knjigu „Sutradan posle detinjstva”.[7] Na Novom novosadskom groblju ispratilo ga je više od deset hiljada ljudi, 26. juna 1986. godine. Njegova poslednja želja je bila da mu pročitaju „Besmrtnu pesmu” i odsviraju „Pira mande korkoro” kada ga budu sahranjivali.[3] Odlukom gradske skupštine Novog Sada od 2007. godine, druge nedelje marta u Novom Sadu održavaju se „Antićevi dani”. U okviru manifestacije se dodeljuje godišnja nagrada „Miroslav Antić”. Nagrada i manifestacija su izostale 2021. i 2022. godine.

Autor: Tove Jansson Godina izdanja: 2020. Br. str.: 62 Povez: Tvrd Format: 129mm x 198mm Pismo: Latinica Opis Mumini i velika poplava – autor Tove Jansson Muminmama i njezin sin Mumintrol hodaju mračnom šumom u potrazi za mjestom gdje bi mogli sagraditi kuću prije nego što dođe zima, jer poznato je da Mumini ne podnose hladnoću. No oni traže i Mumintatu, koji je odlutao od kuće s hatifnatima, čudnim stvorenjima koja su uglavnom nevidljiva. Na tom putu susreću plašljivu životinjicu, djevojku modre kose koja živi u tulipanu, jednog ljutitog lava, ali i svog dalekog rođaka morskog trola. Suočili su se oni i s Velikom Zmijom, strašnom kišom i poplavom, ali sve to dovelo ih je do Mumintate i Mumindola u koji je poplava donijela kućicu, plavu kao nebo i žutu kao sunce, što ju je Mumintata sagradio za svoju obitelj. I tako su započele avanture u Mumindolu! „MUMINI I VELIKA POPLAVA“ prva je knjiga iz omiljene serije od devet knjiga o Muminima velike finske spisateljice Tove Jansson. Te su knjige postale obiteljski klasici diljem svijeta i čitaju se iz generacije u generaciju. Sve knjige prate i maštovite ilustracije Tove Jansson, a svaka se može čitati zasebno jer ne povezuje ih radnja, već likovi. Ovu knjigu Tove je objavila još 1945., a napisala ju je za vrijeme rata. Iako se likovi u priči susreću s mnogim poteškoćama kao što su egzistencijalna nesigurnost, nestanak Mumintate ili poplava – jer bila je to realnost toga vremena – priča o upornosti i optimizmu Mumina priča je za sva vremena. Ona pokazuje kako se Mumini s nevoljama suočavaju hrabro, pokušavaju naći rješenje i nikad ne odustaju, a s obzirom na to da su uvijek spremni pomoći drugima, i drugi nesebično njima pomažu. O autorici Tove Jansson (1914. – 2001.) finska je autorica i umjetnica koja je pisala na švedskom jeziku. Svjetsku slavu stekla je serijom knjiga o Muminima koje je napisala i ilustrirala u razdoblju između 1945. – 1970. godine. Serija obuhvaća osam roman i knjigu priča te četiri slikovnice i stotine stripova. Knjige o Muminima, danas klasici dječje književnosti, prevedene su na više od 50 jezika te se i dalje prevode i objavljuju u cijelom svijetu. Mumini su samo dio golemog i nadahnutog stvaralačkog opusa ove umjetnice. Tove Jansson nije pisala samo dječje knjige. Kao već priznata slikarica, ilustratorica i umjetnica u nordijskim umjetničkim krugovima, napisala je i seriju romana i kratkih priča za odrasle. Za života bila je i do danas ostala najomiljenija autorica u skandinavskim zemljama. Djela Tove Jansson odražavaju bitna načela njezina života: ljubav prema obitelji i prirodi te inzistiranje na slobodi kako bi mogla nesmetano stvarati. Moto njezina života bio je „rad i ljubav“ i oboma je pristupala s radošću i bez kompromisa.