U dobrom stanju! Fototipsko izdanje objavljeno povodom 150-godišnjice rođenja Jovana Jovanovića Zmaja. 1983. 230 strana velikog formata. Jovan Jovanović Zmaj (Novi Sad, 6. decembar 1833 — Sremska Kamenica, 14. jun 1904) je bio jedan od najvećih liričara srpskog romantizma. Po zanimanju bio je lekar, a tokom celog svog života bavio se uređivanjem i izdavanjem književnih, političkih i dečjih časopisa. Najznačajnije Zmajeve zbirke pesama su „Đulići“ i „Đulići uveoci“, prva o srećnom porodičnom životu, a druga o bolu za najmilijima. Pored lirskih pesama, pisao je satirične i političke pesme, a prvi je pisac u srpskoj književnosti koji je pisao poeziju za decu. Jovan Jovanović Zmaj je izabran za prvog potpredsednika Srpske književne zadruge i izradio je njenu oznaku (amblem) Jovan Jovanović Zmaj je rođen u Novom Sadu 6. decembra (24. novembra po julijanskom kalendaru) 1833. godine u uglednoj plemićkoj porodici.[2] Po jednoj verziji, pesnikov pradeda bio je Cincarin, a od 1753. godine živi i posluje u Novom Sadu; bio je bakalin, krčmar, dželebdžija, trgovac hranom i brodovlasnik. Po drugom, pouzdanijem izvoru, druga osoba (istog imena i prezimena) je pradeda Kosta Jovanović `trgovac iz Makedonije` primljen je 15. januara 1767. godine za građanina Novog Sada.[2] Deda Jovan poznat kao `Kišjanoš` je bio manje vičan ekonomiji, ali iako se bavio činovničkim poslovima, tražio je 1791. godine i počekao, da bi stekao je plemićku titulu.[3] Otac Zmajev bio je „blagorodni gospodin Pavle ot Joannovič”, senator, pa gradonačelnik Novog Sada, a majka Marija kći Pavla Gavanskog bila je iz Srbobrana.[4] Mali Jova je rođen i prve godine života proveo u novosadskoj čuvenoj ulici `Zlatna greda`. Njihov porodični dom bio je inspirativno mesto; kao stecište novosadske elite i kulturnih radnika. Osnovnu školu je pohađao u Novom Sadu, a gimnaziju u Novom Sadu, Halašu i Požunu. Iz gimnazijskih dana su njegovi prvi pesnički pokušaji; `Prolećno jutro` je spevao 1849. godine. Posle završene gimnazije upisao je, po očevoj želji, studije prava u Pešti, a studirao još i u Pragu i Beču. Ali bio je naklonjen prirodnim naukama, i to će kasnije prevladati kao životno opredeljenje, od kada je izučio medicinu. Za njegovo književno i političko obrazovanje od posebnog značaja je boravak u Beču, gde je upoznao Branka Radičevića, koji je bio njegov najveći pesnički uzor. Takođe u Beču upoznao se i sa Svetozarem Miletićem i Đurom Jakšićem. Za vreme gimnazijskog školovanja i potom studija, upoznao je u originalu prvo mađarsku, a zatim i nemačku književnost. Bavio se tada mnogo prevođenjem na srpski jezik, pesama Petefija, Cucorija, Garaija, Đulaija. Izdao je 1857. godine knjigu `Toldiju` od Aranjija, zatim 1860. godine `Viteza Jovana` od Petefija, te deceniju kasnije 1870. godine, Aranjijevu `Toldijinu starost`.[5] Bio je naklonjen mađarskim pesnicima, a i Mađari su ga javno i iskreno poštovali. Tako su mađarski prijatelji u Budimpešti, okupljeni u `Kišfaludijevom društvu`[6], u dvorani Mađarske učene akademije, 17/29. maja 1889. godine, sa bogatim kulturnim sadržajima, obeležili 40. godišnji Zmajev `pesnički rad`.[7] Ali zbog te svoje ne samo mladićke `slabosti` prema `srpskim dušmanima`, on je među Srbima (liberalima), podrugljivo (kao i deda mu, ali sa više prava) nazivan `Kiš Janoš`. Posle prekida studija - ne završenih[8] studija prava, Zmaj se 1860. vratio u Novi Sad, i kao jedan od najbližih Miletićevih saradnika postao službenik - podbeležnik u novosadskom magistratu. Pisao je poeziju sa mnogo uspeha u novosadskoj `Danici`. Tu se upoznao sa svojom budućom suprugom Eufrozinom - Rozinom. koju je `prekrstio` Ružom, - postala Ružica Ličanin. Ružini roditelji su bili Pavle Ličanin, sin novosadskog trgovca Mihaila, i Paulina, ćerka Pavla ot Duka.[9] Svadba je bila upriličena o Sv. Savi 1862. godine.[10] Ljubav i srećan porodičan život nadahnuli su Zmaja da napiše ciklus (zbirku) pesama Đulići (od turske reči Gül, što znači ruža)....

Kemp: laž koja govori istinu Rende, Kontrabunt, 2003. 366 strana, četvrtasti format. Očuvana. Malo zaprljana na gornjoj bočnoj strani Nepodložan definiciji, nepokolebljiv, kemp je heroizam ljudi od kojih se ne traži da budu heroji. On će iznaći nove načine da reaguje, zajedno sa javnim ukusom i protiv njega, on će sebično i nesebično nastaviti da krešti, zabavljajući samoga sebe i posmatrača nekim ludim gestom, zaboravljajući na ono što se od njega zahteva. Kemp je uvek u budućnosti; zbog toga je on toliko očajnički potreban sadašnjosti.

Iz recenzije : ’’Kao što Penti Sarikoski kaže da dobar pjesnik ne piše stihove nego ih traži, tako možemo smatrati i da dobar pripovjedač ne smišlja priče nego ih traži. Majstorstvo je ono što on čuje i prepozna kao literarno u moru svakodnevnog balasta i nevažnih priča i informacija koje čujemo. Kod Seada Husića je očigledna potreba da podijeli sa čitaocem upravo ono što ga je dodirnulo i uznemirilo te svoj nemir on pokušava prenijeti i na čitaoca. Vezivno tkivo Husićevih priča jeste sama priča, iskonska potreba za povezivanjem ljudi, prenošenjem znanja i osjećanja. Milisav Savić je davno u romanu Hleb i strah napisao: Još ima nade, još se priča priča. Kao da je ova misao ideja vodilja Seada Husića u vijencu priča koji je pred čitaocem. Ugao posmatranja društvenih fenomena i životnih situacija je to što ovog pisca čini osobenim izdankom savremene literature.’’ Enes Halilović

Knjiga je necitana, kupljena nova i stajala u vitrini. Nema posvete. Mudrac - Milan Milić Izdavač: Racio Godina izdanja: 2020 Broj strana: 240 Format: 21 cm Povez: Broširani Ovo je priča o dva čoveka koji se sreću na raskrsnici svojih života: jedan traži razlog da ne odabere smrt, a drugi pokušava da pronadje sebe. Da li je sve ovo sticaj okolnosti ili promisao? Emotivni bol i očajanje Vasilija, otvara vrata nove zemlje Adamu. Mnogo promišljanja, dilema i pitanja koja se roje, čine da nijedan od njih neće ostati isti do kraja. Koliko god se trudili da nadju rešenje, konačni usud će neočekivanim dogadjajem dovesti do raspleta. Ljubav, kao lajt motiv u ovoj knjizi, potresa i pomera granice ljudskog, dok istina traganja za sobom unosi duboke nemire. Znamo li šta je ljubav? Jesmo li i koliko spremni da volimo? Gde prestaje laž i počinje istina? Imamo li slobodu da biramo? Gde su limiti razuma? Posedujemo li vreme ili ono poseduje nas? Može li ne biti ono što je bilo?… Najzad, može li se danas, u ovom svetu, biti čovek i biti mudrac? Doktor Milan Milić je specijalista psihijatrije, doktor medicinskih nauka i edukovani psihoterapeut REKBT-a (Racionalno emocionalne i kognitivno bihejvioralne terapije). Iza njega je dugogodišnje iskustvo u tretmanu pacijenata obolelih od širokog spektra mentalnih poremećaja, ali i onih ljudi čije tegobe nisu imale dimenziju definisane psihijatrijske problematike, već su bile u okviru problema svakodnevice. Docent je na Stomatološkom fakultetu u Pančevu i edukator u Centru za REKBT u Beogradu (pridruženi centar Instituta Albert Elis iz Njujorka), a trenutno radi na mestu direktora Opšte bolnice „Pančevo“. Aktivni je učesnik domaćih i stranih kongresa i simpozijuma, autor više stručnih i naučnih radova, kao i udžbenika „Osnovi psihijatrije (za studente stomatologije)“. Ima 47 godina, živi u Beogradu, oženjen je i ima troje dece.

Glumica Eleonora i violinista Chirú na prvi pogled nemaju ništa zajedničko. Chirú ima osamnaest godina, a ona je dvadeset godina starija od njega. Međutim, oni počinju da izmenjuju mišljenja i nije prošlo mnogo vremena kako je Eleonora postala njegova učiteljica. Eleonori nije prvi put da ima mladog učenika - imala ih je već trojicu. Dvojica su nakon njenog podučavanja izgradili uspešne karijere, a o tome kakva je bila sudbina trećeg Eleonora ne želi ni misliti, a kamoli ispričati Chirú. Učiteljica deli svoje znanje s Chirúom, a zauzvrat traži svežinu njegovog pogleda, energiju koja se javlja samo pri prvim iskustvima. Međutim, Chirúova mladost prestaje biti nevina i neiskvarena, i on crpi iz Eleonore svaku lekciju koju može, a njoj ostavlja u sećanje iskustvo koje se teško zaboravlja.

Knjiga je kao nova. Jugoslavija na konferenciji mira : 1919-1920 - Andrej Mitrović Izdavač: Prometej Novi Sad Godina izdanja: 2019 Broj strana: 512 Format: 21 cm Povez: Tvrdi Jugoslovenski problem na Konferenciji mira 1919–1920. jeste jedna složena, sadržajna i važna istoriografska tema. Ona stavlja istoričara pred niz raznovrsnih zadataka i teškoća. Ta tema ne sadrži samo pitanja o kojima je tada Konferencija mira donosila odluke, kakva su pravno priznanje Kraljevine SHS kao učesnice mirovnih pregovora, granice, reparacije i sl. Ona sadrži, može se reći, čitavu istorijsku situaciju momenta. Zbog toga ona traži detaljno ispitivanje pojava, odnosa, događaja i postupaka pojedinih ljudi u visokim političkim telima jugoslovenske države, te ispitivanje međusobnih odnosa tih tela. Sa ovim se nerazdvojno preplelo pitanje: šta je u tom momentu država koja se naziva Kraljevinom SHS? Šta je ona ideološki, društveno, ekonomski i nacionalno? A ovo pitanje traži razvijen i sadržajan istoriografski odgovor. Najzad, jugoslovensko pitanje na mirovnoj konferenciji bilo je samo jedan trenutak istorije. Bilo je najčvršće povezano – pored sve svoje „autonomnosti“ – sa vremenom koje je prethodilo i sa vremenom koje je dolazilo; bilo je posledica određenog istorijskog toka i on je sebe ugradio u budući istorijski tok. Zbog svega ovoga svestrana obrada navedene teme traži više posebnih studija o pitanjima tek stvorene jugoslovenske države. Pitanjima koja i pripadaju i koja ne pripadaju užem krugu pitanja sa Konferencije mira. Tako su neophodne studije o nacionalizmima jugoslovenskih naroda, o jugoslovenskoj ideji, o jugoslovenskom pokretu u celini, o jugoslovenskim narodima u Prvom svetskom ratu, o Kraljevini SHS u prvoj godini njenog postojanja. O Francuskoj i jugoslovenskom problemu na Konferenciji mira, o Engleskoj i jugoslovenskom problemu, itd. Isto tako je neophodan i jedan studiozan pregled spoljne politike Jugoslavije između dva svetska rata. Međutim, na raspolaganju do sada stoji tek nekoliko studija užih pitanja nego što su ona navedena, i nešto više istraživačkih članaka. Iako su svi ti radovi dragoceni, oni nisu dovoljni da bi se imala sigurna osnova za pristupanje obradi jedne ovako složene teme.

Knjiga Ponuda autorice Elle Kennedy prati priču o djevojci koja se suočava s moralnim dilemama i izazovima ljubavi. Glavna junakinja je neustrašiva i neovisna, odbija se pokoriti strahu i ne mari za mišljenje drugih. Međutim, njezin život se komplicira kada se nađe u situaciji gdje mora surađivati s Jakeom Connellyjem, zvijezdom suparničkog hokejaškog tima Harvarda. Iako je Jake arogantan i iritantan, ona ne može poreći njegovu privlačnost. Da bi ostvarila svoje ambicije za stažiranje, treba mu pomoć, ali Jake ima svoje uvjete - za svaki lažni spoj koji moraju odglumiti, on traži jedan pravi. Ova neobična ponuda stavlja glavnu junakinju u tešku poziciju, jer svaka odluka koju donese može ugroziti njezin odnos s obitelji, prijateljima i buduću karijeru. Osim toga, borba s vlastitim osjećajima prema Jakeu postaje sve teža, jer se boji da će se zaljubiti u njega - rizik koji nije spremna preuzeti.

Druga knjiga serijala Highlander. Gavrael McIllioch se rodio u klanu ratnika neverovatne snage, ali se svega odrekao, i svoga imena i svog doma, dvorca u visoravnima Škotske, kako ne bi doživeo strašnu sudbinu svojih predaka. Krijući svoj pravi identitet od neprijateljskog klana koji ga svim silama traži, nadenuo je sebi ime Grimm kako bi zaštitio svoje najbliže. Zarekao se da nikada neće priznati da voli zanosnu Jillian St. Clair. Ipak, on nikada nije prestao da je štiti, pazio ju je izdaleka. Stoga, kada jednog dana dobije poruku od njenog oca da se vrati zbog Jillian, odmah će krenuti ka njoj i zateći će se u takmičenju za njenu ruku u braku. Njen otac smislio je odličan plan i ponudio svoju ćerku kao glavnu nagradu. Ona je besna i odbija da se uda. Međutim, ona jedino voli Grimma, a on sam je nagovara da postane žena drugome. Ona pokušava da ga zavede, ali on glumi ravnodušnost. Ipak, Grimm ne može da se odupre od kandži ljubavi i strasti i otima je sa oltara crkve...A njegovi neprijatelji ih jure...

POSLEDNJA PRIČA O BETMENU NAKON KONAČNOG SMAKA, A PRE NASTANKA UNIVERZUMA NEW 52. VIDIM SAMO MRAK Betmen i komesar Gordon su godinama zurili u neuništivi mračni ambis po imenu Gotam Siti. Iznova i iznova su spasavali voljeni grad od njega samog, ne dopuštajući mu da ogrezne u nasilje i korupciju. Ali čak i nakon života provedenog u borbi protiv kriminala, u sukobljavanju sa onim što su smatrali najgorim plodom čovečanstva, još mračnije i opasnije zlo traži da Betmen i Gordon daju sve od sebe. Dok se sukob primiče klimaksu, oni uviđaju da istina koja leži iza tog ubilačkog talasa zločina ne samo što ima veze s njihovim domovima već zapravo izbija odatle. Mogu li dvojica najboljih gotamskih zaštitnika da okončaju tu zloćudnu pretnju u najličnijoj bici koju je komesar Gordon vodio do sada?

Nova knjiga, necitana, nema posvete. Maks - Markus Orts Izdavač: Službeni glasnik Godina izdanja: 2023 Broj strana: 532 Format: 20 cm Povez: Broširani Kroz prizmu života šest žena, roman pripoveda o 20. veku, skicirajući panoramu jednog neverovatnog vremena. Maks se bori. Maks beži. Maks traži. Bori se protiv ludila u svetu, koji se raspada. Beži od ljudi koji ga ne razumeju. Traži onu jedinu pravu ženu, koju će moći da voli. Ovo je priča o Maksu Ernstu, velikom umetniku prošlog veka. Roman o slobodi, umetnosti, ludilu, zavičaju – i Maksu, Maksu Ernstu. O njegovoj pobuni protiv oca, koji pripada vremenu cara Vilhelma II, lutanju po razuzdanom Parizu dvadesetih godina i skromnom životu u bekstvu i egzilu u Americi. Njegove žene i prijatelji su velikim delom bili poznate ličnosti toga doba: Leonora Karington, Pegi Gugenhajm, Pablo Pikaso, Andre Breton. Sve njih pokreću očajanje, zanos, požuda. Autor pripoveda neverovatno živo, prenoseći svoja osećanja na čitaoca: u svakom redu ove knjige osećamo strast sa kojom je napisana. Markus Orts je rođen 1969. godine. Studirao je filozofiju, romanistiku i anglistiku u Frajburgu. Pisac je, živi u Karlsrueu, sa suprugom i troje dece. Njegovi romani su prevedeni na šesnaest jezika, po jednom od njih, Sobarica (Das Zimmermädchen), snimljen je film. Autor je i više radio-drama i knjiga za decu.

Nečitano, praktično novo. Nema posvete. Dan kada je Eva nestala - Remigjuš Mroz Broj strana: 288 Povez: Mek Svetska književna senzacija!Fantastičan triler poljskog majstora žanra.Deset godina nakon što je njegova verenica Eva nestala, Damjan Verner veruje da je više nikada neće videti. Jednog dana, međutim, sasvim neočekivano nailazi na trag ove izgubljene devojke.U početku misli da je u pitanju slučajnost, da devojka sa slike samo neobično podseća na Evu. Ali nakon nekog vremena pojavljuje se još jedna fotografija, ona koju je sam snimio samo nekoliko dana pre njenog nestanka i koju nikada nikome nije pokazao.Gde je nestala? I zašto se sve ovo dešava nakon deset godina… Dok traži odgovore na sva ova pitanja, Damjan počinje da otkriva da možda ipak nije sve znao o njoj: Eva je tajanstvena slagalica koju treba složiti. Kao i njegov život.

Nova knjiga, necitana, nema posvete. Stagiranin - Željko Kaluđerović Izdavač: Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića Godina izdanja: 2018 Broj strana: 249 Format: 18 cm Povez: Broširani Željko Kaluđerović u knjizi Stagiranin sledi onaj misaoni tok koji pledira na korišćenje Aristotela kao izvora za tumačenje i razumevanje njega samog, ali bez frivolnosti pristupa pristalica lakšeg puta; ovaj tok traži i komparaciju i sintetizovanje samih tekstova koji sačinjavaju Corpus Aristotelicum; on snažno obraća pozornost na kontekst i stanovište u kome je svaki tekst upotrebljen, ne bi li se i na taj način bolje razumeo sam Aristotel, kao i njegove kondenzovane formulacije i duboka zapažanja o ranim misliocima. Željko Kaluđerović (1964), docent na Odseku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Tri godine (od 2003-2006) predavao je opšti kurs iz Istorije filozofije, a od 2006. odnosno 2009. godine predaje predmete: Helenska filozofija, Helenističko-rimska filozofija, Filozofija Srednjeg veka i Filozofija Novog veka. Do sada je objavio  knjigu Aristotel i predsokratovci (KriMel, Novi Sad, 2004).

Ova knjiga namenjena je onima koji traže odgovore, a ne izgovore i žele svoj život da posvete ljubavi. Bruno Šimleša piše o tome šta je za njega duhovnost, kako razviti trajno samopouzdanje i harmonične ljubavne, porodične i prijateljske odnose. Autor nudi i odgovore na pitanja zašto se teško menjamo i učimo samo na bolnim iskustvima i zašto zdrav i kritički um vredi jednako kao i zdravo i otvoreno srce. Posebna dragocenost knjige jesu odgovori koje autor daje na pitanja čitalaca kako drugačije nego bez rukavica.

POSLEDNJA PRIČA O BETMENU NAKON KONAČNOG SMAKA, A PRE NASTANKA UNIVERZUMA NEW 52. VIDIM SAMO MRAK Betmen i komesar Gordon su godinama zurili u neuništivi mračni ambis po imenu Gotam Siti. Iznova i iznova su spasavali voljeni grad od njega samog, ne dopuštajući mu da ogrezne u nasilje i korupciju. Ali čak i nakon života provedenog u borbi protiv kriminala, u sukobljavanju sa onim što su smatrali najgorim plodom čovečanstva, još mračnije i opasnije zlo traži da Betmen i Gordon daju sve od sebe. Dok se sukob primiče klimaksu, oni uviđaju da istina koja leži iza tog ubilačkog talasa zločina ne samo što ima veze s njihovim domovima već zapravo izbija odatle. Mogu li dvojica najboljih gotamskih zaštitnika da okončaju tu zloćudnu pretnju u najličnijoj bici koju je komesar Gordon vodio do sada? Autor: Skot Snajder Žanr: DC MEJNSTRIM, BETMEN Format 15,8 x 24 cm Povez Tvrd Broj strana 320 Štampa Kolor Serijal DC GOLD Junak Betmen

Betmen: Mračno ogledalo autori: Skot Snajder, Džok, Frančesko Frankavila Izdavač Čarobna knjiga Povez Tvrd Broj strana 320 Štampa Kolor Serijal DC GOLD Junak Betmen Format 15,8 x 24 cm NOVO!!! Poslednja priča o Betmenu nakon konačnog smaka, a pre nastanka univerzuma New 52. Betmen i komesar Gordon su godinama zurili u neuništivi mračni ambis po imenu Gotam Siti. Iznova i iznova su spasavali voljeni grad od njega samog, ne dopuštajući mu da ogrezne u nasilje i korupciju. Ali čak i nakon života provedenog u borbi protiv kriminala, u sukobljavanju sa onim što su smatrali najgorim plodom čovečanstva, još mračnije i opasnije zlo traži da Betmen i Gordon daju sve od sebe. Dok se sukob primiče klimaksu, oni uviđaju da istina koja leži iza tog ubilačkog talasa zločina ne samo što ima veze s njihovim domovima već zapravo izbija odatle. Mogu li dvojica najboljih gotamskih zaštitnika da okončaju tu zloćudnu pretnju u najličnijoj bici koju je komesar Gordon vodio do sada?

U mračnome zatvoru Kaznovara, zatvorenici pričaju priču o legendarnom čovjeku – Safiku – jedinome koji je iz njega doista i pobjegao. Postoje tisuće priča o njegovu podvigu, ali je li ijedna od njih istinita? Je li on uopće postojao? Finn je pobjegao iz strašnoga živog zatvora Kaznovara, ali uspomene na njega i dalje ga progone jer je njegov brat Keiro još uvijek ondje. Vani, Claudia tvrdi da Finn mora biti kralj, no on sumnja u vlastiti identitet. Je li on doista izgubljeni kraljević Giles? Ili su njegove uspomene plod mašte nastao kao posljedica boravka u zatvoru? Možeš li biti slobodan ako su ti prijatelji još uvijek zarobljeni? Možeš li biti slobodan ako ti je svijet zamrznut u vremenu? Možeš li biti slobodan ako čak i ne znaš tko si? U Kaznovaru ludi čarobnjak Rix zaista uspijeva pronaći rukavicu koja je pripadala Safiku, jedinome kojeg je zatvor ikada volio. Jedinome čiji lik u Kaznovaru raspaljuje želju za bijegom od vlastite naravi. Ako Keiro ukrade tu rukavicu, hoće li time svijetu donijeti uništenje? Unutra. Vani. Svi traže slobodu. Poput Safika.

“Jupiter nija na zemlji mogao videti nista lepse od Katonovog samoubistva”, izjavljuje Seneka, Ipak, koliko zbrke, koliko protivrečja, da pođemo od pojedinosti kod Plutarha, kvare ovu dobrovoljnu smrt, najslavniju u istoriji Zapada? Katonovi rođaci, prijatelji, sinovi prozreli su njegovu nameru da se ubije, te su mu, za vreme večere, ukrali mač koji je visio iznad njegovog uzglavlja. Katon ne zna da li da ga smesta traži natrag, uz opasnost da otkrije svoju nakanu, ili bi mu možda mudrije bilo da se pravi ravnodušan i zavarava ukućane kako još nije odlučio da umre. Iako je njegova skrivena namera čvrsta i čista, iako u njemu ništa ne okleva pred činom koji hoće da izvrši i smislom koji hoće da mu prida, on do poslednjeg trena mora primenjivati lukavstvo i nasilje, vodeći protiv onih koji bi da ga spasu njegove sopstvene volje krajnje iscrpljujuću borbu. Upravo je izudarao sluge, grdi sinove, svađa se sa prijateljima. Na koncu mu vraćaju mač: “Sad stojim, veli, sebi na raspolaganju.”

"Jupiter nija na zemlji mogao videti nista lepse od Katonovog samoubistva", izjavljuje Seneka, Ipak, koliko zbrke, koliko protivrečja, da pođemo od pojedinosti kod Plutarha, kvare ovu dobrovoljnu smrt, najslavniju u istoriji Zapada? Katonovi rođaci, prijatelji, sinovi prozreli su njegovu nameru da se ubije, te su mu, za vreme večere, ukrali mač koji je visio iznad njegovog uzglavlja. Katon ne zna da li da ga smesta traži natrag, uz opasnost da otkrije svoju nakanu, ili bi mu možda mudrije bilo da se pravi ravnodušan i zavarava ukućane kako još nije odlučio da umre. Iako je njegova skrivena namera čvrsta i čista, iako u njemu ništa ne okleva pred činom koji hoće da izvrši i smislom koji hoće da mu prida, on do poslednjeg trena mora primenjivati lukavstvo i nasilje, vodeći protiv onih koji bi da ga spasu njegove sopstvene volje krajnje iscrpljujuću borbu. Upravo je izudarao sluge, grdi sinove, svađa se sa prijateljima. Na koncu mu vraćaju mač: "Sad stojim, veli, sebi na raspolaganju."

Odlomak: Gotovo čitav svijet optužuje Njemačku i Nijemce. Ο našoj krivnji raspravlja se sa srdžbom, užasom, mržnjom I prijezirom. Traži se kazna i odmazda. U tome ne sudjeluju samo pobjednici već i neki njemački emigranti, pa čak I neutralne države. U Njemačkoj postoje ljudi koji priznaju krivnju, uključujući u nju i svoju, a postoje i oni koji sebe drže nevinima, okrivljujući druge. Pred tim pitanjem se uzmiče. Mi živimo u nevolji, velik dio stanovništva u toliko velikoj i neposrednoj da je naoko postao neosjetljiv za ovakva razmatranja. Njega zanima ono što umanjuje nevolju, što donosi posao i kruh, stan i toplinu. Obzorje je postalo usko. Čovjek ne voli slušati ο krivnji, ο prošlosti, ne tiče ga se svjetska povijest. On jednostavno želi prestati patiti, želi izaći iz bijede, živjeti, ali ne i razmišljati. Raspoloženje prije sugerira da bi čovjek nakon tolike užasne patnje trebao biti nagrađen, u svakom slučaju utješen, a ne da mu se još natovari krivnja. Unatoč tome: i onaj tko je svjestan vlastite izloženosti krajnostima na trenutke ipak osjeća poriv prema umirujućoj istini. Nije svejedno ili je tek predmet negodovanja što uz nevolju ide i optužba. Mi želimo razjasniti je li ta optužba pravedna ili nepravedna i u kojem smislu. Jer upravo u nevolji ono najneophodnije može biti utoliko osjetnije: postati čist u vlastitoj duši te misliti i činiti ono što je pravedno ne bi li se iz uzroka pred ništavilom dohvatio život. Mi Nijemci zaista smo bez iznimke obvezni da ο pitanju naše krivnje imamo jasno gledište i iz njega izvlačimo zaključke. Na to nas obvezuje naše ljudsko dostojanstvo. Već nam za ono što svijet misli ο nama ne može biti svejedno, jer smo svjesni svoje pripadnosti čovječanstvu: prvo smo ljudi, a tek potom Nijemci. Još nam je važnije da nam vlastiti život u nevolji i zavisnosti može sačuvati dostojanstvo samo kroz iskrenost spram sebe. Pitanje krivnje je, više od pitanja koje drugi postavljaju nama, pitanje koje postavljamo sami sebi. Naša trenutna svijest ο postojanju i ο sebi samima zasniva se na načinu na koji u vlastitoj nutrini odgovaramo na njega. Ono je životno pitanje njemačke duše. Samo preko njega može doći do zaokreta koji će nas dovesti do obnove iz temelja našeg bića. Najveće posljedice po naš opstanak imaju doduše proglašavanja krivnje od strane pobjednika, ona imaju politički karakter, ali nam ne pomažu u onome što je odlučujuće: u našem unutarnjem zaokretu. Ovdje imamo posla isključivo s nama samima. Filozofija i teologija pozvane su da rasvijetle dubinu pitanja krivnje. Razmatranja ο pitanju krivnje pate od miješanja pojmova i stajališta. Postizanje istinitosti iziskuje razlikovanje. Ta razlikovanja zacrtat ću prvo u skici, kako bih potom kroz njih razjasnio naš trenutni njemački položaj. Razlikovanja doduše ne vrijede apsolutno. Na kraju se nalazi uzrok onoga što nazivamo krivnjom, u jednom jedinom sveobuhvatnom pojmu. Ali to može postati jasno isključivo kroz ono što stječemo putem razlikovanja. Naši mračni osjećaji bez daljnjeg ne zavređuju povjerenje. Neposrednost doduše jest vlastita stvarnost, ona je sadašnjost naše duše. Ali osjećaji nisu jednostavno tu, kao vitalne datosti. Posredovani su našim unutarnjim djelovanjem, našim mišljenjem i našim znanjem. Razjašnjavaju se i produbljuju u mjeri u kojoj mislimo. Ne možemo se osloniti na osjećaj kao takav. Pozivanje na osjećaje predstavlja naivnost koja izmiče objektivnosti onog što se može znati i misliti. Do istinskog osjećaja, koji nam omogućuje da pouzdanoživimo, doći ćemo tek nakon svestranog promišljanja I predočavanja neke stvari, neprestance praćenog, vodenog i ometanog osjećajima.

Nečitano, praktično novo. Nema posvete. 2+2=4 Psihološki vodič za svaki dan - Milan Milić Izdavač: Racio Godina izdanja: 2017 Broj strana: 184 Format: 20 cm Povez: Broširani Nastala spajanjem stručnog i životnog iskustva autora, ova knjiga treba da pretpostavi najčešći spektar problema sa kojima se ljudi svakodnevno susreću i da ponudi neka rešenja. Delom su ta rešenja data kao gotova, delom u formi pitanja iz kojih slede nedvosmisleni odgovori. Ovaj pristup navođenja na odgovor se pokazao vrlo delotvornim u psihoterapijskoj praksi, a originalno je postavljen od strane Sokrata i poznat kao „sokratovski metod“. Istina je da, bez obzira na metod, nijedna knjiga ovog tipa, pa ni ova, neće zatvoriti sva pitanja koja nam život postavlja, no sigurno će vam ponuditi makar malo drugačiju perspektivu u sferi psihološkog. I nemojte misliti da je to neambiciozan poduhvat. Različite reči ili njihovi sklopovi, kao i razni zvuci ili predeli, sastavljeni od sličnog raspona u kome ljudi opažaju, opet dopiru različito do ljudi, pa će tako i ova knjiga možda biti pravi ključ za neke od vas koji ga dosad nisu našli, a traže ga. Doktor Milan Milić je specijalista psihijatrije, doktor medicinskih nauka i edukovani psihoterapeut REKBT-a (Racionalno emocionalne i kognitivno bihejvioralne terapije). Iza njega je dugogodišnje iskustvo u tretmanu pacijenata obolelih od širokog spektra mentalnih poremećaja, ali i onih ljudi čije tegobe nisu imale dimenziju definisane psihijatrijske problematike, već su bile u okviru problema svakodnevice. Docent je na Stomatološkom fakultetu u Pančevu i edukator u Centru za REKBT u Beogradu (pridruženi centar Instituta Albert Elis iz Njujorka), a trenutno radi na mestu direktora Opšte bolnice „Pančevo“. Aktivni je učesnik domaćih i stranih kongresa i simpozijuma, autor više stručnih i naučnih radova, kao i udžbenika „Osnovi psihijatrije (za studente stomatologije)“. Ima 47 godina, živi u Beogradu, oženjen je i ima troje dece.

Objavljena već na Hrvatskoj televiziji, putopisna kazivanja novinara i snimatelja Mire Aščića ukoričena u knjizi „Afrika“ što je objavljuje varaždinska nakladnička kuća Stanek pravi su biser koji čitatelja osvaja onako kako je autora osvajao Crni kontinent. Otputovavši na poziv hrvatskoga Misijskoga ureda u Kongo, Miro Aščić nije samo bilježio nego je i živio svoju Afriku pokušavajući iz dana u dan uhvatiti to srce bijede, neizmjerna prirodnoga bogatstva i jednako tolike neizmjerne boli i patnje stanovnika koje još pokoravaju velike, nekoć kolonijalne, a sada neokolonijalne sile. Otisnuvši se u Kongo, Ruandu, Keniju, na Zanzibar, oboružan samo kamerom, Miro Aščić ne podastire nam u knjizi samo veliku upućenost u ono o čemu piše nego zadire u samo srce Afrike, kao da piše neki svoj pledoaje za napaćeni kontinent. No rečenice mu nisu patetične, nego izbrušene poput dijamanta što ga je pronašao u sebi snimajući ispirače zlata, slamove ili silovane djevojčice koje su utjehu našle u Misijskome uredu u kojem više od trideset godina djeluju sestre Mislava i Vedrana, njegove vodičice za prvoga putovanja u Afriku. On u Africi ne traži, za razliku od belgijskih, francuskih ili novovjekih američkih osvajača ono što bi uzeo, nego ono što bi dao. Neodoljivo se stoga nameće parafraza iz nastupnoga govora američkoga predsjednika Johna F. Kennedyja koji je sugrađanima poručio da se ne pitaju što će im domovina dati, nego što će oni dati njoj. Premda eksplicitno nigdje to nije rekao, autor će svakoga čitatelja ponukati da se zapita što može, poput maloga Tomislava iz jedne zagrebačke osnovne škole, koji je poslije emitiranja reportaža o Africi na HTV-u, ispraznio svoju kasicu prasicu da bi pomogao svome afričkome vršnjaku Kakuleu, učiniti za Afriku. U vrijeme kad su svjetla reflektora zbog Svjetskoga nogometnoga prvenstva okrenuta prema Južnoafričkoj Republici, milijuni ljudi u svijetu slikom će biti u Africi, no koliko će ih ondje biti srcem? Je li se doista išta promijenilo od zbivanja u romanu „Srce tame“ Josepha Conrada u kojem se kroz priču o upravitelju trgovačke postaje, gospodinu Kurtzu, opisuje trgovina slonovačom i gramzivost europskih kompanija, poput Mire Aščića zapitat će se svatko tko ne želi uzeti nego dati Africi. A Africi se mogu dati i stare tenisice kakve upravo skupljaju djeca u Hrvatskoj za svoje vršnjake, a može se Africi dati svoj život, kao što je to učinio fra Vjeko Ćurić, kojemu se u Ruandi dobro vratilo zlim.

Zbirka poezije. Iz recenzije: ’’Krenuvši od vlastite sudbine i antifašizma, Darko Suvin pred nas donosi veliku zbirku poezije koja se jasno kritički postavlja prema nasilnom i kapitalističkom svijetu te velikim i manjim zlima takvih sustava. Suvin kroz knjigu Bijasmo nečija budućnost: bilješke i bjesnila ne samo da korača kroz povijest, već njegova poezija neprestano traži dijalog s prethodnicima i suvremenicima; njegove su pjesme živi spomenici podignuti borbama za temeljito pravednije društvo. Pjesme su to koje neprekidno propitkuju i forme, mijenjajući se, tražeći nove načine pisma i otvaranja vrata prema čitateljima, a njihov je stav onaj jedne moguće budućnosti. Bijasmo nečija budućnost: bilješke i bjesnila knjiga je intimnih zapisa koja nerijetko progovara o ljubavi ili vremenu koje klizi kraj nas i nužno nas povlači prema konačnim točkama, te će dugo ostati s nama i kao bilješka ljubavi prema mnogočemu, ali i životu samome. Ova poezija često se buni protiv društvenih tumora, ali nipošto nas na kraju ne ostavlja bez nade, i upravo je to tiho povjerenje u mogućnost, često po suprotnosti, da se svijet popravi nakon svih mrakova, ono najvažnije što će ostati nakon čitanja.’’

Odlomak: Moderno društvo zavarava u pogledu stupnja spontanosti i originalnosti što ga pojedincima omogućuje da iskažu. Mreža odnosa i međusobnih uvjetovanosti zapravo je takva da uništava svaki subjektivni pokušaj koji bi htio istaknuti neobičnost ili antikonformizam. Slobodu suvremenih ljudi teško je ne samo postići, nego čak i odrediti, budući da se blago rečeno neugodnostima izlažu pojedinci koji se upuste u izolirani akciju, ukoliko ona ima kakvu svrhu koja nije čisti epikurejski užitak. Shvati li se kao predio u koji nisu prodrle norme, protudruštvenost je praktično nedohvatljiva: što god se čini, kakva se god ideja zastupa, sva se ta očitovanja uvijek mogu svesti u okrilje »zajedničkog načina mišljenja«. I samo disidenstvo, i sam prijestup, predviđaju se kao oblici osporavanja što ih poredak zajednice može podnijeti. Nepovezanost navodi na razmatranje fragmentacije svijesti što se iz arheologije uspijeva izvući kao spoznajni modalitet koji traži dublju interpretativnu vezu s aktualnim događajima: što se teže uobličuje prošlost, to se teže javlja opravdanje sadašnjosti. Vizije često navode da se stapaju aspekti realnosti, ali ih pobijaju monolitizam i jednoglasnost: sve što se javlja na površini svijeta ne nalazi nužno opravdanje u ustaljenom spoznajnom sustavu, a ipak se ne može smatrati sekundarnim ili upravo pleonastičkim spram stupnja vjerodostojnosti koja više ili manje eksplicitno uvjetuje baštinu već stečenih uvjerenja i pouzdanja.

Uspon zla. Robert Galbrajt Odlično očuvana Robin Elakot je dobila tajanstveni paket i, užasnuta, otkrila da joj je neko poslao odsečenu žensku nogu. Njen šef, privatni detektiv Kormoran Strajk, više je uznemiren nego iznenađen tim događajem. Strajkova sumnja pada na na četvoricu ljudi iz njegove prošlosti, jer vrlo dobro zna da su sva četvorica u stanju da počine neizrecive svireposti. Policija je usredsređena na jednog osumnjičenog, ali Strajk sve više podozreva da on nije zločinac kojeg traže. Robin i on naposletku odluče da uzmu stvar u svoje ruke, da zarone u mračan i izopačen svet preostale trojice. Ali vreme im ističe, a oko njih se nižu sve strašniji događaju... Uspon zla ujedno je uzbudljiva priča o životnoj prekretnici glavnih junaka, knjiga od koje nećete moći da se odvojite. „Delo vrhunskog pripovedača.” Dejli telegraf „Prožet dovitljivim humorom, duhovitim opaskama... Zadovoljstvo je čitati ga.” Tajms

Iz recenzije: ’’Tišina je šum’’ putopis je kroz Bosnu. Nakon senzacionalnog uspjeha romana ’’Adler und Engel ’’(2001), autorica se sa psom i ogromnim ruksakom uputila na višetjedni put po Bosni. Putujući preko Maribora i Zagreba do Bihaća, Foče, Fojnice, Sarajeva, Jajca, Banja Luke, Mostara… Juli Zeh opisuje zatečeno stanje, ne kao novinarka gladna senzacija, nego kao čovjek koji traži odgovore na pitanja koja ga muče, na pitanja koja imaju veze sa saviješću građanina koji jugoistok Evrope ne svodi na potencijalno opasnu zonu. Autorica je krenula na put kako bi provjerila »da li je Bosna i Hercegovina zemlja u koju se može otputovati, ili je skupa s ratnim izvještajima nestala s lica zemlje.« Sakupila je uglavnom zagonetke – »Gdje rastu lubenice. Tko mrzi koga i koliko«, »………«. Samo neke je riješila do kraja putovanja, one na koje su zemlja i krajolici, povijest i priče ljudi davali mnoge odgovore. Juli Zeh ih je zapisala u ovoj knjizi. Jednom ovako: »Na mjestu gdje se pas voli kupati sjedam na betonsko postolje i na koljena spuštam razglednicu. Napokon je ispisujem: ’U Mostaru sam. Ni ovdje nije drukčije nego drugdje.’ Za tu mi rečenicu treba puno vremena, i dok razmišljam, zubima iz kutije čupam cigarete. U porostoru za adresu pišem ’Deutschland’, ostalo ostavljam prazno.«